Knjiga Na Ekom-Prijevod

PhDr

1. Hubinkova, Zuzana (2008.): PSYCHOLOGIE A SOCIOLOGIE EKONOMICKEHO CHOVANI, autorsky kolektiv: Baki-Tomi, Ljubica i Surinek, Alois, Grada Publishing, Prague. (Sveuilini udbenik za Ekonomsko sveuilite u Pragu)

Ljubica Baki-Tomi koautor je dvaju potpoglavlja u poglavlju u udbeniku koje nosi naziv: 15.RAZVOJ EKONOMSKOG PONAANJA U REPUBLICI EKOJ I U HRVATSKOJ, i to:

15.1. Proces transformacije i njegov utjecaj na socijalno-ekonomsku klimu u drutvu

(Zuzana Hubinkov, Ljubica Baki-Tomi)

15.4. Hrvatska u procesu ekonomskih i socijalnih promjena

(Ljubica Baki-Tomi)

Autorica je odabrala Republiku Hrvatsku kao zemlju najsliniju ekoj Republici prije ulaska eke u Europsku uniju, a Hrvatske u rat. Trenutano, kandidat za ulazak u Europsku uniju, tranzicijska zemlja koja je prola kroz ratna razaranja. Sa socio-psiholokog stajalita interesantno je bilo pratiti ponaanje ljudi i njihovo snalaenje u socijalnim promjenama. Ponaanje skupina, grupa Hrvatske javnosti tijekom tih turbulentnih promjena pratili su mnogi hrvatski i strani istraivai, kako kroz istraivanja tako i kroz medije. Znanstvena analiza ponaanja Hrvatske javnosti prikazana je u ovim poglavljima hrvatske autorice uz prikaz obimne znanstveno-istraivake bibliografije.

Doprinos pristupnice ovog rada je u sustavnom i analitikom pregledu znanstvenih spoznaja do kojih su doli domai i strani istraivai, propitujui utjecaj turbulentnih socio-psiholoko-ekonomskih promjena u jednoj tranzicijskoj zemlji. Uporabom znanstvene metodologije i znanstveno relevantnih injenica, pojanjeni su uzroci i razlozi koji su gurnuli hrvatske graane u rat, te kako se Hrvatska kao demokratska drava nosila s ratnim strahotama i izborila svoju neovisnost i samostalnost.

Prijevod sadraja knjige:

PhDr. Mgr. Zuzana Hubinkov, Ph. D. i suradniciPSIHOLOGIJA I SOCIOLOGIJA EKONOMSKOG PONAANJA

3., aktualizirano, dopunjeno i preraeno izdanje

Autorski kolektiv:

doc. Dr. sc. Ljubica Baki-Tomi, Ph. D.

PhDr. Alois Surynek, Ph. D.

Izdala Grada Publishing, d. d.

U Prhonu 22, 170 000 Praha 7

tel: +420 220 386 401, fax: +420 220 386 400

www. grada.cz

kao svoje 3446. izdanje

Odgovorni urednik: Zdenk Kubin

Slog i prijelom Radek Vokl

Prijevod ing. Miroslav Hubinka

Fotografije Zuzana Hubinkov, Jii Benda (str. 154), Gustav Entlicher (str. 186)

Broj stranica 280

Izdanje 1.., 2008

Tiskale Tiskrny Havlikv Brod, d. d.

Husova ulice 1881, Havlikv Brod

Recenzenti: doc. PhDr. Libue Mackov, CSc. (VE Praha)doc. PhDr. Ji tika, CSc. (FFUK, Praha)

Grada Publishing, d.d. 2008.

Cover Photo doc. MUDr. Pavel ek, Ph.D.

ISBN 978-80-247-1593-3

O AUTORIMA

PREDGOVOR

1. EKONOMSKI RAZVOJ, TRITE RADA I LJUDI

1.1. Strukturalne promjene (utjecaj znanosti i tehnike) i promjene u ekonomskom ponaanju -

povijesni prikaz (od Drugog svjetskog rata)

1.2. Polazita dananjeg razvoja drutveno-ekonomske situacije

1.3. Vizija moderne drutveno-gospodarske cjeline koja je konkurentno sposobna

Koritena i preporuena literatura

2. EKONOMSKI RAST I PAD

2.2. Trokovi ekonomskog rasta

2.2. Problemi vezani s trajno odrivim razvojem

2.3. Konjuktura i recesija u oima psihologa

2.4. Socijalno-patoloke pojave u drutvu


3. GLOBALIZACIJA, RAZLIITI OBLICI GOSPODARSKOG IVOTA I KULTURNE

SPECIFINOSTI

3.1. Uvjeti za nastanak i razvoj globalizacije

(Zuzana Hubinkov, Alois Surynek)

3.2. Drutvene posljedice globalizacije i psihologija ljudi

3.3. Ujedinjena Europa - realni globalizacijski proces s mnogim vizijama


4. EKONOMSKA 'SVIJEST' SUVREMENOG DRUTVA

4.1. Ekonomsko ponaanje i njegova racionalnost

4.2. Bijeg od stvarnosti prilikom gubitka ekonomsko-socijalnog statusa

4.3. Izbori i ekonomska stvarnost

4.4. Mediji u svakodnevnom ivotu


5. VRIJEDNOSTI I KVALITETA SUVREMENOG IVOTA

5.1. Pojedinac, vrijednosti i drutvo

5.2. Promjene u vrijednosnim orijentacijama mladih ljudi

5.3. Stariji ljudi i drutvo

5.4. Stav drutva prema pogoenim ljudima


6. POTROAKO DRUTVO

6.1. Temeljne dimenzija potroakog drutva

6.2. Drutveno priznati blagdani i potronja

6.2.1. Boi

6.2.2. Uskrs

6.2.3. Valentinovo

6.2.4. Dan slavenskih blagovjesnika irila i Metoda

Dan spaljivanja majstora Jana Husa i Dan eke dravnosti - Sv. Vclav

6.3. Potronja i njezine alternative

6.4. Potronja i tednja


7. KORITENJE PSIHOLOGIJE I SOCIOLOGIJE U TRGOVINI I U OVJEKOVOM

DONOENJU ODLUKA

7.1. Marketinka komunikacija (Alois Surynek)

7.2. Reklama i njezin utjecaj na potencijalne korisnike

(Zuzana Hubinkov i Alois Surynek)

7.3. Osobna prodaja

7.4. Utjecaj na korisnike na primjeru supermarketa

7.5. Socijalna reklama


8. ODNOS LJUDI PREMA POREZNIM SUSTAVIMA

8.1. Povijest poreza i pristojbi i poetak problema povezanih s njima

8.2. Postojei porezi u modernoj dravi

8.3. Neki tipini problemi koji proizlaze iz obveze plaanja poreza

8.4. Porezni raj - otvoren za sve porezne obveznike


9. SIMBOLINO ZNAENJE NOVCA I EKONOMSKO SHVAANJE NOVCA

9.1. Iz povijesti novca

9.2. Europa, svijet i euro

9.3. Psiholoko poimanje novca


10. DARIVANJE - ZNAK PANJE, OEKIVANJA, RECIPROCITETA

10.1. Tipovi i vrste darova

10.2. Motivacija za darivanjem

10.3. Altruistiko postupanje

10.4. Sponzorstvo


11. ULOGA ENE U SUVREMENOM DRUTVU

11.1. Povijest aktivnog ukljuivanja ena u trite rada - emancipacija i feministiki pokreti

11.2. ene u radnom procesu

11.3. Promjene u obrascima ponaanja u obitelji

11.4. ena kao komercijalni simbol ljepote


12. MODERNA SREDSTVA KOMUNIKACIJE

12.1. Telefon - openito

12.2. Mobiteli

12.3. Raunala i internet

12.4. Rad na daljinu - teleworking


13. SOCIJALNA I PSIHOLOKA PATOLOGIJA U MEULJUDSKIM ODNOSIMA

13.1. 'Prirodno' ponaanje kao zahtjev radnog mjesta

13.2. Psihiko zlostavljanje ne samo na radnom mjestu - mobbing, bossing, bulling, staffing

13.3. Seksualno uznemiravanje (harassment)


14. EKONOMSKO PONAANJE POD UTJECAJEM PATOLOKIH OVISNOSTI

14.1. Slatkii, alkohol i ostalo to stvara naviku

14.1.1. Ovisnost o jelu

14.1.2. Ovisnost o alkoholu

14.1.3. Ovisnost o duhanu

14.1.4. Ovisnost o nelegalnim drogama

14.1.5. Ovisnost o lijekovima

14.2. Patoloko igranje igara i kockanje - gambling

14.3. Sekte, kultovi, graffiti

14.4. Radoholiarstvo (workoholic) i ostale vrste ovisnosti


15. RAZVOJ EKONOMSKOG PONAANJA U REPUBLICI EKOJ I U

HRVATSKOJ

15.1. Proces transformacije i njegov utjecaj na socijalno-ekonomsku klimu u drutvu

(Zuzana Hubinkov, Ljubica Baki-Tomi)

15.2. Republika eka u trinom sustavu

15.3. Republika eka kao lanica Europske unije

15.4. Hrvatska u procesu ekonomskih i socijalnih promjena

(Ljubica Baki-Tomi)

15.5. Zapadnoeuropska psiholoko-socijalna trina inspiracija, upitnici i usklinici za razvoj u

Replici ekoj i u Hrvatskoj Koritena i preporuena literatura

ZAKLJUAKPrijevod teksta pod 15.4.TRANZICIJSKE ZEMLJE - PRIMJER HRVATSKE

Tranzicija socijalistikih zemalja Srednje i Istone Europe jedan je od najistaknutijih dogaaja u novijoj europskoj povijesti. Odustajanje od planirane ekonomije i jednopartijskoga dravnog ureenja te proklamirano i stvarno prihvaanje pravila trine ekonomije i viestranakog sustava zahtijevalo je transformaciju gotovo svih drutvenih slojeva. Najvee promjene zbile su se u posljednjem desetljeu 20. stoljea. U samo nekoliko godina tranzicija je dotaknula gotovo sve institucije 28 tranzicijskih zemalja te je imala izravne posljedice na ivot desetaka milijuna njihovih stanovnika. Danas openito stoji da se radilo o mnogo sloenijem i mukotrpnijem procesu nego to se u poetku inilo (vidi npr. ten Horn, verko i Zinovieva, 1999.).

Tranzicija je istodobno zahvatila ekonomska i sociokulturna obiljeja postsocijalistikih zemalja, ilustrirajui njihovu povezanost i meusobnu uvjetovanost.

1. HRVATSKA U RATNOM SUKOBU

Na samom poetku tranzicije Hrvatska se nala u specifinim okolnostima, za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja. Ona je svoju neovisnost i teritorijalni integritet morala izboriti. Hrvatski Sabor je 30.05.1991. godine donio odluku o razdruivanju, odnosno, o izlasku Hrvatske iz okrilja Jugoslavije. Razdruivanje se nije ostvarilo mirnim putem. Nakon ove odluke, zapoeo je oruani sukob izmeu preostalog dijela Jugoslavije, tonije Srbije i Hrvatske. Oruani sukob je zavrio 5.08.1995. godine, vojno-redarstvenom akcijom nazvanom Oluja. Nakon toga, mirnom reintegracijom, Hrvatskoj su pripojeni jo neki manji dijelovi teritorija na istoku zemlje. Tako je Hrvatska napokon ostvarila svoju teritorijalnu cjelovitost.

U Hrvatskoj je 1990-te etnos upotrijebljen kao masovna baza za politiku mobilizaciju, a u javni ivot kao vrednota uveden je nacionalizam umjesto internacionalizma (Katunari, 1991.). Takav rasplet dogaaja pogodovat e nastanku i razvitku autoritarnog, a ne demokratskog sustava. Umjesto strpljivosti i procedure, racionalnog pristupa i tolerancije, u javni ivot je ukljueno mnotvo emocionalnih i afektivnih obrazaca s ciljem ukidanja ili barem minimiziranja demokratskih instrumenata i uspostavljanja direktne veze vodstva i pripadnika odreenog ciljanog etnosa. Politike elite su, uz legitimno postavljanje pitanja o moguem preustroju drave, svjesno aktivirale elemente povijesne batine u pojednostavljenoj interpretaciji, koja postaje generator stereotipa i predrasuda o onima drugima/drugaijima. U procesu raspada Jugoslavije na sceni su bili svi uinci djelovanja predrasuda, od aktiviranja negativnih ressantimana o drugim etnikim skupinama, isticanje njihove inferiornosti i vlastite superiornosti do izbjegavanja komunikacije s ne pripadnicima, da bi najprije pojedinano, a onda i grupno uslijedile represalije prema pripadnicima drugih skupina. U Hrvatskoj se kao brana srpskim teritorijalnim pretenzijama, aktiviraju politike stranke i graani u cilju obrane Hrvatske. Uz te legitimne aktivnosti u nekim su segmentima bile prisutne i nacionalistike interpretacije i aktivnosti koje su pridonijele razaranju socijalnog tkiva u lokalnim zajednicama. Problemi u socijalnoj interakciji i komunikaciji Hrvata i Srba nakon rata su jo uvijek veliki. Proces prevladavanja stereotipa i predrasuda je u samom poetku, ali je zapoeo uzlaznim kretanjem. Da bi se rekonstruirale lokalne zajednice u poslijeratnom periodu potreban je barem minimum konsenzusa o temeljima zajednitva i suradnje.

Meunarodna zajednica pokrenula je i neke praktine aktivnosti koje su inicirane u svrhu prevladavanja tekog sociopsiholokog ozraja i reminiscencija na ratne sukobe i uspostavljanja multietnike koegzistencije u lokalnim zajednicama na bivim ratom zahvaenim prostorima. 1996. godine je u gradu Pakracu pokrenut projekt Povratak i obnova povjerenja uz podrku dviju zaklada: Die Schwelle Fundation iz Bremena u Njemakoj i HEKS-a iz vedske. U Baranji je takoer 1996. godine poeo projekt pod nazivom Zajednika klupa pod nadzorom Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Projekt je posredovao sretanje susjeda, prijatelja i kolega iz razliitih nacionalnosti to je bazirano na tradiciji toga kraja da se susjedi susreu na klupi ispred kue u veernjim satima kada zavre sve poslove.

Ratni sukob nije imao izvorite u lokalnim zajednicama ve je bio posljedica etnopolitike mobilizacije lokalnog stanovnitva. Nakon rata se lokalne zajednice sporo i teko obnavljaju na temeljima primarnih socijalnih odnosa (susjedstvo, prijateljstvo, kumstvo i sl.)

U ratom zahvaenim podrujima stanovnitvo i danas najvie ivi od mirovina, prihoda od rata, te primanja socijalne naknade koja je ponegdje i jedini izvor prihoda i omoguuje tek puko preivljavanje stanovnitva. Prihodi od rada na ovim podrujima ine samo jednu petinu od ukupnih prihoda svog stanovnitva. Ukupna ratna devastacija, prestanak proizvodnje, porueni gospodarski objekti, pokradeni alati i razruene mree primarnih socijalnih odnosa, ine splet elemenata koji mogu objasniti zato je udio prihoda od rada vrlo malen u ovim ratom stradalim podrujima.

U Hrvatskoj je, gledano u cjelini, zavladao nakon rata tranzicijski sindrom, koji se na fenomenolokoj razini pokazuje kao apatija, razoaranost, beznae i siromatvo, a na strukturalnoj kao politiki kapitalizam nasuprot poduzetnikom (upanov, 2002.). Najvanije obiljeje politikog kapitalizma manifestirano je u nepodnoljivoj lakoi dolaenja do kapitala, linijom politikih poznanstava, namjetanja kreditnih linija i favoriziranja pripadnika vladajueg politikog establimenta, njihovih prijatelja ili srodnika. Nakon rata, na podruja koja su bila izloena ratnim razaranjima vraaju se Hrvati u veem broju nego Srbi, tako da je dolo do strukturalnog poremeaja nacionalne zastupljenosti. I Srbi i Hrvati povratnici su u statusno marginalnoj socioekonomskoj poziciji koju ine velika nezaposlenost, lo pristup gospodarskim resursima i kreditima. Izlazak iz tog stanja mogu uz promjenu trenda: umjesto humanitarne pomoi i socijalnih naknada na prostorima posebne dravne skrbi neophodno je reaktivirati gospodarsku aktivnost i omoguiti stanovnitvu da se bave onim djelatnostima koje e im osigurati egzistenciju. U najteem sociopsiholokom poloaju nalazi se stanovnitvo tzv. SAO Krajine, gdje su prije rata veinom ivjeli Srbi, koja je oruanim putem pripojena hrvatskoj dravi kao i stanovnitvo koje je obuhvaeno mirnom reintegracijom pojedinih dijelova Vukovarsko-srijemske upanije. Stanovnitvo u ovim dvama podrujima je jo loijeg socioekonomskog stanja jer je vei broj povratnika srpske nacionalnosti koji tee ili nikako ne pronalaze posao, pa su mnoga domainstva liena bilo kakvih izvora prihoda. Erdutskim sporazumom iz 1995. godine kolski sustav u hrvatskom Podunavlju morao je osigurati nacionalnim manjinama kolovanje djece na materinjem jeziku to je izazvalo stvaranje odvojenih razreda za djecu srpske i djecu hrvatske nacionalnosti, a to znai i dodatnu segregaciju stanovnitva. Ovi procesi znatno oteavaju i usporavaju procese ozdravljenja lokalnih zajednica te i dalje veliki udio dravne skrbi za stanovnike ovih podruja.

Nakon ratnog sukoba, Hrvatska je imala 46 tisua graana u statusu prognanika, 140 tisua izbjeglica Hrvata iz Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, te 35 tisua Srba koji su ekali obnovu i povratak u svoje kue u Hrvatskoj koje su u ratu sruene (prema Programu Vlade RH od 2000. godine).

Nakon rata Hrvatska je imala oko 350 tisua nezaposlenih, ali i 120 tisua zaposlenih koji due vrijeme ne primaju plau. Posebno je velika nezaposlenost meu mlaom generacijom. U dobi izmeu 25 i 34 godine zaposleno je samo njih 55% to je daleko ispod prosjeka zapadnih temelja. U Hrvatskoj je zaposleno oko 30% sveukupnog stanovnitva ili 40% radno sposobnog stanovnitva. Sve to uzrokuje cvjetanje sive ekonomije, rad na crno i jeftinu radnu snagu. Broj umirovljenika premaio je jedan milijun. Omjer zaposlenih i umirovljenika iznosio je 1,3 :1. Udio prosjenih mirovina u prosjenim plaama pao je na 44%. Umirovljenici se smatraju nepravedno zakinutima to je potvrdio i Ustavni sud RH svojom presudom iz 1998. godine. Ustavni sud je utvrdio da je Vlada svojim uredbama neopravdano ograniila rast mirovina i nije ih usklaivala s plaama, te da je duna umirovljenicima vratiti umirovljeniki dug od oko 30 milijardi kuna, to ini etvrtinu GDP-a. Program Vlade RH u periodu od 2000. 2004. nagovijestio je daljnje promjene prema zahtjevima Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda koje se kreu u smjeru zdravstvenih i mirovinskih reformi, u smjeru smanjenja obveza drave, a jaanja uloge obitelji, lokalne zajednice i civilnog drutva.

Prema jednom neobjavljenom izvjetaju Svjetske banke o istraivanju siromatva u Hrvatskoj, Ginijev koeficijent, koji pokazuje raspon socijalnih nejednakosti, u Hrvatskoj iznosi 0,38 kada je u pitanju monetarni dohodak, to pokazuje visok stupanj nejednakosti. Ovaj koeficijent je neto manji kada se uzme u obzir potronja, to pokazuje da mehanizmi obiteljske i druge uzajamne pomoi jo uvijek snano djeluju, te da je u Hrvatskoj obitelj jo uvijek vrlo snana. (Babi, 2004., 368)

2. SOCIO-KULTURNI ASPEKTI TRANZICIJE U HRVATSKOJ

Na poetku tranzicije, jo nije na snazi valjan pravni sustav na temelju kojeg se sudski moe utvrditi nastala nepravda ili pravda. Pri tom su odluujua neformalna koja jame stvaranje kooperativnih struktura te provode uinkovitu drutvenu kontrolu dodjeljivanjem ugleda ili sramote. U ovom procesu kljunu ulogu igraju i mediji, budui da oni imaju funkciju nadgledanja promjene. Institucije i sustavi drutvene kontrole u zemljama tzv. zapadnog svijeta (prije svega lanice skupine G7 i sve ostale drave koje postiu sline gospodarske rezultate) mnogostruko su djelotvorniji nego u europskim tranzicijskim demokracijama ili zemljama u razvoju.

Etike i kulturne norme ukorijenjene su u svakodnevnom ivotu i esto se svjesno ne zamjeuju. No te norme sainjavaju sustav kontrole i time odreuju drutvenu interakciju. Sustav kontrole drutvene interakcije, djelotvorno sprjeava zloporabu prednosti u borbi oko politike i ekonomske raspodjele. Zbog toga je izgradnja takvog sustava drutvene kontrole nuan preduvjet za stvaranje svih instrumenata vanih za prijelaz u tranziciji, jer sama formalna pravila ne tite od korupcije i zloporabe politike moi.

Obiljeja tranzicije u Hrvatskoj (posebice zbog rata kroz koji je prolazila) ima slinosti s anominim obiljejima ustrojstva drutva. Prema Durkheimu, drutvo se moe smatrati anominim im nastupi stanje nepravilnosti, razbijenog reda i gubitka regulativne snage drutvenih i socijalnih normi. Uslijed odbacivanja, unitavanja i potresa u drutvu, dolazi do aksiomatskih preokreta na cjelokupnom drutvenom podruju. Dokle god novoosloboene drutvene snage ne nau ravnoteu, svaka im je vrijednost neodreena i za neko vrijeme svako je pravilo manjkavo.

U takvom stanju drutva, vie se ne zna to je mogue, a to nije, to je primjereno, a to ne, koji su zahtjevi i oekivanja doputeni, a koji ne. Preklapanje starih i novih normi i njihovih struktura zahtijeva cjelokupni preustroj itavog drutva, to mora izazvati niz proturjenih tendencija razvoju. Tako su neko vrijeme usporedo egzistirali vrijednosni sustavi koji se zapravo meusobno iskljuuju. Takva je situacija donijela pojedinim graanima veu slobodu djelovanja, ali je takvo stanje istodobno uzrok tipinog kaosa u drutvenim odnosima. U takvim vremenima se isputaju iz vida ili svjesno zaobilaze temeljna moralna pravila drutva, dok u stabilnom drutvu ona pojedinom graaninu jame pomo i oslonac. Pojedinac u zemlji koja je u tranziciji, u potrazi za sreom, zadovoljstvom i budunou, gubi vrijeme, a s njim i svoju vezu sa sadanjou, te je stoga jedno od vanijih obiljeja hrvatske tranzicije upravo grozniava radinost.

U drutvu je uvijek pritajeno prisutan sukob izmeu skupina, klasa i slojeva. to slabije funkcioniraju drutvo i drutveno-pravni sigurnosni sustavi, to je posezanje za ilegalnim sredstvima i pojavama vea. U tranziciji jedne zemlje dolazi neminovno do naruavanja odnosa reciprociteta, te jedna strana uvijek promjene doivljava kao patnju. Obrasci uloga i normi u interakciji tih suprotstavljenih drutvenih grupa su promijenjeni, nema jasno razgranienih nadlenosti, pa se svaka objektivna izgubljenost subjektivno doivljava to dovodi i do nasilnih reakcija u ponaanju pojedinaca. Tako nastaje normativna praznina u kojoj ne postoji svijest o vlastitoj drutvenoj ulozi.

Poto drutveni sustav, koji u komunikaciji meu graanima ili skupinama graana, treba stvoriti jasnou, to vie nije u stanju, dolazi do sukoba, nejasnoa, vieznanosti uloga i oekivanja, to dovodi do poremeaja u ponaanju. Ono to meu irokim puanstvom automatski nastaje uslijed slabljenja normi, jest nesigurnost u djelovanju, koja poprima trajne obrise ivotnog raspoloenja. Novo oblikovanje drutvenih, socijalnih, ekonomskih i vrijednosno orijentiranih struktura u Hrvatskoj iznosi na vidjelo mnoge meusobno proturjene oblike razvoja, zbog ega paralelno postoje sustavi koji se a priori ne podnose, poput predodbi o pravednosti ili konkurirajuih politikih struktura.

Ponaanje ljudi u tranziciji je veoma sloeno. Ipak, neka mi bude doputeno, na temelju brojnih istraivanja, kao i teorijskih modela tipizacije ljudskog ponaanja, opisati neke od najeih tipova ponaanja ljudi u hrvatskoj tranziciji. (vidi vie u knjizi Baloban 2001./43,44).

Kako se u tranziciji dogaaju brojne promjene u drutvu, prvi tip ljudi opisat emo kao inovatore.

To su ljudi koje je stari sustav guio, neprestano ograniavao, te se nisu mogli ostvariti. Oni koriste nove mogunosti i pravni vakuum kako bi ostvarili svoje ciljeve, najee u mutnim poslovima i kriminalnom djelovanju uz pomo prijevare i korupcije. Oni koji su to znalaki radili nisu postali kriminalci, pa su se vrlo brzo obogatili i stekli znaajne pozicije u drutvu.

Drugi tip ljudi se povlai iz drutva. Moemo ih nazvati uzmicateljima. Oni se u novim drutvenim prilikama vie ne snalaze. Ako se sve promjenilo gdje se moe nai uporite, pitaju se uzmicatelji? Kada se izgubi usmjerenje nastupa bespomonost, pa je veliki broj ovog tipa ljudi potraio utjehu u alkoholu ili drogi. Posljedica ove drutvene apatije su slomljeni odnosi u obitelji, meu prijateljima, na poslu, agresivne reakcije ili apatino konzumiranje TV programa i zaobilaenje jednog dijela ivota.

Trei tip ljudi su oni koji rjeenje drutvenih problema vide u potivanju formalnih vrednota i normi kojih se grevito dre. To su ritualisti ili birokrate koje ele potpomoi stvaranju ili odravanju drutvenog sustava svojim birokratskim ponaanjem.

etvrti tip ljudi su oni koji svoju ulogu doivljavaju na suprotan nain od ovih prethodnih. To su ljudi od akcije akcionisti, koji ele svojim radom pripomoi rjeavanju nagomilanih problema, pripomoi irokim narodnim masama koristei neka ranije steena iskustva, nastojei humanizirati drutvo. Oni su svjesni vanosti povijesnog trenutka u kojem se drutvo nalazi i obvezi svakog pojedinca da dade svoj doprinos tim promjenama. esto se ukljuuju u razne politike akcije irih razmjera.

Peti tip ljudi bili bi konzervativci, koji su vrlo kritiki nastrojeni prema promjenama ali u isto vrijeme gaje nadu da e se ipak neto pozitivno dogoditi. Oni bi eljeli promjenu sustava, ali bi htjeli ne mijenjati osobne vrednote. Oni su spremni za akciju, ali uz veliku dozu opreza. Ovi ljudi su skloni konformizmu u drutvu, te nisu za revolucionarne promjene.

Vano je napomenuti da su ovi tipovi ljudi zapravo slobodne forme za koje se opredjeljuju ljudi u drutvu koje doivljava korijenite promjene. Na ove tipove svakako utjee socio-kulturno-ekonomsko okruenje, prilike u kojima je pojedinac odrastao, njegove sklonosti i sposobnosti. Ovi tipovi ljudi zapravo su strategije pomou kojih pojedinci prevladavaju sloenu, neodreenu i nekontroliranu situaciju. Kod pojedinaca se javlja poveana potreba za sigurnou upravo u trenucima promjena u drutvu kao to su tranzicijske promjene kroz koje drutvo u Hrvatskoj prolazilo tijekom ovih sedamnaest godina.

itavo desetljee nakon rata, iako jo uvijek djeluje socijalna kohezija uzrokovana borbom za nacionalnu nezavisnost, ipak su na povrinu izbili i vertikalni drutveni konflikti oko socijalnog poloaja, raspodjele nacionalnog bogatstva i koritenja ukupnih drutvenih resursa. Hrvatska drava se danas nalazi u situaciji obiljeenoj dvama suprotstavljenim pritiscima: pritisak osiromaenih i frustriranih slojeva (rtve rata: prognanici, izbjeglice, povratnici, umirovljenici, nezaposleni, siromani, kao i ratni veterani koji se nakon rata smatraju odbaenim na margine drutva) koji trae preraspodjelu nacionalnog dohotka radi poboljanja svog poloaja, u koji su, kako misle, neopravdano dospjeli i onih koji rade, ali su premalo plaeni za rad i po 12 sati dnevno. No kako je osjetno opao broj onih koji rade u Hrvatskoj i svojim doprinosima hrane sustav socijalne sigurnosti, a gospodarstvo nije u stanju podnositi visoke poreze kojima se pune fondovi, socijalna je sigurnost u Hrvatskoj oslabila, te se radi o praznim pravima, pravima koja se ne mogu ostvariti.

3. SOCIO-EKONOMSKI ASPEKTI TRANZIIJE HRVATSKOJ

Osnovni polazini ciljevi procesa privatizacije u Srednjoj i Istonoj Europi bili su:

Ekonomski

Politiki

Socijalni

Efikasnost

Deetatizacija

Socijalna stabilnost

Profitabilnost

Jaanje demokracije

Socijalna integracija

Razvoj dioniarstva

Socijalna stabilnost

Socijalni mir

Razvoj konkurencije i poduzetnitvaUklanjanje utjecaja

Stare nomenklature

Razvoj financijskog treita

Smanjivanje proraunskih izdataka

Poveanje gospodarske stabilnosti

(izvor: Economic Survey of Europe, 1991-1992, UN ECE, New York, 1992, str.212.)

Unato poetnoj skepsi u mogunost brze vlasnike preobrazbe tranzicijskih gospodarstava, taj je udio rastao vrlo brzo, posebno u onim tranzicijskim zemljama s gotovo ne postojeim privatnim sektorom prije 1990. godine. Ve 1997. godine privatni sektor obuhvaa vie od 50% u 19 od 26 zemalja u tranziciji.

Zamlja

Udio privatnog sektora u BDP-u____

Hrvatska

55%

Maarska

80%

Poljska

65%

eka

75%

Estonija

70%

Slovenija

55%____________________

(izvor: Transition Report 1998, (1998), str.26.

Slijedi prikaz socioekonomskih obiljeja zemalja jugoistone Europe za 2003. godinu, ukljuujui i Hrvatsku:

Tranzicijska zemljaSlovenijaBugarskaRumunjskaHrvatskaMakedonija

Stanovnitvo

1,996

7,869

21,7

4,4

2

milijuna

milijuna

milijuna

milijuna

milijuna

GDP per capita PPP

17.700E

6.890E

5.830E

9.170E

6.110E

Stopa zaposlenosti

(% stanovnitva)

63,4%

50,6%

57,6%

53,6%

35,8%

Stopa nezaposlenosti

(% od radne snage)

6,0%

18,1%

7,0%

14,4%

31,9%

Stopa dugotrajne nezaposlenosti

(% ukupne nezaposlenosti)63,3%

63,1%

48,6%

52,9%

84,0%

Stopa siromatva

11,0%

13,9%

16,0%

21,9%

22,6%

Rangirani pokazatelj

drutvenog razvoja

29

57

72

47

60Izvor: Gerovska Mitev, 2004/323.Od stanovnika tranzicijskih zemalja zahtijevalo se da u kratkom roku odustanu od normi koje je proklamiralo socijalistiko drutvo (poput socijalne jednakosti ili drutvenoga vlasnitva poduzea) i prihvate nove (poput poduzetnitva ili nesigurnosti zaposlenja), kako bi se ostvarila "preobrazba socijalistikog identiteta drutva i odbacilo socijalistiko nasljee" (Topoli, 1998.; str. 213). Nije stoga udno to su 90-ih godina 20. stoljea bila aktualna istraivanja radnih vrijednosti stanovnika tranzicijskih zemalja, u kojima su tada prikupljeni podaci usporeeni s onima iz 1960-ih, 1970-ih ili 1980-ih godina. Rezultati su upuivali na zamjetnu promjenu vrijednosnoga sustava u odnosu na socijalistiko razdoblje (Jernei i verko, 2001.; Konrad, 2000.; Masli Seri i verko, 2000.; Topalova, 1994.; Topoli,1998.; verko, 1999.). Najee je registriran porast utilitarnoga sklopa vrijednosti, osobito vanosti dobre zarade i sigurnosti posla. Ova promjena u radnim vrijednostima moe se interpretirati prije svega na temelju poznavanja negativnih pojava koje su u manjoj ili veoj mjeri pratile tranzicijski proces u svim zemljama.

Zbog ekonomske krize dolo je do pada ivotnoga standarda i porasta stope nezaposlenosti, a siromatvo i neizvjesnost bili su za mnoge ljude prva posljedica tranzicije koje su osjetili na vlastitoj koi. U skladu s time, u tom razdoblju veina je zaposlenih vrlo niskim procjenjivala stupanj ostvarenosti ekstrinzinih faktora zadovoljstva poslom, kao to su dostatnost zarade, pravednost plae ili mogunost napredovanja (Masli, Seri i verko, 2000.; Roe i sur.2000.; Zinovieva, ten Horn i Roe, 1994.).

Zakonom o pretvorbi drutvenih poduzea iz travnja 1991. godine u Hrvatskoj su propisana etiri osnovna naina za pretvorbu drutvenih poduzea u drutva kapitala (dionika drutva i drutva s ogranienom odgovornou). Pretvorba/privatizacija mogla se dogaati: a) prodajom cijelog poduzea ili njegova idealnog dijela, b) ulaganjem kapitala u poduzee, c) pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzee i potraivanja prema poduzeu u ulog, d) prijenosom svih dionica, odnosno udjela fondovima i (tada) Hrvatskom fondu za razvoj, odnosno privatizaciju - bez naknade. Tim je zakonom pretvorba bila propisana u: a) drutvenim poduzeima i b) poduzeima u mjeovitom vlasnitvu, kada se na temelju drutvenih sredstava koja su u njih uloena ne stjeu vlasnika prava nad poduzeem. Meu 3637 drutvenih poduzea u Hrvatskoj, nalo se i 98 javnih poduzea te 153 mjeovita poduzea. To znai da je Zakonom o pretvorbi bilo u poetku obuhvaeno 3692 poduzea (detaljnije: engi, 1995.).

Jedan od najvanijih mehanizama takve tranzicijske alkemije (Rogi, 2000., 542) ije posljedice imaju izravne uinke na svakodnevni ivot je, svakako, proces privatizacije. Zakonom o privatizaciji (Narodne novine, 21/96.) taj je proces postao dio ukupne gospodarske i razvojne strategije i politike Republike Hrvatske iji krajnji cilj je bio postizanje:

(1) breg gospodarskog rasta u uvjetima trine privrede,

(2) ouvanje produktivne zaposlenosti uz poeljno stvaranje radnih mjesta,

(3) tehnoloke modernizacije hrvatskog gospodarstva,

(4) unoenja novih, modernih i uinkovitih metoda i vjetina menadmenta u gospodarstvo,

(5) ukljuivanja hrvatskog gospodarstva i hrvatskih poduzea u razvojne tijekove europskog i svjetskog gospodarstva te u meunarodno trite kapitala,

(6) poticanja rasta hrvatskog poduzetnitva,

(7) poticanja ukljuenja poduzetnika iz iseljene Hrvatske u razvitak hrvatskog gospodarstva i

(8) smanjenja obveza Republike Hrvatske prema poduzeima i smanjenja javnog duga.

Ovako prikazani ciljevi ukazuju na to kako se od privatizacije oekivalo da arobnim tapiem rijei gotovo sve drutvene i privredne probleme.Slijede rezultati istraivanja o pretvorbi vlasnitva iz drutvenog u privatno:

Ulaz(1991.) Ne/kontrolirani procesi(1993.-1998.)Izlaz/rezultati (1999.)

-drutveno vlasnitvo i -drava kao poduzetnik umjesto da je samo -mali financijski uinci privatizacije

odreeni fond poduzea tvorac "pravila igre"

-ciljevi i akteri privatizacije -izostala komunikacija sa strunom i -nelegitimna vlasnika,

irokom javnou poduzetnika i politika elita

-zakonodavni okvir -privatizirana se poduzea upotrebljavaju samo kao -razvoj sive ekonomije skup nekretnina i spekulativnih "kapitalnih dobitaka",

a bez sankcija dravnih fondova i poduzetnika. -veliko socijalno raslojavanje i velik broj nezaposlenih -institucije provedbe -preuzimanje poduzea od menadera i vanjskih

privatizacijskog projekta vlasnika uz pomo financijske poluge -upitan je razvojni potencijal novih

("menaderski krediti") vlasnika privatiziranih poduzea -drava ne prua poticajne mjere za razvoj -masovne frustracije u javnosti s

poduzetnitva koje bi moglo stvarati nova radna mjesta percipiranim rezultatima privatizacije

i opim osiromaenjem

-zarazno irenje korupcije u formalnim i

neformalnim institucijama drave i drutva

-rast nepovjerenja javnosti prema

institucijama politikog sustavaPrvoj hrvatskoj postsocijalistikoj eliti bilo je jasno, uostalom kao i dijelu stanovnitva, da je privatizacija u postsocijalistikim zemljama politiki projekt s dugoronim i dubokim socijalnim, gospodarskim, politikim i vlasnikim posljedicama. U tom smislu ona nije bila niti je danas tek puko smanjenje dravnog sektora gospodarstva, ve jedan od kljunih imbenika redistribucije drutvene moi i socijalnog raslojavanja. Ponaanje pojedinaca i kljunih socijalnih aktera u takvim situacijama poiva na "strategiji zaobilaenja prepreka" i "psihologiji ivotne prilike" (tulhofer, 1997.). Takvu vrstu ponaanja kao relevantnu "drutvenu injenicu" nisu uope respektirali tvorci hrvatskog privatizacijskog modela te autori i regulatori njegova izvedbenoga/zakonodavnoga okvira.

A dugorona vizija privatizacije tie se polaznih pretpostavki i ciljeva privatizacije te eljenoga stanja na kraju privatizacijskog procesa. I upravo je ta dugorona vizija ono to je bilo i jo uvijek jest iznimno vano i za Hrvatsku. Primjerice, ako se u privatizaciju polo od teze da je privatno vlasnitvo efikasniji oblik gospodarstva od "zapovjednikog gospodarstva" iz doba socijalizma (ukovi, 1999.), onda je to trebala biti strateka vizija kojoj su trebale biti podvrgnute sve taktike i operativne odluke u privatizacijskom projektu. No, tako se neto u Hrvatskoj nije dogodilo. Takva je vizija privatizacije ne samo, traila "prosvijeene upravljae" privatizacijskim projektom, ve i politiku skupinu koja je trebala nadmaiti same socijalne uvjete vlastite reprodukcije u uvjetima velikog "socijalnog preslojavanja" unutar postojee drutvene strukture.Temeljem injenice da samo 15% graana Hrvatske smatra privatizirana poduzea uspjenijima od onih u drutvenom/dravnom vlasnitvu, tulhofer je s pravom primijetio da bi taj stav mogao postati ozbiljnom preprekom daljnjem razvoju poduzetnitva, ali i zavretku privatizacije u Hrvatskoj. Istodobno, valja biti svjestan i tendencije da se "podozrivost prema privatiziranim poduzeima" moe pretvoriti u trajniji izvor graanske i zaposlenie "sklonosti dravnom paternalizmu te podrke dravnoj regulaciji gospodarstva" (tulhofer,1999., 96).

Najire sociokulturne i ekonomske varijable koje mogu objasniti na interpretativnoj razini tako negativnu sliku privatizacije jesu odreeni stavovi graanstva o poeljnim vlasnicima poduzea, o poeljnim i ostvarenim ciljevima privatizacije, percepcija privatizacijskih "gubitnika" i "dobitnika", uoena obiljeja poduzetnika poniknutih u privatizacijskom procesu te doivljeni pad ivotnog standarda (usp. tekstove ukovi, 1999., tulhofera, 1999., Rogia, 1999.). Prema raspoloivim podacima dobar dio hrvatskih graana smatra se "moralnim batinicima" biveg drutvenog vlasnitva (tulhofer, 1999.). Naime, na pitanje "Tko je trebao postati vlasnikom bive drutvene imovine?", odgovori su: radnici privatiziranih poduzea (50,0%), svi graani Hrvatske (26,0%), dok 14,0% ispitanika nije znalo odgovoriti na to pitanje.

Iako tranzicija jo nije zavrena, danas je veliki dio organizacija restrukturiran, a ojaalo je poduzetnitvo i privatno vlasnitvo. Prema podacima Ekonomskog instituta u Zagrebu, Ministarstva financija Republike Hrvatske i Sektora za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore (vidi izvjetaje Croatian Economic Outlook, 2004.; Hrvatsko gospodarstvo u razdoblju 1994-2002, prosinac 2003.; Privredna kretanja i ekonomska politika, 2004.), bruto domai proizvod od 1994. godine raste. Njegov realni pad u odnosu na prethodnu godinu posljednji je put zabiljeen 1994. godine i tada je iznosio oko 68% BDP-a ostvarenog 1990. godine. Uz prosjenu stopu rasta od 4,3%, BDP je u 2002. godini dosegnuo oko 94% razine prijeratne 1990. godine. Dakle, posljednje etiri godine Hrvatska se, prema iznosu realnoga bruto domaega proizvoda, konano vratila na pozicije predtranzicijskoga i prijeratnoga razdoblja. U odnosu na druge tranzicijske zemlje, EU, Japan i SAD, Hrvatska je od 1994. do 2002. godine ostvarila najvei porast BDP-a po glavi stanovnika (Izvor: WIW European Commision). Pokazatelj je to smanjenja ekonomske krize, ali i njezina intenziteta, koji je maksimum dostigao sredinom devedesetih godina prolog stoljea. No, unato trendu oporavka, Hrvatska i danas ostvaruje manje od 50% europskoga BDP-a po glavi stanovnika.

Trendove promjena bruto domaega proizvoda pratila je i prosjena neto plaa. Najniu su razinu plae dostigle 1992. godine, kada je prosjena plaa iznosila 125 USD i1i 28% iznosa prosjene neto plae 1990. godine. Pad prosjene neto plae pratio je porast individualnih razlika u iznosu plae. Dolo je do ubrzana raslojavanja drutva, a razlika izmeu bogatih i siromanih poveavala se. Stoga moemo zakljuiti kako je sredinom devedesetih godina prolog stoljea velik dio stanovnitva Hrvatske bio pogoen siromatvom, a svojim redovitim radom nije mogao ostvariti materijalne ciljeve rada. Od 1992. godine prosjena neto plaa raste, a od 1997. godine porast plaa vie ne prati porast proizvodnosti rada. Plae rastu bre i do danas su nerealno visoke. Glavni razlog tome jesu neosnovano visoke plae u javnom sektoru. Godine 2002. prosjena plaa konano je prela razinu prosjeka 1990. godine i iznosila 473 USD. U odnosu na razne pravne subjekte, plae su od 2000. godine najbre rasle u budetskim ustanovama.

Godine 1993. poeli su se sustavno pratiti podaci o opem zadovoljstvu poslom te o vanosti i ostvarenosti pojedinih aspekata posla zaposlenih osoba u Hrvatskoj. Ispitivanjem su obuhvaene sljedee znaajke posla: zanimljivost posla, mogunost napredovanja, pravednost plae, dostatnost zarade, ugodnost suradnika, sudjelovanje u odluivanju, sigurnost posla, uvjeti rada i sposobnost rukovodstva. Podaci su prikupljeni svake godine na prigodnom uzorku zaposlenika razliitih demografskih karakteristika, a namjera je bila istraiti hijerarhiju vanosti i stupanj ostvarenosti navedenih znaajki posla u razdoblju tranzicije i socioekonomske krize. Kako je privatizacija bila kljuni tranzicijski proces, zanimljiva je i usporedba odgovora osoba zaposlenih u privatnim tvrtkama, dravnim tvrtkama i budetskim ustanovama.

U radu objavljenom 2000. godine (Masli, Seri i verko, 2000.) izneseni su rezultati prikupljenih podataka. Nalazi upuuju na sljedee zakljuke:

1. Zaposleni u Hrvatskoj visoko su ocijenili vanost svih ispitivanih aspekata posla.

Na ljestvici od 1 do 5 sve su prosjene vrijednosti bile vee od 4,2. Na vrhu hijerarhije vanosti nalazili su se dobra zarada, sposobno rukovodstvo i pravedna plaa. U usporedbi s nalazima iz socijalistikoga razdoblja (verko, 1982.), osobito je porasla procjena vanosti sposobnoga rukovodstva i sigurnosti posla.

2. Procjene ostvarenosti pojedinih aspekata posla bile su izrazito niske. To posebno vrijedi za najvanije aspekte zaradu, pravednu plau i sposobno rukovodstvo ali i za sudjelovanje u odluivanju i mogunost napredovanja. Na ljestvici od 1 do 5 prosjena, ostvarenost za sve navedene aspekte bila je manja od 2,8.

3. Usprkos niskim procjenama ostvarenosti razliitih aspekata posla, procjene opega zadovoljstva bile su relativno visoke. Ukupno 53,6% zaposlenika bilo je "vrlo zadovoljno" ili "zadovoljno", a samo 3% "vrlo nezadovoljno". Velik postotak ljudi koji izjavljuju da su openito zadovoljni svojim poslom te malen postotak "vrlo nezadovoljnih" nalaz je u skladu s onima koji se dobivaju u nacionalnim studijama zadovoljstva poslom u zapadnim zemljama (vidi Argyle, 1990.; Weaver, 1980.).

4. Ope zadovoljstvo i stupanj ostvarenosti pojedinih aspekata posla najviim su procjenjivale

osobe zaposlene u privatnim tvrtkama. Iza njih obino su slijedile budetske ustanove pa dravne tvrtke.

Pad ivotnoga standarda, porast ope i radne nesigurnosti naglasili su vanost ekonomske sigurnosti, a zbog nove uloge rukovoditelja u trinom gospodarstvu porasla je vanost sposobnoga rukovodstva.

Gotovo sva socioloka istraivanja u Hrvatskoj u zadnjem desetljeu su potvrdila da je rukovoenje poduzeima u Hrvatskoj muki posao (uspredba s D. engi. 1999.; B. Kritofi, 1999.). Prema istraivanjima instituta za drutvena istraivanja Ivo Pilar, meu menaderima se nalazi 94,3% mukaraca i 5,7% ena. Menaderi u Hrvatskoj, prema istim izvorima, su osobe starije od 40 godina; najvei broj menadera je u dobi od 40 do 49 godina. Rije je o ljudima s bogatim radnim i rukovodnim iskustvom. to se njihove strunosti tie, dominiraju ekonomisti kojih je 51,4% meu menaderima u Hrvatskoj, a iza njih je najbrojnija skupina s tehnikim obrazovanjem, njih 37,1%. Od svih menadera, 48,6% ih je roeno na selu.Dobiveni rezultati jo su jednom nedvojbeno potvrdili kako zaposleni u Hrvatskoj smatraju da im njihov posao nudi male i najee nezadovoljavajue mogunosti za ostvarivanje individualnih ciljeva rada. Budui da se ovaj nalaz ponavlja u razliitim razdobljima prikupljanja podataka, vrijedi za zaposlenike privatnoga i dravnoga sektora i neovisan je o demografskim karakteristikama zaposlenika, moemo ga smatrati opim obiljejem tranzicijske Hrvatske. Doivljaj deprivacije u zadovoljenju potreba odraava se, u skladu s pretpostavkama Maslowljeve teorije motivacije, u visokim procjenama vanosti svih ciljeva rada te u smjetanju ekonomskih vrijednosti na sam vrh hijerarhije radnih vrijednosti. Navedeni nalazi slau se s podacima koje pruaju makroekonomske analize. Oni su slika tranzicije na individualnoj razini, kao to su to BDP ili stopa nezaposlenosti na societalnoj razini. Zato i stavovi prema poslu mogu biti mjerilo uspjeha tranzicijskih procesa.

U skladu s makroekonomskim pokazateljima, dva razdoblja, u kojima smo istraivali stavove prema radu hrvatskih zaposlenika okarakterizirali smo kao razdoblje intenzivne recesije gospodarstva (1993.-1997.) i razdoblje postupnog oporavka (2000.-2004.). Odgovori prikupljeni od 2000. do 2004. godine pokazuju porast opega zadovoljstva poslom, porast ostvarenosti ekonomskih ciljeva rada i upuuju na vee zadovoljstvo uvjetima rada i sigurnou posla u odnosu na podatke prikupljene od 1993. do 1997. godine. Iako su procjene ostvarenosti pojedinih aspekata posla i nadalje niske, zabiljeene pozitivne promjene u stavovima prema poslu vaan su indikator ublaavanja ekonomske krize u Hrvatskoj.

3. UMJESTO ZAKLJUKA

Zanimljivi su rezultati istraivanja provedenog meu mladima Hrvatske 2003. godine. (Lugomer Armano i suradnici 2003.) Htjelo se ispitati percepciju nekih aspekata socijalne pravednosti hrvatskog drutva u oima mladih. Istraivanjem je obuhvaen cijeli teritorij Hrvatske i to dob mladih od 14 do 24 godine (kraj osnovne kole, srednja kola i fakultet).

Struktura koritenog upitnika percepcije socijalne nepravde ukazuje na tri neovisne dimenzije procjene: prva dimenzija, opa neravnopravnost lanova drutva koju najbolje opisuju tvrdnje openito, nae je drutvo nepravedno i u Hrvatskoj svi ljudi nemaju jednake anse da ostvare svoje elje i ciljeve. To znai da hrvatsko drutvo mladi ne doivljavaju kao drutvo jednakih ansi.

Druga dimenzija ima naziv nejednakost lanova pred zakonom, a najvie je saturirana tvrdnja mnogi kriminalci su i dalje na slobodi, zatim tvrdnja mnogi su se tijekom rata obogatili na nepoten nain, te tvrdnja drava ne kanjava dovoljno one koji su je opljakali. Ovo je dimenzija koja ukazuje na loe funkcioniranje pravne drave i izostanak formalnih sankcija prema onima koji su prekrili zakon. Nejednaki tretman graana od strane autoriteta moe imati razliite posljedice: gubitak samopotovanja, nepridravanje postojeih normi i pravila, gubitak interesa za sudjelovanje u drutvenom ivoti, pa sve do naputanja takve socijalne zajednice. To potvruju i neke ranije analize prema kojima je vea percepcija drutvene nepravde povezana s namjerom naputanja Hrvatske zbog posla ili studija (Lugomer Armano, Kamenov, Ljubotina 2003.)

Trea dimenzija proizala iz analize latentne strukture odgovora ispitanika odnosi se na toleriranje devijantnih ponaanja, koje opisuju tvrdnje: ne isplati se biti poten da bi uspio u ivotu i znanje i sposobnosti u Hrvatskoj nitko ne cijeni. I ovdje se radi o krenju proceduralnih naela, jer se pri ostvarenju ivotnih ciljeva ne vrednuju istinske vrijednosti, ve uspjeh ovisi o koritenju razliitih polu legalnih i socijalno neprihvatljivih strategija.

Prema rezultatima koje navode rpi i Rimac (2000.) u Hrvatskoj ak polovina ispitanika tolerira krenje normi poput primanja mita, porezne evidencije i slinog. Veliko ili vrlo veliko povjerenje u pravni sustav u Hrvatskoj ima 30,5% ispitanih, u Sloveniji 34,4% prije ulaska u EU, a u npr. Nizomskoj taj postotak iznosi ak 63,7%.

tulhofer (1998. i 2003.) rezimira neke od ciljanih drutvenih mjera koje mogu imati uinak na razvoj povjerenja u drutvo:

a) poveanje djelotvornosti sustava

b) borba protiv oportunistikog ponaanja

c) intenzivniji razvoj civilnog drutva

d) promicanje profesionalizma

e) transparentnost politikih odluka

f) obrazovanje

g) otvorenost i ukljuivanje u meunarodne integracije

Globalizacija i procesi integracija postavljaju pred mnoge zemlje, pa tako i Hrvatsku, visoke zahtjeve u pogledu naina reguliranja socijalnih odnosa i sustav nadgledanja provoenja postavljenih normi, te potivanje socijlne pravde postaje preduvjet za ulazak u razliite oblike integracija.

Lund (2003.) naglaava vanost obrazovnog sustava kao jednog od najvanijih initelja u promociji drutvene pravde. U Hrvatskoj je 2005. godine uveden bolonjski proces reforma visokokolskog obrazovanja prema EU modelu, jer, prema posljednjim istraivanja u Hrvatskoj samo 7% stanovnitva ima obrazovanje koje je vie od srednjokolskog.Prema istraivanjima Wall Street's Yournal za 2007. godinu Hrvatska je zauzela 136 mjesto zbog ekonomskih nesloboda, uplitanja drave u gospodarstvo, sudstva sklonog korupciji i ne provoenja reformi. Krajem 2007. Hrvatsku je zahvatio val poskupljenja pa su sve vee prijetnje sindikata zbog udara na kuni budet. Vlada Hrvatske suoena je s problemom: kako ublaiti udar na standard graana i kako pokrenuti posrnulo gospodarstvo?

PITANJA ZA DISKUSIJU

1. Kakve su bile posljedice rata u Hrvatskoj na sociokulturnom planu, a kakve na socioekonomskom planu?

2. Po emu se Hrvatska u tranziciji razlikuje od ostalih tranzicijskih zemalja?

3. Koji su rezultati promjene vlasnitva, odnosno procesa privatizacije u Hrvatskoj?

4. Jesu li zaposleni graani u Hrvatskoj zadovoljni svojim poslom?

5. Kakvu percepciju o pravednosti u Hrvatskoj imaju mladi?

6. Moe li se i kako vratiti povjerenje u drutvene institucije i pravednost drutva?

7. Koji su najei tipovi ponaanja ljudi u hrvatskoj tranziciji?8. Koji su bili polazini ciljevi procesa privatizacije u Srednjoj i Istonoj Europi?

9. ime se moe mjeriti uspjeh tranzicijskih procesa?

KORITENA LITERATURA

1. Babi, D. (2004): Materijalni i socio-psiholoki imbenici (re)konstrukcije lokalnih zajednica nakon ratnih sukoba. Revija za socijalnu politiku 2 (3-4): 343-362. Zagreb.2. Baloban, S. (ur.) (2001.): Gospodarsko-socijalni izazovi u tranzicijskim zemljama. Institut za drutvena istraivanja Ivo Pilar, Zagreb.

3. engi, D. i Rogi, I. (1999.): Privatizacija i javnost. Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb.4. rpi, G. i Rimac, I. (2000.): Europsko istraivanje vrednota. Bogoslovska smotra 52: 191-232.5. ukovi, N. (1999.): Privatizacija u tranzicijskim zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije, 11-46. u (vidi pod 3.)6. Gerovska Mitev, M. (2004.): Europeizacija socijalnih politika: nacionalne prilagodbe u jugoistonoj Europi. Revija za socijalnu politiku 2 (3-4): 321-341.Zagreb.7. Jernei, . i B. verko (2001.): Life-role changes in times of socioeconomic transition. Review of Psychology, 8, 41-47.

8. Katunari, V. (1991.): Dimenzije etnike distance u Hrvatskoj, u . Bahtijarevi i ostali: Poloaj naroda i meunacionalni odnosi u Hrvatskoj: sociologijski i demografski aspekti. Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu: 129-139. Zagreb.9. Konrad, E. (2000.): Changes in work motivation during transition: A case from Slovenia. Applied Psychology: An Internation Review, 4, 619-635.10. Lugomer Armano, G., Kamenov, ., Ljubotina, D. (2003.): Problemi i potrebe mladih. Ljetna kola studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

11. Masli Seri, D. i B. verko (2000.): Croatian workers in the period of transition: a five-year folow-up of job-related attitudes. Social Science Information, 2, 365-376.12. tulhofer, A. (2003.): Drutveni kapital i njegova vanost, u Ajdukovi, D. (ur): Socijalna rekonstrukcija zajednice. Drutvo za psiholoku pomo. Zagreb.13. verko, B. (1999.): The Work Importance Study: Recent Changes of Values in Croatia. Applied Psychology: An Internation Review, 1, 89-110.14. Teh Horn, L.A., verko, B.& Zinovieva, I.L. (1999.): Organization Psychology and transition Processes in central and Eastern europe. Proceding of a conference held in Dubrovnik, October 3. 1999.

15. Topoli, D. (1998.): Zaposleni u novom radnom okruenju: postojanost ili promjenjivost radnih vrijednosti. Str. 211-233. U Rogi, I. i Z. Zeman (ur): Privatizacija i modernizacija. Institut za drutvena istraivanja Ivo Pilar. Zagreb.16. upanov, J. (2002.): Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma: odabrane rasprave i eseji od 1995. do 2001. Hrvatska sveuilina naklada. Zagreb.LITERATURA KOJA SE PREPORUA

1. Baloban, S., rpi, G., tengl, I. (2005.) : Solidarnost i socijalna (ne)osjetljivost. U potrazi za identitetom : komparativna studija vrednota : Hrvatska i Europa. Golden marketing-Tehnika knjiga. Zagreb.2. engi, D. i Rogi, I. (2001): Upravljake elite i modernizacija. Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb.3. Graziano, P. (2003.): Europeanisation or Globalisation? A framework for empirical research. Global Social Policy 3(2): 173-194.

4. Ljubotina, D. (2004): Mladi i socijalna pravda. Revija za socijalnu politiku 2 (2): 159-175. Zagreb.5. Masli Seri, D., B. verko, Z. Gali (2005.): Radne vrijednosti i stavovi prema poslu u Hrvatskoj: to se promijenilo u odnosu na devedesete? Drutvena istraivanja 14 (6): 1039-1054. Zagreb.

6. Unicef (2001.): A Decade of Transition. Unicef Innocenti Centre. Florence.7. The World Bank (2002.): Transition. The first Ten Years. Analysis and Lesons for Eastern Europe and the Former Soviet Union. D.C. Washington.8. Skoko, B. (2006.): Percepcija Europske unije u hrvatskoj javnosti. Anali Hrvatskog politolokog drutva. 3 (1): 349-368.

engi, D.: Vladajua elita, Drutvena istrivanja, god.9 (200PAGE 10

Documents

Knjiga Na Ekom-Prijevod