127

KIP AFRODIZIJSKE AFRODITE IZ DALMACIJE

UDK 904 (497.5) 652Primljeno/Received: 1999. 11. 10.Prihva}eno/Accepted: 1999. 11. 12.

Nenad CAMBI

Nenad CambiHR-23000 Zadar

Filozofski fakultet, ZadarObala Petra Kre{imira IV. 2

U svom vrlo vanom radu o kopijama gr~kihkipova iz Dalmacije M. Abrami} je objavio crteeprednje i stranje strane fragmenta jednoga enskog likakoji se ~uva u Arheolo{kom muzeju u Splitu (sl. 1 i 2)(Abrami} 1952: 315, sl. 4a, b). Sudbina spomenika nijeposve sigurna, ali se po svoj prilici ~uva u jednojprivatnoj zbirci u Seattleu u SAD. Kako i kada je tamodospio, nije jasno (Friedrich 1876: 364 K, tab. 11;Fleischer 1984: 153, br. 33).1 Za postojanje spomenikaAbrami} o~ito nije znao, iako je fragment ve} davnobio objavljen i to ne u crte`u, nego s urednom fotografijom(Friedrich 1876: 364 K, tab. 11). On je mislio da sucrte`i jedina dokumentacija izgubljenog spomenika. Kakose ostatak kipa nalazi daleko izvan na|e zemlje i kakonije mogu}e do}i do preciznijih podataka, o njemu semo`e govoriti samo na temelju crtea. Jedino {to jepouzdano jest da fragment potje~e iz Salone.2

Crte je ra|en u olovci na papiru dimenzija: vis.0,18, {ir. 0,18 i izuzetne je kvalitete. Figura i pojedinosticrtane su meko i precizno. Svaki se detalj jasno prepoznaje.Osobito je dobro sjen~anje kojim je crta~ nastojaoiskazati zaobljenost plastike. Nema dvojbe da je rije~ oizvrsnom crta~u, {kolovanom umjetniku, ~ije ime nije,naalost, poznato. Nije poznato ni kad je crte na~injen.Vjerojatno ni fotografija ne bi bolje dokumentiralaizvornik. Budu}i da je fragment bio visok 0,10 m(Friedrich 1876: 364) o~ito je da je crte ra|en umjerilu 1:1, a to zna~i da je crta~ imao u rukamaizvornik. Rije~ je dakle o kipi}u koji je bio priblinevisine oko 0,30 m, {to bi zna~ilo da je bio visok okojedne rimske stope.

Jedna od karakteristika skulpture je ~injenica {to jeona odjevena u specifi~nu prega~u (pendÚtej) izra|enuod krutoga materijala s raznim prikazima u pravokutnim

1 Friedrich navodi da je fragment ranije bio u zbirci Penther, a kasnije u zbirci Dr. W. Reichela. Fleischer navodi uzupitnik da se kipi} nalazi u Seattle (SAD) u privatnoj zbirci. O~ito je da ni on nije bio siguran u te podatke.

2 Taj podatak donosi C. Friedrich, 1. c. R. Fleischer LIMC II, 1. str. 153, br. 33 navodi da je iz Splita. Drim da jeprvi podatak to~niji.

M. Abrami} je svojedobno objavio crte ulomka statuete koji se ~uva u Arheolo{kom muzeju uSplitu, ne znaju}i ni{ta sigurno o sudbini same statuete, ali uo~iv{i njezinu vrijednost. Me|utim, krivoju je odredio kao lik Hekate. Autor ovoga ~lanka uspore|uje navedeni ulomak s kipovima izAfrodizije i Be~a i zaklju~uje kako nema dvojbe da splitski ctrte prikazuje isto boanstvo, a to jeAfrodizijska Afrodita. Kult Afrodizijske Afrodite nije, me|utim, bio osobito ra{iren Rimskim Carstvom,stoga je splitski crte to vaniji svjedok spomenutoga kulta. On ujedno ukazuje na veze Dalmacijes Afrodizijom, odnosno na prisutnost njezinih kipara i u tome dijelu Carstva.

Klju~ne rije~i: statueta, Afrodizijska Afrodita, Dalmacija

N. Cambi : » Kip Afrodizijske Afrodite iz Dalmacije «, Opvsc. archaeol. 23-24, 127-132 1999-2000.

128

poljima. Taj je odjevni predmet navu~en preko tunike.S prednje strane vidi se i ogrta~ koji je preba~en prekoramena i pada s obje strane toraksa ostavljaju}i vidljivimapolja s prikazima. Straga se vidi samo himation, a ne iependit. Kipi} je o~uvan ne{to nie od ramena, apriblino do koljena. Nedostaju dakle, ramena i glava.Crte stranje strane dan je znatno shematskije, ali topo svoj prilici potje~e od ~injenice {to je ta strana kipabila lo{ije modelirana. To je autor crtea znao dobroprikazati.

Nema dvojbe da je Abrami} dobro uo~io vanostfragmenta, precizno opisao pa ~ak i uspje{no protuma~ioprizore koji su prikazani u poljima haljine. On kae:Im obersten Felde sind zwei Protomen zu sehen, linkswohl Selene-Luna, rechts Helios-Sol mit einem auf derBrust durch eine Brosche festgehaltenen Mäntelchen.Darunter die Gruppe der drei Grazien zwischen zweigrossen Füllhörnern, unter die auf einem Seebocke, densie mit der Linken fasst, wahrend ein grösserer Mantelihren Unterkörper verhüllt. Das Meer ist noch durcheinen Delphin angedeutet (Abrami} 1952: 316).U prijevodu: U najgornjem polju se vide dvije protome,lijevo Selene-Luna, desno Helios-Sol s jednim ogrta~emkoji je bro{em (okruglom fibulom op. N. C.) pri~vr{}enna grudima. Ispod toga je grupa tri Gracije izme|u dvavelika roga obilja, ispod je pak Nereida koja ja{i namorskom jarcu s velom {to slikovito napuhuje vjetar.Ona lijevom rukom dri veo, dok je donji dio tijelaomotan ogrta~em. Jedan delfin ozna~uje more. Ovakvomopisu se prakti~ki nema {to dodati. Valja samo naglasitida sve enske figure imaju tipi~nu klasicisti~ku frizurus kosom na razdjeljak i pun|om na zatiljku, kakve seobi~no javljaju na glavama boica.

Unato~ korektnom opisu i tuma~enju pojedinihlikova, Abrami} ipak nije pogodio o kojem je boanstvurije~. On je naveo sljede}e: Ist es Hekate oder Aphroditeoder Artemis. Eine männliche Gottheit wird es kaumgewesen sein, wenn auch für den Ependytes desHeliopolitanus ausser Rosetten auch die Brustbildervon Helios-Selene ausdrücklich bezeugt.

So wird es wohl am ehesten eine Hekate sein,zumal auch die Wiener Hekate auf den drei Feldernihres Ependytes die drei Grazien, die Brustbilder vonHelios und Selene und eine Nereide auf einem Seetierereitend zeigt (Abrami} 1952: 317). U prijevodu: Toje Hekata, Afrodita ili Artemida. Jedno mu{ko bo`anstvojedva da dolazi u obzir, iako su tako|er i na ependituHeliopolitanca (Jupiter-Ball Heliopolitanus op. N. C.)osim rozeta tako|er jasno zajam~ene biste Heliosa iSelene.

Najvjerojatnije je to Hekata na ~ija su tri poljaprikazane tri Gracije, biste Heliosa i Selene i jednaNereida koja ja{i na jednoj morskoj ivotinji.

Dakle, Abrami} je drao da je rije~ o Hekati iuputio na kip Hekate u Be~u (Abrami} 1952: 317).Iako je Abrami} ispravno upozorio na sli~nosti s be~kimkipom, njegova kona~na atribucija je ipak pogre{na.Tome je krivo mi{ljenje takvog autoriteta kakav bija{eS. Reinach na koje se oslonio. Me|utim, o~ito je da jeAbrami} povr{no gledao Reinachov repertoar, jer be~kikip taj autor ne svrstava kao Hekatu nego kao ArtemiduEfe{ku (Reinach 1898, t. II, 321, 9).3 Tek na sljede}ojstrani Reinach prelazi na repertoar kipova Hekate. Tozna~i da su i Reinach i Abrami} pogrije{ili.

Ako nije rije~ o Hekati, koje je onda boanstvo upitanju? Zapravo jo{ od objave ovoga fragmenta jasno jeda je rije~ o Afrodizijskoj Afroditi, ali Abrami} nije zato znao, iako se ~asopis u kojem je izvorni kip objavljeni danas nalazi u biblioteci Arheolo{koga muzeja uSplitu.4 Me|utim, istraiva~i koji su znatno kasnije odReinacha raspravljali o takvim kipovima nisu bili sigurnio kojim se boicama radi (Tiersch 1935: 53, br. 40).5^udno je, me|utim, {to je jo{ C. Friedrich jo{ godine1897. sasvim to~no zapazio o kojoj je boici rije~.Problem je kona~no rije{en nakon po~etka sustavnihistra`ivanja u Afrodiziji u Kariji (Mala Azija) koja seprovode pribli`no od godine 1960. (Erim 1973: 9 i d;isti 1997). Na crte`ima je, dakle, prikazan fragmentkipi}a Afrodizijske Afrodite (Venere). Kad usporedimodvije cijele i jednu djelomi~no o~uvanu traku na ependitus razmjerno bogatim prizorima na nekoliko kipova,

3 Naslov pod kojim donosi taj kip je Artemis et Deesse dEphese.4 Athenische Mitteilungen postoji u biblioteci Arheolo{kog muzeja u Splitu jo{ od broja 1/1876.5 Autor dri da je rije~ o prikazu Artemide Efe{ke.

sl. 1

N. Cambi : » Kip Afrodizijske Afrodite iz Dalmacije «, Opvsc. archaeol. 23-24, 127-132 1999-2000.

129

zapazit }emo da su sva tri polja o~uvana na na{emcrteu nazo~na i na drugim poznatim kipovima. Jedinaje razlika {to na paralelama mo`e biti i vi{e traka. Dabi dokazali tvrdnju da je fragment na crte`u zaista jedankipi} Afrodizijske Afrodite, najsvrsishodnije ga je usporeditis kipom koji je otkriven prigodom istra`ivanja hramaAfrodite u Afrodiziji (Erim 1997: 100, br. 93, sl. 134,139). Tome je golemom kipu znatno o{te}ena glava, alise na njoj ipak vide tragovi vela. Me|utim, vrlo jedobro o~uvan ependit i njegovi frizovi, njih ukupno pet.Na grudnom dijelu toga kipa vide se izbo~enja dojki, ame|u njima lunulasti privjesak povezan s dugim iravnim nastavkom {to visi na boi~inoj ogrlici. U prvojtraci prikazane su tri Gracije, jednako nage, od kojih jejedna okrenuta le|ima gledatelju. One se me|usobnodre za ramena. Za razliku od splitskoga fragmenta naafrodizijskom kipu nema kornukopija. Sredi{nji prikazGracija flankiraju biste Zeusa i Here, najvi{ih gr~kihboanstava. U niem registru nalaze se biste Selene/Lune i Heliosa/Sola. Me|u bistama je stup s kapitelom{to ih me|usobno odvaja. U jo{ niem registru suNereide na fantasti~nim morskim ivotinjama. U najdonjojtraci su pak eroti u igri. Prema tome, jasno proizlazi dasu prizori gotovo identi~ni kao i na na{em crteu, samoima dva registra vi{e. Me|utim, nema nikakve dvojbe daje salonitanski fragment imao jo{ barem grudni dio sprivjeskom. Taj se dio nalazio povi{e o~uvanih traka.Takvo polje imaju svi dosada znani kipovi. [to se pak

posljednjega reda ti~e, nije sigurno je li na{ fragmentimao takvu traku, a pogotovo nije mogu}e kazati jesu lise tu nalazili eroti.

Jo{ je zanimljiva usporedba na{ega fragmenta skipom s kojim ga je usporedio i Abrami}. Taj se kip~uva u Kunsthistorisches Museum u Be~u (Eichler1955: 8 i d., sl. 1; Fleischer 1973: 153 i d. br. 25, tab.71; Bernhard-Walcher i dr. 1996: 35, br. 12, sl. 50). Nanjegovim se grudima pojavljuju ~etiri registra. U najvi{emse nalazi lunulasti privjesak koji je povezan s ogrlicom.U sljede}em se nalaze tri Gracije u istom poloaju kaoi na na{em crteu, samo {to nema rogova obilja. Dvijekrajnje Gracije u slobodnoj ruci, jer njome ne grlesusjedu, dre marame. Zalepr{ana marama pokazuje dasu Gracije u plesu, {to kod splitskog crtea nije slu~aj.Ispod toga su biste Selene/Lune i Heliosa/Sola prikazanena pozadini koju tvori clipeus. Kona~no, u najdonjemredu je Nereida koja ja{i na morskom jarcu. Repertoarprikaza na fragmentu splitskoga crtea i be~koga kipapotpuno je jednak, dakako, uz sasvim neznatne razlike.Razli~it je samo redoslijed. Naime, trake s bistamasolarno-lunarnih boanstava i triju Gracija su obrnute.

Na temelju gore iznesenih usporedbi nema nikakvedvojbe da splitski crte prikazuje isto boanstvo kao ikipovi iz Afrodizije i Be~a, a to zna~i da je fragmentpripadao kipi}u Afrodizijske Afrodite. Kako je to ondaAbrami} pogrije{io kad je uspore|ivao be~ki kip isplitski crte`? Kao {to je to ve} ranije navedeno,Abrami} se oslonio na interpretaciju S. Reinacha, a onaje bila pogre{na. Na taj na~in postupak dokazivanja jedovr{en. Vanost zaklju~ka lei u ~injenici {to je to prvipozdani primjer Afrodizijske Afrodite u Dalmaciji, ajedan od razmjerno malobrojnih na ~itavom rimskomZapadu.6

[to predstavljaju prizori koji se nalaze na ependitutih kipova? Lunulasti privjesak, te biste Heliosa/Sola iSelene/Lune ukazuju na njen kozmi~ki karakter, nanezaustavljivu izmjenu sunca i mjeseca, odnosno dana ino}i. Tri Gracije s kornukopijama su element ljubavi iobilja koje boica udjeljuje preko tih minornih boanstava(Griegson 1978: 90 i d.). Njihovo plesno kretanjepokazuje stalnost promjena, neprekidno ra|anje, umiranjei obnavljanje prirode. Nereida pak na morskom jarcuupozorava na more kao element iz kojega je ro|enaAfrodita, {to je posudba iz klasi~ne gr~ko-rimske religije.Na kipu Afrodizije pojavljuju se jo{ i biste Zeusa/Jupitra, odnosno Here/Junone, {to je jo{ jedna potvrdastapanja klasi~ne, olimpijske i maloazijske Afrodite. Natome su kipu prikazani i eroti u igri, a oni tako|erspadaju u klasi~ni Afroditin krug (Griegson 1978; 65 id.). Prema tome, na ependitu je predstavljen krug isvojstva boice koji potvr|uju kontaminaciju izvornemaloazijske i klasi~ne gr~ko-rimske religije. U tome

6 Fleischer LIMC II, 1, 151 i d. navodi oko 30 kipova, nekoliko reljefa, statueta, terakota, gema i novca. Od toga je jedvadesetak iz zapadnog dijela Rimskoga Carstva.

sl. 2

N. Cambi : » Kip Afrodizijske Afrodite iz Dalmacije «, Opvsc. archaeol. 23-24, 127-132 1999-2000.

130

zajedni{tvu elementi plodnosti i ljubavi imaju ravnopravnomjesto. Ljubav i plodnost su usko povezane i mo`e segotovo sa sigurno{}u smatrati da se takvo povezivanjevrlo lako nametnulo kad je religijska srodnost bila jedanod temelja amalgamiranja maloazijskih podru~ja u klasi~nikulturni ambijent. Glede simboli~koga zna~enja prikazana ependitu kipova Afrodizijske Afrodite, ne bih seslo`io s Abrami}evim mi{ljenjem,7 koje kako se ~inidijeli i R. Fleischer,8 da prizori prikazuju prirodu,nebo, zemlju i vodu ~ime se iskazuje sveobuhvatnabo`i~ina mo}. Svi prikazi upu}uju na ljubavni, odnosnokozmi~ki i prirodni karakter bo`i~inih svojstava.

Kao {to je ve} navedeno, glava kipa nije o~uvana.Na temelju paralela ipak se smije pretpostaviti kako jeona izgledala. Kip iz Afroditina hrama u Afrodiziji nijeu tome pogledu od osobite koristi jer je njena glava vrloo{te}ena. Iza u{iju o~uvali su se samo donji pramenovikose, a otraga veo. Be~ki je kip o~uvao glavu i nanjemu se tako|er vidi veo, pri~vr{}en jednim sredi{njimbro{em. Ipak, boi~ina bista iz Afrodizije, prona|ena utamo{njem teatru, nosi vijenac sa sredi{njim ukrasomispod kojega izlazi veo, a na tjemenu joj sjedi kruna uobliku gradskih zidina na sredini kojih je zvijezda.9

Takva kruna o~ito upozorava da je boica bila i gradskaza{titnica. I mnogi drugi prikazi Afrodizijske Afroditeimaju krunu u obliku gradskih zidina (Fleischer 1984:152 i d., br. 13, 24, 30, 40). Koja od dvije mogu}nosti(be~ki kip ili afrodizijska bista) dolazi u obzir za glavusplitskog kipa, te{ko je re}i.

Afrodizijska Afrodita pripada tipi~nim maloazijskim`enskim bo`anstvima prirode i plodnosti. Njen karakterobuhva}a faze ra|anja i umiranja, nastanka i nestanka,stanja mirovanja i stanja bujanja prirode. Priroda jekozmi~ki uvjetovana, a kozmi~ke pojave ra|anje i zalaenjesunca, odnosno ra|anje i zalaenje mjeseca, {to je davnoempiri~ki utvr|eno. Me|u takva boanstva, osimAfrodizijske Afrodite, pripadaju jo{ Artemida Efe{ka,Artemida iz Perge, a osobito je u anti~kom svijetu biopro{iren kult Kibele/Magne Mater (izvorno Pessinus)~iji je kult bio slu`beno prihva}en i u Rimu (Vermaseren1977: 38 i d.). Taj se znatno pro{irio u rimskom svijetui Dalmaciji.10 Kult Artemide Efe{ke bio je znatnopopularniji od Afrodizijske Afrodite. Njeni su kipovinalaeni posvuda, ~ak je i sam Abrami} u spomenutom

radu objavio jedan fragment iz Salone (Abrami} 1952:315, sl. 3). Kult Afrodite u Efezu bija{e {tovan u hramukoji je postojao od pradavnih vremena. Po{to je arhajskihram bio spaljen, dao ga je obnoviti Aleksandar Veliki(Bammer-Muss 1996: 45 i d.). To je zdanje postalojedno od Sedam Svjetskih ~uda. O~ito je da je Artemidinkult uivao veliku popularnost u Efezu. Sv. Pavaosvjedo~i o razvijenosti produkcije devocionalija u Efezui unosnosti toga posla (Dj. apost. 19, 23 i d.).

Afrodizija je, kao {to su Efez i Pessinunt, starigrad, ali veliko zna~enje dosie tek u doba helenizma.Ime grada deriviralo je o~ito od Afrodite, glavne gradskeboice. Afrodita nije izvorno ime boanstva. Ona seprije stapanja s Afroditom nazivala Nina (Inana/Enana).Ime grada bija{e Nine ili Ninai (Erim 1997: 10 i d.).O~ito je da je ve} tada grad bio nazivan po toj boiciili pak po Ninosu, legendarnom utemeljitelju grada, sinuboice. Afrodizijski je kult nastao jo{ u neolitiku, udoba kad se razvijaju poljodjelske religije. HramAfrodizijske Afrodite vrlo je star i o~ito nastao baremjo{ u arhajsko doba, ali je boica na tom mjestu po svojprilici {tovana ~ak i ranije (Erim 1997: 21 i d.). Sasvimje logi~no da je i sam grad zajedno s boicom promijenioime. Time se u osnovi ipak ni{ta nije izmijenilo jer jekarakter ostao isti. Crkva, koja se u ranobizantsko dobaugnijezdila u hramu, uni{tila je slijed kulturno-povijesnihslojeva. Kult Afrodizijske Afrodite imao je, kao i svidrugi maloazijski kultovi, misterijsko-orgijasti~ki karakterkoji bija{e zazoran kr{}anima, pa su oni ne samozaposjeli zdanje nego su i gradu promijenili i ime uStauropilis, nastoje}i u cijelosti izbrisati ne samo boi~inkult nego i uspomenu (Erim 1997: 14 i d.).

Posebnu ulogu kao kultno mjesto Afrodite/Veneregrad Afrodizija dobiva u doba Cezara, a potom iAugusta i drugih vladara julijevsko-klaudijevske dinastije.Naime, Afrodizija je jedini veliki maloazijski grad ukojem je sredi{nji kult imala Afrodita/Venera, praroditeljicajulijevskoga roda. Zbog toga joj je August udijelio ~astda bude sredi{nje mjesto carskoga kulta u Maloj Aziji.Grad se julijevsko-klaudijevskoj lozi oduuje velebnimzdanjem u posebnom, urbanisti~ki planiranom prostoruu kojem se javljaju scene najvanijih pobjeda rimskihvladara (do Nerona), personifikacije i natpisi pobije|enihnaroda. Me|u njima su i Pirusti (reljef)11 te natpis na

7 Abrami}, o. c. 316 dri da je rije~ o prikazu triju elemenata (nebo, zemlja i more).8 Fleischer 1984: 153 navodi:: Besonders hinter der Dekoration des Ependytes, welche die Bereiche der Natur, Himmel,

Erde und Wasser, somit die allumfassende Macht der Göttin ausdrückt, steht eine durchdachte Konzeptionspäthellenistischer oder frührömischer Zeit.

9 Erim 1997, 107, br. 99, sl. 143. Autor smatra da se u sredini krune oblika gradskih zidina nalazi floralni motiv. Menise, naprotiv, ~ini da je to karakteristi~an oblik helenisti~ke zvijezde.

10 O kultu Kibele (Magna Mater) u Dalmaciji usp. netiskanu disertaciju J. Medinija.11 Sebasteion je otkriven godine 1979. Usp. K. T. Erim 1997: 52 i d., sl. 73-92. Scene se nalaze s obje strane ulice kojom se pristupa

hramu na scenografski ure|enim pro~eljima, me|u stupovima u tri reda jedne iznad drugih. Na ju`noj strani na drugom katubili su mitolo{ki prizori (Tri Gracije, Ahil i Pentesileja itd.), a na tre}em su bili prikazi povijesnih li~nosti (August, Germaniki dr.) te mitolo{ki reljefi poput Eneje koji bjei iz poru{ene Troje i dr. Sjeverni je portikat bio jako uni{ten potresom u IV.st. Tu su se nalazile personifikacije poraenih naroda, a me|u njima i Pirusta. Usp. K. T. Erim 1997, sl. 89.

N. Cambi : » Kip Afrodizijske Afrodite iz Dalmacije «, Opvsc. archaeol. 23-24, 127-132 1999-2000.

131

kojem se spominju Japodi.12 O~ekivati je da su tu biliprikazani (reljefi ili kipovi) Delmata i Panona koje suu doba Augusta pobijedili i nad njima proslavljalitriumfe Tiberije i Germanik.

Me|utim, kult Afrodizijske Afrodite nije se posebnopro{irio Rimskim Carstvom (Usp. bilj. 15). Ukupnoima ne{to vi{e od 40 raznih prikaza od kojih najve}ibroj potje~e iz Afrodizije ili drugdje iz Male Azije, asamo je manji broj otkriven na rimskom Zapadu.

Na kraju se postavlja logi~no pitanje moe li seobjasniti kako to da se jedan takav, razmjerno rijedakkult pojavio i u Saloni. Na to je pitanje te{ko odgovoriti,ali se ipak smije naga|ati. Naime, u Afrodiziji jedjelovala kiparska {kola koja je bila aktivna i izvanmati~noga grada (Floriani 1943). Dapa~e, afrodizijskisu majstori djelovali na podru~ju cijeloga RimskogaCarstva. I kod nas ima dokaza njihove djelatnosti.13

Tragove su ti kipari i klesari ostavili i u Dioklecijanovoj

pala~i.14 Logi~no bi bilo da su kult AfrodizijskeAfrodite donijeli ti majstori, tim vi{e {to je rije~ ospomeniku malih dimenzija. To, naime, upu}uje naprivatni karakter kulta. Rije~ je po svoj prilici, okipi}u koji je stajao u privatnom ambijentu (ku}a,lararij ili sl.). [teta {to nije mogu}e podrobnije ispitatii kipi}, jer bi se tako moglo kazati je li bio izra|enod afrodizijskog mramora koji se vadio u neposrednojblizini grada. Taj se mramor razmjerno lako, ~ak imakroskopski prepoznaje. [to se datacije kipa ti~ete{ko je bilo {to re}i, osim da je, kao gotovo svio~uvani primjerci, nastao u doba poslije cara Hadrijana,ali svakako prije tetrarhijskoga doba (Fleischer 1984:151).

Ovaj crte je vano svjedo~anstvo jednoga rijetkogkulta koji je na rimskom Zapadu bio malo ra{iren, alije vana potvrda veza Dalmacije s Afrodizijom, odnosnoprisustva njezinih kipara i u tome dijelu Carstva.

POPIS LITERATURE

Abrami} 1952 M. Abrami}, Antike Kopien griechischer Skulpturen in Dalmatien, Beiträge zur ältereneuropäischen Kulturgeschichte, Festschrift für Rudolf Egger I, Klagenfurt

Bammer-Muss 1996 A. Bammer-U. Muss, Das Artemision von Ephesos, das Weltwunder Ioniens in archaischer undklassischer Zeit, Mainz 1996.

Bernhard-Walcher i dr. 1996A. Bernhard-Walcher, K. Geschwandtler, B. Kriller, G. J. Kugler, W. Oberleitner, Meisterwerkeaus der Antikensammlung des Kunsthistorischen Museums in Wien, Mainz 1996.

Cambi 1985 N. Cambi, Ati~ka skulptura u Arheolo{koj zbirci Franjeva~kog muzeja u Sinju, Ka~i} 17, 1985.Eichler 1955 F. Eichler, Karische Afrodite und ephesische Artemis, Berechtigungen und Nachträge, Österr.

Jahreshefte 42, 1955, Bd. 2.Erim 1973 K. T. Erim, Enciclopedia dellArte Antica ed orientale, Suppl., Roma 1973.Erim 1997 K. T. Erim, Aphrodisias. A Guide to the Site and Its Museum, Istanbul 1997.Fleischer 1973 R. Fleischer, Artemis von Ephesos und verwandte Kultstatuen aus Anatolien und Syrien, Études

préliminaires aux religions orientales dans lEmpire Romain (EPRO) 35, Leiden 1973.Fleischer 1984 R. Fleischer, Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae (LIMC) II, 1, Basel 1984.Floriani 1943 M. Floriani, Squarciapino, La scuola di Afrodisia, Roma 1943.Friedrich 1876 C. Friedrich, Die Aphrodite von Aphrodisias in Karien, Athenische Mitteilungen 22, 1897.Griegson 1978 G. Griegson, The Godess of Love. The Birth, Triumph, Death and Return of Aphrodite, London

1978.McNally 1996 Sh. McNally, The Architectural Ornament of Diocletians Palace at Split, BAR Intern. Series 639,

Oxford 1996.Reinach 1898 S. Reinach, Repertoire de la statuaire, Paris 1898.Tiersch 1935 H. Tiersch, Artemis Ephesia, Berlin 1935.Vermaseren 1977 M. Vermaseren, Cybele and Attis, the Myth and the Cult, London 1977.

12 Natpis se nalazi na bazi na kojoj je stajao kip (ne reljef) s personifikacijom toga naroda. Natpis nije objavljen, ali mena njega upozorio R.R.R. Smith, nastavlja~ iskapanja pok. K. T. Erima. Vrlo sam zahvalan prof. Smithu {to mi jepokazao studijski depo iskopina u Afrodiziji (Geyre).

13 Iako sam skulpturu pripisao ati~kim radionicama N. Cambi. Ati~ka skulptura u Arheolo{koj zbirci Franjeva~kogsamostana u Sinju, Ka~i} 17, 1985, 424 i d., sl. na str. 425 i 427. danas mi se ~ini vjerodostojnim da je rije~ omaloazijskom podrijetlu kipova. (Cambi 1985: 424 i d., sl. na str. 425, 427)

14 Vjerojatno su neke floralne frizove u Dioklecijanovoj pala~i u Splitu radili afrodizijski kipari. Usp. Mc Nally 1996, sl.55, sl. 95.

N. Cambi : » Kip Afrodizijske Afrodite iz Dalmacije «, Opvsc. archaeol. 23-24, 127-132 1999-2000.

132

Key words: statuette, Aphrodite of Aphrodisias,Dalmatia

M. Abrami} published drawings of the front and backsides of a fragment of a statuette in the ArchaeologicalMuseum in Split (Figs. 1 and 2). He knew nothing of thefate of the statuette itself, nor that it had already beenpublished in 1897 by C. Friedrich. The fragment was 10cm tall, meaning that the statuette would have been about30 cm in height (about 1 Roman foot).

Abrami} did well to note the importance of thestatuette, but he wrongly attributed it as Hecate. Hecompared it to a statue in the Natural History Museumin Vienna, and depended on the opinion of S. Reinachin terms of the repertory of images shown on the ribbonson the breasts. However, he did not correctly cite Reinach,who assigned it among statues of Artemis of Ephesus.

This article draws attention to analogies fromAphrodisias and Vienna, but also the previous opinionsof C. Friedrich and (more recently) R. Fleischer, whothought that this was a depiction of the Aphrodite ofAphrodisias. The author also, in contrast to Abrami} andFleischer, considers that the ribbons on the breastsshowed scenes that originally corresponded to Aphroditeas the goddess of love and nature, and not to elements(heaven, the earth, the sea) characterizing the goddesssupposedly omnipotent powers.

AN APHRODISIAN STATUETTE OF APHRODITE FROM DALMATIA

The author also draws attention to the Sebasteionin Aphrodisias, and the importance that this has forDalmatia, as one relief contains an image of thepersonification of the Illyrian Pirustae, and one inscriptioncontains the name of the Illyrian Iapodes. The inscriptionis located on the base where the statue personifying theIapodes was placed (not preserved). Evidently, the northernand more poorly preserved side approaching to theSebasteion must have been the site of inscriptions andreliefs or statues of the Delmatae and the Pannonians,the peoples conquered by Augustus, Tiberius, andGermanicus, who celebrated these triumphs. This islogical, considering that the depictions in this temple,dedicated to the imperial cult, apparently symbolicallyshowed all the major victories of the emperors of theJulian-Claudian dynasty.

The statuette is one of the few pieces of evidencefrom the Roman west for an Aphrodite of Aphrodisias.The presence of the statuette in Salona should probablybe tied to craftsmen from Aphrodisias, who worked notmerely on Diocletians Palace but were also active elsewherein Dalmatia. The miniature size of the statue wouldindicate a personal rather than a public cult. Although itis difficult to date, as its location is currently unknown, itcan nonetheless be suggested that it was produced afterthe reign of the emperor Hadrian, and prior to theTetrarchy.

Translated by B. Smith-Demo

SUMMARY