NEZAPOSLENOST MLADIH U EUROPI: ŠTO UČINITI PO TOM PITANJU?

Nevjerojatno visoka nezaposlenost mladih u nekim zemljama članicama Europske

unije predstavlja izazov ne samo nacionalnim politikama tržišta rada, nego prijeti Europi u

cijelosti. Dugoročno gledano, cijela generacija snosi rizik od nezapošljavanja u vlastitoj

zemlji i s razlogom se krivi politika za takvo stanje. To je razlog zašto se EU osim ogromnih

ekonomskih gubitaka suočava s ozbiljnim nedostatkom prihvaćanja među mladima koji

trebaju oblikovati svoju budućnost. Dugoročne posljedice – od društvenih tenzija i opasnosti

političke radikalizacije do potencijalnog „odljeva mozgova“ – bile bi nesagledive. Iako će

demografske promjene donijeti olakšanje europskim tržištima rada u narednim godinama i

visoko kvalificirane osobe će imati bolje izglede nego sada, to je slaba utjeha za sadašnju

nezaposlenu mladež.

Alarmantni statistički podaci

Dimenzija ovog problema može se ilustrirati statističkim podacima: Trenutno u

Španjolskoj postoji oko milijun ljudi u dobi između 15 i 24 godina bez radnog odnosa, u Italiji

više od 600.000. Tamo, kao i u Grčkoj i Portugalu broj nezaposlenih mladih ljudi značajno je

porastao u posljednjih pet godina. Proučavajući samo ove zemlje posebno pogođene

financijskom i ekonomskom krizom, može se uočiti porast od gotovo 800.000 osoba do 2

milijuna nezaposlenih osoba u dobi od 25 ili mlađih. Situacija u Ujedinjenom Kraljevstvu

također je problematična: zemlja je daleko od njene relativno niske stope nezaposlenosti

uspostavljene sredinom prošlog desetljeća. Ustrajan rast nezaposlenosti koje je počeo 2004.

godine gotovo je udvostručio broj nezaposlenih mladih ljudi od 500.000 do gotovo milijun u

2012. godini; rast je iznosio 250.000 ljudi od 2008. godine do 2012. Porast nezaposlenih

mladih u Francuskoj je u stvari manji u istom razdoblju, ali broj od 700.000 nezaposlenih

mladih stagnira već četiri godine, a zemlja se suočava s ozbiljnim problemima.

Nezaposlenost među mladima u Nizozemskoj se značajno povećala - iako na znatno nižoj

razini. U Švedskoj je nezaposlenost ustrajna već četiri godine na povijesno visokoj razini.

Irska je nedavno uspjela smanjiti nezaposlenost mladih, ali je porast od 2008. bio sve brži.

Iako se nezaposlenost među mladima u Poljskoj danas kreće očito ispod vrhunca u razdoblju

od 2000. do 2006. godine, on i dalje raste mjerljivo od njegova niska rasta u 2008. godini. S

druge strane, Njemačka je jedina zemlja u EU - osim od nedavnog smanjenja stope u

baltičkim zemljama - gdje se nezaposlenost mladih kontinuirano smanjuje. Zapravo, broj

nezaposlenih mladih ljudi bio je više nego prepolovljen od svog vrhunca u 2005. godini na

trenutno manje od 370.000 ljudi. Unatoč tome, u " staroj" EU – u samo 15 država na kraju

2012. godine bilo je 4,5 milijuna nezaposlenih mladih ljudi, a više od 5,2 milijuna u 27

zemalja članica EU.

Ove brojke naglašavaju hitnost uvođenja mjera u rješavanju nezaposlenosti mladih i na

nacionalnoj i na europskoj razini. No, djelomično dramatične visoke stope nezaposlenosti su

još alarmantnije. Među svim europskim zemljama, samo su Norveška (2012: 8,5%), Švicarska

(8,4%), Austrija (8,7%), Nizozemska (9,5%) i Njemačka (8,1%), prikazale jednoznamenkastu

stopu nezaposlenosti u posljednje tri godine ili više. Što se tiče EU, može se primijetiti da

samo tri od 27 zemalja pokazuju stope nezaposlenosti mladih manje od 10 posto. Prosječna

stopa nezaposlenosti u EU je gotovo 23 posto u 2012. godini. Značajno viša stopa zabilježena

je u Irskoj (30%), Slovačkoj (34%), Italiji (više od 35%), Portugalu (gotovo 38%), a iznad

svega u Hrvatskoj (43%), bivšoj Jugoslaviji (već godinama 54% i više), kao i u posebno

kriznim zemljama Španjolskoj (53%) i Grčkoj (više od 55%). Pogotovo u Španjolskoj i

Grčkoj - stopa nezaposlenosti mladih ima nagli porast tijekom posljednjih pet godina, a u

odnosu na 2008. godinu dvostruko se povećala. Malo je nade da će se stopa smanjiti u

relativno kratkom razdoblju. Diferencijacija po spolu daje izmiješanu sliku za EU. Diljem

Europe, žene i muškarci su pogođeni negativnim učincima gotovo u istoj mjeri, ali se odnos u

pojedinim zemljama nije mijenjao. S obzirom na sve veće kvalifikacijske zahtjeve na

konkurentnom tržištu rada, ne iznenađuje činjenica da je nezaposlenost posebno visoka među

nisko kvalificiranim mladima u svim zemljama Europske unije u odnosu na rizik

nezaposlenosti visoko kvalificiranih mladih koji je niži od prosjeka za svoju dobnu skupinu.

Ipak, snažan rast nezaposlenosti među visoko kvalificiranim mladima je upečatljiv. Prosječna

stopa nezaposlenosti ove grupe povećana je sa "samo" 12 % u 2008. godini na gotovo 18% u

2012. godini u Europskoj uniji. Nezaposlenost među visoko kvalificiranima u 2008. i 2012.

godini za sve dobne skupine bila je samo oko 4 i 6%. Ove visoke brojke za osobe mlađe od 25

godina još uvijek nisu nadmašile ozbiljnu situaciju kod iste dobne skupine u Grčkoj (52%

mladih naspram 18% za sve dobne skupine), Španjolska (40% vs 15%), Italija (33% vs 7%),

Portugal (39% vs 12%) i Rumunjska (29% u odnosu na 6%). Još jedan razlog zabrinutosti je i

činjenica da je udio dugoročno nezaposlenih mladih osoba na bilo kojoj razini kvalifikacija u

svim zemljama EU naglo porastao na trećinu nezaposlenih u ovoj skupini. Dakle, nakon

značajnog ali privremenog smanjenja stopa se vratila na razinu u 2012. godini. Sumiranjem

svih negativnih trendova primjećuje se pojačan rizik isključenja s tržišta rada, obezvrjeđenje

ljudskog kapitala i demotivacija među mladima u EU.

Naravno, među osobama u dobi od 15 do 24 godine za koje su prikupljani podaci o

nezaposlenosti na europskoj razini ( Eurostat ), kao i od strane OECD-a, značajan udio se još

uvijek u školuje, studira bez posla u isto vrijeme ili se dodatno obrazovanje čime izbjegavaju

(potencijalnu) nezaposlenost. Dakle, oni se zapravo ne mogu ubrajati u skupinu ljudi općenito

dostupnih za rad. No, službena definicija stope nezaposlenosti mladih vidi ovu grupu kao udio

u ukupno radno aktivno stanovništvo (zaposleni i nezaposleni). Iz tog razloga stopa mladih je

viša u odnosu na stopu bilo koje druge dobne skupine. Eurostat time izračunava zaobilaznu

mjeru uzimajući nezaposlene mlade kao udio u ukupnoj populaciji grupe iste dobi (omjer

nezaposlenosti). Na nižoj količinskoj razini ova statistika također pokazuje isti razvoj:

nezaposlenost mladih, kao što je gore opisano, značajno je povećana i samo je nekoliko

zemalja do sada uspjela zaustaviti taj porast. Najnovije stope zaposlenosti potvrđuju ovu opću

sliku. U zemljama gdje su stope nezaposlenosti mladih porasle može se očekivati značajan

pad zaposlenosti u istoj dobnoj grupi. Pogotovo u Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj gdje su

stope zaposlenosti mladih niske već od 2000., oštar pad očit je osobito nakon 2008. godine,

što se može pripisati utjecaju krize. U 2012. godini stopa zapošljavanja mladih u Španjolskoj,

Italiji i Grčkoj (najupečatljivija) bile su čak niže od 20 posto. Irska također pati od pada

zapošljavanja mladih, dok su u Velikoj Britaniji relativno visoke stope smanjene i trenutno

(2012.) u rangu s Njemačkom. U gotovo svim zemljama EU zaposlenje sa skraćenim radnim

vremenom u skupini ljudi u dobi od 15 do 24 godine blago je poraslo, dok je samo u nekoliko

zemalja (Španjolska, Italija, Irska i Poljska) zapošljavanje na ugovore na određeno vrijeme

povećano. Međutim, diljem EU privremeno zapošljavanje ostaje prilično stabilno u odnosu na

svoju razinu prije krize. Stoga ne čudi da je udio mladih u obrazovanju porastao u mnogim

zemljama EU-a od 2008. godine. Velik rizik nezaposlenosti povećava „pritisak za

obrazovanje“ čime to izbjegavanje dovodi do produženja razdoblja školovanja i veće potrebe

za tercijarnim obrazovanjem. Na koji način bi taj trend mogao dovesti do budućih prednosti u

ljudskom kapitalu ostaje upitno. U velikoj mjeri ove „produžitelje školovanja“ čine i osobe

koje vjerojatno ne ciljaju na akademski stupanj te koje – u različitim okolnostima – uspješno

donose svoje stečene kvalifikacije na tržište rada te stoga ne trebaju dodatne kvalifikacije. U

zemljama sa smanjenim udjelom mladih u visokom obrazovanju u razdoblju prije krize (na

primjer, Austriji, Danskoj i Španjolskoj) porast je još jači tokom krize. Udio mladih u

visokom obrazovanju dok su istovremeno zaposleni, također je opao u mnogim zemljama EU-

a od 2008. godine. Važno je da taj udio općenito povećan prije krize. Osim tradicionalnih

statistika nezaposlenosti, a nastojanjem OECD-a i Europske komisije, ljudi u dobi između 15 i

24 godina (i druge dobne skupine ) koji nisu u radnom odnosu niti u školi / obuci/ visokom

obrazovanju ili kvalifikacijskim programima broje se kao "NEET-ovi" ( NEET: nije u radnom

odnosu, obrazovanju i osposobljavanju). Na taj način prikupljaju se relevantne informacije o

posebno ranjivoj skupini. S obzirom na procjenu rastuće nezaposlenosti mladih u Europi, ovaj

koncept donosi vrijedne dodatne podatke. Iako ova grupa još uvijek uključuje određeni udio

osoba koja trajno ili privremeno nisu dostupne za tržište rada, odnosno obrazovni sustav (bilo

dobrovoljno ili zbog fizičke i mentalnog invaliditeta) te bi ih stoga trebalo oduzeti, ova grupa

je u svakom slučaju daleko prevelika brojem u mnogim zemljama EU-a. Najnoviji podaci

pokazuju da je udio ove grupe značajno porastao u 20 od 27 zemalja EU-a između 2008. i

2012. godine. Situacija je posebno zabrinjavajuća, s udjelima od oko 20 posto, u zemljama

krize Grčkoj, Cipru, Španjolskoj i Italiji, ali i u Bugarskoj i Hrvatskoj. Drugim riječima: oko

petine svih mladih u tim zemljama su izvan tržišta rada i obrazovanja. Prema podacima

Eurostata, u 2011. godini diljem EU oko 7,5 milijuna ljudi u dobi između 15 i 24 godine i 6,5

milijuna u dobi od 25 do 29 godina su izvan kvalifikacija i tržišta rada. Posebno rizične NEET

skupine su nisko kvalificirani pojedinci i migranti što su vrlo alarmantni rezultati.

Rizik od „izgubljene generacije“ – što se mora učiniti

Neprestano visoka nezaposlenost mladih uzrokuje znatne ekonomske troškove.

Eurofound procjenjuje ove troškove na iznos viši od 150 milijardi eura za NEET kategoriju

mladih od 15 do 29 godina u EU u 2011. godini. Ova brojka iznosi otprilike 1,2 % europskog

BDP-a. "Društveni troškovi" u smislu gubitka povjerenja i isključivanja još nisu uzeti u obzir

u ovoj procjeni. Iako ova gruba procjena pretpostavlja u da svaki pojedinac u toj skupini može

biti uspješno integriran na tržište rada, ekonomski gubici i dalje su teški. U čisto

matematičkim pojmovima već reintegracija samo 20% svih mladih nezaposlenih ljudi može

dovesti do olakšanja javnih proračuna u poretku 30 milijardi € godišnje i do značajnih

gospodarskih dobitaka zbog dodatnog zapošljavanja. Prema nedavnom istraživanju jedan dan

nezaposlenosti iznosi do šest dodatnih dana nezaposlenosti u daljnji radni vijek mlade osobe.

Osim svih statističkih činjenica mora biti navedeno kao pravilo da su tijekom ekonomske

krize nezaposlene mlade osobe najslabija skupina na tržištu rada i trebaju posebnu pozornost

u smislu politike tržišta rada koja se tiče budućnosti. Ograničeno radno iskustvo, nizak

društveni kapital, manje specifično znanje i kratki radni staž glavna su obilježja mladih koji su

prvi na listi kada tvrtke reagiraju na recesijom izazvane prekomjerne kapacitete osoblja. Kada

je riječ o novom zapošljavanju, procjena rizika je relativno jaka i iskusni kandidati su

privilegirani. Nadalje, institucionalni uvjeti kao što su visoka početna plaće ili zaštita od

otkaza mogu potaknuti poslodavce na rjeđa zapošljavanja. To dovodi do pitanja koji su

uspješni načini nacionalnog i europskog tržišta rada kako bi se borili s problemom

nezaposlenosti mladih učinkovitije. Mjere za smanjenje velikog broja onih koji odustaju od

obrazovanja i osposobljavanja te nisko kvalificiranih mladih u Europi su nedovoljni u

pozadini gdje se također vrlo vješti mladi s suočavaju s natprosječno visokim rizicima

nezaposlenosti u mnogim zemljama EU-a. Ekonomske politike koje podržavaju srednja

poduzeća osiguravaju otvaranje novih radnih mjesta na kojima neće samo mladi biti

zaposleni. Dakle, sljedeće opcije trebale bi biti razmotrene: osim poticaja za obrazovanje i

mobilnost radne snage u Europi posebno reforme sustava obrazovanja na temelju vrlo

uspješnog njemačkog sustava, trebaju se spomenuti i reforme u pogledu boljeg socijalnog

partnerstva, kao i novi propisi za stalna i privremena zapošljavanja. Međutim, značajne

učinke reforme u kratkom roku ne treba očekivati - posebno ne u zemljama u kojima je

važnost strukturnih reformi visoka. Zato nove migracijske strategije trebaju imati veću

važnost. Nakon općenito lošeg iskustva s otvaranjem novih radnih mjesta, bilo bi pogrešno

računati na ovu skupu i neefikasnu mjeru kada je riječ o potrebi hitnog uspjeha. Povratak na

neuspješne politike kao što je rani odlazak u mirovinu u nadi stvaranja novih radnih mjesta za

mlade ne bi bio povoljan. Kao što nedavna studija pokazuje, ne postoji relevantna

konkurencija između mladih i starih na tržištu rada već se oni nadopunjuju na tržištu rada.

Dakle, cilj mora biti poboljšanje zapošljavanja mladih i istovremeno zadržavanje starijih ljudi

u radu, umjesto da konkuriraju jedni drugima. To je imperativ korektnosti u financiranju

sustava socijalne sigurnosti koji će se pretvoriti u teret mladima bez povećanja radnog staža.

Potpora privremene migracije i mobilnosti radne snage

Dostupne politike usmjerene na borbu protiv nezaposlenosti mladih, prije svega stimulacija

privremene migracije i mobilnosti radne snage, također u svrhu osposobljavanja i obrazovanja

trebale bi automatski donijeti pozitivne učinke. Osim poticanja regionalne mobilnosti

postavljanjem određenih poticaja - npr. u Njemačkoj u vezi nedostatka radne snage u

istočnom dijelu zemlje, osobito prekogranična migracija nudi ogroman potencijal za

rješavanje problema. Npr., najnoviji njemačko španjolski sporazum (svibanj 2013.) koji

omogućuje obuku i zapošljavanje za oko 5.000 mladih Španjolaca koji trebaju doći u

Njemačku do 2017. godine ukazuje na mogući smjer. Iako simbolički važna, ova inicijativa će

vjerojatno napraviti kvantitativne razlike. Usprkos trenutno još težoj ekonomskoj neravnoteži,

razvoj mobilnosti radne snage u „staroj“ Europi je još uvijek preslaba za ravnotežu regionalne

fluktuacije na tržištu rada. Iako se zakonske prepreke smanjuju i pružanje informacija je

poboljšano ovo vrijedi i za mlađe generacije. Tvrtke i udruge koje nastoje zaposliti radnike u

inozemstvu su suočeni s istim problemom. Primjer Španjolske to dobro pokazuje: iako su se

izgledi za mlade koji traže posao u Španjolskoj pogoršali, trenutni uzor u pogledu tržišta rada

nastup – Njemačka – registrira samo nekoliko španjolskih migranata. Iako je povećanje od

45% migranata iz Španjolske u 2011. i 2012. prema podacima njemačkog Saveznog zavoda

za statistiku, taj broj se odnosi na samo 9000 ljudi – mladih, ali i starijih grupa. Slična

situacija uočava se u Grčkoj, Portugalu i Italiji. Olakšanje za njemačko tržište rada

poremećeno zbog nedostatka kvalificirane radne snage još nije otkriveno. Novi tereti i za

gospodarstvo i društvene sustave pojavit će se ako uz nezaposlene mlade i oni koji su

zaposleni učine isto. Svaka zemlja uključena u migraciju profitirat će u okviru europskih

inicijativa kao npr. Mladi u pokretu za intenzivnije migracije mladih ljudi iz razloga

osposobljavanja i zapošljavanja. S obzirom na trenutno europsko tržište rada, ne radi se o

„otimanju mladih mozgova“ nego o prevenciji – zaštiti ljudskog kapitala od neiskorištenosti i

ne razvijanja. Zato najnoviju njemačko-španjolsku inicijativu slijedi niz ostalih međudržavnih

sporazuma. U isto vrijeme, postojeći portal za europsku poslovnu mobilnost bi trebao biti

preustrojen kao središnji informacijski portal za buduće radnike i vježbenike. Osim toga,

svaka zemlja mora stvoriti veću transparentnost za azilante. Nacionalni online portali ne bi

trebali biti vođeni samo od strane državnih institucija, nego i poslodavaca i tvrtki. Spremnost

na migraciju među mladima može biti posebno podržana transparentnošću tijekom potrage za

poslom i obukama. U međuvremenu su birokratske prepreke u pogledu priznavanja

obrazovnih kvalifikacija dobivenih u inozemstvu značajno smanjeni i usporedivost stupnjeva

je olakšana u kontekstu europskog okvira. Daljnje usklađivanje zakonodavstva u tom

području i proširenje ERASMUS programa može imati dodatni utjecaj na povećanje

prekogranične (obrazovne) mobilnosti. Mladi migranti iz zemalja krize mogu pridonijeti i

drugim državama članicama te stoga podržava Europu u cjelini. Gubici ljudskog kapitala

spriječit će se doći će do stjecanja dodatnih kvalifikacija i radnog iskustva. Zemlje u krizi

svakako će imati koristi kad se njihovi iseljenici vrate. Zemlje poput Njemačke ne bi trebale

trajno zadržati ove migrante u svojoj zemlji. Nakon nekoliko godina i uspješno prebrođene

krize vratit će se u svoju rodnu zemlju, ali će vjerojatno dugoročno biti povezani s njemačkim

tržištem rada.

Razvijanje stručnog osposobljavanja i socijalnog partnerstva

Fokusirajući se na nezaposlenost mladih u zapadnoj Europi, uočljivo je da one zemlje sa

sustavima strukovnog osposobljavanja i certificiranih, prenosivih profesionalnih vještina

imaju najniže stope nezaposlenosti. Ne samo Njemačka, već i Austrija, Nizozemska, Danska i

Švicarska vrše oblike stručnog osposobljavanja sa snažnim naglaskom na potrebe tvrtki i

uključenosti poslodavaca. Prednosti su očite. Za razliku od čistog općeg ili stručnog

školovanja, povezuje se s promjenjivim potrebama gospodarstva i omogućuje polaznicima da

steknu specifična znanja i prva iskustva za posao vezane za profil tvrtke. Poduzeća čine

značajan doprinos i pripomoć Vladi s troškovima i upravljanjem. Unatoč nekim problemima

ovakvog sustava, ovaj koncept se pokazao i osigurava visok stupanj prihvaćanja među

poslodavcima, sindikatima, mladima i njihovim roditeljima. Sustavi za trening zahtijevaju

kooperativnost između svih uključenih partnera – Vlade, tvrtki i socijalnih partnera. Kada je

učinkovita suradnja dio tradicije kao primjerice u Njemačkoj, ovakav sustav se lakše

uspostavlja ili već postoji. Međutim, ako su socijalni partneri neorganizirani, šanse za

uspješnu uspostavu ovog sustava su puno gori. Trenutna gospodarska kretanja učvrstili su

ovaj sustav u Njemačkoj. Ona može poslužiti kao model za druge zemlje, iako je njen

specifičan povijesni i kulturni aranžman djelomično primjenjiv u drugim zemljama. Ovakve

mjere za učvršćenje praktičnog dijela obrazovanja imat će utjecaj na tržište rada. Kratkoročni

efekti za ublažavanje krize ne mogu se postići s ovim reformama. Međutim, kriza nudi priliku

da se odstupi od starih načina.

Zaštita za zapošljavanje, privremeno zapošljavanje i ALMP

Privremeni ugovori o radu liberalizirani su u mnogim europskim zemljama od 1980-ih za

stvaranje novih poslovnih mogućnosti, ali bez propitivanja zaštite od otkaza. Iskustva u

Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Portugalu ili Grčkoj govore o teškom položaju mladih

zaposlenih na određeno. Dok u Njemačkoj tranzicijske stope kontinuirano rastu u posljednjim

godinama na najmanje 39% u 2012., ostale zemlje pretrpjele su znatne padove u privremenom

zapošljavanju tijekom krize – dakle, mladi snose velik dio ekonomskih troškova. To je

posebno vidljivo u Španjolskoj. Tamo je pravni temelj za privremeno zapošljavanje već bio

postavljen u 1980. Ovaj oblik zapošljavanja trenutačno čini oko dvije trećine svih ugovora

među ljudima u dobi od 15 do 24 godine. Snažan fokus na privremeno zapošljavanje u

Španjolskoj s istovremeno karakterističnim problemima strukturalne promjene možda na taj

način doprinose nezaposlenosti mladih, posebno s obzirom na činjenicu da ugovori jedva

obuhvaćaju obuke od strane firmi. Poseban oprez je potreban kada je riječ o procjeni

privremenog zaposlenja. Ovaj instrument širi svoj željeni učinak samo u interakciji sa

specifičnim institucijama nacionalnih tržišta rada, posebice s odgovarajućim sustavom

treninga. Primjer Francuske može dobro ilustrirati problem. Podijeljenost tržišta rada

povećala se od ranih 1990-ih, a danas je više od 90% zaposlenih na određeno vrijeme. To

nadalje utječe na mlade ljude više nego drugdje. U 2009. godini zaposlenost na određeno

vrijeme bila je pet puta veća za mlade nego odrasle. Taj omjer je oko 3 u Danskoj, Velikoj

Britaniji, a prosječno u zemljama OECD-a. Glavni problem je činjenica da ugovori na

određeno djeluju kao stepenica ka dugoročnim ugovorima, ako uopće. To uzrokuje srodne

probleme. Na primjer, teško je naći smještaj ili odobrenje hipoteke za radnike na određeno

vrijeme – u prednosti su radnici sa stalnim ugovorima. Snažna zaštita zaposlenja se obično

vidi kao ozbiljna prepreke za one koji ulaze na tržište rada. S jedne strane, ovi propisi štite

radna mjesta zaposlenika s mnogo godina staža u vremenima krize više od mladih

zaposlenika. S druge strane, tvrtke se opiru kada je u pitanju zapošljavanje mladih i

neiskusnih radnika u vrijeme krize zbog strogih propisa zaštite zaposlenja. Slabe zaštite od

otkaza nastoje ojačati potražnju za (mladim) radnicima, iako samo na privremenoj osnovi, i

uzrokuju veću nezaposlenost za vrijeme krize. Poduzeća u strogo uređenim tržištima rada sve

više koriste privremeno zaposlenje kao mjeru fleksibilnosti, a u slučaju strogih propisa o

zaštiti zaposlenja može biti i zamjena za stalni radni odnos. Danas, sve manje i manje novih

članova na tržištu rada smatraju da su u mogućnosti osigurati stalni posao u kratkom roku ili

barem u srednjoročnom razdoblju. Iako će demografske promjene dovesti sve više do "vlasti

zaposlenika " i stoga vjerojatno trajno zapošljavanje, za generaciju koja je unutar financijske i

gospodarske krize ovaj preokret će doći prekasno. Tijekom aktualne krize postalo je očito da

se treba provesti reforma o privremenim i stalnim ugovorima o radu, kao što je to već počelo

u nekim zemlje sa segmentiranim tržištem rada. Ovi novi propisi trebali bi biti provedeni jer

trenutna situacija prikazuje moguće strukturne reforme. Međutim, to će imati učinak samo u

srednjoročnom razdoblju, posebno kada se potražnja privatnog sektora za radnom snagom u

pogođenim zemljama ponovno povećava. Moguća rješenja u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj

pokušavaju stvoriti ujednačeno radno zakonodavstvo koje ne razlikuje privremeno i stalno

zaposlenje. To pretpostavlja da je svaki ugovor uglavnom stalni i osigurava veću isplatu

otpremnine. U isto vrijeme zahtjevi za otkaz trebali bi biti pojednostavljeni. Takav sustav bi

poboljšao izglede mladih za zapošljavanje jer uklanja potrebu poslodavaca da odlučuju o

nastavku zapošljavanja pod stalnim ugovorom u određenom trenutku. Primjer Španjolske

pokazuje kako se u slučaju ekonomske krize smanjenja u zapošljavanju javljaju dvostruko u

zaštiti radnog odnosa. U takvom kontekstu institucionalne reforme ne mogu donijeti trenutno

olakšanje. Slaba zaštita zaposlenja neće dovesti do kratkotrajnog povećanja mladih

zaposlenika. Slična situacije je i u Italiji: birokratska i skupa zaštita zapošljavanja u

kombinaciji s pogoršanjem gospodarskih uvjeta dovela je do velikog udjela mladih u

privremenom radu i istovremeno visoku nezaposlenost mladih. Reforme o zaštiti zaposlenja iz

2012. godine treba i dalje razvijati, a ostaje pitanje u kojoj mjeri mladi mogu imati koristi od

njih. Poboljšanja zaštite zaposlenja neće imati učinka ako nisu ugrađene u reforme na tržištu

rada, posebno unutar sustava obuka. Njemačka reforma tržišta rada (Agenda 2010) je

dokazala da je zastarjeli sistem tržišta rada može biti moderniziran u relativno kratkom

vremenu, ako se proces ne završava s provedbom trenutnih reformi. U tom pogledu, strategija

„promoviranja i potrebe“ posebno je krucijalna za mlade. U njemačkom slučaju, stroge

znanstvene evaluacije aktivnih politika tržišta rada (APTR) doveli su do značajnih promjena

u kratkom vremenu. Neučinkoviti programi su ispravljeni ili zaustavljeni, a sredstva se

uglavnom koriste učinkovitije. I razdoblje pojedinih mjera je poboljšano. Primjerice, brzi

pristup programu nakon duljeg vremena nezaposlenosti nije učinkovito jer često rezultira

pojačanim naporima u traženju posla. Osim reforme sustava prijenosa s povećanim

poticajima ponude radne snage i profesionalizacije javne službe za zapošljavanje koja

zaposlenike tretira kao "klijente " i zahtjeva njihovu samoinicijativno, intenzivira se podrška

programima strukovnog osposobljavanja. Osim toga, u određenim okolnostima se isplaćuju

privremene subvencije poslodavcima, ako oni zapošljavaju teško zapošljivog (mladog)

podnositelja zahtjeva na minimalni vremenski rok. Također, traženje posla je privremeno ali

intenzivno subvencionirano. Prema procjenama ova tri instrumenta dokazano su učinkovita u

Njemačkoj i pomogla su suzbiti nezaposlenost. Međutim, u kontekstu subvencija za plaće njih

ne bi trebalo koristiti za igre na sreću. Nacrti otvaranja novih radnih mjesta i slični programi

pružanja zaposlenosti u javnom sektoru su uglavnom neučinkoviti. Oni ne samo da

interveniraju između tržišnih snaga nego dovode do stigmatizacije sudionika i stoga čine

njihovo zapošljavanje potencijalno težim. Njemačko iskustvo s ALMP-om nije nužno

primjenjivo na druge europske zemlje. Isti pristup može dovesti do suprotnih rezultata na

drugom tržištu rada. Na primjer, studije iz Francuske, Velike Britanije, Švedske i Danske

pokazuju da programi stručnog osposobljavanja za nisko kvalificirane mlade nemaju

pozitivan ishod na tržištu rada. Međutim, ostaje pitanje u kojoj mjeri je to zbog drugačijeg

nacrta programa, različite ciljne skupine ili manje praktično orijentiranog sadržaja. Prema

studijama za Francusku, Veliku Britaniju, Belgiju i Švedsku, privremene subvencije za plaće

za poslodavce koji zapošljavaju mlade ljude, čine se razumnim u cjelini. Između ostalog, i

Španjolska je aktivirala na raspolaganje instrumente za subvencioniranje plaće i obuke za

poslodavce. Ovaj pristup koristi ključan element o kojem ovisi uspjeh sustava naukovanja:

"pravo" profesionalno iskustvo na (primarnom) tržištu rada. Na taj način mladima su

predstavljene potrebe tvrtki i akumulacija znanja, vještina i kvalifikacija koje se inače ne bi

mogle naučiti. Međutim, privremene subvencije za plaće u zemljama sa snažno

segmentiranim tržištem rada nude male šanse za djelovanje kao temelj u radu na neodređeno

vrijeme - posebno ako nedostaju elementi obuke nedostaju ili su zanemareni u praksi.

Također Španjolska podržava mlade osnivače, kao i Grčka, Portugal, Velika Britanija ili

Irska. Osim toga, danas mnogi zemlje uspostavljaju i razvijaju programe za promicanje

regionalne pokretljivosti i procjenjuju i prepoznaju neformalne kvalifikacije. Raspon mjera

već je prilično širok. Što su više i bolje te mjere povezane s aktiviranjem programa i dodatnih

reforma tržišta rada i rigorozno se ocjenjuju, bolje su im šanse za srednjoročni uspjeh.

„Mladi u pokretu“? Odgovori na europskoj razini

U okviru svojih mogućnosti, Europska komisija pokušava se boriti protiv nezaposlenosti

mladih ciljanim poticajima i reformama u zemljama članicama. U prvom redu se treba

spomenuti program "Mladi u pokretu" koji postoji od 2010. godine kao dio strategije "Europa

2020". Ovaj program ima za cilj poboljšanje općeg obrazovanja, strukovno usavršavanje,

obrazovanje, mobilnost mladih pripravnika i tražitelja posla, kao i podršku za ulaz na tržište

rada mladih u zemljama EU-a sa stopom nezaposlenosti mladih iznad prosjeka. S pravom,

Komisija EU kritizira visoke stope prekida školovanja i potraživanja preventivne mjere.

Istodobno savjetuje jačanje prepoznatljivosti neformalno stečenih kvalifikacija, kako bi

dvostruku modernizaciju sustava osposobljavanja i posebno pokrenula stažiranje kao rano

stjecanje iskustva na tržištu rada u zemljama u čijim sustavima taj element nedostaje. U borbi

protiv sve slabijih kvalifikacija Komisija također poziva na pojačane napore u modernizaciji

višeg obrazovanje radi povećanja broja diplomiranih studenata u Europi. U vezi s ovim

konceptom i njegovim primjenama postoje određene preporuke i odluke Komisije i Vijeća

ministara kako bi se pomogle jasno definirale planirane mjere i osigurali EU fondovi.

Istovremeno program "Mladi u pokretu" namjerava provesti Europsku "Garanciju za mlade"

koja omogućuje svakom stanovniku EU u dobi od 15 do 24 godine zahtijevati pravo

zapošljavanja, stručnog osposobljavanja ili sudjelovanje u programu obuke. Ovaj prijedlog

proizlazi iz sličnih pristupa u velikom broju zemalja EU (npr. Austrija, Nizozemska, Švedska

i Finska). Nakon što je Europski parlament odobrio ovaj prijedlog te pozvao na njegovu

pravnu provedbu u siječnju 2013. godine, "Garancija za mlade "odlučena je Vijećem

Ministarstva EU za zapošljavanje i socijalnu politiku (EPSCO) u veljači 2013. godine.

Krajem lipnja 2013. godine na summitu EU odlučeno je da se ide naprijed s tim konceptom.

Ako se zaista pretvara u nacionalno pravo, EU politika tržišta rada će se suočiti s velikim

izazovom pružanja svakoj mladoj osobi (redovni ili subvencionirani) rad, trening ili staž u

roku od četiri mjeseca nakon završetka školovanja ili nezaposlenosti. To će prisiliti državne

vlasti u mnogim zemljama za veću suradnju javnih i privatnih tijela, škole, sveučilišta,

strukovnog obrazovanja, profesionalnih poslodavaca i sindikata. Međutim, postoji velika

opasnost da ovaj program dovede do razočaranja (okrivljavanje EU) i lošu ekonomiju. U vezi

zapošljavanja sedam milijuna nezaposlenih mladih diljem EU, države članice će morati

dugoročno projektirati i koordinirati nacionalne programe za ostvarenje "Garancije za mlade",

iako je najmanje osam milijardi eura osigurano za tu namjenu. Iskustvo je pokazalo da su

vlasti u iskušenju postaviti opsežne programe javnog zapošljavanja i osposobljavanja kako bi

"srušile" statistike o nezaposlenosti bez da nužno stvore čvrste i održive izglede za

zapošljavanje te ciljane skupine. Umjesto organizacijskih napora i ograničenih financijskih

sredstava u ovoj "Garanciji za mlade" glavne nacrte strategije "Mladi u pokretu" treba

slijediti. Osim toga, sadašnja kriza treba poticati reforme svojih tržišta rada na način da se

smanje strukturni nedostaci za mlade ljude i potiče stvaranje novih radnih mjesta. Samo takve

strukturne reforme u pojedinim zemljama mogu znatno poboljšati izglede za zapošljavanje

mladih ljudi. Europska politika treba tako održavati pritisak na reforme, ali i ne davati

"jamstva" i stoga pobuditi očekivanja koja se ne mogu čuvati ..

Zaključci

U uvjetima krize, nezaposlenost mladih razvila se u opasnu prijetnju u mnogim europskim

zemljama. Malo je načina za brzo i jednostavno smanjenje visokih stopa nezaposlenosti.

Naprotiv: strogo tržišta rada, posljedice velike recesije i oskudni proračuni vjerojatno će

dovesti do trajne nezaposlenosti mladih. To predstavlja ozbiljan rizik za Europu: za veliki

udio mlade generacije postoji opasnost da postanu autsajderi na tržištu rada i socijalno

degradirani. Osim visokih troškova nezaposlenosti mladih i značajnih neizravnih troškova u

pogledu dugotrajnih " ožiljaka " za one koji su pogođeni, troškovi za društvo su još veći.

Kontinuirani "sustav" obeshrabrenja može dovesti do nagrizanja političkog sudjelovanja ili

čak distanciranja od demokratskih vrijednosti. Europska unija koja je već u krizi legitimiteta

mora odgovoriti na to s naglaskom na zapošljavanje više mladih. No, s "Garancijom za

mlade" EU postavlja više očekivanja nego što može ispuniti - osiguravanje zapošljavanja,

obuke ili kvalifikacije za svaku mladu osobu vezuje se stjecanje sredstava u sumnjivim na

sumnjivi način, potiče se loše upravljanje i odvraća od temeljnih zadaća. U ovom trenutku

pojedine države su u potražnji. Sloboda na europskoj razini je ograničen kada reforme na

tržištu rada ne pokazuju rezultate. U mnogim zemljama, javne službe za zapošljavanje trebale

bi biti stručnije i više orijentirane na klijenta. Elementi "fleksigurnosti“ i ne samo u

Njemačkoj uspješno uspostavljen koncept "promicanje i zahtjeva" mogu pružiti jače poticaje

u naporima traženja posla. Proširenje privremenog zapošljavanja nije rješenje u zemljama

pogođenima krizom pošto već dominira tamošnjim tržištima rada te je zapravo pridonijelo

krizi u zapošljavanju mladih. Novi prijelazi iz privremenih na stalne ugovore pomoću, na

primjer, pružanjem dodatne sigurnosti zapošljavanja tijekom trajanja posla može doprinijeti

stabilnijem zapošljavanju mladih, ali ne može funkcionirati odmah. U srednjoročnom i

dugoročnom razdoblju modernizacija sustava obuke na temelju njemačkog modela dvojnog

naukovanja posebno je obećavajuća. Oslanjanje na stvaranje novih radnih mjesta ili čak

programa prijevremene mirovine bio bi gospodarski apsurd. Privremene subvencije za plaće

za poslodavce koji zapošljavaju mlade ljude često su uobičajena praksa i trebaju se produžiti,

jer su najvjerojatnije u stanju dovesti do pozitivnih učinaka u kratkom roku. Oni su

učinkovitiji ako su u kombinaciji s obukom koja na kraju može predstavljati jezgru za

sustavno sudjelovanje poslodavca u strukovnom obrazovanju. To vrijedi i za pokretanje

subvencija za mlade. U tom kontekstu moraju se uzeti u obzir dodatni europski programi za

niske kamate, pa čak krediti za financiranje obrazovanja i mobilnosti bez kamata. Posljednje,

ali ne i najmanje važno, inicijative za poticanje geografske mobilnosti mogu pomoći osigurati

da vrijedni ljudski resursi budu iskorišteni tamo gdje su potrebni. Privremenu migraciju

unutar EU u svrhu obuke ili rada treba poticati poboljšanjem dostupnosti relevantnih

informacija - to će također pomoći spriječi novi val emigracije u SAD-u, Kanadu, Australije

ili druga alternativna odredišta. Zemlje poput Njemačke mogle bi dati važan doprinos po

obuci i zapošljavaju mladih koji traže posao iz drugih zemalja EU-a dok se izgledi u njihovim

zemljama ne poprave. EU bi mogla olakšati ovaj proces kroz pravnu ravnotežu, uspostavom

istinski europskog tržišta rada i širenjem politike i programa promicanja mobilnosti u Europi.

Efektivni poticaji mogli bi barem ublažiti paradoks masivne nezaposlenosti mladih, posebice

u južnoj Europi, koja se poklapa s nestašicom radne snage u drugim dijelovima EU. Ključ za

borbu s europskom krizom nezaposlenosti mladih leži u strukturnim reformama pojedinih

tržišta rada. Međutim, takve reforme će se pojaviti prekasno za trenutačno pogođene mlade

ljude. Reforme trebaju pratiti prikladne mjere. Iako takve mjere povlače za sobom značajne

troškove, ti troškovi moraju biti usporedivi s dugoročnim troškovima za "izgubljenu

generaciju". Cjelokupno stanje ravnoteže će biti pozitivno za mjere koje stvaraju zaposlenost

u privatnom sektoru i povećanje mobilnost unutar Europe.