2
Makrena Maca Mokan (V. Kikinda, ? – V. Kikinda, 1901) za- veštala je značajna sredstva Srp- skoj pravoslavnoj crkvi, Veliko Kikindskoj Dobrotvornoj Zadruzi Srpkinja, Srpskoj zanatlijskoj zadruzi, Ubogom domu, Srpskoj či- taonici, Pevačkom društvu Gusle, Srpskom narodnom pozorištu i Srpskom učiteljskom konviktu. Os- novala je zadužbinu za školovanje siročadi koja je nazvana po njoj. Desanka Sremac (Elemir, 1872 – Velika Kikinda, 1948) do- brotvorka i borkinja za ženska prava bila je predsednica Društva za prosveći- vanje žene i rukovotk- inja Zanatske škole za žene. Odlikovana je Ordenom sv. Save V reda. Bosiljka Božin (V. Kikinda, 1894 – Vršac, 1964) je po završetku vi- soke pedagoške škole u Budimpešti radila kao pedagoškinja, a jedno vreme je bila upravite- ljica Državne građanske škole u Kikindi. Bila je saradnica listova: Građanska škola i Ju- goslovenski dnevnik. Katarina Telečki (Carsko Selo, 1880 – Kikinda, 1956) je završila studije medicine u Lozani 1905. i zatim radila kao jedna od prvih lekarki u Vo- jvodini. Kao članica Društva za prosvećivanje žene držala je predavanja o žen- skom zdravlju. Jedno vreme je rukovodila Državnim dis- panzerom za odojčad. Prva velikokikindska babica bila je Ana Marija Hubert koja je 1801. položila zakletvu i koja je zasigurno radila kao babica. Godine 1834. u Ve- likokikindskom Dištriktu babičkim poslom su se profesionalno bavile: Julijana Bahovski, Terezija Schuller, Jelisaveta Nestorović, Julijana Bo- hovski, Anja Vidak, Klara Veselin i Apolonija Hauzer. Tereza Joanović (Novo Miloševo, 1805 – V. Kikinda, ?) je bila prva Srpkinja babica u Kikindi. Bojana Stefanović (Čanadi, 1881 – V. Kikinda, 1908) je 1905. promovisana na Budimpeštanskom univerzitetu za „doktora celokupne medicine“. Radila je u bolnicama u Njiređhazu, Temišvaru i Buzijašu kao "ženski lekar" da bi otvorila sopstvenu privatnu praksu u Ve- likoj Kikindi. Zabeleženo je da je stekla poštovanje i ugled naročito među ženama. Na nesreću, umrla je vrlo mlada. Ida Sendef (Ida Szendef) Kikinđan- ka, je kao najbolja studentkinja medi- cine na budimpeštanskom Univezitetu 1897. imenovana od strane prosvetnih vlasti, a na predlog profesora, za demonstratorku na Mediciniskom fakul- tetu. Nepoznato je kako je dalje tekla karijera Ide Sendef, i da li je praktiko- vala medicinu u Velikoj Kikindi. Pavle Šosberger je u knjizi „Jevreji u Vojvo- dini“ pominje u spisku lekara u Velikoj Kikindi bez drugih podataka. Irena T. Jesenski (Jeszenszkyné T. Irén) je, na talasu široko rasprostranjene akcije „podizanja do- maće industrije“ 1898, u Velikoj Kikidi osnovala tkačku radionicu kao manufakturu. Zapošljavala je oko dvadest pet tkaljka i vezilja iz Kikinde i oko- line. Proizvodi ove privatne manufakture: „noćni ogrtači od srpskog platna...bogato ukrašeni zlatom i srebrovezom, ženske i muške košulje od srpskog platna, batist takođe izvezen...“ našli su se i na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. O njoj se zna da je bila ugledna građanka Velike Kikinde, pre- duzetnica i supruga reformatskog sveštenika. Roza Karačonji (Rosa von Karácsonyi), doživotna predsed- nica Veliko-Kikindskog Ženskog Udruženja Humanitas je bila na njegovom čelu od osnivanja or- ganizacije 1872/3. Udajom je „ušla“ u uglednu porodicu Karačonji (Karácsonyi). Po načinu na koji je zabeleženo njeno ime možemo pretpostaviti da je u 1897/8. bila udovica i uživala veliki ugled i poštovanje. Supruga Bele Danijela (Frau Béla von Daniel) je pri- padala uglednoj porod- ici Daniel. Zna se da je osamnaest godina bila među liderkama Ve- liko-Kikindskog Žen- skog Udruženja Humanitas i da je 1897. postala počasna članica Društva. Žanet Šajnberger (Jeanette Scheinberger) je bila dugogodišnja predsednica Upravnog odbora Ve- liko Kikindskog Izraelitskog Žen- skog Društva - od osnivanja organi- zacije sve do 1895. kada je zamenj- uje kći, Julča Baro (Julcsa Barró). Za Julču Baro možemo pretpostaviti da je udajom „ušla“ u uglednu porodicu Baro (Barró). Jedan član te porodice je kao advokat bio dugogodišnji sekretar Društva. Melanija Gajčić - Nikolić (V. Kikinda, 1829-1912) je jedna od na- jvećih ktitorki Srpske pravo- slavne crkve. Podigla je mana- stir sv. Trojice, zaveštala „300 jutara oraće zemlje” i kuću u Kikindi u kojoj je danas Osnovna škola Đura Jakšić. Slobodanka Acigan-Sredojev (Velika Kikida, 1919 – Kruševac, 1943) je kao studentkinja bila jedna od orga- nizatorki velikog radničkog štrajka 1936. Bila je i jedna od osnivačica Kul- turno umetničkog društva Seljačko kolo (1938) gde je bilo dosta žena. Pre Drugog svetskog rata postala je član- ica KPJ i SKOJ-a. Godine 1941, pre ka- pitulacije Kraljevine Jugoslavije, Slobodanka Acigan je morala da pređe u ilegalu, a po direktivi KPJ otišla je u Srbiju gde su je uhapsili fašisti i streljali u Kruševcu (Bagdala) 1943. Feješ Klara (Budimpešta, 1921 – Bačka Palanka, 1943) je pred Drugi svetski rat bila studentkinja medicine, a 1941. je bila članica OK SKOJ- a za severni Banat. Članica OK SKOJ-a za Bačku i Baranju postala je 1943. Učestvovala je u štampanju prvih brojeva Slo- bodne Vojvodine. Poginula je, sa dvojicom drugova, u obračunu sa mađarskim agentima i žandarmima u Bačkoj Palanci. Bila je članica KPJ od 1940. Darinka Mandić Be- lodedić (Mokrin, 1912 – Kikinda, 1993) je jedno vreme bila direktorka Gimnazije u Kikindi. Biće zapamćena i kao osni- vačica Centra za obrazo- vanje radnika društvenih delatnosti `Dušan Vasil- jev` i kao predsednica Opštinske konferencije za društvenu aktivnost žena. Bila je članica Pokra- jinskog odbora Sindikata prosvetnih radnika. Linka Beleslin (V. Kikinda, 1914 – Kikinda, 1984) je radila kao nas- tavnica u Građanskoj ško- li, Gimnaziji i Osnovnoj školi Jovan Popović. U pe- riodu 1953- 1969. bila je direktorka Škole učenika u privredi. Aktivno je radila u oranizacijama AFŽa, a jedno vreme je bila odbornica Skupštine opštine Kikinda. Od- likovana je Ordenom rada III reda. Anka Krstonošić (Novi Bečej, 1919 – Kikinda, 2003) je radila kao profesorka u gim- nazijama (Kikinda i Sombor), Učiteljskoj školi (Sombor), a zatim i kao direktorka Pedagoške akademije u Kikindi (1973-1977). Bila je ak- tivna u strukovnim udruženjima i organizaci- jama: Prosvetno-pedagoški zavod, Udruženju učitelja, nastavnika i profesora, Republičkom odboru sindikata radnika društvenih delat- nosti. Zaslužna je za obnavljanje rada Pevačkog društva Gusle na čijem je čelu bila u periodu 1967-1973. Bila je aktivna u radu Cr- venog krsta i Opštinske konferencije za društvenu aktivnost žena. Lidija Aldan (Jekaterinburg, 1921- Kozjak, 1942) je pred Drugi svetski rat bila studentkinja medicine. Članica SKOJ-a je bila od 1937, a KPJ od 1938. Bila je na odgov- ornim funkcijama: sekretarka MK SKOJ –a i članica PK SKOJ-a za Vojvodinu. Izvršila je samoubistvo da je ne bi uhapsili fašisti. Vida Vulko Varađanin (Velika Kikinda, 1871- Novi Sad, 1957) muzičarka i aktivistk- inja ženskog pokreta je kao petnaestogodišn- jakinja koncertirala na svetosavskim besedama i dobrotvornim koncertima. Zna se da je kao pijanistkinja imala uspešne koncerte u Novom Sadu, Pančevu, Somboru, Velikoj Kikindi. Sa grupom muzičarki i muzičara u Novom Sadu je osnovala 1924. Žensko muz- ičko udruženje. Biće zapamćena kao aktivistkinja i članica Upravnog odbora Dobrotvorne Zadruge Srpkinja Novosatkinja i predsednica novosadskog odbora Društva crvenog krsta između dva svetska rata. Darinka Bulja (Velika Kikinda, 1877 – posle 1914) književnica i prevoditeljka započela je kn- jiževni rad 1906. u listu Ženski svet gde su joj ob- javljeni prvi prevodi, a prve priče su objavljene u istom listu 1907. Matica srpska je štampala kn- jige: Posledice domaćeg vaspitanja (Novi Sad 1909-1910) i Kroz trnje i cveće (Novi Sad, 1911). Biće zapamćena i kao jedna od urednica knjige Srpkinja - njezin život i rad njezin kulturni razvitak i njezina narodna umjetnost do danas, koju je izdala Dobrotvorna Zadruga Srpkinja iz Iriga 1913. Radi se o svojevrsnoj riznici biografskih, istorijskih i drugih podataka važnih za praćenje razvoja ženskog pokreta u 19. veku. Zora Krdžalić – Zaga (Bašaid, 1914 – Novi Sad, 1961) se kao studentkinja u Beogradu uključila u napredani studentski pokret. Aktivnost je nastavila i po završetku studija filozofije kao suplentk- inja gimnazije u Petrovgradu /Zrenjaninu/. Članica KPJ postala je 1939.U Narodnooslobodilački pokret uključila se odmah po izbijanju ustanka 1941, a po zadatku je prešla u Srem krajem 1942. Sledeće godine je izabrana za sekretara Sreskog komiteta KPJ za srez Ilok, a tu dužnost je obavljala do oslobođenja. Nosilac je Partizanske spo- menice 1941. Posle oslobođenja obavljala je odgovorne političke fun- kcije - bila je članica Okružnog komiteta KPJ za zrenjaninski i novosadski okrug i Pokrajins- kog komiteta Komunističke partije Srbije za Vojvodinu. Bila je članica Pokrajinskog odbora AFŽ-a Vojvodine zadužena za kulturu i propagandni rad. Birana je i za saveznu poslanicu. Milica Jelisaveta Mica Bandić (V. Kikinda, 1891 – Beograd, 1961) je završila Konzervatorijum za muziku i dramsku umetnost u Beču. Najveći deo umetničkog rada ostvarila je u Narod- nom pozorištu u Beogradu. Uloge: Julija (Romeo i Julija), Gonerila i Regana (Kralj Lir), Jelena (San letnje noći) , Judita (Urijel Akosta), Sonja (ujka Vanja), Žermena (Posao je posao) , Olga (Golgota) i druge. Darinka Brašovan (Vršac, 1870 – manastir sv. Bogorodice, 1939) je po za- vršetku Učiteljske škole u Somboru radila kao učiteljica u Novom Bečeju i Kikindi. Priče i pesme je objavljivala u listovima: Ženski svet, Javor, Neven, Golub i Spome- nak. Napisala je sledeće knige: Hrišćanin na hrišćanskom putu (1902), Večne za- grobne tajne (1906), Kovilje (1906), Pismo Srpkinjama (1906), Život sv. Vasil- ija Novog (1908), Život svetog Save (1909), Seja iz Bečeja dobroj deci (1912). Magdalena Tinković Prvi fudbalski sta- dion je u Kikindi izgrađen 1922. Zahvaljujući poklonu Magda- lene Tinković koja je Ve- likokikindskom sportskom klubu Kosovo darovala komad zemlje između Stevačeve bare i Barande. Nina Ana Petrović (Velika Kikinda, 1833 – 1908) je osnivačica prvog mod- ernog udruženja žena kod Srba: Veliko Kikindske Dobrotvorne Zadruge Srpki- nja 1873. Njen najznačajniji doprinos emancipaciji žena je na polju „podizanja narodne industrije“ kada su „ženske ru- kotvorine“ postale cenjeni izvozni proizvodi a žene na selu dobile mogućnost zaposlenja i zarade. Nina Petrović je odlikovana počasnim članstvom Do- brotvorne Zadruge Srpkinja Novosatkinja, Beogradskog Ženskog Društva, a odlikovana je i „srpskim Ordenom Krsta“. Danica Bandić (Zagreb, 1871 – Beograd, 1950) je po završetku Učiteljske škole u Somboru radila kao učiteljica u Kikindi. Biće zapamćena kao osni- vačica Devojačkog sokola (1921), Društva za prosvećivanje žene i Zanatske škole za žene i rediteljka Velikokikindske srpske dobrovoljne pozorišne družine. Književne radove je od 1897. objavljivala u listovima: Ženski svet, Branik, Spomenak, Bosanska vila, Brankovo Kolo, Letopisu Matice srpske, Golubu, Književnom severu, Našem listu i drugim. Objavila je sledeće knjige: Tetka Danina knjiga (1908), Tera baba kozliće (1923), Emancipovana (1923), Šta lasta pripoveda (1924), Začarani šegrt (1925), Vilin dar (1927), Prva zapovest (1927), Puna kola priča (1927), Dialozi (1928), Monolozi (1928), Tamo amo po prirodi (1928), Doživl- jaji pastirčeta Jovana (1930), San i java (1931), Od proleća do zime (1932), Devojka sa zlatnim rukama (1934), Vesela čitanka (1934), Prvi put (1934), Priče iz gradine (1935) i druge. Julija Sida Paču (Novi Sad, 1851 – Zrenjanin, 1920) je nasledila Ninu Petrović na mestu predsednice Veliko Kikindske Do- brotvorne Zadruge Srpkinja gde je ostala više od deset godina. Bila je muzički obra- zovana. Koncertirala je na besedama, a ogledala se i u komponovanju. Danica Lotić (Velika Ki- kinda, 1870-1935) je bila istaknuta članica i liderka Veliko Kikindske Dobro- tvorne Zadruge Srpkinja, Dobrorvorne Zadruge Srpkinja u Temišvaru i Do- brotvorne Zadruge Srpkinja Novosatkinja. Biće zapamćena kao članica Pevačkog društva Gusle. Tokom Prvog svetskog rata radila je kao dobrovoljna bol- ničarka u Aleksincu i Vrnjačkoj Banji. Sofija Ajvaz (Velika Kikinda, 1859- 1931) biće za- pamćena kao pedagošk- inja i jedno vreme predsednica Veliko Kikindske Dobrotvorne Zadruge Srpkinja. KIKINDA 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 15 16 11 12 13 14 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 2 3 25 23 24 22 27 7 1 10 20 16 26 11 14 13 15 12 28 8 9 19 21 18 17 29

KIKINDA · 2020. 6. 11. · goslovenski dnevnik. Katarina Telečki (Carsko Selo, 1880 – Kikinda, 1956) je završila studije medicine u Lozani 1905. i zatim radila kao jedna od prvih

  • Upload
    others

  • View
    12

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: KIKINDA · 2020. 6. 11. · goslovenski dnevnik. Katarina Telečki (Carsko Selo, 1880 – Kikinda, 1956) je završila studije medicine u Lozani 1905. i zatim radila kao jedna od prvih

Makrena Maca Mokan (V.Kikin da, ? – V. Kikinda, 1901) za-veštala je značajna sredstva Srp-skoj pravo slavnoj crkvi, VelikoKikindskoj Dobrotvornoj ZadruziSrpkinja, Srpskoj zanatlijskojzadruzi, Ubogom domu, Srpskoj či-taonici, Pevačkom društvu Gusle,Srpskom narodnom pozorištu iSrpskom učiteljskom konviktu. Os-novala je zadužbinu za školovanjesiročadi koja je nazvana po njoj.

Desanka Sremac(Elemir, 1872 – VelikaKikinda, 1948) do-brotvorka i borkinjaza ženska prava bilaje predsednicaDruštva za prosveći-vanje žene i rukovotk-inja Zanatske školeza žene. Odlikovanaje Ordenom sv. SaveV reda.

Bosiljka Božin (V.Kikinda, 1894 – Vršac,1964) je po završetku vi-soke pedagoške škole uBudimpešti radila kaopedagoškinja, a jednovreme je bila upravite -ljica Državne građanskeškole u Kikindi. Bila jesaradnica listova:Građanska škola i Ju-goslovenski dnevnik.

Katarina Telečki(Carsko Selo, 1880 –Kikinda, 1956) je završilastudije medicine u Lozani1905. i zatim radila kaojedna od prvih lekarki u Vo-jvodini. Kao članica Društvaza prosvećivanje ženedržala je predavanja o žen-skom zdravlju. Jedno vremeje rukovodila Državnim dis-panzerom za odojčad.

Prva velikokikindska babica bila jeAna Marija Hubert koja je 1801.položila zakletvu i koja je zasigurnoradila kao babica. Godine 1834. u Ve-likokikindskom Dištriktu babičkimposlom su se profesionalno bavile:Julijana Bahovski, Terezija Schuller,Jelisaveta Nestorović, Julijana Bo-hovski, Anja Vidak, Klara Veselin iApolonija Hauzer. Tereza Joanović(Novo Miloševo, 1805 – V. Kikinda, ?)je bila prva Srpkinja babica u Kikindi.

Bojana Stefanović (Čanadi,1881 – V. Kikinda, 1908) je 1905.promovisana na Budimpeštanskomuniverzitetu za „doktora celokupnemedicine“. Radila je u bolnicama uNjiređhazu, Temišvaru i Buzijašukao "ženski lekar" da bi otvorilasopstvenu privatnu praksu u Ve-likoj Kikindi. Zabeleženo je da jestekla poštovanje i ugled naročitomeđu ženama. Na nesreću, umrlaje vrlo mlada.

Ida Sendef (Ida Szendef) Kikinđan -ka, je kao najbolja studentkinja medi-cine na budimpeštanskom Univezitetu1897. imenovana od strane prosvetnihvlasti, a na predlog profesora, zademonstratorku na Mediciniskom fakul-tetu. Nepoznato je kako je dalje teklakarijera Ide Sendef, i da li je praktiko-vala medicinu u Velikoj Kikindi. PavleŠosberger je u knjizi „Jevreji u Vojvo-dini“ pominje u spisku lekara u VelikojKikindi bez drugih podataka.

Irena T. Jesenski (Jeszenszkyné T. Irén) je, natalasu široko rasprostranjene akcije „podizanja do-maće industrije“ 1898, u Velikoj Kikidi osnovalatkačku radionicu kao manufakturu. Zapošljavala jeoko dvadest pet tkaljka i vezilja iz Kikinde i oko-line. Proizvodi ove privatne manufakture: „noćniogrtači od srpskog platna...bogato ukrašeni zlatomi srebrovezom, ženske i muške košulje od srpskogplatna, batist takođe izvezen...“ našli su se i naSvetskoj izložbi u Parizu 1900. O njoj se zna da jebila ugledna građanka Velike Kikinde, pre-duzetnica i supruga reformatskog sveštenika.

Roza Karačonji (Rosa vonKarácsonyi), doživotna predsed-nica Veliko-Kikindskog ŽenskogUdruženja Humanitas je bila nanjegovom čelu od osnivanja or-ganizacije 1872/3. Udajom je„ušla“ u uglednu porodicuKaračonji (Karácsonyi). Ponačinu na koji je zabeleženonjeno ime možemo pretpostavitida je u 1897/8. bila udovica iuživala veliki ugled i poštovanje.

Supruga BeleDanijela (Frau Bélavon Daniel) je pri-padala uglednoj porod-ici Daniel. Zna se da jeosamnaest godina bilameđu liderkama Ve-liko-Kikindskog Žen-skog UdruženjaHumanitas i da je1897. postala počasnačlanica Društva.

Žanet Šajnberger (JeanetteScheinberger) je bila dugogodišnjapredsednica Upravnog odbora Ve-liko Kikindskog Izraelitskog Žen-skog Društva - od osnivanja organi -zacije sve do 1895. kada je zamenj -uje kći, Julča Baro (Julcsa Barró).Za Julču Baro možemo pretpostavitida je udajom „ušla“ u uglednuporodicu Baro (Barró). Jedan člante porodice je kao advokat biodugogodišnji sekretar Društva.

MelanijaGajčić - Nikolić(V. Kikinda,1829-1912) jejedna od na-jvećih ktitorkiSrpske pravo -slavne crkve.Podigla je mana-

stir sv. Trojice, zaveštala „300 jutaraoraće zemlje” i kuću u Kikindi u kojoj jedanas Osnovna škola Đura Jakšić.

Slobodanka Acigan-Sredojev(Velika Kikida, 1919 – Kruševac, 1943)je kao studentkinja bila jedna od orga-nizatorki velikog radničkog štrajka1936. Bila je i jedna od osnivačica Kul-turno umetničkog društva Seljačkokolo (1938) gde je bilo dosta žena. PreDrugog svetskog rata postala je član-ica KPJ i SKOJ-a. Godine 1941, pre ka-

pitulacije Kraljevine Jugoslavije, Slobodanka Acigan je moralada pređe u ilegalu, a po direktivi KPJ otišla je u Srbiju gde suje uhapsili fašisti i streljali u Kruševcu (Bagdala) 1943.

Feješ Klara (Budimpešta,1921 – Bačka Palanka, 1943)je pred Drugi svetski rat bilastudentkinja medicine, a1941. je bila članica OK SKOJ-a za severni Banat. Članica OKSKOJ-a za Bačku i Baranjupostala je 1943. Učestvovala jeu štampanju prvih brojeva Slo-

bodne Vojvodine. Poginula je, sa dvojicom drugova, uobračunu sa mađarskim agentima i žandarmima uBačkoj Palanci. Bila je članica KPJ od 1940.

Darinka Mandić Be-lodedić (Mokrin, 1912– Kikinda, 1993) je jednovreme bila direktorkaGimnazije u Kikindi. Bićezapamćena i kao osni-vačica Centra za obrazo-vanje radnika društvenihdelatnosti `Dušan Vasil-jev` i kao predsednica Opštinske konferencije zadruštvenu aktivnost žena. Bila je članica Pokra-jinskog odbora Sindikata prosvetnih radnika.

Linka Beleslin (V.Kikinda, 1914 – Kikinda,1984) je radila kao nas-tavnica u Građanskoj ško -li, Gimnaziji i Osnovnojškoli Jovan Popović. U pe-riodu 1953- 1969. bila jedirektorka Škole učenikau privredi. Aktivno je

radila u oranizacijama AFŽa, a jedno vreme jebila odbornica Skupštine opštine Kikinda. Od-likovana je Ordenom rada III reda.

Anka Krstonošić (Novi Bečej, 1919 –Kikinda, 2003) je radila kao profesorka u gim-nazijama (Kikinda i Sombor), Učiteljskoj školi(Sombor), a zatim i kao direktorka Pedagoškeakademije u Kikindi (1973-1977). Bila je ak-tivna u strukovnim udruženjima i organizaci-jama: Prosvetno-pedagoški zavod, Udruženjuučitelja, nastavnika i profesora, Republičkomodboru sindikata radnika društvenih delat-

nosti. Zaslužna je za obnavljanje rada Pevačkog društva Gusle načijem je čelu bila u periodu 1967-1973. Bila je aktivna u radu Cr-venog krsta i Opštinske konferencije za društvenu aktivnost žena.

Lidija Aldan(Jekaterinburg,1921- Kozjak, 1942)je pred Drugi svetskirat bila studentkinjamedicine. ČlanicaSKOJ-a je bila od1937, a KPJ od 1938.Bila je na odgov-

ornim funkcijama: sekretarka MK SKOJ –a ičlanica PK SKOJ-a za Vojvodinu. Izvršila jesamoubistvo da je ne bi uhapsili fašisti.

Vida Vulko Varađanin (Velika Kikinda,1871- Novi Sad, 1957) muzičarka i aktivistk-inja ženskog pokreta je kao petnaestogodišn-jakinja koncertirala na svetosavskimbesedama i dobrotvornim koncertima. Zna seda je kao pijanistkinja imala uspešne koncerteu Novom Sadu, Pančevu, Somboru, VelikojKikindi. Sa grupom muzičarki i muzičara uNovom Sadu je osnovala 1924. Žensko muz-

ičko udruženje. Biće zapamćena kao aktivistkinja i članica Upravnogodbora Dobrotvorne Zadruge Srpkinja Novosatkinja i predsednicanovosadskog odbora Društva crvenog krsta između dva svetska rata.

Darinka Bulja (Velika Kikinda, 1877 – posle1914) književnica i prevoditeljka započela je kn-jiževni rad 1906. u listu Ženski svet gde su joj ob-javljeni prvi prevodi, a prve priče su objavljene uistom listu 1907. Matica srpska je štampala kn-jige: Posledice domaćeg vaspitanja (Novi Sad1909-1910) i Kroz trnje i cveće (Novi Sad, 1911).Biće zapamćena i kao jedna od urednica knjigeSrpkinja - njezin život i rad njezin kulturni razvitak

i njezina narodna umjetnost do danas, koju je izdala Dobrotvorna ZadrugaSrpkinja iz Iriga 1913. Radi se o svojevrsnoj riznici biografskih, istorijskihi drugih podataka važnih za praćenje razvoja ženskog pokreta u 19. veku.

Zora Krdžalić – Zaga (Bašaid, 1914 – Novi Sad, 1961) se kaostudentkinja u Beogradu uključila u napredani studentski pokret.Aktivnost je nastavila i po završetku studija filozofije kao suplentk-inja gimnazije u Petrovgradu /Zrenjaninu/. Članica KPJ postala je1939.U Narodnooslobodilački pokret uključila se odmah po izbijanjuustanka 1941, a po zadatku je prešla u Srem krajem 1942. Sledećegodine je izabrana za sekretara Sreskog komiteta KPJ za srez Ilok, atu dužnost je obavljala do oslobođenja. Nosilac je Partizanske spo -menice 1941. Posle oslobođenja obavljala je odgovorne političke fun -

kcije - bila je članica Okružnog komiteta KPJ za zrenjaninski i novosadski okrug i Pokrajin s- kog komiteta Komunističke partije Srbije za Vojvodinu. Bila je članica Pokrajinskog odboraAFŽ-a Vojvodine zadužena za kulturu i propagandni rad. Birana je i za saveznu poslanicu.

Milica Jelisaveta MicaBandić (V. Kikinda, 1891 –Beograd, 1961) je završilaKonzervatorijum za muziku idramsku umetnost u Beču.Najveći deo umetničkograda ostvarila je u Narod-nom pozorištu u Beogradu.Uloge: Julija (Romeo i Julija),Gonerila i Regana (Kralj Lir), Jelena (San letnjenoći) , Judita (Urijel Akosta), Sonja (ujka Vanja),Žermena (Posao je posao) , Olga (Golgota) i druge.

Darinka Brašovan (Vršac, 1870 –manastir sv. Bogorodice, 1939) je po za-vršetku Učiteljske škole u Somboru radilakao učiteljica u Novom Bečeju i Kikindi.Priče i pesme je objavljivala u listovima:Ženski svet, Javor, Neven, Golub i Spome-nak. Napisala je sledeće knige: Hrišćaninna hrišćanskom putu (1902), Večne za-grobne tajne (1906), Kovilje (1906),Pismo Srpkinjama (1906), Život sv. Vasil-ija Novog (1908), Život svetog Save(1909), Seja iz Bečeja dobroj deci (1912).

MagdalenaTinković Prvifudbalski sta-dion je u Kikindiizgrađen 1922.Zahvaljujućipoklonu Magda-lene Tinkovićkoja je Ve-

likokikindskom sportskom klubuKosovo darovala komad zemlje izmeđuStevačeve bare i Barande.

Nina Ana Petrović (Velika Kikinda,1833 – 1908) je osnivačica prvog mod-ernog udruženja žena kod Srba: VelikoKikindske Dobrotvorne Zadruge Srpki -nja 1873. Njen najznačajniji doprinosemancipaciji žena je na polju „podizanjanarodne industrije“ kada su „ženske ru -kotvo rine“ postale cenjeni izvozni proiz vo dia žene na selu dobile mogućnost zaposle nja izarade. Nina Petrović je odlikovana počasnim članstvom Do-brotvorne Zadruge Srpkinja Novosatkinja, Beogradskog ŽenskogDruštva, a odlikovana je i „srpskim Ordenom Krsta“.

Danica Bandić (Zagreb, 1871 – Beograd, 1950) je po završetku Učiteljskeškole u Somboru radila kao učiteljica u Kikindi. Biće zapamćena kao osni-vačica Devojačkog sokola (1921), Društva za prosvećivanje žene i Zanatskeškole za žene i rediteljka Velikokikindske srpske dobrovoljne pozorišnedružine. Knj iževne radove je od 1897. objavljivala u listovima: Ženski svet,Branik, Spomenak, Bosanska vila, Brankovo Kolo, Letopisu Matice srpske,Golubu, Književnom severu, Našem listu i drugim. Objavila je sledeće knjige:Tetka Danina knjiga (1908), Tera baba kozliće (1923), Emancipovana (1923),Šta lasta pripoveda (1924), Začarani šegrt (1925), Vilin dar (1927), Prva zapovest(1927), Puna kola priča (1927), Dialozi (1928), Monolozi (1928), Tamo amo po prirodi (1928), Doživl-jaji pastirčeta Jovana (1930), San i java (1931), Od proleća do zime (1932), Devojka sa zlatnimrukama (1934), Vesela čitanka (1934), Prvi put (1934), Priče iz gradine (1935) i druge.

Julija Sida Paču(Novi Sad, 1851 –Zrenja nin, 1920) jenasledila NinuPetrović na mestupredsednice VelikoKikindske Do-brotvorne ZadrugeSrpkinja gde je ostalaviše od deset godina. Bila je muzički obra-zovana. Koncertirala je na besedama, aogledala se i u komponovanju.

Danica Lotić (Velika Ki -kinda, 1870-1935) je bilaistaknuta članica i lider kaVeliko Kikindske Dobro -tvorne Zadruge Sr pkinja,Dobrorvorne Zadruge

Srpkinja u Temišvaru i Do-brotvorne Zadruge Srpkinja

Novosatkinja. Biće zapamćenakao članica Pevačkog društva Gusle. TokomPrvog svetskog rata radila je kao dobrovoljna bol-ničarka u Aleksincu i Vrnjačkoj Banji.

SofijaAjvaz(VelikaKikinda,1859-1931)biće za-pamćenakao pedagošk-inja i jedno vreme predsednicaVeliko Kikindske DobrotvorneZadruge Srpkinja.

KIKINDA

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

15 1611 12 13 14

17

18

19

20

21 22 23 24 25 26 27 28

29

2

3

25

23

24

22

27

71

10

20

16

2611

1413

15

1228

89

1921

18 1729

Page 2: KIKINDA · 2020. 6. 11. · goslovenski dnevnik. Katarina Telečki (Carsko Selo, 1880 – Kikinda, 1956) je završila studije medicine u Lozani 1905. i zatim radila kao jedna od prvih

1. Maja 4C6. oktobra 6CA. Dudića 4CAlbertova 4B, 5BBarska 6CBeogradska 4DBihaćka 5CBoška Buhe 5CBraće Arsenov 7EBraće Bogaroški 6D, 7DBraće Laković 6C, 7CBraće Opsenice 6EBraće Sredojev 6DBraće Tatića 5DBranka Ćopića 4CBranka Vujina 6CBregalnička 6CCara Dušana 6D, 7DCerska 4CČanadska 6DD. Kostića 4ED. Ristića 5DDimitrije Tucovića 5B, 5CDistrička 6B, 7BDonja Vodoplavna 5CDositejeva 6C, 7CDr Ž. Bogdana 4EDragoljuba Udickog 6BĐoke Radaka 5C, 5DĐure Daničića 5B, 5CĐure Jakšića 6D, 7DĐure Oličkova 4BFeješ Klare 6BFruškogorska 5CGavrila Principa 5CGenerala Drapšina 6D, 7DIđoški drum 3B, 3C, 4CIvana Jakšića 4CIvana Milutinovića 7DIve Lole Ribara 5DJ. Lipovanova 5DJaše Tomića 6CJosifa Pančića 4DJovana Jovanovića Zmaja 4D, 5DJovana Popovića 7CJugovićeva 6C, 7CJugovićevo sokače 7CK. Krnića 7DKiš Mihalja 4BKosmajska 5CKosovska 5DKoste Bočarca 6C, 7CKozaračka 4CKralja Petra I 6C, 7CKraljevića Marka 4B, 5BKrfska 4CKumanovska 4BLaze Kostića 5B, 5CM. Aleksića 5DM. Bojića 6CM. Petrovića 7DM. Rakića 4CM. Stojanovića 4CMaksima Gorkog 4CMali bedem 6EMarije Bursać 6EMarka Miljanova 4CMasarikova 5C, 6CMihaela Bona 4E

Mihajla Pupina 4D, 5DMike Antića 3BMilana Sivčeva 6BMiloša Crnjanskog 5BMiloša Ostojina 4D, 5DMiloša Velikog 5DMiloševački drum 3D, 4DMoravska 4CNakovački drum 8DNemanjina 4C, 5C, 6CNićifora Brandića 6BNikole Francuskog 5CNikole Pašića 7C, 7DNikole Tesle 7CNjegoševa 4D, 5DNovosadska 5COmladinska 3COslobođenja 7DPartizanska 4D, 4EPere Segedinca 7DPetra Kočića 4CPetrovačka 5DPionirska 6CPrizrensko sokače 4ERade Trnića 4C, 5CRadnička 4D, 4ES. Marinkov 4CŠabačka 6DSav Kovačevića 5CSave Lipovanova 4B, 5BSave Tekelije 6DSemlačka 6C, 6D, 7C, 7BSemlačko sokače 6CSinđelićeva 5DSinđelićevo sokače 4ESkojevska 4CSlobodanke Acigan 6BSrbobranska 4CStara klanica 8CSterije Popovića 4C, 5CStevana Lakaia Gige 4BStevana Sremca 6EStrelište 8CŠumica 4DSutjeska 4C, 5CSuvačarska 5CSvetosavska 4C, 5C, 4D, 5DSvetozara Miletića 6D, 7DTeodora Ilića Češljara 6CTeremijski drum 8BToze Markovića 4DTrg srpskih dobrovoljaca 5C, 6C, 5D, 6DUglješe Terzina 5DUroša Preradovića 4CV. Ilića 4CV. Kljajića 7DV. Petrovića 5BVašarište 6EVase Stajića 6CVeliki Bedem 5EVinogradarska 7C, 7DVojina Zirojvića 4C, 4BVojvode Mišića 5CVojvode Putnika 6C, 7CVuka Karadžića 5DŽarka Gavranova 3BŽarka Zrenjanina 5B, 5C, 5DŽeleznički novi red 7D, 8DŽivice Dokića 6C

Spisak ulica

IstorijaKikinda se nalazi na prostoru bogatom tragovima iščezlih kultura i civi-lizacija, a arheološki nalazi - brojne humke i nekropole - svedoče da suovde ljudi živeli u organizovanim zajednicama i pet hiljada godina prenove ere. U zavisnosti od istorijskih okolnosti, ljudi su se naseljavali ali iodlazili, te je ovo područje bilo privremeno ili trajnije boravište pripad-nika mnogih naroda koji su pristizali u Panonsku niziju.

Istorija savremene Kikinde može se u kontinuitetu pratiti od pre oko 250godina. Prvi naseljenici bili su Srbi, austrijski graničari, zatim Nemci,Mađari, Jevreji i drugi. Dvadesetak godina nakon osnivanja naselja, 12.novembra 1774. godine, austrijska carica Marija Terezija potpisujeformiranje Velikokikindskog privilegovanog dištrikta koji jestanovnicima dao značajne ekonomske i političke povlastice u okvirumonarhije.

Krajem 19. veka Kikinda je bila najnaseljenije mesto Torontalske žu-panije, imala je oko 22.000 stanovnika. Kraja 19. veka obeležen jeprivrednim i urbanim razvojem. Tada se formira i ambijentalno gradskojezgro koje i danas krasi Kikindu, grade se fabrike i proizvodni pogoni,nove stambene zgrade i naselja i razni objekti od opšteg društvenogznačaja.

NazivNaziv Kikinda prvi put je zabeležen početkom 15. veka u oblikuKökényd, a pretpostavlja se da je označavao ime više manjih naselja,odnosno ugarskih dobara, a zatim i srpskih despota.

Današnji naziv grada javlja se prvi put na geografskoj karti 1718. godinekao Gross Kikinda i tada obeležava nenaseljen prostor - pustaru. PridevGross, Nagy ili Velika u nemačkoj, mađarskoj, odnosno srpskoj varijanti,bio je u zvaničnoj upotrebi u imenu grada sve do kraja 1947. godine.

Privreda, obrazovanje, rekreacija, turizamTeritorija na kojoj se nalazi Kikinda nalazište je nafte, gasa i gline, azemljište je veoma plodno. Kikinda ima industriju građevinskog materi-jala, metalsku, prehrambenu, hemijsku industriju i drugo.

U gradu se nalazi 15 osnovnih i 4 srednje škole, visoka škola za vaspitačei odeljenje fakulteta tehničkih nauka. Postoji i internat za učenike i stu-dente.

Kikinda ima hotel A kategorije u centru i nekoliko pansiona na raznimlokacijama. Privlačan centar za rekreaciju sa bazenima idealan je zaodmor i rekreaciju, a u okolini naselja su bogata lovišta i ribolovno po-dručje na kanalu DTD.

SportSportska prošlost Kikinde je duga i bogata zanimljivim manifestacijama.Još krajem 19. veka bili su popularni konjički i streljački sport, zatim gim-nastika, umetničko klizanje i mačevanje. Početkom 20. veka osnivaju sefudbalski, atletski i rvački klubovi. 1979. izgrađen je Sportsko-rekreacionicentar, sa halom i otvorenim i zatvorenim bazenima.

Kikinda danas ima košarkaške, rukometne, odbojkaške i vaterpoloklubove. Ženski rukometni klub je bio najuspešniji, a mnogi Kikinđaniveoma su dobri u plivanju, džudou, karateu, stonom tenisu, tenisu, strel-jaštvu itd.

Kultura Najstarija ustanova kulture je Narodna biblioteka Jovan Popović. Osno-vana je 1845. godine kao prva čitaonica. Narodno pozorište u Kikindi os-novano je pre više od pola veka, decembra 1950. Prva pozorišnapredstava izvedena je mnogo pre toga, 1796. godine na nemačkom jeziku,a maja 1834. godine na srpskom. Društvo za negovanje muzike "Gusle"osnovano je 1876. godine.

U Kikindi se od 1982. svake godine tokom jula odvija jedinstven u svetuInternacionalni simpozijum skulpture u terakoti Terra. Fundus od oko hil-jadu skulptura predstavlja jedinstvenu u svetu zbirku moderne terakotneskulpture.

U Narodnom muzeju su izloženi ostaci mamuta koji su 1996. godine pron-ađeni u glinokopu fabrike crepa. U dvorištu Narodng muzeja postavljenaje replika mamuta u originalnoj veličini.

Pored kulturnih institucija, Kikinda ima dosta istorijskih spomenika -pravoslavne crkve u Kikindi i Mokrinu s radovima Teodora Ilića Češljara,zatim jednu od dve suvače koje su preostale u Evropi, Kuriju, građevine izprve polovine XIX veka, spomenik Jovanu Popoviću i druga spomen-obeležja iz prošlosti. Kikindski Gradski trg zaštićen je u Zavodu za zaštituspomenika Srbije kao kulturno-istorijska urbanistička celina.

Kikinda je grad u kojem su rođeni i uspešnu karijeru započeli brojniumetnici: slikar Nikola Aleksić, pesnik Đura Jakšić, književnik MiroslavMika Antić i drugi.

Dani ludaje

Trodnevna muzičko-zabavna i folklorna manifestacija u slavu bundeve,koja kao centralni događaj ima takmičenje u najtežem i najdužem plodu,održava se već tridesetak godina.

Kikinda short

Kikinda short je festival kratke priče osnovan s ciljem da mladim au-torima srednje i jugoistočne Evrope omogući upoznavanje i umrežavanjesa urednicima, izdavačima i prevodiocima iz regije. Od 2006. održana sučetiri festivala na kojima je učestvovalo više od 90 gostiju iz 12 zemalja.

i druge manifestacije

Između ostalih, održavaju se i Dani vina u Iđošu na sv. Trifuna, Borbeguskova u Mokrinu krajem februara, Svetsko prvenstvo u tucanju uskršn-jim jajima za Vaskrs u Mokrinu i dečja manifestacija Pozdrav proleću kra-jem aprila. Maja je Noć muzeja i Vivisect Fest, juna se organizujeKikindski pozorišni festival i Memorijal Miroslav Antić u Mokrinu, a julaFestival narodnih orkestara FENOK, kao i Etno-kamp u Ruskom Selu iSevernobanatske žetvene svečanosti u Sajanu. Mamutfest i Zmajevedečje igre su u septembru, a Jazz&Blues Festival Geza Balazs Gari je kra-jem novembra.

O CENTRU ZA PODRŠKU ŽENAMACentar za podršku ženama je nestranačka, nevladina i neprof-itna organizacija čiji je cilj da kroz različite edukativne, promo-tivne, stručne i druge aktivnosti unapređuje položaj žena idoprinosi uspostavljanju rodne ravnopravnosti i politike jed-nakih mogućnosti u lokalnoj zajednici i regionu.

Centar za podršku ženama osnovan je u martu 2004. godine, nainicijativu Kancelarije za rodnu ravnopravnost Skupštine opštineKikinda. Uspostavljanje organizacije i pokretanje aktivnosti po-držali su Misija OSCE u SCG i Nacionalna organizacijanorveških opština (KS).

Tokom šest godine rada Centar za podršku ženama je uspeo daostvari kontinuitet u realizaciji programa i projekata u oblasti:

• ekonomskog osnaživanja žena

• suzbijanja nasilja nad ženama

• uključivanja žena u javni i politički život

• afirmisanja ženskog stvaralaštva

• senzibilisanja mladih na rodne teme i jačanja aktivizmakod mladih.

Projekte Centra do sada su podržali: OSCE (Misija u SCG), Na-cionalna organizacija norveških opština (KS), Ministarstvo inos-tranih poslova Kraljevine Norveške, Evropska Agencija zarekonstrukciju, Evropska komisija, USAID, Fond za otvorenodruštvo, Norveška narodna pomoć, UNIFEM, BCIF i HolandskaVlada, Sekretarijat za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polovaAPV, Sekretarijat za sport i omladinu APV, Sekretarijat zazdravstvo APV, Fond za razvoj neprofitnog sektora APV, OpštinaKikinda i drugi.

Makrena Maca Mokan - Pravoslavna crkva

Melanija Gajčić-Nikolić - Melino groblje

Magdalena Tinković - Atletski stadion

Nina Ana Petrović - Dobrotvorna zadruga

Julija Sida Paču - Muzička škola

Sofija Ajvaz - Dobrotvorna zadruga

Danica Lotić - DZNM Gusle

Roza Karačonji - Nekadašnja Rimokatolička škola

Supruga Bele Danijela - Nekadašnja Rimokatolička škola

Đanet Šajnberger, Julča Baro - Mesto nekadašnje sinagoge

Desanka Sremac - Nekadašnja Opšta škola

Katarina Telečki - Dečji dispanzer

Ana Marija Hubert - Bolnica

Bojana Stefanović - Nekadašnja bolnica

Ida Sendef - Bolnica

Irena T. Jesenski - Reformatorska crkva i škola

Darinka Brašovan - Nekadašnja Narodna škola za devojke

Danica Bandić - Kulturni centar, nekadašnji Sokolski dom

Vida Vulko-Varađanin - Muzička škola

Darinka Bulja - Narodna biblioteka

Milica Jelisaveta Mica Bandić - Narodno pozorište

Zora Krdžalić Zaga - Pedagoška akademija

Slobodanka Acigan-Sredojev - Ulica Slobodanke Acigan

Lidija Aldan - Mesna zajednica Lidija Aldan

Feješ Klara - Ulica Feješ Klare

Bosiljka Božin - Nekadašnja Opšta škola

Darinka Mandić Belodedić - Gimnazija

Linka Beleslin - Osnovna škola Jovan Popović

Ana Krstonošić - Pedagoška akademija

Kikinda U središtu prostrane Panonske nizije, u severnom delu Banata, uneposrednoj blizini rumunske granice, nalazi se Kikinda, središte Sever-

nobanatskog okruga u Autonomnoj pokrajini Vojvodini.

Opštini pripadaju naselja: Mokrin, Iđoš, Bašaid, BanatskaTopola, Rusko Selo, Novi Kozarci, Banatsko Veliko Selo,Nakovo i Sajan.

Po popisu iz 2002. u opštini Kikinda živi 67.000stanovnika u 10 naselja. Gustina naseljenosti je 71

stanovnik po km2. Multietničkodruštvo sastavljeno je iz 16 nacijaprosečne starosti 39 godina.

Kikinda je 7 kilometaraudaljena od rumunskegranice, 100 km odMađarske, 130 km odBeograda i 110 km odNovog Sada. Površina opš-tine je 782 km2, a uKikindi postoji pristaništena kanalu DTD.

Klima je umerenokonti-nentalna, a prema po-dacima iz 2009. godine,ova ravničarska opštinaima najviše sunčanih satigodišnje u Srbiji.

Nar

odni

muz

ej K

ikin

da

Naši kontakti:

Adresa: Nemajnina 2, 23 300 Kikinda

Tel/fax (kancelarija): + 381 (0)230 437 343

E-mail: [email protected]

www.podrska.org.rs

Telefon Savetovališta za žene koje su pretrpele nasilje:

+381 (0)800 10 10 10

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

O PROJEKTU

Kikinda iz ženskog ugla kroz mapu i publikaciju prikazujedeo kulturnog, političkog i privrednog nasleđa nastalog napor-ima žena, ženskih građanskih i levičarski organizacija i institu-cija, od sredine 19. do polovine 20. veka.

Zaboravljeno nasleđe žena izostavljeno je iz istoriografije, ali izprostora koji čine jedan grad: spomenici i biste, nazivi ulica i tr-gova, škola i nagrada, institucija, fondacija. Odsustvo ženskihimena svedoči o nepoznavanju prethodnih iskustava i borbežena za sopstvena prava i javno delovanje i stvara dojam da suprava žena savremeni pristup rešavanju društvenih odnosa kojise „preliva“ iz razvijenih demokratija, te da nema prethodnogiskustva.

Feminističko mapiranje grada kroz mapu i publikaciju Kikindaiz ženskog ugla daje odgovor na pitanje gde su žene u našojistoriji i kulturi i u prostorima u kojima traje naš život.Koliko su ženske grupe doprinele da su prostori u kojima živimooslobođeni rodnog identiteta? Upravo zato Centar za podrškuženama kroz kartu, koja ima edukativnu i upotrebnu vrednost,prikazuje rezultate istraživanja nastalih tokom i posle kursa oistoriji ženskog pokreta u Kikindi i okolini.

MAPIRANJE - legenda

1:110.000