KNJIGA SAŽETAKA - HFDBranko Vuković (Odjel za ﬁziku, Sveučilište J.J. Strossmayera, Osijek) Skup je suﬁnanciran sredstvima Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

KNJIGA SAŽETAKA

Šesti znanstveni sastanakHrvatskog fizikalnog društva

8-11. listopada 2009.Primošten

KNJIGA SAŽETAKA

Organizator:

Hrvatsko fizikalno društvo

Suorganizatori:

Fizički odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, ZagrebInstitut Ruđer Bošković, ZagrebInstitut za fiziku, ZagrebPMF - Split, Zavod za fizikuSveučilište u Rijeci - Odjel za fizikuSveučilište J.J. Strossmayera, Odjel za fiziku

Organizacijski odbor:

Željko Antunović (PMF, Split)Nevenko Bilić, predsjednik Organizacijskog odbora (IRB, Zagreb)Iva Bogdanović Radović, znanstvena tajnica skupa (IRB, Zagreb)Hrvoje Buljan (PMF, Zagreb)Damir Cvetovac (studentska sekcija HFD-a)Dijana Dominis Prester (Odjel za fiziku, Sveučilište u Rijeci, Rijeka)Davor Horvatić (PMF, Zagreb)Marko Kralj (IF, Zagreb)Ðuro Miljanić (IRB, Zagreb)Slobodan Milošević (IF, Zagreb)Dalibor Paar (PMF, Zagreb)Suzana Szilner (IRB, Zagreb)Branko Vuković (Odjel za fiziku, Sveučilište J.J. Strossmayera, Osijek)

Skup je sufinanciran sredstvima Ministarstva znanosti i tehnologijeRepublike Hrvatske i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Zahvaljujemo se sponzorima i izlagačima Markoja d.o.o., Vakum Praha,Expo Comm i Kurt J. Lesker na potpori.

ISBN: 978-953-7178-12-3Knjigu uredili: Hrvoje Buljan i Davor HorvatićDizajn korica: Tin Bačić i Maja Nikin ŠimićSlog: MySQL + Python + LATEX

Šesti znanstveni sastanak HFD-a, Primošten, 2009. 3

Sadržaj

Program skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4

Popis postera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Sažeci predavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15

Sažeci postera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

Popis sudionika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175

Sponzori i izlagači . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189

Indeks svih autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191

4 Šesti znanstveni sastanak HFD-a, Primošten, 2009.

Program skupa

Prvi dan — četvrtak 8. listopada

12.00-14.00 Dolazak sudionika i registracija

14:00 Otvaranje

14:15 Igor Žutić Spintronika: osnove i primjene 17

15:00 Marko Kralj , Ivo Pletikosić,Milorad Milun, Petar Pervan

Grafen: oblikovanje Diracovih Fermionaza primjenu

18

15:20 Vernesa Smolčić Svemir u radio valnom području: Svojstvaradio izvora izvedena iz velikih pregledaneba

19

15:40 Sanja Dolanski Babić, To-mislav Vuletić, Tomislav Ivek,Silvia Tomić

Električna vodljivost vodenih otopina de-oksiribonukleinske i hijaluronske kiseline

20

16.00 Stanka za kavu i sok

16:30 Vuko Brigljević, Senka Ðu-rić, Krešo Kadija, Srećko Mo-rović, Tome Antičić, Ivica Pu-ljak, Damir Lelas, Roko Ple-ština, Željko Antunović, NikolaGodinović, Dunja Polić, KarloLelas, Tanja Šuša

Pred početak rada LHC-a 21

17:00 Mario Basletić, Emil Ta-fra, Amir Hamzić, Gervasi Her-ranz, Olivier Copie, Manuel Bi-bes, Karim Bouzehouane, Step-hen Fusil, Agnes Barthelemy

LAO/STO heterostrukture: porijeklo, di-menzionalnost i moguća primjena

22

17:20 Ana Sušac, Selma Supek Dinamika kortikalnog procesiranja lica 23

17:40-19:00 Okrugli stol - Europski projektiu Hrvatskoj

Voditelj: Neven Soić

19:00-20:30 Večera

20:30 Posteri I dio


Drugi dan — petak 9. listopada

09:00 Željko Ivezić (Astro)fizikalna mjerenja tamne materijei energije

24

09:45 Katica Biljaković Staklo superstrukture – od fikcije do činje-nica

25

10:05 Damir Aumiler Konfokalna laserska mikroskopija - odmikroskopa do pojedinačnih molekula

26


10:55 Tamara Nikšić Relativistički opis strukture atomske jez-gre: modeli miješanja konfiguracija

27

11:25 Hrvoje Štefančić Mehanizmi ubrzanog širenja svemira 28

11:45 Leandra Vranješ Markić,Ivana Bešlić, Jordi Boronat

Kvantne Monte Carlo simulacije spin-polariziranog vodika i tricija

29

12:05 Daniel Denegri Pred početak rada LHC-a 30

12:25 Vladimir Paar Matko Glun-čić, Ines Vlahović, Marija Ro-sandić

Globalna repeticijska mapa humanog ge-noma - jedinstvena metoda za identifika-ciju dugih periodičnih i superperiodičnihstruktura

31

12:45-14:15 Ručak

14:15 Goran Senjanović Supersimetrija u prirodi i laboratoriju 32

15:00 Dejan Vinković Istraživanje uvjeta u kojima nastaju pla-neti

33

15:20 Andreja Gajović, Jele-na Vukajlović, Milivoj Plodi-nec, Kristina Žagar, Miran Čeh

Struktura i temperaturno ovisni struktur-ni fazni prijelazi BaTiO3 nanožica

34

15:40 Vibor Jelić Povijest svemira gledana okom radio tele-skopa LOFAR

35


16:30 Matko Milin, Saša Blagus,Deša Jelavić Malenica, Mari-ja Majer, Ðuro Miljanić, LovroPrepolec, Neven Soić, SuzanaSzilner, Milivoj Uroić, Mile Za-dro

Lake atomske jezgre proučavane radioak-tivnim snopovima

36

16:30 Miroslav Požek, Mihael S.Grbić, Antonije Dulčić, IvanKupčić, Neven Barišić, YuanLi, Martin Greven

Osjetljivost mikrovalnih mjerenja kod po-luprozirnih supravodljivih uzoraka

37


Drugi dan — petak 9. listopada

17:20-18:20 Okrugli stol - Financiranjeznanosti u Hrvatskoj

Voditelj: Ðuro Miljanić

18:20-19:20 Okrugli stol - Gubitak talenata- kamo i zašto žene odlaze izfizike

Voditelj: Vlasta Mohaček Grošev

19:20-20:30 Večera

20:30 Posteri II dio


Treći dan — subota 10. listopada

09:00 Ana-Sunčana Smith Modeliranje rane stanične adhezije 38

09:45 Krešo Zadro, Damir Pajić,Emil Babić, Ramir Ristić, Ni-kolina Novosel, Mislav Musta-pić

Nanomagneti 39

10:05 Davor Horvatić, DubravkoKlabučar

Nastanak efektivne mase kvarkova krozdinamičko lomljenje simetrije

40


10:55 Eduard Tutiš Elektronska uređenja i supravodljivost udihalkogenidima prijelaznih metala

41

11:25 Roman Brajša, Arnold O.Benz, Manuela Temmer

Mehanizmi radio zračenja Sunčeve atmo-sfere

42

11:45 M. Buljan, U.V. Desnica, N.Radić, I. Bogdanović-Radović,M. Ivanda, G. Dražić, M. Kar-lušić, P. Dubček, K. Salamon,V. Holy

Strukturna svojstva poluvodičkih nanočes-tica

43

12:05 Željko Antunović, Dijana Do-minis Prester, Daniel Ferenc,Nikola Godinović, DarioHrupec, Ivica Puljak, TihomirSurić, Tomislav Terzić

Visokoenergijska gama-astronomija tele-skopima MAGIC

44

12:05 Denis Stanić , Jovica Iv-kov, Petar Popčević, Ivo Batis-tić, Jagoda Lukatela, Boran Le-ontić, Ana Smontara

Transportna svojstva kompleksnih metal-nih slitina Al73Mn27−x(Fe, Pd)x

45

12:45-14:00 Ručak

14:00-19:00 Izlet

20:30-22:00 Konferencijska večera


Četvrti dan — nedjelja 11. listopada

09:00 Kaname Ikeda The ITER Project 46

09:45 Mirko Planinić, Nikola Po-ljak

Potpisi novog stanja materije na RHICsudarivaču

47

10:05 Goran Pichler Laserom inducirana fluorescencija organ-skih molekula

48


10:55 Predrag Dominis Prester Crne rupe i teorija struna 49

11:15 Emil Babić, Josip Horvat, Mis-lav Mustapić, Nikolina Novosel,Damir Pajić, Krešo Zadro

Poboljšanje elektromagnetskih svojstavasupravodiča MgB2 dopiranjem magnet-skim nanočesticama

50

11:35 Zdravko Siketić, Iva Bogda-nović Radović, Milko Jakšić

TOF ERDA - dubinsko profiliranje povr-šinskih slojeva teškim ionima

51

11:55 Davor Gracin Nanokristalni silicij u matrici amorfnogsilicija - svojstva i mogućnost korištenjau solarnim ćelijama treće generacije

52

12:15 Vjera Lopac Projekt STRUNA u teoriji i praksi - trebali nam konsenzus o nazivlju u fizici?

53

12:35 Zatvaranje

13:00 Ručak

14.30 Odlazak sudionika


Popis postera

- I dio -

Tomislav Vuletić, Madalena Renouard,Francoise Livolant

Uređene faze helikoidalnih kompleksaDNK+RecA

P1

Tomislav Ivek, Ognjen Milat, TomislavVuletić, Bojana Korin-Hamzić, Silvia To-mić, Conrad Clauss, Martin Dressel, Di-eter Schweitzer

Dinamika parova domenskih zidova u α-(BEDT-TTF)2I3 s uređenjem naboja

P2

Z. Basrak, M. Zorić, Ph. Eudes, F.Sébille

Utjecaj nuklearnog medija na teškoion-ske sudare na energijama nižim od 100MeV/u

P3

Vlasta Mohaček Grošev, Krešimir Fu-rić, Jože Grdadolnik, Dušan Hadži

Priroda vibracijskih pobuđenja u sistemi-ma s jakom vodikovom vezom

P4

Ivan Kupčić, Slaven Barišić Komparativna analiza dvomagnonskog ra-manskog raspršenja i NMR-a u poddopi-ranim visokotemperaturnim supravodiči-ma

P5

Igor Djerdj, Minhua Cao, XavierRocquefelte, Radovan Černý, Zvonko Ja-gličić, Denis Arčon, Anton Potočnik, Fa-bia Gozzo, Markus Niederberger

Novi nanokristalni organometalni spojVO(C6H5COO)2 sinteza, struktura i ne-ka fizikalna svojstva

P6

Radovan Brako, Damir Šokčević, Pre-drag Lazić

Grafen na Ir(111) površini: od van derWaalsove do jake kemijske veze

P7

Željko Pastuović, Milko Jakšić Promjene efikasnosti sakupljanja naboja uSi-detektorima čestica koji su izloženi fo-kusiranim ionskim snopovima

P8

Ivana Capan, Branko Pivac, VladimirMarkevich, Anthony Peaker, Radojko Ja-čimović

Proučavanje radijacionih defekata u ger-maniju visoko razlučivom kapacitivnomtranzijentnom spektroskopijom

P9

Krešimir Jakovčić, Milica Krčmar, Bilja-na Lakić, Ante Ljubičić

Potraga za sunčevim aksionima u ekspe-rimentu CAST

P10

Darko Mekterović, Ivan Supek Reakcija pionsko-nukleonske izmjene na-boja na niskim energijama

P11

Željana Bonačić Lošić, Aleksa Bjeliš,Paško Županović

Kolektivni modovi organskih vodiča P12

Ana Šimić, Vjera Lopac Kaotična svojstva i optičke primjene kr-njih eliptičnih biljara

P13

Željko Antunović, Vuko Brigljević,Senka Ðurić, Nikola Godinović, Krešo Ka-dija, Damir Lelas, Karlo Lelas, Srećko Mo-rović, Roko Pleština, Dunja Polić, IvicaPuljak

Potencijal CMS detektora za otkriće Hig-gsovog bozona

P14

Hrvoje Skenderović, Silvije Vdović,Damir Aumiler, Nataša Vujičić, GoranPichler

Fazno ugođeno generiranje trećeg hara-monika pomoću fs pulseva

P15

Tihomir Car Konstanta fine strukture - drugi pogled P16


Damir Starešinić, Damir Dominko,Katica Biljaković, Peter Lunkenheimer,Georgy Remenyi, Hiroshi Yamamoto

Magnetokapacitivni efekt u sistemima svalovima gustoće spina

P17

Pavo Dubček, Branko Pivac, NikolaRadić, Sigrid Bernstorff

Strukturna istraživanja tankih filmovaamorfnog silicija

P18

Antonije Dulčić, Mihael S. Grbić, Mi-roslav Požek, Ivan Kupčić, Neven Barišić,Yuan Li, Martin Greven

Mikrovalna mjerenja supravodljivih fluk-tuacija i pseudoprocjepa u slojevitim ku-pratnim supravodičima

P19

Petar Stipanović, Bernarda Kežić, Le-andra Vranješ Markić

Mali miješani klasteri helija i spin-polariziranog tricija

P20

Tomislav Petković Teslino znanstveno nasljeđe u kontekstu23. ICHST 2009. u Budimpešti

P21

Damir Dominko, Damir Starešinić Temperaturna histereza i histereza u elek-tričnom polju o − TaS3 sustava sa valomgustoće naboja

P22

Slobodan Danko Bosanac Formulacija reakcijske sile polja P23

Mladen Pavičić Kochen-Specker-ovi eksperimenti nisu nikvantni

P24

Anđelka Tonejc, Davorin Medaković,Stanko Popović, Andrej Jaklin, Antun To-nejc, Mirjana Bijelić, Željko Skoko, IvanaLončarek

Strukturna ispitivanja biomineralizacijemorskog zekana vrste Aplysia punctata

P25

Mladen Pavičić, Mario Stipčević Da li foton zna kud treba ići ? P26

Bojan Vršnak Sunčeva aktivnost i "svemirska prognosti-ka"

P27

Ivica Aviani, Veljko Zlatić Pojava dvije kvantne kritične točke uYb2Pd2Sn pod tlakom: Modificirani Do-niachov fazni dijagram

P28

Nikola Radić, Zdravko Siketić, IvančicaBogdanović-Radović, Maja Buljan, UrošV. Desnica, Robert Slunjski, Branko Pi-vac, Hrvoje Zorc

Tanki filmovi SiOx pripravljeni magne-tronskim rasprašenjem

P29

Zoran Kaliman , Krunoslav Pisk, Ti-homir Surić

Korelacije elektrona u procesu dvostrukeionizacije atoma helija Comptonovim ras-pršenjem

P30

Zvonimir Peranić Fraktalnost događaja P31

Iva Bogdanović Radović, Zdravko Si-ketić, Natko Skukan, Milko Jakšić

Koincidentno elastično raspršenje –osjetljiva metoda za mjerenje 3D raspo-djele lakih elemenata u tankim uzorcima

P32

Dalibor Paar NMR/NQR istraživanja elektron-skih svojstava novih supravodičaLaO1−xFxFeAs

P33

Dario Jukić , Robert Pezer, ThomasGasenzer, Hrvoje Buljan

Slobodna ekspanzija Lieb-Liniger plina P34

Tomislav Vuletić, Sanja Dolanski Ba-bić, Zrinka Gregurić, Tomislav Ivek, SilviaTomić, Rudi Podgornik

Struktura i dinamika natrijeve soli hialu-ronske kiseline

P35

Ivo Batistić, Eduard Tutiš Transport u neuređenim sustavima P36


Robert Peter, Ana Božanić, Mla-den Petravić, Zlatko Majlinger, Liang-JenFan, Yaw-Wen Yang, Ying Chen

NEXAFS istraživanja heksagonalnog bo-rovog nitrida bombardiranog niskoenerget-skim ionima

P37

Ana Bonaca, Goranka Bilalbegović Optički spektar proflavina: od astrofizikedo biologije

P38

Nikolina Novosel, Damir Pajić, Mis-lav Mustapić, Andrey Shcherbakov, Želj-ko Skoko, Emil Babić, Joseph Horvat,Krešo Zadro

Transportna svojstva supravodiča MgB2

dopiranog magnetskim nanočesticamaP39

Mislav Mustapić, Damir Pajić, MarinaCindrić, Željko Skoko, Emil Babić, KrešoZadro, Nikolina Novosel

Sinteza i karakterizacija magnetskih na-nočestica tipa Fe2B

P40

Emil Babić, Damir Pajić, Mislav Mus-tapić, Nikolina Novosel, Željko Skoko,Krešo Zadro, Josip Horvat, Andrew Sh-cherbakov

Utjecaj nanočestica bakrova ferita na su-pravodljiva svojstva magnezijevog dibori-da

P41

Milivoj Plodinec, Andreja Gajović, Ivi-ca Friščić, Nenad Tomašić, Damir Iveko-vić

Mehanokemijska stabilnost H2Ti3O7 na-nostruktura

P42

Ramir Ristić, Emil Babić, Mirko Stu-bičar, Ahmed Kuršumović

Veza elektronske strukture s mehaničkimsvojstvima i stabilnosti amorfnih slitinaranih i kasnih prijelaznih metala

P43

Nikola Poljak, Mirko Planinić Spinski ovisne korelacije čestica pri ma-lim kutovima raspršenja u polariziranimp+p sudarima

P44

Višnja Henč-Bartolić, Suzana Jakov-ljević, Mile Baće

Laserska ablacija na zagrijanoj metalnojpločici

P45

M. Novak, I. Kokanović, D. Babić, M.Baćani

Usporedba magnetskih i električnih svoj-stava PANI-HCl-a

P46

Tomislav Ševa, Darko Androić, Miros-lav Furić

Spektroskopija hiperjezgri tvorenih elek-troprodukcijom

P47

Sanja Ercegović Ražić, Ružica Čunko Primjena nisko-tlačne plazme za modifi-kaciju površine i svojstava tekstilija

P48

Igor Lukačević, Dejan Bošnjaković,Ivan Rimac

Visokotlačni fazni prijelazi kristala silici-ja

P49

Krešimir Furić, Vesna Volovšek, Laho-rija Bistričić, Vladimir Dananić, SvetozarMusić

Utjecaj vode na proces polimerizacije istabilnost APST

P50

Ivica Friščić, Mihael Makek, DamirBosnar

Mjerenja i rekonstrukcija slike s demons-tracijskim PET sustavom

P51

Marija Majer, Matko Milin Elastično i kvazi-slobodno raspršenje ra-dioaktivnog snopa 6He energije 16.8 MeVna meti 9Be

P52

Marina Poje, Branko Vuković, MajaVarga, Vanja Radolić, Igor Miklavčić, Da-rio Faj, Josip Planinić

Odnos između galaktičkog i solarnog koz-mičkog zračenja u atmosferi

P53

Emil Tafra, Bojana Hamzić, Mario Bas-letić, Amir Hamzić

Utjecaj dimenzionalnosti na magneto-transportna svojstva

P54

Marko Karlušić, Milko Jakšić Tragovi brzih teških iona u materijalima P55

Dalibor Merunka, Boris Rakvin Nuklearni kvantni efekti u kristalima s vo-dikovim vezama

P56


Igor Miklavčić, Vanja Radolić, MarinaPoje, Maja Varga, Branko Vuković

Koncentracije radona u Ðurovića špilji P57

Silvije Vdović, Ticijana Ban, HrvojeSkenderović, Goran Pichler

MOPA sistem za pojačavanje laserskeemisije sistema sa vanjskim rezonatorom

P58

Antun Rubčić, Jasna Baturić-Rubčić Kvantizacija sunčevog sustava i porijekloMjeseca

P59

- II dio -

Ivan Jurić, Ivo Batistić, Eduard Tutiš Transport kroz neuređeni medij u 1D i3D: efektivna temperatura, prostorne ko-relacije i filamentacija toka

P60

Uroš Desnica, Maja Buljan, KrešimirSalamon, Nikola Radić, Pavo Dubček,Zdravko Siketić, Iva Bogdanović-Radović,Mile Ivanda, Sigrid Bernstorff

Germanijske kvantne točke u amorfnojSiO2 matrici - rast i kontrola svojstava

P61

Zvonko Glumac, Katarina Uzelac Yang - Lee nule feromagnetskog mean-field Pottsovog modela

P62

Mirko Baćani, Dinko Babić, Mario No-vak, Ivan Kokanović, Stjepko Fazinić

Karakterizacija polianilina dopiranog do-decilbenzensulfonskom kiselinom

P63

Tomislav Jurkić, Dubravka Kotnik-Karuza

Modeliranje cirkumstelarne prašine okosimbiotskih Mira u infracrvenom podru-čju

P64

Slobodan Brant Dinamička kiralnost u atomskim jezgra-ma

P65

Dubravka Krilov, Marin Kosović, Ma-ja Balarin, Ozren Gamulin, JasminkaBrnjas-Kraljević

Interakcija nikotina s lipoproteinima i li-pozomima – IR i Raman spektroskopija

P66

Hrvoje Zorc, Martin Lončarić, JordiSancho-Parramon, Vesna Janicki

Optička svojstva plazmoničkih nanomate-rijala u tankom sloju

P67

Željka Mioković1, Damir Veža Eksperimentalno određivanje gustoće čes-tica u visokotlačnim alkalijskim i metal-halogenim izbojima

P68

Ozren Gamulin, Marin Kosović, MajaBalarin, Dubravka Krilov, Jasminka Br-njas Kraljević

Upotreba waveleta za smanjivanje šuma uRamanovim spektrima bioloških uzoraka

P69

Vesna Volovšek, Krešimir Furić, Laho-rija Bistričić

Istraživanje siloksanskih struktura nasta-lih pod niskim pritiskom

P70

Lahorija Bistričić, Mirela Leskovac,Goran Baranović, Emi Govorčin Bajsić

Utjecaj vodikove veze na strukturu poli-mernih nanokompozita

P71

Lahorija Bistričić, Vesna Volovšek, Vla-dimir Dananić, Iva Movre Šapić, MirelaLeskovac

DFT studija strukture hibrid-nih polimera zasnovanih na 3-glicidoksipropiltrimetoksisilanu

P72

Krunoslav Juraić, Davor Gracin, IvanaJerčinović, Andreja Gajović, Miran Čeh,Daniel Meljanac

Optički odziv tankih filmova nanokristali-ničnog silicija

P73

Nedeljko Zorić, Andreja Gajović, DavorGracin, Andrea Moguš-Milanković, LukaPavić, Nenad Tomašić

Analiza defekata u solarnom staklu pomo-ću DTA, IS, Raman i XRD spektroskopi-je

P74

Sanja Žonja, Miroslav Očko, Mile Ivan-da, Petar Biljanović

Istraživanja visoko dopiranih slojevaLPVCD polikristalnog silicija

P75


Nataša Vujičić, Ticijana Ban, GordanaŠkolnik, Hrvoje Skenderović, Silvije Vdo-vić, Goran Pichler

Dvofotonska pobuda rubidijevih atomafrekventnim češljem

P76

Saša Ilijić, Dubravko Horvat, Anja Ma-runović

Crvotočine i poopćena jednadžba stanja P77

Ticijana Ban, Damir Aumiler, SilvijeVdović, Nataša Vujičić, Hrvoje Skendero-vić, Goran Pichler

Koherentno pobuđivanje atomskih para0π pulsevima

P78

Anja Marunović, Dubravko Horvat, Sa-ša Ilijić

Stabilnost rješenja sferno simetričnihkompaktnih objekata u Općoj teoriji rela-tivnosti

P79

Robert Beuc, Mladen Movre, BerislavHorvatić, Čedomil Vadla, Vlasta Horvatić,Olivier Dulieu

Apsorpcijska spektroskopija vrućih paracezijevih dimera: provjera molekulskestrukture i dinamike

P80

Dijana Dominis Prester Potraga za ekstrasolarnim planetima po-moću efekta gravitacijske mikroleće

P81

Robert Pezer, Thomas Gasenzer, Hrvo-je Buljan

Korelacije ultrahladnih plinova u granicijakog međudjelovanja

P82

Nikola Strah, Eckart Lorenz, TihomirSurić

Monte Carlo simulacije utjecaja Mjeseče-ve svjetlosti na opažanja Čerenkovljevimopservatorijem

P83

Paško Županović, Domagoj Kuić, Mi-lan Brumen, Aleš Fajmut, Davor Juretić

Osmoza pri stalnom obujmu, negativantlak. Podizanje vode u visokim stablima

P84

Miro Plavčić, Paško Županović Wilberforceov oscilator P85

Božidar Etlinger, Davor Gracin, Kru-noslav Juraić, Andreja Gajović

Perkolacioni model i efikasnost fotovolta-ičnih ćelija

P86

Damir Modrić, Vesna Džimbeg-Malčić,Katja Petric-Maretić, Robert Beuc

Modeliranje raspršenja svjetlosti u papiruMonte Carlo metodom

P87

Igor Filikhin, Branislav Vlahovic, Bran-ko Pivac

Modeliranje energijskih vrpci superrešetkekvantnih točaka

P88

Iva Perković, Dario Hrupec, TihomirSurić

Utjecaj atmosferske transparentnosti naopažanja Čerenkovljevim teleskopima

P89

Mariza Sarta Deković, DubravkaKotnik-Karuza, Tomislav Jurkić, DijanaDominis Prester

CN procesuirani materijal u atmosferamagalaktičkih OB superdivova

P90

Marko Jerčinović, Nikola Radić, MirkoStubičar, Hrvoje Zorc

Određivanje naprezanja u tankom filmumetodom promatranja ispupčenja

P91

Marin-Slobodan Tomaš Casimirova sila i tlak na metalne slojeve P92

Jadranko Gladić, Zlatko Vučić, DavorinLovrić

Metoda mjerenja subnanometarskih po-maka digitalnom laserskom interferome-trijom

P93

Ivana Bešlić, Leandra Vranješ Markić,Jordi Boronat

Kvantne Monte Carlo simulacije spin-polariziranog tricija

P94

Slaven Jurković, Gordana Žauhar, Da-rio Faj, Ðeni Smilović Radojčić, MandaŠvabić

Dozimetrijska verifikacija filmom P95

Velimir Labinac, Marko Jusup, TarzanLegović

Vektorski potencijal točkastog izvora svje-tlosti blizu savršenog zrcala

P96

Ante Bilušić, Petar Popčević, Željko Bi-har, Ana Smontara

Anizotropija transportnih svojstava deka-gonalnih aproksimanata

P97


Berislav Horvatić, Robert Beuc, Mla-den Movre

Utjecaj neradijativnog prijelaza na oblikapsorpcijskog spektra dvoatomskih mole-kula: Landau-Zennerov model

P98

Sanja Josef Golubić, Cheryl J. Aine,Selma Supek

Nedostatak neuromagnetske aktivnostifrontalnog režnja AD ispitanika

P99

Mile Baće, Dubravko Pevec, KrešimirTrontl

Svemirski lift P100

Željko Skoko, Stanko Popović Analiza proširenja difrakcijskih profila P101

Marina Kveder, Dalibor Merunka, Mi-lan Jokić, Janja Makarević, Boris Rakvin

Istraživanje etanola u čvrstom stanju pul-snom EPR spektroskopijom

P102

Tihomir Betti, Ivan Zulim, Branko Pi-vac

Perkolacijski model proboja tankog dielek-tričkog sloja

P103

Robert Slunjski, Ivana Capan, BrankoPivac, Simona Binetti

Utjecaj termičkog tretmana na svojstvapolikristalnog silicija

P104

Anđelka M. Tonejc, Davorin Medako-vić, Stanko Popović, Andrej Jaklin, An-tun Tonejc, Mirjana Bijelić, Željko Skoko,Ivana Lončarek

Strukturna ispitivanja biomineralizacijemorskog zekana vrste aplysia punctata

P105

Roko Pleština Potencijal CMS detektora za otkriće Hig-gsovog bozona kroz kanal raspada H →

ZZ(∗)→ 4l

P106

Josip Brana Dualno simetrična teorija klasičnog elek-tromagnetskog polja i njegova statističkainterpretacija

P107

Srećko Morović, Vuko Brigljević, SenkaÐurić, Krešo Kadija, Stephanie Beuceron,Ketino Kaadze, Yurii Maravin

Mjerenje WZ → 3lν produkcije u ranimpodacima s LHC-a

P108

Tomislav Terzić, Željko Antunović, Di-jana Dominis Prester, Daniel Ferenc, Ni-kola Godinović, Dario Hrupec, Ivica Pu-ljak, Tihomir Surić

Opažanje galaksije M87 MAGIC telesko-pom

P109

Sanja Žonja, Miroslav Očko, Mile Ivan-da, Petar Biljanović

Proučavanje visoko dopiranih slojevaLPVCD polikristalnog silicija

P110

Ðuro Miljanić "RUÐEROV" NEUTRONSKI: Rađanjeeksperimentalne nuklearne fizike u Hrvat-skoj

P111

Petar Stipanović, Tea Martinić, Lean-dra Vranješ Markić

Klasteri helija adsorbirani na površini ce-zija

P112

Branko Šantić, Davor Gracin, Krunos-lav Juraić

Određivanje indeksa loma za debele krutei tekuće slojeve

P113

Raghavender A.T. Sinteza feritnih nanočestica te njihovamagnetska i strukturna karakterizacija

P114

Diana Mance, Tamara Hunjak, MagdaMandić, Hans O. Lutz, Zvjezdana Roller-Lutz

Mjeriti δ2H i δ18O magnetskom ili laser-skom spektroskopijom?

P115

Magdi Lučić Lavčević, Sigrid Berns-torff, Pavo Dubček, Aleksandra Turković,Aljoška Šreder

Istraživanje nanostruktura cinkovog oksi-da primjenom GISAXS/GIXRD metode

P116


Sažeci predavanja



Spintronika: osnove i primjene

Igor Žutić

University of Buffalo, Buffalo, USA

Spintronika ili spinska elektronika proučava osnovne fenomene i mogućeprimjene vezane za aktivnu kontrolu spinskih stupnjeva slobode i mag-netizma u čvrstostanjskim sustavima [1]. Primjene koje se zasnivaju namagnetootporu, uključujući i gigantski magnetootpor za čije otkriće je2007. dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku, dobro su proučene i već sekoriste za spremanje podataka na tvrdim diskovima i iPod-ovima. Na ža-lost, puno manje se zna o korištenju spintronike za procesiranje podatakai za nove generacije kompjuterskih procesora. Glavna prepreka za takvuvrstu primjena je nedovoljno poznavanje spinskog transporta i magnetiz-ma u poluvodičima. U ovom predavanju analizirati ću osnovne elementespintronike i neke od novijih spoznaja vezane za poluvodiče kao što suspinski laseri i magnetske kvantne točke.

[1] I. Žutic, J. Fabian, S. Das Sarma, Rev. Mod. Phys. 76, 323-410 (2004).


Grafen: oblikovanje DiracovihFermiona za primjenu

Marko Kralj, Ivo Pletikosić, Milorad Milun, Petar Pervan

Institut za fiziku, Zagreb

Grafen, dvodimenzionalna mreža ugljikovih atoma raspoređenih u ge-ometriju pčelinje saće, trenutno je jedan najizazovnijih materijala u istra-živanjima u fizici čvrstog stanja kao osnova za kreiranje ugljik-baziraneelektronike. Privlačnost grafena proizlazi iz njegovih elektronskih svojsta-va, tj. linearne disperzije elektronske vrpce, te elektron-šupljina simetrijeu okolini Fermijeve energije, sa točkom degeneracije (Diracova točka) toč-no na Fermijevom nivou. Elektrone u grafenu potrebno je opisati Dira-covom jednadžbom i u toj analogiji govorimo o "bezmasenim" nosiocimanaboja koji putuju efektivnom brzinom svjetlosti. Polazna točka za pri-mjenu u elektronici je grafen čijom je elektronskom strukturom mogućemanipulirati, prvenstveno otvaranjem procjepa na Fermijevom nivou. Pri-marna zapreka u primjeni je neriješena proizvodnja na skalama većim oddesetak mikrometara.

Mi smo pripremili grafen izuzetne strukturne kvalitete na iridiju (111)i proučavali njegova elektronska svojstva pomoću fotoelektronske spektro-skopije (ARPES) [1]. Grafen na Ir(111) je gotovo neutralan i u slabomje međudjelovanju s podlogom. Nesumjerljivost rešetki grafena i iridijavodi do pojave superperiodičnog elektronskog potencijala i odgovarajućihprocjepa u elektronskoj strukturi grafena. Naši rezultati impliciraju da jeiridij dobar materijal za kontaktiranje grafena. Također, korugirani gra-fen na Ir(111) pokazuje se kao dobra osnova za gradnju nano-klastera, spotencijalnim primjenama u elektronici, magnetizmu, optici, supervodlji-vosti. To su upravo smjerovi u kojima se naša istraživanja grafena daljenastavljaju.

[1] I. Pletikosić, et al., Phys. Rev. Lett. 102 (2009) 056808


Svemir u radio valnom području:Svojstva radio izvora izvedena iz

velikih pregleda neba

Vernesa Smolčić

California Institute of Technology, Pasadena, USA

Kozmološki modeli donedavno nisu mogli objasniti stvaranje masivnihgalaksija. Sistematski su predviđali prevelik broj najmasivnijih galaksijau svemiru. Nedavno, taj je problem riješen uvođenjem procesa u kojimaaktivnost središnje supermasivne crne rupe suzbija daljnje stvaranje zvi-jezda u galaksiji. U toj slici, interakcija radio zračenja s njihovim okruže-njem dopušta kozmološkim modelima adekvatan opis galaksija u Svemiru.Međutim, još uvijek nedostaje čvrsta opažačka potvrda važnosti takvog,kozmološki relevantnog, procesa.

U ovom predavanju koncentrirat cu se na predstavljanje prve opažačkepotvrde (izvan lokalnog svemira) važnosti radio zračenja u stvaranju ma-sivnih galaksija. Rezultati koje ću predstaviti, i usporediti s teoretskimpredviđanjima, baziraju se na pregledima velikih područja neba (CO-SMOS, SDSS, NVSS, FIRST) opaženih preko značajnog dijela elektro-magnetskog spektra. Predavanje ću završiti potencijalnom perspektivomulaska Hrvatske u veliki medjunarodni projekt LOFAR.


Električna vodljivost vodenihotopina deoksiribonukleinske i

hijaluronske kiseline

Sanja Dolanski Babić1, Tomislav Vuletić2, TomislavIvek2, Silvia Tomić2

1Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Institut zafiziku, Zagreb

2Institut za fiziku, Zagreb

Predstavljamo rezultate mjerenja električne vodljivosti vodenih otopi-na natrijevih soli deoksiribonikleinske (DNA) i hijaluronske (HA) kiselineu širokom koncentracijskom opsegu 0.01 – 15 mg/mL na frekvenciji od100 kHz [1]. Vodene otopine kratke DNA (146 bp) se u većem dijelukoncentracijskog opsega nalaze u razrijeđenom režimu. S druge strane,vodene otopine duge DNA (20 kbp), duge jednolančane DNA (50 kb) tehijaluronske kiseline nalaze se u polurazrijeđenom režimu. Analizirajućieksperimentalne podatke i oslanjajući se na postojeće teorijske modele po-kušavamo odrediti doprinose vodljivosti slobodnih intrinsičnih protuionai poliiona [2,3].

[1] 1. S. Dolanski Babić, disertacija PMF, Sveučilište u Zagrebu (2008)

[2] 2. D. Truzzolillo, F.Bordi, C.Cametti i S.Sennato, Phys. Rev. E 79,011804 (2009)

[3] 3. M.Muthukumar, J.Chem.Phys. 107, 2619 (1997)


Na putu prema prvim mjerenjimana LHC-u

Vuko Brigljević1, Senka Ðurić1, Krešo Kadija1, SrećkoMorović1, Tome Antičić1, Ivica Puljak2, Damir Lelas2,Roko Pleština2, Željko Antunović2, Nikola Godinović2,

Dunja Polić2, Karlo Lelas2, Tanja Šuša1

1Institut Ruđer Bošković2Sveučilište u Splitu

Na CERN-u su u toku zadnje pripreme za puštanje u pogon LHC-a. Na tom sudarivaču će se proučavati sudari protona na energiji centramase od 14 TeV. Eksperimentalni program LHC obuhvača široki spek-tar otvorenih pitanja u fizici elementarnih čestica: porijeklo masa bozonai fermiona, potraga za kandidatima tamne tvari, kvarkgluonska plazma,simetrija materija-antimaterija, itd. Višegodišnja faza razvoja i izgrad-nje LHC detektora završila je 2008. godine i 4 velika detektora ALICE,ATLAS, CMS i LHCb su danas spremna za snimanje prvih sudara. Uprotekloj godini su LHC detektori snimili veću količinu kozmičkih zra-ka, pomoću kojih su se mogle testirati performanse raznih podsustavadetektora i sustava prikupljanja podataka, kao i razne metode kalibracijedetektora. Također su se proučile karakteristike spektra kozmičkih miona.Na jesen 2009. se očekuju prva mjerenja proton-proton sudara. Preda-vanje će se uz navedeno osvrnuti i na mjerenja koja se očekuju u ranojfazi LHC-a, od provjera standardnog modela do prvih potraga za novomfizikom.


LAO/STO heterostrukture:porijeklo, dimenzionalnost i moguća

primjena

Mario Basletić1, Emil Tafra1, Amir Hamzić1, GervasiHerranz2, Olivier Copie3, Manuel Bibes3, Karim

Bouzehouane3, Stephen Fusil3, Agnes Barthelemy3

1Fizički odsjek, PMF, Bijenička c. 32, 10000 Zagreb,Hrvatska

2Institut de Ciencia de Materials de Barcelona,ICMAB-CSIC Campus de la UAB, Bellaterra 08193,

Catalonia, Spain3UMP CNRS/THALES, 91767 Palaiseau, FrancuskaOhtomo i Hwang (Nature, 427 (2004) 423) su na 6 nm tankom filmu

LaAlO3 (LAO) naparenom na SrTiO3 (STO) opazili metalno ponašanjei pokretljivosti veće od 104 cm2/Vs. Ta svojstva bila su pripisana 2Delektronskom plinu oformljenom na granici STO i LAO, što može biti odposebnog interesa za razvoj spintroničkih elemenata (npr. Datta-Das spin-FET). Naša magnetotransportna mjerenja (T ≥ 300mK, B ≤ 18T) [1] supokazala da se ipak radi o 3D strukturi, što smo kasnije i direktno potvr-dili inovativnim korištenjem CT-AFM eksp. tehnike. Navedena svojstvaposljedica su dopiranja supstrata STO šupljinama kisika za vrijeme rastatankog filma LAO, te je pokazano da je debljina vodljivog sloja reda veli-čine čak nekoliko stotina µm. Diskutirat ćemo i nove načine realizacije ikarakterizacije visokopokretljivog elektronskog sloja u monokristalu STO[2].[1] M.Basletić, J.-L.Maurice, C.Carretero, G.Herranz, O.Copie, M.Bibes,E.Jacquet, K.Bouzehouane, S.Fusil, A.Barthelemy, Nature Mater. 7 (2008)621; G.Herranz, M.Basletić, M.Bibes, C.Carrétéro, E.Tafra, E.Jacquet,K.Bouzehouane, C.Deranlot, A.Hamzić, J.-M.Broto, A.Barthélémy, A.Fert,Phys. Rev. Lett. 98 (2007) 216803

[2] G.Herranz, O.Copie, A.Gentils, E.Tafra, M.Basletić, F.Fortuna,K.Bouzehouane, S.Fusil, E.Jacquet, C.Carrétéro, M.Bibes, A.Hamzić,A.Barthélémy, poslano u PRL


Dinamika kortikalnog procesiranjalica

Ana Sušac, Selma Supek

Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet,Sveučilište u Zagrebu

U proučavanju dinamike kortikalnih putova uključenih u procesiranjelica koristili smo magnetoencefalografska (MEG) i elektroencefalografska(EEG) mjerenja i prostorno-vremensku lokalizaciju izvora. Izvrsna vre-menska rezolucija ovih metoda omogućuje praćenje neurodinamike proce-siranja lica na milisekundnoj skali. Lica su vrlo važni vidni podražaji injihovo procesiranje u mozgu se odvija vrlo brzo, a bitno je da se odvija itočno. U nizu studija posebno smo se usredotočili na proučavanje najrani-jih odgovora mozga na lica [1,2]. Naša mjerenja su pokazala da se razlikeu odgovorima na lica i objekte javljaju već oko 100 ms nakon početka pri-kaza podražaja, u okcipitalnom korteksu i nisu rezultat razlika u fizičkimkarakteristikama podražaja [1]. Nelinearnost ranih MEG odgovora bila jeveća za lice i objekt nego za kontrolne podražaje bez značenja.

MEG/EEG odgovori oko 100 ms bili su također različiti za sretna ineutralna, uspravna i invertirana lica prikazana u "oddball" paradigmis različitom frekvencijom pojavljivanja [2]. Ovi rezultati ukazuju da senajraniji stadij u procesiranju lica događa već oko 100 ms poslije početkaprikazivanja lica, a ne oko 170 ms kako se ranije mislilo. Kasnije razlike ulokacijama i dinamici identificiranih izvora za često i rijetko prikazana licapredstavljaju neuronsku osnovu uočavanja promjene u vidnom podražaju.

[1] Sušac A, Ilmoniemi RJ, Pihko E, Nurminen J, Supek S. Early disso-ciation of face and object processing: a magnetoencephalographic study.Hum Brain Mapp (2009) 30:917-927.

[2] Sušac A, Ilmoniemi RJ, Pihko E, Supek S. Neurodynamic Studies onEmotional and Inverted Faces in an Oddball Paradigm. Brain Topogr(2004) 16:265-268.


(Astro)fizikalna mjerenja tamnematerije i energije

Željko Ivezić

University of Washington, Seattle, USA

Različita astrofizikalna mjerenja tokom poslijednjih desetak godina,na primjer pozadinsko zračenje i supernove, pokazala su kako se ukup-na energija-masa Svemira sastoji od samo 5% barionske materije, dokje ostatak pripisan jos uvijek misterioznim komponentama: standardnikozmološki model uključuje 25% tamne materije i 75% tamne energije.Tamna energija je fenomenološki koncept bez čvrste teorijske podloge.Mjerenja su konzistentna sa konstantnom jednadžbom stanja (Einsteinovakozmološka konstanta), ali alternativna objašnjenja, uključujući različitejedandžbe stanja i modifikacije teorije gravitacije, jos uvijek se ne mogupouzdano isključiti. Motivirani tim nedostatkom razumijevanja funda-mentalne fizike, u razvoju je nekoliko velikih promatračkih programa kojiće biti u stanju isljučiti veliki broj alternativnih teorija. Nakon uvoda u fi-zikalnu i astronomsku motivaciju tih programa, opisati ću najambicioznijiod tih programa, the Large Synoptic Survey Telescope (www.lsst.org).


Staklo superstrukture – od fikcijedo činjenica

Katica Biljaković


Valovi gustoće naboja/spina (VGN/S) su dugodosežna uređenja kojase često javljaju u 1D sistemima i poznata su po svojim metastabilnosti-ma. Međudjelovanje vala gustoće s nečistoćama ili sumjerljivom rešetkomodređuje najpovoljniju fazu, a preostali slobodni nosioci naboja, koji ni-su kondenzirali u kolektivno VG stanje, elektrostatički zasjenjuju faznudeformaciju. Stoga su zapinjanje i zasjenjenje odgovorni za obilje mini-muma u VG faznom prostoru što rezultira staklastim ponašanjem. Da li utakvom sistemu s dugodosežnim redom postoji staklasti prijelaz, iznimnoje provokativno pitanje! Gotovo je zaboravljeno da je još u vrijeme du-brovačke konferencije 1978 Fukuyama predvidio prijelaz iz VGNa u VGNstaklo na konačnoj temperaturi [1]. Ovo je izlaganje o eksperimentalnojpotvrdi postojanja staklastog prijelaza kao generičkog svojstva VG, o slič-nosti sa smrzavanjem u podhlađenim tekućinama, o kriteriju smrzavanja,o tome kako su fazoni zamijenili fonone, kako se pretvaraju u Bozonski vr-šak i kako možemo definirati staklo superstrukture [2] te konačno, kako seigranjem s veličinom domena korelirane faze može kontrolirano mijenjatitemperatura prijelaza u staklo i dokazati valjanost kriterija smrzavanja.

[1] Fukuyama, H. J. Phys. Soc. Jpn 45, 1474 (1978)

[2] Starešinić, D. et al. Phys. Rev. B 65, 165109 (2002); ibid, Phys. Rev.B 69, 113102 (2004)


Konfokalna laserska mikroskopija -od mikroskopa do pojedinačnih

molekula

Damir Aumiler


Konfokalna laserska mikroskopija je od početaka svoje šire primjeneu ranim ’90-tim godinama do danas dovela do revolucije u biomedicini.Kao tehnika za postizanje optičkih slika visoke rezolucije, oslanja se načinjenicu da je svjetlost izvan fokusa lasera snažno potisnuta što rezultiraslikama visokog kontrasta, no istovremeno omogućuje i 3D oslikavanje.Fluorescencija molekula nije međutim karakterizirana samo intenzitetomi spektrom emitirane svjetlosti, već i karakterističnim vremenom života.Vremenski razlučiva fluorescentna spektroskopija pruža znatno više infor-macija, kako o samom uzorku tako i o fizikalnim procesima u njemu. Na-predak suvremene laserske i elektroničke tehnologije omogućio je razvitakTime-Correlated Single Photon Counting (TCSPC) tehnike kao izrazitoosjetljive tehnike mjerenja vrlo slabih svjetlosnih signala s pikosekund-nom vremenskom razlučivošću. Primjena TCSPC tehnike u konfokalnojlaserskoj mikroskopiji dovela je do razvoja niza novih eksperimentalnihtehnika kao što su Fluorescence Lifetime Imaging (FLIM), Fluorescence

Correlation Spectroscopy (FCS), Fluorescence Resonance Energy Transfer

(FRET) i Single-Molecule Spectroscopy (SMS).U predavanju će biti izložene neke od primjena navedenih metoda

vremenski razlučive konfokalne laserske mikroskopije u biologiji, kemiji ifizici, s naglaskom na istraživanje utjecaja strukture na fotofizička svojstvaorganskih dendrimerskih molekula upotrebom single-molecule spektrosko-pije [1].

[1] D. Aumiler, S. Wang, X. Chen, A. Xia, J. Am. Chem. Soc. 131(2009) 5742


Relativistički opis struktureatomske jezgre: modeli miješanja

konfiguracija

Tamara Nikšić

Fizički odsjek, Sveučilište u Zagrebu

Relativistički samosuglasni model srednjeg polja proširen je uključi-vanjem korelacija koje potječju od ponovnog uspostavljanja slomljenihsimetrija i fluktuacija kolektivnih varijabli. Intrinsične valne funkcije,generirane samosuglasnim rješavanjem relativističkih jednadžbi srednjegpolja u (β, γ) ravnini, projiciraju se na dobro definiran broj čestica i za-kretni impuls. Kofiguracije s različitim deformacijama potom se miješajukoristeći metodu generatorskih koordinata. Model je trenutno ograničenna aksijalno simetrične oblike atomske jezgre i koristi kontaktne relativis-tičke modele atomske jezgre, a omogućuje opis globalnih i spektroskopskihosobina atomske jezgre. Dodatno je razvijena implementacija modela ko-lektivnog Hamiltonijana prilagođena relativističkim samosuglasnim mode-lima srednjeg polja. Parametri Hamiltonijana definirani su samosuglasnimračunima triaksijalnih oblika atomske jezgre. Oba modela primjenjena supri opisu izotopnih lanaca gadolinija, neodimija i samarija.

[1] T. Nikšić, D. Vretenar, G, P. Ring, Phys. Rev. C 73, 034308 (2006).

[2] T. Nikšić, D. Vretenar, P. Ring, Phys. Rev. C 74, 064309 (2006).

[3] T. Nikšić, D. Vretenar, G.A. Lalazissis, P. Ring, Phys. Rev. Lett. 99,092502 (2007).

[4] T. Nikšić, Z.P. Li, D. Vretenar, L. Prochniak, J. Meng, P. Ring,Phys.Rev. C 79, 034303 (2009).

[5] Z. P. Li, T. Niksic, D. Vretenar, J. Meng, G. A. Lalazissis, P. Ring,arXiv:0904.1487, accepted for publication in Phys. Rev. C


Mehanizmi ubrzanog širenjasvemira

Hrvoje Štefančić

Institut "Ruđer Bošković", Zavod za teorijsku fiziku

Otkriće ubrzanog širenja svemira je zasigurno jedno od najvažnijih ot-krića u modernoj kozmologiji u novije vrijeme. Iako su se već neko vrijemeprije nego su objavljeni prvi rezultati opažanja luminoziteta supernovatipa Ia (SNIa) postojale naznake da ima nekonzistentnosti u tada prev-ladavajućem kozmološkom modelu, opažanje manjeg luminoziteta SNIaod očekivanog je promijenilo cjelokupnu kozmološku paradigmu. Otkrićeubrzanog širenja svemira prirodno povlači pitanje mehanizma koji vodi doubrzanog širenja. Raspravit će se najvažniji dosad predloženi mehanizmi[1] poput postojanja tamne energije, kozmičke komponente s negativnimtlakom, modificirane gravitacije na kozmološkim udaljenostima ili mo-gućnosti da je naš svemir tek dio višedimenzionalnog svemira, a opaženoubrzano širenje svemira dio ukupne dinamike višedimenzionalnog svemi-ra. Osobit naglasak će se staviti na ulogu energije vakuuma u objašnjenjuubrzanog širenja svemira te povezane probleme kozmološke konstante.Prikazat će se nedavno razvijeni mehanizam relaksacije kozmološke kons-tante [2] i realistični kozmološki model u kojem je mehanizam relaksacijeimplementiran.

[1] J. Frieman, M. Turner, D. Huterer, Ann. Rev. Astron. Astrophys. 46(2008) 385

[2] H. Štefančić, Phys. Lett. B 670 (2009) 246


Kvantne Monte Carlo simulacijespin-polariziranog vodika i tricija

Leandra Vranješ Markić1, Ivana Bešlić1, Jordi Boronat2

1Sveučilište u Splitu, Prirodoslovno-matematički fakultet2Universidad Politechnica de Catalunya

Prikazat ćemo rezultate proračuna osobina osnovnog stanja klasterai bulk sustava spin-polariziranog vodika (H↓) i tricija (T↓) na tempera-turi nula Kelvina. Korišten je vrlo točan ab-initio potencijal interakcijekoji je u kombinaciji s difuzijskim Monte Carlo simulacijama omogućiogotovo egzaktan proračun energijskih i strukturnih svojstava proučavanihsustava.

Plin H↓ proučavan od vrlo niskih gustoća pa sve do gustoća kojesu iznad prijelaza u čvrsto stanje. Na niskim je gustoćama jednadžbaplina dobro opisana preko parametra plina ρa3, gdje je a s-valna duljinaraspršenja. Krutina H↓ također je proučavana do visokih gustoća te jedobiven tlak prijelaza iz plinovitog u čvrsto stanje od 173(15) bara.

Zbog veće mase, T↓ je u tekućina u ravnotežnom stanju na apsolutnojnuli. Određene su ravnotežna gustoća i energija po čestici, spinodalnatočka te gustoće i tlak prijelaza u čvrsto stanje.

Proučavani su i čisti klasteri od maksimalno 320 atoma spin-polariziranogtricija. Procijenjena ravnotežna gustoća slaže se s vrijednosti koja je dobi-vena za tekući T↓. Uz profile gustoća klastera, procijenjena je i površinskanapetost.

Također, ukratko će se prezentirati i rezultati vezani uz stabilnostmalih miješanih klastera spin-polarizianog tricija.


Pred početak rada LHC-a

Daniel Denegri

CEA Saclay, DSM, DAPNIA, F-91191 Gif Sur Yvette,France

Kako se bliži početak rada LHC-a predstaviti ću trenutacni statusuredaja te govoriti o modifikacijama i poboljsanjima napravljenim tijekomprošle godine te o očekivanjima u bliskoj budućnosti. CMS eksperiment jeu zadnjoj fazi pred pustanje u pogon te je spreman za mjerenje kozmičkogzračenja tijekom ljeta te ce biti u potpunosti spreman za sakupljanje poda-taka u listopadu 2009. Diskutirat ću trenutačni status detektora zajednos potencijalnim nadogradnjama koje su u planu te o radu pokrenutom zaSuper-LHC fazu predvidenu za 2015.


Globalna repeticijska mapahumanog genoma - jedinstvenametoda za identifikaciju dugihperiodičnih i superperiodičnih

struktura

Vladimir Paar1, Matko Glunčić1, Ines Vlahović1, MarijaRosandić2

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu2Interna klinika, KBC Rebro i Medicinski fakultet, Zagreb

Otkrivena je Globalna repeticijska mapa (Global Repeat Map - GRM)zadetekciju i analizu periodičnosti i superperiodičnosti u humanom genomu(sekvenca Build 36.2 NCBI (National Center for Bio-Med Inf. 2009)). Te-melji se na superpoziciji frekvencija duljina fragmenata djelovanjem an-sambla ključnih stringova duljine 8 (4**8 stringova) te konstrukciji sekven-ce duljina i analizi za određivanje dominantnog stringa. To je prva global-na metoda u svijetu za detekciju i analizu repeticijskih/superrepeticijskihstruktura u simboličkoj algebri (4 znaka) za velike duljine preko 2000 bprepeticijske jedinice, što je dosad bila granica mogućnosti. Primjerice,otkrili smo dosad nepoznatu repeticiju višeg reda na 4770 bp u kromo-zomu 1. U odnosu na ranije metode, naša metoda potiskuje šum kojiinače guši informacijski spektar te dobivamo konsenzusne sekvence neo-visno o složenosti korelacija. U tijeku je određivanje prvog GRM repeticij-skog/superrepeticijskog spektra humanog genoma, što može biti od zna-čenja za medicinsku dijagnostiku i terapiju (simetrijske / supersimetrijskei periodične/superperiodične strukture mogu biti kontrolni mehanizmi zadinamiku genoma te neslučajnih mutacija (nonrandom mutations) kao ivažan čimbenik biološke evolucije posebice u funkcijama najvišeg stupnjakompleksnosti sustava (posebice što se tiče faznoga prijelaza čovjek/ostaliprimati).


Supersimetrija u prirodi ilaboratoriju

Goran Senjanović

ICTP, Trieste

Supersimetrija je jedinstvena simetrija po tome što povezuje fermionesa bozonima, bolje rečeno čestice sa polu cijelim i cijelim spinom. Do sadajedine poznate elementarne čestice su fermioni, čestice spina 1/2 i gauge(baždarni) bozoni spina 1. Fermioni, u formi kvarkova i leptona, pred-stavljaju materiju dok su gauge bozoni glasnici sila. Standardni modelelektromagnetnih i slabih interakcija predvidja postojanje nove elemen-tarne čestice, tzv. Higgsovog bozona spina 0, čije otkrice na LHC (LargeHadronic Collider) bi bila kruna danasnje fizike elementarnih čestica.

U tom smislu je razumljiv impakt koji bi imala supersimetrija, jerpo supersimetriji za svaki fermion mora postojati bozonski partner spina0, takozvani sfermion, a za svaki gauge bozon spina 1 mora postojatisupersimetrični partner spina 1/2, tzv. gaugino. U ovom predavanju ćese izložiti osnovne ideje supersimetrije i njenog značaja za kozmologiju ifenomenologiju fizike elementarnih čestica, naročito vezanu za LHC.


Istraživanje uvjeta u kojimanastaju planeti

Dejan Vinković

Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Splitu

Planeti nastaju u gustom oblaku plina i prašine koji kruži oko mladih,tek nastalih zvijezda. Takve oblake nazivamo protoplanetarnim diskovi-ma i predmet su intezivnih proučavanja moderne astronomije. Karakte-ristično im je svojstvo emitiranje infracrvenog zračenja uslijed zagrijaneprašine od koje se sastoje. Upravo su svojstva te prašine ono što intrigiraastronome jer spajanjem takvih submikronskih zrnaca nastaju u konač-nici planeti. Budući da još ne znamo kako točno se odvija taj proces, tešto je sve potrebno za stvaranje planeta, astronomi pokušavaju detektiratisvojstva protoplanetarnih diskova (izgled i gustoća diska, distribucija tem-perature unutar diska, distribucija veličina čestica, itd.). S druge strane,teoretskim se modelima pokušavaju rekonstruirati astronomska opažanjai tako proniknuti što se točno zbiva unutar tih gustih oblaka. U svomizlaganju prezentirati ću neka od trenutnih saznanja o protoplanetarnimdiskovima i opisati trendove u tom području istraživanja.


Struktura i temperaturno ovisnistrukturni fazni prijelazi BaTiO3

nanožica

Andreja Gajović1, Jelena Vukajlović2, Milivoj Plodinec1,Kristina Žagar3, Miran Čeh3

1Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska2studentica Fizičkog odsjeka PMF-a, Zagreb3Institut Jožef Stefan, Ljubljana, Slovenija

U tipičnom perovskitnom feroelektriku, BaTiO3 (BTO), fazni prije-laz iz tetragonske u kubičnu fazu uzrokuje prijelaz iz feroelektričnog uparaelektrično stanje. Ovaj fazni prijelaz se očekuje na 405 K (Curievatemperatura).

BTO nanožice smo sintetizirali sol-gel elektroforetskom depozicijomuz primjenu polikarbonatne ili aluminij oksidne membrane kao templata.Za strukturno istraživanje je primjenjena Ramanova spektroskopija (RS)i visokorezolucijska transmisijska elektronska mikroskopija (HRTEM).

Tetragonsku fazu BTO s omjerom dužina kristalnih osi c/a oko 1 je te-ško ili nemoguće prepoznati difrakcijskim tehnikama, dok se RS lako mogurazlučiti tetragonska i kubična faza. Zato se ovom slučaju RS pokazalakao nezaobilazna za određivanje strukture BTO nanožica. U spektrimananožica je opažena i vrpca na približno 630 cm−1, koja odgovara hek-sagonskoj fazi, a prisutnost heksagonske faze je potvrđena HRTEM-om.Heksagonska faza inače nastaje na temperaturama iznad 1700 K, a njenupojavu u sintetiziranim nanožicama ćemo diskutirati na temelju parame-tara kemijske sinteze. RS in situ na visokim temperaturama je praćenstrukturni fazni prijelaz iz tetragonske u kubičnu strukturu u nanožica-ma s različitim udjelom heksagonske faze, te je diskutiran mogući utjecajprisutnosti heksagonske strukture na temperaturu faznog prijelaza.


Povijest svemira gledana okomradio teleskopa LOFAR

Vibor Jelić

Kapteyn Astronomical Institute, RUG, the Netherlands

Jedan od glavnih događaja koji je označio ranu povijest Svemira (z ∼1100) predstavlja razdvajanje zračenja od barionske materije. U tom tre-nutku Svemir postaje providan, te reliktno zračenje iz toga doba danasvidimo kao pozadinsko zračenje Svemira (CMB). Obzirom da u Svemirujoš nema formiranih izvora zračenja, Svemir ulazi u epohu mraka (tzv."Dark Ages"). Nekoliko stotina milijuna godina kasnije, formiraju se pr-vi izvori svjetlosti (npr. zvijezde, mini-kvazari) te počinju (re)ioniziratimeđugalaktički prostor (tzv. "Epoch of Reionization, EoR"). Danas zna-mo da je većina međugalaktičkog prostora ionizirana, ali i dalje ostajupitanja: što?, kada? i kako? je (re)ioniziralo Svemir.

U predavanju će biti objašnjena fizika EoR epohe Svemira, te izazoviLOFAR-EoR radio-astronomskog eksperimenta da pomoću vodikove 21-cm linije odgovori na gore navedena pitanja.

Napomena: Ulaže se veliki trud da se jedna od LOFAR radio stanica

postavi u Hrvatskoj i da se hrvatska znanstvena zajednica uključi u projekt.

[1] http://www.astro.rug.nl/∼LofarEoR


Lake atomske jezgre proučavaneradioaktivnim snopovima

Matko Milin1, Saša Blagus2, Deša Jelavić Malenica2,Marija Majer1, Ðuro Miljanić2, Lovro Prepolec2, Neven

Soić2, Suzana Szilner2, Milivoj Uroić2, Mile Zadro2

1Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet,Zagreb

2Institut Ruđer Bošković, Zagreb

I nakon više od pola stoljeća intenzivnog istraživanja, atomska jezgraostaje fascinantan kvantno-mehanički laboratorij. Lake jezgre (A<20)posebno su pogodne za proučavanje neobičnih kvantnih efekata unutarsistema s konačnim, ali ne i termodinamičkim brojem čestica. Raspodjelanukleona u klasično zabranjena područja ("halo"), neobična tročestičnavezanja ("boromejske jezgre"), te koegzistencija ljuskastih i klasterskihstanja, samo su neke od kvantnih pojava karakterističnih za lake jezgre[1]. Uz to, one su od ogromnog značaja za razumijevanje procesa nukle-osinteze, kako u ranom svemiru, tako i u svim fazama evolucije zvijezda.

U ovom će radu biti dan pregled eksperimentalnih rezultata dobivenihu posljednjih desetak godina o strukturi i reakcijama lakih jezgara. Nagla-sak će biti na mjerenjima izvršenim uz upotrebu radioaktivnih nuklearnihsnopova, tehnike čija je primjena dovela do renesanse područja. Izmeđuostalog, proučavana [2] su vrlo deformirana stanja berilijevih, borovih iugljikovih izotopa (tzv. nuklearne molekule), utjecaj halo-strukture jez-gara na mehanizam reakcija koje izazivaju, te neke od reakcija bitne zanuklearnu astrofiziku.

[1] W. von Oertzen, M. Freer, Y. Kanada-En’yo, Phys. Rep. 432 (2006)43

[2] M. Milin, J.Phys.: Conf. Ser. 111 (2008) 012004


Osjetljivost mikrovalnih mjerenjakod poluprozirnih supravodljivih

uzoraka

Miroslav Požek1, Mihael S. Grbić1, Antonije Dulčić1, IvanKupčić1, Neven Barišić2, Yuan Li3, Martin Greven3

1Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet,Sveučilište u Zagrebu, P.P. 331, 10002 Zagreb, Hrvatska

2Universität Stuttgart, D-70550 Stuttgart, Njemačka3Stanford University, Palo Alto, California 94305, SAD

Mjerenja mikrovalne apsorpcije u supravodičima predstavljaju važnumetodu za određivanje temeljnih parametara supravodljivog stanja – du-bine prodiranja magnetskog polja i duljine koherencije. Međutim, zbogsvoje osjetljivosti, mikrovalna mjerenja pružaju mogućnost mnogo detalj-nijeg proučavanja svojstava supravodljivih materijala.

Ovdje pokazujemo kako uz odabir pravilne geometrije uzorka, u kojojmikrovalovi gotovo potpuno prodiru u njegovu dubinu, mjerenja postajuiznimno osjetljiva na male promjene vodljivosti koje se javljaju prilikomotvaranja pseudoprocjepa. Takva geometrija također omogućuje opažanjenajmanjih naznaka supravodljivosti u obliku fluktuacija, čak i onda kadase one ne mogu opaziti drugim metodama. Kao dodatnu potvrdu da seuistinu radi o supravodljivim fluktuacijama, pokazat ćemo njihovu iznim-nu osjetljivost na uključivanje vanjskog statičkog magnetskog polja.

[1] M. S. Grbić et al., poslano u tisak

[2] M. Požek, I. Kupčić, A. Dulčić, A. Hamzić, D. Paar, M. Basletić, E.Tafra, G. V. M. Williams, Phys. Rev. B 77,214514 (2008).

[3] A. Narduzzo, M. S. Grbić, M. Požek, A. Dulčić, D. Paar, et al., Phys.Rev. B 78, 012507 (2008).


Modeliranje rane stanične adhezije

Ana-Sunčana Smith

Universitaet Stuttgart, Stuttgart, Njemačka

Proces prepoznavanja dviju stanica započinje stvaranjem adhezijskihdomena na površini njihovih membrana. Ove domene nastaju uspostav-ljanjem višestrukih veza između receptora i liganada koji se kreću krozstanišne membrane. Citoskeleton se, kroz aktivne regulacijske procese,veže na adhezijsku domenu stvarajući zreli adhezijski centar. Primjenavanjske sile na takav centar rezultira njegovim rastom i stvrdnjavanjemcitoskeletona. Međutim, u ranom stadiju prepoznavanja, stvaranje prvihligand-receptor veza dominirano je fizikalnim svojstvima samih membra-na koje sudjeluju u adheziji. Uvid u ovaj kompleksni mehanizam dobivase tek pojedinačnim modeliranjem svih ovih spomenutih različitih proce-sa. Naš prikaz uključivati će i eksperimentalne i teorijske aspekte ovogproblema.


Nanomagneti

Krešo Zadro1, Damir Pajić1, Emil Babić1, Ramir Ristić2,Nikolina Novosel1, Mislav Mustapić1

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb2Odjel za fiziku, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,

Osijek

Jednodomenske magnetske (nano)čestice privukle su pozornost fiziča-ra još polovicom prošlog stoljeća i to poglavito radi spore dinamike mag-netizacije odnosno superparamagnetskog ponašanja. Proučavanje kvant-nog tuneliranja magnetizacije između makroskopskih ravnotežnih stanjakrajem stoljeća ponovno skreće pozornost na nanometraske čestice dobi-vene usitnjavanjem. Međutim zbog odstupanja u veličini i obliku čestica,kvantni učinci teško se mogu očitovati pa se krenulo ‘odozdo’, od jedno-molekulskih magneta dobivenih kemijskom sintezom.

Magnetski moment nanomagneta dovoljno je velik da ga se može sma-trati makroskopskim, ali i dovoljno mali da se očituju kvantni učinci.Ovakvo ponašanje između klasičnog i kvantnog pogodno je za proučavanjemakroskopskog kvantnog tuneliranja (MQT) odnosno moglo bi doprini-jeti razumijevanju prijelaza između kvantnog i klasičnog opisa stvarnosti.Istraživanja nanomagneta značajna su i zbog moguće široke primjene: odinformacijske tehnologije (magnetsko zapisivanje, kvantna računala, ...)do biomedicine (ciljana dostava lijekova, uništavanje tumorskog tkiva za-grijavanjem, ...).

Uključili smo se u ovo zanimljivo područje istraživanja još prije de-setak godina. Proučavamo uzorke tri klase nanomagneta: molekulskemagnete, magnetske nanočestice te nanometarske magnetske nakupine uamorfnim binarnim slitinama. Pored pojava klasične i kvantne magnetskerelaksacije pozornost nam privlači i mogućnost poboljšanja elektromag-netskih svojstava supravodiča MgB2 dopiranjem magnetskim nanočesti-cama.


Nastanak efektivne mase kvarkovakroz dinamičko lomljenje simetrije

Davor Horvatić, Dubravko Klabučar

Zavod za teorijsku fiziku, PMF, Sveučilište u Zagrebu,Zagreb

Eksperimenti na visokim energijama pokazuju da kvarkovi, elementar-ne čestice od kojih se sastoje hadroni poput protona i neutrona, imaju višestotina puta manju masu od tih bariona. Ta činjenica je u skladu s temelj-nom teorijom koja opisuje međudjelovanje kvarkova, naime s kvantnomkromodinamikom. Međutim, na nižim se energijama protoni i neutroni,kao i drugi hadroni, ponašaju kao da su građeni od mnogo drugačijih kvar-kova, dva reda veličine masivnijih, koje obično nazivamo konstituentnimkvarkovima. Rješenje te zagonetke leži u činjenici da na niskim energija-ma kvantna kromodinamika daje izrazito jako međudjelovanje kvarkovai dovodi do tzv. dinamičkog lomljenja kiralne simetrije. To je nepertur-bativni efekt koji dovodi do tako jakog "oblačenja" kvarkova da im seefektivna (tzv. konstituentna) masa popne na oko trećinu nukleonske, aistovremeno π-mezoni postaju čudesno lagani, u skladu s eksperimentom.U izlaganju ćemo pojasniti taj mehanizam koristeći Dyson-Schwingerovformalizam uz pojednostavljene modele kromodinamske interakcije, te po-kazati dinamiku konstituentne mase ovisno o temperaturi. Također ćemoprezentirati nove rezultate koji daju indikacije koji točno kromodinamskimehanizam igra glavnu ulogu u generiranju tih velikih efektivnih kvarkov-skih masa koje objasnjavaju porijeklo barionske mase, dakle preko 99%mase vidljive materije u svemiru.

[1] Pseudoscalar Meson Nonet at Zero and Finite Temperature,Phys.Part.Nucl.39:1033-1039,2008.

[2] η and η′ mesons in the Dyson-Schwinger approach at finite tempera-ture, Phys.Rev.D76:096009,2007.


Elektronska uređenja isupravodljivost u dihalkogenidima

prijelaznih metala

Eduard Tutiš


Mogućnosti koegzistencije različitih vrsta elektronskog uređenja pok-lanja se posebna pažnja u fizici kondenzirane tvari. Pri tom se razmatrajurazličite vrste uređenja naboja i spina, a posebno je zanimljiva njihovakombinacija sa supravodljivim stanjem. Osnovno pitanje koje se uvijekpostavlja odnosi se na način na koji se koegzistencija ostvaruje, te da lise različite vrste uređenja natječu ili potpomažu. Zadnjih desetljeća suu tom smislu naročito proučavani slojasti organski kristali, te visokotem-peraturni supravodiči na bazi bakra i kisika. Dihalkogenidi prijelaznihmetala bili su podrobno izučavani još sedamdesetih godina prošlog sto-ljeća, ali je tek nedavno otkrivena supravodljivost u kristalima tipa 1T, ito u materijalima 1T-TiSe2 i 1T-TaS2. U oba slučaja radi se o relativnoegzotičnim stanjima u kojima se pojavljuje supravodljivost. Elektronskise ova dva materijala značajno razlikuju, a sasvim su različiti i meha-nizmi nastajanja vala gustoće naboja te fazni dijagrami u kojima se, uodređenim režimima dopiranja ili tlaka, val gustoće kombinira sa supra-vodljivošću. Analiza ovih stanja i faznih dijagrama upućuju na paralele sorganskim materijalima i visokotemperaturnim supravodičima, te značajkulonskih sila u oblikovanju stanja iz kojeg se rađa supravodljivost.

[1] B. Sipos, A.F. Kusmartseva, A. Akrap, H. Berger, L. Forro, E. Tutiš,Nature Materials, 7 (2008) 960

[2] E. Morosan, H. W. Zandbergen, B. S. Dennis, J. W. G. Bos, Y. Onose,T. Klimczuk, A. P. Ramirez, N. P. Ong and R. J. Cava, Nature Physics,2 (2006) 544

[3] A.F. Kusmartseva, B. Sipos, H. Berger, L. Forro, and E. Tutiš, pre-

print (2009)


Mehanizmi radio zračenja Sunčeveatmosfere

Roman Brajša1, Arnold O. Benz2, Manuela Temmer3

1Opservatorij Hvar, Geodetski fakultet Sveučilišta uZagrebu

2Institute of Astronomy, ETH, Zurich3Institute of Physics, University of Graz

Analiza se temelji na mjerenjima jakosti Sunčevog zračenja radio tele-skopima velikog prostornog razlučivanja (Benz et al., 1997; Brajša et al.,2007; 2009; Romštajn et al., 2009). Jakost različitih radio izvora mjerise u odnosu na prosječnu razinu radio zračenja mirnog Sunca. Dobivenirezultati za aktivna područja uglavnom povezana sa Sunčevim pjegama(lokalno povećana temperatura i gustoća u jakom magnetskom polju),za koronine šupljine (područja smanjene temperature i gustoće otvorenemagnetske konfiguracije), te za prominencije (hladnije i gušće struktu-re u odnosu na okolnu koronu) usporedjuju se s teorijskim proračunima.Jednadžba prijenosa zračenja integrira se za različite mehanizme zračenjaprimijenjene na modele atmosfere Sunca (temperatura, gustoća i magnet-sko polje kao funkcija visine) za spomenute strukture i odabrane valneduljine u cm, dm i m području. Razmatraju se dva glavna mehanizmazračenja, termičko zakočno i termičko giromagnetsko zračenje, te njihovapolarizacija (Benz et al., 1997; Benz, 2002; Brajša et al., 2009).

[1] Benz, A.O. et al.: 1997, Astron. Astrophys. 320, 993

[2] Benz, A.O.: 2002, Plasma Astrophysics, Kluwer, Dordrecht

[3] Brajša, R. et al.: 2007, Solar Phys. 245, 167

[4] Brajša, R. et al.: 2009, Astron. Astrophys. 493, 613

[5] Romštajn, I. et al.: 2009, Cent. Eur. Astrophys. Bull. 33, 79


Strukturna svojstva poluvodičkihnanočestica

M. Buljan1, U.V. Desnica1, N. Radić1, I.Bogdanović-Radović1, M. Ivanda1, G. Dražić2, M.

Karlušić1, P. Dubček1, K. Salamon3, V. Holy4

1Institut Ruđer Bošković, 10000 Zagreb, Hrvatska2Institut Jožef Stefan, 1000 Ljubljana, Slovenija

3Institut za fiziku, 10000 Zagreb, Hrvatska4Charles University in Prague, Prague, Republika Češka

Istraživanje poluvodičkih nanočestica interesantno je iz temeljnih fi-zičkih razloga kao i zbog velikih mogućnosti primjene nanočestičnih mate-rijala. Svojstva takvih materijala uvelike su određena veličinom, oblikomi prostornim rasporedom nanočestica u podlozi u kojoj su nanočesticepripremljene, te unutrašnjom strukturom i sastavom samih nanočesticate prisutnosti defekata u njihovoj kristalnoj strukturi.

U predavanju ću izložiti najnovije metode priprave nanočestičnih ma-terijala sa samoorganiziranim Ge nanočesticama u amorfnoj SiO2 pod-lozi, i metode detaljne karakterizacije dobivenih materijala bazirane naX-zračenju. Metode priprave uključuju formaciju prostorno uređenih Genanočestica pomoću ozračivanja Ge+SiO2 višeslojeva kisikovim ionima iposredstvom djelovanja mehanizma morfologije površine tijekom depozi-cije rasprašenjem u magnetronskom izvoru čestica [1,2]. Metode karakte-rizacije uključuju analizu GISAXS (Grazing Incidence Small Angle X-rayScattering) spektara i difrakcijskih spektara izmjerenih na nanočestičnimmaterijalima.

[1] M. Buljan et al., Phys. Rev. B 79 (2009) 035310

[2] M. Buljan et al., Nanotechnology 20 (2009) 085612


Visokoenergijska gama-astronomijateleskopima MAGIC

Željko Antunović1, Dijana Dominis Prester2, DanielFerenc3, Nikola Godinović4, Dario Hrupec5, Ivica Puljak4,

Tihomir Surić5, Tomislav Terzić2

1Sveučilište u Splitu, PMF2Sveučilište u Rijeci, Odjel za fiziku

3University of California, Davis4Sveučilište u Splitu, FESB

5Institut Ruđer Bošković, Zagreb

Rezultati kolaboracije MAGIC (Major Atmospheric Gamma-ray Ima-ging Cherenkov) su otkriće pulsne emisije gama-zraka iz okoline pulsara upodručju Rakove maglice, što isključuje model polarne kape, te detekcijavisokoenergijskih gama-zraka iz aktivne galaktičke jezgre 3C 279 udaljeneviše od 5 milijardi svjetlosnih godina, što ukazuje na veću transparent-nost svemira. Hrvatska grupa u kolaboraciji MAGIC radi na poboljšanjumetode gama/hadron separacije na niskim energijama, analizi visokoener-gijskog gama-zračenja iz aktivnih galaktičkih jezgri i pulsara. Prvi projektiz područja astročestične fizike koji će financirati ASPERA (mreža naci-onalih agencija za finaciranje projekata iz astročestične fizike) je projektCTA (Cherenkov Telescope Array), opservatorij visokoenergijskog gama-zračenja kojeg će činiti dvjestotinjak teleskopa različitih veličina.

[1] MAGIC kolaboracija, Observation of Pulsed Gamma-Rays Above 25GeV From the Crab Pulsar with MAGIC, Science 322 (2008) 1221.

[2] MAGIC kolaboracija, Very high energy gamma rays from a distantQuasar: How transparent is the Universe?, Science 320 (2008) 1752.


Transportna svojstva kompleksnihmetalnih slitina Al73Mn27−x(Fe, Pd)x

Denis Stanić1, Jovica Ivkov2, Petar Popčević2, IvoBatistić3, Jagoda Lukatela2, Boran Leontić3, Ana

Smontara2

1Odjel za fiziku, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku2Institut za fiziku, Zagreb


Istraživana su transportna svojstva (električna i toplinska vodljivost,termostruja i Hallov efekt) kompleksnih metalnih slitina Al73Mn27−x(Fe, Pd)x(x=0,2,4,6). Električna otpornost uzoraka (reda 1000 µΩcm) pokazujenegativni temperaturni koeficijent. Termostruja je malog iznosa (reda 1µV/K) i jako ovisi o sastavu materijala. Temperaturno ponašanje električ-ne vodljivosti, termostruje i elektronskog doprinosa toplinskoj vodljivostianalizirano je u okviru modela spektralne vodljivosti [1, 2] te ukazuje napostojanje fine strukture pseudoprocjepa koji ima oblik E1/2 na Fermi-jevom nivou. Toplinska vodljivost je mala (reda 1 W/mK), zbog malogelektronskog doprinosa (velika otpornost uzoraka) i malog doprinosa fo-nona (umklapp procesi te strukturni nered). Mjerenjem Hallovog efekta imagnetske susceptibilnosti odijeljeni su normalni R0 i anomalni RS Hal-lov koeficijent [3,4]. Anomalni Hallov koeficijent RS jako je velik (reda10−7 m3C−1) zbog velike otpornosti. Međutim, dok električna otpornostuzoraka znatno ovisi o njihovom sastavu, normalni i anomalni Hallov ko-eficijent ne ovise.

[1] D. Stanić et. al, u pripremi; D. Stanić, doktorska disertacija, PMF,Zagreb 2009.

[2] Batistić et al., Croatica Chemica Acta (2009) u tisku

[3] J. Ivkov et al., Croatica Chemica Acta (2009) u tisku

[4] D. Stanić et al., Zeitschrift für Kristallographie 224 (2009) 71-74


The ITER Project

Kaname Ikeda

Director General of ITER Organization

Harnessing the energy of thermonuclear fusion reactions is one of thegreatest challenges of our time. Fusion, the nuclear reaction which powersthe Sun and stars, would provide mankind with a safe, environmentallyresponsible and almost limitless source of energy. Fusion energy is a criti-cal issue today because it has the potential to generate enormous amountsof electric power at low monetary and environmental cost in a world ofincreasing competition for scarce resources.

On 21 November 2006 the high representatives of China, the Euro-pean Union, India, Japan, Korea, Russia and the USA committed theirpeoples to build ITER. The ITER Organization, which was formally es-tablished on 24 October of the following year, is the outcome of a twodecade-long collaborative effort aimed at demonstrating the scientific andtechnical feasibility of fusion energy. While each of the ITER partner hasestablished a Domestic Agency, the ITER team, based in Cadarache, inSouthern France, is growing at a steady pace and presently employs 391people from more than 20 nationalities. ITER will be built largely (90 %)through in-kind contribution by the seven Members. Procurement activi-ties accelerated significantly during 2008, with about one third of the totalin-kind procurement value being attributed during the year. On site, thelevelling of the 40 hectares platform has been completed. The roadworksnecessary for delivering the ITER components from Fos harbour, close toMarseille, to the site are in the last stage of completion.


Potpisi novog stanja materije naRHIC sudarivaču

Mirko Planinić, Nikola Poljak

Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu;STAR kolaboracija

RHIC (Relativistic Heavy Ion Collider) sudarivač je sagrađen da bistvorio i istražio jako interagirajuću materiju na dosad neviđenim gus-toćama energije u laboratorijskim uvjetima. Materija je pri tome tolikovruća da se neutroni, protoni i ostali hadroni mogu "otopiti". RezultatiSTAR eksperimenta na RHIC-u ukazuju da se u centralnim Au+Au su-darima proizvodi gusta, brzo termalizirajuća materija čije karakteristikesu: (1) inicijalne gustoće energije iznad kritičnih vrijednosti predviđenihpomoću kvantne kromodinamike na rešetci ("lattice QCD") za stvaranjekvark-gluon plazme (QGP); (2) približno idealan protok fluida, označens interakcijama konstituenata vrlo kratkog srednjeg slobodnog puta, us-postavljen vrlo vjerojatno u stadiju prije formiranja hadrona; i (3) nepro-zirnost na mlazove ("jets"). Mnoga opažanja su konzistentna s modelimakoji uključuju stvaranje QGP u ranim fazama sudara, dok se istovremenone nalaze objašnjenja u hadronskom okviru.

[1] Experimental and theoretical challenges in the search for the quarkgluon plasma: The STAR Collaboration’s critical assessment of the evi-dence from RHIC collisions., J. Adams et al., Nucl.Phys.A757:102-183(2005)

[2] Disappearance of back-to-back high p(T) hadron correlations in centralAu+Au collisions at

√sNN = 200 GeV, C. Adler et al., Phys.Rev.Lett.90:082302

(2003)

[3] Direct observation of dijets in central Au+Au collisions at√

sNN= 200GeV, J. Adams et al., Phys.Rev.Lett.97:162301 (2006)


Laserom inducirana fluorescencijaorganskih molekula

Goran Pichler

Institut za fiziku, Bijenička cesta 46, 10000 Zagreb,Hrvatska

Jedna od glavnih ideja u ovom radu je upotreba laserskih pokazivačaraznih valnih duljina i intenziteta za izazivanje fluorescencije u organskimmolekulama u otopinama. Želja nam je da se pokažu mogućnosti primje-ne u medicini, biologiji i ostalim prirodnim znanostima. Kako su laserskipokazivači sve dostupniji i njihove valne duljine su rasprostrte u cijelomvidljivom spektru to je sasvim normalno da će i laserom inducirana flu-orescencija biti vrlo uspješna u pronalaženju "prozora" gdje je spektarfluorescencije dobro izražen indikativan za određenu vrstu organske mo-lekule. U izlaganju ćemo pokazati nekoliko zanimljivih primjena.


Crne rupe i teorija struna

Predrag Dominis Prester

Sveučilište u Rijeci - Odjel za fizikuOmladinska 14, 51000 Rijeka

Čisto teorijski, crne rupe posjeduju vrlo neobična svojstva, od kojihvećinu još uvijek ne razumijemo dovoljno. Spomenimo samo čudnu kauzal-nu strukturu (uslijed postojanja horizonta događaja), središnji singulari-tet, termodinamička svojstva, pripadnu entropiju i Hawkingovo zračenje(što sugerira intrinsičnu statističku prirodu), paradoks gubitka informa-cije (naizgled ruši osnove kvantne fizike). Zahvaljujući tome crne rupe sesmatraju "prozorima" u svijet "kvantne gravitacije", i služe nam kao nekavrsta testa za teorije-kandidate.

U ovom predavanju objasnićemo kako teorija superstruna (koja je tre-nutno najbolji kandidat za teoriju unifikacije sila) na prirodan način rje-šava neka od navedenih pitanja (npr., mikroskopski opis termodinamikecrnih rupa), te što sugerira za pitanja na koja još ne postoji jasan odgovor(npr., što je u unutrašnjosti crnih rupa).

[1] P. Dominis Prester and T. Terzić, JHEP 12 (2008) 088

[2] M. Cvitan, P. Dominis Prester, S. Pallua and I. Smolić, JHEP 11(2007) 043

[3] P. Prester, JHEP 02 (2006) 039


Poboljšanje elektromagnetskihsvojstava supravodiča MgB2

dopiranjem magnetskimnanočesticama [1]

Emil Babić1, Josip Horvat2, Mislav Mustapić1, NikolinaNovosel1, Damir Pajić1, Krešo Zadro1

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska2ISEM, Sveučilište u Wollongongu, Wollongong,

Australija

Magnezijev diborid MgB2 postaje supravodljiv već ispod 39K, jeftinje i lako se priprema za razliku od drugih supravodiča. Zbog toga se usvijetu užurbano razvijaju supravodljive žice od MgB2. Velik prodor upoboljšanju njihovih svojstava učinjen je dopiranjem [2]. Supravodljivasvojstva žica nastojimo dalje unaprijediti dopiranjem izabranim magnet-skim nanočesticama [3]. U novom laboratoriju na Fizičkom odsjeku, teuz suradnju drugih laboratorija, po prvi puta u Hrvatskoj zaokružen jeproces proizvodnje, karakterizacije, kontrole i elektro-magnetskih istra-živanja supravodljivih žica dopiranih vlastitim česticama. Sve to moglobi biti od koristi hrvatskoj industriji kako bi se uključila u razvoj ovogkompetitivnog područja. Osim toga, rezultati eksperimenata pripomažurazjašnjenju utjecaja magnetskih nanočestica na zapinjanje vrtloga, štoje još uvijek kontroverzna tema. Prikazat ćemo neka postignuća iz radana tom interdisciplinarnom projektu.

[1] Projekt UKF1B - 01/07 ”Enhancement of electromagnetic properties ofMgB2 superconductor by magnetic nanoparticle doping” financira UnityThrough Knowledge Fund unutar programa Cooperability.

[2] W.K. Yeoh, J. Horvat, J.H. Kim, S.X. Dou, Improvement of VortexPinning in MgB2 by Doping, Nova Science Pub. Inc., 2008.

[3] http://www.ukf.hr/default.aspx?id=18 ; http://www.phy.hr/∼mgb2


TOF ERDA - dubinsko profiliranjepovršinskih slojeva teškim ionima

Zdravko Siketić, Iva Bogdanović Radović, Milko Jakšić

Ruđer Bošković Institute, P.O. Box 180, Zagreb, Croatia

Time of flight (TOF) Elastic Recoil Detection Analysis (ERDA) jespektroskopska metoda za određivanje dubinskih profila i koncentracijaelemenata u površinskim dijelovima uzoraka. Analiza se bazira na zra-čenju uzorka snopom teških iona (Cl, I, Au..), te koincidentnoj detekcijivremena proleta i energije izbijenih atoma iz mete. Vremenski/energijskispektar pojedine vrste atoma se pretvara u dubinski profil korištenjempoznatog gubitka energije po jedinici puta u materijalu. Zbog velikezaustavne moći, ulaznih i izlaznih iona, ova metoda ima razlučivost odnekoliko nm pri samoj površini za ugljik, dušik ili kisik.

TOF-ERDA spektrometar je instaliran na Tandem Van de Graaff ak-celeratoru IRB-a, te se sastoji od dvije vremenske stanice (L=523 mm) zamjerenje vremena proleta, te poluvodičkog čestičnog detektora za odre-đivanje energije. Prilikom prolaska atoma kroz tanku ugljikovu foliju (10nm) emitiraju se elektroni koji služe za okidanje vremenskog start i stopsignala. Dizajn vremenske stanice napravljen je prema Ref. [1], gdje sekao pojačalo elektrona koristi Microchannel Plate (MCP) detektor.

Jedan od nedostataka ovakvog spektrometra je mala efikasnost detek-cije za vodik. Efikasnost za vodik je značajno povećana naparivanjemdobrog elektronskog emitera LiF na ugljikovu foliju. Postignuto poveća-nje efikasnosti je 2 do 3 puta i ovisno je o energiji izbijenih atoma vodika.Također će biti prikazane karakteristike TOF ERDA sistema (vremenska,masena, dubinska rezolucija te efikasnost). Ujedno će biti pokazani ne-davno mjereni dubinski profili AlN/TiN slojeva (20 nm) mjereni 25 MeVI ionima.

[1] F. Busch, W. Pfeffer, B. Kohlmeyer, Nucl. Instr. and Meth. 171(1980) 71-74


Nanokristalni silicij u matriciamorfnog silicija - svojstva i

mogućnost korištenja u solarnimćelijama treće generacije

Davor Gracin

Institut Ruđer Bošković, Bijenička 54, 10000 Zagreb

Nanokristalni silicij podrazumijeva materijal koji se sastoji od uređe-nih domena nano-metarskih dimenzija. Zbog kvantnih efekata, energijskadistribucija elektronskih stanja u ovakvim uređenim domenama je odre-đena njihovim dimenzijama pa im je moguće do određene mjere mijenjatisvojstva variranjem veličine pojedinog nanokristala. Da bi materijal for-mirao film, nanokristali moraju biti uronjeni u odgovarajuću matricu, pafilm pokazuje srednje vrijednosti svojstava matrice i kristala. Zbog togase može variranjem međusobnog odnosa amorfne i kristalne faze te dis-tribucijom veličina kristala u velikoj mjeri određivati optička i električnasvojstva materijala.

U našem slučaju, matricu čini amorfni hidrirani silicij koji može ima-ti veću i manju širinu zabranjenog pojasa od nanokristala a gustoća ielektronska gustoća mu je neznatno manja od one u kristalnom silici-ju. Zbog toga interpretacija strukturnih, električnih i optičkih mjerenjanano-kristalno-amorfnog tankog filma ima određenih teškoća kao i teorij-ski modeli koji opisuju ponašanje nano-kristala kao tro-dimenzionalnihkvantnih točaka.

U radu će se izložiti rezultati strukturnih, optičkih i opto-električnihmjerenja te pokazati koliko svojstva tankih filmova koji sadrže nano-kristale silicija u matrici amorfnog silicija odgovaraju zahtjevima solarnihćelija treće generacije.


Projekt STRUNA u teoriji i praksi- treba li nam konsenzus o nazivlju

u fizici?

Vjera Lopac

Zavod za fiziku, Fakultet kemijskog inženjerstva itehnologije, Sveučilište u Zagrebu

Hrvatsko je znanstveno nazivlje u fizici potrebno uskladiti i ujednačiti,kako bi se unaprijedila nastava fizike na svim razinama i olakšalo pisanjeudžbenika, znanstvenih izvješća, diplomskih radova i disertacija te prevo-đenje znanstvenih, nastavnih i popularno-znanstvenih tekstova o fizici nahrvatski jezik. Time bi se ujedno pomoglo razvoju i afirmaciji standard-noga hrvatskoga jezika. Ovim radom obuhvaćeni su pregled literature idosadašnjeg istraživačkoga i leksikografskoga rada o hrvatskom znanstve-nom nazivlju u fizici, analiza rezultata ankete o nazivlju provedene međufizičarima znanstvenicima te opis projekta koordinacije STRUNA (STRU-kovno NAzivlje) koji provodi Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje uzpotporu Nacionalne zaklade za znanost. Riječ je o interdisciplinarnomprojektu s ciljem povezivanja znanosti i društva, utemeljenom na nizudobro definiranih terminoloških načela i kriterija koje treba zadovoljavatiprihvatljivo hrvatsko nazivlje. U prijedlogu projekta za fiziku planira seodabir i standardizacija prihvaćenoga i dopuštenoga nazivlja u fizici, s po-sebnim naglaskom na preciznost kojom ti nazivi iskazuju fizikalne zakonei uzročno - posljedične odnose među fizikalnim veličinama i pojavama.Bilo bi dobro kad bi fizičari postigli dogovor o tome koje nazive smatrajunajprihvatljivijima, kako bi se ti nazivi mogli unijeti u specijaliziranu bazupodataka, u kojoj je, osim za hrvatski, predviđen i prostor za prijevodenaziva i definicija na više svjetskih jezika (engleski, francuski, njemački,talijanski i ruski).



Sažeci postera



Uređene faze helikoidalnihkompleksa DNK+RecA

Tomislav Vuletić1, Madalena Renouard2, FrancoiseLivolant2

1Institut za fiziku, Zagreb, Hrvatska2Laboratoire de Physique des Solides, Université Paris

XI, Orsay, Francuska

Uređene faze s visokom napučenosti biomakromolekulama (koncen-tracije>100g/L) interesantne su stoga jer se funkcije žive stanice odvijajuupravo u takvim okruženjima. DNK u stanici mora biti gusto pakirana,ili nespecifičnim elektrostatskim interakcijama (gdje je bitan utjecaj ko-relacija naboja.), ili uz pomoć specifičnih proteina. E.coli RecA protein,s važnom ulogom u rekombinaciji genoma – koja se zbiva u vrlo napuče-noj sredini, u kromosomu, svoju funkciji postiže stvarajući, u kompleksus DNK, nukleoproteinske filamente, bliske po helikoidalnoj strukturi sa-moj DNK. Istraživano je kako se RecA+DNK kompleksi samoorganizirajupod kontroliranim uvjetima u otopini, i koja je priroda dobivenih faza, uusporedbi sa fazama tekućih kristala DNK. Naime, za otopine RecA prote-ina koncentracije iznad 100 g/L identificirali smo nematičku, kolesteričkui heksagonalno uređenu fazu, koje se javljaju tim slijedom, s porastomkoncentracije. Pojava istih faza uočena je i za nominalno monodisperznisistem štapićastih RecA+DNK kompleksa (koristimo kratke DNK, 146parova baza, 50nm, pripremljene unutar grupe u Orsayu, kao i sam RecAprotein) duljine 75 nm i debljine 10 nm, također za koncentracije iznad100g/L. No za taj sistem javilo se pitanje je li uistinu monodisperzan ili sejavlja linearna i lateralna agregacija štapićastih kompleksa. U nastavkuistraživanja trebamo započeti sa strukturnim analizama dobivenih faza,kao i istraživanjima mogućnosti odvijanja rekombinacije in vitro u timfazama, te povezanosti odvijanja kompleksacije sa prirodom faza.


Dinamika parova domenskih zidovau α-(BEDT-TTF)2I3 s uređenjem

naboja

Tomislav Ivek1, Ognjen Milat1, Tomislav Vuletić1, BojanaKorin-Hamzić1, Silvia Tomić1, Conrad Clauss2, Martin

Dressel2, Dieter Schweitzer3

1Institut za fiziku, Zagreb, Hrvatska2Physikalisches Institut, Universität Stuttgart, Stuttgart,

Njemačka3Physikalisches Institut, Universität Stuttgart, Stuttgart,

Njemačka

α-(BEDT-TTF)2I3 je kvazi-dvodimenzionalan organski polumetal ko-ji na TC = 136 K ima fazni prijelaz u izolator. U izolatorskoj fazi uravninama BEDT-TTF molekula razvija se sumjerljivo uređenje nabojaWignerovog tipa s naizmjeničnim nabojem bogatim i nabojem siromašnimprugama [1,2]. Izvršili smo detaljnu karakterizaciju kompleksnog dielek-tričnog odgovora izolatorske faze tehnikom niskofrekventne dielektričnespektroskopije (1 Hz - 10 MHz). Naši rezultati otkrivaju dva široka re-laksacijska moda. Veliki dielektrični mod (LD) jakosti je ∆εLD ≈ 5000, anjegovo srednje relaksacijsko vrijeme mijenja se s temperaturom propor-cionalno istosmjernoj otpornosti. S druge strane, mali dielektrični mod(SD), vidljiv tek ispod 70 K, ne mijenja se s temperaturom: jakosti je∆εSD ≈ 400 i centriran na 1 MHz. LD i SD relaksaciju povezujemo sgibanjem parova domenskih zidova u fazi uređenja naboja.

[1] Y. Takano et al., J. Phys. Chem. Solids 62, 393 (2001).

[2] T. Kakiuchi et al., J. Phys. Soc. Jpn. 76, 113702 (2007).


Utjecaj nuklearnog medija nateškoionske sudare na energijama

nižim od 100 MeV/u

Z. Basrak1, M. Zorić1, Ph. Eudes2, F. Sébille2

1Institut Ruđer Bošković, HR-10 001 Zagreb2SUBATECH, EMN-IN2P3/CNRS-Université de Nantes,

F-44 072 Nantes

Poluklasični modeli temeljeni na Boltzmannovoj transportnoj teorijiuspješno opisuju reakcije među atomskim jezgrama na srednjim energija-ma. Osnovni (ulazni) parametri u tim računima su odabir oblika nuklear-nog srednjeg polja U i vrijednost udarnog presjeka za elementarne sudaremeđu nukleonima σNN, a koji ulazi u slobodni član jednadžbe (integralsudara). Za proračune rabimo model Landau-Vlasova u kojem je U opisanGognyevom nelokalnom interakcijom D1-G1 [1]. U ovom radu istražuje-mo utjecaj nuklearnog medija putem promjene vrijednosti σNN množećislobodni udarni presjek σfree

NN faktorom F (0.5<F<2). Računana su dvasustava, 36Ar+ 58Ni na energijama 52, 74 i 95 MeV/u, te 58Ni+ 58Ni naenergijama 52, 74 i 90 MeV/u.

Uz osnovne komponente energije, značajne za ranu kompaktnu fazusudara, energiju sabijanja Ecompr i toplinu Eth, proučavan je utjecaj σNN

na dinamičku emisiju i svojstva primarnog kvaziprojektila. Usporedbom sdostupnim rezultatima mjerenja teškoionskih reakcija [2] određene su gra-nice moguće promjene vrijednosti udarnog presjeka za elementarne sudarenukleona nastale utjecajem nuklearnog medija.

[1] F. Sebillé, G. Royer, C. Grégoire, B. Remaud, i P. Shuck, Nucl. Phys.A501, 137 (1989).

[2] D. Doré et al., Phys. Lett. B491, 15 (2000).


Priroda vibracijskih pobuđenja usistemima s jakom vodikovom

vezom

Vlasta Mohaček Grošev1, Krešimir Furić1, JožeGrdadolnik2, Dušan Hadži2

1Institut Ruđer Bošković, Bijenička cesta 54, 10002Zagreb

2Kemijski inštitut, Hajdrihova 19, 1000 Ljubljana,Slovenija

Istraživanja dinamike vodika u sistemima s kratkom vodikovom vezompotaknuta su u novije doba pretpostavkom o ulozi prijenosa vodika prienzimskim reakcijama i biološkim signalima. Budući da su eksperimental-na istraživanja i posebno teorijsko modeliranje realnih bioloških sistemazahtjevni, potrebno je krenuti od modelnih sistema koji će nam pružitibolje razumijevanje. Jedan od takvih modelnih sistema u izučavanju krat-ke vodikove veze je α forma dihidrata oksalne kiseline, (COOH)2· 2H2O,(POX) u kojoj su udaljenosti kisikovih atoma vezanih jakom vodikovomvezom vrlo male – svega 248.9 pm. Na temelju snimljenih polariziranihRamanovih spektara orijentiranih monokristala protoniranog (POX) i de-uteriranog (DOX) dihidrata oksalne kiseline, proveli smo asignaciju vibra-cijskih spektara1. U nastavku istraživanja usredotočili smo se na nekolikoodabranih teorijskih modela2,3,4, koji se bave propagacijom defekata u sis-temu s lancem povezanih vodikovih veza2,3, odnosno interakcijom fotonai protonskih vibracijskih modova4.

[1] V. Mohaček Grošev, J. Grdadolnik, J. Stare, D. Hadži, J. Raman Spec-

trosc. (u tisku)

[2] S. F. Fischer, G. L. Hofacker, M. A. Ratner, J. Chem. Phys. 52 (1970)1934.

[3] S. F. Fischer, G. L. Hofacker, J. R. Sabin, Phys. kond. Materie 8(1969) 268.

[4] A. Barabash, T. Gavrilko, V. Krasnoholovets, G. Puchkovskaya, J.

Mol. Struct. 436-437 (1997) 301.


Komparativna analizadvomagnonskog ramanskog

raspršenja i NMR-a upoddopiranim visokotemperaturnim

supravodičima

Ivan Kupčić, Slaven Barišić

Fizički odsjek, PMF, Zagreb

Jedno od najvažnijih pitanja vezanih uz visokotemperaturnu supra-vodljivost u kupratima, koje još uvijek nije razjašnjeno, je uloga kisikovihatoma iz vodljivih CuO2 ravnina u transportu naboja i u mnogim drugimsvojstvima, podjednako u normalnoj i u supravodljivoj fazi. Iz gradijena-ta električnog polja mjerenih u NMR eksperimentima na Cu i O jezgramamoguće je odrediti pripadne prosječne brojeve nositelja naboja nd i np.Parametar koji mjeri udio kisikovih stanja u gustoći elektronskih stanjau blizini Fermijevog nivoa, a time i određuje koliki je np, je omjer matrič-nog elementa preskoka tpd i razlike u orbitalnim energijama ∆pd. S drugestrane, skala ∆pd pojavljuje se u energiji praga za međuvrpčane optičkeprijelaze te je možemo procijeniti iz optičkih eksperimenata. Još je osjet-ljivije promatrati pri malom dopiranju dvomagnonska Raman-aktivna po-buđenja kao funkciju frekvencije svjetlosti korištene u eksperimentu. Dvo-magnonski signali su obilježeni rezonantnim pojačanjem intenziteta kojeiznosi tri reda veličine, pružajući nam mogućnost procjene ne samo skale∆pd već i pripadne energije gušenja hΓinter. Pokazat ćemo da se sva zapa-žanja u NMR eksperimentim, u optičkoj vodljivosti i u dvomagnonskomramanskom raspršenju mogu objasniti pomoću Emeryjevog modela ”trivrpce”, u granici Ud ≫ ∆pd ≈ tpd > tpp ≫ hΓinter.


Novi nanokristalni organometalnispoj VO(C6H5COO)2 sinteza,

struktura i neka fizikalna svojstva

Igor Djerdj1, Minhua Cao2, Xavier Rocquefelte3, RadovanČerný4, Zvonko Jagličić5, Denis Arčon6, AntonPotočnik6, Fabia Gozzo7, Markus Niederberger1

1Swiss Federal Institute of Technology (ETH) Zürich,Department of Materials, Wolfgang-Pauli-Str. 10,

CH-8093 Zürich, Switzerland2Department of Chemistry, Beijing Institute of

Technology, Beijing 100081, P. R. China3Institut des Matériaux Jean Rouxel, UMR 6502,

CNRS-Université de Nantes, 2 rue de la Houssinière, BP32229, 44322 Nantes, France

4Laboratory of Crystallography, University of Geneva, 24quai Ernest Ansermet, 1211 Geneva 4, Switzerland5Institute of Mathematics, Physics and Mechanics,

Jadranska 19, 1000 Ljubljana, Slovenia6Institute Jožef Stefan, Jamova 39, 1000 Ljubljana,

Slovenia7Swiss Light Source, Paul Scherrer Institute, 5232

Villigen, Switzerland

Organometalni spojevi bazirani na prijelaznom metalu predstavljajubitnu klasu materijala budući da se njihova morfologija kao i dimenzional-nost može kontrolirati što ima za posljedicu mogućnosti kontrole i dizaj-na njihovih svojstava posebice magnetskih, optičkih, električnih i drugih.Također organometalici pokazuju sposobnost adsorpcije širokog spektramolekula (heterogene katalize)zbog njihove porozne strukture.


U ovom projektu, kemijska reakcija između VO(OiPr)3,benzoične ki-seline i toluena u solvotermalnim uvjetima rezultira sintezom novog vanadij-oxobenzoata [VO(C6H5COO)2]. Spoj kristalizira u monoklinskom siste-mu s parametrima rešetke: a = 20.6593(7) , b = 6.8033(2) , c = 9.9598(3), β = 92.15, prostorna grupa C2 i Z = 4. Kristalna struktura je riješe-na iz sinkrotronskog difraktograma pomoću direktne metode optimizacije(program FOX)[1] i utočnjena pomoću ograničene Rietveldove metode.Također za uspješno rješavanje kristalne strukture bila je nužna DFToptimizacija geometrije pomoću VASP koda.[2] Pokazat ćemo da je kom-binacija ove tri tehnike nužna za uspješno rješavanje kristalne struktureovog slabo kristalnog materijala. Rezultantna 1D struktura se sastojiod lanaca međusobno povezanih distorziranih VO6 oktaedara koji dijelezajedničke vrhove (zajednički atom kisika), međusobno razdvojene organ-skim dijelom sačinjenim od benzoatnih moietisa. Naposlijetku elektronskastruktura i magnetska svojstva ove nove faze će biti razmatrana u svjetlurezultata DC magnetske susceptibilnosti, EPR-a i DFT izračuna.

[1] Favre-Nicolin, V.; Černý, R. J. Appl. Cryst. 2002, 35, 734-743.

[2] Blochl, P. E. Phys. Rev. B 1994, 50, 17953-17979.


Grafen na Ir(111) površini: od vander Waalsove do jake kemijske veze

Radovan Brako, Damir Šokčević, Predrag Lazić

Institut Ruđer Bošković, P.O.B. 180, 10002 Zagreb

Razmatrali smo prirodu veza za nekoliko struktura grafena na (111)površini iridija. Kod vezanja grafena je udio van der Waalsove interak-cije važan, a nju teorija funkcionala gustoće (DFT) ne opisuje dobro.Zbog toga smo u računu koristili nedavno razvijenu vdW-DF teoriju, ko-ja uključuje nelokalnu korelaciju, implementiranu u našem JuNoLo kodu.U slučaju adsorpcije grafena na površini Ir(111) račun pokazuje da je ve-za isključivo van der Waalsovog karaktera. No, u Ir-grafen-Ir (sendvič)strukturama energija i priroda veze ovisi o relativnim položajima C atomau odnosu na Ir atome ispod i iznad. U slučaju kad su oba C atoma satu-rirana atomima iridija (jedan Ir atom je direktno ispod jednog C atoma,a drugi Ir iznad drugog C) nastaje jaka veza praćena povećanjem duljineC-C veze i pomacima C atoma iz grafenske ravnine. Analizom duljinaveza i kuteva među njima vidi se da je u tom slučaju došlo do stvaranjasp3 (dijamantne) veze. Dobiveni rezultati daju dobro objašnjenje poja-ve pravilnih struktura Ir otoka, selektivno vezanih na odredjena mjestaMoiré strukture grafena na Ir(111) površini, kao što je opaženo u STM-u.


Promjene efikasnosti sakupljanjanaboja u Si-detektorima čestica

koji su izloženi fokusiranim ionskimsnopovima

Željko Pastuović, Milko Jakšić

Institut Ruđer Bošković

Metoda mjerenja induciranog naboja kojeg proizvode pojedinačni ioni(IBIC)kori-je za proučavanje efikasnosti sakupljanja naboja (CCE) prili-kom detekcije nabi-čestica pomoću Si PIN fotodioda ozračenih fokusira-nim snopovima H, He, Li, O i Cl iona. Energija (0.4 MeV/u) iona je takvada je doseg unutar područja osiro- mašenja fotodiode. Integrirani tok ionakreće su u rasponu 1E8 – 1E12 cm-2, a apsorbirana doza Dd za oštećenjepomakom u Si je u rasponu 1E10 – 1E13 MeV/g. Ozračavanjem nastalepromjene CCE proučavane su u skladu s NIEL teorijom [1] koja previđasmanjenje induciranog naboja linearno s Dd. Iako NIEL hipoteza priličnodobro objašnjava detekciju H i He iona, izračunate različite vrije- dnos-ti faktora ekvivalentnog oštećenja K[2] koje su po prvi put zabilježene,proizlaze iz različitosti dubinskih raspodjela primarnih defekata (vakan-cija i intersticija) koje proizvode ioni-projektili i/ili efikasnosti stvaranjastabilnih defekata iz primarnih defekata. Teži ioni (O i Cl) proizvode višeelektrički aktivnih defekata od lakih iona (H, He) za jednake Dd. Izmjere-ne CCE vrijednosti koje odgovaraju detekciji različitih iona bitno ovise odubinskoj raspodjeli kočenja ionizacijom (LET) čestice koja se detektira.Detekcija težih iona kratkog dosega u tvari (čiji LET doprinos je najvećiu blizu površine) je vrlo osjetljiva na lokalizirano oštećenje koje proizvodeioni na dubini koja odgovara njihovom dosegu u unutrašnjosti poluvodiča.

[1] S.R. Messenger et al., IEEE Trans. Nucl. Sci., vol.46, No.6 (1999)1595

[2] S. Onoda et al., Nucl. Instrum. Methods Phys. Res. B, vol..206(2003) 444


Proučavanje radijacionih defekata ugermaniju visoko razlučivomkapacitivnom tranzijentnom

spektroskopijom

Ivana Capan1, Branko Pivac1, Vladimir Markevich2,Anthony Peaker2, Radojko Jačimović3

1Institut Ruđer Bošković2University of Manchester

3Institut Jožef Štefan

U ovom radu prikazat ćemo rezultate proučavanja električki aktivnihdefekata, uvedenih brzim neutronima, u Sb-dopiranom germaniju. Zaproučavanje su korištene tranzijentne spektroskopije kao što su kapaci-tivna tranzijentna spektroskopija dubokih nivoa (DLTS), visoko razlučiviLaplace DLTS (LDLTS), te LDLTS u kombinaciji s tlakom. Za uvođenjedefekata korišteni su brzi neutroni (reaktorski) s ciljem homogene raspo-djele defekata po volumenu germanija. Također, odabrane su izrazito maledoze neutrona te na taj način uvedene isključivo male nakupine (klaste-ri) defekata. Nakon ozračavanja, uočen je akceptorski nivo Sb-V parakao dominantna elektronska zamka. Tijekom termičkog tretmana (100 –300 C) Sb-V par postaje mobilan i dolazi do interakcije s Sb atomima.Kao posljedica toga dolazi do stvaranja složenog defekta Sb2-V. Pokazalismo da ovaj defekt uvodi akceptorski nivo u donji dio zabranjenog poja-sa energija, tj. ponaša se kao zamka za šupljine. Korištenjem LDLTS ukombinaciji s tlakom dolazi do cijepanja nivoa iz čega se može odrediti si-metrija defekata. Pokazat ćemo da najznačajniji električki aktivni defektu germaniju, Sb-V par, ima trigonalnu simetriju.


Potraga za sunčevim aksionima ueksperimentu CAST

Krešimir Jakovčić, Milica Krčmar, Biljana Lakić,Ante Ljubičić


Aksioni su hipotetske čestice koje predstavljaju moguće rješenje jakogCP problema, a pored toga su i kandidati za tamnu tvar.

Eksperiment CAST (CERN Axion Solar Telescope) traga za aksi-onima i sličnim pseudoskalarnim česticama koje mogu nastati u sredi-štu Sunca putem Primakoffovog procesa. CAST koristi prototip LHC(Large Hadron Collider) magneta u kojem se aksioni mogu transformiratiu X-zrake. Rezultati prve faze eksperimenta, s vakuumom unutar cijevimagneta, postavili su najstrožu eksperimentalnu granicu na konstantu ve-zanja aksiona i fotona za aksionske mase do 0.02 eV. Kako bi se istražilopodručje većih aksionskih masa, CAST u drugoj fazi eksperimenta koristiplin unutar cijevi magneta.

Uz potragu za Primakoffovim aksionima, CAST je također tragao i zamonoenergetskim 14.4 keV sunčevim aksionima emitiranim u M1 nukle-arnom prijelazu iz termički pobuđenih jezgri 57Fe, što je predložila grupas Instituta Ruđer Bošković. Na taj način smo istražili odnos između kons-tanti vezanja aksiona s fotonima i nukleonima u području aksionskih masado 0.03 eV.

[1] Andriamonje S et al (CAST Collaboration), 2007 JCAP 04 010

[2] Arik E et al (CAST Collaboration), 2009 JCAP 02 008

[3] Jakovčić K et al (CAST Collaboration), 2007 Nucl. Instrum. Methods

Phys. Res. A 580 37


Reakcija pionsko-nukleonskeizmjene naboja na niskim

energijama

Darko Mekterović, Ivan Supek


Tri raspršenja su eksperimentalno dostupna u sustavu piona i nuk-leona: dva elastična raspršenja te reakcija izmjene naboja. Da bi seprecizno opisao sustav piona i nukleona potrebni su kvalitetni eksperi-mentalni podaci za sva tri raspršenja i to u svim područjima energija odinteresa. Reakcija izmjene naboja na niskim energijama (ispod 100 MeVkinetičke energije pionskog snopa) ne zadovoljava taj uvjet: prethodnihmjerenja nema puno, a dio ih je i upitne kvalitete. S druge strane upravoje područje niskih energija vrlo zanimljivo jer su tu najizraženiji efektinarušenja izospinske simetrije. Drugi razlog je taj što su mjerenja naniskim energijama presudna za određivanje vrlo važne veličine: pionsko-nukleonskog sigma člana. Prikazani su diferencijalni udarni presjeci zareakciju pionsko-nukleonske izmjene naboja za sva područja kutova prisedam različitih energija pionskog snopa u rasponu od 34 MeV do 87MeV. Mjerenja su napravljena s Crystal Ball detektorom na Nacionalnomlaboratoriju Brookhaven u Sjedinjenim Američkim Državama. Reakcijaizmjene naboja prepoznata je mjerenjem energija i smjerova dvaju fotonanastalih iz raspada neutralnog piona. Statistički značaj prikazanih rezul-tata usporediv je sa svim prethodnim eksperimentima ispod 100 MeV za-jedno. Rezultati su uspoređeni s predviđanjima analize parcijalnih valovasa Sveučilišta George Washington zasnovane na prethodnim mjerenjima.Statistički značajna odstupanja su uočena za sve energije osim najviše.


Kolektivni modovi organskih vodiča

Željana Bonačić Lošić1, Aleksa Bjeliš2, Paško Županović1

1Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Splitu2Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u

Zagrebu

Mjerenja kutno razlučivih fotoemisijskih spektara kvazijednodimen-zionalnog organskog vodiča TTF-TCNQ u normalnoj fazi pokazuju iz-ostanak kvazičestičnih pobuđenja na kemijskom potencijalu i pojavu ši-rokih struktura s jednodimenzionalnom disperzijom na većim energijama[1]. Također, optička mjerenja su otkrila pojavu niskofrekvencijskog moda(≈ 10meV ) zajedno s modom frekvencije reda veličine veće (≈ 0.75eV )[2], koji su teorijski objašnjeni koristeći dielektrični formalizam prikla-dan za sisteme s više vrpci u aproksimaciji čvrste veze uzimajući dvi-je elektronske vrpce po lancima donorskih i akceptorskih molekula [3].Unutar ovog pristupa unutarvrpčana i međuvrpčana dipolna pobuđenjavezana monopolno-dipolnom interakcijom rezultiraju tim kolektivnim mo-dovima. Krećući od zasjenjene dugodosežne Coulombove interakcije ko-ja sadrži dobivene kolektivne modove, koristimo G0W0 aproksimaciju zaproračun jednočestične spektralne funkcije za vodljive jednodimenzional-ne elektronske vrpce na akceptorskim i donorskim lancima. Pokazujemoda ovaj pristup objašnjava spektar TTF-TCNQ-a dobiven kutno razluči-vom fotoemisijom.Konačno, u ovom radu proširujemo izneseni pristup objašnjenju optičkihsvojstava TTF-TCNQ-a na kvazidvodimenzionalni vodič β′′ − (BEDT −TTF )2SF5CH2CF2SO3 čija optička mjerenja također pokazuju nisko-energijski kolektivni mod [4].

[1] R. Claessen et al., Phys. Rev. Lett. 88 (2002) 096402.

[2] H. Basista et al., Phys. Rev. B 42 (1990) 4088.

[3] P. Županović et al., Europhys. Lett. 45 (1999) 188.

[4] S. Kaiser et al., cond-mat/0812.3732.


Kaotična svojstva i optičkeprimjene krnjih eliptičnih biljara

Ana Šimić, Vjera Lopac

Zavod za fiziku, Fakultet kemijskog inženjerstva itehnologije, Sveučilište u Zagrebu

Klasična dinamika dvodimenzijskih biljara može biti regularna, mi-ješana ili kaotična, ovisno o obliku ruba. Rezultati za gibanje čestice ubiljaru podudaraju se s onima za refleksiju svjetlosne zrake u optičkomrezonatoru analognog oblika, što omogućuje primjene u mikrolaserskojtehnologiji. U radu promatramo krnje eliptične biljare (Truncated Ellip-tical Billiards, TEB), koji nastaju kad se elipsa presiječe dvama simetričnopoloženim pravcima, paralelnima s jednom osi elipse. Za niz orbita ana-liziramo egzistenciju i stabilnost u ovisnosti o parametrima 0 ≤ δ ≤ 1i 0 < γ < ∞ te numerički istražujemo Poincaréove presjeke i veličinuqclass kaotičnog segmenta u faznom prostoru. Rezultati pokazuju da jeparametarski prostor podijeljen na dva dijela oštrom granicom koja od-govara jednakosti γ2 + δ2 = 1. Ispod te granice dobiva se qclass = 1 zapraktički sve parove parametara oblika, dok se iznad nje pojavljuju fiks-ne točke i otoci stabilnosti. Uočljiva je razlika u odnosu na biljar oblikaeliptičnog stadiona (Elliptical Stadium Billiard, ESB). Takav se biljar zaδ + γ = 1 podudara s Bunimovichevim kaotičnim stadionom, u para-metarskom prostoru smještenim unutar kaotičnoga dijela, omedjenoga sjedne strane stabilnom dijametralnom orbitom, a s druge pantografskimorbitama. Da bismo istražili razliku u ponašanjima dvaju opisanih tipovabiljara, uvodimo novi oblik ruba, poopćeni krnji eliptični biljar (Genera-lized Truncated Elliptical Billiard, GTEB). U njemu se pojavljuje i trećiparametar oblika s vrijednostima −1 ≤ κ ≤ 1, a opisanim primjerimaodgovaraju vrijednosti κ = 1 za TEB i κ = −1 za ESB. Za odabrane slu-čajeve analiziramo i otvorene optičke rezonatore te istražujemo smjerovei intenzitete izlaznih snopova u ovisnosti o parametrima oblika.


Potencijal CMS detektora zaotkriće Higgsovog bozona

Željko Antunović1, Vuko Brigljević2, Senka Ðurić2, NikolaGodinović3, Krešo Kadija2, Damir Lelas3, Karlo Lelas3,Srećko Morović3, Roko Pleština3, Dunja Polić3, Ivica

Puljak3

1Sveučilište u Splitu, PMF, Split2Institut Ruđer Bošković, Zagreb3Sveučilište u Splitu, FESB, Split

Kompaktni mionski solenoid (CMS) je detektor opće namjene, izgra-đen za studiranje fizikalnih procesa u sudarima protona na Velikom suda-raču protona (LHC). Jedan od najvažnijih fizikalnih ciljeva CMS detek-tora je pronalazak mehanizma spontanog narušavanja elektroslabe sime-trije Standardnog modela elementarnih čestica i njihovih interakcija, zašto je najvjerojatnije odgovoran Higgsov mehanizam, koji predviđa pos-tojanje tzv. Higgsovog bozona. Eksperimentalno proučavanje Higgsovogmehanizma važno je i za studiranje konzistentnosti Standardnog modelana skalama iznad 1 TeV, gdje se, kao alternative Standardnom modelu,predlažu nove simetrije, nove sile ili nove elementarne čestice. U prvimgodinama rada CMS detektora, kada se prikupi količinu podataka kojaodgovara integriranom luminozitetu oko 1 fb−1, moći će se isključiti pos-tojanje Higgsovog bozona ako je njegova masa veća od 140 GeV/c2, dokće za pronalazak Higgsovog bozona u cijelom relevantnom masenom po-dručju od donje granice mase od 114 GeV/c2 trebati prikupiti više od 10fb−1 podataka.

[1] CMS Collaboration, The CMS experiment at the CERN LHC, JINST0803:S08004, 2008, JINST 3:S08004, 2008

[2] CMS Collaboration, CMS technical design report, volume II: Physicsperformance, J.Phys.G34:995-1579, 2007


Fazno ugođeno generiranje trećegharamonika pomoću fs pulseva

Hrvoje Skenderović, Silvije Vdović, Damir Aumiler,Nataša Vujičić, Goran Pichler

Instut za fiziku, Bijenička cesta 46, Hr-10001 Zagreb

Generiranje trećeg harmonika (TH) upadnog zračenja u nekom medi-ju je uvjetovano postojanjem optičke supsceptibilnosti trećeg reda. Trećiharmonik je pojačan ukoliko postoji rezonantni nivo u sistemu koji od-govara trofotonskoj (TP) pobudi. U slučaju kada se dvije laserske zrakesusreću pod kutem različitim od nule do zračenja trećeg harmonika dolaziu dva pravca koja leže između upadnih snopova – zračenje je s kutno ugo-đenom fazom i pojačano u odnosu na zračenje emitirano u upadnim prav-cima. Ovo relativno pojačanje kutno ugođenih zraka prema kolinearnomzračenju može pod određenim uvjetima biti i posljedica interferencije pritrofotonski rezonantnoj pobudi atomskog prijelaza. Kada je TP prijelazs osnovnog na pobuđeni nivo ujedno i dipolno dozvoljeni (jednofotonski)prijelaz, dolazi do interferncije polja koje je nastalo miješanjem fundamen-talnog polja (sum-frequency field) i rezonantnog (jednofotonskog) polja.Destruktivna interferencija dovodi do slabljenja rezonantnog zračenja. Ufazno ugođenim pravcima nema polja upadnog zračenja pa tamo niti nedolazi do destruktivne interferencije.

Generiranje TH u uvjetima kutno ugođene faze promatrano je u ato-mima natrija gdje je fundamentalno fs pulsno zračenje ugođeno na 804nm što dovodi do TP pobuđenja 6p nivoa i stvaranje trećeg harmonikana 268 nm. Uvedena je i treća zraka na fundamentalnoj frekvenciji u faz-no ugođenoj geometriji pomoću koje se može kontrolirati treći harmonikkoji je generiran od prve dvije zrake. Ovo otvara mogućnosti za optičkouključivanje i isključivanje (optical switching). Mjerenja su također zna-čajna radi moguće primjene u laserskoj mikroskopiji pomoću trofotonskeapsorpcije.


Konstanta fine strukture - drugipogled

Tihomir Car

Institut Ruđer Bošković, Bijenička cesta 54, Zagreb

Shvatimo li relacije neodređenosti kao granicu svijeta materije i polja,granicu ispod koje masa ne može egzistirati tada se na granici mogu oče-kivati sile (polja) koja će na toj skali stabilizirati masu. Prepoznamo likonstantu fine strukture (α) kao omjer konzervativnog i relativističkog to-ka polja možemo pisati ΦE/cΦB = 4πα. Uvedemo li po analogiji na kvant-ni magnetski tok, kvantni tok polje mase (m

∫~ω ·~nda = m·Ωm = h), te uz

pretpostavku da πα predstavlja ekscentricitet elipse, razvojem potpunogeliptičkog integrala s ekscentricitetom πα u stanju smo bezdimenzionalnogenerirati omjere svih sila koja u fizici smatramo fundamentalnima kaoi relevantne fizičke konstante. Takvim pristupom klasični polumjer elek-trona postaje granica ispod koje masa elementarno nemože egzistirati.Također, na datoj granici ”interferencija” retardiranog i advensiranog rje-šenja jednadžbe fazno pomaknutih za π daje točan omjer mase protona ielektrona. Kao posljedica takve slike vremena života nestabilnih elemen-tarnih čestica mogu se izravno korelirati sa ”α-defektom” u masi u odnosuna stabilnu elektronsku masu, gdje se prirodno uvodi potreba za ”jakim”i ”slabim” (retardiranim i advensiranim) nabojem.


Magnetokapacitivni efekt usistemima s valovima gustoće spina

Damir Starešinić1, Damir Dominko1, Katica Biljaković1,Peter Lunkenheimer2, Georgy Remenyi3,

Hiroshi Yamamoto4

1Institut za fiziku, Zagreb, Hrvatska2University of Augsburg, Augsburg, Germany

3Institut Neel, CNRS, Grenoble, France4Condensed Molecular Materials Lab, RIKEN, Japan

Niz kvazi jednodimenizonalnih lančastih vodiča baziranih na TMTSFmolekuli prelazi na niskim temperaturama u stanje vala gustoće spina(VGS) koje odgovara nesumjerljivom anitferomagnetskom stanju. S dru-ge strane, snižavanjem temperature ispod VGS prijelaza dielektrični odzivpokazuje porast dielektrične konstante praćen usporavanjem niskofrek-ventnog procesa opuštanja koje dovodi do prijelaza u stanje VGS stak-la. Takvo ponašanje karakteristično je za takozvane relaxor feroelektrike.Supostojanje magnetskog i nabojnog uređenja ukazuje na multiferoičnuprirodu VGSa i otvara mogućnost da su magnetska i dielektrična svojstvameđuovisna.

Naša mjerenja niskofrekventnog dielektričnog odziva dvaju VGS siste-ma, (TMTSF)2AsF6 i (TMTSF)2PF6, u magnetskom polju do 8 T poka-zuju jaku povezanost magnetskih i nabojnih stupnjeva slobode. Poveća-vanjem magnetskog polja u smjeru tvrde osi VGSa dielektrična konstantai vrijeme opuštanja povećaju se do za red veličine, naročito u okolici tem-perature prijelaza u staklo od oko 2 K.

Taj takozvani magnetokapacitivni efekt izraženiji je od otprije poz-natog magnetootpornog efekta. Zbog toga se ne može objasniti samopromjenom zasjenjenja slobodnim nosiocima naboja, već se mora uzetiu obzir i direktan utjecaj magnetskog polja na stanje VGSa, na primjerkroz povećanje elastičnosti ("mekšanje") VGSa ili kroz smanjenje jakostizapinjanja.


Strukturna istraživanja tankihfilmova amorfnog silicija

Pavo Dubček1, Branko Pivac1, Nikola Radić1,Sigrid Bernstorff2

1Institut Ruđer Bošković, P.O. Box 180, Zagreb, Croatia2Sincrotrone Trieste, SS 14, km 163.5, Basovizza (TS),

Italy

Promjene strukture amorfnog silicija istraživane su raspršenjem rend-genskih zraka pod malim kutom uz mali upadni kut (grazing incidencesmall angle X-ray scattering, GISAX). Uzorci amorfnog silicija bez pri-mjesa vodika proizvedeni su magnetronskim rasprašenjem na površinumonokristalnog silicija na sobnoj temperaturi, u atmosferi argona. Tlakargona bio je 1, 5 i 20 mTorr. Uzorci su napuštani u vakuumu na tempe-raturama do 850oC.

Strukturne promjene opažene su već kod 150oC. U području od 350-550oC detektirane su nanočestice kristalnog silicija uske raspodjele veli-čina. Pri višim temperaturama dolazi do porasta veličine nanočestica,ali i širenja raspodjele veličina. Iznad 650oC veličine su izvan područjaosjetljivosti GISAXS-a, te u signalu dominira Porodov doprinos.

Uz konstantnu temperaturu napuštanja, veličine nanokristalita slaborastu s tlakom argona. Na 450oC veličine su oko 3 nm kod 1mTorr Ar, a4 nm pri 20 mTorra.


Mikrovalna mjerenja supravodljivihfluktuacija i pseudoprocjepa u

slojevitim kupratnimsupravodičima

Antonije Dulčić¸1, Mihael S. Grbić1, Miroslav Požek1,Ivan Kupčić1, Neven Barišić2, Yuan Li3, Martin Greven3

1Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet,Sveučilište u Zagrebu, P.P. 331, 10002 Zagreb, Hrvatska

2Universität Stuttgart, D-70550 Stuttgart, Njemačka3Stanford University, Palo Alto, California 94305, SAD

Slojeviti kupratni supravodiči pokazuju otvaranje tzv. pseudoprocje-pa na temperaturama znatno iznad kritične temperature supravodljivogprijelaza Tc. Već petnaestak godina traje otvorena rasprava o tome pred-stavlja li otvaranje pseudoprocjepa nastajanje slabe supravodljivosti kojana nižim temperaturama postiže faznu koherenciju, ili je riječ o nekomdrugom parametru uređenja koji nije nužno vezan uz supravodljivost.

Vrlo osjetljivim mikrovalnim mjerenjima na nizu uzoraka slojevitihkupratnih supravodiča identificirali smo Tc, zatim temperaturu do kojese protežu supravodljive fluktuacije T ′ i temperaturu otvaranja pseudo-procjepa T ∗. Ovim rezultatima upotpunili smo fazni dijagram i jasnopokazali da supravodljive fluktuacije prestaju na temperaturama znatnonižim od T ∗. Time se opovrgavaju svi teorijski modeli koji pokušavajuopisati pseudoprocjep nastajanjem Cooperovih parova.

[1] M. S. Grbić et al., u pripremi.

[2] M. Požek, I. Kupčić, A. Dulčić, A. Hamzić, D. Paar, M. Basletić, E.Tafra, G. V. M. Williams, Phys. Rev. B 77,214514 (2008).

[3] A. Narduzzo, M. S. Grbić, M. Požek, A. Dulčić, D. Paar, et al., Phys.Rev. B 78, 012507 (2008).


Mali miješani klasteri helija ispin-polariziranog tricija

Petar Stipanović1, Bernarda Kežić1,Leandra Vranješ Markić1

1Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu

Helij (4He) i spin-polarizirani tricij (T↓) zbog svoje su mase i slabogprivlačnog dijela potencijala interakcije vrlo zanimljivi kvantni sustavi.Poznato je da svi klasteri s 2 i više atoma 4He formiraju vezana stanja,dok je potrebno najmanje tri atoma spin-polariziranog tricija za formi-ranje stabilnog klastera (T↓)3. Prezentirat ćemo rezultate istraživanjagranica stabilosti malih miješanih klastera koji se sastoje od 4He i T↓.Proračuni su provedeni metodom varijacijskog i difuzijskog Monte Carla.Uz energije, određene su i strukturne osobine klastera u osnovnom stanju.


Teslino znanstveno nasljeđe ukontekstu 23. ICHST 2009. u

Budimpešti

Tomislav Petković

Zavod za primijenjenu fiziku, FER, Zagreb

Autorov rad "Critical assessment of Nikola Tesla’s legacy for contem-porary science and society" prihvaćen je za regularnu sjednicu T16 Zna-nost i društvo u okviru 23. međunarodnog kongresa o povijesti znanosti itehnologije (ICHST), od 28. 07. do 02. 08. 2009. u Budimpešti. Spozna-je o brojnim zbivanjima na 23. kongresu autor će izvijestiti na sastankuHFD-a u Primoštenu, napose one o povijesti i aktualnome hodu fizike teširenju Teslinog nasljeđa u tome kontekstu.

Početkom 20. stoljeća Tesla se posvetio paradigmi bežičnog prijenosasnage modelom antena–zemlja, primjenom visokonaponskih i visokofrek-vencijskih odašiljača te stacionarnim valovima. U vizionarskom članku [1]u 1905. Tesla je model prijenosa energije posvetio sveopćem miru (Uni-versal Peace) što izvire iz energetike, fizike i etike, a ne Kantovu vječnomemiru. Obradit će se novi tehnološki proboji na Teslinome tragu: bežičniprijenos male snage na bliskim udaljenostima (model Soljačića i suradnika,MIT 2008.) te najnoviji uspjesi u grani supravodičke radiofrekvencijsketehnologije, čiji se počeci vežu na metodu Teslinog transformatora. Navestće se proračun i izvedba "T" antene na završetku školskog transformatoraza demonstraciju Teslinih struja u nastavi fizike, do obrade ideje Teslinihskalarnih valova u studentskim završnim radovima i seminarima u nastavina FER-u. Kometirat će se i autorova znanstvena trilogija o Tesli nastalau Teslinoj godini 2006. Predavanje je posvećeno Teslinom portretu velikogeksperimentalca i vidicima na tragu njegova znanstvenog nasljeđa.

[1] N. Tesla, "The Transmission of Electrical Energy withouth Wires as aMeans for Furthering Peace", Electrical World and Engineering, January7, 1905.


Temperaturna histereza i histerezau električnom polju o− TaS3

sustava sa valom gustoće naboja

Damir Dominko, Damir Starešinić


Val gustoće naboja je statička prostorna modulacija rešetke i elek-tronske gustoće nastala elektron-fonon interakcijom. Prva teorija kojapredviđa pojavu vala gustoće naboja (VGN) potječe iz 1954 u članku H.Fröhlicha, u kojem on pokušava objasniti pojavu supravodljivosti ano-malnim efektima u kvazi jednodimenzionalnim (q-1D) sustavima. Tek tridesetljeća nakon, prvi eksperimentalni rezultati su potvrdili postojanjeVGN sustava. I danas su ovakvi sustavi još uvijek zanimljivi za istraži-vanje zbog bogatstva otkrivenih efekata. Među ostalim, u VGNu se zbognasumičnog zapinjanja na nečistoćama javljaju metastabilna stanja kojadovode do pojave histereze u raznim fizikalnim svojstvima, od kojih jenajkarakterističnija ona u temperaturnoj ovisnosti DC vodljivosti. Pred-stavit ću temperaturnu histerezu niskofrekventnog dielektričnog odziva ielektrične vodljivosti na niskim poljima, kao i histerezu nelinearne vodlji-vosti u električnom polju VGN sustava o− TaS3. Između VGN prijelazana 220 K i staklastog prijelaza na 50 K i amplituda i vrijeme relaksacijeniskofrekventnog relaksacijskog procesa su viši u grijanju nego u hlađe-nju sa sličnim temperaturnim ovisnostima kao i histereza otpornosti naniskim poljima. Naši rezultati sugeriraju da je histereza u dielektričnomodzivu povezana sa histerezom u DC otpornosti putem zasjenjenja VGNfaze slobodnim nosiocima. U nelinearnoj vodljivosti postoji samo histe-reza u polju i to samo u prvom ciklusu polja, nakon dovoljne promjene utemperaturi, kada se postepenim povećanjem polja sustav dovodi kroz nizmetastabilna stanja. Ovaj efekt se odnosi na unutarnje opuštanje VGN-akoje prethodi klizanju VGN-a.


Formulacija reakcijske sile polja

Slobodan Danko Bosanac

Institut Ruđer Bošković, Bijenička 54, HR-10002 Zagreb

Izgleda kao da elektromagnetsko polje koje proizvede naboj u gibanjunije od interesa na malim udaljenostima, prije svega za atome, jezgre ilielementarne čestice. Pod kratkim udaljenostima podrazumjeva se prostorgdje se polje preklapa s gustoćom vjerojatnosti koje je njegov izvor. Utom prostoru nije moguće, niti u načelu, mjeriti ga neposredno i taj seargument može koristiti da se potvrdi početna tvrdnja. Međutim, taj ar-gument nije u redu jer je potrebno poznavanje elektromagnetskog polja nakratkim udaljenostima za formulaciju jedne od najznačajnijih interakcijau prirodi, reakcijske sile polja. U ovom radu će biti dana temeljna na-čela za formulaciju takve interakcije, i prikazan njen učinak na dinamikunaboja.


Kochen-Specker-ovi eksperimentinisu ni kvantni

Mladen Pavičić

Katedra za fiziku, Građevinski fakultet u Zagrebu

Kochen-Speckerov (KS) teorem nam kaže da kvatnim mjerenjima nemogu biti pripisane unaprijed odredene vrijednosti 1 i 0 koje bi odgova-rale detekciji i odsutstvu detekcije mjerenog uredaja. Mjerenja se vršeuzduž ortogonalnih vektora u Rn. Zatim se uspostavljalja korespondenci-ja izmedu 3-dim spin-1 Hilbertovog prostora i 3-dim Euklidovog prostoraortogonalnih tripleta vektora uzduž kojih se vrše mjerenja i nalaze se vek-tori kojima je nemoguće pridružiti 1 i 0 tako da a) dvama medusobnoortogonalnim vektorima ne bude pridružen 1; b) svim medusobno ortogo-nalnim vektorima ne bude pridružena 0. Poznati takvi KS eksperimentisu oni koje su našli Kochen i Specker, Peres, Bub i dr. 2005. smo našlialgoritme i programe za njihovo iscrpivo generiranje—prozvoljne veličinei dimenzije [1].

Nedavno smo medutim dizajnirali algoritme i programe za generaciju itestiranje velikih eksperimentalnih sistema [2] i to mi je dalo ideju da testi-ram sve poznate 3-dim KS skupove na dodatne uvjete koje bi svaki spin-1 sistem koji prolazi kroz niz medusobno zakrenutih Stern-Gerlachovihmjernih uredaja prema dizajnu Kochen-Speckera, Peresa, Buba itd. tre-bao zadavoljavati. Rezultat je bio da ne postoji kvantni sistem koji bimogao biti mjeren i jednim od poznatih 3-dim KS postava [3]. Dakle,poznati 3-dim Kochen-Specker-ovi eksperimenti nisu ni klasični ni kvant-ni.

Razmatrat ću uvjete pod kojima bi KS mjerenja mogla bila kvantna.

[1] M. Pavičić et al., J. Phys. A, 38, 497-503 (2005)

[2] M. Pavičić, et al., J. Phys. A [submitted] (2009)

[3] M. Pavičić, Phys. Rev. Lett. [submitted] (2009)


Strukturna ispitivanjabiomineralizacije morskog zekana

vrste Aplysia punctata

Andelka Tonejc1, Davorin Medaković2, Stanko Popović1,Andrej Jaklin2, Antun Tonejc1, Mirjana Bijelić1, Željko

Skoko1, Ivana Lončarek1

1Priodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu2Centar za istraživanje mora, IRB, Rovinj

Metodama rentgenske difrakcije (RTG), energetske analize spektara(EDS), transmisijske elektronske mikroskopije (TEM), pratili smo pojav-ljivanje kristalnih faza u uzorcima Aplysia punctata (A.p.) starosti od 1do 24 dana. Morfološke promjene koje se dogadaju prilikom razvoja opa-žane su u prethodnim radovima rasterskim elektronskim mikroskopom iEDS-om. Potanje su ispitivani uzorci 9 dana stari, koji su bili amorfniprema rentgenskoj difrakciji. Transmisijskom elektronskom mikroskopi-jom i difrakcijom, grijanjem uzoraka u elektronskom mikroskopu, uočenisu prvi kristalići faza dolomita i aragonita. Prema našim opažanjimabiomineralizacija ove vrste morskog zekana (A.p.) odvija se prijelazomamorfnih faza koje sadrže Mg i Ca u dolomit i aragonit.


Da li foton zna kud treba ići ?

Mladen Pavičić1, Mario Stipčević2

1Katedra za fiziku, Gradevinski fakultet u Zagrebu2Zavod za eksperimentalnu fiziku, Institut Ruder Bošković

Interaction-free eksperimenti su kvantno-mehanički eksperimenti ko-ji nam omogućuju detektiranje objekata bez prenošenja i jednog jedinogkvanta energije na njih. U posljednje vrijeme se njihove varijacije raz-raduju za konstrukciju logičkih vrata za primjenu u kvantom računarstvugdje omogućuju produljenje vremena koherencije kvantnih sistema kojiizvode računanje. [1] Primjena tih eksperimenata u bitnom ovisi o detalj-nom razumijevanju dinamike interakcije kvantnih sistema i zbog toga mipripremamo fotonski eksperiment u kojem ćemo mjeriti vrijeme uspostav-ljanja destruktivne i konstruktivne interferencije u monolitnom kristalu.

Pockelsovom ćelijom skrećemo cw laserski snop na kristal prikazan nasl. 1. Intenzitet snopa je toliko smanjen da imamo u prosjeku oko 1 fotonunutar 100 µs. Dakle, kad se snop zakrene na kristal prvi foton će—po kvantnoj teoriji—znati kuda treba ići u ovisnosti o vremenu koje jeproteklo od aktivacije Pockelsove ćelije do njegovog dolaska do detektora,bez obzira na to što je snop "prazan", tj. ne sadrži prethodne fotone.

@@

@@

@@

@@

@@

@@

→ →

←

→ →↓

↓ ↑

Dt

Dr

Sl. 1 Foton iz prizme prelazi u kristal tuneliranjem:R > 0.9999. U prikazanom postavu laserski snopnakon 300 obilazaka u potpunosti postižedestruktivnu interferenciju prema detektoruDr i foton prolazi u Dt. Ako vrijeme nijedovoljno za postizanje interferencije fotonće se reflektirati u Dr. Eksperimentmjeri distribuciju detekcija u detektorima Dt

i Dr u ovisnosti o vremenskoj razlici izmeduaktivacije Pockelsove ćelije i detekcije.

[1] M. Pavičić, Nondestructive Interaction-Free Atom-Photon Controlled-NOT Gate, Phys. Rev. A 75, 032342–1–8 (2007).


Sunčeva aktivnost i "svemirskaprognostika"

Bojan Vršnak

Opservatorij Hvar, Geodetski fakultet Sveučilišta uZagrebu

Sunčevi bljeskovi, koronini izbačaji i brzi tokovi Sunčevog vjetra zna-čajno utječu na bliski svemirski okoliš, Zemljinu magnetosferu, ionosfe-ru i termosferu. Ta sprega trenutačno je u žarištu istraživanja priro-de eruptivnih procesa u Sunčevoj atmosferi, širenja njihovih posljedicameduplanetarnim prostorom i njihova utjecaja na Zemlju, ne samo zbogzanimljivosti fizičke pozadine, već i radi tehnološko-ekonomskih posljedi-ca. U izlaganju će se ukratko prikazati najznačajniji aspekti tzv. sve-mirske prognostike, novog znanstvenog područja koje se bavi razvojemfizičkih metoda za predvidanje stupnja poremećaja izazvanih raznim vi-dovima Sunčeve aktivnosti.


Pojava dvije kvantne kritične točkeu Yb2Pd2Sn pod tlakom:

Modificirani Doniachov faznidijagram

Ivica Aviani, Veljko Zlatić


Zbog različith ionskih volumena magnetske 4f13 i nemagnetske 4f14

elektronske konfiguracije iterbijevih iona, u intermetalnim spojevima, pos-toji dodatni stupanj slobode za natjecanje medu osnovnim elektronskimstanjima pod tlakom. Tako nastaju nova područja u faznom dijagramu,kao u Yb2Pd2Sn, prvom spoju koji pokazuje dvije uzastopne kvantne kri-tične točke.

Usporedbom slobodnih energija paramagnetske i aniferomagnetske fa-ze, u aproksimaciji srednjeg polja, izgraden je teorijski fazni dijagram. Zaprocjenu energetskkog dobitka zbog formiranja singleta korištena je Kon-do temperatura za 4f-oktet Yb iona rascijepljen kristalnim poljem izraču-nata u okviru NCA aproksimacije za Andersonov model jedne magnetskeprimjese. Dobivene vrijednosti dobro se slažu s Hanzawinim rezultatomdobivenim skaliranjem. Energija medudjelovanja procijenjena je na teme-lju rezultata drugog reda računa smetnje za medudjelovanje dviju mag-netskih primjesa.

Dobiveni fazni dijagram objašnjava bitne značajke eksperimentalnihrezultata. Sofisticiraniji pristup, uz slobodnu energiju za periodički An-dersonov model, trebao bi izravno dati oba rješenja, nemagnetsko i mag-netsko.

[1] E. Bauer et al., J. Phys.: Condens. Mattert 17 (2005) S999

[2] T. Muramatsu et al., arXiv:0704.3307v2 (2007)


Tanki filmovi SiOx pripravljenimagnetronskim rasprašenjem

Nikola Radić1, Zdravko Siketić1, IvančicaBogdanović-Radović1, Maja Buljan1, Uroš V. Desnica1,

Robert Slunjski1, Branko Pivac1, Hrvoje Zorc1

1Institut Ruder Bošković

Silicijevi oksidi su vrlo koristan materijal u mikroelektronici i optoelektroni-ci zbog mogućnosti mijenjanja električnog otpora i optičkih osobina promjenomstehiometrije. Pri tome se SiOx<2 slojevi pretežno koriste kao pasivacijski sloj uMIS sklopovima, kao "potrošni" sloj u MEMS tehnologiji, ili kao početni materi-jal za formiranje kristalnih Si nanočestica u SiO2 matrici, dok se stehiometrijskiSiO2 koristi kao izolator u mikroelektronici, optičke presvlake, ili kao podloga zaheterogenu katalizu. Pri tome je magnetronsko rasprašenje osobito podesno zadepoziciju na velikoj površini. Korištenjem različitih meta za rasprašivanje (Si,SiO, SiO2), u pojedinačnom ili kodepozicijskom režimu, te variranjem udjelakisika u Ar+O2 plazmi, postiže se precizna kontrola sastava SiOx filmova. Uzsilicij i kisik, u takvim filmovima se pojavljuju i različite nepoželjne nečistoće- vodik, ugljik, argon, pa čak i prijelazni metali kao rezultat rasprašenja dije-lova magnetrona - koje mogu pokvariti očekivanu funkcionalnost sloja. Takvenečistoće se moraju minimalizirati, i pokazati ćemo rezultat nekoliko pristupaprimijenjenih u KJLC CMS18 uredaju za pripravljanje SiOx≈2 slojeva. SlojeviSiOx≈2 deponirani su RF rasprašenjem čistog SiO2 materijala na dvije vrstepodloga - monokristalni silicij i taljeni kvarc. Isprobane su tri geometrije iz-bojnog prostora u magnetronu (promjer mete 7,5 cm): originalna geometerijaproizvodača, sa zaštitnim kvarcnim prstenom, te uz umetanje dodatnog prste-na na zaslon tamnog prostora. Tlak radnog plina (argon), snaga izboja, tetemperatura podloge varirani su sa ciljem odredivanja njihovog utjecaja na ko-ličinu nečistoća u pripravljenim slojevima. Konačno, u argon je dodavan i kisiksa ciljem da se reaktivnim rasprašenjem poboljša stehiometrija SiO≈2 filmova.Kemijski sastav (od primarnog interesa ovdje) pripravljenih filmova odreden jenuklearnim metodama RBS i ERDA, a stehiometrija filmova procijenjena iz IRtransmisijskih spektara. Spektroskopska elipsometrija upotrebljena je za do-datnu optičku karakterizaciju SiOx filmova te provjeru stehiometrije materijala.Dobiveni rezultati pokazuju da se onečiščenje u SiOx≈2 filmovima može bitno re-ducirati preciznim oblikovanjem geometrije izbojnog protora u megnetronu, dokse stehiometrija može unaprijediti izborom optimalnih parametara depozicije.


Korelacije elektrona u procesudvostruke ionizacije atoma helija

Comptonovim raspršenjem

Zoran Kaliman1, Krunoslav Pisk2, Tihomir Surić3

1Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska2Institut Rudjer Bošković, P.O. Box 180, Zagreb,

Hrvatska; Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska3Institut Rudjer Bošković, P.O. Box 180, Zagreb,

Hrvatska

Predstavljamo nove rezultate računa za dvostruku ionizaciju helije-vog atoma Comptonovim raspršenjem fotona visoke energije. Naš se ra-cun zasniva na perturbativnom pristupu kojeg smo, za ovaj proces, ne-davno razvili[1]. U tom pristupu, amplituda za dvostruku ionizaciju jeopisana dvama doprinosima: tzv."shake" doprinosom [2] koji se bazirana aproksimaciji nagle promjene hamiltonijana interakcije i doprinosomzbog Coulombove interakcije medu elektronima u konačnom stanju. Uovom radu za “shake” doprinos koristimo visoko korelirane valne funkcijepočetnog stanja, tj. osnovnog stanja atoma helija. Predstavit ćemo rezul-tate računa energijske ovisnosti omjera R udarnih presjeka za dvostrukui jednostruku ionizaciju Comptonovim raspršenjem, u području energijaupadnog fotona od 30 keV do 200 keV. Novi rezultati su u suglasnostis našim ranije objavljenim zaključcima o sporoj konvergenciji veličine Rprema asimptotskoj vrijednosti R = 0.0082. Takoder ćemo prikazati idiferencijalne udarne presjeke: spektar izlaznog fotona i spektar sporijegelektrona. Naše rezultate usporedujemo s drugim objavljenim računima.

[1] Kaliman, Z.; Pisk, K.; Suric, T., European Physical Journal D, 42,(2007), 369

[2] Suric, T.; Pisk, K; Logan, B.A.; Pratt R. H., Phys. Rev. Lett. 73,(1994), 790


Fraktalnost dogadaja

Zvonimir Peranić

Veleučilište u Rijeci

Od 1995. do danas (i dalje) unutar Teatra Rubikon ispituje se pos-tavljanja predstava po istim početnim uvjetima u različitim vremenimai s različitim ljudima. Primjerice, jedna se predstava postavlja 1996. sastudentima, potom 2002. s profesionalnim baletnim umjetnicima iz Ru-sije i Rumunjske i ponovno 2009. s izvodačima. Rezultat su samosličnekazališne slike. Različiti ljudi u različitim vremenima kreiraju samosličnedogadaje.


Koincidentno elastično raspršenje –osjetljiva metoda za mjerenje 3D

raspodjele lakih elemenata utankim uzorcima

Iva Bogdanović Radović, Zdravko Siketić, Natko Skukan,Milko Jakšić

Institut Ruder Bošković, Bijenička 54, 10000 Zagreb

Na ionskoj mikroprobi u Laboratoriju za nuklearnu mikroanalizu na-pravljen je postav za elastično koincidentno raspršenje a u cilju mjerenjatrodimenzionalne (3D) raspodjele lakih elemenata u tankim, transmisij-skim metama. Kod ove metode, atomi izbijeni iz mete jednako kao i ioniraspršeni iz primarnog snopa detektiraju se koincidentno u prednje ku-teve. U slučaju kad su ion iz primarnog snopa i atom izbijen iz meteistovrsni kut izmedu njih je uvijek 90o, pa su čestični detektori smještenisimetrično oko smjera snopa na 45o. Primarni snop iona ugljika ubrzanihna 12 MeV-a fokusiran je na svega nekoliko mikrona pomoću nedavnoinstaliranog kvintupleta za fokusiranje težih iona. Dubinska rezolucija iosjetljivost metode testirani su na tankim uzorcima poznate koncentraci-je ugljika. Kao krajnji rezultat demonstrirano je mjerenje 3D distribucijeugljika u 2 mikrona debeloj aluminijskoj foliji s osjetljivošću za ugljik od1 at.%, dubinskom rezolucijom od 100 nm i lateralnom rezolucijom od 2-3mikrometra.


NMR/NQR istraživanjaelektronskih svojstava novihsupravodiča LaO1−xFxFeAs

Dalibor Paar

Fizički odsjek, PMF, Bijenička c. 32, Zagreb

Nedavno otkriće supravodljivosti u novoj grupi materijala baziranihna željezu i arsenu LaO1−xFxFeAs pobudilo je veliki interes medu fizi-čarima čvrstog stanja, ne samo zbog visoke temperature supravodljivogprijelaza (56 K), već i zbog drugih svojstava koja pokazuju sličnosti ali irazlike u odnosu na Cu-O bazirane visokotemperaturne supravodiče. Natemelju tih usporedbi moglo bi se doći do novih spoznaja koje bi moglepomoći objašnjenju fenomena supravodljivosti. Istraživanja nuklearnommagnetskom rezonancijom (NMR) i nuklearnom kvadrupolnom rezonan-cijom (NQR) jezgara 139La, 57Fe i 75As ovih supravodiča s x=0 i x=0.1pokazuju da lokalni Knightov pomak raste monotono s povećanjem tempe-rature i skalira se s makroskopskom susceptibilnošću. Pri tom se vrijemespinske relaksacije skalira medusobno za sve tri jezgre, što je kompati-bilno s jednostavnim kvazičestičnim raspršenjima. Povećanje gradijentaelektričnog polja u NQR odgovoru jezgre As pokazuje da njime dominirajustrukturne promjene na toj poziciji.

[1] H.-J.Grafe, G.Lang, F.Hammerath, D.Paar, K.Manthey et al., New J.Phys. 11 (2009) 035002

[2] H.-J.Grafe, D.Paar, G.Lang, N.J. Curro et al., Phys.Rev.Lett. 101(2008) 047003


Slobodna ekspanzija Lieb-Linigerplina

Dario Jukić1, Robert Pezer2, Thomas Gasenzer3,Hrvoje Buljan1

1Fizički odsjek, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska2Metalurški fakultet, Sisak, Sveučilište u Zagrebu,

Hrvatska3Institut für Theoretische Physik, Heidelberg, Germany

Neravnotežna dinamika višešestičnih medudjelujućih sustava posebnoje zanimljiva u slučaju 1D bozonskih plinova iz više razloga: (i) Takvi susustavi eksperimentalno realizirani sa atomima zatočenim u 1D atomskevalovode; (ii) Modeli koji opisuju te sustave, na primjer Lieb-Liniger (LL)model [1], u nekim su neravnotežnim situacijama egzaktno rješivi [2]; (iii)kvantni efekti su naglašeni u sustavima reducirane dimenzionalnosti. Uokviru LL modela, gdje je jakost interakcije varijabilna od slabo do ja-ko intereagirajućeg sustava, egzaktno ćemo opisati slobodnu ekspanzijuplina iz generičkog lokaliziranog stanja. Opisati ćemo dinamiku i izves-ti asimptotske izraze za višečestičnu valnu funkciju, raspodjelu impulsai gustoću [3,4]. Takav scenario neravnotežne dinamike koristi se u tzv."time-of-flight" eksperimentima za analizu početnog lokaliziranog stanja.Tehnike korištene u [2-4] u kombinaciji s metodom izračuna jednočestič-ne matrice gustoće za jako-medudjelujući režim [5] imaju potencijal zadaljnji razvoj egzaktnih metoda za analizu neravnotežne dinamike jakokoreliranih višečestičnih sustava.

[1] E. Lieb and W. Liniger, Phys. Rev. 130, 1605 (1963).

[2] H. Buljan, R. Pezer, T. Gasenzer, Phys. Rev. Lett. 100, 080406(2008).

[3] D. Jukić, et al., Phys. Rev. A 78, 053602 (2008).

[4] D. Jukić, B. Klajn, H. Buljan, Phys. Rev. A 79, 033612 (2009).

[5] R. Pezer, H. Buljan, Phys. Rev. Lett. 98, 240403 (2007).


Struktura i dinamika natrijeve solihialuronske kiseline

Tomislav Vuletić1, Sanja Dolanski Babić2, ZrinkaGregurić1, Tomislav Ivek1, Silvia Tomić1, Rudi

Podgornik3

1Institut za fiziku, Zagreb, Hrvatska2Institut za fiziku i Medicinski fakultet, Sveučilište u

Zagrebu, Hrvatska3Faculty of Mathematics and Physics, University of

Ljubljana, Slovenia

Mjerili smo dinamiku vodenih otopina natrijeve soli hialuronske kiseli-ne (Na-HA) u ovisnosti o koncentraciji Na-HA i koncentraciji dodane soli.Tehnikom dielektrične spektroskopije su detektirana dva relaksacijska mo-da u frekventnom području izmedju 100 Hz i 100 MHz koji odgovarajudifuznom kretanju protuiona duž prostornih skala koje odreduju struktu-ru otopine i strukturu pojedinog lanca [1]. Zakoni potencije koje te skaleslijede približno odgovaraju zakonima predvidenim teorijom za jako flek-sibilne polimere čija je dužina tvrdokornosti manja od korelacijske dužineotopine [2,3].

[1] Z.Gregurić, diplomski rad PMF, Sveučilište u Zagrebu (neobjavljeno,2008).

[2] A.V.Dobrynin and M.Rubinstein, Prog.Polym.Sci. 30, 1049 (2005).

[3] T.Odijk, Macromolecules 12, 688 (1979).


Transport u neuredenim sustavima

Ivo Batistić1, Eduard Tutiš2



Transportna svojstva neuredenih sustava istražena su numerički po-moću master jednadžbe. Dobiveni rezultati usporedeni su s analitičkimaproksimativnim rezultatom Mottove teorije preskakanja promjenjivogdosega (variable range hopping).


NEXAFS istraživanjaheksagonalnog borovog nitrida

bombardiranog niskoenergetskimionima

Robert Peter1, Ana Božanić1, Mladen Petravić1, ZlatkoMajlinger1, Liang-Jen Fan2, Yaw-Wen Yang2, Ying Chen3

1Odjel za fiziku, Sveučilište u Rijeci, 51000 Rijeka,Hrvatska

2National Synchrotron Radiation Research Center,Hsinchu 30077, Taiwan

3Institute for Technology Research and Innovation,Deakin University, Geelong Victoria 3217, Australia

Formiranje defekata u heksagonalnom borovom nitridu (h-BN) bom-bardiranom niskoenergetskim ionima proučavali smo spektroskopskom me-todom fine strukture apsorpcije x-zraka blizu rubova ljuski (Near EdgeX-ray Absorption Fine Structure - NEXAFS) oko borovog i dušikovogK-ruba. Iz spektra koji prikazuje B K-rub vidljivo je razbijanje B-N ve-za i formiranje dušikovih vakancija, VN, nakon čega dolazi do formiranjamolekularnog dušika, N2, na intersticijskim pozicijama. Postojanje N2stvara karakterističnu uzbudu u niskorazlučivim NEXAFS spektrima okoN K-ruba, te ona u visokorazlučivim mjerenjima otkriva karakteristič-nu finu vibracijsku strukturu. U NEXAFS spektrima oko B i N K-rubapojavljuje se nekoliko novih pikova unutar energetskog procjepa borovognitrida koje pripisujemo borovim i dušikovim intersticijskim atomima štoje u skladu sa teorijskim predvidanjima i simulacijama.

[1] A.Bozanic, Z.Majlinger, M.Petravic, Q.Gao, D.Llewellyn, C.Crotti,and Y.-W.Yang, J.Vac.Sci.Technol.A 26, 592 (2008).

[2] W.Orellana and H.Chacham, Phys.Rev.B 63, 125205 (2001).


Optički spektar proflavina: odastrofizike do biologije

Ana Bonaca, Goranka Bilalbegović

Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet,Sveučilište u Zagrebu

Početkom XX stoljeća izmjerene su prve linije difuznih spektralnihvrpci meduzvjezdane tvari [1]. Kasnijim mjerenjima meduzvjezdanih obla-ka male gustoće otkriveno je oko 300 difuznih spektralnih vrpci. Nakon90-ak godina istraživanja i intenzivnog razvoja znanosti još se ne zna pori-jeklo svih linija. Predloženi su, analizirani i često potpuno ili djelomičnoodbačeni različiti nosioci tih spektralnih linija: procesi na površinamazrnaca astrofizičke prašine, pobudena stanja ugljikovih lanaca, fulerenate mnogih drugih nanostruktura i molekula. Istražujemo mogućnost daje molekula proflavina (C13H11N3) odgovorna za neke od linija difuznihspektralnih vrpci meduzvjezdane tvari. Proflavin je značajan i za biologi-ju. Predložen je kao jedan od kandidata za posrednika u formiranju DNAi RNA u ranim fazama nastanka organskog materijala u Svemiru.

Uporabom vremenski ovisne teorije funkcionala gustoće [2] računamooptičke spektre čistog proflavina u vakuumu i proflavina s primjesama.Rezultati pokazuju dobro slaganje s mjerenjima optičkog spektra profla-vina u vodenoj otopini u laboratorijima na Zemlji te s nekim od linija izdifuznih spektralnih vrpci meduzvjezdane tvari.

[1] G. H. Herbig, Annu. Rev. Astrophys. 33, 19 (1995)

[2] E. Runge, E. K. U. Gross, Phys. Rev. Lett. 52, 997 (1984)


Transportna svojstva supravodičaMgB2 dopiranog magnetskim

nanočesticama

Nikolina Novosel1, Damir Pajić1, Mislav Mustapić1,Andrey Shcherbakov2, Željko Skoko1, Emil Babić1,

Joseph Horvat2, Krešo Zadro1

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu2ISEM, University of Wollongong, Wollongong, Australija

U ovom radu istraživali smo elektromagnetska svojstva supravodičaMgB2 dopiranog magnetskim nanočesticama. MgB2 dopiran je česticamaFe2B i česticama Fe2B oklopljenim SiO2, prosječne veličine 80, odnosno140 nm. Pripremljene su MgB2/Fe žice sa različitim udjelima nanočes-tica (0, 3, 7.5, 12 wt.%) i sinterirane na temperaturama 650C i 750C.Izmjerili smo magnetootpore i kritične struje MgB2/Fe žica u područjutemperatura 2 − 40 K i magnetskim poljima B ≤ 16 T. Temperaturasupravodljivog prijelaza Tc smanjuje se relativno brzo povećanjem dopi-ranja (∼ 0.5 K po wt.%). Sukladno tome dopirani uzorci imaju manjeireverzibilno polje Birr i manju gustoću kritične struje Jc, što je opaže-no na niskim (5 K) i na visokim temperaturama (20 K). UsporedbomJc(B,T ) krivulja dopiranih i nedopiranih žica može se zaključiti da jeglavni mehanizam zapinjanja magnetskih vrtloga isti u nedopiranim i do-piranim žicama. Blago zakrivljene linije Kramerovih prikaza Jc dopiranihžica upućuju na relativno veliku nehomogenost uzoraka. S obzirom nadobivene rezultate i podatke iz literature raspravljamo o utjecaju dopira-nja MgB2 magnetskim nanočesticama na zapinjanje magnetskih vrtloga,odnosno na elektromagnetska svojstva. Takoder razmatramo mogućnostipoboljšanja svojstava MgB2/Fe žica dopiranjem magnetskim nanočesti-cama te smjernice daljnjeg istraživanja.


Sinteza i karakterizacijamagnetskih nanočestica tipa Fe2B

Mislav Mustapić1, Damir Pajić1, Marina Cindrić2, ŽeljkoSkoko1, Emil Babić1, Krešo Zadro1, Nikolina Novosel1

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska2Kemijski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

Magnetske nanočestice Fe2B i FeCoB su dobivene redukcijom vode-nih otopina soli željeza i kobalta pomoću kalijevog borhidrida [1,2]. Prisamoj sintezi nanočestice se mogu oklopiti silicijevim dioksidom [3] štomijenja njihova svojstva i medudjelovanje. Nanočestice su pripravljenena Kemijskom odsjeku, a karakterizirane su pomoću pretražne elektron-ske mikroskopije (SEM) na ISEM-u u Wollongongu Australija te pomoćurendgenske difrakcije i mjerenja magnetizacije na Fizičkom odsjeku. Neo-klopljene Fe2B čestice su veličine oko 80 nm i sastavljene su od kristalnihzrna dimenzija manjih od 10 nm. Čestice oklopljene silicijevim dioksidomsu veće (120-450 nm ovisno o vrsti čestica i količini dodanog silicijevog di-oksida) i sukladno uzorku rendgenske difrakcije imaju amorfnu strukturu.Magnetska mjerenja (izvršena na 5K i 300K na svim česticama) poka-zuju kombinaciju feromagnetskog i superparamagnetskog ponašanja [4]sukladno rasponu veličina i sastavu nanočestica. Daljnjim usavršavanjempriprave mogu se dobiti magnetske nanočestice prikladne za primjenu umedicini, supravodljivim materijalima i nanotehnologiji.

[1] S. Wells et al. J. Phys.: Condens. Matter 1 (1989) 8199-8208

[2] J. Jiang et al. Non-Crystalline Solid. 124 (1990) 139-144

[3] C. Saiyasombat et al. Nanotechnology 19 (2008) 085705 (7pp)

[4] D. Pajić, Doktorska dizertacija, Klasična i kvantna magnetska relak-sacija u izabranim nanomagnetima, Zagreb, 2008


Utjecaj nanočestica bakrova feritana supravodljiva svojstvamagnezijevog diborida

Emil Babić1, Damir Pajić1, Mislav Mustapić1, NikolinaNovosel1, Željko Skoko1, Krešo Zadro1, Josip Horvat2,

Andrew Shcherbakov2

1Fizički odsjek,PMF,Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska2ISEM,University of Wollongong,Wollongong,Australia

Istraživan je utjecaj dopiranja nanočesticama bakrova ferita [1] na su-pravodljiva svojstva žica magnezijevog diborida. Žice dopirane sa 0,3 i7.5 tež.% nanočestica su sinterirane na 650C ili 750C u atmosferi čistogargona. Rendgenski difraktogrami dopiranih žica skoro se ne razlikujuod onog nedopirane, tek povećanje faze MgO ukazuje na moguću inte-rakciju nanočestica sa magnezijem tijekom sinteze. Medutim, mjerenjamagnetootpora i kritične struje izvršena u području temperatura 2-42Ki magnetskom polju do 16T pokazuju pogoršanje supravodljivih svojsta-va sa dopiranjem. Temperature supravodljivog prijelaza opadaju za 1.4Kpo tež. postotku nanočestica, što vodi do smanjenja ireverzibilnih polja(polja na kojima iščezava kritična struja) i jače poljne ovisnosti kritičnihstruja dopiranih žica. Opaženo slabljenje supravodljivih svojstava dopira-njem je u suprotnosti sa objavljenim povećanjem kritičnih struja na višimtemperaturama (dobivenim iz mjerenja magnetizacije) u masivnim uzor-cima magnezijevog diborida dopiranim nanočesticama željeznog ferita [2].Ovdje razmatramo uzroke različitih opaženih utjecaja sličnih nanočestica.

[1] D. Pajić et.al., JMMM 281 (2004) 353

[2] B. Qu et.al., SUST 22 (2009) 015027


Mehanokemijska stabilnost H2Ti3O7

nanostruktura

Milivoj Plodinec1, Andreja Gajović1, Ivica Friščić2,Nenad Tomašić2, Damir Iveković3

1Institut Ruder Bošković, Zagreb, Hrvatska2Prirodoslovno matematički fakultet, Sveučilište u

Zagrebu3Prehrambeno biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Zadnjih godina nanostrukturni titanati su pobudili značajan intereszbog svojih električnih i katalitičkih svojstava značajnih u nizu primjena.Uz to titanatne nanocijevčice i nanožice imaju veliki omjer dužine i širine,te veliku specifičnu površinu. Za primjenu titanatnih nanostruktura jeod ključne važnosti poznavati njihovu strukturnu stabilnost pri promjenitemperature [1], te pri mehanokemijskom tretiranju.

Istraživali smo mehanokemijsku stabilnost hidrogen trititanatnih (H2Ti3O7)nanocijevčica i praha istog kemijskog sastava. Strukturni fazni prijela-zi izazvani intenzivnim kugličnim mljevenjem istraženi su Ramanovomspektroskopijom (RS) i rendgenskom difrakcijom (XRD), dok su promje-ne nanostrukture i morfologije praćeni visokorazlučivom transmisijskomelektronskom mikroskopijom (HRTEM).

Već nakon kraćeg mljevenja počinje fazni prijelaz nanocijevčica u TiO2

anatas, te nakon toga opažamo direktni fazni prijelaz u TiO2 rutil, bezpojave visokotlačne TiO2 II faze. Kod H2Ti3O7 praha, mljevenjem dolazido faznog prijelaza u smjesu anatasa i rutila. Rutil se javlja znatno ranijenego kod nanocijevčica. Usporedit će se rezultati RS i XRD pri opaža-nju faznih prijelaza H2Ti3O7, a pojava pojedinih strukturnih faza bitiće objašnjena promjenama na nanometarskoj skali, te će biti diskutiranamorfologija i stabilnost faza.

[1] A. Gajović, I. Friščić, M. Plodinec, D. Iveković, J. Mol. Struct.,924–926 (2009) 183–191.


Veza elektronske strukture smehaničkim svojstvima i stabilnosti

amorfnih slitina ranih i kasnihprijelaznih metala

Ramir Ristić1, Emil Babić2, Mirko Stubičar3, AhmedKuršumović4

1Odjel za fiziku, Trg Ljudevita Gaja 6, HR-31000 Osijek2Fizički odsjek, Bijenička cesta 32,

Prirodoslovno-matematički fakultet, HR-10002 Zagreb3Institut za fiziku, Bijenička cesta 46, HR-10000 Zagreb

4Department of Materials Science, Cambridge University,Pembroke Street, Cambridge CB2 3QZ, United Kingdom

Elastičnost i tvrdoća amorfnih slitina TE-Ni, Cu (TE=Ti, Zr i Hf)rastu približno linearno s koncentracijom Ni i Cu (x) u širokom kompozi-cijskom području (x<66 at%). Taj porast povezan je s porastom Debyevihtemperatura istih slitina s x te pokazuje da jakost meduatomskog vezanjaraste s x. Termička stabilnost tih slitina (npr. temperature kristalizacije)takoder raste s x dakle s meduatomskim vezanjem. Budući da u svim timslitinama elektronska gustoća stanja na Fermijevoj razini N(EF ) opadalinearno s x, postoji vrlo jednostavna veza elektronske strukture s meha-ničkim svojstvima i stabilnosti amorfnih slitina TE-Ni, Cu. Ocijenili smoi mehanička svojstva amorfnih TE (ekstrapolacijom svojstava slitina u x= 0) te ih usporedili s onima kristalnih TE.


Spinski ovisne korelacije čestica primalim kutovima raspršenja upolariziranim p+p sudarima

Nikola Poljak, Mirko Planinić

Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultetSveučilišta u Zagrebu

Za česticu proizvedenu u sudaru polariziranih protona, spinska asime-trija je definirana kao razlika udarnih presjeka za spin gore i spin doljepodijeljena sa njihovom sumom. Dva objašnjenja spinske asimetrije su Si-versov efekt, koji je asimetrija pri produkciji mlazova čestica, i Collinsovefekt, koji je asimetrija u fragmentaciji mlazova. Razlučivanje tih dopri-nosa u mjerenjima zahtjeva promatranje korelacija čestica u mlazovima.

STAR kolaboracija objavila je precizna mjerenja jednostrukih tran-sverzalnih asimetrija za produkciju π0 čestica u sudarima polariziranihprotona na energiji

√s =200 GeV. Ponašanje asimetrije kao funkcije lon-

gidutinalnog momenta piona poklapa se s očekivanjima dobivenima iz Si-versovog efekta, dok ponašanje kao funkcija transverzalnog mometa nijeu skladu s nikakvim teorijskim očekivanjima.

Novi detektor zvan Forward Meson Spectrometer (FMS) pokriva po-dručje 2.5 < η < 4, i kao i njegov prototip, Forward Pion Detector ++(FPD++), ima značajno veću prihvatljivost u odnosu na ranije detekto-re. Pomoću FMS-a mogu se vršiti istraživanja spinskih korelacija kojabi omogućila da se razvežu doprinosi asimetriji pri produkciji neutralnihpiona.

[1] Spin-dependent Forward Particle Correlations in p+p Collisions at√

s= 200 GeV, N.Poljak for the STAR collaboration, arXiv:0901.2828

[2] Forward Neutral Pion Transverse Single Spin Asymmetries in p+pCollisions at

√s = 200-GeV, STAR collaboration, Phys.Rev.Lett.101

:222001,2008


Laserska ablacija na zagrijanojmetalnoj pločici

Višnja Henč-Bartolić1, Suzana Jakovljević2, Mile Baće1

1Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta uZagrebu

2Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilušta u Zagrebu

Pločica od bakra zagrijana je na 3700 C da bi iza toga bila ozrače-na snopom iz dušikovog lasera (377 nm, 6 ns, 3 mJ). Snop je fokusiranna metu kvarcnom lećom ( f=100 mm) . Nakon 100 uzastopnih laser-skih impulsa vidljivo je oštećenje na površini bakra. Zagrijana površina ipojedina laserska radijacija uzrokuju eksploziju plazme.

U okolišu udara snopa vide se koncentrični prstenovi koji se mogutumačiti Rayleigh-Bénardovom konvekcijom [1,2]. U pojedinom prstenu,zbog temperaturnog gradijenta očekuje se vrtloženje kapljičastih slojevagradeći smotuljak. Ovako ostvarena promjena na površini mete bitno serazlikuje od oštećenja koja nastaju na meti kada se ona nalazi na sobnojtemperaturi prije ozračavanja laserskim snopom. U tom slučaju dobivajuse uski "duboki" krateri.

[1] S. Lugomer, Laser-matter interaction (2001) Profil, Zagreb

[2] Bénard cells- Wikipedia, the free encyclopedia (2009)


Usporedba magnetskih i električnihsvojstava PANI-HCl-a

M. Novak, I. Kokanović, D. Babić, M. Baćani

Prirodoslovno-matematički fakultet, Fizički odsjek,Bijenička cesta 32, 10000 Zagreb

Promatrana su magnetska i transportna svojstva dviju vrsta uzora-ka hidrokloriranog polianilina (PANI-HCl) proizašlih direktno iz sinteze(DS) te dobivenih postupkom naknadnog kontroliranog dopiranja (KD).Obje vrste uzoraka gotovo su maksimalno dopirane. DS uzorci pokazu-ju znatno višu električnu vodljivost na sobnoj temperaturi, gotovo redveličine, spram KD uzoraka. Temperaturna vodljivosti slijedi općenituovisnost σ ∝ exp[−[T0/T ]α]. Na visokim temperaturama (∼ 200 − 300K) vodljivost slijedi ovisnost α = 1, dok na niskim α = 2/5, u obje vrsteuzoraka. DS uzorci pokazuju i jasnu α = 1/4 ovisnost na prijelazu izmeduvisoko i niskotemperaturnog režima. Statička magnetska susceptibilnost(MS) mjerena je pomoću supravodljivog magnetometra (SQUID) u tem-peraturnom području od 10 do 300 K. MS uzorka može se rastaviti na:χmjereno = χcore + χCurie−like + χPauli−like. Promjene u Curievoj pa-ramagnetskoj susceptibilnosti (PS) (χCurie−like = C/T ) i temperaturnoneovisnoj PS (χPauli−like) prate navedene promjene u transportnim re-žimima. Padom temperature dolazi do porasta Curieve konstante (C),ali i istovremenog smanjenja χPauli−like doprinosa [1]. Dobiveni mag-netski i transportni rezultati sugeriraju medusobnu povezanost, odnosnoda dopiranje/temperatura istovremeno utječe na magnetska i transportnasvojstva PANI-HCl-a. Budući da oba uzorka imaju blizak stupanj dopira-nja, diskrepancija u transportnim i magnetskim svojstvima promatranihuzoraka može se pripisati različitom stupnju nereda u uzorcima.

[1] M. Novak, I. Kokanović, D. Babić i M. Baćani, članak u pripremi.


Spektroskopija hiperjezgri tvorenihelektroprodukcijom

Tomislav Ševa, Darko Androić, Miroslav Furić

Prirodoslovno-matematički fakultet Zagreb, Fizički odsjek

Produciranje čestica sa stranošću, hiperona, u nuklearnom medijuomogućava istraživanje duboko vezanih nuklearnih stanja i hiperon-nukleoninterakcije. S obzirom da hiperon ne podliježe efektu Paulijevog blokira-nja dobra je proba unutrašnjosti jezgre gdje standardne probe nije mogućekoristiti.

U eksperimentu E01-011 uspješno su dobiveni hipernuklearni spektrivisoke rezolucije u reakciji (e, e′K+) na metama 7Li, 12C, te 28Si, pri čemuje spektar silicijske mete prvi takav sa stanjima iznad p-ljuske dobivenelektroprodukcijom.

Karakteristike interakcije (e, e′K+) su pobudivanje spin-flip stanja,te produciranje jezgara bogatih neutronima pretvorbom protona u Λ-hiperon.

Eksperiment treće generacije E05-115 produkcijsku fazu započinje ukolovozu 2009. Cilj je proučavanje jezgara s p-ljuskom (He, Li, Be, B) tesrednje-teških jezgara (Si, Ca, Cr). Jezgre s p-ljuskom su izuzetno važnezbog dobivanja informacija o izospinskoj ovisnosti strukture i lambda-sigma vezanju. Podaci za srednje-teške jezgre omogućit će uvid u dubinulambda-nukleon potencijala, te dati informacije o spin-orbit interakciji.

[1] Hypernuclear spectroscopy program at JLab Hall C. Nuclear PhysicsA. 804 (2008); 125-138

[2] The HKS experiment on Lambda-hypernuclear spectroscopy via elec-troproduction at JLab. Nuclear Physics A 790 (2007), 1-4; 679C-682C


Primjena nisko-tlačne plazme zamodifikaciju površine i svojstava

tekstilija

Sanja Ercegović Ražić, Ružica Čunko

Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilišta u Zagrebu

U skladu sa sve strožim ekološkim zahtjevima koji se postavljaju predsuvremene procese tekstilne tehnologije, sve veće značenje pridaje se obra-dama agensima koji su prihvatljivi upravo s ekološkog aspekta (plazma,ozon, biopolimeri). U području tekstilstva posljednjih desetak godina,provode se istraživanja vezana uz primjenu hladne plazme sa svrhom do-bivanja višefunkcionalnih tekstilnih proizvoda (hidrofobnih, hidrofilnih,smanjene sklonosti nabijanju statičkim elektricitetom, i dr.) Pri tom jenaglasak usmjeren na funkcionalizaciju svojstava, modifikacijom površinetekstilnog materijala, što pridonosi željenoj kvaliteti tekstilnog materijala.

U okviru Zavoda za materijale, vlakna i ispitivanje tekstila pri TTF-u, nabavljen je nisko-tlačni plazma sustav primjenom kojeg se provodeobrade s ciljem postizanja modifikacije svojstava površine tekstilnih ma-terijala radi što učinkovitije primjene metalnih čestica, koje mogu rezul-tirati postizanjem antibakterijskih i antistatičnih svojstvava. Dosadašnjaistraživanja usmjerena su na utvrdivanje optimalnih uvjeta procesa obra-de plazmom te utvrdivanje fizikalno-kemijskih promjena površine vlakanai utjecaja plazme na svojstva materijala.

Uočeni su učinci djelovanja plazme na promjenu površine vlakana ko-ja postaje hrapavija čime se povećava njegova specifična površina, a timesposobnost primanja i vezanja vode postaje bolja. Osim poboljšane hi-drofilnosti vlakana, utvrdene su promjene u prekidnoj sili i prekidnomistezanju materijala, te promjene savojne krutosti ispitivanih uzoraka.


Visokotlačni fazni prijelazi kristalasilicija

Igor Lukačević, Dejan Bošnjaković, Ivan Rimac

Odjel za fiziku, Sveučilište J. J. Strossmayera, Osijek

Zbog njegove iznimno široke uporabe, istraživanja silicija i njegovihspojeva su mnogobrojna. Prirodno zanimanje i za njegove visokotlačnefaze je postajalo sve veće kako su se razvijale eksperimentalne i teorij-ske metode, koje mogu simulirati uvjete visokog tlaka. Na atmosferskomtlaku silicij se kristalizira u kubičnoj dijamantnoj strukturi poluvodičkogkaraktera, dok se povećanjem tlaka procjep izmedu elektronskih vrpci za-tvara, što rezultira metalnim karakterom njegovih ostalih faza.

Naše zanimanje za silicij je vezano uz tlakom uzrokovane strukturnefazne prijelaze koje doživljavaju njegove visokotlačne faze: dijamantna(cd), β-Sn, te Imma. Fazni prijelaz cd → β-Sn je prvog reda, te se mo-že proučavati standardnom metodom zajedničke tangente i usporedbomentalpija. No, pri faznom prijelazu β-Sn → Imma, promjena volumena jevrlo mala, što ukazuje na prijelaz drugog reda. Time standardne metodeispitivanja energetike i strukturne stabilnosti kristlanih faza postaju ne-upotrebljive. U slučaju vrlo male promjene volumena teorija mekog modapredvida mekšanje LO(Γ) fononskog moda s tlakom. Koristeći (pertur-bacijsku) teoriju funkcionala gustoće, cilj nam je pokazati da nestabilnostβ-Sn faze uzrokuje elastična deformacija kristala povezana s mekim fo-nonskim modom.

[1] A. Mujica et al., Rev. Mod. Phys. 75 (2003) 863


Utjecaj vode na procespolimerizacije i stabilnost APST

Krešimir Furić1, Vesna Volovšek2, Lahorija Bistričić3,Vladimir Dananić2, Svetozar Musić1

1Institut Ruder Bošković, POB 180, HR-10002 Zagreb2Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Marulićev

trg 19, 10000 Zagreb3Fakultet elektrotehnike i računarstva, Unska 3, 10000

Zagreb

Aminopropilsilantriol, APST - NH2CH2CH2CH2Si(OH)3, je novi or-ganosilanski spoj, jednostavno se koristi, te je dobrih svojstava u kontakti-ranju s različitim optičkim vlaknima, poluvodičkim podlogama i nanočes-ticama [1,2]. Proces polimerizacije ovog vezajućeg sredstva nije zadovolja-vajuće objašnjen usprkos mnogih napora u posljednjoj dekadi ni u slučajusamog APST polimera, pa tim slabije za APST-metal, APST-staklo andAPST-plastika kontakte. Većina autora do sada se slaže s tvrdnjom damehanička svojstva čiste tvari i kontakata s drugim materijalima vrlo ovi-se o atmosferskim uvjetima nastajanja. Naša ranija istraživanja bila sufokusirana na utjecaj svjetla, temperature i podloge [3,4] u APST poli-merizaciji, no ovdje je pažnja više posvećena prisustvu i ulozi molekulevode.

[1] I. Shimizu et al, Vibr. Spectrosc. 14 (1997) 113

[2] T. Ogasawara et al, Colloid Surf. A-Physicochem. Eng. Asp. 180(2001) 317

[3] V. Volovšek et al, Book of Abstracts, EUCMOS XXVII, Krakow, Ed.M. Handke et al

[4] V. Volovšek et al, Jour. Phys: Conf. Ser. 28 (2006) 135


Mjerenja i rekonstrukcija slike sdemonstracijskim PET sustavom

Ivica Friščić, Mihael Makek, Damir Bosnar

Fizički odsjek, Prirodoslovno matematički fakultet,Sveučilište u Zagrebu

Pozitronska emisijska tomografija (PET) je nuklearna tehnika koja serabi u kliničkoj medicini i biomedicinskim istraživanjima za funkcional-no oslikavanje organa i tkiva [1]. Komercijalni klinički PET uredaji suvrlo složeni detektorski sustavi s nekoliko tisuća individualnih detektora,odgovarajuće elektronike i programskih paketa za rekonstrukciju slike.

Na Fizičkom odsjeku, PMF, Zagreb, u okviru projekta tehničke surad-nje IAEA "Setting Up of Demonstration Positron Emission TomographyModel for Teaching Purposes" izgraden je jednostavan demonstracijskiPET sustav, koji uz sve bitne karakteristike profesionalnih uredaja mo-že demonstrirati i mogućnost uporabe metode vremena proleta (time-of-flight PET).

Sustav se sastoji 48 BaF2 detektora koji se mogu složiti u jedan prstenod 48 detektora ili dva prstena od 24 detektora, te NIM, CAMAC i VMEelektronike za procesiranje i spremanje podataka. Za rekonstrukciju slikekorišteni su MATLAB programski paketi.

Ovim PET sustavnom načinjena su preliminarna mjerenja kako bi seodredila vremenska i prostorna rezolucija sustava, te je demonstriranaprednost TOFPET-a nad običnim PET-om.

[1] S. Webb: The Physics of Medical Imaging, Taylor & Francis, 1988


Elastično i kvazi-slobodnoraspršenje radioaktivnog snopa 6He

energije 16.8 MeV na meti 9Be

Marija Majer, Matko Milin

Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultetSveučilišta u Zagrebu

Mjerenjem nuklearnih reakcija izazvanih lakim projektilima dobivase uvid u strukturu i mehanizam nastanka jezgri. Mogućnost upotreberadioaktivnih snopova omogućila je proučavanje i teže dostupnih lakihjezgara, udaljenih od doline stabilnosti.

Na postrojenju za proizvodnju radioaktivnih snopova u Louvain-la-Neuveu napravljena su prva mjerenja nuklearnih reakcija izazvanih radi-oaktivnim snopom 6He energije 16.8 MeV na meti 9Be. Nabijene česticeu izlaznim kanalima detektirane su pomoću 224 silicijska strip detektoragrupirana u dva niza detektora uz pokrivanje velikog prostornog kuta. Ov-dje ćemo predstaviti rezultate koji se odnose na elastično i kvazi-slobodnoraspršenje [1].

Rezultati za elastično raspršenje usporedjeni su s eksperimentalnimrezultatima za raspršenje 6Li na istoj meti i sličnoj energiji te s teorijskimračunima. Zadovoljavajuće slaganje dobiveno je s CDCC računom, štopotvrdjuje da učinci rascjepa slabo vezanog 6He imaju značajnu ulogu uprocesu. Jasno je opaženo kvazi-slobodno raspršenje 6He na α-klasteru u9Be što potvrdjuje tvrdnju postavljenu u [2] za 6Li da čak i slabo vezaniprojektil niske energije može sudjelovati u takvom raspršenju.

[1] M. Majer, R. Raabe, M. Milin et al., poslano u Phys. Rev. C

[2] Dj. Miljanić, M. Milin et al., Europhys. Lett 76 (2006) 801


Odnos izmedu galaktičkog isolarnog kozmičkog zračenja u

atmosferi

Marina Poje1, Branko Vuković1, Maja Varga1, VanjaRadolić1, Igor Miklavčić1, Dario Faj2, Josip Planinić1

1Odjel za fiziku, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku2Klinička bolnica Osijek, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek

Kozmičko zračenje je primarni izvor ionizacije u atmosferi iznad 1km; za visine manje od 1 km dominatni je izvor ionizacije u mnogim po-dručjima radon. Ionizacijsko okruženje je kompleksna smjesa nabijenihčestica solarnog i galaktičkog podrijetla, kao i sekundarnih čestica nas-talih interakcijom kozmičkih čestica i molekula u Zemljinoj atmosferi[1,2]. Koristeći poluvodički dozimetar Mini 6100 za mjerenja fotonske br-zine doze u zrakoplovu ATR 42 dobili smo 0, 30 µSv/h u razdoblju od26. rujna do 24. listopada 2003. Brzina doze prirodnog zračenja na tluu zagrebačkoj zračnoj luci (bez radonske komponente) iznosi 0, 2 µSv/h.Brzina doze u zadnjem tjednu mjeseca listopada bila je za faktor 1,8 većanego prosječna vrijednost u drugim mjerenjima. Pretpostavili smo da jeu tom periodu bila pojačana Sunčeva aktivnost koja je povećala dozu, štose kasnije i potvrdilo prema podatcima u literaturi [3]. Koristeći empirij-ske podatke iz listopada 2003. godine, istražen je odnos izmedu solarne igalaktičke komponente kozmičkog zračenja te je izvedena relacija pomo-ću koje je odreden udio solarne komponente u kozmičkom zračenju od 9% ; dobiveni rezultat je u skladu s očekivanom dominacijom galaktičkekomponentne koz. zračenja [4].

[1] Bartlett, D.T., Radiation Protection Dosimetry 109 (2004) 349

[2] Poje, M. et al., Advances in Space Research 42 (2008) 1913

[3] Getley, I.L, Space Weather 2 (2004)

[4] Heinrich,W. et al.,Radiation Protection Dosimetry 86 (1999) 253


Utjecaj dimenzionalnosti namagnetotransportna svojstva

Emil Tafra1, Bojana Hamzić2, Mario Basletić1, AmirHamzić1

1Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultetSveučilišta u Zagrebu


Proučavanje fizikalnih svojstava sistema sa jakim interakcijama po-sebno je važno u slučaju reducirane dimenzionalnosti gdje elektronskekorelacije postaju još istaknutije. Vrlo osjetljiv odnos izmedu elektron-skih i strukturnih svojstava omogućuje da se modifikacijom strukturnihsvojstava mijenja i anizotropija sistema. Istraživanje magnetotransport-nih svojstava (anizotropije otpornosti, Hallovog efekta, magnetootpora)pokazuje se kao važno sredstvo za istraživanja fundamentalnih svojstavakao što su karakter vodljivosti, elektronske korelacije, stupanj dimenzi-onalnosti (od strogo 1D do 3D), fenomeni uredenja, fazni prijelazi,. . . Utom smislu ova istraživanja obuhvaćaju organske vodiče (TMTSF)2ReO4 i(TMTTF)2AsF6, gdje je ustanovljen prijelaz u strogo 1D režim [1]; kvazi-1D kuprate Sr14−xCaxCu24O41 (0 ≤ x ≤ 11.5) gdje je uz karakterizacijuporijekla promjene vodljivosti od izolatora do metala ustanovljena i kva-litativna sličnost s gotovo izotropnim 2D kupratima [2]; i LaAlO3/SrTiO3

heterostrukture, gdje je ustanovljeno postojanje visokovodljivog 3D slojaunutar SrTiO3 supstrata [3].

[1] B. Korin-Hamzić, et al., Phys. Rev. B 73 (2006) 115102

[2] E. Tafra, et al., Phys. Rev. B 78 (2008) 155122

[3] G. Herranz, et al., Phys. Rev. Lett. 98 (2007) 216803


Tragovi brzih teških iona umaterijalima

Marko Karlušić, Milko Jakšić

Institut Ruder Bošković

Proizvodnja i karakterizacija ionskih tragova brzim teškim ionima po-dručje je primjenjene fizike koje je u intenzivnom razvoju. Osim mnogo-brojnih primjena jetkanih ionskih tragova, u posljednje vrijeme sve višepažnje privlače latentni ionski tragovi, kako zbog mogućih primjena takoi zbog odgovora koje daju na pitanja vezana uz fundamentalne proceseprilikom interakcije brzih teških iona s materijom.

Tipične dužine latentnih ionskih tragova su desetak mikrometara, aliim se promjer mjeri u nanometrima, što je oduvijek predstavljalo značaj-nu poteškoću u njihovoj karakterizaciji. Promjer jetkanih tragova ovisio vremenu jetkanja, a komercijalno dostupne membrane imaju dimenzijepora izmedu 0.1 i 10 mikrometara. Karakterizacija submikronskih poračesto predstavlja problem zbog ograničenja optičkog mikroskopa, koji jejoš više naglašen pomicanjem granica dimenzija jetkanih tragova u podru-čje ispod 100 nm.

Postojeći 6 MV tandem van de Graaff akcelerator u Laboratoriju zainterakciju ionskih snopova u kombinaciji s ionskom mikroprobom pred-stavlja suvremenu platformu za modifikaciju materijala snopovima brzih,teških iona. U ovom radu bit će prikazan status tri projekta: konstrukcijanovog sustava za detekciju pojedinačnih iona, karakterizacija komercijal-nih polimernih "track etched" membrana pomoću STIM (Scanning Tran-smission Ion Microscopy) metode, te proizvodnja i karakterizacija ionskihtragova na površini SrT iO3 pomoću AFM-a.


Nuklearni kvantni efekti ukristalima s vodikovim vezama

Dalibor Merunka, Boris Rakvin

Institut "Ruder Bošković", Zagreb

Mnogi kristali u prirodi pokazuju strukturni fazni prijelaz, odnosnopromjenu strukture na nekoj kritičnoj temperaturi Tc. Prilikom tih faz-nih prijelaza efekt kvantnih fluktuacija jezgri atoma, kao što su nultogibanje ili tuneliranje, najčešće je zanemariv. Ipak, nuklearni kvantniefekti detektiraju se pri faznim prijelazima koji uključuju veliki pomaklaganih atoma. Primjerice, u kristalima s vodikovim vezama fazni prijela-zi povezani s uredenjem vodikovih atoma unutar vodikovih veza općenitopokazuju snažan porast Tc prilikom izmjene vodika deuterijem, odnosnoizotopni efekt. Kako deuteriranje ne mijenja naboj već samo masu jezgre,radi se o nuklearnom kvantnom efektu koji ukazuje da se proton ponašakao kvantna, a ne klasična čestica. Poznati primjeri su KH2PO4, čija seTc feroelektričnog prijelaza deuteriranjem povećava skoro dvostruko, teK3H(SO4)2 koji pokazuje potpuni izotopni efekt jer se antiferoelektričniprijelaz javlja samo u deuteriranom kristalu.

Iako se dugo vremena pretpostavljalo da su nuklearni kvantni efek-ti u tim kristalima posljedica kvantnog tuneliranja protona i deuteronaizmedu dviju potencijalnih jama unutar vodikove veze, noviji eksperimen-talni podaci ne podržavaju takvu sliku. Rezultati teorijskih razmatranjakoja uključuju vezanje visokofrekventnog protonskog moda unutar vodi-kove veze i niskofrekventnog vibracijskog moda teških atoma pokazujubolje slaganje s eksperimentalnim podacima [1,2].

[1] D. Merunka i B. Rakvin, Phys. Rev. B 76 (2007) 140101(R)

[2] D. Merunka i B. Rakvin, Phys. Rev. B 79 (2009) 132108


Koncentracije radona u Durovićašpilji

Igor Miklavčić, Vanja Radolić, Marina Poje, Maja Varga,Branko Vuković

Odjel za fiziku, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku

Durovića špilja se nalazi u Čilipima u neposrednoj blizini kontrolnogtornja zračne luke Dubrovnik. U zadnjih deset godina u njoj su provedenageomorfološka, meteorološka, arheološka, paleontološka i biospeleološka is-traživanja [1], a i špilja je uredena za turistički obilazak. Usporedujući jusa sličnim kraškim špiljama u okružju [2] očekuje se povišena razina rado-na. Koncentracije radona u špilji mjere se od listopada 2008. detektorimanuklearnih tragova LR-115 II, a koristi se metoda s dva filma (difuzni iotvoreni) koja omogućava i procjenu ravnotežnog faktora izmedu radonai njegovih kratkoživućih potomaka [3]. Prvih 15 detektora je izloženo 55dana i dobivene radonske koncentracije su bile u intervalu od 6,3 do 11,3kBqm−3, uz prosječnu vrijednost od 9,0 kBqm−3 i standardnu devijacijuod 1,6 kBqm−3. Prosječni ravnotežni faktor je bio 0,395. Brzina doze zaDurovića špilju iznosi 28 µSv/h, a korišteni su dozni konverzijski faktoriprema kojima je izloženost radonskoj koncentraciji od 1 Bqm−3 po satuekvivalentna primljenoj efektivnoj dozi od 3, 108 · 10−6 mSv [4]. S ciljemodržanja godišnje primljene efektivne doze za buduće turističke radnikeu špilji unutar razine protudjelovanja za takva radna mjesta (10 mSv),radnici u Durovića špilji ne bi smjeli provesti više od 357,5 radnih sati.

[1] Buzjak, N., Hrvatski geografski glasnik 68 (2006) 57

[2] Vaupotič, J., Csige, I., Radolić, V., Hunyadi, I., Planinić, J., Kobal,I., Health Phys. 80 (2001) 142

[3] Planinić, J., Radolić., V., Faj, Z., Šuveljak, B., Nucl. Instr. Meth.Phys. Research A 396 (1997) 414

[4] ICRP, ICRP Publication 65 (1993)


MOPA sistem za pojačavanjelaserske emisije sistema sa vanjskim

rezonatorom

Silvije Vdović, Ticijana Ban, Hrvoje Skenderović,Goran Pichler

Institut za fiziku

Kombinacija laserskih dioda u konfiguraciji sa vanjskim rezonatorom ipoluvodičkog optičkog pojačala (engl. tapered amplifier) obično se nazivaMOPA (master-oscillator power amplifier) sistemom. Takav sistem naro-čito je primjenjiv u situacijama gdje se zahtjeva laserski izvor velike snagei dobro definiranih optičkih svojstava (uzak spektar kontinuirano promje-njiv u što većem rasponu valnih duljina). Eksperimenti fotoasocijacijeultrahladnih atoma u ultrahladnih molekula tipičan su primjer.

Kako se na Institutu za fiziku upravo dovršava magneto-optička stupi-ca kao preduvjet za eksperimente sa ultrahladnim atomima i molekulama,izrada MOPA sistema nametnula se kao logična nadogradnja eksperimen-ta.

Osim u području laserskog hladenja, ovakvi sistemi su korisni i u pro-učavanju kvantne interferencije stomskih sistema: elektomagnetski indu-cirane transparencije. Ti efekti već bili predmetom istraživanja grupe, alije upravo nedostatak dovoljno snažnog, tzv. pumpnog lasera, umanjiokvalitetu dobivenih rezultata.

Prezenirati ću samu izradu sistema kao i optička svojstva u cijelomradnom području sistema.

[1] EIT at 5 2S1/2 - 6 2P3/2 transition in a mismatched V-type rubidiumsystem, Opt. Commun. 272 (2007) 407

[2] Cancellation of the coherent accumulation in rubidium atoms excitedby a train of femtosecond pulses, Phys. Rev. A 76 (2007) 043410


Kvantizacija sunčevog sustava iporijeklo Mjeseca

Antun Rubčić, Jasna Baturić-Rubčić

PMF-Fizički odsjek, Zagreb

U sunčevom sustavu postoje dva podsustava planeta: terestrički (Mer-kur, Venera, Zemlja, Mars i Ceres?) i jovinalni (Jupiter, Saturn, Uran,Neptun i Pluton?). Pokazuje se da svaki od spomenutih sustava sadržitijela, koja se nalaze na kvantiziranim orbitama (putanjama) poredanimpo odredenom pravilu, rn = r1n

2, gdje rn radius n-te orbite, a n cijelibroj. Za detalje mogu se pogledati radovi [1] i [2] od autora ovog sažetkai koji su kopirani u knjigu [3], u kojoj je potvrda rezultata u [1,2] danau [4]. Merkur se nalazi na orbiti n = 3 i sukcesivno ostale planete re-dom sve do Ceresa na orbiti n = 8. Orbita 7 je prazna, ali prema našojhipotetičkoj pretpostavki ona je pripadala Mjesecu, i koji je pretpostav-ljamno zbog rezonancije 4 : 1 s Jupiterom i 1 : 3 rezonancije sa Zemljom,a takoder i mogućeg sudara s nekim asteroidom napustio svoju orbitu iu konačnici završio kao Zemljin satelit. Hipoteza je podržana analizomfizičkih parametara svih terestričkih planeta tj. orbitalnim radijusima,gustoćom, masom, volumenom i orbitalnim periodima. Time se podrža-va teorija uhvata Mjeseca u zemaljsko gravitacijsko polje, ali putovanjedo Zemlje i moguća interakcija s drugim tijelima (npr. Marsom) ostajezasada nepoznato. Ovaj rad je dostavljen za tisak časopisu FIZIKA, podnaslovom “Where the Moon was born“.

[1] FIZIKA B7 (1998) 1, 1-14

[2] FIZIKA A8 (1999) 2, 45-50

[3] F.Smarandache and V.Christianto, Quantization in Astrophysics, Browni-an Motion, and Supersymmetry. MathTiger(2007), India; p.1-6 and 7-20

[4] V.Christianto, D.Rapoport, Smarandache, in ref. [3], p.487-505


Transport kroz neuredeni medij u1D i 3D: efektivna temperatura,

prostorne korelacije i filamentacijatoka

Ivan Jurić1, Ivo Batistić2, Eduard Tutiš1

1Institut za fiziku, Bijenička 46, Zagreb, Hrvatska2Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Bijenička

32, Zagreb, Hrvatska

Predstavljamo rezultate numeričkog i analitičkog modeliranja elek-tronskog transporta kroz neuredeni materijal u kojem se transport ostva-ruje termalno aktiviranim skokovima (amorfni organici). Demonstriranisu zajednički aspekti transporta u 1D i 3D slučaju: efektivna temperaturakoja opisuje energijsku distribuciju elektrona, odstupanja od te distribu-cije povezana sa prostornim korelacijama, te bitan utjecaj tih korelacijana transportna svojstva (mobilnost). Pokazuje se da su zaključci dobiveniu 1D slučaju vrlo primjenjivi i na 3D slučaj, što je povezano sa filamen-tacijom strujnog toka u 3D.


Germanijske kvantne točke uamorfnoj SiO2 matrici - rast i

kontrola svojstava

Uroš Desnica1, Maja Buljan1, Krešimir Salamon2, NikolaRadić1, Pavo Dubček1, Zdravko Siketić1, Iva

Bogdanović-Radović1, Mile Ivanda1, Sigrid Bernstorff3

1Institut Ruder Bošković, Bijenička 54, 10000 Zagreb,Hrvatska

2Institut za Fiziku, Bijenička 56, 10000, Zagreb, Hrvatska3Sincrotrone Trieste, SS 14 km163,5, 34012 Basovizza,

Italy

PACS codes: 81.07.-b, 61.10.Eq, 61.46.-w, 68.65.-k, 78.55.Ap, 81.05.CyGermanijeve "kvantne točke" (Ge QDs) ugradene u SiO2 matricu pri-

pravljene su magnetronskim rasprašenjem uz dodatnu termičku obradu.Filmovi su deponirani kao dvoslojevi; svaki dvosloj sastoji se od "ak-tivnog" sloja koji sadrži germanij (30-60 posto mol), te od sloja čistogSiO2, čija je funkcija da bude separator izmedu "aktivnih" slojeva. Posli-je depozicije uzorci su odgrijavani do Ta = 900oC. Karakterizacija uzorakauključivala je analitičke metode: GISAXS (Grazing Incidence Small AngleX-ray Scattering), TEM (Transmission Electron Microscopy), Ramanskaspektroskopiju te RBS (Rutherford backscattering). Pokazali smo da sesinteza Ge QDs dobre kristaliničnosti te željene veličine QDs (odredenedebljinom "aktivnog" sloja) postiže odgrijavanjem u području Ta = 700-800oC, uz još uvijek održanu periodičnost/dvoslojnost. Za više Ta dolazido miješanja slojeva, rasta velikih nanočestica pa i gubitka Ge atoma izsloja kako isparavanjem s površine tako i difuzijom u podlogu. Poseb-no zanimljivi novopronadeni efekti, kao samo-organizacija Ge QDs u 3Dsuper-rešetku za usko područje Td i odredenu debljinu "separatora", te 3Dsamo-organizacija nakon dodatne implantacije uzoraka visokoenergetskimionima bit će prikazani zasebno.


Yang - Lee nule feromagnetskogmean-field Pottsovog modela

Zvonko Glumac1, Katarina Uzelac2

1Odjel za fiziku, Osijek2Institut za fiziku, Zagreb

Konture nula particijske funkcije u ravnini kompleksnog polja znatnosu složenije za Pottsov model s q stanja nego za Isingov model. U slučajumedudjelovanja beskonačnog dosega, izveli smo egzaktan analitički izrazza ove nule u slučaju q = 3 modela. Pokazali smo vezu ovih kontura ifaznog dijagrama koji je za slučaj q = 3 znatno složeniji od Isingovog.

Analitički je pokazano da je za q = 3 prijelaz prvog reda za (inverzne)temperature K iz intervala K0 ≥ K > Ktr, a drugog reda u trikritičnojtočki (Ktr, htr). Na K0 prijelaz se dogada uz h = 0, a u ostatku tempera-turnog intervala, za konačnu vrijednost h (za q = 2 model je K0 ≡ Ktr i tupostoji samo prijelaz drugog reda uz h = 0). Na temperaturama K < K0,blizu realne osi polja, nule su rasporedene u dvije linije u kompleksnoj hravnini. Promjenom temperature K → K0, ove se dvije linije stapaju ujednu.

Iz scaling ponašanja nula u blizini realne osi, uspjeli smo dobiti kritič-no ponašanje u različitim režimima faznog dijagrama. Numerički i dijelomanalitički, su izračunati konvergencijski eksponenti koji opisuju scalingponašanje gustoće nula particijske funkcije i nule najbliže realnoj osi, uodnosu na broj čestica N . U slučaju prijelaza drugog reda, ovi se ekspo-nenti povezuju s kritičnim eksponentom ν.


Karakterizacija polianilinadopiranog dodecilbenzensulfonskom

kiselinom

Mirko Baćani1, Dinko Babić1, Mario Novak1, IvanKokanović1, Stjepko Fazinić2

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu2Institut Ruder Bošković, Zagreb

Provedeno je ravnotežno dopiranje praškastog nedopiranog polianili-na u vodenoj otopini dodecilbenzensulfonske kiseline, u širokom rasponu.Dopirani materijal je amorfan, a pripadni udio dopanta - odreden nuklear-nom spektroskopijom - ukazuje na dva režima dopiranja. Kada je množinadopanta u reakcijskoj otopini manja od množine iminskih atoma u nedo-piranom polimeru, sav dopant je iskorišten u protonaciji. Pri većim mno-žinama dopanta dopiranje rezultira dvofaznim sistemom, koji se sastojiod potpuno protoniranog polimera i kemijski nevezanog dopanta izmedupolimernih lanaca. Taj zaključak potkrepljuje magnetska susceptibilnostodabranih uzoraka na sobnoj temperaturi. Istosmjerna električna vodlji-vost na sobnoj temperaturi povećava se s povećanjem udjela dopanta, čaki u dvofaznom sistemu, te se proteže u rasponu ∼ 10−8 − 103 S/m. Zataj porast u jednofaznom sistemu odgovorno je stvaranje vodljivog nabo-ja protonacijom, dok se u dvofaznom sistemu taj porast tumači prirodomtransporta naboja na mikroskopskoj skali.


Modeliranje cirkumstelarne prašineoko simbiotskih Mira uinfracrvenom području

Tomislav Jurkić, Dubravka Kotnik-Karuza

Odjel za fiziku, Sveučilište u Rijeci

Naše istraživanje se bavi modeliranjem unutrašnjih dijelova prašinas-te ovojnice simbiotskih Mira te odredivanjem njihovih svojstava u dugimvremenskim intervalima. Pri tome su korištena dugoročna terestrička opa-žanja u bliskom infracrvenom području (JHKL) te opažanja ISO satelitau srednjem IR području. Modeli prašinaste ovojnice načinjeni su za sim-biotske zvijezde koje pokazuju periode pomračenja: oCet, RX Pup, KMVel, V366 Car, V835 Cen, HM Sag, V1016 Cyg, RR Tel, V407 Cyg i RAqr. U cilju praćenja promjena sjaja i evolucije boja u vremenu, izradenje vlastiti algoritam za redukciju pulzacija Mire i korekciju svjetlosnihkrivulja.

Uz pomoć simultano raspoloživih JHKL magnituda i ISO spektarau različitim vremenskim intervalima, rekonstruirali smo spektralnu ener-gijsku raspodjelu (SED) simbiotskih Mira u području 1 – 20 µm, i to upomrčinskim i vanpomrčinskim periodima.

Uz pretpostavku sferne raspodjele prašine u neposrednoj okolini hlad-ne Mire, odredene su sublimacijska temperatura i fizičko-kemijska svojstvaprašinaste ovojnice: raspodjela gustoće i veličine zrna, optička dubina, ter-minalna brzina zvjezdanog vjetra, te gubitak mase za vrijeme i izvan po-mračenja prašinom. Za modeliranje radijativnog prijenosa zračenja krozprašinu korišten je numerički kod DUSTY. Uz pomoć rekonstruiranogSED-a u infracrvenom području odreden je kemijski sastav prašine. Po-sebna pažnja usmjerena je na modeliranje cirkumstelarne ovojnice okoRR Tel. Rezultati ovog sistematskog istraživanja svojstava prašinastihovojnica simbiotskih Mira daju uvid u zajedničku prirodu prašine u timobjektima.


Dinamička kiralnost u atomskimjezgrama

Slobodan Brant

Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet,Sveučilište u Zagrebu, 10000 Zagreb, Hrvatska

Rotacijom triaksijalno deformirane neparno-neparne, ili parno-neparnejezgre, u kojoj su protoni čestičnog, a neutroni šupljinskog (ili obrnuto)tipa, uspostavlja se geometrija u kojoj su momenti impulsa valentnih fer-miona usmjereni duž kratke i duge osi triaksijalne sredice, a moment im-pulsa rotacione sredice duž srednje osi. Tri momenta impulsa mogu tvoritidva sustava koji se razlikuju u intrinsičnoj kiralnosti, lijevi i desni sustav.Uspostavljanje simetrije u laboratorijskom sustavu rezultira pojavom du-bleta kiralnih ∆I = 1 vrpci. U okviru Modela medjudjelujućih bozona-fermiona-fermiona (IBFFM) i Modela medjudjelujućih bozona-fermionasa slomljenim parovima (IBFBPM), proučavana je struktura jezgara ukojima se pojavljuju parovi vrpci "blizanaca" [1]. Analizom strukture val-nih funkcija pokazano je da na pojavu kiralnih vrpci dominantan utjecajimaju velike fluktuacije deformacije, što samo djelomično dovodi momen-te impulsa protona, neutrona i sredice u medjusobno ortogonalan položaj,povoljan za stvaranje lijevog i desnog sustava. Utvrdjeno je da kiralnostpostoji, ali je slaba i dinamičkog porijekla. Različite karakteristike elek-tromagnetskih prijelaza u proučavanim jezgrama posljedica su različitihjačina bozonsko-fermionskog medjudjelovanja izmjene, što dovodi u vezukiralnost i Paulijev princip.

[1] S. Brant et al., Phys. Rev. C 69 (2004) 017304; D. Tonev, ..., S. Brantet al., Phys. Rev. Lett. 96 (2006) 052501; D. Tonev, ..., S. Brant et al.,Phys. Rev. C 76 (2007) 044313; S. Brant et al., Phys. Rev. C 78 (2008)034301; S. Brant et al., Phys. Rev. C 79 (2009) 054326.


Interakcija nikotina slipoproteinima i lipozomima – IR i

Raman spektroskopija

Dubravka Krilov, Marin Kosović, Maja Balarin, OzrenGamulin, Jasminka Brnjas-Kraljević

Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Šalata 3,10000 Zagreb, Hrvatska

Kliničke studije pokazuju da pušenje mijenja razinu lipoproteina ukrvnoj plazmi i utječe na njihov metabolizam [1]. To pojačava razvoj ate-roskleroze, jednog od glavnih uzročnika kardiovaskularnih bolesti. Nikotinje jedan od glavnih sastojaka u katranu cigareta i zato smo promatrali nje-govu moguću interakciju s česticama HDL i LDL, radi dokazane važnostitih lipoproteina u aterogenezi. Ispitivanja smo proširili i lipozome kao mo-delni sistem za proučavanje promjena uzrokovanih nikotinom u vanjskomlipidnom sloju lipoproteina. Uzorci otopina bez nikotina i onih s dvije raz-ličite količine dodanog nikotina, mjereni su IR i Raman spektroskopijom.U ranijoj komparativnoj studiji IR spektara različitih tipova lipoproteinaodredili smo koji vibracijski modovi iz lipidnog i proteinskog dijela čes-tice odgovaraju pojedinim vrpcama u spektrima [2]. Analiza spektara jepokazala da se prisutnost nikotina očituje najviše u promjenama vrpci izpolarne glave i acilnih lanaca fosfolipida, te vrpci onih aminokiselinskihostataka iz apolipoproteina, za koje je poznat afinitet prema nikotinu.U uzorcima lipozoma vide se promjene u istim lipidnim vrpcama kao ulipoproteinima, uz dodatne opažene razlike u vrpcama koje su u lipo-proteinima prekrivene mnogo jačim signalima vibracija iz peptidnih vezaproteina.

[1] T. Neunteufl et al, J Am Coll Cardiol 39 (2002) 251

[2] D. Krilov et al, Spectrochim. Acta Part A (2009) doi:10.1016/j.saa.2009.03.015


Optička svojstva plazmoničkihnanomaterijala u tankom sloju

Hrvoje Zorc, Martin Lončarić, Jordi Sancho-Parramon,Vesna Janicki

Institut "Ruder Bošković", Zavod za laserska i atomskaistraživanja i razvoj

Metalne čestice dimenzija mnogo manjih od valne duljine ponašaju sekao točkasti dipoli pri čemu je plazmon posljedica kolektivnih oscilacijaslobodnih elektrona u metalnoj čestici. Istraživane su optičke karakteristi-ke nanočestica plemenitih metala. Pri tome je težište bilo na modeliranjuplazmonskih svojstava kako čestica na površini tako i onih koje su uklop-ljene u dielektričnu matricu. Odreden je pomak rezonantne frekvencijekoji ovisi o veličini nanočestica, oblik i raspodjela nanočestica, i drugi pa-rametri relevantni za formiranje optičkih svojstava. Istražene su primarnonanočestice zlata i srebra, no započeto je i istraživanje nanočestica bakra.Za karakterizaciju su korištene metode spektroskopije, AFM, GISAXS,WAXS i druge. Rezultati su ukazali na zanimljive mogućnosti kombi-nacije metalnih nanočestica i dielektričnih materijala, od kojih se moguočekivati inovativne optičke komponente za razne namjene.


Eksperimentalno odredivanjegustoće čestica u visokotlačnimalkalijskim i metal-halogenim

izbojima

Željka Mioković1, Damir Veža2

1Elektrotehnički fakultet, Sveučilište J.J. Strossmayera,Osijek

2Fizički odsjek, Prirodoslavno-matematički fakultet,Sveučilište u Zagrebu

Spektroskopska mjerenja zračenja alkalijske ili metal-halogene (MH)plazme bila su usmjerena na istraživanje pomaka, širenja i oblika atomskihlinija što je omogućilo odredivanje osnovnih parametara plazme i informa-cije o medudjelovanju čestica u izboju. Istraživani su izboji u mješavina-ma para žive, alkalija i rijetkih zemalja (Dy-Tm-Hg, Na-Sc-Hg) dobivenielektričnim lučnim izbojem u kvarcnom žišku. Primijenjeni dijagnostičkipostupci temeljili su se na valjanosti pretpostavke o postojanju lokalnetermodinamičke ravnoteže u plazmi. Usporedbom mjerenih i simuliranihoblika spektralnih linija napravljena je detaljna procjena doprinosa poje-dinih mehanizama širenja i pomaka atomskih linija zračenih MH izbojima.Efektivna gustoća neutralnih atoma žive u MH izbojima odredena je izrezonantnog širenja živine optički tanke spektralne linije koja nastaje uprijelazu 63D2 − 61P1, a mjerenjem Starkovog širenja i pomaka atomskihlinija natrija n2S1/2−32P1/2,3/2(n = 5, 6, 7) odredena je elektronska gusto-ća u izbojima koji sadrže pare natrija[1,2]. Efektivna gustoća elektrona uMH izbojima odredena je i korištenjem Saha-Boltzmannove relacije, mje-renjem relativnih intenziteta optički tankih spektralnih linija neutralnih ijednostruko ioniziranih atoma skandija, disprozija i tulija.

[1] J.E. Lawler, Plasma Sources Sci Technol. 13 (2004) 321

[2] Ž.Mioković, D. Balković, D. Veža, Fizika A 14(2) (2005) 135


Upotreba waveleta za smanjivanješuma u Ramanovim spektrima

bioloških uzoraka

Ozren Gamulin, Marin Kosović, Maja Balarin, DubravkaKrilov, Jasminka Brnjas Kraljević

Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zavod za fizikui biofiziku, Šalata 3, Zagreb, Hrvatska

Standardne metode uklanjanja šuma kod bioloških uzoraka često sukontraproduktivne. Povećavanje snage lasera može uništiti uzorak, a po-većanje broja akumuliranih spektara produljuje vrijeme snimanja što po-većava opasnost promjene njegovih svojstava. Standardne matematičkemetode izgladivanja spektara mogu, s druge strane, osim šuma iz spek-tra ukloniti i važne informacije. Cilj ovog rada je istražiti mogućnostsmanjivanja šuma pomoću wavelet transformacije. Snimljeni su Rama-novi spektri kosti s različitim signal prema šumu (S/N) omjerima. Svispektri su snimljeni u istoj točki uzorka da se izbjegne utjecaj nehomo-genosti biološkog sistema. Razina šuma kontrolirana promjenom snagelasera i brojem akumuliranih spektara. Dodatno je generiran niz simuli-ranih spektara s različitim razinama šuma. Na svim spektrima provedenje postupak uklanjanja šuma s nekoliko metoda wavelet transformacije zaDaubechies tipove waveleta. Dobiveni spektri usporedeni su s referent-nim spektrima da bi se uočio gubitak informacije nastao zbog procesauklanjanja šuma. Referentni spektar uzorak kosti bio je spektar s naj-povoljnijim S/N omjerom,a dobiven snimanjem s velikom snagom laserai velikim brojem akumuliranih spektara, dok je za umjetne spektre tobio spektar bez generiranog šuma. Spektri izgladeni metodom wavelettransformacije usporedeni s istim spektrima izgladenim standardnim me-todama izgladivanja koje su uključene u programski paket instrumentakojim je obavljeno snimanje


Istraživanje siloksanskih strukturanastalih pod niskim pritiskom

Vesna Volovšek1, Krešimir Furić2, Lahorija Bistričić3

1Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb2Institut Ruder Bošković, Zagreb

3Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb

Aminopropilsilantriol (APST) pripada skupini organofunkcionalnih si-lana sa izuzetno širokom primjenom u izgradnji polimernih nanokompo-zita. Molekula APST-a stabilna je u vodenoj otopini. Isparavanjem vodedolazi do stvaranja siloksanskih veza. U ovom je radu istraživana ovisnostnastalih polimernih struktura o brzini isparavanja vode.

Uzorci 25% otopine stavljeni su u staklenu cjevčicu, spojeni na va-kumsku pumpu i pušteni da otparavaju na tlaku od 5mbar. Uzorci raz-ličitih koncentracija polimerizirali su pod normalnim atmosferskim uvje-tima. Snimljeni su Ramanovi spektri otopina raznih koncentracija, kao ispektri polimeriziranih uzoraka.

Analizom Ramanovih spektara uočeno je da ubrzano otparavanje vodefavorizira stvaranje gauche konformacije propilnog lančića[1], te sprečavagradnju siloksanske ljestvaste strukture[2]. Različite strukture vidljive sui pod srednjm povečanjem optičkog mikroskopa.

[1] L. Bistričić, V. Volovšek, V. Dananić, I. Movre Šapić, Spectrochim.Acta A 64 (2006) 327

[2] V. Volovšek, L. Bistričić, K. Furić, V. Dananić, I. Movre Šapić, J. Mol.Struct. 834 (2007) 414


Utjecaj vodikove veze na strukturupolimernih nanokompozita

Lahorija Bistričić1, Mirela Leskovac2, Goran Baranović3,Emi Govorčin Bajsić2

1Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb2Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb

3Institut Ruder Bošković, Zagreb

U području nanotehnologije polimerni nanokompoziti sve se više istra-žuju zbog poboljšanih fizikalnih svojstava (toplinskih, mehaničkih, elek-tričnih, magnetskih). Dodavanje male količine nanočestica značajno mi-jenja svojstva nanokompozita zbog interakcija izmedu nanočestica i poli-merne matrice (1). U ovom radu istraživan je utjecaj SiO2 nanočesticana strukturu polieterskogpoliuretana (ETPU). Sintetizirani su tanki fil-movi ETPU s različitim omjerom tvrdih i mekih segmenata (4/1 i 2/1),te dodano 0,5, 1 i 3 posto volumnog udjela SiO2 nanočestica. Interakcijeizmedu segmenata polimera, te izmedu SiO2 i dijelova polimernog lancaistraživane su FTIR spektroskopijom. Analiza vibracijskih vrpci C=O iNH istezanja ukazala je na postojanje vodikove veze izmedu različitih seg-menata polimernih lanaca. Stupanj separacije tvrde i meke faze izračunatje iz integriranih intenziteta apsorpcijskih C=O i NH vrpci. DodavanjeSiO2 nanočestica u ETPU matricu s većim udjelom tvrdih segemenatarazbija tvrde domene zbog nastajanja vodikovih veza izmedu silanolnihgrupa na površini SiO2 i C=O grupe tvrdog segmenta. Kod ETPU nano-kompozita s većim udjelom mekog segmenta vodikove veze nastaju izmeduSiO2 nanočestica i mekog segmenta polimera.

[1] L. Bistričić, M. Leskovac, G. Baranović, S. Lučić Blagojević, J. Appl.Polym. Sci., 108 (2008) 791


DFT studija strukture hibridnihpolimera zasnovanih na

3-glicidoksipropiltrimetoksisilanu

Lahorija Bistričić1, Vesna Volovšek2, Vladimir Dananić2,Iva Movre Šapić2, Mirela Leskovac2

1Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb2Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb

Organsko-anorganski hibridni polimeri ujedinjuju svojstva organskihpolimera (čvrstoća, fleksibilnost) i anorganskih komponenti (dobra optič-ka i mehanička svojstva). U ovom radu istraživana je struktura hibridnihpolimera zasnovanih na 3-glicidoksipropiltrimetoksisilanu. Sintetiziran jepolimer sa SiOSi anorganskom mrežom, te hibridni polimer sa organskommrežom dobiven polimerizacijom uz prisutnost 3-aminopropiltrietoksisilana.

Struktura dobivenih polimera istraživana je vibracijskom spektrosko-pijom (Raman, FTIR). Analiza strukture i vibracijskih spektara provede-na je pomoću DFT računa korištenjem B3LYP funkcionala i 6-311(d,p)baznog seta funkcija. Usporedba eksperimentalnih i teorijskih spektaraomogućila je identifikaciju vibracijskih vrpci karaterističnih za različitestrukture polimera(1,2).

[1] I. Movre Šapić, L. Bistričić, V. Volovšek, V. Dananić, K. Furić, Spec-trochim. Acta A 72 (2009) 833

[2] V. Volovšek, L. Bistričić, V. Dananić, I. Movre Šapić, J. Mol. Struct.834-836 (2007) 414


Optički odziv tankih filmovananokristaliničnog silicija

Krunoslav Juraić1, Davor Gracin1, Ivana Jerčinović2,Andreja Gajović2, Miran Čeh3, Daniel Meljanac1

1Institut Ruder Bošković, Zagreb, Hrvatska2PMF, Fizički odsjek, Zagreb, Hrvatska

3Institut Jožef Stefan, Ljubljana, Slovenija

Tanki filmovi nano-kristalno-amorfnog silicija sa različitim volumnimudjelima kristalne faze i različitom raspodjelom veličina pojedinačnih kris-tala, pripremljeni su PECVD metodom, a struktura im je odredena Ra-manovom spektroskopijom i elektronskom mikroskopijom (HRTEM). Uslijedećem koraku, slojevi su integrirani u p-i-n s fotonaponsku ćeliju teim je mjerena spektralna ovisnosti generirane fotostruje (kvantna efikas-nost QE).

Rezultati pokazuju da se položaj maksimuma u QE fotonaponskihćelija, mijenja ne samo sa stupnjem kristaliničnosti uzoraka nego i sa di-menzijom pojedinačnih kristala. QE je funkcija širine optičkog procijepa, EG koji ima vrijednost za amorfnu strukturu oko 1.7 eV, a za potpunokristalni uzorak 1.1 eV . Zbog toga je bilo za očekivati da povećanje udje-la kristalne faze ima za posljedicu pomak maksimuma QE prema manjimenergijama. No, eksperiment pokazuje sasvim suprotno - povećanje kris-taliničnosti u našem slučaju ima za posljedicu pomak maksimuma premavećim energijama što ukazuje na to da se materijalu povećava širina op-tičkog procijepa. S druge strane, strukturna mjerenja pokazuju da uzorcisadrže veliki postotak kristalića nano-metarskih dimenzija. Nadalje, re-zultati mjerenja ukazuju da smanjenje veličine kristalita ima za posljedicuveći pomak maksimuma spektralne kvantne efikasnosti prema manjim val-nim duljinama.

Ova mogućnost mijenjanja optičkog procijepa veličinom kristala istogmaterijala je važna za konstrukciju višeslojnih solarnih ćelija.


Analiza defekata u solarnom staklupomoću DTA, IS, Raman i XRD

spektroskopije

Nedeljko Zorić1, Andreja Gajović1, Davor Gracin1,Andrea Moguš-Milanković1, Luka Pavić1, Nenad

Tomašić2

1Institut Ruder Bošković, Zagreb2Geološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Solarno staklo je transparentno, kemijski stabilno na atmosferske utje-caje i mehanički otporno. Izraduje se od kvarcnog pijeska sa dodacima kojismanjuju energergiju potrebnu za taljenje. Tipični dodaci su soda, dolo-mit, kalcit i feldspat koji čine oko 30% gotove smjese i snižavaju tempe-raturu taljenja sa više od 2000C na ispod 1600C. Uzorci su proizvedeniu tvornici stakla Lipikglas d.o.o.. Analizirani su DTA metodom i nakontoga su naknadno zagrijavani na temperaturu staklišta(Tg) od 590C itemp. mekšanja(Tm) od 750C, te temperature odgovaraju lokalnim eks-tremima u DTA krivulji. Mjerenja uzoraka IS metodom nakon termičkogtretmana na Tm, pokazuje u "Cole-Cole" dijagramu pojavljivanje nove fa-ze[1,2]. Ramanski spektar uzorka grijanog na višu temperaturu, pokazujetransformaciju iz amorfne faze u fazu s naznakama kristalnog uredenja.Na spektrima difrakcije x-zraka se nije mogli sa sigurnošću identificiratipojava značajnije formaciju kristala, što može biti posljedica nano me-tarskih dimenzija kristalnih klica zbog čega su im difrakcijski maksimumiznatno prošireni i utopljeni u šum.

[1] N. J. Kidner, Z. J. Homrighaus, B. J. Ingram, T. O. Mason, E. J. Gar-boczi, J. Electroceram., 14 (2005) 293.


Istraživanja visoko dopiranihslojeva LPVCD polikristalnog

silicija

Sanja Žonja1, Miroslav Očko2, Mile Ivanda3, PetarBiljanović1

1Fakultet elektrotehnike i računarstva, Unska 2, 1000Zagreb, Hrvatska

2Institut za of Fiziku, Bijenička 46, 1002 Zagreb,Hrvatska

3Institut Rudjer Bošković, Bijnička 48, 1002 Zagreb,Hrvatska

Visoko borom δ-dopirani polisilicijski uzorci dobiveni su pomoću ke-mijske depozicije iz parne faze pri sniženom tlaku (LPCVD) na 750 Cu trajanju od 1 sata. Uzorci su napušteni 1 sat na 1200 C. Tako dobi-veni uzorci imaju mali slojni otpor do 8.9 Ω/sq. Koncentracija dopandaodredena iz vrijednosti slojnog otpora. Pokazujemo takoder odredivanjekoncentracije nosilaca naboja pomoću transverzalnog optičkog moda - TOmoda Ramanovog spektra. Obje metode daju dobro slaganje. Veličinekristalita odredene pomoću SEM-a pokazuju jasnu koncentracijsku ovis-nost. Uzorci do oko 30 Ω/sq pokazuju metalni karakter već od sobne tem-perature. Vodljivost na niskim temperaturama može se opisati sa T1/2sve do 80 K za najniže otpore, a na višim temperaturama otpor pokazujeT3/2 ovisnost. Termostruja ima takoder metalni karakter samo je mnogoveća nego u slučaju normalnih metala. Zbog visoke termostruje, do oko300 µV/K diskutiramo i termoelektrična svojstva dobivenog materijala.Na osnovu naših istraživanja predlažemo način kako se termoelektričnasvojstva promatranog materijala Si:B mogu poboljšati. Iako se smatra daje intermetalni spoj CePt Kondo feromagnet, poznato je da je veoma teškodetektirati njegove Kondo karakteristike. Zbog toga postoje i mišljenja da4f stanje cerija ne hibridizira, pa je prema tome, a u skladu CexLa1−xPtnedvojbeno ukazuju da Kondo efekt postoji, ali je jasno detektiran samona visokim temperaturama [1].


Dvofotonska pobuda rubidijevihatoma frekventnim češljem

Nataša Vujičić, Ticijana Ban, Gordana Školnik, HrvojeSkenderović, Silvije Vdović, Goran Pichler

Institut za fiziku, Bijenička 46, 10 000 Zagreb, Hrvatska

U ovom radu istražujemo 5S-5D dvofotonske prijelaze u atomima rubi-dija (85Rb i 87Rb) koji nastaju kao posljedica interakcije femtosekundnogfrekventnog češlja s atomskim nivoima oba rubidijeva izotopa pri sobnojtemperaturi. Dvofotonski prijelazi u hladnim 87Rb atomima detaljno suistraženi u [1] . Naseljenost 5D pobudenog stanja odredujemo pomoćufluorescentnog signala na 420 nm, koji nastaje kao rezultat relaksacijes 5D na 5P atomsko stanje, od kud atomi spontanom emisijom prelazeu 5S osnovno stanje. Takoder, ispitivali smo ovisnost dvofotonskog flu-orescentnog signala uslijed interakcije frekventnog češlja s perturbiranimenergetskim nivoima rubidijevih atoma pod utjecajem vanskog magnet-skog polja. Uočili smo da za različite jakosti vanjskog magnetskog poljakoje vode do poželjnog cijepanja energetskih atomskih nivoa dolazi dopojačanja dvofotonskog fluorescentnog signala. Za očekivati je da fluores-centni signal bude znatno pojačan kada je atomska Larmorova frekvencija5S1/2 osnovnog stanja višekratnik frekvencije repeticije femtosekundnoglasera (frep=80.53 MHz) [2]. Račun pokazuje da se Zeemanova koheren-cija prvog reda dobije za 114.8 G (za 87Rb, Fg=1) te za 115.3 G (87Rb,Fg=2), što naši eksperimenti i potvrduju.

[1] A. Marian, M.C. Stowe, J.R. Lawall, D. Felinto, J. Ye, Science 306(2004) 2063

[2] J. Mlynek, W. Lange, H. Harde, and H. Burggraf, Phys. Rev. A 24(1981) 1099


Crvotočine i poopćena jednadžbastanja

Saša Ilijić, Dubravko Horvat, Anja Marunović

FER, Zavod za fiziku, Unska 3, Zagreb

U okviru Opće teorije relativnosti izučavane su crvotočine [1] kao rje-šenja koja narušavaju neke energijske uvjete. Uvedena je poopćena jed-nadžba stanja i s obzirom na njen oblik proučavani su uvjeti na postojanjetakvih rješenja. Uspostavljene su veze izmedu uvjeta za postojanje crvo-točina i sferno simetričnih rješenja Einsteinovih jednadžbi za kompaktneobjekte.

[1] M. S. Morris, K. S. Thorne, Am. J. Phys. 56 (1988) 395

[2] S. Sushkov, Phys. Rev. D 71 (2005) 043520

[3] F. S. N. Lobo, Phys. Rev. D 71 (2005) 084011


Koherentno pobudivanje atomskihpara 0π pulsevima

Ticijana Ban, Damir Aumiler, Silvije Vdović, NatašaVujičić, Hrvoje Skenderović, Goran Pichler

Institut za fiziku, Bijenička 46, Zagreb

Površina pulsa je u koherentnoj optici direktno povezana sa popula-cijom atoma koja ostaje u pobudenom stanju nakon prolaska pulsa krozatomsku paru. Puls površine nula (0π puls) je puls koji nakon prolaskakroz paru ostavlja atomsku populaciju u nepromijenjenom stanju. U na-šem istraživanju koristili smo vlak 0π pulseva u svrhu proučavanja procesakoherentne akumulacije populacije.

Propagacijom femtosekundnog pulsa male snage kroz rezonantnu ru-bidijevu paru generiran je 0π puls. Ovakvo rezonantno oblikovanje pulsamijenja vremenski oblik električnog polja, a jačina promjene ovisi pr-venstveno o koncentraciji Rb atoma u pari. Generirani puls je karak-teriziran eksperimentalno koristeći FROG (Frequency Resolved OpticalGating) metodu i teorijski u okviru linearne disperzijske aproksimacije.Pobudivanjem Rb atoma vlakom pulseva za koji vrijedi da je vrijeme iz-medu dva pulsa kraće od vremena relaksacije pobudenog atomskog stanjadolazi do efekata akumulacije populacije i koherencije [1]. Pokazali smoda ovi akumulacijski efekti jako ovise o obliku električnog polja 0π pulsaunutar pulsnog vlaka. Za jako oblikovane pulseve efekti akumulacije pot-puno iščezavaju. Eksperimentalni rezultati dobiveni upotrebom MDFCS(Modified Frequency Comb Spectroscopy) metode potvrdeni su odgova-rajućim teorijskim modelom.

[1] D. Aumiler, T. Ban, H. Skenderović and G. Pichler, Phys. Rev. Lett.95, 233001 (2005).


Stabilnost rješenja sfernosimetričnih kompaktnih objekata u

Općoj teoriji relativnosti

Anja Marunović, Dubravko Horvat, Saša Ilijić

FER, Zavod za Fiziku, Unska 3, Zagreb

Izučavana je stabilnost rješenja za sfernosimetrične kompaktne objek-te koja su dobijena rješavanjem Tolman-Oppenheimer-Volkov jednadžbeza hidrostatsku stabilnost. Za barotropnu jednadžbu stanja riješen jeSturm - Liouvilleov problem vlastitih vrijednosti i naden raspon fizikalnihparametara koji osigurava stabilnost.

[1] J. M. Bardeen, K. S. Thorne, D. W. Meltzer, Ap. J. 145 (1966) 505

[2] C. G. Bohmer, T. Harko, Phys. Rev. D 71 (2005) 084026

[3] K. D. Kokkotas, J. Ruoff, Astron and Astrophys 366 (2001) 565


Apsorpcijska spektroskopija vrućihpara cezijevih dimera: provjeramolekulske strukture i dinamike

Robert Beuc1, Mladen Movre1, Berislav Horvatić1,Čedomil Vadla1, Vlasta Horvatić1, Olivier Dulieu2

1Institut za fiziku, Bijenička cesta 46, 10000 Zagreb,Hrvatska

2Laboratoire Aimé Cotton, CNRS, 91405 Orsay Cedex,France

Apsorpcija gustih para cezijevih dimera precizno je izmjerena u bli-skom infra-crvenom području (700 do 1300 nm), pri temperaturama od600-700 K. U tom području valnih duljina uočavaju se: cezijev prvi re-zonantni dublet s tripletnim satelitima u krilima linija , te molekulskeA-X i B-X vrpce. Ove spektralne pojave nastaju optičkim prijelazimaiz osnovnog singletnog i tripletnog elektronskog stanja, u pobudena elek-tronska stanja čije energije teže u 6S+6P asimptotu. Koristeći recentneab initio račune adijabatskih elektronskih energija molekulskih stanja iodgovarajućih dipolnih momenata prijelaza, napravljene su poluklasičnei kvantno-mehaničke simulacije spektara za temperature identične ekspe-rimentalnim temperaturama. Na taj način testirana je točnost teorijskihmolekulskih potencijalnih krivulja, dipolnih momenta, kao i samih modelasimulacije spektara.


Potraga za ekstrasolarnimplanetima pomoću efektagravitacijske mikroleće

Dijana Dominis Prester1, (Kolaboracija PLANET)2

1Sveučilište u Rijeci, Odjel za fiziku2Kolaboracija PLANET

Efekt gravitacijske mikroleće omogućava pronalaženje planeta širokihraspona masa u dalekim sustavima, uključujući i planete masa reda veliči-ne Zemljine. Tijekom potrage za ekstrasolarnim planetima, u opažačkimkampanjama koje provodimo u sklopu medunarodne kolaboracije PLA-NET (Probing Lensing Anomalies NETwork) u suradnji s drugim kolabo-racijama, načini se velik broj fotometrijskih opažanja koja mogu rezultira-ti zanimljivim rezultatima vezanima za fiziku zvijezda, te evoluciju zvjez-danih i planetarnih sustava u blizini središta Mliječnog puta. Primjerice,analizom rubnog zatamnjenja zvijezda divova koji predstavljaju izvore udogadajima gravitacijske mikroleće, odredivanjem evolucijskih parameta-ra komponenata dvojnih zvjezdanih sustava koje ne možemo zbog daljinefotometrijski razlučiti niti opažati visokorazlučive spektre, odredivanjemvjerojatnosti postojanja odnosno nepostojanja planeta u orbitama zvijez-da, te istraživanjem problema degeneracija rješenja opažanih svjetlosnihkrivulja. Dio opažanja na opservatorijima Južne polutke načinjen je izRijeke pomoću interneta.

[1] Beaulieu, J. P.,..., Dominis, D.,...: Discovery of a Cool Planet of 5.5Earth Masses Through Gravitational Microlensing, Nature 439 (2006)437

[2] Dong, S.,..., Dominis Prester, D.,...: OGLE-2005-BLG-071Lb, theMost Massive M-Dwarf Planetary Companion?, Astrophys. J., 695 (2009)970

[3] Kains, N.,..., Dominis Prester, D.,...: A systematic fitting scheme forcaustic-crossing microlensing events, MNRAS. J., 395 (2009) 787


Korelacije ultrahladnih plinova ugranici jakog medudjelovanja

Robert Pezer1, Hrvoje Buljan2, Thomas Gasenzer3

1Metalurški fakultet, Sveučilište u Zagrebu2Prirodoslovno matematički fakultet, Sveučilište u

Zagrebu3Institut für Theoretische Physik, Universität Heidelberg

Izvodimo sistematski razvoj jednočestične matrice gustoće (JMG) jed-nodimenzionalnog bozonskog plina [1], opisanog Lieb-Liniger modelom[2], po inverznoj vrijednosti jakosti medudjelovanja [2]. U vodećem redurazvoja izvodimo numerički algoritam koji omogućava efektno računanjeJMG, a pogodan je za računanje korelacija konačnog nehomogenog sis-tema. Ovaj rezultat omogućava kvantitativno odredivanje odstupanja ododgovarajućeg sistema u Tonks-Girardeau granici neprobojnih bozona zakonačnu jakost odbojne sile [3].

Dobiveni rezultat je primjenjen na proučavanje dinamike sistema bo-zona koji se u početnom trenutku pobude paraboličkom fazom koja od-govara kontrakcijskoj pobudi valnog paketa. Prikazujemo kvantitativnerezultate vremenske evolucije gustoće višečestičnog medudjelujućeg siste-ma u položaju i impulsu.

[1] R. Pezer, T. Gasenzer, H. Buljan, arXiv:0907.4608 (2009).

[2] E. Lieb and W. Liniger, Phys. Rev. 130, 1605 (1963); E. Lieb, Phys.Rev. 130, 1616 (1963).

[3] R. Pezer and H. Buljan, Phys. Rev. Lett. 98, 240403 (2007).


Monte Carlo simulacije utjecajaMjesečeve svjetlosti na opažanjaČerenkovljevim opservatorijem

Nikola Strah1, Eckart Lorenz2, Tihomir Surić3

1Technische Universität Dortmund, D-44221 Dortmund,Njemačka

2Max-Planck-Institut für Physik, D-80805 München,Njemačka

3Institut Rudjer Bošković, HR-10000 Zagreb, Hrvatska

Iskoristivost Čerenkovljevog opservatorija može se značajno povećatiproširenjem opažanja na noćno nebo s Mjesecom. Kako bi se evaluiraoutjecaj difuzne pozadine noćnog neba s Mjesecom i bez njega na slikegama-dogadjaja u kameri Čerenkovljevog teleskopa, izradjena je vlasti-ta Monte Carlo simulacija dogadjaja u kameri, zajedno s jednostavnimmodelom raspršenja Mjesečeve svjetlosti u atmosferi, te fotometrijskimmjerenjem, s posebnim osvrtom na Čerenkovljev opservatorij MAGIC.Rezultati modela pokazuju da su opažanja moguća i u uvjetima jake mje-sečine, uz primijenjene korekcijske faktore. Iznad granične vrijednostipozadine noćnog neba (15 fotoelektrona po pikselu u 3 nanosekunde), ko-ja odgovara uvjetima jake mjesečine, dolazi do naglog porasta Hillasovihparametara u odnosu na početne vrijednosti, kao i pada učinkovitosti oki-dača, selekcije gama-dogadjaja i gama-hadron separacije. Pogreška je većaza dogadjaje s manjim brojem fotoelektrona, što znači da se u uvjetimavrlo jake mjesečine povećava donja granica opažene energije gama-fotona.

[1] Strah, Nikola: Dizajn Čerenkovljevog opservatorija pomoću MonteCarlo simulacija, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu (2009.)


Osmoza pri stalnom obujmu,negativan tlak. Podizanje vode u

visokim stablima

Paško Županović1, Domagoj Kuić1, Milan Brumen2, AlešFajmut2, Davor Juretić1

1Sveučilište u Splitu, Prirodoslovno-matematički fakultet2Univerza v Mariboru, Fakulteta za naravoslovje in

matematiko

Posuda stalnog obujma podijeljena je u dva dijela polupropusnomopnom. U jednom dijelu je otopina a drugom otapalo. Razvojem slobodneenergije po srednjoj udaljenosti medu molekulama otapala pokazano jeda je otopina pod povišenim tlakom dok je otapalo pod naprezanjemistezanja. Uobičajeno je stanje istezanja opisati negativnim tlakom (1).

U biljkama kroz ksilem podiže se voda, s nešto minerala, od korijenado listova dok kroz floem prolazi otopina šećera. Ksilem i floem modeliranisu kao sustav sa stalnim obujmom u kome su oni povezani polupropusnomopnom. Pokazano je da je osmoza pod stalnim obujmom dobar mehani-zam kojim se može tumačiti podizanje vode u visokim stablima (2,3).

[1] Imre, K.A. 2007, On the existence of negative pressure states. phys.stat. sol. (b) 244, 893–899

[2] Zimmermann, U., Schneider, H., Wegner L. H., and Haase A. 2004.Water ascent in tall trees: does evolution of land plants rely on a highlymetastable state? New Phytol. 162:575-615

[3] Lampinen, M. J., and Noponen,T. 2003. Thermodynamic analysis ofthe interaction of the xylem water and phloem sugar solution and its sig-nificance for the cohesion theory. J. Theor. Biol. 224:285-298.


Wilberforceov oscilator

Miro Plavčić1, Paško Županović2

1Tehnička škola, Šibenik2Sveučilište u Splitu, Prirodoslovno-matematički fakultet

Pri izduženju cilindrčna opruga se uvija i smanjuje svoj promjer. Nataj način sprežu se uzdužna i torzijska titranja opruge (1). Wilberforceovosilator je uredaj pomoću kojega se demonstrira ova sprega. U slučajukada su frekvencije uzdužnog i torzijskog načina titranja jednake javljase rezonancija. Mehanička energije uzdužnog titranja prijelazi potpuno umehaničku energiju torzijskog titranja i obratno (1-5). Izložene su fenome-nološke osnove rada ovog oscilatora. Wilberforceov oscilatora je izuzetnoefektan pokus za prikaz rezonacije. Demonstrirat će se rad ovog osilatora.

[1] Ulrich Köpf, Wilberforce’s pendulum revisited, Am. J. Phys. 58 (9),1990.

[2] L. R. Wilberforce, On Vibrations of Loaded Spiral Spring, Phil. Mag.(Ser.5), vol. 38 (1894)

[3] A. E. H. Love, A Treatise on the Mathematical Theory of Elasticity,Dover Publications, New York, 194468

[4] Arnold Sommerfeld, Mechanics sof Deformabile Bodies, AP, New York,1950

[5] Richard E. Berg, Todd S. Marshall, Wilberforce pendulum oscillationsand normal modes, Am. J. Phys, 59 (1),1991.


Perkolacioni model i efikasnostfotovoltaičnih ćelija

Božidar Etlinger, Davor Gracin, Krunoslav Juraić,Andreja Gajović

Institut Ruder Bošković, 10000 Zagreb, Bijenička c.54

Rezultati istraživanja efikasnosti tanko-slojnih fotovoltaličnih ćelijaamorfnog silicija ukazuju da do povećanja efikasnosti dolazi ugradnjomnano-kristalita unutar amorfnog sloja. Budući je električni otpor kristali-nične faze znatno manji od amorfne faze, poboljšavaju se električna svoj-stva, a što doprinosi efikasnosti. Medutim, prevelika koncentracija nano-kristalita smanjuje prosječnu širinu zabranjenog pojasa i time smanjujeefikasnost. Perkolaciona teorija nudi model naglog prijelaza električnevodljivost kod već djelomičnog "punjenja" amorfne faze nano-kristalitimauz očuvanje širine zabranjenog pojasa. Naš jednostavni računski modelpokazuje da će se kod uniformne distribucije nano-kristalita veličine 2 nm,prijelaz električne vodljivosti dogadati kod koncentracije nano-kristalitaod 32 posto, a što se vrlo dobro slaže s dobivenim eksperimentalnim re-zultatima.

[1] Vacuum, 2009.04.008 in press


Modeliranje raspršenja svjetlosti upapiru Monte Carlo metodom

Damir Modrić1, Vesna Džimbeg-Malčić1, KatjaPetric-Maretić1, Robert Beuc2

1Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu2Institut za fiziku, Zagreb

U ovom radu smo se koncentrirali na proučavanje raspršenja svje-tlosti u papiru pomoću Monte Carlo metode kojom smo uspjeli dobitirealističniji opis lateralnog raspršenja svjetlosti u cilju boljeg razumijeva-nja nastanka optičkog prirasta rasterskog elementa. Raspodjela raspršenesvjetlosti u papiru (ili općenito u bilo kojem homogenom ili nehomogenomsupstratu) ovisi o njegovim optičkim svojstvima. Iako je potpuno stohas-tičke prirode, metoda nam u stvari omogućava eksperimentalni pristupproučavanju optičkog prirasta rastertonske vrijednosti pomoću relativ-no jednostavne jednadžbe čija je okosnica funkcija razmazivanja točke(PSF) za višestruko podpovršinsko raspršenje jednodimenzionalnog sno-pa svjetlosti u papiru. Slaganje statističkog modela raspršenja svjetlosti ukompleksnom supstratu s eksperimentalnim podacima pokazuje da novametoda uspješno opisuje promatrani fenomen.

[1] Modrić D., Beuc R., Bolanča S.: MONTE CARLO MODELING OFLIGHT SCATTERING IN PAPER, The Journal of Imaging Science andTechnology, 53(2); 020201-020201-8, 2009

[2] Kubelka P., Munk F. (1931), Ein Beitrag zur Optik der Farbanstriche,Z.Tech.Phys., 11a (1931), pp 593-601.

[3] I.M. Sobol’, A Primer for the Monte Carlo Method, Mir Publishers,Moskva (1975)


Modeliranje energijskih vrpcisuperrešetke kvantnih točaka

Igor Filikhin1, Branislav Vlahovic1, Branko Pivac2

1CREST, North Carolina Central University, Durham,NC, USA

2Institut Rudjer Boskovic

Nanostrukture u najširem smislu riječi pokazuju veliki potencijal zarazvoj novih generacija različitih poluvodičkih sklopova. U tom svjetlukvantne točke kao i superstrukture temeljene na kvantnim točkama pred-stavljaju veliki izazov kako eksperimentalni tako i teorijski, motiviran bilovelikom mogučnošću primjene bilo velikim očekivanjima u različitim sfe-rama modernih elektroničkih sklopova za pohranu informacija kao i zapretvorbu energije. Kada su kvantne točko gusto poslagane kao što je slu-čaj u superrešetkama nastaju minivrpce koje proširuju električka i optičkasvojstva materijala i omogućuju njihovu novu i zanimljivu upotrebu. Utom smislu od posebnog je interesa primjena ovakvih struktura za solarnećelije treće generacije s velikim potencijalom vrlo visokog stupnja efikas-nosti pretvorbe energije. U ovom ćemo radu pokazati izračun energijevodljive vrpce za odredenu idealiziranu verziju superstrukture silicijevihkvantnih točaka u odgovarajućoj dielektričnoj matrici. Model predvidapravilnu raspodjelu kubičnih kvantnih točaka u superrešetci, a potencijalkoji vide nosioci naboja je predstavljen sumom tri nezavisne periodičkefunkcije u medusobno ortogonalnim smjerovima.


Utjecaj atmosfersketransparentnosti na opažanjaČerenkovljevim teleskopima

Iva Perković, Dario Hrupec, Tihomir Surić

Institut Ruder Bošković, Zagreb

Čerenkovljevi teleskopi posredno opažaju visokoenergijske gama-zrakeiz galaktičkih izvora (npr. pulsara i mikrokvazara) i izvangalaktičkih iz-vora (npr. aktivnih galaktičkih jezgara i provala gama-zraka). Kozmičkagama-zraka upadom u atmosferu stvara pljusak sekundarnih čestica. Na-bijene čestice u tom pljusku, koje se gibaju brže od svjetlosti u zraku,emitiraju Čerenkovljevu svjetlost. Ta se svjetlost pri prolasku kroz at-mosferu atenuira (apsorbira i raspršuje). Ovim istraživanjem nastoji sebolje razumijeti utjecaj promjenjivih atmosferskih prilika na opažanja Če-renkovljevim teleskopima. U radu je istražen utjecaj Mijevog raspršenjaČerenkovljeve svjetlosti na aerosolima proučavajući signale koje stvarajumioni. Izraden je jednostavan model apsorpcije Čerenkovljeve svjetlostiu atmosferi koju emitira pojedinačni mion iz hadronskog pljuska. Ta-kav mion u kameri Čerenkovljevog teleskopa ostavlja trag u obliku ka-rakterističnog prstena (ring) ili dijela prstena, a promjene parametaratragova odražavaju promjene atmosferske transparentnosti. Rad je diomedunarodnog projekta MAGIC.

[1] D. Hrupec, Izvangalaktički izvori brzo promjenjivog visokoenergijskoggama zračenja, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu (2007)

[2] I. Perković, Utjecaj atmosferske transparentnosti na promatranja Če-renkovljevim teleskopima, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu (2009)


CN procesuirani materijal uatmosferama galaktičkih OB

superdivova

Mariza Sarta Deković, Dubravka Kotnik-Karuza,Tomislav Jurkić, Dijana Dominis Prester

Sveučilište u Rijeci - Odjel za fiziku

U visoko-razlučnim IUE spektrima 30 galaktičkih OB superdivova iz-mjerene su ekvivalentne širine UV fotosferskih linija C III 1247 , N III1748 , N III 1752 , N IV 1718 i He II 1640 . Mjerenja na opaženim spek-trima usporedena su s izmjerenim ekvivalentnim širinama istih linija uNLTE sintetskim spektrima. Primjenom diferencijalne analize procijenje-ne su granične vrijednosti zastupljenosti analiziranih elemenata. Omjeriekvivalentnih širina dušika i ugljika i njihove relativne zastupljenosti teponašanje helija korišteni su kao pokazatelji CN procesuiranog materija-la u atmosferama zvijezda. Za deset superdivova iz promatranog uzorkaomjeri ekvivalentnih širina dušika i ugljika mjereni iz opaženih spektaraviši su od istih omjera mjerenih iz sintetskih spektara. Taj efekt popraćenje i većim ekvivalentnim širinama helija u opaženim spektrima u odnosuna sintetske, što ukazuje na kontaminaciju CN procesuiranim materija-lom.

[1] Searle et al, AAP 91 (2008) 481, 777S

[2] Crowther et al, AAP 23 (2006) 446, 279

[3] Ryans et al, MNRAS 91 (2002) 336, 577


Odredivanje naprezanja u tankomfilmu metodom promatranja

ispupčenja

Marko Jerčinović1, Nikola Radić1, Mirko Stubičar2,Hrvoje Zorc1

1Institut "Ruder Bošković", Bijenička cesta 54, 10000Zagreb

2PMF-Fizički odsjek, Sveučilište u Zagrebu,Bijenička cesta 32, 10000 Zagreb

U tankim filmovima proizvedenim metodom rasprašenja često postojevelika unutrašnja naprezanja (i do nekoliko GPa u tlaku). Tada može do-ći do odvajanja i ispučenja filma, što je nepoželjno za buduću tehnološkuupotrebu, ali ta se pojava može iskoristiti za karakterizaciju mehaničkihobilježja filmova i podloga (supstrata). Kako bi se istražio utjecaj para-metara magnetronske depozicije (tlak radnog plina, brzina depozicije) idebljine filma na nastanak makroskopskih strukturnih defekata, izradenaje serija uzoraka tankih filmova volframa na staklu. Takoder je proučenutjecaj prijelaznog medusloja aluminija (buffer). Oblik nastalih ispupče-nja (ravni i vijugavi nabori) odreden je mikroskopskim promatranjem, dokje topografija izmjerena profilometrom. Korištenjem geometrijske analizeispupčenja i teorije elastičnosti izračunato je mehaničko naprezanje u tan-kom filmu volframa i taj je rezultat usporeden s vrijednostima dobivenimprofilometrijom i rendgenskom difrakcijom.

[1] C. Coupeau, Mater. Sci. Eng. A 483-484, 617-619 (2008)


Casimirova sila i tlak na metalneslojeve

Marin-Slobodan Tomaš

Institut Rudjer Bošković, P. O. Box 180, 10002 Zagreb,Croatia

Pored uobičajenih Casimirovih sila, vakuumske fluktuacije elektro-magnetskog polja uzrokuju i tlak na površinu makroskopskih objekata.Dok Casimirova sila nastoji pomaknuti tijelo Casimirov tlak ga nastojikomprimirati ili rastegnuti. Imajući na umu relevantnost ovih efekata umikro- i nano-elektromehaničkim sistemima, u ovom se radu promatraovisnost Casimirove sile i tlaka na metalni (slobodno-elektronski) sloj uidealnom planarnom rezonatoru o debljini sloja te njegovom položaju.Posebna pažnja posvećena je Casimirovom tlaku na metalni sloj u sredinisimetričnog rezonatora, kada uobičajena Casimirova sila na sloj iščezava,te njegovoj modalnoj strukturi. Pokazuje se da se s povečanjem udalje-nosti sloja i zrcala rezonatora d tlak na tanki, ds ≪ λP , sloj smanjuje odCasimirovog tlaka FC = −π2hc/240d4

s za d = 0 na neretardiranu silu pojedinici površine Fnr = 1.19(ds/λP )FC za d→∞, gdje je λP valna duži-na elektronske plazme u metalu. U prvom slučaju za tlak su odgovornifotonski modovi koji se propagiraju unutar sloja a u drugom površinskipolaritoni na njegovoj površini. Ovi rezultati indiciraju da se Casimirovtlak na tanke metalne slojeve i njegova modalna struktura u simetrič-nom rezonatoru značajno mijenjaju u ovisnosti o širini rezonatora. Zads ≫ λP , tlak na sloj postaje neovisan o uvjetima na njegovoj površini i,kao što je davno ustanovljeno [1], eksponencijalno se smanjuje s njegovomdebljinom.

[1] I. E. Dzyaloshinskii, E. M. Lifshitz and L. P. Pitaevskii, Adv. Phys.10, 165 (1961).


Metoda mjerenja subnanometarskihpomaka digitalnom laserskom

interferometrijom

Jadranko Gladić, Zlatko Vučić, Davorin Lovrić

Institut za fiziku, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Razvijana je metoda za mjerenje subnanometarskih pomaka objeka-ta digitalnom laserskom interferometrijom s ciljem in situ praćenja rastakristala superionskih vodiča na čijoj površini tijekom rasta koegzistirajuzaobljeni i ravni dijelovi (facete – prirodna zrcala). Eksperimentalni pos-tav sastoji se od Michelsonovog interferometra na antivibracijskom stolu(vlastite frekvencije 6 Hz, u termički dobro izoliranom laboratoriju na 1.katu zgrade) i CCD kamere kojom snimamo i pohranjujemo u svakoj se-kundi 30 interferencijskih slika, što omogućuje praćenje rasta facete dobrzina od 9,5 µm/s računanjem promjena faze izmedu uzastopnih slika.Metoda je usavršavana mjerenjem pomaka “nepomičnog” zrcala na sobnojtemperaturi.

Opažena ograničenja u razlučivosti metode posljedica su mehaničkihi termičkih nestabilnosti. Početno je opažen izražen mehanički šum frek-vencije 6 Hz i amplitude nekoliko nm, termički šum (velikog frekventnograspona znatno nižih frekvencija) 5-10 puta veće amplitude, te dugoval-ni aperiodični termički šum amplitude nekoliko interferencijskih prugana sat. Prikazani su postupci kojima je smanjena amplituda mehanič-kog šuma od 6 Hz na manje od 0,5 nm, te bitno smanjen spori termičkišum (uslijed temperaturnih fluktuacija vrijednosti indeksa loma zraka).Preostali mehanički šum lako je uklonjiv filtriranjem u frekventnom spek-tru. Metoda je dodatno baždarena mjerenjem pomaka piezoelektričnogelementa u ovisnosti o frekvenciji i amplitudi pobude. Uočena su i pri-kazana ograničenja metode u stvarnim mjernim uvjetima, s naglaskomna postizanje dugotrajne stabilnosti (dulje od 1 sata) i subnanometarskerazlučivosti mjerenja pomaka.


Kvantne Monte Carlo simulacijespin-polariziranog tricija

Ivana Bešlić1, Leandra Vranješ Markić1, Jordi Boronat2

1Sveučilište u Splitu Prirodoslovno matematičkifakultet,HR-21000 Split, Hrvatska

2Universitat Politecnica de Catalunya, Campus NordUPC, 08034 Barcelona, Spain

Proučene su osobine osnovnog stanja čistih klastera spin-polariziranogtricija (T↓) koji su gradeni od maksimalno 320 atoma. Energije vezanja,kao i struktura klastera, odredeni su metodom varijacijskog i difuzijskogkvantnog Monte Carla. Iz dobivenih rezultata procijenjen je jedinični ra-dijus tekućine T↓, ravnotežna energija po čestici te površinska napetost.Istraživanja su proširena na tekućinu i čvrsto tijelo T↓ te su izračuna-te energije po čestici i distribucijski profili danih sustava na temperaturinula Kelvina. Utvrdena je ravnotežna gustoća tekućine T↓ kao i termo-dinamički parametri pri kojima tekućina prelazi u čvrsto tijelo. Dobivenirezultati usporedeni su sa onima za sustav H↓ [1] te je na taj način pro-cijenjen izotopni utjecaj.

[1] L. Vranješ Markić, J. Boronat and J. Casulleras, Phys. Rev. B. 75,064506 (2007).


Dozimetrijska verifikacija filmom

Slaven Jurković1, Gordana Žauhar2, Dario Faj3, DeniSmilović Radojčić1, Manda Švabić1

1Odsjek za radiofiziku i dozimetriju, KBC Rijeka2Zavod za fiziku, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

3Odjel radioterapije, Klinička bolnica Osijek

U svrhu postizanja željene raspodjele doze u terapiji zračenjem pone-kad je nužna kombinacija različitih modusa zračenja. Tako se vrlo čestoprimjenjuje intrakavitarna aplikacija radioaktivnih izvora u kombinacijisa zračenjem snopovima linearnog akceleratora. Pri tome valja voditi ra-čuna da se izvorima, do visokih doza, ozračuje središnje područje ciljnogvolumena pa ga je nužno zaštititi prilikom zračenja snopovima fotona. Uuporabi su različite tehnike zaštite. Mi smo u tu svrhu razvili metoduza precizno izračunavanje oblik kompenzatora [1]. Za njihovu verifikacijuje nužno imati dvodimenzionalni detektor visoke razlučivosti pa je radi-ografski film najčešće detektor izbora. Medutim, njegov je nedostatakenergijska ovisnost [2], što unosi dodatnu nesigurnost u mjerenja. Verifi-kacija se izvodi na odredenoj dubini u fantomu gdje je doprinos raspršenogzračenja još izraženiji. U svrhu provjere vjerodostojnosti verifikacije ra-diografskim filmom napravljen je niz mjerenja ionizacijskim komoramau vodenom fantomu. Utvrdeno je da je u pojedinim slučajevima odzivfilma i do 15 % veći. Dodatno smo izračunali spektar fotona u mjernojravnini pomoću Monte Carlo simulacije te je veličina odziva povezana spromjenom spektra energije fotona.

[1] Jurkovic, S.; Zauhar, G.; Bistrovic, M.; Faj, D.; Kaliman, Z.; SmilovicRadojcic, D. Nucl. Instr. and Meth. A. 580 (2007) 530

[2] Yeo, I.J.; Wang, C.C.; Burch, S.E., Med. Phys. 24 (1997) 1943


Vektorski potencijal točkastogizvora svjetlosti blizu savršenog

zrcala

Velimir Labinac1, Marko Jusup2, Tarzan Legović2

1Odjel za fiziku, Sveučilište u Rijeci2Institut ”Ruder Bošković”, Zagreb

Postavimo li točkasti izotropni izvor svjetlosti pored savršenog rav-nog zrcala, ukupni intenzitet jednak je zbroju intenziteta pravog izvorai njegove slike, pri čemu moramo zanemariti interferenciju. Ovaj dobropoznati srednjoškolski problem riješili smo točnim elektrodinamičkim ra-čunom, upotrijebivši Helmholtzovu valnu jednadžbu uz izbor pogodnihspecijalnih funkcija, u našem slučaju, Besselovih funkcija. Uz pretpos-tavku analitičkog oblika za gustoću struje izvora zračenja, pokazali smoda je ukupni vektorski potencijal jednak zbroju vektorskog potencijalaizvora i njegove slike. Time je problem riješen jer se električno polje raču-na pomoću vektorskog potencijala, a intezitet je proporcionalan kvadratuelektričnog polja.

[1] John D. Jackson, Classical Electrodynamics, (Wiley, New York, 1999),3rd ed.

[2] Max Born, Emil Wolf, Principles of Optics, (Cambridge UniversityPress, Cambridge, 1999), 7th ed.


Anizotropija transportnih svojstavadekagonalnih aproksimanata

Ante Bilušić1, Petar Popčević2, Željko Bihar2,Ana Smontara2

1Institut za fiziku, Zagreb i Prirodoslovno-matematičkifakultet, Split


Prikazat ćemo anizotropna transportna svojstva (električnu i toplin-sku vodljivost te termoelektričnu snagu) kompleksne metalne slitine Al80Cr15Fe5,koja se sastoji od dekagonalnom kvazikristalu aproksimantnih ravninaslaganih periodički jedna na drugu (strukturni period je šest atomskihravnina). Električna otpornost u periodičnom smjeru ima metalni karak-ter, dok u smjeru neperiodičkih ravnina ima maksimum na temperaturiod približno 100 K. Teorijski model pokazuje da je anizotropija električnevodljivosti posljedica anizotropije brzine elektrona izazvane anizotropijomelektronske strukture, i posljedica je kompleksne lokalne atomske struktu-re na prostornoj skali reda veličine najbližih atomskih susjeda, a ne razlikeu simetriji strukturalnih motiva i atomskih grozdova, kako periodičnih ta-ko i neperiodičnih. Toplinska vodljivost u smjeru periodične osi svojomtemperaturnom ovisnošću pokazuje neke osobine strukturno periodičnihsustava, dok je u smjeru kvaziperiodične osi karakteristična za strukturnoneperiodičke sustave (poput kvazikristala ili CMA).

[1] A. Bilušić et al., Journal of Alloys and Compounds 432 (2007) 1-6

[2] A. Smontara et al., Physical Review B 78 (2008) , 10; 104204-1

[3] A. Smontara et al., Thermal Conductivity of Complex Metallic Alloys,Properties and Application of Complex Metallic Alloys / Esther Belin-Ferre (ed.), World Scientific Publishing (UK) Ltd. (2008) 1-36.


Utjecaj neradijativnog prijelaza naoblik apsorpcijskog spektra

dvoatomskih molekula:Landau-Zennerov model

Berislav Horvatić, Robert Beuc, Mladen Movre

Institut za fiziku, Bijenička cesta 46, HR-10000 Zagreb

Velik broj pojava u apsorpcijskim spektrima dimera vezan je uz izbjeg-nuto presijecanje potencijalnih krivulja molekulskih stanja iste simetrije.U području izbjegnutog presijecanja dolazi do neadijabatskog miješanjamolekulskih elektronskih stanja, te neradijativnih prijelaza izmedu njih.Ova pojava analizirana je pomoću jednostavnog poluklasičnog Landau-Zennerovog modela. Rezultati su primijenjeni na analizu izbjegnutogpresijecanja potencijalnih krivulja A(0+

u − 1Σ+u ) i b(0+

u − 3Πu) stanja teutjecaja neradijativnog prijelaza na oblik molekulske A-X vrpce. Polukla-sični i kvantnomehanički “coupled-channel” računi spektra usporedeni sus eksperimentalnim apsorpcijskim spektrima A-X vrpce kalijevih, rubidi-jevih i cezijevih dimera.


Nedostatak neuromagnetskeaktivnosti frontalnog režnja AD

ispitanika

Sanja Josef Golubić1, Cheryl J. Aine2, Selma Supek1

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu2UNM School of Medicine, Albq, USA

Neinvazivna magnetoencefalografska mjerenja pružaju nam moguć-nost uvida u patologijom izmijenjene obrasce neurodinamičke kortikalneaktivnosti. Cilj ove studije je ispitati mogućnost razlikovanja kortikal-nih odgovora na tonove oddball paradigme triju kategorija ispitanika: 5pacijenata sa dijagnozom blagog kognitivnog poremećaja, 5 sa Alzheime-rovom boleš ću te 10 kontrolnih starijih ispitanika. Evocirani auditorniodgovori su mjereni 275-kanalnim CTF sustavom u magnetski zasjenjenojsobi MIND Instituta tijekom pasivnog slušanja tonova koji su prezentiranibinauralno (1kHz, p=0.8; 1.2kHz, p=0.2). Koristili smo MRVIEW CSSTprogram [1] za prostorno-vremensku lokalizaciju neuronske aktivnosti uintervalu od 30-200 ms. Nemogućnost lokalizacije izvora rane frontalneaktivnosti i za učestale i za rijetko prezentirane tonove kod Alzheimer ispi-tanika, a koji su nadeni kod druge dvije kategorije ispitanika, upućuju nafunkcionalnu degeneraciju neurona frontalnog režnja zaduženih za obradui komparaciju senzornih informacija. Nedostatak frontalne aktivnosti za-jedno sa ranije uočenim promjenama u neurodinamici auditornog korteksa[2] mogli bi predstavljati biomarkere značajne u dijagnozi Alzheimerovebolesti.

[1] Ranken DM et al: MEG/EEG forward and inverse modeling usingMRIVIEW; Proceedings of Biomag 2002, pp 785-787

[2] Supek, S; Josef Golubic S, et al: Neuromagnetic auditory activityreflects differences between normal aging, MCI and AD subjects: An od-dball study; Proceedings of Biomag, Sapporo, 2008, pp 171-173.


Svemirski lift

Mile Baće, Dubravko Pevec, Krešimir Trontl

Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb

Relativno stara ideja o izgradnji svemirskog lifta koji bi povezivaoZemlju sa geostacionarnom svemirskom stanicom u zemljinoj orbiti, i kojibi omogućio jeftin transport ljudi i materijala do geostacionarne stanice,dobila je svjež impuls otkrićem ugljičnih nano-cijevi. Premda je samamaterija u domeni znanstvene fantastike, zanimljivo je odrediti glavneparametre takvog svemirskog lifta. To je načinjeno za najjednostavnijislučaj – traku konstantnog presjeka koja povezuje Zemlju s geostacionar-nom stanicom i nju s protuutegom u svemiru i prikazano u članku Edvards,B.C., A Hoist to the Heavens, IEEE Spectrum, August 2005, 42, 8, 30-35.U našem radu proveden je proračun glavnih parametara svemirskog liftauz jednake početne pretpostavke, a rezultati usporedeni s onima u radupokazuju dobro slaganje. S obzirom da je specifična čvrstoća potrebnaza traku konstantnog presjeka upravo na teoretskoj granici za male uzor-ke ugljičnih nano-cijevi i da bi traka svemirskog lifta morala uz ugljikovenanocijevi sadržavati i neku vrstu matrice koja bi ih povezivala, kako jeto slučaj u kompozitnih-dvofaznih materijala, nužno je bilo provesti ra-čun i za manje vrijednosti specifičnih čvrstoća, što je u radu i provedeno.Pretpostavljen je optimalan scenario – jednako, dozvoljeno, naprezanjeu svakom presjeku, te je pokazana dramatična eksponencijalna zavisnostrasta poprečnog presjeka noseće trake s udaljenošću od geostacionarnestanice i rast mase protuutega. Takoder, u radu su prikazani problemikojima bi uzrok bila Coriolisova sila na kabinu lifta pri njenom penjanjui spuštanju, te su ukratko diskutirane mogućnosti njene kompenzacije.

[1] Ijima , S., Nature, 1991, 354, 56.

[2] Edwards, B. C., A Hoist to the Heavens. IEEE Spectrum, August2005, 42, 8, 30-35


Analiza proširenja difrakcijskihprofila

Željko Skoko, Stanko Popović

Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu

Poznato je da je profil difrakcijske linije, h(ǫ), konvolucija instrumen-talnog profila, g(ǫ), i čistog difrakcijskog profila, f(ǫ). Difrakcijski profil,f(ǫ), može se dobiti iz profila h(ǫ) i g(ǫ) metodom Fourierovog transfor-mata, koja se u literaturi naziva Stokesova metoda. U toj metodi nisupotrebne matematičke aproksimacije profila h(ǫ) i g(ǫ). Profil f(ǫ) običnose analizira Warren-Averbachovom metodom pomoću Fourierovih koefici-jenata dobivenih dekonvolucijom. Takoder se koriste druge metode kojepretpostavljaju zvonolike funkcije, kojima se opisuju difrakcijski profi-li, i na taj način zaobilaze dekonvoluciju. Sustav MgO, pripreman pritemperaturama 600C i 1300C, analiziran je rentgenskom difrakcijom.Difrakcijska slika uzorka pripremljenog pri 1300C sadržavala je oštre di-frakcijske linije i predstavljala je instrumentalni profil. Stokesova metodaprimjenjena je na nekoliko difrakcijskih maksimuma, pri čemu je veličinakristalita odredena Warren-Averbachovom metodom. Veličina kristalitatakoder je odredena iz integralne širine zvonolikih funkcija kojima su opi-sani profili h(ǫ) i g(ǫ).

Zahvala: Autori su zahvalni Dr. sc. Antunu Drašneru i Dr. sc.Želimiru Blažini za pomoć oko pripreme uzoraka.


Istraživanje etanola u čvrstomstanju pulsnom EPR

spektroskopijom

Marina Kveder, Dalibor Merunka, Milan Jokić, JanjaMakarević, Boris Rakvin

Institut Ruder Bošković, Zagreb

Istraživanje materijala u stanju stakla predstavlja izazov u mnogimznanstvenim disciplinama [1]. Pri tome etanol u čvrstom stanju pokazujeinteresantna svojstva budući da se može prevesti iz stanja stakla u po-likristalinično stanje kontroliranom termičkom obradom uzorka. Na tajnačin moguće je istraživati molekulsku dinamiku u stanjima matrice razli-čitog stupnja neuredenosti molekula. U ovoj prezentaciji pokazujemo ka-ko se metode pulsne elektronske paramagnetske rezonancije (EPR) moguprimijeniti na proučavanje dinamike paramagnetskih centara ugradenih uetanol u rasponu temperatura od 5 – 80 K te usporedujemo mehanizmespinske relakasacije u staklu i kristalu [2].

[1] C. A. Angell, Science 26 (1995) 1924

[2] M. Kveder, D. Merunka, M. Jokić, B. Rakvin, Phys. Rev. B 77 (2008)094202


Perkolacijski model proboja tankogdielektričkog sloja

Tihomir Betti1, Ivan Zulim1, Branko Pivac2

1Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split2Institut Ruder Bošković, Zagreb

Visoka integracija i minijaturizacija VLSI sklopova ima za posljedicuvelike gustoće struja u radu sklopa a što dalje dovodi do ubrzanih procesadegradacije dielektričnih slojeva. Zbog toga je od velike važnosti istraži-ti mehanizme degradacije koji vode ka konačnom proboju dielektričnogsloja odnosno do prestanka rada samog sklopa. U ovom pristupu koristilismo perkolacijsku teoriju koja tretira ponašanje kompleksnih sustava snasumičnom medupovezanošću. Naše analize pokazuju da je formiranjeperkolacijskog grozda uvelike ovisno o debljini sloja. Ovdje ćemo ilustri-rati model koji, temeljen na perkolacijskom pristupu, objašnjava probojtankog dielektričkog sloja. Polazeći od statističke generacije defekata utermički aktiviranom procesu i koristeći Monte Carlo simulaciju pokazatćemo nastajanje proboja i diskutirati perkolacijske aspekte tog procesa.


Utjecaj termičkog tretmana nasvojstva polikristalnog silicija

Robert Slunjski1, Ivana Capan1, Branko Pivac1,Simona Binetti2

1Institut Ruder Bošković, Zagreb2Universita di Milano-Bicocca, Milano, Italy

Ugljikom bogati vrpčasti polikristalni silicij dobiven metodom EFGje potencijalni materijal za solarne ćelije prve generacije. Zbog toga jepotrebno detaljno istražiti njegove strukturne defekte kao i interakciju la-kih i nedopirajućih nečistoća s tim defektima, što je od opće vaznosti.Prisutnost ugljika u vrlo visokoj prezasićenosti na sobnoj temperature jeveć duže vrijeme svojevrsni misterij kao i njegova interakcija s ostalimstrukturnim defektima. Veliki problem u istraživanju utjecaja termičkogtretmana na ovakve materijale je izrazita nereproducibilnost otiska struk-turnih defekata. Ovdje smo istražili ponašanje ovakvih materijala na ter-mičko odgrijavanje i pokazali C-V i DLTS mjerenjima, da već kod vrloniskih temperatura odgrijavanja dolazi do značajnih promjena u električ-nim karakteristikama materijala za razliku od mjerenja FTIR spektrosko-pijom koja pri ovakvim tretmanima ne bilježe nikakve promjene. Dobivenirezultati bit će usporedeni s niskotemperaturnim PL mjerenjima.


Strukturna ispitivanjabiomineralizacije morskog zekana

vrste aplysia punctata

Andelka M. Tonejc1, Davorin Medaković2, StankoPopović1, Andrej Jaklin2, Antun Tonejc1, Mirjana

Bijelić1, Željko Skoko1, Ivana Lončarek1

1Prirodoslovno matematički fakultet, Fizički odsjek,Bijenička 32, 10002 Zagreb

2Centar za istraživanje mora, Institut Ruder Bošković,G. Paliaga 5, Rovinj

Metodama rentgenske difrakcije (RTG), energetske analize spektara(EDS), transmisijske elektronske mikroskopije (TEM), pratili smo pojav-ljivanje kristalnih faza u uzorcima Aplysia punctata (A.p.) starosti 1 do24 dana. Morfološke promjene koje se dogadaju prilikom razvoja opažanesu u prethodnim radovima rasterskim elektronskim mikroskopom i EDS-om. Potanje su ispitivani uzorci 9 dana stari, koji su bili amorfni premarentgenskoj difrakciji. Transmisijskom elektronskom mikroskopijom i di-frakcijom, grijanjem uzoraka u elektronskom mikroskopu, uočeni su prvikristalići faza dolomita i aragonita. Prema našim opažanjima biomine-ralizacija ove vrste morskog zekana (A.p.) odvija se prijelazom amorfnihfaza koje sadrže Mg i Ca u dolomit i aragonit.


Potencijal CMS detektora zaotkriće Higgsovog bozona krozkanal raspada H → ZZ(∗) → 4l

Roko Pleština

Sveučilište u Splitu, FESB, Split

U ovom radu1 je predstavljen potencijal CMS detektora [1] na CERN-ovom LHC proton-proton sudaraču za otkriće Higgsovog bozona Stan-dardnog modela kroz leptonske kanale raspada H → ZZ(∗) → 4l (l =e, µ) u rasponu masa Higgsovog bozona od 115 do 250 GeV/c2. Korištenisu uzorci signala i pozadine koji prolaze lanac rekonstrukcije s detaljnomMonte Carlo simulacijom odgovora detektora, ograničenom kalibracijomi poravnanjem u uvjetima početnog luminoziteta. Predstavljen je jednos-tavan skup rezova neovisnih o masi koji daje čisti uzorak dogadaja sa 4leptona u konačnom stanju uz očuvanje maksimalne efikasnosti detekcijesignala. Broj dogadaja signala koji odgovara integriranom luminozite-tu od 1 fb−1 detaljno je analiziran, a potom usporeden sa očekivanimbrojem dogadaja pozadine u intervalima mase optimiziranim ovisno o hi-potezi mase Higgsovog bozona. Naznaka za postojanje Higgsovog bozonamase sa signifikantnošću većom od dvije standardne devijacije malo jevjerojatan u razmatranom području masa [2]. U nedostatku signifikant-nih odstupanja od očekivanog broja dogadaja pozadine, postavljene sugornje granice na udarni presjek produkcije Higgsovog bozona u okviruStandardnog modela.

[1] CMS Collaboration, JINST 0803:S08004, 2008, JINST 3:S08004, 2008

[2] CMS Collaboration, CMS PAS HIG-08-003

1Prezentacija u ime CMS grupe u Splitu: Željko Antunović (Sveučilište u Spli-tu, PMF, Split), Nikola Godinović1, Damir Lelas1, Karlo Lelas1, Dunja Polić1 iIvica Puljak1


Dualno simetrična teorija klasičnogelektromagnetskog polja i njegova

statistička interpretacija

Josip Brana

Odjel za fiziku, Sveučilišta "J. J. Strossmayer" u Osijeku

Klasično, kompleksno, dualno simetrično vektrosko-pseudovektorskopolje (s i bez mase) moguće je statistički interpretirati u smislu valnefunkcije jedne čestice. Problem negativnih energija je rješiv odbacivanjemimaginarnog vektorskog i realnog pseudovektorskog dijela. Čestica spina1 posjeduje dvije vrijednosti pseudonaboja.

[1] J. Brana, On the Lagrangian and Canonical Formalism ..., Fortschr.Phys. 41, (1993) 215-231


Mjerenje WZ → 3lν produkcije uranim podacima s LHC-a

Srećko Morović1, Vuko Brigljević1, Senka Durić1, KrešoKadija1, Stephanie Beuceron2, Ketino Kaadze3, Yurii

Maravin3

1Institut Ruder Bošković, Zagreb2CERN, Švicarska

3Kansas State University, SAD

Studija višestruke produkcije baždarnih bozona na TeV skali je važantest Standardnog Modela elektroslabih interakcija i potreban korak premaotkriću novih fizikalnih pojava i čestica kao Higgs bozona. Istražujemopotencijal CMS-a za opservaciju i studiju pp → WZ → 3lv reakcija naLHC energiji centra mase, koristeći punu simulaciju pozadine i signala.Pokazano je da su ovi procesi dostupni u ranim podacima s CMS-a, većunutar nekoliko stotina inverznih pikobarna. Da bi smanjili ovisnost oMonte Carlu, razvili smo metode odredivanja pozadine iz podataka.


Opažanje galaksije M87 MAGICteleskopom

Tomislav Terzić1, Željko Antunović2, Dijana DominisPrester 1, Daniel Ferenc3, Nikola Godinović4, Dario

Hrupec5, Ivica Puljak4, Tihomir Surić5, (KolaboracijaMAGIC)6

1Sveučilište u Rijeci, Odjel za fiziku2Sveučilište u Splitu, PMF

3University of California, Davis, U.S.A.4Sveučilište u Splitu, FESB

5Institut Ruder Bošković, Zagreb6Kolaboracija MAGIC

Opažanje aktivnih galaktičkih jezgri (AGN) u području gama–zrakamože omogućiti bolje razumijevanje relativističkih mlazova supermasiv-nih crnih rupa, a time i mehanizama nastanka visokoenergijskih česticapri akreciji tvari u crnu rupu. Galaksija M87 je za sada jedina radiogalaksija koja ne pripada skupiti blazara u čijem su spektru opažene vi-sokoenergijske gama–zrake. Kolaboracija MAGIC već niz godina prati iistražuje ponašanje M87 u području visokih energija.

MAGIC (Major Atmospheric Gamma Imaging Cherenkov) teleskop jeoptimiziran za opažanje i bilježenje Čerenkovljevog zračenja u Zemljinojatmosferi koje stvara gama–zračenje iz svemira. U ovom radu predstavljenje MAGIC teleskop, te postupak i rezultati analize opažanja M87.

[1] C. Baixeras, The MAGIC Telescope,Nucl.Phys.B (Proc.Suppl.) 114(2003) 247-252

[2] J. Albert et al.,Very-High-Energy γ-Ray Observations of a Strong Fla-ring Activity in M 87 in February 2008, Astrophys. J. Lett. 685 (2008)L23


Proučavanje visoko dopiranihslojeva LPVCD polikristalnog

silicija

Sanja Žonja1, Miroslav Očko2, Mile Ivanda3,Petar Biljanović1

1Fakultet elektrotehnike i računarstva, Unska 3, 10000,Zagreb, Hrvatska

2Institut za fiziku, Bijenička 46, 10002, Zagreb, Hrvatska3Institut Rudjer Bošković, Bijenička 54, 10002, Zagreb,

Hrvatska

Visoko borom δ-dopirani polisilicijski uzorci dobiveni su pomoću ke-mijske depozicije iz parne faze pri sniženom tlaku (LPCVD) na 750 oCu trajanju od 1 sata. Uzorci su napušteni 1 sat na 1200 oC. Tako dobi-veni uzorci imaju mali slojni otpor do 8.9 Ω/sq. Koncentracija dopandaodredena je iz vrijednosti slojnog otpora. Pokazujemo takoder odredivanjekoncentracije nosilaca naboja pomoću transverzalnog optičkog moda - TOmoda Ramanovog spektra. Obje metode daju medjusobno dobro slaganje.Veličine kristalita odredene pomoću SEM-a pokazuju jasnu koncentracij-sku ovisnost.

Uzorci do oko 30 Ω/sq pokazuju metalni karakter već od sobne tem-perature. Vodljivost na niskim temperaturama može se opisati sa T 1/2

sve do 80 K za najniže otpore, a na višim temperaturama otpor pokazujeT 3/2 ovisnost. Termostruja ima takodjer metalni karakter samo je mnogoveća nego u slučaju normalnih metala. Zbog visoke termostruje, do oko300 µV/K, diskutiramo i termoelektrična svojstva dobivenog materijala.Na osnovu naših istraživanja predlažemo način kako se termoelektričnasvojstva proučavanog materijala Si:B mogu poboljšati.


"RUDEROV" NEUTRONSKI:Radanje eksperimentalne nuklearne

fizike u Hrvatskoj

Duro Miljanić

Institut "Ruder Bošković"

Krajem pedesetih prošlog stoljeća na Institutu "Ruder Bošković" po-čeo je s radom Neutronski generator, koji je izgraden u potpunosti doma-ćim, uglavnom "Ruderovim" snagama. Neutroni su se u njemu dobivalipomoću reakcija izmedu jezgara vodikovih izotopa deuterija i tricija. Kadse snopom deuterona energije 200 keV bombardira meta deuterija (tri-cija) dobivaju se neutroni s energijom od oko 2,7 MeV (14 MeV). Timneutronima se mogu onda izazvati nuklearni procesi na svim dostupnimatomskim jezgrama. Uz upotrebu detektora i pridružene elektronike, ta-koder izgradenih u "Ruderu", odmah se pristupilo istraživanju nuklearnihprocesa izazvanih neutronima. Vrlo lijepi rezultati tih istraživanja počelisu se uskoro pojavljivati u člancima objavljenim u uglednim svjetskimčasopisima, na pr. u Physical Review Letters već 1961. U petnaestakgodina rada Neutronskog generatora objavljeno je više od sto članaka učasopisima, izradeno je tridesetak magistarskih i doktorskih radova, a namnogim znanstvenim skupovima u svijetu, od Čilea do Japana, prikazanisu rezultati istraživanja zagrebačke neutronske skupine, često i u pozva-nim predavanjima. Povodom pedesetogodišnjice početka tih istraživanjaovaj kratki prikaz ima za cilj podsjetiti nas na vrlo uspješno radanje idjetinjstvo eksperimentalne nuklearne fizike u Hrvatskoj.


Klasteri helija adsorbirani napovršini cezija

Petar Stipanović, Tea Martinić, Leandra Vranješ Markić

Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu

Proučene su osobine osnovnog stanja čistih i miješanih klastera 4Hei 3He na površini cezija. Proračuni su provedeni metodom varijacijskog idifuzijskog Monte Carla. Promotreno je kako izrazito pojačanje vezanja uodnosu na klaster u slobodnom prostoru, koje je opaženo u prethodnim is-traživanjima, ovisi o veličini klastera. Takoder su promotrene i strukturneosobine klastera, pri čemu je posebno istraženo formiranje rubnih stanja3He, koja se formiraju duž kontaktne linije kapljice 4He sa supstratom.


Odredivanje indeksa loma za debelekrute i tekuće slojeve

Branko Šantić, Davor Gracin, Krunoslav Juraić

Institut R. Bošković, Bijenička 54, HR-10002 Zagreb

Opisana je metoda za mjerenje indeksa loma na debelim transparent-nim slojevima. U osnovi metode je pojava Fabry-Perot interferencije nagraničnim plohama, te promjena intenziteta transmisije monokromatskogsvjetla do koje dolazi variranjem upadnog kuta. Izvedene je nova jed-nadžba za opis položaja ekstrema transmisije u ovisnosti o upadnom ku-tu. Eksperiment je jednostavan i nezahtjevan za izvodenje. Nasuprotinterferometrijskim metodama, nisu potrebna vanjska zrcala. Metoda jeneosjetljiva na raspršenja svjetla na graničnim plohama, kao i na apsorp-ciju unutar uzorka. Takoder, na graničnim plohama može biti prisutan itanki sloj oksida ili neki drugi nepoznati sloj, jer to ne utiče na rezultat.U eksperimentalnim primjerima, metoda je testirana mjerenjem indeksaloma na safiru, staklu te na sloju vode.


Sinteza feritnih nanočestica tenjihova magnetska i strukturna

karakterizacija [1]

Raghavender A.T.1,2

1Fizički odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb2Hyderabad, Indija

Magnetske nanočestice skupina su nanomagneta koja se u zadnje vri-jeme vrlo mnogo istražuju jer su bogate pojavama koje izviru iz njihovesložene magnetske strukture i jer pružaju moguće široke primjene.

Cilj ovog projekta je sinteza te magnetska i strukturna karakterizacijamagnetskih nanočestica različitih sastava (Ni1−xZnxFe2O4, Co1−xMnxFe2O4,CuGdxFe2−xO4; 0 ≤ x ≤ 1). Za njihovo dobivanje koristit će se sol-gelmetoda. Strukturna i magnetska svojstva detaljno će se proučiti različi-tim tehnikama. Analizirat će se utjecaj zamjene atoma odnosno strukturena magnetska svojstva.

U ovom radu prikazat ćemo neke dosadašnje rezultate, posebno onekoje se odnose na bakrov i kobaltov ferit dopiran aluminijem.

[1] Postdoktorski istraživački projekt ”Synthesis of ferrite nanoparticlesand their magnetic and structural characterization” financira Nacionalnazaklada za znanost, visoko obrazovanje i tehnologijski razvoj RepublikeHrvatske, a odvija se u okviru projekta ”Nanomagneti” (MZOŠ - 119-1191458-1017,voditelj K. Zadro)

[2] A.T.Raghavender, D.Pajić, K.Zadro, T. Mileković, P.V. Rao, K.M.Jadhav, D. Ravinder, J. Magn. Magn. Mater. 316 (2007) 1


Mjeriti δ2H i δ18O magnetskom ililaserskom spektroskopijom?

Diana Mance1, Tamara Hunjak1, Magda Mandić1, HansO. Lutz2, Zvjezdana Roller-Lutz1

1Laboratorij za spektrometriju stabilnih izotopa,Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci2Sveučilište u Bielefeldu, SR Njemačka

U radu su usporedene dvije tehnike mjerenja stabilnih izotopa vode:1)Masena spektrometrija: spektrometrija iona nastalih dekompozici-

jom H2O na fragmente koji sadrže izotope 16O i 18O, odnosno izotope1H i 2H. Dugo vremena vodeća tehnika u mjerenju stabilnih izotopa uvode. Tehnika je testirana u studiji koja je uključivala interlaboratorijskuusporedbu objavljenu u [1]. Standardna devijacija δ-vrijednosti je manjaod 1 promil za δ2H, te manja od 0.1 promil za δ18O.

2)Laserska spektroskopija: Nova tehnika u području mjerenja stabil-nih izotopa. Mjerenje apsorpcije laserskog svjetla u šupljini koja je ispu-njena vodenom parom ispitivanog uzorka.

U Laboratoriju za spektrometriju stabilnih izotopa (SILab Rijeka) Za-voda za fiziku Medicinskog fakulteta u Rijeci nalaze se instrumenti zaizvodenje mjerenja objema tehnikama što je omogućilo njihovu direktnuusporedbu. Izvedena su mjerenja nepoznatih uzoraka vode kao i mjerenjeodgovarajućeg standarda poznate δ-vrijednosti. Rezultati usporedbe vrlosu važni za daljnja istraživanja: poznavanje stabilnih izotopa je od ključnevažnosti za meteorološka i klimatološka istraživanja, kao i za istraživanjaiz područja hidrogeologije i ekologije.

[1] M. Mandić, D. Bojić, Z. Roller-Lutz, H. O. Lutz, and I. Krajcar Bro-nić, Isotopes in Environmental and Health Studies 44, No. 2, 201–208


Istraživanje nanostruktura cinkovogoksida primjenom

GISAXS/GIXRD metode

Magdi Lučić Lavčević1, Sigrid Bernstorff2, Pavo Dubček3,Aleksandra Turković3, Aljoška Šreder1

1Kemijsko-tehnološki fakultet, Split2Sinkrotron ELETTRA, Trst

3Institut Ruder Bošković, Zagreb

U okviru istraživanja nanostruktura metalnih oksida preparirali smoslojeve cinkovog oksida sa strukturnim jedinicama nanometarskih dimen-zija i različitih oblika (poput nanočestica, nanožica i nanoploha), korište-njem samostalnih i kombiniranih fizikalnih i kemijskih metoda, a zasno-vanih na epitaksijalnom i ne-epitaksijalnom rastu slojeva na podlogama.

Prikazani su rezultati ispitivanja dijela uzoraka primjenom metodesimultanog raspršenja pri malim kutevima i difrakcije rentgenskih zra-ka sinkrotronskog izvora, pri malim kutevima priklona (grazing incidencesmall angle X-ray scattering / grazing incidence X-ray diffraction - GI-SAXS/GIXRD), uz pomoć kojih smo dobili informacije o morfologiji slo-jeva - ponajprije o kristalnoj fazi, veličini i smjeru rasta nanostruktura uslojevima. Poseban naglasak istraživanja bio je na analizi unutarnje povr-šine slojeva, koja se formira uslijed specifičnog slaganja nanostruktura usloj, ali i uslijed postojanja kompleksne unutarnje morfologije samih na-nostruktura. Proces nastajanja ovakvih slojeva nije dovoljno istražen painformacije o korelaciji izmedu detalja njihove morfologije na najosnovni-joj razini i uvjeta preparacije pomažu u rasvjetljavanju njihova rasta.



Popis sudionika

Darko Androić Fizički Odsjek PMF, Zagreb [email protected]

Tome Antičić Institut Rudjer Bošković, Za-greb

[email protected]

Željko Antunović Prirodoslovno MatematičkiFakultet, Split

Zeljko.

Antunovic@

pmfst.hr

Raghavender A. T. Fizički odsjek, Prirodoslovnomatematički fakultet, Sveuči-lište u Zagrebu, Zagreb

raghavi9@gmail.

com

Damir Aumiler Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Ivica Aviani Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Emil Babić Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

[email protected]

Mirko Baćani PMF - Fizički odsjek, Zagreb [email protected]

Mile Baće Fakultet elektrotehnike i raču-narstva, Zagreb

mile.bace@fer.

hr

Maja Balarin Sveučilište u Zagrebu, Medi-cinski fakultet, Zagreb

[email protected]

Mislav Baloković student mislavb@fizika.

org

Ticijana Ban Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Marko Banušić student mbanusic@gmail.

com

Mario Basletić Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

[email protected]

Ivo Batistić Fizički odsjek, PMF, Zagreb,Zagreb

[email protected]

Ivana Bešlić Sveučilište u SplituPrirodoslovno-matematičkifakultet, Split

[email protected]

Tihomir Betti Fakultet elektrotehnike, stro-jarstva i brodogradnje u Spli-tu, Split

[email protected]

Robert Beuc Institut za fiziku, Zagreb [email protected]


Nevenko Bilić Institut Ruder Bošković bilic@thphys.

irb.hr

Ante Bilušić Prirodoslovno-matematičkifakultet u Splitu, Split

bilusic@pmfst.

hr

Katica Biljaković Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Lahorija Bistričić Fakultet elektrotehnike i raču-narstva, Zagreb

lahorija.

bistricic@fer.

hr

Mirjana Bjelić Prirodoslovno-matematičkifakultet

[email protected]

Ivančica Bogdano-vić Radović

Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Ana Bonaca Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

abonaca@gmail.

com

Željana BonačićLošić

Prirodoslovno-matematičkifakultet, Split

[email protected]

Slobodan Bosanac Institut R. Bošković [email protected]

Marko Bosiočić student marko.bosiocic@

gmail.com

Dejan Bošnjaković student dbosnjakovic@

fizika.unios.hr

Ana Božanić Odjel za fiziku Sveučilišta uRijeci, Rijeka

abozanic@phy.

uniri.hr

Roman Brajša Opservatorij Hvar, Geodetskifakultet Sveučilišta u Zagre-bu, Zagreb

[email protected]

Radovan Brako Institut "Ruder Bošković",Zagreb

radovan@thphys.

irb.hr

Josip Brana Odjel za fiziku Sveučilišta "J.J. Strossmayer", Osijek

jbrana@fizika.

unios.hr

Slobodan Brant PMF, Fizički odsjek, Zagreb [email protected]

Vuko Brigljević Institut Ruder Bošković, Za-greb

vuko.

brigljevic@

irb.hr

Jasminka Brnjas-Kraljević

Sveučilište u Zagrebu, Medi-cinski fakultet, Zagreb

[email protected]

Jasna Bronić student jasnabronic@

gmail.com

Berislav Buča student berislav.buca@

email.htnet.hr


Hrvoje Buljan Fizički odsjek, PMF [email protected]

Maja Buljan Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Ivana Capan Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Tihomir Car Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Krešimir Cindrić student kresimircindric@

gmail.com

Danijel Cmrk student danijelcmrk@

gmail.com

Mislav Cvitković student mislav.

cvitkovic@

gmail.com

Neven Čaplar student neven.caplar@

inet.hr

Matija Čulo Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Vladimir Dananić Fakultet kemijskog inženjer-stva i tehnologije, Zagreb, Za-greb

[email protected]

Ida Delač student ida.delac@

gmail.com

Ivana Delija student ivana.delija@

gmail.com

Daniel Denegri CEA Saclay, IRFU/SPP iCERN/PH div, Geneve

Daniel.Denegri@

cern.ch

Uroš Desnica Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Igor Djerdj ETHZ, Zurich igor.djerdj@

mat.ethz.ch

Sanja Dolanski Ba-bić

Medicinski fakultet, Zagreb [email protected]

Dijana DominisPrester

Sveučilište u Rijeci, Odjel zafiziku, Rijeka

dijana@phy.

uniri.hr

Predrag DominisPrester

Sveučilište u Rijeci - Odjel zafiziku, Rijeka

pprester@uniri.

hr

Damir Dominko Institut za fiziku [email protected]

Pavo Dubček Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]


Antonije Dulčić Sveučilište u Zagrebu,Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

[email protected]

Branko Durdević student branko.

durdevic@gmail.

com

Sanja ErcegovićRažić

Tekstolno-tehnološki fakultet,Zagreb

sanja.

ercegovic@ttf.

hr

Božidar Etlinger Institut "Ruder Bošković",Zagreb

[email protected]

Stjepko Fazinić Institut Ruder Bošković, Za-greb

stjepko.

[email protected]

Ivica Friščić Sveučilište u Zagrebu,Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

ivica.friscic@

gmail.com

Krešimir Furić Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Andreja Gajović Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Ozren Gamulin Sveučilište u Zagrebu, Medi-cinski fakultet, Zagreb

[email protected]

Marija Gašparić student gasparic.

marija@gmail.

com

Jadranko Gladić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Dražen Glavan student drazen.glavan@

gmail.com

Zvonko Glumac Odjel za fiziku, Sveučilište J.J. Strossmayer, Osijek

zvonko.glumac@

fizika.unios.hr

Nikola Godinovic FESB-Split, Split Nikola.

Godinovic@fesb.

hr

Davor Gracin Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Branko Guberina Zavod za teorijsku fiziku, Ins-titut Ruder Bošković, Zagreb

guberina@

thphys.irb.hr

Bojana Hamzić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]


Višnja Henč-Bartolić

Fakultet elektrotehnike i raču-narstva, Zagreb

visnja.henc@

fer.hr

Dubravko Horvat FER, Zavod za fiziku, Zagreb dubravko.

[email protected]

Davor Horvatic Zavod za teorijsku fiziku, Za-greb

[email protected]

Berislav Horvatić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Tamara Hunjak Medicinski fakultet Sveučili-šta u Rijeci, Rijeka

thunjak@medri.

hr

Saša Ilijić FER, Zavod za fiziku, Zagreb sasa.ilijic@

fer.hr

Tomislav Ivek Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Zeljko Ivezic University of Washington, Se-attle

ivezic@astro.

washington.edu

Milko Jakšić Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Vibor Jelic Kapteyn Astronomical Insti-tute, RUG, Groningen

vjelic@astro.

rug.nl

Denis Jelovina student denis.jelovina@

gmail.com

Gorjana Jerbić-Zorc

Fizički odsjek, PMF, Zagreb,Zagreb

[email protected]

Ivana Jerčinović student bubabaja3@

gmail.com

Marko Jerčinović Institut "Ruder Bošković",Zagreb

[email protected]

sanja josef golubić Fizički odsjek, PMF, Zagreb sjosef.golubic@

inet.hr

Dario Jukić Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

[email protected]

Krunoslav Juraić Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Ivan Jurić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Tajron Jurić student tajron.juric@

gmail.com

Tomislav Jurkić Odjel za fiziku, Sveučilište uRijeci, Rijeka

tjurkic@phy.

uniri.hr

Zoran Kaliman Odjel za fiziku Sveučilišta uRIjeci, Rijeka

kaliman@phy.

uniri.hr


Marko Karlušić Institut Ruder Bošković, Za-greb

marko.karlusic@

irb.hr

Bernarda Kežić Prirodoslovno-matematičkifakultet u Splitu, Split

[email protected]

Bruno Klajn student bruno.klajn@zg.

t-com.hr

Filip Kos student filip.kos@

gmail.com

Marin Kosović Sveučilište u Zagrebu, Medi-cinski fakultet, Zagreb

marin.kosovic@

mef.hr

Dubravka Kotnik-Karuza

Odjel za fiziku, Sveučilište uRijeci, Rijeka

kotnik@phy.

uniri.hr

Ivan Kovačević student ivankowacevic@

gmail.com

Marko Kralj Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Milica Krčmar Institut Ruder Bošković, Za-greb

Milica.Krcmar@

irb.hr

Dubravka Krilov Medicinski fakultet, Zavod zafiziku i biofiziku, Zagreb

[email protected]

Ivan Kupčić Fizički odsjek, PMF, Zagreb [email protected]

Velimir Labinac Odjel za fiziku, Rijeka velimir.

labinac@ri.

t-com.hr

Biljana Lakić Institut Ruder Bošković, Za-greb

Biljana.Lakic@

irb.hr

Ivana Levatić student ivana.levatic@

gmail.com

Ivana Lončarek PMF, Zagreb ivana.jurkovic@

phy.hr

Martin Lončarić Institut "Ruder Bošković",Zagreb

mloncaric@irb.

hr

Vjera Lopac Fakultet kemijskog inženjer-stva i tehnologije, Zavod za fi-ziku, Zagreb

vlopac@marie.

fkit.hr

Iva Lovreković student iva.lovrekovic@

vt.htnet.hr

Bono Lučić Institut "Ruder Bošković",Zagreb

[email protected]

Magdi Lučić Lav-čević

Kemijsko-tehnološki fakultetSveučilišta u Splitu, Split

malula@

ktf-split.hr


Jelena Luetić student jelena.luetic@

gmail.com

Igor Lukačević Odjel za fiziku, Sveučilište J.J. Strossmayera, Osijek

ilukacevic@

fizika.unios.hr

Marija Majer PMF, Zagreb [email protected]

Zlatko Majlinger Odjel za fiziku Sveučilišta uRijeci, Rijeka

zmajlinger@phy.

uniri.hr

Diana Mance Medicinski fakultet Sveučili-šta u Rijeci, Rijeka

[email protected]

Sanjin Marion student sanjin.marion@

gmail.com

Marijana Markoč Prometno-tehnička škola , Ši-benik

mmarkoc3@gmail.

com

Nikola Marković student nikola.

markovic.ri@

gmail.com

Tea Martinić Prirodoslovno-matematičkifakultet u Splitu

[email protected]

Anja Marunović FER, Zavod za Fiziku, Zagreb anja.marunovic@

fer.hr

Darko Mekterović Institut Ruder Bošković [email protected]

Dalibor Merunka Institut "Ruder Bošković",Zagreb

[email protected]

Igor Miklavčić Odjel za Fiziku Osijek, Osijek igor.miklavcic@

fizika.unios.hr

Matko Milin Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučili-šta u Zagrabu, Zagreb

matko.milin@

phy.hr

Marija Miljak student marmil1@pmfst.

hr

Duro Miljanić Institut "Ruder Bošković" djuro.miljanic@

irb.hr

Željka Mioković Elektrotehnički fakultet , Sve-učilište "J.J. Strossmayera" uOsijeku, Osijek

Zeljka.

Miokovic@etfos.

hr

Damir Modrić Grafički fakultet, Zagreb damir.modric@

grf.hr

Vlasta MohačekGrošev


[email protected]

Srećko Morović Institut Ruder Bošković, Za-greb

srecko.morovic@

irb.hr


Ljiljana Morvaj student lmorvaj@gmail.

com

Jasmina Musić student jasminalmusic@

yahoo.com

Ivana Mustac student ivana_m86@

yahoo.com

mislav mustapić Fiziči odsijek PMF-a , Sveuči-lište u Zagrebu, Zagreb

[email protected]

Tamara Niksic Fizicki odsjek, Prirodoslovno-matematicki fakultet, Sveuci-liste u Zagrebu, Zagreb

[email protected]

Goran Nikšić PMF - Fizički odsjek, Zagreb goran.niksic@

gmail.com

Mario Novak Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

[email protected]

Nikolina Novosel Sveučilište u Zagrebu,Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

[email protected]

Miroslav Očko Institut za Fiziku [email protected]

Antonija Oklopčić student antonija.

oklopcic@gmail.

com

Dalibor Paar PMF-Fizički odsjek, Zagreb [email protected]

Vladimir Paar Fizički odsjek, PMF, Zagreb [email protected]

Damir Pajić Fizički odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sve-učilišta u Zagrebu, Zagreb

[email protected]

Davor Palle Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Željko Pastuović Institut "Ruder Bošković",Zagreb

[email protected]

Mladen Pavičić Katedra za fiziku Gradjevin-skog fakulteta, Zagreb

mpavicic@grad.

hr

Damjan Pelc student damjan.pelc@

gmail.com

Zvonimir Peranić Veleučilište u Rijeci, Rijeka zperanic@gmail.

com

Jurica Peric O.Š. Šestine Zagreb, Šibenik [email protected]


Iva Perković Institut Ruder Bošković, Za-greb

ivaperkovic@

yahoo.com

Petar Pervan Institut za fiziku [email protected]

Robert Peter Odjel za fiziku, Sveučilište uRijeci, Rijeka

rpeter@phy.

uniri.hr

Jelena Petkovic student jellena.phy@

gmail.com

Tomislav Petković Zavod za primijenjenu fiziku,FER, Zagreb

tomislav.

[email protected]

Mladen Petravić Odjel za fiziku Sveučilišta uRijeci, Rijeka

mpetravic@phy.

uniri.hr

Robert Pezer Metalurški fakultet, Sisak [email protected]

Goran Pichler Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Branko Pivac Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Mirko Planinic Prirodoslovno-matematickifakultet, Zagreb

[email protected]

Miro Plavčić Tehnička škoola, Šibenik, Ši-benk

miro_plav@inet.

hr

Roko Pleština Fakultet elektrotehnike, stro-jarstva i brodogradnje Split,Split

roko.plestina@

fesb.hr

Ivo Pletikosić Institut za fiziku, Zagreb ivo.pletikosic@

ifs.hr

Milivoj Plodinec Institut Ruder Bošković, Za-greb

milivojplodinec@

yahoo.com

Marina Poje Odjel za fiziku, SveučilišteJ.J.Strossmayera, Osijek

marina.poje@

fizika.unios.hr

Nikola Poljak Prirodoslovno-matematičkifakultet

[email protected]

Marko Popović student m.popovic.hr@

gmail.com

Miroslav Požek Sveučilište u Zagrebu,Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

[email protected]

Ana Prpić student aprpic@gmail.

com

Ivica Puljak Sveučilište u Splitu, FESB,Split

ivica.puljak@

fesb.hr


Nikola Radić Institut "Ruder Bošković" [email protected]

Slavko Radilović student [email protected]

Vanja Radolić Odjel za fiziku Sveučilišta uOsijeku, Osijek

vanja@fizika.

unios.hr

Boris Rakvin Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Ivan Rimac student irimac1@fizika.

unios.hr

Ramir Ristić Odjel za fiziku, Osijek ramir.ristic@

fizika.unios.hr

Zvjezdana Roller-Lutz

Medicinski fakultet Sveučilu-šta u Rijeci, Rijeka

[email protected]

Antun Rubčić PMF - Zagreb, Zagreb [email protected]

Zoran Rukelj student rukelj@gmail.

com

Jordi Sancho-Parramon


[email protected]

Goran Senjanovic ICTP, Trieste [email protected]

Zdravko Siketić Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Goran Simatovic student goransim33@

gmail.com

Hrvoje Skendero-vić

Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Željko Skoko Fizički odsjek, PMF, Sveučili-šte u Zagrebu, Zagreb

[email protected]

Robert Slunjski Institut Ruder Bošković robert.

[email protected]

Ana SunčanaSmith

II Institut für TheoretischePhysik, Universität Stuttgart,Stuttgart

[email protected].

de

Vernesa Smolčić California Institute of Tech-nology

vs@astro.

caltech.edu

Neven Soić Institut Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Denis Stanić Odjel za fiziku Sveučilišta uOsijeku, Osijek

dstanic@fizika.

unios.hr

Damir Starešinić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Petar Stipanović Prirodoslovno-matematičkifakultet u Splitu

[email protected]


Nikola Strah Technische Universität Dort-mund, Dortmund

nikola.strah@

tu-dortmund.de

Denis Sunko Prirodoslovno-matematičkifakultet

[email protected]

Selma Supek Fizički odsjek, Zagreb [email protected]

Tihomir Suric Institut R. Boskovic, Zagreb [email protected]

Ana Sušac Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveuči-lište u Zagrebu, Zagreb

[email protected]

Branko Šantić Institut Ruder Bošković [email protected]

Doris Šegota student segota.doris@

gmail.com

Tomislav Ševa Fizički odsjek, PMF, Sveučili-šte u Zagrebu, Zagreb

[email protected]

Ana Šimić Fakultet kemijskog inženjer-stva i tehnologije, Zagreb

vlopac@marie.

fkit.hr

Damir Šokčević Institut Ruder Bošković, Za-greb

sokcevic@

thphys.irb.hr

Marko Šoštarić student marko.

sostaric1@

gmail.com

Hrvoje Štefančić Institut "Ruder Bošković",Zavod za teorijsku fiziku, Za-greb

shrvoje@thphys.

irb.hr

Emil Tafra Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički Fakultet Sveuči-lišta u Zagrebu, Zagreb

[email protected]

Tomislav Terzić Sveučilište u Rijeci, Odjel zafiziku, Rijeka

tterzic@phy.

uniri.hr

Lucija Tikvica student lucija87@gmail.

com

Vedrana Tokić student vedrana.tokic@

gmail.com

Dijana Tolić student singularity4@

gmail.com

Marin-SlobodanTomaš


tomas@thphys.

irb.hr

Silvia Tomić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Eduard Tutiš Institut za fiziku, Zagreb [email protected]


Maja Varga Odjel za fiziku, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku,Osijek

maja.varga@

fizika.unios.hr

Silvije Vdović Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Dejan Vinković Prirodoslovno-matematičkifakultet, Split

vinkovic@pmfst.

hr

Zvonimir Vlah student zvlah@student.

fizika.org

Vesna Volovšek Fakultet kemijskog inženjer-stva i tehnologije, Zagreb

volovsek@fkit.

hr

Leandra VranješMarkić

Prirodoslovno-matematičkifakultet u Splitu, Split

leandra@pmfst.

hr

Bojan Vršnak Opservatorij Hvar, Geodetskifakultet, Zagreb

[email protected]

Zlatko Vučić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Nataša Vujičić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Branko Vuković Odjel za fiziku, Sveučilište uOsijeku, Osijek

branko@fizika.

unios.hr

Tomislav Vuletić Institut za fiziku, Zagreb [email protected]

Krešo Zadro Prirodoslovno-matematičkifakultet, Fizički odsjek,Zagreb

[email protected]

Hrvoje Zorc Institut "Ruder Bošković",Zagreb

[email protected]

Maja Zorić Institut Ruder Bošković, Za-greb

maja.zoric@

gmail.com

Nedeljko Zorić Institutu Ruder Bošković, Za-greb

[email protected]

Ivan Zulim Fakultet elektrotehnike, stro-jarstva i brodogradnje u Spli-tu, Split

[email protected]

Igor Žutić University at Buffalo, Depart-ment of Physics, Buffalo

zigor@buffalo.

edu

Gordana Žauhar Medicinski fakultet u Rijeci,Rijeka

[email protected]

Sanja Žonja Fakultet elektrotehnike i raču-narstva

szonja@zemris.

fer.hr


Paško Županović Sveučilište u Splitu,Prirodoslovno-matematičkifakultet, Split

[email protected]



Sponzori i izlagači


Indeks

Aine, Cheryl J., 154Androić, Darko, 102Antičić, Tome, 21Antunović, Željko, 21, 44, 69, 164Arčon, Denis, 60Aumiler, Damir, 26, 70, 133Aviani, Ivica, 83

Baćani, Mirko, 101, 118Baće, Mile, 100, 155Babić, Dinko, 101, 118Babić, Emil, 39, 50, 94–96, 98Balarin, Maja, 121, 124Ban, Ticijana, 113, 131, 133Baranović, Goran, 126Barišić, Neven, 37, 74Barišić, Slaven, 59Barthelemy, Agnes, 22Basletić, Mario, 22, 109Basrak, Z., 57Batistić, Ivo, 45, 91, 115Baturić-Rubčić, Jasna, 114Bešlić, Ivana, 29, 149Benz, Arnold O., 42Bernstorff, Sigrid, 73, 116, 171Betti, Tihomir, 158Beuc, Robert, 135, 142, 153Beuceron, Stephanie, 163Bibes, Manuel, 22Bihar, Željko, 152Bijelić, Mirjana, 80, 160Bilalbegović, Goranka, 93Biljaković, Katica, 25, 72

Biljanović, Petar, 130, 165Bilušić, Ante, 152Binetti, Simona, 159Bistričić, Lahorija, 105, 125–127Bjeliš, Aleksa, 67Blagus, Saša, 36Božanić, Ana, 92Bošnjaković, Dejan, 104Bogdanović Radović, Iva, 43, 51,

84, 87, 116Bonačić Lošić, Željana, 67Bonaca, Ana, 93Boronat, Jordi, 29, 149Bosanac, Slobodan Danko, 78Bosnar, Damir, 106Bouzehouane, Karim, 22Brajša, Roman, 42Brana, Josip, 162Brant, Slobodan, 120Brigljević, Vuko, 21, 69, 163Brnjas Kraljević, Jasminka, 121,

124Brumen, Milan, 139Buljan, Hrvoje, 89, 137Buljan, Maja, 43, 84, 116

Cao, Minhua, 60Capan, Ivana, 64, 159Car, Tihomir, 71Chen, Ying, 92Cindrić, Marina, 95Clauss, Conrad, 56Copie, Olivier, 22

191


Čeh, Miran, 34, 128Černý, Radovan, 60Čunko, Ružica, 103

Džimbeg-Malčić, Vesna, 142Damir Šokčević, 62Dananić, Vladimir, 105, 127Denegri, Daniel, 30Desnica, Uroš, 43, 84, 116Dolanski Babić, Sanja, 20, 90Dominis Prester, Dijana, 44, 136,

145, 164Dominis Prester, Predrag, 49Dominko, Damir, 72, 77Dražić, Goran, 43Dressel, Martin, 56Dubček, Pavo, 43, 73, 116, 171Dulčić, Antonije, 37, 74Dulieu, Olivier, 135

Djerdj, Igor, 60Durić, Senka, 21, 69, 163

Ercegović Ražić, Sanja, 103Etlinger, Božidar, 141Eudes, Ph., 57

Faj, Dario, 108, 150Fajmut, Aleš, 139Fan, Liang-Jen, 92Fazinić, Stjepko, 118Ferenc, Daniel, 44, 164Filikhin, Igor, 143Friščić, Ivica, 97, 106Furić, Krešimir, 58, 105, 125Furić, Miroslav, 102Fusil, Stephen, 22

Gajović, Andreja, 34, 97, 128, 129,141

Gamulin, Ozren, 121, 124Gasenzer, Thomas, 89, 137

Gladić, Jadranko, 148Glumac, Zvonko, 117Glunčić, Matko, 31Godinović, Nikola, 21, 44, 69, 164Govorčin Bajsić, Emi, 126Gozzo, Fabia, 60Gracin, Davor, 52, 128, 129, 141,

168Grbić, Mihael S., 37, 74Grdadolnik, Jože, 58Gregurić, Zrinka, 90Greven, Martin, 37, 74

Hadži, Dušan, 58Hamzić, Amir, 22, 109Hamzić, Bojana, 109Henč-Bartolić, Višnja, 100Herranz, Gervasi, 22Holy, Vaclav, 43Horvat, Dubravko, 132, 134Horvat, Joseph, 94Horvat, Josip, 50, 96Horvatić, Berislav, 135, 153Horvatić, Davor, 40Horvatić, Vlasta, 135Hrupec, Dario, 44, 144, 164Hunjak, Tamara, 170

Ikeda, Kaname, 46Ilijić, Saša, 132, 134Ivanda, Mile, 43, 116, 130, 165Ivek, Tomislav, 20, 56, 90Iveković, Damir, 97Ivezić, Željko, 24Ivkov, Jovica, 45

Jačimović, Radojko, 64Jagličić, Zvonko, 60Jakšić, Milko, 51, 63, 87, 110Jaklin, Andrej, 80, 160Jakovčić, Krešimir, 65Jakovljević, Suzana, 100


Janicki, Vesna, 122Jelavić Malenica, Deša, 36Jelić, Vibor, 35Jerčinović, Ivana, 128Jerčinović, Marko, 146Jokić, Milan, 157Josef Golubić, Sanja, 154Jukić, Dario, 89Juraić, Krunoslav, 128, 141, 168Juretić, Davor, 139Jurić, Ivan, 115Jurkić, Tomislav, 119, 145Jurković, Slaven, 150Jusup, Marko, 151

Kaadze, Ketino, 163Kadija, Krešo, 21, 69, 163Kaliman, Zoran, 85Karlušić, Marko, 43, 110Kežić, Bernarda, 75Klabučar, Dubravko, 40Kokanović, Ivan, 101, 118Korin-Hamzić, Bojana, 56Kosović, Marin, 121, 124Kotnik-Karuza, Dubravka, 119, 145Krčmar, Milica, 65Kralj, Marko, 18Krilov, Dubravka, 121, 124Kuić, Domagoj, 139Kupčić, Ivan, 37, 59, 74Kuršumović, Ahmed, 98Kveder, Marina, 157

Labinac, Velimir, 151Lakić, Biljana, 65Legović, Tarzan, 151Lelas, Damir, 21, 69Lelas, Karlo, 21, 69Leontić, Boran, 45Leskovac, Mirela, 126, 127Li, Yuan, 37, 74

Livolant, Francoise, 55Ljubičić, Ante, 65Lončarek, Ivana, 80, 160Lončarić, Martin, 122Lopac, Vjera, 53, 68Lorenz, Eckart, 138Lovrić, Davorin, 148Lučić Lavčević, Magdi, 171Lukačević, Igor, 104Lukatela, Jagoda, 45Lunkenheimer, Peter, 72Lutz, Hans O., 170

Majer, Marija, 36, 107Majlinger, Zlatko, 92Makarević, Janja, 157Makek, Mihael, 106Mance, Diana, 170Mandić, Magda, 170Maravin, Yurii, 163Markevich, Vladimir, 64Martinić, Tea, 167Marunović, Anja, 132, 134Medaković, Davorin, 80, 160Mekterović, Darko, 66Meljanac, Daniel, 128Merunka, Dalibor, 111, 157Miklavčić, Igor, 108, 112Milat, Ognjen, 56Milin, Matko, 36, 107Miljanić, Duro, 36, 166Milun, Milorad, 18Mioković, Željka, 123Modrić, Damir, 142Moguš-Milanković, Andrea, 129Mohaček Grošev, Vlasta, 58Morović, Srećko, 21, 69, 163Movre Šapić, Iva, 127Movre, Mladen, 135, 153Musić, Svetozar, 105Mustapić, Mislav, 39, 50, 94–96


Niederberger, Markus, 60Nikšić, Tamara, 27Novak, Mario, 101, 118Novosel, Nikolina, 39, 50, 94–96

Očko, Miroslav, 130, 165

Paar, Dalibor, 88Paar, Vladimir, 31Pajić, Damir, 39, 50, 94–96Pastuović, Željko, 63Pavić, Luka, 129Pavičić, Mladen, 81Pavičić, Mladen, 79Peaker, Anthony, 64Peranić, Zvonimir, 86Perković, Iva, 144Pervan, Petar, 18Peter, Robert, 92Petković, Tomislav, 76Petravić, Mladen, 92Petric-Maretić, Katja, 142Pevec, Dubravko, 155Pezer, Robert, 89, 137Pichler, Goran, 48, 70, 113, 131,

133Pisk, Krunoslav, 85Pivac, Branko, 64, 73, 84, 143,

158, 159Planinić, Josip, 108Planinić, Mirko, 47, 99Plavčić, Miro, 140Pleština, Roko, 21, 69, 161Pletikosić, Ivo, 18Plodinec, Milivoj, 34, 97Požek, Miroslav, 37, 74Podgornik, Rudi, 90Poje, Marina, 108, 112Polić, Dunja, 21, 69Poljak, Nikola, 47, 99Popčević, Petar, 45, 152

Popović, Stanko, 80, 156, 160Potočnik, Anton, 60Predrag Lazić, 62Prepolec, Lovro, 36Puljak, Ivica, 21, 44, 69, 164

Radić, Nikola, 43, 73, 84, 116,146

Radolić, Vanja, 108, 112Radovan Brako, 62Raghavender, A.T., 169Rakvin, Boris, 111, 157Remenyi, Georgy, 72Renouard, Madalena, 55Rimac, Ivan, 104Ristić, Ramir, 39, 98Rocquefelte, Xavier, 60Roller-Lutz, Zvjezdana, 170Rosandić, Marija, 31Rubčić, Antun, 114

Sébille, F., 57Salamon, Krešimir, 43, 116Sancho-Parramon, Jordi, 122Sarta Deković, Mariza, 145Schweitzer, Dieter, 56Senjanović, Goran, 32Shcherbakov, Andrew, 96Shcherbakov, Andrey, 94Siketić, Zdravko, 51, 84, 87, 116Skenderović, Hrvoje, 70, 113, 131,

133Skoko, Željko, 80, 94–96, 156, 160Skukan, Natko, 87Slunjski, Robert, 84, 159Smilović Radojčić, Deni, 150Smith, Ana-Sunčana, 38Smolčić, Vernesa, 19Smontara, Ana, 45, 152Soić, Neven, 36Stanić, Denis, 45


Starešinić, Damir, 72, 77Stipčević, Mario, 81Stipanović, Petar, 75, 167Strah, Nikola, 138Stubičar, Mirko, 98, 146Sušac, Ana, 23Supek, Ivan, 66Supek, Selma, 23, 154Surić, Tihomir, 44, 85, 138, 144,

164Szilner, Suzana, 36

Šantić, Branko, 168Ševa, Tomislav, 102Šimić, Ana, 68Školnik, Gordana, 131Šreder, Aljoška, 171Štefančić, Hrvoje, 28Šuša, Tanja, 21Švabić, Manda, 150

Tafra, Emil, 22, 109Temmer, Manuela, 42Terzić, Tomislav, 44, 164Tomaš, Marin-Slobodan, 147Tomašić, Nenad, 97, 129Tomić, Silvia, 20, 56, 90Tonejc, Andelka M., 80, 160Tonejc, Antun, 80, 160Trontl, Krešimir, 155Turković, Aleksandra, 171Tutiš, Eduard, 41, 91, 115

Uroić, Milivoj, 36Uzelac, Katarina, 117

Vadla, Čedomil, 135Varga, Maja, 108, 112Vdović, Silvije, 70, 113, 131, 133Veža, Damir, 123Vinković, Dejan, 33Vlahović, Ines, 31

Vlahovic, Branislav, 143Volovšek, Vesna, 105, 125, 127Vršnak, Bojan, 82Vranješ Markić, Leandra, 29, 75,

149, 167Vučić, Zlatko, 148Vujičić, Nataša, 70, 131, 133Vukajlović, Jelena, 34Vuković, Branko, 108, 112Vuletić, Tomislav, 20, 55, 56, 90

Yamamoto, Hiroshi, 72Yang, Yaw-Wen, 92

Zadro, Krešo, 39, 50, 94–96Zadro, Mile, 36Zlatić, Veljko, 83Zorc, Hrvoje, 84, 122, 146Zorić, Nedeljko, 129Zorić, M., 57Zulim, Ivan, 158

Žagar, Kristina, 34Žauhar, Gordana, 150Žonja, Sanja, 130, 165Županović, Paško, 67, 139, 140Žutić, Igor, 17

Documents

KNJIGA SAŽETAKA - HFDBranko Vuković (Odjel za ﬁziku, Sveučilište J.J. Strossmayera, Osijek) Skup je suﬁnanciran sredstvima Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske