- 1 -

Knjiga u fokusuPotpora kreativnoj

industriji - struna analiza i preporuke za ureenje trita knjiga i

irenje kulture itanja u RH

- 2 -

- 3 -

Knjini blok je nevladina neprofitabilna udruga kojoj je glavni cilj utjecati na poboljanje statusa knjige u drutvu, znanosti i kulturi, te na ureenje hrvatskoga trita knjiga, a kroz stvaranje platforme za rad na javnim politikama koje se tiu nakladnitva i kulture i-tanja, ukljuivanje graana i strune javnosti u proces osmiljavanja strategija, prijedloga zakonskih promjena te unaprjeenje praksi i donoenja odluka vezanih za knjigu i sve sudionike u lancu knjige. Knjini blok potie javnu raspravu o problemima u sektoru, te inicira niz akcija manjeg opsega fokusiranih na probleme nakladnika, knji-ara, knjinica, autora te krajnjeg korisnika - itatelja.

- 4 -

Ova je knjiga dio projekta Potpora kreativnoj industriji - struna analiza i preporuke za ureenje trita knjiga i zatitu kulture itanja u RH (Support to Creative Indu-stries in Croatia - Expert Analysis and Recommendations for Book Market Regulation and Protection of Reading Culture) ije je provoenje svojom potporom omoguio UNESCO International Fund for Cultural Diversity.

- 5 -

Knjiga u fokusu

Potpora kreativnoj industriji - struna analiza i preporuke za ureenje trita knjiga i irenje kulture

itanja u RH

Zagreb, 2013.

- 6 -

Nakladnik: KNJINI BLOK - INICIJATIVA ZA KNJIGUJuriieva 23, 10000 Zagreb, Hrvatska / Croatiawww.knjizniblok.hr

Za izdavaa: Nenad Bartoli

Autori: Nenad Bartoli, Sanja Goldstein, Simona Goldstein, Marina Kralj Vidaak, Seid Serdarevi, Gordana Farka-Sfeci

Eksperti konzultanti: dr. sc. Sunica Oberman Peterkamr. sc. Ivan prajc

prijelom i dizajn: Iva Perkovi

tisak: tiskano u Hrvatskoj, sijeanj 2013.

ISBN 978-953-57514-0-3

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 832215

- 7 -

SADRAJ

Uvod 7

Ciljevi istraivanja 10

Metodologija istraivanja 11

Definicije 12

Procjena stanja u nakladnitvu i knjiarstvu te

kulturi itanja u Republici Hrvatskoj 15

Percepcija nakladnitva i knjiarstva kao kreativne

industrije u Republici Hrvatskoj - ili njezin izostanak 21

Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige: komentar i

pregled izmjena jednog dijela pravnog okruenja 27

Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi:

analiza pravnog temelja distribucije javnih sredstava 38

Agencija za knjigu. Mogunosti, opcije, preduvjeti 48

Nevladine organizacije - tko se bavi politikom o

knjizi u nevladinom sektoru 53

Stanje u nakladnitvu i knjiarstvu u Republici Hrvatskoj 55

Zajednica nakladnika i knjiara HGK 67

Trite knjiga u RH 69

- 8 -

E-knjiga 72

Znanstvena i struna knjiga 77

Knjiare 81

Pristup izvorima financiranja 86

Potreba za poduzetnikim obrazovanjem 90

Regionalna suradnja 92

Analiza situacije u kulturi itanja 94

Knjiga i mediji 102

Autori 106

Zakljuci 108

Preporuke 112

Popis kratica 116

Literatura 117

- 9 -

Uvod

Ova je studija zajedno s preporukama nastala na temelju inicijative nekolicine nakladnika i knjiara te jednog Internet-portala koji su u proljee 2011. osnovali udrugu Knjini blok - Inicijativa za knjigu, s namjerom da se proaktivno i struno adresiraju nagomilani pro-blemi u knjinom sektoru.

Poloaj knjige i svih dionika u lancu knjige (nakladnici, knjiari, distributeri, knjinice, autori, prevoditelji, lektori, tiskari...) godi-nama je vie nego lo, ceh praktiki nije imao djelotvornih predstav-nika koji bi mogli predstaviti probleme i zastupati njihovo rjeavanje u dravnim institucijama i agencijama, u prvome redu ministar-stvima.

I dva desetljea nakon neovisnosti Hrvatske, hrvatsko trite knjiga jo je uvijek potpuno neureeno i jedva funkcionira, sve broj-niji subjekti - manji nakladnici i knjiari - propadaju, a s njima nestaju i kvalitetni izdavaki programi i obrazovani knjiari. Unato tome to u nakladnitvu i knjiarstvu radi otprilike jednak broj ljudi kao u brodogradnji, potpore i subvencije koje za ovaj sektor postoje zanemarive su u usporedbi s nekim drugim granama industrije.

Drastino uruavanje sektora knjige, nakon rasta u vremenu od 2000. do 2008, traje ve niz godina, no kriza nakon tog razdoblja dovela je nezavisne nakladnike pred propast, dok su neovisni knjiari

- 10 -

nestali, s izuzetkom tek nekoliko posve neovisnih knjiara - Knjiara Nova Osijek, knjiara Algebra, Dubrovnik, knjiara Matica, ibenik, te nekoliko manjih knjiara koje dre izdavai, ali nisu dio lanaca knjiara, poput Vukovi & Runji, areni duan, Zagrebaki holding AGM, Alfa, Superknjiara. Takoer treba istaknuti da je jedan lanac s 23 knjiare (Tisak Media) nezavisan, ali je istovremeno dio najvee korporacije u RH - Agrokora. Ostale knjiare (njih vie od 100) vezane su svojim poslovanjem uz nakladnike kue, ukupan broj knjiara s poslovanjem vezanim uz nakladnike iznosi izmeu 85 i 90%, pa u Hrvatskoj ne moemo govoriti o klasinom, o nakladni-tvu nezavisnom voenju knjiarskog posla. Uz spomenute knjiare postoje knjiarski lanci nakladnikih kua Algoritma, Mozaik knjige, Profila, kolske knjige i VBZ-a, te knjiarski lanci dvaju nakladnikih kua koje se prije svega bave izdavanjem literature katolike pro-venijencije - Kranska sadanjost i Verbum. Knjiarski lanac Profil Mozaik je pak u vlasnitvu dviju velikih nakladnikih kua, tako da se unato nastojanjima da se osnuje nezavisni knjiarski lanac, od-vojen od nakladnikog posla, jo nita nije postiglo. Veliki lanci knjiara dominiraju hrvatskim tritem knjiga i diktiraju pravila igre, najee iskljuujui ostale partnere u definiranju uvjeta meusobnog poslovanja, nameui se politikom visokih rabata, dinamikom plaanja i openito selektivnom ponudom tuih knjiga u svojim prodajnim mjestima, uz nepovoljne uvjete srednjim i manjim na-kladnicima.

Rezultat spomenutog jest ozbiljna duboka kriza svih dionika u lancu knjige - od pisaca, prevoditelja, izdavaa, knjiara, knjinica do krajnjih korisnika, itatelja, za koje se knjige i proizvode.

U ovoj studiji nisu obraene knjinice, koje djeluju u sustavu, no nisu ovisne o tritu ve su u cijelosti financirane od strane mini-

- 11 -

starstava i jedinica lokalnih uprava. Svakako treba istaknuti njihovu vanost i aktivnosti kojima one jedine sustavno pridonose promica-nju kulture itanja u Hrvatskoj.

- 12 -

Ciljevi istraivanja

Da bi se stvorile pretpostavke za sasvim praktine promjene i za prijedloge rjeenja problema, bilo je potrebno ispravno postaviti ciljeve istraivanja:

1. Procijeniti postojee stanje u nakladnitvu i knjiarstvu s eko-nomskog, pravnog i socijalnog aspekta, te pruiti pregled si-tuacije u brani:

2. Identificirati specifine prepreke i mogunosti nakladnitva i knjiarstva kao kreativne industrije;

3. Izraditi preporuke za tijela dravne i lokalne vlasti u svrhu pokretanja novih projekata, iniciranja institucionalnih pro-mjena, pokretanja afirmativnih akcija, te zakonskih promjena u cilju opstanka i daljnjeg razvoja nakladnitva i knjiarstva u RH; izraditi i preporuke i za sve ostale dionike u lancu knjige, u prvome redu za nakladnike i knjiare.

- 13 -

Metodologija istraivanja

Istraivanje, koje je provedeno u 2012. godine, provodilo se kombi-nacijom primjene raznih metodolokih postupaka:

a) Odravanjem strukturiranih diskusija u fokus-grupama (12 diskusija u razdoblju od sijenja do prosinca 2012.)

b) Analizom statistikih podataka (iz izvora: Poslovna Hrvatska - www.poslovna.hr)

c) Koritenjem rezultata ankete s Meunarodne radionice Na-kladnitvo danas (odrane 31.1.-2.1.2012.)

d) Odravanjem intervjua s raznim dionicima iz lanca knjige (nakladnici, knjiari, autori, knjiniari, mediji...)

e) Komunikacijom s predstavnicima relevantnih tijela iz struke i donositeljima odluka na lokalnoj i dravnoj razini

f) Analizom sekundarnih podataka (koritenje rezultata istrai-vanja Gfk 2012. i dostupne domae i strane literature, internet)

g) Praenjem medija tijekom istraivakog razdoblja.

- 14 -

Definicije

Knjini blok upozorava na nedovoljno precizno definiranje kljunih pojmova za lanac knjige, te se stoga ovdje donose definicije kako slijedi:

Knjiga je ukoriena tiskana omeena publikacija od najmanje 49 stranica (definicija UNESCO-a)1. U Hrvatskoj Nacionalna i sve-uilina knjinica (NSK) jedina navodi kako je knjiga omeena publikacija objavljena na bilo kojem mediju. Dakle, knjiga moe biti tiskano djelo ili djelo objavljeno iskljuivo u elektronskom obliku, tj. kao e-knjiga.

E-knjiga ili elektronika knjiga2 elektroniki je ekvivalent tiskanoj knjizi.

ISBN - Meunarodni standardni knjini broj - jedinstveni je iden-tifikator knjiga i drugih omeenih publikacija bez obzira na me-dij na kojem se objavljuju.3

1 Ukoriena tiskana publikacija koja sadri manje od 49 stranica naziva se broura (izuzetak su djeje knjige, tj. slikovnice).2 eng. e-book 3 Primjena sustava ISBN olakava poslovanje u nakladnikoj, knjiarskoj i knji-niarskoj djelatnosti. ISBN se dodjeljuje i tiskanim, i e-knjigama. (vidi www.nsk.hr)

- 15 -

Knjiara je trgovina koja ostvaruje veinu svojih prihoda, vie od 60%, prodajom knjiga ili ima vie od 1500 naslova u svojoj po-nudi.Po tipu se moe svrstati u jednu od sljedeih kategorija:- klasina domaa knjiara sa 75% knjiga hrvatskih naklad-

nika u ponudi - knjiara inozemne knjige- multimedijalna knjiara (minimalno 60% knjiga u ponudi)- knjiara i papirnica (minimalno 60% knjiga u ponudi).Knjiara moe biti nenakladnika tj. vlasniki neovisna o naklad-niku, ili nakladnika, tj. povezana s nakladnikom kao vlasnikom. I jedna i druga mogu biti dio knjiarskoga lanca.

Nakladnik ili izdava4

U Hrvatskoj je slubenu definiciju nakladnika, tj. izdavaa, dala Nacionalna i sveuilina knjinica (NSK):

Nakladnik je pravna ili fizika osoba koja pokree objavljivanje knjige, snosi trokove njezina izdavanja i tiskanja te je odgovorna za proizvodnju i raspaavanje.

4 O tome jesu li ova dva pojma nakladnik i izdava sinonimi, postoje razna miljenja: 1. Dr.sc. Daniela ivkovi : Knjinjiarski savjetnik izjednauje ta dva pojma2. Kosta Grubai: Leksikon bibliotekarstva, takoer izjednauje ta dva pojma3. Eva Verona: Pravilnik i prirunik za izradbu abecednih kataloga, razlikuje ta

dva pojma na sljedei nain: NAKLADNIK - fizika osoba ili korporativno tijelo koje se brine o izdavanju jedi-nice bibliotene grae te snosi trokove njezina izdavanja i tiskanja. IZDAVA - korporativno tijelo koje pokree izdavanje neke jedinice bibliotene grae a ne snosi trokove za njezinu izradu.

- 16 -

Knjini blok smatra da pojmove nakladnik i izdava treba shvatiti kao sinonime, i u ovom i u drugim tekstovima, te ih tako i tretira.

- 17 -

Procjena stanja u nakladnitvu i knjiarstvu te kulturi itanja u Republici Hrvatskoj

U narednim poglavljima daje se pregled institucionalnog okvira s preporukama, pregled stanja, donose se prvi rezultati mapiranja nakladnitva i knjiarstva u RH te preporuke za spaavanje i razvoj sektora.

Nekoliko institucija ima knjigu u svojoj nadlenosti, u prvome redu Ministarstvo kulture, a potom i Ministarstvo znanosti, obra-zovanja i sporta, no podaci o proizvodnji, itanosti i prodaji nisu dostupni, a oni koji jesu (primjerice popis odobrenih naslova za potporu), nije mogue pretraivati i koristiti za istraivanje stanja u nakladnitvu i knjiarstvu. U Ministarstvu poduzetnitva i obrta nema posebnih programa ili projekata koji se tiu nakladnitva i knjiarstva, kao ni u Ministarstvu gospodarstva.

S obzirom da je status knjige u drutvu dvojak, ima atribute i opeg dobra i prodajne robe, bilo je nuno nainiti analizu institucionalnog okvira unutar kojega nakladnici djeluju, a ne samo analizu stanja samih nakladnika i knjiara. Pitanja knjige rijeena su nizom zakona; ne postoji jedan sveobuhvatni zakon o knjizi. Stoga se analiza u pr-vome redu odnosi na Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige, te Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi. Takoer se predstavlja i mo-del Agencije za knjigu putem analize mogunosti, opcija i preduvjeta koji su potrebni da bi takva institucija zaivjela u naem okruenju.

- 18 -

U stratekim dokumentima Vlade RH knjiga, nakladnitvo i knji-arstvo uope se ne spominju, osim u jednom jedinom dokumentu. Naime, novi upravni sastav Ministarstva kulture u sijenju 2012. objavio je Strateki plan Ministarstva kulture 2012 - 2014. (revi-diranu prijanju verziju) iz kojeg je razvidno da je jedina stvarna potpora kreativnoj industriji dostupna kroz potporu javnim potre-bama u kulturi, no da ne postoji ni vizija ni strategija, pa ak niti priznavanje kreativnih industrija kao vanih dionika u ovom se-gmentu drutva.

Stjee se dojam da je dokument nainjen kako bi se povezale stavke plana s dravnim proraunom, jer u njemu nema projekcija za budunosti, ne spominju se razvojne komponente, a u cijelom dokumentu ni jednom se ne spominje ni pojam kreativnih industrija, to je posve u suprotnosti s iskazanim stavom Ministarstva o poti-canju poduzetnikog stava, te poticanju ulaganja u razne sektore kulture i umjetnosti, za koje se uope ne koristi termin kreativne industrije.

Zakljuak je da ne postoje planovi ni strategija Vlade RH, pa ni pojedinanih ministarstava, koji bi definirali misiju i viziju razvoja kreativnih industrija u Hrvatskoj, njihov potencijal i ulogu u opo-ravku i izlasku iz krize, pa tako nema ni programa kojima bi se potakle nove inicijative, nego se programi fokusiraju na spaavanje postojeih (vidljivo iz rezultata natjeaja Poduzetnitvo u kulturi, te upravo objavljenih rezultata natjeaja Zaklade Kultura nova u pro-sincu 2012.)

S obzirom na evidentan nedostatak ekonomske politike za ovaj sektor, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini, jedan od glavnih ciljeva ovog istraivanja jest ukazati na status knjige u drutvu, kulturi, znanosti, obrazovanju i ekonomiji, osvijestiti

- 19 -

vanost, mogunosti i prilike koje nakladnitvo i knjiarstvo kao kreativne industrije nude hrvatskoj ekonomiji, te pruiti konkretne preporuke za njihov razvoj.

U mjere koje se provode, u prvom redu od strane Ministarstva kulture (dalje: MK) a zatim Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta (dalje: MZOS), ukljueni su potpora za objavljivanje knjiga, otkup za knjinice, potpora za knjievne programe, potpora za pro-grame knjiara, potpore asopisima i e-medijima, portalima koji prate kulturu, tj. knjigu.

Program Poduzetnitvo u kulturi potie kulturnu proizvodnju ulaganjem u razvoj i primjenu novih tehnologija u kulturi, poticanjem konkurentnosti industrija u kulturi, marketinkih aktivnosti podu-zetnika u kulturi i poticanjem inovacija u kulturi, no u stvarnosti se potpora svodi na kupovanje informatike opreme za udruge i tvrtke, a provodi se bez jasnog cilja, svrhe, namjene; dodijeljeni iznosi sim-bolini su i nedovoljni za uinak u bilo kojoj od kreativnih industrija (s 2 milijuna kuna godinje od Ministarstva kulture i 2 milijuna od Ministarstva poduzetnitva i obrta (dalje: MINPO) financiraju se projekti tvrtki, udruga, institucija iz SVIH podruja umjetnosti, kulture, medija, pa ak i zabave). Program je za 2013. ukinut, za sredstva MINPO nije poznato kamo su preusmjerena, dok su sred-stva MK preusmjerena na pravo na javnu posudbu. Program se pro-vodio od 2008. do 2012. (suradnja MK i prijanjeg MINGORP), te su se na njega mogli javljati i nakladnici i knjiari, no radilo se o zanemarivim iznosima potpore nakladnitvu i knjiarstvu u RH, jer je program, kao to je ve istaknuto, bio namijenjen svim podsekto-rima kulturnih djelatnosti.

Jedna od novih mjera MK bilo je i osnivanje Zaklade Kultura nova, no za evaluaciju rada je prerano, s obzirom da je prvi natjeaj

- 20 -

objavljen i zavren, a prvi rezultati objavljeni u prosincu 2012. Me-utim, ono to se ve na samom poetku uoava kod Zaklade Kul-tura nova jest oit problem nemogunost javljanja drugih pravnih osoba, poput poduzea u kulturi, ime se opet pokazuje da se kre-ativne industrije ne percipiraju kao vaan dionik u kulturi i umjet-nosti.

Za potrebe ovog istraivanja od izuzetne su vanosti bile mogu-nosti pristupu brojanim podacima o pojedinim segmentima po-slovanja, kao i o cijeloj brani. Sadanji, postojei sustav praenja nakladnitva i knjiarstva od strane relevantnih slubenih tijela (u prvome redu Dravni zavod za statistiku), ne nudi mogunosti pre-traivanja podataka koji bi bili relevantni za istraivanje. Stoga je nuna reforma sustava praenja brane, potrebni su novi parametri, indikatori, i klasifikacije usklaeni s UNESCO-vim Institutom za statistiku. Taj Institut (Institute for Statistics - UIS), sa svojim istra-ivanjima i dokumentima daje polazite i okvir od kojih se moe krenuti s planiranjem tog zadatka.5

Trenutano je stanje takvo da su nai statistiki pokazatelji ne-dostatni, parcijalni, nedovoljno aktualni, ili ih nema. Naime, kate-gorije koje postoje sasvim sigurno daju sliku, no netonu, a ni podaci nisu sumjerljivi. Primjerice, izdavatvo se nalazi u istoj grupi s pro-izvodnjom papira, kartona i proizvoda od celuloze i s tiskarstvom.

5 2009 Unesco Framework For Cultural Statistics, http://www.uis.unesco.org/ U revidiranoj verziji UNESCO-og Okvira za statistiku kulture (UNESCO, 2009) obrazlae se potreba i mogunosti upotrebe klasifikacija (Central Product Classifi-cation - CPC) roba i usluga iz kulture, upotreba meunarodne standardizirane in-dustrijske klasifikacije (International Standard Industrial Classification - ISIC) za kulturne industrije, te upotreba meunarodne klasifikacije zanimanja (International Standard Classification of Occupations - ISCO) za zapoljavanje u kulturi.

- 21 -

Stoga je nemogue preko Dravnog zavoda za statistiku dobiti saete i smislene podatke koji bi nam osvijetlili stanje u sektoru kreativnih industrija nakladnitva i knjiarstva.

Nacionalna klasifikacija djelatnosti takoer nije od koristi, jer moe zbuniti istraivaa ako iz prve ruke nema iskustvo i znanje o tome kako ista funkcionira, te ako ne poznaje pravnu podlogu nje-zine upotrebe. Tako je niz nakladnika zaveden pod brojem koji ne daje toan podatak o tome o kakvom se poduzeu radi.

Ako se zanemare nedostaci statistike klasifikacije, gruba slika jednog istraivanja iz 2007. (Primorac) daje nam podatke za pet sektora iz hrvatskog gospodarstva: za izdavaku i tiskarsku djelat-nost, tv i radio djelatnosti, promidbu, te arhitektonske djelatnosti - ukupan broj poslovnih subjekata kreativnih industrija u Hrvatskoj iznosio je 6104.6 Veinom se nalaze u Zagrebu i veim gradovima, i predstavljaju znatan udio u sveukupnom broju malih i srednjih poduzea u Hrvatskoj.

Nuno je istaknuti vanost statistike koja donositeljima odluka i javnih politika moe i mora pruiti jasnu sliku o utjecaju tog sektora, te kako i to moe javni sektor uiniti da bi pomogao razvoju krea-tivnih industrija kao to su nakladnitvo i knjiarstvo - poevi s istraivanjima, sve do razine izrade javnih politika. Naravno, i sam ceh - kreativna poduzea - mora biti svjestan vanosti tih podataka, kako bi ih mogao koristio u svrhu dugoronih stratekih planiranja, analiza i revidiranje poslovnih planova.

Na osnovi iznesenog moe se zakljuiti da je procjenu stanja bilo mogue nainiti iskljuivo kombinacijom ve spomenutih istrai-

6 http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/9897.pdf

- 22 -

vakih metoda, te da je teko predvidjeti budui razvoj situacije u podruju knjige, nakladnitva i knjiarstva u Hrvatskoj, napose uzme li se u obzir da drava nije intervenirala u vrijeme najgore krize i recesije, a sam se ceh nije uspio organizirati i izboriti za pomo; usto je od sijenja 2013. PDV na knjigu 5%!!!

U sljedeim poglavljima obraene su sve teme vane za sektor nakladnitva i knjiarstva, ukljuivi i pravni okvir djelovanja, in-stitucije potpore, a i status knjige u drutvu kroz pregled zastuplje-nosti knjige u medijima, znanosti, kulture itanja.

- 23 -

Percepcija nakladnitva i knjiarstva kao kreativne industrije u Republici Hrvatskoj - ili njezin izostanak

Da bi se uope moglo govoriti o nakladnitvu i knjiarstvu kao kreativnim industrijama, potrebno je kreativne industrije prvo de-finirati.

Kreativne industrije relativno su nov koncept, koji je evoluirao iz pojma kulturnih industrija i kreativnih umjetnosti (Hartley, 2007), spajajui pojedinani talent kreativnih umjetnosti s masovnim pristupom kulturnih industrija u kontekstu novih medijskih tehno-logija i u okviru nove ekonomije znanja, a na koritenje novonasta-lim interaktivnim graanima-potroaima. Pojam povezujemo s inovacijama, novim pothvatima i rizicima u poslovanju, nemateri-jalnim vlasnitvom, transferom znanja, kreativnim pristupom proi-zvodnji i novim tehnologijama, no taj koncept vrijedan je temeljitog istraivanja jer predstavlja paradigmu za novu ekonomiju7.

Pojam se razliito definira, ovisno o geografskom poloaju. Kao to Hartley navodi, najvea je razlika u nainu na koji je kreativnost odreena u SAD-u - gdje je okrenuta potroau i tritu, dok je u Europi kljuna tradicija nacionalne kulture i kulturnog graanstva.

7 Prema Richardu Floridi, kreativna ekonomija jest ona u kojoj se kapitalizam mije-nja iznutra od starih sistema okrenutih korporacijama, do sistema koji se vode ljudima...

- 24 -

U svim postojeim definicijama, od britanske do austrijske, bez obzira na razlike, nalazi se i knjiga i izdavatvo (vidi Tablicu 1).

Bitno je odrediti razliku izmeu kulturnih i kreativnih industrija. Pojam kreativnih industrija jest iri, pokriva vei raspon aktivnosti, to znai da ukljuuje kulturnu industriju, i uz nju cjelokupnu kul-turnu i umjetniku produkciju, bilo da se radi o izvedbama uivo ili nekom proizvodu, kao i granama za koje je potrebna umjetnika kreativnost, to znai da ukljuuje i oglaavanje i arhitekturu. Pita-nja intelektualnog vlasnitva, autorskih prava i zatitnog znaka kljuna su pitanja za ekonomiju kreativnih industrija.

Kroz koncept kreativnih industrija mogu se ilustrirati velike pro-mjene u zadnjih dvadesetak godina u protoku intelektualnog i ljud-skog kapitala, a shvaanje njihova doprinosa ekonomijama otvara prostor i za stvaranje javnih politika, tamo gdje one jo ne postoje. Kreativne industrije povezane su s ekonomijom znanja, to se oituje u velikom znaenju koji za njihov razvoj imaju i nove tehnologije, ulaganja u ICT, istraivanja, inovacije, obrazovanje i edukacije. Usto, ubrzani razvoj novih tehnologija zadnjih desetljea doveo je do tran-sformacije, napose digitalnih medija, ali je i utjecao i promijenio odnose meu sektorskim industrijama, i sruio granicu izmeu kreativnog proizvoaa i kreativnog potroaa.

- 25 -

Tablica 1. Podsektori kreativnih industrija u raznim dokumentima u Europi, ukljuujui i kulturne industrije (Tablica je prevedena iz izvora: KMU Forschung Austria, 2003)

EUROPSKA UNIJA VELIKA BRITANIJA NJEMAKA AUSTRIJA

Exploitation & Development of the Job Potential in the cultural Sector (2001)

Mapping Document (1998)

Kulturwirtschafts-Bericht, Nordrhein-Westfalen (2001)

Erster Oestereicher Kreativwirtschafs-bericht (2003)

KULTURNI SEKTOR

KREATIVNE INDUSTRIJE

KULTURNE INDUSTRIJE

KREATIVNE INDUSTRIJE

izdavatvo

vizualne umjetnosti

arhitektura

izvedbene umjetnosti

audiovizualne usluge

multimedija

kulturna batina

arhivi

knjinice

oglaavanje

arhitektura

umjetnost i antikviteti

runi rad

dizajn

moda

film

interaktivne raunalne usluge

muzika

izvedbene umjetnosti

izdavatvo

software

tv i radio

muzika industrija, knjievnost i izdavatvo

umjetnost i dizajn (ukljuuje arhitekturu i oglaavanje)

audiovizualni mediji (film, radio, tv)

izvedbene umjetnosti

kulturna batina

izvedbene umjetnosti

audiovizualne usluge

vizualne umjetnosti

izdavatvo

interdisciplinarne aktivnosti

U Republici Hrvatskoj ne postoji pravni okvir kojim bi se ili defini-rao, ili regulirao razvojni okvir kreativnih industrija, nego je veina djelatnosti koje spadaju pod pojam kreativne industrije regulirana raznim propisima.

- 26 -

Stoga sektor kreativnih industrija u Hrvatskoj najprije treba ma-pirati. Ako se zapone od postojeih, ve definiranih kulturnih djelatnosti prema strukturi Ministarstva kulture RH, dolazi se do sljedeih djelatnosti:

Glazba, glazbeno-scenske i plesne umjetnosti Dramske umjetnosti Audiovizualne djelatnosti Knjiga i nakladnitvo Knjinina djelatnost Arhivska djelatnost8 Muzejsko-galerijska djelatnost Likovne umjetnosti Nove medijske kulture Digitalizacija arhivske, knjinine i muzejske graeNavedenu listu treba analizirati i dopuniti s dodatnim djelatno-

stima iz sektora kreativnih industrija, a koje se u Hrvatskoj ne vred-nuju kao kulturne djelatnosti:

Arhitektura Dizajn Moda Oglaavanje Interaktivni software/igre.Time se proirio popis kreativnih industrija u Hrvatskoj, koji bi

trebalo detaljno analizirati i nainiti preporuke i mjere za njihov razvoj.

8 Arhivska djelatnost ne spada u kreativne industrije.

- 27 -

Nakladnitvo i knjiarstvo, kao kreativna industrija, nisu perci-pirani kao sektor vrijedan pozornosti i posebnih mjera, ni od Mini-starstva gospodarstva, Ministarstva poduzetnitva i obrta, ni od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Radi se o tome da su oima strunjaka, a ne samo ire javnosti, percipirani dvojako - kao kulturno dobro i kao ekonomski sektor. Ta ambivalentnost prijei razvoj strategija i politika, jer se institucije ne otimaju za nadletvo nad istima, pa se tako dogaa da poduzetnike projekte iz podruja kulture odreena ministarstva (poduzetnitva i obrta, gospodarstva, financija...) gledaju iskljuivo kao predmet koji je u nadletvu Mi-nistarstva kulture te Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Preklapanje se ne koristi da bi se suraivalo meusektorski i meu-institucionalno, a potencijalni sinergijski uinak se gubi dok ove industrije plutaju, preputene sposobnostima pojedinog malog po-duzetnika kreativca, to je u vrijeme krize za mnoge pogubno. Cje-lovit pristup ne postoji, te sve ostaje na privatnim inicijativama, bez sustava i bez politike koja bi vodila k cilju: etabliranju, rastu, razvoju i irenju kreativnih industrija, na opu dobrobit kao i na dobrobit samih poslovnih subjekata.

Posebno treba obratiti pozornost na pitanja intelektualnog vla-snitva; naime u sektoru je informiranost nedostatna kao i poti vanje zakona, te se nameu kao glavni problem u poslovanju nakladnika. U tom je smislu nuna pojaana edukacija nakladnika, jer je naa legislativa usklaena s legislativom Europske unije (dalje: EU), no u praksi je situacija bitno loija. Uz sve spomenuto velik dio nakladnika nije upoznat s osnovnim naelima rada WIPO-a (World Intellectual Property Organization), unato izuzetnoj vanosti tih naela (i re-gulative) upravo za ovu kreativnu industriju.

Recesija i kriza izuzetno su utjecale na kreativne industrije, neke

- 28 -

grane stradale su vie od drugih. Primjerice, s propau graevinske industrije propadaju i arhitektonski biroi, zatim zbog pada ulaganja u marketing propadaju oglaivake agencije i dizajnerski studiji, a kriza se napose odrazila na nakladnike i knjiare. Ni u jednoj od navedenih grana drava nije intervenirala u spaavanju radnih mje-sta u tim sektorima. Ilustrativan primjer su upravo nakladnici i knjiari, tj. sektor nakladnitva, u kojem radi 8.000 do 12.000 ljudi, ovisno o tome je li u tim brojkama i radna snaga tiskarske industrije. Velik broj zaposlenih spada u samostalne djelatnosti - autori, prevo-ditelji, lektori, urednici, grafiki dizajneri, tehniki urednici, te su s padom produkcije upravo oni prvi na udaru tednje, otkazivanja i smanjivanja opsega posla; posljedice kolapsa najtee su se odrazile u nakladnikom sektoru i u oglaivakoj industriji. Unato tome to se radi o velikom broju radnih mjesta, s obzirom na njihovu disper-ziranost, Vlada RH, kao ni ira javnost, ne percipira ni ugroenost tih radnih mjesta u kreativnim industrijama, za razliku npr. od brodogradnje ili neke druge industrije.

Iz iznesenoga je oito da se nakladnitvo i knjiarstvo ne perci-piraju kao kreativne industrije, jednako kao to se ne percipiraju ni radna mjesta izgubljena u vrijeme krize, jer je rije o izuzetno fra-gmentiranom sektoru, kojeg karakteriziraju samostalne djelatnosti - mala i mikro-poduzea, a ne industrijska postrojenja s velikim proizvodnim pogonima.

- 29 -

Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige: komentar i pregled izmjena jednog dijela pravnog okruenja

Predmet ove analize jest Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige za-kljuen izmeu Ministarstva kulture RH, Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta RH, Ministarstva gospodarstva, rada i podu-zetniva RH, te Hrvatske gospodarske komore - Zajednice naklad-nika i knjiara dana 9. oujka 2007. (dalje: Sporazum). Sporazum koji je nedvojbeno na snazi (sukladno t. XI. Sporazuma na snagu je stupio 1. travnja 2007.) analiziran je unutar pravnog okruja koje se od njegova stupanja na snagu uvelike promijenilo te se stoga postav-lja pitanje znaenja i smisla Sporazuma u sadanjem trenutku.

I.Kao pravni izvor i dokument Sporazum je interesantan primarno iz razloga to su svi njegovi potpisnici javnopravna tijela. Tri ministar-stva te Hrvatska gospodarska komora (HGK) kao specifina pravna osoba s javnim ovlastima zakljuili su Sporazum s ciljevima/svrhama iz t. I. i II. Sporazuma te se upravo iz tog razloga na ovaj izvor/doku ment ne moe gledati kao na obian ugovor izmeu zainte-resiranih poslovnih partnera. Unato tome, neki od ciljeva/svrha Sporazuma pobuuju poveano zanimanje, osobito u svjetlu propisa koji ureuju funkcioniranje trita te odvijanja natjecanja na tritu. U tako oznaenom kontekstu najvea pozornost posveena je onim

- 30 -

dijelovima Sporazuma koji se odnose na regulaciju odnosa potpisnika Sporazuma s treima ali i dijelovima koji se izravno tiu odvijanja trinog natjecanja.

No, prije nastavka analize potrebno je otkloniti bilo kakve dvojbe o pravnoj naravi Sporazuma. Rije je o ugovoru koji je zakljuen na neodreeno vrijeme te nedvojbeno predstavlja onaj pojedinani pravni akt koji stvara prava i obveze za svoje potpisnike. S obzirom na injenicu da se radi o pojedinanom pravnom aktu njegovo objav-ljivanje nije nuan preduvjet njegova stupanja na snagu tj. vaenja. (U tom smislu nita ne mijenja na stvari okolnost da od svih pot-pisnika iskljuivo Ministarstvo kulture RH navodi Sporazum na svojoj web-stranici na popisu propisa koji ureuju knjininu dje-latnost odnosno jedino spomenuto ministarstvo navodi Sporazum u tekstovima razliitih natjeaja koje raspisuje. Ipak, dotina okolnost esto je pokazatelj koliko neko javnopravno tijelo potuje tj. primje-njuje neki od vaeih pravnih akata). Bio slubeno objavljen ili ne tj. spomenut na web-stranici potpisnika ili ne, Sporazum kao poje-dinani pravni akt jest na snazi i stvara prava odnosno obveze za sve svoje potpisnike.

to se pak pitanja o pravnoj snazi Sporazuma tie tu je pravna situacija slijedea; s obzirom da Sporazum zasigurno ne ulazi u skupinu tzv. upravnih ugovora njegova pravna snaga (kao i uostalom sva ostala relevantna pitanja vezana za Sporazum) procjenjivat e se kao da se radi o pravnom aktu privatnog prava (koliko god se takvom stavu moe istaknuti opravdanih prigovora). To znai da Sporazum kao pojedinani pravni akt ne smije biti kontradiktoran niti jednom prisilnom propisu (Ustav RH te svi ostali propisi zakonske i podza-konske razine) koji ureuje podruje njegova sadraja kao ni moralu drutva. U suprotnom, do primjene dolaze razliite sankcije koje

- 31 -

mogu varirati od nitavosti (potpune ili djelomine) Sporazuma a uz to i do izricanja razliitih kazni za njegove potpisnike. Dakle, Sporazum kao pojedinani pravni akt privatnog prava mora biti usklaen sa svim prisilnim propisima te moralom drutva jer je u suprotnom mogue oekivati razliite sankcije kako po vaenje Spo-razuma tako i po njegove potpisnike.

II.Kako je prethodno reeno, najveu pozornost treba posvetiti onim odredbama Sporazuma koje ureuju odnos potpisnika Sporazuma i treih osoba odnosno odredbama koje ureuju odvijanje trinog natjecanja. Imajui u vidu tekst Sporazuma kao polaznu toku ana-lize radi se o odredbama t. IV. (alineje 4-5), odnosno t. X. (alineje 2-3). Dotine odredbe glase:

t. IV(4) Nakladnici koji svoja izdanja prodaju prodavateljima koji nisu

potpisnici ovoga Sporazuma (megacentri, knjiare izvan Zajednice nakladnika i knjiara i dr.), duni su ugovorom regulirati obvezu tih prodavatelja da primjenjuju jedinstvenu cijenu knjige.

(5) Nakladnici su duni prekinuti poslovanje s prodavateljima koji ne potuju odredbe ovoga Sporazuma, a ukoliko to ne uine, bit e sankcionirani sukladno toki X. ovoga Sporazuma.

t. X.(2) Nakladnik ili prodavatelj za kojega Povjerenstvo utvrdi da

kri ovaj Sporazum izgubit e pravo na potporu izdavanju i otkup knjiga Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta na 12 mjeseci od dana utvrivanja krenja Sporazuma.

(3) Isto tako, nakladnik ili knjiar koji prekri Sporazum gubi pravo na kredit Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva po

- 32 -

beneficiranoj kamatnoj stopi, a ako je u tome trenutku ve korisnik takvog kredita, ugovor se raskida i korisnik kredita e odmah vratiti primljena sredstva s pripadajuom kamatom.

Citirana mjesta jasno iskazuju namjeru potpisnika Sporazuma da njegovo vaenje protegnu i na tree osobe i to u pogledu primjene jedinstvene cijene knjige a to nastoje osigurati sankcijama za one potpisnike Sporazuma iz redova HGK koji ne bi potivali dotine odredbe u odnosu s treim osobama. Postavlja se pitanje dopustivo-sti ovih odredbi osobito iz perspektive Zakona o zatiti trinog natjecanja (dalje: ZZTN) kao prisilnog propisa, a izraena sumnja odnosi se ponajprije na al. 4-5, t. IV. Sporazuma.

II.aNaime, sporazum jednog nezanemarivog dijela poduzetnika kojim oni nastoje izravno ili neizravno odrediti jedinstvenu prodajnu cijenu onog proizvoda koji prodaju/distribuiraju na tritu te nastoje do-tinu cijenu uz prijetnju sankcijama odrati u odnosu sa svim treim osobama svakako je suspektan iz perspektive regulacije trinog natjecanja. Razlog tome je postojanje ZZTN-a te vrlo iroko odre-eni re le vantni pojmovi u tom propisu. Jedno od zabranjenih podu-zetnikih ponaanja - te ujedno indikacija za djelovanje Agencije za zatitu trinog natjecanja - jest i postojanje zabranjenih sporazuma. Kao i ostali zakonski pojmovi iz tog propisa (primjerice, pojam poduzetnika iz l. 3. ZZTN-a) i pojam zabranjenih sporazuma vrlo je iroko odreen te prema l. 8, st.1. ZZTN-a obuhvaa sve sporazume:

izmeu dva ili vie neovisnih poduzetnika, odluke udruenja poduzetnika i usklaeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju

- 33 -

naruavanje trinog natjecanja na mjerodavnom tritu, a osobito oni kojima se:

1. izravno ili neizravno utvruju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti,

2. ograniava ili nadzire proizvodnja, trite, tehnoloki razvoj ili ulaganje,

3. dijele trita ili izvori nabave,4. primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s razliitim

poduzetnicima, ime ih se dovodi u nepovoljniji poloaj u odnosu na konkurenciju,

5. uvjetuje sklapanje ugovora prihvaanjem od drugih ugovornih strana dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili obiajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora.

injenica da su meu potpisnicima Sporazuma iskljuivo javno-pravna tijela (3 ministarstva i HGK) ne mijenja ba nita na stvari s obzirom da pojam poduzetnika iz l. 3. ZZTN-a moe obuhvatiti svako tijelo (izrijekom se navode i dravna tijela!) koje izravno ili neizravno djeluju na tritu bez obzira na ijednu drugu okolnost (kako to dodatno precizira st. 2. istog lanka). Iako je postupak utvrivanja postojanja zabranjenog sporazuma vrlo sloen i vjero-jatno dui od prosjenog upravnog postupka - koji prosjeno traje oko 2 mjeseca od njegova pokretanja - nesporno je da ve prima faciae analiza ukazuje na postojanje dvojbe o doputenosti Spora-zuma uz ovakav njegov sadraj. Mogunost podvoenja Sporazuma pod neku od zakonskih egzemptivnih klauzula istini za volju postoji (primjerice, podvoenje Sporazuma pod klauzulu tzv. skupnih izuzea gdje se prima faciae najpogodnijim ini podvoenje pod tzv. horizontalne sporazume izmeu poduzetnika no to je hipoteza koja tek eka svoju potvrdu), ali pretpostavlja otvaranje formalnog

- 34 -

postupka, obligatorno prihvaanje tereta dokaza od strane potpi-snika Sporazuma odnosno vrlo zahtjevnu pa onda vjerojatno i vrlo skupu pravnu akciju. Dakle, analiziran objektivno i neutralno Spo-razum se moe promatrati kao suspektan iz perspektive ZZTN-a (tzv. zabranjeni sporazum prema l. 8. ZZTN-a) bez obzira na svojstvo njegovih potpisnika, deklarirane ciljeve/svrhe odnosno bilo koju drugu posebnost samog Sporazuma.

II.bNita manje suspektne, iako iz razliite pravne perspektive, ne ine se ni odredbe al. 2-3, t. X. Sporazuma. Ovdje se upitnim ini inten-cija potpisnika Sporazuma da preciziraju te na osobit nain provedu sankcije za sve one nakladnike, knjiare ali i prodavatelje (to prema slovu samog Sporazuma, al. 3, t. III. mogu biti i tree osobe) koji ne postupaju u skladu sa Sporazumom. Pri tome se kao sankcije navode gubitak potpore izdavanja i otkupa knjiga od strane dva ministarstva (kultura te znanost, obrazovanje i port) odnosno gubitak kredita s beneficiranom kamatnom stopom od strane treeg ministarstva (go-spodarstva, rada i poduzetnitva).

Perspektiva koju se na ovom mjestu mora istraiti presudno je odreena propisima koji reguliraju navedene aktivnosti ministarstava a jednako je vano stei barem osnovni uvid u nain na koji mini-starstva kao potpisnici Sporazuma primjenjuju analizirane odredbe odnosno svoje obveze iz istih. U tu svrhu analiza zapoinje anali-tikim itanjem onog propisa koji regulira djelovanje Ministarstva poduzetnitva i obrta RH u segmentu davanja kredita s beneficira-nom kamatom. Rije je, naravno, o Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva (dalje: ZPRMG), a u podruju njegove primjene

- 35 -

osvre se na neke od dijelova projekta/programa Poduzetniki im-puls iz 2012.godine.

ZPRMG u nekoliko svojih odredbi (l. 6.) definira poticajne mjere pa izmeu razliitih mjera, spominje i davanje kredita subjektima malog gospodarstva po beneficiranoj kamatnoj stopi (kao i neke druge mjere koje utjee na ve postojee kredite i sl), regulira po-stupak odluivanja o poticajnim mjerama ali ni u jednoj odredbi ne omoguava donositeljima odluka odnosno nositeljima programa (svima iz l. 10. ZPRMG-a) da kao poseban uvjet odobravanja/za-dravanja/koritenja poticajnih mjera predvide odredbe sline onima iz t. X. Sporazuma. To se osobito tie slova l. 5, st. 2. ZPRMG-a koji predvia sadraj etverogodinjeg Programa razvoja malog go-spodarstva odnosno Godinjeg plana provedbe Programa iz l. 5, st. 4. ZPRMG-a. Niti u jednoj navedenoj odredbi ne spominju se negativni uvjeti (ili negativne pretpostavke) temeljem kojih se moe nekom gospodarskom subjektu na koji se zakonski akt odnosi pri-jeiti pristup poticajnim mjerama. Eventualni, ali samo eventualni prostor uz odgovarajue iroko tumaenje (interpretatio lata) se otvara u frazi iz l. 5, st. 4. ZPRMG-a koji predvia da Godinji plan provedbe programa sadri i nain koritenja sredstava ali je autor ovog rada uvjeren da je mala vjerojatnost uspjenog podvoenja sankcija iz t. X. Sporazuma pod reenu sintagmu. U prilog naem stavu treba uoiti i okolnost da niti u jednom tekstu natjeaja kojima se predvia davanje poticajnih kredita nadleno ministarstvo nije uglavilo sankcije iz al. 3, t. X. Sporazuma.

tovie, vrlo skoro nakon potpisivanja i stupanja na snagu Spo-razuma ZPRMG je noveliran na nain da je u njegov tekst umetnuta nova dikcija l. 7. koji od tada predvia kljunu kontrolnu ulogu

- 36 -

Agencije za zatitu trinog natjecanja prilikom nadziranja svih po-ticajnih mjera koje su ujedno i dravne potpore. Kako su preteito svi nositelji programa iz ZPRMG-a javnopravna tijela za koja naelo zakonitosti vrijedi u svom strogom obliku (sve to nije izrijekom propisano, nije doputeno), te kako je Sporazum po pravnoj snazi ispod zakonskog akta pretpostavljam da su to razlozi zbog kojih MPO ne uglavljuje al. 3, t. X. Sporazuma u tekstove natjeaja kojima se predvia davanje poticajnih kredita (odnosno drugih poticajnih mjera).

Kao to je ve prethodno navedeno, oito je da iskljuivo Mini-starstvo kulture RH (MK) pri raspisivanju razliitih natjeaja/javnog poziva za otkup knjige primjenjuje Sporazum odnosno u njemu sadr-ane odredbe t. IV. i t. X. Ova injenica je vidljiva iz teksta natjeaja/javnog poziva za otkup knjiga za 2012. (http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=7401) iako nije posve jasno kako se dotina injenica ima dokazati. Naime, niti u jednom formularu prijave na dotini javni poziv/natjeaj nije predvieno dokazivanje dotine okolnosti pa izlazi da se kandidatima-obveznicima Sporazuma vjeruje na rije. (Naravno, ostavlja se kao otvorenu mogunost da se prilikom obrade prijave u MK koriste podacima Povjerenstva za praenje provoenja Sporazuma - stvorenog temeljem al. 1, t. X. Sporazuma - ali onda MK radi pogreku u provoenju natjeaja/javnog poziva jer bi takvo to trebalo unaprijed objaviti u tekstu natjeaja/javnog poziva). S druge pak strane, u tekstu natjeaja/javnog poziva za potporu pri izdavanju knjiga koje je takoer raspisalo MK dotini se uvjet pri-dravanja Sporazuma uope ne spominje iako bi to, sudei prema tekstu al. 2, t. X. Sporazuma, trebalo oekivati (http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=8246). Ako ministarstva kao potpisnici

- 37 -

Sporazuma ne primjenjuju Sporazum iluzorno je oekivati da e ista ministarstva biti zainteresirana odnosno normativno osposobljena za sankcioniranje postupanja koje je suprotno odredbama Sporazuma pa se time Sporazum kao normativni akt opasno pribliava tzv. nesavrenom propisu (lex imperfectae) odnosno aktu koji uope ne sadri sankcije.

S obzirom da za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH (MZOS) ne postoje nikakvi nama dostupni podaci o nainu na koje ovo ministarstvo primjenjuje ili ne primjenjuje Sporazum mora se zakljuiti da se Sporazum provodi na selektivan nain ak i unutar jednog te istog ministarstva (kao u sluaju MK), ali nita manje selektivna je i primjena kada se usporede dostupni podaci za dva ministarstva (MK djelomino primjenjuje Sporazum, MINPO uope ne uz nepostojanje podataka za MZOS) to je izrazito upozoravajua injenica glede sadanjeg statusa i primjene Sporazuma. Ujedno, time se pitanje sankcija iz al. 2-3, t. X. Sporazuma degradira na drugorazrednu vanost s obzirom da ministarstva kao potpisnici Sporazuma te jamci i provoditelji sankcija vie ne posjeduju potrebne normativne instrumente kojima bi sankcionirali nakladnike/proda-vatelje/knjiare.

III.Sporazum kao vaei pravni izvor - a na to ukazuju svi dostupni podaci o njegovoj primjeni - nije do sada bio predmetom analize, evaluacije pa mogue i revizije. Za sve navedeno postoji i vie no dovoljno indikacija pa je potrebno ukazati, a to istodobno znai i saimanje rezultata nae analize, na mogue pravce analize, evalu-acije odnosno revizije Sporazuma.

- 38 -

III.a) ANALIZASporazum je potrebno temeljito analizirati zbog drastino promije-njenog pravnog okruenja pa shodno tome i promijenjenih pravnih relacija izmeu odredbi Sporazuma i vaeih (osobito prisilnih) propisa. Prethodno smo upozorili na primjer proizaao iz novele ZPRMG-a; to nije jedina novela onog dijela pravnog okruenja koje je od izravne vanosti za primjenu Sporazuma. Dolo je znaajne promjene ZZTN-a a uskoro e se u podruju zatite trinog natje-canja odnosno dravnih potpora izravno primjenjivati i pravo EU-a u Hrvatskoj to e dodatno izmijeniti pravno okruenje u kojem se primjenjuje Sporazum.

Dakle, iako je slovo Sporazuma ostalo neizmijenjeno od njegova stupanja na snagu do danas intenzivno se promijenilo pravno okru-enje Sporazuma (uz perspektivu jednako takvih, intenzivnih i di-naminih, promjena) to je gotovo jednako izmjenama i dopunama samog Sporazuma. Utoliko vie drimo da postoji potreba eksten-zivne i detaljne analize svih izmjena u pravnom okruenju Spora-zuma.

III.b) EVALUACIJAIako je u odredbi al. 1, t. X. Sporazuma predvieno stvaranje po-sebnog tijela iji je osnovni zadatak praenje provoenja Sporazuma ne postoji niti jedan dokaz da je dotino tijelo znaajnije ako uope realiziralo svoju temeljnu ovlast. Upravo iz tog razloga do sada nije provedena evaluacija Sporazuma koja bi, objektivno i neutralno, pokazala sve prednosti i nedostatke Sporazuma kao pravnog akta. To bi ujedno bila i polazna toka u eventualnom predlaganju revizije Sporazuma odnosno polazna toka u procjeni potrebe daljeg posto-janja Sporazuma. Na ovaj nain nitko zapravo nije u potpunosti

- 39 -

svjestan svih posljedica Sporazuma jer nije jasno koliko se Sporazum uope primjenjuje, tko ga i da li ga kri, u kojoj se mjeri eventualno krenje sankcionira te koje je rezultate Sporazum postigao odnosno postoji li potreba za izmjenama i/ili dopunama njegovih ciljeva/svrha.

III.c) REVIZIJASve dosada navedeno jasno ukazuje na potrebu revizije Sporazuma. To je potrebno kako zbog nedvojbeno promijenjenog pravnog okru-enja tako i zbog oitog nefunkcioniranja Povjerenstva za praenje provoenja Sporazuma predvienog al. 1, t. X. Sporazuma. No kako je revizija uvijek funkcija evaluacije najprije je potrebno temeljito evaluirati dosadanje (ne)djelovanje Sporazuma. Tek nakon toga bilo bi mogue detektirati razmjere potrebnog u revidiranju Sporazuma. Naravno, postoji i mogunost da bi evaluacija zakljuila da dalje postojanje Sporazuma nije mogue/potrebno odnosno da sadraj Sporazuma moe dalje egzistirati jedino po transponiranju u dru-gaiji pravni oblik (primjerice, u obliku posebnog zakona kao to je to sluaj u Njemakoj). No, takvi (ili neki drugaiji) zakljuci biti e utemeljeni tek nakon to se okona detaljna analiza pravnog okru-enja Sporazuma odnosno evaluacija njegovih posljedica.

- 40 -

Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi: analiza pravnog temelja distribucije javnih sredstava

Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi (Narodne novine br. 47/90, 27/93 i 38/09; dalje: Zakon) potjee iz razdoblja koje je toliko davno da se ta vremenska distanca najbolje moe oslikati navoenjem izvornog naziva zakona: Zakon o fondovima za kulturu (sadanji naziv posljedica je zakonske novele iz 1993.).

Meutim, jo vie od dotine zapanjuje injenica da Zakon u normativno-tekstualnom smislu sadri havarirane ostatke nekad potpunog zakonskog teksta. Od ukupno 26 lanaka (24 u izvornoj varijanti iz 1990. i dva dodana novelom iz 1993) sada je preostalo na snazi samo 6 lanaka!! Niti jedan mogui pravni stav o tome to jest i to bi trebao biti zakon ne moe se pomiriti s ovakvim norma-tivnim stanjem Zakona ili jo jednostavnije: teko je tvrditi da se Zakon jo moe shvaati kao vaei zakonski tekst u pravnom sustavu koji poznaje i priznaje osnovne elemente vladavine prava!

No ne samo da Zakon postoji u takvom stanju on se i primjenjuje pa je osnova za provoenje brojnih postupaka u kojima se procjenjuje to su javne potrebe u kulturi te s koliko e se javnih sredstava iste financirati. Ovo je tim vanija konstatacija s obzirom da niti jedan od preostalih lanaka Zakona ne ureuje postupke provoenjem kojih se odluuje o financiranju javnih potreba u kulturi. Regulacija provoenja postupaka tada se mora provoditi sukladno odredbama

- 41 -

onih zakonskih akata koji su na ove postupke primjenjivi: to su ponajprije Zakon o kulturnim vijeima (Narodne novine br. 48/04 i 44/09) te Zakon o opem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09).

Usprkos konstataciji prema kojoj bi primarno sredstvo primjene Zakona bili Zakon o kulturnim vijeima odnosno Zakon o opem upravnom postupku u praksi je situacija potpuno suprotna. Zakon te na njemu utemeljeni postupci distribucije javnih sredstava za fi-nanciranje javnih potreba u kulturi zasnivaju se na podzakonskom aktu - Pravilniku o utvrivanju i izboru programa javnih potreba u kulturi (dalje: Pravilnik). Na taj nain javna sredstva dotine namjene u potpunosti kontrolira Ministarstvo kulture RH s obzirom da je upravo ovo ministarstvo donositelj Pravilnika. Suprotno situaciji u kojoj se javna sredstva za financiranje javnih potreba u kulturi dis-tribuiraju temeljem zakonski propisanog postupka Ministarstvo kulture postavlja se kao jedini donositelj relevantnih akata, jedini provoditelj postupka pa shodno tome i jedini arbitar u reenom postupku (Zakon o kulturnim vijeima ionako regulira jedino i is-kljuivo rad konzultativnih tijela Ministarstva kulture a i to ini na pravno neobranjiv nain).

Pravilnik na kojem se trenutno temelji takvo stanje stupio je na snagu u lipnju ove godine (Narodne novine br. 69/12) a poziva se na l. 10a Zakona. Reeni Pravilnik trebao bi sukladno l. 10a Za-kona ureivati kriterije i rokove za utvrivanje programa javnih potreba u kulturi te osiguranje sredstava za iste potrebe, nain nji-hova rasporeivanja i dodjele te nain praenja njihova koritenja. Meutim prema sadanjem sadraju ovog Pravilnika njime se ure-uje: po stupak (velika veina odredbi), rokovi i temeljni kriteriji i nita vie! Saeto izraeno, Pravilniku nedostaju neki dijelovi (npr.

- 42 -

onaj o praenju koritenja danih sredstava ili posebne odredbe o prevenciji sukoba interesa) ali zato sadri dosta odredbi iji je sadr-aj ne samo dvojben ve i u izravnoj kontradikciji s relevantnim zakonskim aktima. Na ovom mjestu kao primjer moemo istaknuti odredbe l. 3. Pravilnika o postupku u situaciji smanjivanja sredstava za kulturu i nakon potpisivanja odnosnih ugovora (viegodinji te investicijski ugovori). Reene odredbe izravno su kontradiktorne odgovarajuim odredbama Zakona o opem upravnom postupku (l. 152-153).

Posebnu pozornost i osvrt iz perspektive Knjinog bloka zasluuje odredba l. 4/2 Pravilnika koja glasi: Potpore za programe koji se odnose na knjigu i nakladnitvo mogu se dodijeliti i fizikim i prav-nim osobama koje obavljajui gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu roba i usluga. Navedeni programi se prethodno prijavljuju Agenciji za zatitu trinog natjecanja.

Dotina odredba predstavlja poseban sluaj proirenja kruga po-tencijalnih kandidata koji mogu konkurirati u postupku dodjele javnih sredstava za programe javnih potreba u kulturi. Naime, osim osoba spomenutih u l. 4/1 Pravilnika jedino u podruju knjige i nakladnitva dotina lista osoba (kandidata) se znaajno proiruje - na sve gospodarske subjekte koji egzistiraju na tritu! Povrh toga, dotini programi se jedini moraju prijaviti Agenciji za zatitu trinog natjecanja. Promotreni zajedno, opisani normativni elementi nas uvjeravaju u specijalnu narav podruja knjige i nakladnitva a to je okolnost koju vrijedi zapamtiti. Na ovom mjestu valja konstatirati i to da se u postupku davanja potpora u podruju knjige i nakladni-tva primjenjuje i Zakon o zatiti trinog natjecanja (Narodne no-vine br. 79/09) a da takva obveza ne potjee iz propisa zakonske razine ve ju je arbitrarno i bez pravne osnove stvorilo Ministarstvo

- 43 -

kulture svojim Pravilnikom. Takvo to je nedopustivo i zbog injenice da pravilnici (kao propisi podzakonske razine) slue provoenju zakona a nikako ga ne mogu zamijeniti odnosno nadomjestiti!

Regulacija putem Pravilnika koji vie no oito zamjenjuje nedo-stajue odredbe Zakona (te se nezakonito primjenjuje ispred Zakona o opem upravnom postupku) ima vie negativnih posljedica. Neke od njih su slijedee; prvo, postupak koji se propisuje Pravilnikom (a rije je o postupku u vidu natjeaja) u potpunosti ovisi o Ministarstvu kulture (tj. o ministru kao donositelju Pravilnika) umjesto da je, barem u osnovnim crtama propisan zakonom; drugo, (a vezano na prvo), postupak propisan Pravilnikom izrazito intenzivno odudara od postupka koji bi se trebao provoditi. Primjerice, odredbe o sprea-vanju sukoba interesa postoje samo u Zakonu o kulturnim vijeima (ne u postupku distribucije sredstava temeljem Zakona!) a i te koje postoje u Zakonu o kulturnim vijeima su nedovoljne i nepotpune; tree, odluke koje se donose temeljem ovako propisanog postupka su formalno nezakonite (primjerice, neobrazloene su) i u svakom sluaju pravno upitne (primjerice, u koliko je sluajeva odbaena prijava zbog nepotpunosti a bez posebne odredbe koja bi to doputala i dijametralno suprotno od relevantne odredbe Zakona o opem upravnom postupku koja trai da se podnositelj obavijesti o nepot-punosti i pozove na dopunu!). Dodatni primjer koji u potpunosti potvruje tezu o problematinoj pravnoj vrijednosti odluka odnosi se na nepostojanje posebnih uputa o pravnom lijeku tj. posebnog dijela odluke u kojoj se natjecatelji informiraju o mogunosti kori-tenja pravnih lijekova. Nepostojanje takve upute tim je frapantnije kada se uoi da su pravo na albu i/ili pravo na sudsku zatitu od djelovanja uprave ustavna prava (sadrana u l. 18. i 19. Ustava RH).

Iz reenih ustavnih prava proizlazi nezaobilazna potreba postoja-

- 44 -

nja pravnog mehanizma pomou kojeg bi svi zainteresirani morali moi inicirati postupke pravne zatite. S obzirom da kljune pojedi-nane odluke donosi Ministarstvo vrlo je upitna mogunost albe (zbog naelnog, iako ne i neizmjenjivog, nepostojanja drugostupanj-skog tijela ili tijela koje bi odluivalo o albama) ali nikako ne i mogunost koritenja prigovora u upravnom postupku odnosno tube u upravnom sporu. Prigovor kao novostvoreno pravno sredstvo u upravnom postupku kreiran je za reagiranje na razliita postupanja koja ne rezultiraju donoenjem pojedinane odluke (barem ne dono-enjem upravnog akta) odnosno za reagiranje na realizaciju upravnog ugovora (to su svi ugovori koji se eventualno sklapaju izmeu naklad-nika i Ministarstva kulture). Postojanje dva stupnja u upravnom sporu (upravni sudovi u prvom stupnju odnosno Visoki upravni sud u dru-gom stupnju) pruali bi dostatnu sudsku zatitu naspram pojedinanih odluka Ministarstva kulture RH (ako se radi o upravnim aktima) ali i samog Pravilnika (mogunost koja postoji temeljem l. 83-88. Za-kona o upravnim sporovima - Narodne novine br. 20/10).

Pojedinane odluke i postupci Ministarstva (odnosno Pravilnik) mogli bi se pobijati iz razliitih razloga; trenutno stanje pokazuje da Ministarstvo kulture donosi odluke o financiranju i financijskoj potpori bez ikakve valjane pravne forme (objava rezultata na web-stranicama Ministarstva kao i dostava obinih dopisa) a tu posebice valja istaknuti nepostojanje bilo kakvog obrazloenja (odnosno ne-pozivanje na miljenje nadlenih kulturnih vijea). Ve ova spoznaja omoguuje pobijanje najrecentnijih odluka (dakle, onih odluka koje potjeu iz tekue godine jer se iste odluke i donose u godinjem ri-tmu) i to iz razliitih razloga i pomou razliitih pravnih sredstava (primjerice, prigovorom kao redovnim pravnim sredstvom te izvan-

- 45 -

rednim pravnim sredstvima u upravnom postupku odnosno tubom u upravnom sporu).

Reeno stanje mogue je ispraviti na vie naina. Temeljna dilema saima se u alternativi poboljanja sadanjeg stanja (propisa pa shodno tome i prakse) ili u radikalno izmijenjenom poloaju na-kladnitva i knjige (novi propisi i nova praksa - koji se odnose samo na knjigu/nakladnitvo).

Prva varijanta svakako podrazumijeva donoenje novog zakona o financiranju javnih potreba u kulturi. U osnovi njegov sadraj mora obuhvatiti najopenitija naela i kriterije temeljem kojih nadlena tijela (prije svih Ministarstvo kulture RH) ima djelovati u konkret-nim sluajevima. To nadalje znai da se mora izmijeniti sadanja situacija u kojoj zbog neadekvatnog zakonskog teksta Ministarstvo kulture praktiki arbitrira u odlukama kojima raspodjeljuje javna sredstva u veini kulturnih djelatnosti pa tako i u podruju knjige i nakladnitva. Novi zakon, osim ve reenog, mora sadravati i osnovne naznake postupka koji se ima provoditi svaki put kada se odluuje o distribuciji javnih sredstava u kulturi pri emu bi takve odredbe vrijedile jednako na nacionalnoj kao i na lokalnoj razini.

Temeljne odrednice postupka o financiranju javnih potreba u kulturi svakako bi ukljuivale:

zakonitost, javnost i transparentnost svih natjeaja putem ko-jih se distribuiraju javna sredstva,

primjenjivost opeg upravnog postupka u svakom pojedinom sluaju ali i razrjeenje normativnog odnosa naspram posebnih

- 46 -

zakona (primjerice, Zakona o zatiti trinog natjecanja i Za-kona o javnoj nabavi),

jasno normativno definiranje moguih kandidata na natjeaju (putem definiranja nakladnika kao stranke u natjeajnom po-stupku),

beziznimnu i eksplicitnu mogunost koritenja pravnih lijekova u okviru svakog pojedinog natjeaja,

odredbe o ugovorima sklopljenim temeljem provedenog na-tjeaja; zakljuenje, realizacija te okonanje takvih ugovora,

te posljednje iako nikako ne i najmanje vano, detaljne odredbe o prevenciji sukoba interesa pri provoenju natjeaja.

Rije je o najvanijim zakonskim odredbama iako nikako ne i jedi-nim vanim zakonskim odredbama.

Ukratko izraeno, izloena alternativa temeljito bi promijenila sadanje, nezadovoljavajue normativno i faktino stanje putem po-stavljanja novih pravila igre u novom zakonu te uz smanjivanje sadanje razine diskrecije Ministarstva kulture. Meutim, poloaj nakladnitva i knjige u ovoj bi alternativi bio poboljan zajedno s ostalim kulturnim podrujima to samo znai da ne bi dolo do izdvajanja nakladnitva i knjige kao zasebnih i specifinih podruja kulturnog djelovanja. Iz toga slijedi da bi neki od goruih problema nakladnitva/knjige mogli ostati nedotaknuti u novom zakonu jer bi se eventualni novi zakon s manje-vie istim objektom regulacije imao baviti naelnim i openitim stvarima a to vrlo vjerojatno znai i zanemarivanje parcijalnih problema. Dakle, uoljiv nedostatak ove alternative jest taj to je teko oekivati da e zakonodavac toliko panje posvetiti ovom zakonskom aktu da bi u njemu rjeavao par-cijalne probleme knjino-nakladnikog sektora. Teko je oekivati

- 47 -

da bi u zakon ovog tipa ule odredbe koje bi razrijeile dilemu tko se ima smatrati izdavaem (nakladnikom) pa bi taj problem vjerojatno bio transferiran na rjeavanje Ministarstvu kulture s manje ili vie jasnim smjernicama koje bi opet vodile k poveanju diskrecije ovog ministarstva.

Imajui u vidu trenutno stanje nakladnitva i knjige samorazu-mljivo je preferiranje ekspeditivnih rjeenja. Normativne mogu-nosti koje se sada mogu iskoristiti u tom smjeru svode se na izbor izmeu dvije temeljne alternative; prva, donoenje novog zakona o financiranju javnih potreba u kulturi uz posveivanje dune panje nakladnitvu i knjizi te stvaranje posebnih normativnih rjeenja unutar istog zakona te druga, donoenje posebnog propisa o: a) naklad nitvu i/ili o Agenciji za knjigu. Nuno je napomenuti da netom spomenute varijante ne iskljuuju jedna drugu; tovie, njihovo se spa janje preporuuje (dakle, kreiranje posebnog zakona o nakladnitvu/knjizi i stvaranje Agencije za knjigu). Stvaranje Agencije kao javne ustanove pretpostavlja zadovoljenje brojnih normativnih uvjeta iz razliitih zakonskih akata (prije svih iz Za-kona o upravljanju javnim ustanovama u kulturi te Zakona o usta-novama).

Potrebno voditi rauna i o slijedeem; zakonsko reguliranje podruja nakladnitva/knjige u vidu stva-

ranja posebnog zakona moe biti samo na korist kako openito ovom podruju tako i posebno svim gospodarskim subjektima koji djeluju unutar podruja. Zakonski tekst moe posluiti kao sredstvo razrjeavanja mnogih problema koji trenutno tite nakladnike a uz to pozitivnim se uincima moe pribro-

- 48 -

jiti i mogunost izravnog utjecaja na provoenje ovakvog za-kona putem propisivanja sudjelovanja nakladnika u provoenju zakona;

utjecaj nakladnika se moe poveati ako se optira za stvaranje Agencije za knjigu kao javne ustanove. Raznolike zakonske mogunosti upravljanja javnom ustanovom - od kojih su samo neke prikazane u ovom tekstu - mogu se iskoristiti kako bi nakladnici stekli utjecaj na upravljanje Agencijom. Pri tome valja voditi rauna da se takav utjecaj stekne i ouva bez obzira na organizacijski oblik koji bi Agencija imala (veliina Agencije, organizacijska shema Agencije i sl.);

uvoenje PDV-a u ovom podruju moe posluiti kao povod za ureenje stanja dotinog podruja odnosno temeljite reor-ganizacije sustava koji ionako postoji tek u tragovima na po-druju javnog financiranja nakladnitva/knjige.

- 49 -

Zakljuno se moe ustvrditi da je Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi upitne normativne egzistencije te u velikom dijelu neprimjenjiv. Kao posljedica toga stupanj diskrecije Ministarstva kulture RH je neproporcionalno povean to se odraava kako u provoenju Zakona te posebno u donoenju odluka o financiranju javnih potreba u kulturi. Temeljem Pravilnika iji je normativni temelj dvojben donose se pravno neodrive odluke kojima se dis-tribuiraju znaajna javna sredstva bez prihvatljive zakonske osnove. Potrebno je donijeti novi zakonski akt koji bi uredio financiranje javnih potreba u kulturi te dobro procijeniti koje su prednosti i nedostaci stvaranja posebnog zakonskog akta o knjizi/nakladni-tvu. Stvaranje posebne institucije (Agencije za knjigu) otvara mnoga pitanja poput organizacijskog ureenja Agencije, upravljanja Agen-cijom, njezinih funkcija/zadaa kao i mnoga druga pitanja. Me-utim, stvaranje takve institucije nosi sa sobom vie pozitivnih nego negativnih uinaka. Najopipljiviji pozitivni uinak sastoji se u stvaranju izravne normativne forme utjecaja nakladnika na sta-nje, organizaciju i financiranje nakladnitva odnosno trita knjige. Dakako, konani izgled eventualnog posebnog zakonskog akta odnosno posebne institucije u mnogome e ovisiti i o stanju odnosa s Ministarstvom kulture RH, no uvoenje PDV-a u ovom podruju prua prigodu za postavljanje argumentiranog i normativno do-tjeranog zahtjeva za ponovnim ureenjem stanja koji bi, uz malo umjenosti, mogao rezultirati situacijom koja danas postoji na podruju audiovizualnih djelatnosti.

- 50 -

Agencija za knjigu. Mogunosti, opcije, preduvjeti

Koncept koji vrijedi razraditi odnosi se na izdvajanje knjige/naklad-nitva iz ostalih djelatnosti putem stvaranja posebne regulativne pozicije. Alternativa o kojoj je rije pretpostavlja u najmanju ruku stvaranje posebnog zakonskog akta o knjizi putem kojeg bi se razri-jeila veina ako ne i sva otvorena pitanja ovog podruja.

Neto opsenija varijanta normativnog osamostaljivanja pret-postavila bi i stvaranje posebnog tijela nadlenog za provoenje ovakvog zakonskog akta kojeg za sada moemo nazvati Agencija za knjigu. Meutim, potrebno je naglasiti da postojanje posebnog za-konskog akta o nakladnitvu/knjizi nuno ne pretpostavlja postojanje posebnog tijela (Agencije za knjigu), a jednako tako niti obratna si-tuacija nije pravilo. Naime, usporednopravno je mogue zamijetiti da postoje pravni sustavi u kojima postoji zakonski akt o knjizi ali ne i posebno tijelo (Agencija za knjigu) jednako kao to postoje primjeri ureenja u kojima postoji posebno tijelo (Agencija za knjigu) ali ne i posebni zakonski akt o knjizi. Meutim, spomenute se varijante niti ne iskljuuju pa je dakle mogue donoenje posebnog propisa o na-kladnitvu/knjizi kojim bi se osnovala Agencija za knjigu. Sve reene varijante normativno je mogue realizirati i u naem pravnom sustavu ali uz odreene normativna ogranienja koja je potrebno poznavati prije no to se eventualno krene u takav normativni poduhvat.

- 51 -

Prva rezerva tie se nespornog fakta a prema kojem je za realiza-ciju javnih ovlasti Agencije potrebno postojanje eksplicitnog zakon-skog teksta. Moe se raditi ili o posebnom zakonu posveenom knjizi/nakladnitvu odnosno Agenciji (vidi primjer Zakona o audiovizual-nim djelatnostima) ili o zasebnim odredbama nekog drugog zakona koji e onda nekoliko svojih odredbi posvetiti Agenciji; tu u prvom redu mislim na Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi. Druga rezerva odnosi se na okolnost da Agencija kao zasebna i samostalna institucija koja bi trebala distribuirati javna sredstva u podruju nakladnitva/knjige predstavlja klasian primjer javne ovlasti to neminovno vodi k stvaranju Agencije kao javne ustanove. Rezime opisanih rezervi, dakle, moe se izraziti u formuli Agencija kao javna ustanova = postojanje zakonskih odredbi ili posebnog zakona!

Slijedea rezerva odnosi se na postojanje zakona pod nazivom Zakon o upravljanju javnim ustanovama u kulturi (Narodne novine br. 96/01; dalje: ZUJUK). Kao to mu i sam naziv govori odnosi se iskljuivo na javne ustanove u kulturi; dotina injenica je vana utoliko vie ako se zagovara osnivanje Agencije za knjigu kao samo-stalne i javne ustanove. Naime, pretpostavljene funkcije te poslovi dotine Agencije su po prirodi stvari javni ali istodobno pretpostav-ljaju i odreenu razinu strunosti. Uzimajui to u obzir logino je oekivati da e Agencija biti neovisno, (pravno) samostalno te tijelo osnovano radi trajnog obavljanja reenih poslova. Sve to usmjerava izbor pravnog oblika Agencije prema stvaranju ustanove.

Ustanove prema vrsti mogu biti privatne i javne; sve prethodno reeno o funkcijama i nainu rada Agencije vodi k zakljuku o nael-noj preporuljivosti javne ustanove kao pravnog oblika Agencije. Javnost ustanove zapravo odgovara injenici da javna ustanova obavlja javnu slubu i/ili posjeduje javne ovlasti (pri emu jedno

- 52 -

drugo ne iskljuuje). U konkretnom sluaju Agencije radilo bi se svakako o javnim ovlastima jer se kao najnia razina ovlasti moe pretpostaviti da bi Agencija posjedovala ovlast odluivanja o nova-nim potporama nakladnitvu (te ovlast provoenja odgovarajueg i prethodnog pravnog postupka). Sada kada je izvan sumnje ostavljena potreba da se Agencija pravno profilira kao javna ustanova ostaje razmotriti koje uvjete pravni poredak postavlja pred javne ustanove i to osobito javne ustanove koje djeluju u podruju kulture.

Javne ustanove mogu osnovati slijedea tijela: a) Republika Hr-vatska (RH), b) jedinice lokalne i podrune samouprave (u okviru svog samoupravnog djelokruga koji je definiran u l. 135, st. 1. i 2. Ustava RH), c) druga fizika i pravna osoba ako je to zakonom izrijekom doputeno, d) jedinica lokalne i podrune samouprave i fizika/pravna osoba ako je to zakonom izrijekom doputeno. S ob-zirom na presumiranu djelatnost te funkcije Agencije ali i sadanje normativno stanje za najrealnija je pretpostavka da e agenciju ova-kvog tipa osnovati RH to meutim ne umanjuje niti iskljuuje mogunost da svoje agencije osnuju jedinice lokalne i podrune samouprave. Naravno, stvaranje novih zakona stvara dodatnu mog-unost da se meu njihove odredbe uvrsti posebna odredba koja bi omoguila realizaciju varijante oznaene gore pod c) a to znai stvaranje pravnog temelja da javnu ustanovu (Agenciju) formiraju primjerice pravne osobe. No, to je realna opcija tek onda kada bi Ministarstvo kulture kao predlagatelj novog zakona pristalo na ovu varijantu.

Meutim, tko god figurirao kao osniva javne ustanove u kulturi mora respektirati zahtjeve glede upravljakih tijela takvih javnih ustanova. Prema ZUJUK-u javne ustanove u kulturi moraju samo djelomino slijediti upravljaku strukturu klasinih ustanova a koja

- 53 -

se struktura moe jednostavno opisati kroz navoenje tri upravljaka tijela: upravno vijee - ravnatelj - struno vijee. Naime, javne usta-nove u kulturi imaju u pravilu upravno vijee odnosno ravnatelja (postojanje strunog vijea nije nuno). to se upravnog vijea tie niti ovo tijelo ne mora nuno postojati u onim javnim ustanovama koje zapoljavaju manje od 5 djelatnika. To znai da od poetne organizacijske trijade ostaje iskljuivo ravnatelj kao tijelo koje bezi-znimno postoji u svakoj javnoj ustanovi u podruju kulture.

Ravnatelja uobiajeno imenuje osniva pa ako je to Republika Hrvatska (to bi bilo oekivano) onda bi u sluaju Agencije koja nema vie od 5 zaposlenih ravnatelja imenovao Hrvatski sabor. Javni na-tjeaj raspisuje posebno povjerenstvo sastavljeno od 3 lana od kojih jednog (iz redova strunih djelatnika javne ustanove) imenuje rav-natelj Agencije a 2 lana osniva javne ustanove. Iako je to pitanje ostalo bez jasnog odgovora u ZUJUK-u za pretpostaviti je da isto povjerenstvo i provodi natjeaj sve do donoenja odluke od strane Hrvatskog sabora.

Gore opisana organizacija Agencije ide u smjeru stvaranja male organizacije koja ne prelazi 5 zaposlenih. Osim ravnatelja i tajnika (koji bi morao biti pravnik po struci, verziran u podruju javnog prava jer bi na taj nain mogao provoditi razliite pravne postupke u nad-lenosti Agencije) bilo bi potrebno zaposliti jo maksimalno 3 djelat-nika razliitih struka. Zapoljavanje vie od 5 djelatnika dovelo bi do transformacije Agencije u organizacijskom smislu; tada bi bilo po-trebno konstituirati upravno vijee od sedam lanova odnosno raz-misliti o stvaranju strunog vijea. Dakle, zapoljavanje preko 5 djelatnika rezultiralo bi birokratizacijom Agencije. Istodobno postoje primjeri iz drugih drava koji zorno pokazuju kako i brojano male organizacije mogu obavljati sve one zadae koje takva Agencija pret-

- 54 -

postavljeno obavlja. U tom smislu dobar primjer prua slovenska Javna agencija za knjigo Republike Slovenije (JAKRS). Naime, dotinu ustanovu u personalnom smislu ine 4 zaposlenika. Usporedi li se broj zaposlenih s brojem funkcija/zadaa JAKRS-a jasno je da ove dvije veliine ne moraju biti u proporcionalnom odnosu (prema re-levantnoj odredbi slovenskog zakona JAKRS ima 14 funkcija/zadaa).

Potrebno je napomenuti da postoji mogunost osnivanja Agencije kao privatne ustanove koju osniva vie osnivaa (primjerice, RH i neka pravna osoba kao ravnopravni osnivai). U toj situaciji Agencija ne bi od trena formiranja posjedovala javne ovlasti ve bi mogla obavljati samo konzultativno-informativne djelatnosti ali bi orga-nizacijski bila slobodna od primjene odredbi ZUJUK-a; drugaije reeno, tada bi se na organizacijsku strukturu Agencije primjenjivao samo Zakon o ustanovama. Agencija bi u tom sluaju morala imati upravno vijee i ravnatelja a poveanje ili smanjenje broja zaposlenih ne bi rezultiralo takvim posljedicama kao u sluaju osnivanja Agen-cije u formi javne ustanove. Ipak, osnivanje Agencije kao ustanove osnovane od strane vie osnivaa otvara problem financiranja i od-govornosti za obveze (na jednake dijelove), odluivanja (formiranje i paritet u upravnom vijeu te pravila o odluujuem glasu) te druge probleme vezane za meusobne odnose (prava i obveze) osnivaa. Tome jo treba pribrojiti i okolnost da Agencija kao konzultativno-informacijsko tijelo ne bi imala potpuno opravdanje svog postojanja; dakle, kljuno pitanje Agencije kao privatne ustanove je pitanje stjecanja javnih ovlasti. Zakljuno, moe se ustvrditi da se kljune odluke pri eventualnom osnivanju Agencije za knjigu tiu potenci-jalnih osnivaa, javnih ovlasti odnosno organizacijske strukture.

- 55 -

Nevladine organizacije - tko se bavi politikom o knjizi u nevladinom sektoru

Nevladine organizacije u podruju kulture, umjetnosti i sektora zabave takoer su dionik kojeg je potrebno spomenuti. Postoji oko 150 nevladinih udruga9 koje se bave raznim djelatnostima iz podruja kulture, ukljuivi sve brane, od arhitekata i glazbenika do fotografa i filmaa, pa tako i drutva pisaca, drutva knjinjiara, djeje knjige, ilustratora... Nisu sve jednako aktivne, i za njih je karakteristino da se uglavnom bave svojom djelatnou na lokalnoj razini, rjee na nacionalnoj, uglavnom ve etabliranim rasporedom, te s godinjim proraunom koji im ne doputa bavljenje javnom politikom. U vri-jeme kada su nevladine udruge u Hrvatskoj bile najjae (1990-ih godina), njihov angaman u podruju javnih politika bio je daleko intenzivniji, no s vrlo malo ili bez ikakvih rezultata. Sada je situacija u civilnom drutvu mnogo loija, jer sredstava nema, a udruge koje su stabilne uglavnom nisu stvarno neovisne.

Ukljuivanje nevladinih organizacija i graana u rjeavanje pro-blema u zajednici i u lokalne procese odluivanja, ili pak rjeavanje problema na nacionalnoj razini, jaa legitimnost lokalne ili nacio-nalne vlasti, ali i jami da e odluke donesene procesima odluivanja

9 izvor - popis na www.culturenet.hr

- 56 -

u kojima su sudjelovali graani biti bre i lake provedene. Nepobitna je injenica da upravo preko udruga graani mogu sudjelovati u pro-cesima odluivanja na lokalnoj i nacionalnoj razini, pratiti rad javne uprave, i tako nadzirati i troenje proraunskih sredstava, te djelovati i kao korektiv vlastima, i od te suradnje ne treba odustati. Javne politike bi svakako trebalo pratiti i iz nevladinog sektora (njihovu izradu, artikuliranje, i njihovo provoenje), no kako one nisu u sre-ditu panje, jer za tu vrstu aktivnosti sustavne podrke nema, tako nema interesa ni projekata za podruje nakladnitva i knji arstva.

Osnivanjem Zaklade Kultura nova mogue je da e se ova situacija promijeniti. S obzirom da je zaklada osnovana i da je zapoela s radom tek 2012, a prvi rezultati potpora objavljeni su tijekom prosinca 2012, tek e se vidjeti pravi uinak odobrenih potpora na rad i stvarni utjecaj udruga s podruja kulture, te ukoliko bude predloenih i odobrenih projekata iz sektora nakladnitva i knji arstva.

Udruga za zatitu prava nakladnika ZANA provodi projekte druge vrste, kao to su prikupljanje novanih naknada temeljem Zakona o fotokopiranju, financiranje niza aktivnosti za poboljanje stanja u nakladnitvu, i redistribucija prikupljenih sredstava nakladnicima, odnosno dijelom i za provedbu drugih projekata u svrhu poticanja itanja i promoviranje statusa knjige u drutvu.

Osim Knjinog bloka, ne postoji niti jedna udruga nakladnika i knjiara koja se bavi javnim politikama iz ovog podruja.

Za nakladnitvo u Hrvatskoj, kao i za ostale segmente lanca knjige, kljuni su projekti zagovarakog, edukacijskog i informacij-skog tipa, a napose projekti koji se bave razvojem javnih politika.

Nedostatak glavnih resursa - znanja, vremena i sredstava, ali i nemogunost suradnje s donositeljima odluka, glavne su prepreke za provedbu takvih aktivnosti.

- 57 -

Stanje u nakladnitvu i knjiarstvu u Republici Hrvatskoj

Od osamostaljenja Hrvatske veina je nekada velikih socijalistikih nakladnikih poduzea ili unitena ili propala, tek su pojedina uspjeno privatizirana. Stoga su se nakladnitvom poele baviti no-voosnovane izdavake kue, kao privatna poduzea i/ili udruge i ustanove u znanosti i kulturi. U dvadesetak godina nakladnitvo je prolo niz velikih promjena: od naina financiranja, raspada distri-bucijske mree u 1990-im, uvoenja PDV-a od 22% potkraj 1990-ih, ukidanja PDV-a 2000, sustavnijih i transparentnijih potpora Mini-starstva kulture, otkupa udbenika u drugoj polovici 2000-ih, iz-gradnje lanaca nakladnikih knjiara, pa do krize i recesije koja traje posljednje etiri godine. Stanje u 2012. nije mogue precizno opisati jer nedostaju iscrpni i pouzdani podaci iz Dravnog zavoda za sta-tistiku, a ne postoje ni sustavna praenja nakladnitva; na osnovi podataka prema broju prijavljenih nakladnika za potpore i otkup knjiga u Ministarstvu kulture i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, moe se govoriti da se nakladnitvom bavi stotinjak privat-nih poduzea i stotinjak udruga i ustanova. Meutim od tog velikog broja samo je manji dio nakladnika (oko 90) kojima je izdavanje knjiga jedina, primarna djelatnst kojom ostvaruju veinu svojih pri-hoda. Ukupan broj novoizdanih knjiga, prema gore navedenoj defi-niciji, a u koje spadaju i udbenici, radne biljenice i druge knjige

- 58 -

vezane uz osnovnokolsko i srednjekolsko obrazovanje, te sve vrste knjiga koje nisu proizvedene za trite, nego im je namjena lokalnog ili privatnog karaktera, iznosi oko 3000, a za trite (knjiare) broj je proizvedenih naslova oko 2000.

Ukupan broj registriranih tvrtki koje u registraciji spominju iz-davanje knjiga iznosi oko 6000, ali iz gore iznesenih podataka pro-izlazi da veini hrvatskih izdavaa izdavanje knjiga nije primarna djelatnost, to se jasno vidi i iz popisa registriranih djelatnosti veine hrvatskih izdavakih kua (dostupno u bazi podataka Poslovna Hr-vatska - www.poslovna.hr.)

Stanje u nakladnitvu i knjiarstvu vie je nego zabrinjava jue, to je poznata injenica kako nakladnicima i knjiarima, tako i iroj kul-turnoj javnosti, a brojke pokazuju poraavajue stanje nakladnitva i knjiarstva u Hrvatskoj. Na osnovi slubenih dostupnih podataka, te podacima dobivenim anketiranjem poslovnih subjekata iz sektora, provedeno je mapiranje nakladnika, te se analizom dolo do sljedeih spoznaja. Rije je o ope poznatim trendovima drastinog pada u svim kategorijama, koji su sada potvreni brojkama i postocima.

U istraivanje je uvrteno 12 velikih nakladnika, 19 srednjih, 27 malih nakladnika te 25 mikronakladnika (vidi Tablicu 2, Slike 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8).

Knjini blok je, analizirajui broj godinje objavljenih naslova i dostupne podatke, doao do procjene da je u Hrvatskoj aktivno oko 200 izdavaa, od kojih se samo 90-ak bavi iskljuivo izdavatvom. Dio izdavaa bavi se i knjiarstvom, a neki i distribucijom, kako svojih tako i izdanja drugih izdavaa. Do relevantnih slubenih po-dataka za potrebe procjene nije lako doi, jer ne postoji institucija koja prati izdavatvo i knjiarstvo, koja bi se bavila i objavom poda-taka o njihovu poslovanju.

- 59 -

Manji neovisni nakladnici teko su preivljavali uz potpore i otkup, no kako je prodaja knjiga u 2011. godini u odnosu na prethodnu smanjena od 30 do 50% (ovisno o tome je li rije o beletristici ili strunoj i znanstvenoj knjizi koja je najgore prola u ovoj krizi), a potpore i otkupi tijekom proteklih godina smanjeni od 30 do 70%, neminovno dolazi do trenda gaenja knjiara i manjih nakladnikih kua, a itav niz dionika iz lanca knjige ostaje bez posla - prevodite-lji, urednici, lektori, dizajneri, grafiki urednici, tiskari. Skladita su prepuna, knjiarska mrea okljatrena ili unitena, uvjeti pod kojima se knjiga prodaje u lancima nakladnikih knjiara neizdrivi su (esti su knjiarski rabati i preko 40 i 50%!), naplata odjavljenih knjiga kasni mjesecima, ako se uope i realizira. Neto lake funkcioniraju samo izdavake kue koje su na dravnom ili nekom drugom pro-raunu, poput Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea ili Zagre-baki holding - AGM-a, odnosno izdavai kolskih udbenika.

Ono to je vidljivo i iz letiminog pregleda financijskih pokaza-telja nakladnika u bazi poslovnih subjekata Poslovna Hrvatska (www.poslovna.hr) jest da u 2011. godini veina biljei pad (u najboljem sluaju stagnaciju) prometa, dobiti, broja zaposlenih, plaa ...itd.

Najvei problemi, ukratko jesu: nenaplaena potraivanja, pre-veliki knjiarski rabati, problematina distribucija, komisijski mo-del umjesto prodajnog (iako komisijska prodaja nije dugorono odriva), nemogunost plasiranja knjige, nepostojanje financijskih instrumenata za nakladnike, knjiare i distributere, nepostojanje aktivne i uinkovite cehovske institucije koja bi zastupala interese brane, nepostojanje sustavnog obrazovanja za nakladnike i knjiare osobito na niim razinama obrazovanja - nepostojanje srednjokol-skog programa u trgovakim kolama za obrazovanje knjiara, te fakultetskih programa za specijalistika podruja u nakladnitvu

- 60 -

(situacija je neto bolja s postdiplomskim i doktorskim studijima, primjerice programi Sveuilita u Zadru i Sveuilita J.J. Strossma-yera u Osijeku). Ne postoji institucije koja prati i analizira trite knjiga na funkcionalan nain. Kljuni problemi u prodaji i distribu-ciji knjiga jesu nain distribucije i prodaje, rabat, porezi.

Nadalje, postoje problemi u itavom nizu potpodruja porezne politike, te bi pitanja poreznih specifinosti nakladnike djelatnosti u svim njezinim aspektima - od izjednaavanja PDV-a za sve oblike izdanja knjige na 5%, rjeavanja pitanja otpisa, kala, do pitanja definiranja porezne osnovice na robu sporog obrtaja kapitala kakva je knjiga - trebalo posebno razraditi u suradnji sa strunjacima iz Ministarstva financija.

Kriza je dodatno produbila probleme i stvorila nove - mnogi govore o padu produkcije od ak 50%, to je velik udarac hrvatskoj kulturi - i znanosti i obrazovanju - i sektoru nakladnitva i knjiar-stva. Pokrenuti steaji nee rijeiti probleme i dugove, a ne postoji cehovska institucija koja bi titila oteene.

- 61 -

Pregled u brojkama i slikama

Stanje kod svih nakladnika je loe, te je oit pad u broju zaposlenih, prihodu, prosjenoj plai, i dobiti.

Poduzetnici se prema Zakonu o raunovodstvu razvrstavaju na male, srednje i velike, ovisno o sljedeim pokazateljima:

iznos ukupne aktive iznos prihoda prosjean broj zaposlenih.

Mali poduzetnici su oni koji ne prelaze dva od sljedeih uvjeta: iznos ukupne aktive - 32.500.000 kn iznos prihoda - 65.000.000 kn prosjean broj zaposlenih tijekom poslovne godine - do 50.Srednji poduzetnici su oni koji prelaze barem dva od tri uvjeta za

male poduzetnike, ali ne prelaze dva od sljedeih uvjeta: iznos ukupne aktive - 130.000.000 kn iznos prihoda - 260.000.000 kn prosjean broj zaposlenih tijekom poslovne godine - do 250.Veliki poduzetnici su oni koji prelaze dva uvjeta iz definicije

srednjih poduzetnika.

Na osnovi danih parametara, uzimajui u obzir specifinosti sektora, i na osnovi analize broja objavljenih naslova godinje, Knjini blok mapirao je nakladnike - uvrtavajui i kategoriju mikro-nakladnici, te je pripremljena sljedea tablica za snalaenje u pregledu trendova 2009 - 2011, prikazanih u grafovima:

- 62 -

Tablica 2. Kategorizacija nakladnika

KATEGORIJA NAKLADNIKA

PO NASLOVU GODINJE

PO PROMETU GODINJE - prosjek zadnje 3 godine!

mikro nakladnici do 12 naslova do 750 000 kn

mali nakladnici 13-30 naslova 750 000 - 2,5/3 mil.

srednji nakladnici 31-75 naslova 2,5/3 mil-10 mil kn

veliki nakladnici 76 naslova - na vie 10 mil kn - na vie

Slika 1. Pad broja zaposlenih u velikim nakladnikim poduzeima

990

1000

1010

1020

1030

1040

1050

1060

1070

1080

1090

2009 2010 2011

Broj zaposlenih - veliki

- 63 -

Slika 2. Pad broja zaposlenih u srednjim nakladnikim poduzeima

180

185

190

195

200

205

210

215

2009 2010 2011

Broj zaposlenih - srednji

Slika 3. Pad broja zaposlenih u malim nakladnikim poduzeima

0

5

10

15

20

2009 2010 2011

Broj zaposlenih - mali

- 64 -

Slika 4. Trend u prihodima velikih nakladnikih poduzea

685,000,000.00

690,000,000.00

695,000,000.00

700,000,000.00

705,000,000.00

710,000,000.00

715,000,000.00

720,000,000.00

2009 2010 2011

Prihodi - veliki

Slika 5. Trend u prihodima srednjih nakladnikih poduzea

0.00

20,000,000.00

40,000,000.00

60,000,000.00

80,000,000.00

100,000,000.00

120,000,000.00

2009 2010 2011

Prihodi - srednji

- 65 -

Slika 6. Trend u prihodima malih izdavakih poduzea

0.00

1,000,000.00

2,000,000.00

3,000,000.00

4,000,000.00

5,000,000.00

6,000,000.00

7,000,000.00

8,000,000.00

9,000,000.00

2009 2010 2011

Prihodi - mali

Slika 7. Trend kretanja prosjene plae u velikim nakladnikim poduzeima

5,050.00

5,100.00

5,150.00

5,200.00

5,250.00

5,300.00

5,350.00

5,400.00

2009 2010 2011

Prosjena neto plaa - veliki

- 66 -

Slika 8. Trend kretanja prosjene plae u srednjim nakladnikim poduzeima

3,800.00

3,900.00

4,000.00

4,100.00

4,200.00

4,300.00

4,400.00

4,500.00

2009 2010 2011

prosjena neto plaa - srednji

Slika 9. Trend kretanja prosjene plae u malim nakladnikim poduzeima

3,400.00

3,600.00

3,800.00

4,000.00

4,200.00

4,400.00

4,600.00

4,800.00

2009 2010 2011

prosjena neto plaa - mali

- 67 -

Slika 10. Pregled promjena u prihodima kroz godine za sve nakladnike usporedno

Slika 11. Pregled promjena u dobiti kroz godine za sve nakladnike usporedno

- 68 -

Slika 12. Pregled promjena prosjene plae kroz godine za sve nakladnike usporedno

- 69 -

Zajednica nakladnika i knjiara HGK

Pri Hrvatskoj gospodarskoj komori djeluje Zajednica nakladnika i knjiara, osnovana godine 1996., koja danas broji 202 lanice, iako samo njih 80-ak aktivno sudjeluje u radu Zajednice.

Zadaa ove Zajednice je bavljenje problematikom nakladnike i izdavake djelatnosti i poticanje njezina razvoja. Zajednica svoj rad temelji na tri grupe aktivnosti: na promjeni zakonodavstva u vezi s poboljanjem stanja nakladnike djelatnosti i knjige, na usklaivanju meusobnih odnosa u grafikoj, izdavakoj i knjiarskoj djelatnosti i sudjelovanju i organizaciji sajmova knjiga.

Unato sada ve dugogodinjem radu, ova Zajednica zapravo nikada nije zaivjela kao pravi cehovski predstavnik onih koje bi trebala zastupati, jer je od poetka bila zamiljena kao koordinacija (a ne kao danas sveobjedinjujui entitet) vie djelatnih udruga iz podruja knjinog sektore, koje se ili nisu osnovale ili nisu preivjele. Unutar Zajednice djeluje nekoliko vie ili manje aktivnih grupacija, kao to su: grupacija nakladnika znanstvene knjige, grupacija spe-cijaliziranih nakladnika kolskih udbenika, grupacija nakladnika djeje knjige. Grupacije uglavnom imaju po 10 do 30 lanova, i bave se specifinim pitanjima za svoju vrstu izdavatva, organizacijom sajmova i zajednikim nastupima i slino. Ne objavljuju se redoviti

- 70 -

izvjetaji o njihovu radu, pa se ne moe napraviti ni evaluacija njihova rada.

Ono to je oito jesu ogranienja u radu Zajednice, koji se svodi na vie (Bologna, Sarajevo, Beograd) ili manje (Frankfurt) uspjeno organiziranje zajednikih nastupa na sajmovima knjiga i kontinu-irano pruanje logistike potpore pojedinim grupacijama, ali se primjerice nije uspjela izboriti za nultu stopu PDV-a na knjigu, niti za adekvatan PDV za e-knjigu koji jo uvijek iznosi 25%. U Zajednici se ne mogu dobiti aktualni podaci i analize o stanju u sektoru, te su za potrebe ovog istraivanja koriteni podaci iz ve spomenute baze Poslovna Hrvatska.

Pozitivni pomak u razdoblju od 2011. godine do danas u radu Zajednice oituje se u suradnji s drugim dionicima, kao to je meu ostalima i Knjini blok, NSK, Udruga Zana, te na zajednikim pro-jektima poput Noi knjige ili Istraivanja trita knjiga od GfK Hrvatska (Centar za istraivanje trita).

- 71 -

Trite knjiga u RH

Kako je ve spomenuto, sustavno praenje trita knjiga i istraivanje trita knjiga ne postoje, a nuni su kako bismo ih mogli koristiti za kreiranje i artikuliranje politike za knjigu, i pripremanje dugoronih strategija potrebnih za oporavak sektora. Potrebno je ustanoviti su-stav, redovito naruivati i provoditi istraivanja koja bi pratila na-kladniku produkciju u cijelosti, to znai i izdavae koji su javne ustanove i privatne izdavae, kao i sve distribucijske i prodajne kanale. Pratiti se mora kako produkcija i distribucija, tako i itanost.

Prodaja knjige u posljednjih nekoliko godina u RH pada, a kupaca - kao i itatelja knjige - sve je manje. Podaci nedavnog istraivanja OECD-a za Hrvatsku su poraavajui: 27% uenika nikada ne ita, 57 % ih ita jer mora, a za njih 80% omiljenih hobi nije itanje.

Porazni su rezultati i istraivanja, koje je u prosincu 2011. i sijenju 2012. godine proveo GfK - Centar za istraivanje trita10 u orga-nizaciji Knjinog bloka i Zajednice nakladnika i knjiara HGK. U Hrvatskoj oko 40% graana, starijih od 15 godina, mjeseno proita barem jednu knjigu. Prema tom opem pokazatelju priblino smo

10 http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/006154/index.hr.html, 18.09. 2012.

- 72 -

jednaki sa susjedima Srbima (39%), ali smo jako daleko od, na pri-mjer, Nijemaca (73% ita mjeseno jednu knjigu), Talijana (71%), panjolaca (68%), eha (62%), Poljaka (67%). Svjetski prosjek (na bazi 25 zemalja) iznosi 57% onih koji u nekoj zemlji mjeseno pro-itaju barem jednu knjigu (GfK Roper Reports Worldwide/2009. godina - 15 + urbana populacija). 11

U zadnja tri mjeseca 2011. samo 31% graana u Hrvatskoj je kupilo neku knjigu, premda je to razdoblje u godini kada se i inae (zbog sezonskog razdoblja darovanja) i knjige kupuju neto vie nego obino.

Privid