TEHNIKA U RUKOMETU

2

SADRAJ:

1. UVOD 2. METODE I SREDSTVA OBUKE

2.1. Metode treninga 2.2. Metode obuke 2.3. Metode optereenja 2.4. Metode informacija 2.5. Takmiarska sredstva

3. SISTEMATIZACIJA TEHNIKE U RUKOMETU 4. TEHNIKA IGRE U NAPADU

4.1. Kretanje igraa u napadu 4.2. Stav igraa u napadu 4.3. Tehnika dranja lopte 4.4. Tehnika voenja lopte 4.5. Tehnika hvatanja lopte 4.6. Tehnika dodavanja lopte 4.7.Tehnika utiranja lopte 4.8. Finte

5. TEHNIKA IGRE U ODBRANI 5.1. Odbrambeni stav 5.2. Kretanje igraa bez lopte 5.3. Izlazak na igraa 5.4. Blokiranje lopte 5.5. Zaustavljanje igraa 5.6. Oduzimanje lopte kod voenja 5.7. Rolanje lopte 5.8. Presijecanje lopte 5.9. Prizemljenje igraa

6. TEHNIKA GOLMANA 6.1. Pripremne aktivnosti odbrane gola 6.2. Odbrambene aktivnosti golmana

7. LITERATURA

TEHNIKA U RUKOMETU

3

1. UVOD

Rukomet predstavlja relativno mladu sportsku igru, s obzirom na vijek trajanja ostalih sportskih igara. Kroz svoju evoluciju, pretrpio je vie puta promjenu pravila igre, to je direktno uticalo na promjenu same strukture igre. U dananjem obliku, kako ga mnogi nazivaju savremeni rukomet, predstavlja jednu od najpopularnijih i najrasprostranjenijih sportskih igara sa loptom, koja se igra na svim kontinentima.

Razlog za ovakvu popularnost se moe traiti u primjenjivosti kretnih aktivnosti u igri. Naime, rukomet kao rijetko koja druga sportska igra, sadri skoro sve prirodne oblike kretanja, kao to su tranje, bacanje, padovi, skokovi, guranje, vuenje i dr. Zbog raznovrsnosti kretnji u igri, rukomet je pristupaan i interesantan sportistima oba pola i uzrasnih kategorija. Jednom rijeju svi mogu da igraju rukomet.

Rukomet pripada grupi vrlo sloenih, kompleksnih sportskih aktivnosti u kojima su podjednako zastupljene cikline i acikline kretne strukture. Neki autori tvrde da rukomet predstavlja jednu od najsloenijih sportskih igara (Rogulj N. i Forenti N. 2007), jer se u igri neprestano prepliu i smjenjuju cikline i acikline kretnje.

Nedovoljno upueni u problematiku rukometne igre, za rukomet koriste prefiks grub sport. Meutim za rukomet se moe rei da je kolektivna, veoma dinamina, brza i kreativna igra, sa dosta kontakta, sa mnogo rezultatskih obrta i nepredvidljivih situacija, atraktivnih poteza, kombinacija, bacanja, odbrana golmana, igra visokog tempa i ritma, gdje se

TEHNIKA U RUKOMETU

4

neprekidno smjenjuju faza napada i faza odbrane, ali nikako da je gruba igra, jer sve grubosti se strogo sankcioniu, a i pravilima igre su zabranjene.

Kao i druge sportske igre i rukomet ima svoja standardna pravila igre, kao i odreenu organizaciju igre sa utvrenim ulogama i zadacima po igrakim pozicijama, kako u napadu tako i u odbrani, s ciljem potvrivanja individualnih i kolektivnih sposobnosti uesnika. Svi navedeni razlozi rukometnu igru postavljaju na jedno od vodeih mjesta u vrijednosnoj hijerarhijskoj ljestvici kvalifikacije sportova (Juras 1986). Uspjene rukometne ekipe danas preferiraju brzu igru sa to vie napada, brzih napada i kontranapada, na nepostavljenu odbranu, kao i kratki neprekinuti pozicioni napad sa to intenzivnijim kretanjem lopte i igraa. Rukomet danas, tzv. ''savremeni rukomet'', trai od igraa odgovarajui antropoloki profil, prije svega da posjeduje zadivljujue fizike predispozicije, mora biti snaan, brz, izdrljiv, okretan, snalaljiv u svim situacijama igre, na tlu, u skoku, prilikom padova, mora biti precizan, mora raspolagati dobrim pregledom igre, a takoe i mentalno jak, istrajan i ovo nam govori u prilog to se igrai rukometa svrstavaju meu ''najkompletnije'' sportiste. Rukomet je sportska igra koja od igraa trai, ali istovremeno i utie na razvoj ukupnog antropolokog potencijala igraa, a posebno u podruju morfolokih karakteristika, funkcionalnih potencijala i motorikih sposobnosti. Rukometna igra angauje sve raspoloive sisteme za kretanje i na taj nain omoguuje ravnomjeran razvoj svih miinih grupa. Mnogobrojna istraivanja su potvrdila da rukomet pored razvoja antropolokih karakteristika igraa, ima nemjerljiv uticaj na razvoj pozitivnih emocija i psiholoku stabilnost. Struktura rukometne igre, koja se ogleda kroz saradnju igraa, sa dosta kontakta i nadigravanja direktno utiu na smanjenje anksioznosti, impulsivnost i agresivnost, zato se kae da su igrai rukometa sportisti sa najveim pragom tolerancije. Takoe, kroz rukomet igrai stiu socioloku adaptaciju, uz maksimalno angaovanje mentalnog potencijala. Vrijednost i uticaj rukometa na one koji ga upranjavaju je nemjerljiva.

U sportskim igrama pa tako i u rukometu profilirale su igrake pozicije koje zahtjevaju primjerene antropoloke tipove igraa, u skladu sa specifinim funkcijama i potrebama odreenog igrakog mjesta. Istraivanja su pokazala da se u odnosu na igrake pozicije igrai najvie razlikuju u

TEHNIKA U RUKOMETU

5

morfolokim (tjelesnim) obiljejima. U dananjem rukometu prisutan je trend poveanja tjelesne visine uesnika svjetskih i evropskih prvenstava u rukometu, naroito spoljnih igraa bekova, zatim krunih napadaa i golmana to, sa dobrom eksplozivnom snagom gornjih i donjih ekstremiteta, predstavlja prednost u igri, kako u napadu npr.(kontranapad, skok ut), tako i u odbrani npr.( blokiranje uta, duel igra). Rezultatski uspjeh zavisi od grupne i kolektivne saradnje igraa, koja se ogleda kroz razliite modalitete djelovanja u dogovorenim ili prilagoenim situacijama u igri. Takoe postizanje odreenog cilja u igri je mogue i individualnim djelovanjem svakog igraa ponaosob, to nam govori da je rukomet sport koji potie kreativnost i stvaralatvo igraa. Neprestano nadigravanje igraa u odbrani i napadu dovelo je do stvaranja dvije razliite grupe tehnikih i taktikih elemenata rukometne igre. U ovoj knjizi e kroz posebna poglavalja biti opisane tehnike igre koje se koriste u napadu i odbrani, sa osvrtom na njihovu primjenjivost u igri. Svaki tehniki element e biti propraen adekvatnim vjebama za obuku ime pokuavamo to vie pribliiti i pojednostaviti uenje tehnikih elemenata u rukometu.

1. METODE I SREDSTVA OBUKE

U strunoj literaturi postoji veliki broj definicija i klasifikacija metoda i sredstava koja se koriste u trenanom procesu i sve su u funkciji postizanja to boljih rezultata, a rezultat su dugogodinjeg iskustva ljudi od struke i nauke. U ovom radu uz odreene dopune i prilagoavanja za trenani proces u rukometu , najprihvatljiviji nam je pristup ovoj problematici autora prof. dr Vladimira Koprivice (Osnove sportskog treninga I deo, Beograd 1998. Godine , str. 45- 62).

2.1. Metode treninga

Pod metodom treninga podrazumjevamo nain na koji se primjenjuju sredstva treninga (vjebe). U tumaenju sutine metoda treninga treba poi od osnovne strukturne jedinice trenanog procesa - od pojedinanog treninga. Budui da pojedinani trening u svojoj strukturi ima etiri dijela (faze), neophodno je istai da se po glavnom dijelu pojedinanog treninga

TEHNIKA U RUKOMETU

6

prepoznaju metode treninga. Nain rada u glavnom dijelu treninga predstavlja osnovu za definisanje, odreivanje i razlikovanje metoda treninga. Primjenjene metode u uvodnom, pripremnom i zavrnom dijelu pojedinanog treninga mogu biti istovjetne ili potpuno razliite u odnosu na aktuelne metode u glavnom dijelu. Tako naprimjer, ako je u glavnom dijelu treninga dominantan intervalni metod, a u uvodnom, pripremnom i zavrnom dijelu pojedinanog treninga kontinuirani metod, smatraemo da je u tom treningu primjenjena intervalna metoda.

U nijednom drugom segmentu teorije sportskog treninga ne postoji takva arolikost u pristupu klasifikaciji metoda. Razlike su toliko izraene da je rijetkost nai dva autora koji na isti nain dijele metode treninga. Neki autori ak smatraju da su ove podjele nemogue i da nisu potrebne.

U klasifikaciji metoda treba poi od cilja treninga. U odnosu na razliite vrste pripreme (fizika, tehnika, taktika, psiholoka, teorijska i integralna) postoje i razliiti ciljevi, pa samim tim i veoma veliki broj naina na koji je mogue primjeniti planirana trenana sredstva. Glavni ciljevi u pripremi rukometaa vezani su za razvoj fizikih i tehniko-taktikih sposobnosti, za tehniko-taktiko obuavanje rukometaa i za sticanje odgovarajuih znanja o procesu pripreme. U skladu sa tim metode treninga moemo podjeliti u tri velike grupe:

metode obuke (cilj je obuavanje rukometaa), metode optereenja (cilj je razvijanje ili odravanje

sposobnosti rukometaa) i metode informacije (cilj je informisanje rukometaa -

sportista).

I ova podjela, kao i veina drugih, je uslovna i odnosi se samo na osnovni cilj u treningu. U jednom treningu u kome, na primjer, razvijamo brzinu u nekom ve usvojenom specifinom kretanju (glavni cilj) moramo dati rukometaima osnovne informacije, koje e im koristiti da pri veim brzinama uspjeno i pravilno tehniki i taktiki izvedu kretanje (sporedni ciljevi). Ili kada obuavamo rukometaa (golmana) nekom, za njega novom, kretanju, moramo ga na pravi nain informisati o njemu. Obuavajui ga, utiemo i na njegove sposobnosti, mada to u ovom sluaju

TEHNIKA U RUKOMETU

7

nije primarno. Jasno je da se u trenanom radu prepliu sve tri grupe metoda i da su one jedinstvene u trenanom procesu, ali i da je jedna od njih uvijek dominantna.

2.2. Metode obuke

Metode obuke u sportskom treningu su naini i postupci koji se primjenjuju sa ciljem usvajanja i usavravanja znanja, umjenja i navika kretanja. Ove metode se najee kombinuju sa metodama informacije, naroito u poetnim fazama usvajanja motorikih vetina (znanja), kada je , prije svega, neophodno stvoriti jasnu predstavu o kretanju i stei osnovna znanja o njemu.

Centralni nervni sistem upravlja kretanjem preko motornih centara koji se u njemu nalaze. Za pokret ili kretanje potrebna je aktivnost skeletnih miia. Impuls iz receptora (nalaze se u raznim dijelovima tijela) i motorna komanda (dolazi iz motornih centara u mozgu) integriu se u motorni signal.

U poetku uenja motorikih vjetina, pokreti (ili kretanje) su nespretni, ali poslije vie ponavljanja postaju sve precizniji, pouzdaniji, racionalniji, jednom rijeju savreniji. Vanu ulogu u tome ima, prije svega, senzomotorna memorija u centralnom nervnom sistemu. Brojne informacije o motorikim radnjama koje su skupljene putem receptora i ulnih organa prepoznaju se i obrade u memoriji, a zatim utiu na centralni motoriki program koji se ponovo vraa miiima. Vie puta u treningu ponovljeni pokret (ili kretanje) na taj nain sve se vie usvaja i usavrava.

U procesu uenja treba razlikovati uenje automatskih pokreta i motorikih vjetina. Uenje automatizovanih pokreta se odvija na podsvjesnom nivou, dok uenje motorikih vjetina zahtjeva koncentraciju, planiranu strategiju dejstva, procjenu, kao i ispravljanje greaka pri izvoenju pokreta koji se ponavljaju.

Prva faza uenja motorike vjetine je faza razvijanja grube koordinacije kretanja. Vizuelna informacija je u ovom periodu dominantna, dok ona kasnije gubi na znaaju. Rukometaa (golmana) treba upoznati sa motorikim zadatkom. U prvim pokuajima on treba da nastoji da kontrolie izvoenje tog motorikog zadatka. Evidentna je neusklaenost miia

TEHNIKA U RUKOMETU

8

agonista i antagonista i refleksne aktivnosti koje nisu priguene i djeluju kao ometajui faktor. Zbog toga se motoriki zadatak rijetko izvrava u potpunosti ispravno i prisutne su greke.

U drugoj fazi dolazi do poboljanja fine koordinacije zahvaljujui proprioceptorima koji daju sve vie informacija o dinamici kretanja tijela i stvaraju sve kompletniju (finiju) sliku o aktivnosti. To se pozitivno odraava na motoriko programiranje, dok se uloga ula znatno smanjuje. Stalna kontrola, ne samo kretanja, ve i efekata tog kretanja, doprinosi sve uspjenijem ovladavanju kretanja.

U treoj fazi dolazi do optimalno prihvatljive koordinacije kada se poveava automatizam pokreta, a veina naredbi za izvoenje kretanja prenosi se sa viih na nie nivoe centralnog nervnog sistema. Kretanja se izvode stabilno i uspjeno ak i u uslovima koji znaajno variraju (situacione okolnosti). Treba istai da su mehanizmi organizacije kretanja jo uvijek nedovoljno izueni. Suprotno dosadanjem vjerovanju, moe se rei da prava, potpuna automatizacija ak i najjednostavnijih pokreta, a posebno sloenijih, ne postoji. Izbor sredstava, metoda i metodskih postupaka u obuavanju sportskim vjetinama ozbiljan je problem koji trai mnoge odgovore. Izbor koja e se metoda primjeniti u treninga zavisi od :

- specifinosti kompletne sportske grane ili discipline, - postavljenih ciljeva i zadataka sportske pripreme, - stepena treniranosti i sportske forme, - razvojnih karakteristika u pojedinim uzrastnim kategorijama. - uslova i mogunosti u kojima se trenani proces izvodi.

Osnovne metode ne samo u procesu uenja same tehnike, nego i u fazi njenog usavravanja (usvajanja motorikih znanja i motorikih navika) su:

- sintetiki metod, - analitiki metod, - kombinovani metod, - situacioni metod, - ideomotorni metod,

TEHNIKA U RUKOMETU

9

Sintetiki metod Sintetiki metod je primjenjen kada se neki pokret ili kretanje ui tako

to se izvodi kao cjelina. Na poetku je potrebno rukometaima (golmanu) u cjelini demonstrirati kretanje kako bi mogli da vide cilj kretanja i stvore vizuelnu predstavu o kretanju. Kretanje moe demonstrirati trener, rukometa (golman) koji je ve ovladao tim kretanjem ili se predstava o kretanju moe stvoriti pomou audiovizuelnih sredstava (video zapisa). U svakom sluaju demonstracija mora biti skoro savrena.

Naroita panja mora se posvetiti osnovnim kretanjima u sportskoj grani. Ukoliko se stvori pogrena predstava i usvoji neka greka u osnovnom kretanju, sva kretanja koja se temelje na njima i koja treba u narednom periodu usvojiti, sadrae tu greku i vjerovatno, jo poneku njom prouzrokovanu (tako naprimjer ako se pogreno usvoji golmanski osnovni stav sve aktivnosti koje proistiu iz njega bie umanjene).

Sintetiki metod se koristi:

a) Pri usvajanju relativno jednostavnih pokreta i kretanja, b) Pri usvajanju sloenog kretanja koje se ne moe podjeliti na faze i

obuavati analitikom metodom. U ovom sluaju panja rukometaa je, ipak, na racionalanom izuavanju as jednog, as drugog pojedinog elementa,dijela faze, cjelovitog kretanja.

c) Pri usavravanju ve usvojenog kretanja, d) U radu sa poetnicima, e) U radu sa mlaim uzrastnim kategorijama,

Prednosti korienja sintetike metode: Stvara se jasna predstava (slika) o cjelini strukture kretanja, Vidljiva je i prepoznatljiva uzrono-posljedina povezanost pojedinih

faza, Kretanje se izvodi u loginom slijedu, to pozitivno utie na shvatanje

smisla cijele aktivnosti, pozitivno utie na motivaciju, omoguava stvaranje i korienje kinestetikih informacija koje

predstavljaju znaajan izvor podataka tokom usvajanja novog pokreta (transfer znanja),

TEHNIKA U RUKOMETU

10

od prvog trenutka usvaja se ispravan ritam kretanja (prostorni i vremenski tajming), bez kojeg nije mogue postii odgovarajui krajnji efekt aktivnosti,

izvoenje vjebe u cjelini u veem stepenu omoguava formiranje sopstvenog stila, ali stila koji ne smije naruiti osnovnu logiku kretanja.

Nedostaci korienja sintetike metode: pojedine strukturne jedinice mogu se usvojiti nedovoljno precizno postoje objektivne mogunosti da rukometa sloenu strukturu kretanja

ne izvede u odgovarajuem prostorno - vremenskom zahtjevu (parametru)

Da bi se vjeba uspjeno izvela u cjelini, nekada je potrebno olakati spoljanje uslove u kojima se primjenjuje sintetiki metod.

Analitiki metod Analitiki metod podrazumjeva postupak u kojem se globalna struktura kretanja podijeli na vie faza, odnosno elemenata, pa se svaka faza usvaja posebno. Nakon odreenog vremena, kad se pojedini dijelovi naue, integriu se (povezuju se) u jednu cjelinu.

Ne mogu se dijeliti sva kretanja, posebno ne ona koja su relativno jednostavna. Ako je rije o manje ili vie sloenom kretanju, bitno je da je mogua logina podjela na relativno samostalne cijeline. Nelogina podjela moe uiniti analitiki metod potpuno neefikasnim.

Kao i kod sintetikog metoda, uenju prethodi demonstracija kretanja u cjelini, a zatim demonstracija onog dijela (ili faze) kretanja koji se ui. Usvojeni dijelovi (faze) kretanja spajaju se u cjelinu pri emu redosljed povezivanja dijelova (faza) kretanja moe biti razliit. Ostaje preputeno treneru da, s obzirom na specifinost kretanja, uzrast, kvalifikaciju i talenat rukometaa (golmana), spoljanje uslove izvoenja kretanja itd, odlui koji redosljed je najracionalniji.

Analitiki metod se koristi: Pri obuavanju sloenih kretanja kada nije pogodna primjena

sintetikog metoda.

TEHNIKA U RUKOMETU

11

Kada je potrebno posebno uvjebati jedan dio (fazu) kretanja. Kada je u prethodnoj obuci usvojena neka greka koju treba ispraviti. Kada cjelovito izvoenje izaziva strah i kad se stvaraju inercione sile

koje poetnik teko savladava.

Prednost analitikog metoda je u tome to on otvara mogunost da se i najsloenija kretanja postepeno i pravilno usvoje. Njegov nedostatak je to remeti cjelovitost kretanja, posebno kada se preterano dugo insistira na analitikom radu i oklijeva sa povezivanjem dijelova (faza) kretanja u cjelinu. Tada dolazi do tzv. automatizacije dijelova kretanja i poremeaja prirodnog ritma izmeu dijelova (faza) kretanja. Obino se kae da je kretanje istrzano" i da pokreti nisu sliveni".

Kombinovani metod Kombinovani metod je kombinacija analitikog i sintetikog metoda i

u praksi je metod koji se najee koristi. Njegova velika prednost je u tome to je mogue iskoristiti u treningu dobre strane analitikog i sintetikog metoda, a izbjei loe.

Postoje dvije varijante ovog metoda. U prvoj varijanti se kretanje prvo obuava po dijelovima (analitiki),

a zatim u cjelini (sintetiki) i na kraju se posebno uvjebava jedan dio (ili faza) kretanja koji nije dobro usvojen ili zbog toga to je to najvaniji dio cjeline (analitiki).

U drugoj varijanti kretanje se ui kao cjelina (sintetiki), a zatim se posebno uvjebavaju dijelovi (faze) kretanja, naroito oni koji su slabije usvojeni ili je u njima uoena greka (analitiki) i na kraju se sve objedinjuje u cjelinu (sintetiki).

Kompleksni metod se primenjuje: Uvijek poslije analitike metode kada treba dijelove (faze) kretanja povezati u cjelinu, Kada je sintetika metoda bila neefikasna, pa se morala primjeniti i analitika i ponovo sintetika metoda.

TEHNIKA U RUKOMETU

12

Prilikom primjene metoda obuke znaajnu ulogu igraju pripremne i imitacione vjebe.

Pripremne vebe se koriste sa ciljem da olakaju uenje sportskih vjetina. To se postie usvajanjem jednostavnih motorikih kretnji koje obezbjeuju izvoenje osnovnog, glavnog kretanja. I osnovno i pripremno kretanje mora biti veoma slino po svojim karakteristikama. Pripremne vjebe u veini igara su razne vrste jednostavnih skokova, naglo zaustavljanje poslije tranja, start iz osnovnog stava, raznovrsni okreti, luna tranja i drugo.

Imitacione vjebe moraju da sauvaju karakteristike osnovne vjebe. Njihovo izvoenje je uvijek u olakanim uslovima, pa se zbog toga veoma esto koriste za obuavanje i usavravanje sportskih vjetina ne samo u radu sa poetnicima, ve i sa sportistima vieg nivoa. Kao primjer imitacionih vjebi moe se navesti borba sa zamiljenim protivnikom (izlazak golmana na krilnu poziciju, otvaranju prema pivotmenu i sl.).

Primjenu imitacionih vjebi ne treba shvatiti samo kao mogunost stvaranja predstave o kretanju i olakavanje uenja kretanja, ve i kao vjebe kojima se usavrava usklaenost motorikih i vegetativnih funkcija, to u krajnjem sluaju poveava stepen iskorienosti potencijala u toku takmienja.

2.3. Metode optereenja

Ako je osnovni cilj u treningu da se ostvare trenani uticaji koji su zavisni od veliine optereenja, primenjuju se metode koje zovemo metodama optereenja. Naravno, rije je o dominantnom uticaju, jer bi bilo pogreno zanemariti sve ostalo. Naime, metodama optereenja se ne razvijaju samo motorike i funkcionalne, ve i tehniko-taktike, psiholoke i druge sposobnosti.

Sve metode optereenja mogu se podijeliti na dvije grupe:

kontinuirane metode i intervalne metode.

TEHNIKA U RUKOMETU

13

Ako izmeu vjebanja u pojedinanom treningu ne postoji pauza, rije je o nekom od kontinuiranih metoda, a ako postoji tada je rije o nekom intervalnom metodu. Obje grupe metoda su tijesno meusobno povezane. Budui da ni intervalni, ni kontinuirani metodi ne mogu samostalno rijeiti sve zadatke treninga, oni se zajedno primjenjuju i u trenanom procesu se nalaze u neraskidivom jedinstvu. U nekim fazama treninga dominiraju kontinuirane, a u nekim intervalne metode. Njihov optimalni meusobni odnos, specifian je za svaku sportsku granu i on obezbjeuje da se efikasno rijee zadaci sportske pripreme.

2.3.1. Kontinuirani metod

Kontinuirani metod je karakteristian po tome to se u glavnom dijelu treninga primjenjuju optereenja koja traju sve vrijeme bez pauza za odmor i bilo kakvih prekida. Njegov sadraj su obino vjebe ciklinog karaktera kao to su: dugotrajno tranje, hodanje, tranje na skijama, veslanje, plivanje, vonja biciklom i drugo. Ponekad to mogu biti i drugaija vjebanja primjenjena u cjelini ili po odreenim dijelovima (podsistemima) uz uslov da nema pauza, nema odmora (npr. serije raznovrsnih uteva po igrakim pozicijama u rukometu, kombinacija razliitih vjebi sa loptom u rukometu itd).

Ovaj metod je pogodan za razvoj aerobne i aerobno-anaerobne izdrljivosti. Nekada je to specifina, a nekada opta izdrljivost, to zavisi od toga o kojoj se sportskoj grani radi. Aerobnu izdrljivost esto pogreno oznaavaju kao optu izdrljivost. Za rukometaa, tenisera ili rvaa, aerobna izdrljivost je zaista opta (nespecifina), ali je zato specifina za trkaa na duge staze ili plivaa na 1500m. U svakom sluaju, priroda kontinuiranog metoda je takva da je trening obino veeg obima, a manjeg intenziteta.

Postoje dvije osnovne varijante kontinuiranog metoda:

ravnomjerni kontinuirani metod i promjenljivi kontinuirani metod.

TEHNIKA U RUKOMETU

14

1) Ravnomjerni kontinuirani metod je metod kada se vjeba sa konstantnim intenzitetom, ili sa njegovim minimalnim kolebanjem. Obino su to jednolini treninzi koji traju relativno due, jednostavnog su sadraja, koji se, po pravilu, ne mjenja. Osnovni cilj je poveanje ekonominosti rada, kao i izdrljivosti za dugotrajan rad i poveanje voljnih kvaliteta sportiste.

2) Promjenljivi kontinuirani metod se karakterie promjenom intenziteta vjebanja koji varira od srednjeg do maksimalnog. Snienje intenziteta vjebanja nikada nije tako veliko da se rukometa (sportista) odmara, nikada se ne vjeba u tzv. kompenzatornoj zoni intenziteta. Promjene intenziteta mogu biti ritmine i aritmine, sa veim i manjim oscilacijama, sa eim ili rjeim promjenama. Nain kretanja moe biti stalan ili promjenljiv (vie razliitih vjebi).

Promjenljivi kontinuirani metod ima tri varijante: progresivni kontinuirani metod - gdje se intenzitet u toku glavnog dijela treninga sve vie poveava; regresivni kontinuirani metod - gdje se intenzitet u toku glavnog dijela treninga sve vie smanjuje i valoviti kontinuirani metod - gdje se intenzitet u toku glavnog dijela treninga sve vrijeme mjenja (varira).

Primjena kontinuiranog metoda: Kontinuirani metod je, po pravilu, dominantan u prvoj fazi

pripremnog perioda kada se stvara osnova za kasniji intenzivniji rad.

Osim za takmienje, ovim metodom se razvija izdrljivost neophodna za odravanje treninga koji dugo traju.

Kontinuirani metod aerobne usmjerenosti potpomae bri oporavak poslije intenzivnih napora u jednom treningu ili seriji treninga u mikrociklusu.

TEHNIKA U RUKOMETU

15

Poslije brojnih specifinih napora u takmiarskom periodu, kada je zadatak odmoriti rukometaa ili kada je potrebno obnoviti njegovu optu izdrljivost, preporuljivo je primjeniti kontinuirani metod.

U sportskim granama za koje nije karakteristina aerobna izdrljivost, kontinuiranim metodom viekratno primjenjenim u trenanom procesu, mogue je rukometaa namjerno izbaciti" iz stanja sportske forme. U kratkoj pauzi izmeu dva takmienja, jednokratna primjena kontinuiranog metoda pozitivno utie na oporavak rukometaa i odravanje dostignutog nivoa treniranosti i sportske forme.

Kontinuirani metod je veoma pogodan za razvoj voljnih kvalitata rukometaa.

2.3.2. Intervalni metod

Intervalni metod je dominantan metod u pripremi sportista. U sutini, cio ivot se u pogledu optereenja odvija intervalno - neprestano se smjenjuju napor (rad) i odmor. To vai i za vee i za manje trenane cjeline, pa i za jedan, pojedinani trening. Najee se u treningu vjebanje prekida u vie navrata, kako bi se rukometa odmorio za sljedei napor. Takav nain treniranja je intervalan.

Trajanje pauze moe biti veoma razliito. Osim toga, u toku vjebanja moe se mjenjati brzina kretanja, nain kretanja, duina dionice, broj ponavljanja vjebi i karakter odmora. Prema tome, broj kombinacija navedenih karakteristika kretanja je praktino neiscrpan, to znai da postoji ogroman broj razliitih varijanti intervalnog treninga, kada do izraaja dolaze kreatorske sposobnosti trenera.

Moda je to osnovni uzrok brojnih klasifikacija metoda treninga razliitih autora. Neki autori smatraju da je pravi" intervalni metod samo onaj u kome su strogo odreene pauze, dionice, broj ponavljanja, nain kretanja i drugo. Odreivanje polazne take definisanja intervalnog metoda ostaje otvoreno pitanje. Najire gledano, kao to je ve reeno, svako vjebanje sa prekidima treba smatrati intervalnim. U tom sluaju neophodno je klasifikovati varijante intervalne metode.

TEHNIKA U RUKOMETU

16

Intervalni metod ima dvije varijante:

1) ponavljajui intervalni metod i 2) promenljivi intervalni metod.

1) Ponavljajui intervalni metod je tipian intervalni metod u kome je precizno odreena serija ponavljanja vjebi istog trajanja, intenziteta i pauze. Prva varijanta ovog metoda podrazumjeva ponavljanje vjebanja istih karakteristika. U drugoj varijanti ponavlja se vjebanje koje je u prvoj seriji bilo razliito, odnosno u kome se mjenja nain vjebanja. Kao tipina druga varijanta moe se navesti kruni metod treninga. Svaka tzv. stanica krunog metoda je razliita, to znai da je u prvom krugu vjebanje razliito. Drugi i naredni krugovi vjebanja" su ponavljanje prvog.

2) Promjenljivi intervalni metod je metod u kome se primjenjuju vjebanja koja su razliita po nekim karakteristikama. Promjene mogu biti unaprijed odreene ili spontane, izazvane unutranjim ili spoljanjim faktorima. Kao primjer za spontane promjene karakteristika vjebanja moe posluiti metod treninga koji se zove fartlek. Za njega je tipino da rukometa mjenja i nain kretanja (tranje, hodanje, poskoci, skokovi, na primjer) i intenzitet kretanja po vlastitom osjeaju. Sama rije fartlek znai prirodna igra brzine".

Promjene mogu biti prouzrokovane i spoljanjim faktorima. Obino se fartlek sprovodi u prirodi, na terenu razliitih podloga, gde se smjenjuju ravni i strmi tereni (uzbrdice i nizbrdice), na kojima mogu biti razliite prirodne ili vjetake prepreke. Sredina u kojoj se rukometa kree moe oteavati kretanje (tranje po pjesku, snijegu, po pliaku i sl.) ili ga olakavati (npr. tranje niz vetar, tranje na nizbrdici). Sve to uslovljava promenu karakteristika kretanja i njegovog intenziteta.

Promjenljivi metod, s obzirom na variranje intenziteta, ima tri varijante:

a) progresivni promjenljivi metod,

TEHNIKA U RUKOMETU

17

b) regresivni promjenljivi metod i c) kombinovani promjenljivi metod

a) Za progresivni promjenljivi metod karakteristino je poveanje intenziteta vjebanja u svakom narednom ponavljanju.

U prvoj varijanti, pri stabilnom intenzitetu vjebanja postepeno se poveava dionica vjebanja ili vrijeme izvoenja vjebe (u svim sportskim igrama, borilakim sportovima...)

U drugoj varijanti, pri stabilnom trajanju vjebe ili stabilnoj duini dionice, postepeno se poveava intenzitet vjebanja, odnosno brzina izvoenja vjebe.

b) Regresivni promjenljivi metod je suprotan progresivnom, to znai da se smanjuje intenzitet vjebanja u svakom sljedeem ponavljanju. Takoe ima dvije varijante.

U prvoj varijanti se smanjuje duina dionice ili trajanje vjebe pri stabilnom intenzitetu kretanja, dok se u drugoj zadrava na istim vrijednostima duine dionice ili trajanja vjebe, a smanjuje intenzitet kretanja.

c) Kombinovani promjenljivi metod ini jedinstvo progresivne i regresivne varijante u jednom treningu. Na primjer, moe se od jednog do drugog ponavljanja poveavati brzina, a smanjivati dionica kretanja. U drugoj varijanti parametri kretanja neplanski" variraju, kao to je to u pomenutom fartlek metodu.

Razlika izmeu ponavljajueg i promjenljivog metoda je esto i u karakteru pauze. U ponavljajuem intervalnom metodu rukometa se odmara pasivno ili izvodi neko drugaije lagano vjebanje (npr. vjebe labavljenja). U promjenljivom intervalnom metodu se koristi osnovno vjebanje, ali sa znatno smanjenim intenzitetom (lagano tranje, lagano voenje lopte i drugo).

Promjenljivi intervalni metod je veoma slian promjenljivom kontinuiranom metodu, ali je bitna razlika u tome to u kontinuiranoj

TEHNIKA U RUKOMETU

18

varijanti smanjenje intenziteta vjebanja nikada nije tako veliko da se sportista odmara, dok je to obavezno u intervalnoj varijanti.

Intervalni metod se moe primjeniti u jednom treningu kao jedna serija vjebi ili u vie serija (tzv. serijski intervalni metod).

Intenzitet, obim i ukupna veliina optereenja u intervalnom metodu mogu biti najraznovrsniji, od malog do maksimalnog. To se moe rei i za primjenu sredstava treninga - koriste se i takmiarske i specifino - pripremne i opte - pripremne vjebe. U svakom sluaju, izbor intervalne, pa i drugih metoda, u prvom redu zavisi od cilja treninga i zadataka koji iz tog cilja proizilaze. 2.3.3. Takmiarski metod

Takmiarski metod je metod u kome dominantno mjesto u njegovom sadraju ima takmiarska vjeba. Rukometa moe da se takmii sa drugima, ali i sam sa sobom, odnosno, uslovno reeno, sa svojim najboljim rezultatima. Takmienja mogu biti sa razliitim ciljem, razliitog nivoa, razliitog nivoa organizacije itd. Ona se mogu organizovati izmeu rukometaa iste ekipe (npr. igra na dva gola, koa i sl), mogu biti kontrolnog ili pripremnog karaktera, a tu su i zvanina kvalifikaciona i osnovna (glavna) takmienja. U svakom sluaju, trener je taj koji odreuje sa kojom svrhom i na koji nain e se rukometa takmiiti.

U savremenom sportu je naglaena uloga takmiarskog metoda, posebno u etapi neposredne pripreme za takmienje. Uoi vanih takmienja, trenana priprema se prvenstveno oslanja na takmiarski metod, jer je to optimalan nain da se povea efikasnost pripreme i jedini mogui nain da se sportista uvede u sportsku formu.

U odnosu na druge metode treninga, takmiarski metod ima prednost to je najspecifiniji metod pripreme, to postavlja velike zahtjeve pred rukometae, ne samo u fizikom i tehniko-taktikom, ve i u psiholokom pogledu. Takmiarski metod izaziva najvee promjene u funkcionalnim sistemima organizma, to zahtjeva i odgovarajuu adaptaciju. Na taj nain se stimuliu adaptacioni procesi, a sportista se prilagoava na reim rada, situaciju i kretanja koja ga oekuju na najvanijem takmienju (utakmici). U vezi sa tim, treba naglasiti da primjena takmiarskog metoda, s obzirom

TEHNIKA U RUKOMETU

19

na moguu varijativnost takmiarske vjebe, mora biti veoma briljivo (precizno) planirana.

Sa pribliavanjem takmiarske sezone treba poveavati specifinost takmiarske vjebe, odnosno birati oblike takmienja koja su slini glavnom. Na taj nain se rukometai, kroz primjenu takmiarskog metoda, ue da u potpunosti realizuju svoje mogunosti. Osim toga, oni svoje fizike, tehniko-taktike i druge vrste pripreme mogu integralno realizovati samo primjenom takmiarskog metoda.

Uslov za primjenu ovog metoda je odgovarajui nivo fizike, tehniko-taktike, psiholoke i teorijske pripremljenosti. Ukoliko taj uslov nije zadovoljen, efekti takmiarskog metoda mogu biti negativni. Takoe nije preporuljiva njegova suvie esta upotreba, posebno u radu sa mlaim kategorijama rukometaa.

Takmiarski metod je predstavljen kao poseban metod zbog svog znaaja. Inae, po svojoj sutini, on pripada ili kontinuiranoj ili intervalnoj metodi, to zavisi od sportske grane.

1.4. Metode informacija

Informacija je neophodni sastavni dio svakog treninga bez obzira da li je glavni zadatak u treningu vezan za veliinu optereenja, usvajanje i usavravanje fizikih sposobnosti, tehnike, taktike ili je vezan za psiholoku i teorijsku pripremu rukometaa. Svako vjebanje, svako takmienje, svaki pojedinani trening i njegova faza, mikrociklus, godinji i viegodinji ciklus, po pravilu zapoinju, pa i zavravaju se, informacijom.

U procesu sportske pripreme koriste se razliiti naini informisanja sportista. Sve metode informacije moemo podijeliti na:

1) osnovne i 2) pomone.

2.4.1. Osnovne metode informacije

Osnovne metode informacije su:

TEHNIKA U RUKOMETU

20

a) iva rije, b) demonstracija i c) posmatranje.

a) iva rije (u literaturi se naziva i metodom usmenog izlaganja) prethodi svim drugim metodama informacije, kao i primjenjenim sredstvima pri vjebanju. To moe biti objanjenje (nekog kretanja, taktike, metode, sredstva, pravila i sl.), opis (nekog kretanja), izlaganje - govor (obrazovanje i vaspitanje rukometaa, analiza takmienja), komanda -naredba (kako se organizovati, kako se kretati), pripovjedanje (o nekom sportskom dogaaju, razvoju sportske grane i sl.) i razgovor.

Pripovjedanje se najee koristi u radu sa djecom - poetnicima. Njime trener treba da zainteresuje i motivie djecu da se na pravi nain posvete sportskom treningu.

Nakon demonstracije nekog kretanja trener koristi opisivanje kako bi dao dodatnu informaciju o kretanju ili to ini u toku samog vjebanja.

Ako trener eli da posebno naglasi znaaj neke vjebe za razvoj fizikih sposobnosti ili za efikasnost u trenanom procesu ili takmienju, koristi se objanjavanjem.

Trener izlae kada vaspitava i obrazuje rukometae, individualno ili kolektivno ih upuuje ili analizira protekli trening ili takmienje. Dozvoli li pri tome (a najee treba da dozvoli) da i sportisti pitaju i iznesu svoje miljenje, onda je to razgovor.

Razgovor treba njegovati, posebno u radu sa vrhunskim sportistima, jer oni posjeduju dragocjeno iskustvo i treneru mogu dati veoma korisne informacije. Rezultat takvog razgovora treba da bude dogovor trenera i rukometaa, koji obino daje pozitivan rezultat. Postoje i takve situacije u treningu kada trener preputa rukometaima da se sami dogovore.

Trener se koristi komandom (naredbom) radi organizacije sportista ili radi upravljanja kretanjem. Pod organizacijom sportista misli se na razliite oblike postrojavanja prilikom vjebanja, demonstracije kretanja ili okupljanja sportista radi informisanja. Komanda se moe odnositi na zauzimanje poetnog poloaja, zapoinjanja ili zavretka nekog kretanja i dr. Ona odreuje i nain na koji e se vjebati. Tako, otra komanda obino

TEHNIKA U RUKOMETU

21

obavezuje rukometae da kretanje izvede brzo, otro, dok lagana ukazuje na potrebu za mekanim, laganim kretanjem. Nju treba izbjegavati ako je nepotrebna (npr. prilikom jednostavnih kretanja), jer moe unijeti nervozu meu rukometae. Ponekad je poeljno komandu zamjeniti muzikom (vebanje u skladu sa njom), gestovima, kratkim uzvicima i slino.

Osnovne namjene ive rijei su da se rijee vaspitni zadaci u treningu, da se rukometai organizuju, da steknu znanja o nekom segmentu sportske pripreme, da se analiziraju i ocjene trening, takmienje i vantrenani i vantakmiarski faktori, kao i postignuti rezultati, da se intelektualno obrazuju i emocionalno usmjeravaju rukometai, da se rijeavaju problemi ponaanja i socijalizacije sportista - rukometaa.

Trener treba da rijei dva problema u vezi sa ivom rijeju: ta rei i kako to rei. U svakom sluaju, iva rije trenera mora zadovoljavati nekoliko osnovnih zahtjeva:

1) Rije trenera mora biti kratka, jasna, sadrajna, podsticajna i ubjedljiva. U kojoj mjeri trener uspjeva u tome, zavisie i efikasnost rjeavanja zadataka.

2) Prilikom govora treba koristiti predstave koje sportisti ve imaju. Na primjer, kretanje koje treba usvojiti moe se uporediti sa kretanjem nekog vrhunskog rukometaa koga su svi posmatrali i uvjerili se u njegovu efikasnost na takmienju (Karabatia kao centralnog beka , aria kao golmana i sl.). Stvorena predstava mora pogaati sutinu kretanja.

3) Rije trenera je i uzor rukometaima, to znai da on mora govoriti jeziki ispravno, mora izbjegavati strane rijei koje su rukometaima nejasne (sem ako su one terminoloki neophodne) i provincijalizme, a naroito ne bi smio da psuje i bude vulgaran.

4) Veoma je vano da rije trenera bude optimalna po tempu, ni suvie brza, ni spora. Ritam izlaganja treba podesiti u skladu sa situacijom. Sve to se moe (a sloeno je) treba uprostiti kako bi svi rukometai mogli shvatiti izreeno. Ponekad treba zahtjevati da to sportisti ponove. Tako e trener dobiti povratnu informaciju o tome koliko ga sportisti paljivo prate i razumiju. Ukoliko pravilnije ponove ono o emu je govorio, vjerovatno e i bre i uspjenije izvriti trenani zadatak.

TEHNIKA U RUKOMETU

22

5) Radi kontrole panje rukometaa, trener mora gledati prema njima i pogledom esto prelaziti po cijeloj grupi, ponekad se pitanjem lino obraati nekom od rukometaa, a ponekad cijeloj grupi.

6) Efikasnost izreenog u velikoj mjeri zavisi od raznovrsnosti sadraja i intonacije pri govoru. Ako trener stalno ponavlja isto i govori ne mjenjajui intonaciju, vrlo brzo e rukometaima postati nezanimljiv. Promjenom intonacije pri govoru on atmosferi daje lini ton, izraava svoju radost, oduevljenje, (ne) zadovoljstvo, ljutnju i slino, i na taj nain upravlja emocijama i intelektom rukometaa.

7) Trener se mora istrajno koristiti uobiajenom terminologijom sportske grane kako rukometae ne bi dovodio u zabunu i kako bi oni mogli pravilno razumjeti i druge trenere (npr. pomonog i kondicionog) koji sa njima rade.

8) Kada govori, trener treba da uvaava uzrasne i polne karakteristike, kao i individualne i grupne psiho-socijalne karakteristike sportista sa kojima radi.

9) Mnogo je bolje rukometaima govoriti ta treba da rade, kako treba da postupe, nego o tome ta ne treba raditi.

10) Kada trener daje primjedbe, ton, sadraj i karakter njegovih rijei je promjenljiv u zavisnosti od takmienja. Sa pribliavanjem takmienja, naroito na posljednjim treninzima, ne treba vie davati primedbe na tehniko-taktike, fizike ili psiholoke nedostatke. Rukometaima se treba obratiti tako da steknu samopouzdanje, volju i motiv za takmienje (utakmicu) i da savladaju sve negativne emocije (npr. strah, tremu).

11) U toku takmiarske aktivnosti, i u kratkim, pa i dugim pauzama (tajm aut, pauza izmeu dva poluvremena) rukometa ne moe valjano da primi vie informacija. U kraoj pauzi on moe prihvatiti najvie dvije informacije i zato one moraju biti paljivo izabrane. Rukometaima treba saoptiti ono to je njima od ranije poznato, o emu se ranije govorilo, a ne neto drugaije to moe u njemu izazvati unutranji konflikt. Osim toga, ne treba im se obraati kada se koncentriu da izvedu neku veoma sloenu, riskantnu aktivnost (odbrana sedmerca ).

TEHNIKA U RUKOMETU

23

ivu rije upotrebljavaju i rukometai kada se koriste autogenim treningom sa ciljem da upravljaju kretanjem ili reguliu psihiko stanje (mobilizacija, savlaivanje straha, oputanje i drugo).

b) Demonstracija je rije koja je nastala od latinske rei demonstratio (onis), to znai pokazivanje, dokazivanje, dokaz, pohvalnu besjedu. U sportu, demonstracija oznaava pokazivanje pokreta ili kretanja koje se ui i ubraja se u oigledna sredstva i metode informacije. Ipak, demonstracija se ne oslanja iskljuivo na vizuelnu, ve djelimino i na zvunu i taktilnu percepciju.

Na poetku obuavanja, u stvaranju predstave o kretanju, najvaniju ulogu ima vid. Zbog toga demonstraciji treba posvetiti panju, naroito kada se radi o djeci poetnicima. Meutim, demonstracija se koristi i u radu sa naprednijim rukometaima kada se uvodi novi element u ve usvojenu tehniku, kada se mjenjaju ranije naueni detalji ili kada se eli ispraviti greka.

Demonstracija ima dva oblika: 1) demonstracija stavova, poloaja, pokreta i kretanja i 2) korienje vizuelnih sredstava.

1) Demonstracija je prikladna ako treba brzo stvoriti vizuelnu predstavu. Ali ako treba detaljno objasniti na ta u kretanju treba obratiti panju, onda treba koristiti i vizuelna sredstva.

Demonstracija moe biti razliita:

a) Realna demonstracija je ona koju trener ili rukometa pokau u stvarnoj sportskoj situaciji.

b) Imitacija kretanja omoguava da se stvori predstava o kretanju i da se naglasi redosljed kretanja u sloenijim lokomocijama.

c) Ogledalo" demonstracija je pokazivanje kretanja koje se izvodi u suprotnu stranu. Koristi se samo za obuavanje poetnika jednostavnim kretanjima.

TEHNIKA U RUKOMETU

24

d) Lider" demonstracija je ona kada trener pokazuje kretanje, a sportisti istovremeno izvode to kretanje.

2) Vizuelna sredstva obuhvataju eme, crtee, fotografije, kinograme i video zapise. Svakako, najveu vrijednost meu njima imaju video zapisi. Snimljeno kretanje je mogue prikazati razliitom brzinom i viestruko ponoviti. Usporeno prikazivanje, uz povremeno potpuno zaustavljanje slike, ee je kada se radi o prikazu taktike.

Kad je u pitanju tehnika, usporenu demonstraciju ne treba zloupotrebljavati, jer se moe naruiti pravilna predstava o vremenskim karakteristikama vjebe. Najbolje je prikazati tehniku realnom brzinom, zatim usporeno (objasniti detalje i kljune momente u kretanju) i na kraju opet uobiajenom brzinom.

Vizuelna sredstva se koriste na posebnim teorijskim asovima, ali i u praktinom radu, ako za to postoje uslovi. Trener mora znati da se sa brojem ilustracija kretanja ne treba preterati na jednom treningu i da pokazani materijal mora podrobno prouiti prije treninga.

Metodski zahtjevi demonstracije 1) Demonstracija je neophodna ako rukometa (golman) nije

stvorio jasnu predstavu o kretanju na osnovu objanjenja i nije u stanju da kretanje pravilno izvede. Preporuuje se da ponekad rukometa odmah po objanjenju (bez demonstracije) pokua da izvede sloeno kretanje, da sam pronae nain kako to da izvede. Poslije realno oekivanog neuspenog pokuaja, treba mu kretanje demonstrirati, to e kod njega izazvati vee interesovanje nego da je demonstracija izvedena na samom poetku obuavanja.

2) Obuka sloenim kretanjima zahtjeva da iva rije prethodi demonstraciji. Ako su kretanja elementarna, rije prati demonstraciju. eli li se izvriti dublja, sadrajnija analiza kretanja, redosljed je: demonstracija, pa iva rije.

3) Najbolja demonstracija je kada rukometa vidi kretanje u realnim, takmiarskim uslovima. Od samog poetka mora se kod rukometaa (golmana) stvarati predstava, ne samo o redosljedu kretanja, ve

TEHNIKA U RUKOMETU

25

i o brzini, ritmu, amplitudi itd. Zbog toga, u prvoj demonstraciji treba izbjegavati imitaciju kretanja.

4) U kasnijim fazama stvaranja predstave o kretanju, moe se iskoristiti usporena demonstracija. Usporena demonstracija je cjelishodna samo ukoliko moe doprinjeti stvaranju jasnije predstave.

5) Demonstracija je efikasnija: ako je pauza izmeu nje i praktinih pokuaja manja i kada je panja rukometaa fokusirana na samo jedan, do dva, detalja

kretanja.

Pokazivanje vjebe ne smije biti ometano i nita na bi trebalo da ometa rukometae (golmane) da se potpuno koncentriu na prikaz kretanja.

U radu sa vrhunskim rukometaima uglavnom je dovoljna demonstracija nekih elemenata kretanja. Poetnicima se kretanje mora demonstrirati u cjelini, a tek zatim, ako je potrebno, po dijelovima.

Demonstrator mora izabrati takvo mjesto i takav raspored rukometaa da ga svi mogu dobro vidjeti, ako je mogue iz razliitih uglova. Osim toga, ako demonstrira neko kretanje na relativno duem rastojanju, cijelo rastojanje moraju vidjeti svi rukometai.

Posmatranje je sastavni pratilac svakog pokazivanja i neki autori ga smatraju samo drugim postupkom u metodi demonstracije. Meutim, posmatra i trener, a ne samo rukometa. Oni to ine zajedno ili rukometa samostalno posmatra po zadatku trenera ili linoj inicijativi.

Veoma je vano mjenjati ugao posmatranja, kako bi se kretanje uhvatilo" sa svih strana. Pored toga, to je kretanje due (prostorno), treba ga posmatrati sa sve veih rastojanja. Rastojanje treba da bude priblino tri puta due od dionice na kojoj se kretanje izvodi.

U poetku treba obratiti panju na kretanje u cijelini, a tek zatim na njegove detalje. Poeljno je isto kretanje posmatrati i u trenanim i u takmiarskim uslovima. Prilikom posmatranja uspjenih, efikasnih kretanja, dobro je da rukometa (golman) zamilja sebe kako izvodi kretanje. Rukometa (golman) moe i sam sebe posmatrati u ogledalu pri kretanju,

TEHNIKA U RUKOMETU

26

kontrolisati svoje kretanje i korigovati ga. U tom sluaju govori se o takozvanoj operativnoj oiglednosti.

2.4.2. Pomone metode informacije

Pomone metode informacije su:

a) zvuk pri kretanju (sluanje zvukova kretanja), b) tragovi poslije kretanja (posmatranje tragova), c) orijentiri (posmatranje orijentira), d) tehnika sredstva (korienje tehnikih sredstava), e) gestovi i mimika (gestikuliranje i mimika).

a) Zvuk pri kretanju stvara predstavu o tempu i ritmu ( zvuk koraka, lopte o tlo ili stativu - preku, ...). Po tim znacima, iskusni trener moe suditi o kvalitetu nekih parametara kretanja.

b) Tragovi poslije kretanja pruaju djeliminu informaciju o amplitudama kretanja, kvalitetu kretanja ili o nekim detaljima tehnike po tragovima stopa i dlanova.

c) Orijentiri mogu biti: - pojedini predmeti (lopta, stalak, prepona, vijaa, zastavica,

unj, obru, stolica.) postavljeni na odreena mjesta, na liniji, na tlu, na spravi itd. Orijentir moe biti i neko od rukometaa ili trener;

- poloaj jednog dijela tijela u odnosu na drugi ili na spravu i - poloaj i kretanje tijela u odnosu na spravu.

d) Tehnika sredstva slue za brzu informaciju o kretanju. Ona se dijele na : zvuna, vizuelna i taktilna. Zvuna sredstva daju zvune signale pri kretanju. Obino je to isti zvuk ako je kretanje ispravno, a drugaiji, upozoravajui zvuk, ako je kretanje nepravilno. Nekada se koriste svjetlosni signali pri kretanju kojima se kontrolie

kretanje ili daje signal za njegov poetak (npr. kad zasvjetli lampica golman ide na reakciju - dogovorni zadatak).

TEHNIKA U RUKOMETU

27

Taktilni signali se koriste tako da rukometa (golman) dodiruje neke predmete ili instrumente ako kretanje izvodi nepravilno. Na osnovu toga on u ponovljenom pokuaju moe korigovati kretanje. e) Gestovi i mimika su naini neverbalne komunikacije izmeu trenera i

rukometaa ili izmeu rukometaa jedne ekipe. Koriste se i u trenanoj i u takmiarskoj aktivnosti. Gestovi i mimika ubrzavaju komunikaciju (tede vrijeme i grlo trenera), a mogu biti veoma vaan nain da se na takmienju sakriju od protivnika napadake i odbrambene namjere, i da se, ako zatreba, munjevito promjene bez ijedne izgovorene rijei. Naravno, svi rukometai moraju dobro poznavati ta koji gest znai.

2. 5. Takmiarska sredstva

Takmiarska vjeba je vjeba koja je tipina za konkretnu sportsku granu i moe se rei da je to sinonim za tu sportsku granu. Takmiarska vjeba je najspecifinija vjeba, jer se izvodi na takmiarski nain i u uslovima takmienja (teren, protivnik, sudija, pravila itd). Zbog toga je ona u procesu pripreme nezamjenljiva po specifinosti. I pored toga, ona nije dovoljna da zadovolji sve zahtjeve sportskog treninga. Osnovni razlog je to se organizam rukometaa neizbeno adaptira na svaku vjebu, pa i takmiarsku, i ona vie nema tako izraeno stimulativno dejstvo. Osim toga, u treningu je potrebno povremeno maksimalno opteretiti rukometaa. Maksimalno optereenje u takmiarskoj vjebi najee nije racionalno, jer se neizbeno javljaju greke u tehnici. Zbog toga je potrebno primjenjivati i druge vrste vjebi. Postoje dvije vrste takmiarske vjebe:

a) prava" takmiarska vjeba i b) trenana forma takmiarske vjebe.

a) Takmiarska vjeba je prava" kada se u potpunosti potuju specifinosti sportske grane i kada se sportisti takmie u uslovima i na nain koji su regulisani vaeim pravilima. Trenana forma takmiarske vjebe moe se razlikovati ne samo po tome to se sprovodi u treningu, ve i po reimu i po formi. Donekle se mogu modifikovati pravila i uslovi takmienja to se ini u skladu sa ciljem

TEHNIKA U RUKOMETU

28

treninga. Na primjer, trener eli da uigra varijante odbrane sa ovjekom manje (ili ovjekom vie) u igri i tako organizuje takmienje na treningu.

b) Trenana forma takmiarske vjebe ima jedan veliki nedostatak koji je veoma teko nadoknaditi. Naime, u takmienju na treningu, veoma je teko, skoro neostvarivo, modelirati psiholoko stanje sportiste u kome se on nalazi na zvaninom takmienju. Vjeti treneri nastoje da pronau nain za to i esto primjenjuju raznovrsne naine motivisanja sportista za takmienje u treningu.

2. 5. 1. Specifino-pripremna sredstva

Specifino-pripremne vjebe mogu biti:

a) elementi takmiarske vjebe, b) varijante elemenata takmiarske vjebe, c) aktivnosti sline elementima takmiarske vjebe po formi i

karakteru, d) imitacione vjebe i e) vjebe iz slinih sportskih grana.

Ove vjebe su po nizu karakteristika bliske, ali ne i podudarne sa takmiarskom vjebom. Slinost moe biti kako po dinamikim, tako i kinematikim karakteristikama. Uostalom, za specifino-pripremnu vjebu treba smatrati samo vjebe sa tim karakteristikama. One su ograniene specifinostima sportske grane, to znai da je njihov broj relativno ogranien, mada praktino postoji itav niz ovih vjebi.

Specifino-pripremne vjebe imaju izuzetan znaaj za poveanje efikasnosti sportske pripreme. Ove vjebe su potrebne za poveana (pa i maksimalna) optereenja u specifinom radu, koja nije mogue ostvariti primjenom takmiarskih vjebi; potrebna su i za usvajanje novih elemenata takmiarske vjebe ili njihovih varijanti. U oba sluaja vjebe se mogu ponoviti veliki broj puta u jednom treningu, to je velika prednost u smislu ostvarivanja trenanih efekata. U vezi sa tim specifino-pripremne vjebe se dijele na:

TEHNIKA U RUKOMETU

29

f) razvojne - usmjerene su ka razvoju sposobnosti i karakteriu se velikim optereenjem i

g) uvodne - usmjerene su ka usvajanju ili usavravanju sportskih vjetina (tehnike).

I ova podela je uslovna zbog jedinstva forme i sadraja vjebe. Pri svakoj obuci razvijaju se ili odravaju funkcionalne i motorike sposobnosti, a razvoj sposobnosti je neodvojiv od vjetine izvoenja vjebe.

Specifino-pripremne vjebe mogu imati u jednom treningu dvostruku funkciju. Mogu sluiti za postizanje eljenih trenanih efekata, ali i za testiranje sportista. Tako je mogue dobiti, u samom trenanom procesu, brzu informaciju o nivou treniranosti rukometaa.

Jedna od prednosti specifino-pripremnih vjebi je i u tome to se mogu izvoditi i u nespecifinim uslovima. Kao primjer mogu sluiti imitacione vjebe ili vjebe sa donekle izmjenjenim uslovima (npr. imitacija utiranja sa raznih pozicija, uglova, visina i sl.).

Specifinost svake vjebe moe se posmatrati sa tri aspekta: motorikog, situacionog i energetskog. Treba procjeniti u kojoj mjeri je vjeba specifina po svojim motorikim karakteristikama, da li su to u potpunosti specifina kretanja ili ne itd; da li se vjeba u situaciji koja je identina takmiarskoj ili je u pitanju neka modifikacija; da li se pri vjebanju koriste energetski izvori kao na takmienju ili ne, odnosno da li je specifian reim aktivnosti.

Specifinost same vjebe nije dovoljna za uspjenu pripremu i postizanje planiranog rezultata. Specifinost pripreme, a u vezi sa tim i izbor vjebi, mora uvaavati tipoloke osobine sportiste. Izbor vjebi se ne smije oslanjati iskljuivo na karakteristike sportske grane, ve i na fizike, tehniko-taktike i psiholoke i konstitucionalne osobenosti sportiste - rukometaa.

2.5.2. Opte-pripremna sredstva

Opte-pripremnim vjebama se rjeavaju zadaci opte pripreme u treningu. Ove vjebe treba da kompenzuju jednostran uticaj takmiarskih i specifino-pripremnih vjebi, naroito kod mladih rukometaa. Budui da

TEHNIKA U RUKOMETU

30

su relativno nezavisne od sportske specijalizacije, broj ovih vjebi je praktino neiscrpan. Udio ovih vjebi u treningu ogranien je vremenom koje im se moe posvetiti u treningu i materijalno-tehnikim uslovima treninga.

Pri izboru ope-pripremnih vjebi trener treba da uvaava dva zahtjeva:

h) Vjebe treba da budu raznovrsne i da popunjavaju" prostor koji nije obuhvaen takmiarskim i specifino-pripremnim vjebama.

i) Vjebe treba da budu izabrane tako da odgovaraju sportskoj specijalizaciji, odnosno da se obezbjedi pozitivan transfer vjetina i sposobnosti. Istovremeno to znai da treba izbjegavati vjebe koje mogu imati negativni transfer.

U vezi sa ovim zahtjevima, opte-pripremne vjebe se mogu podjeliti na vjebe opte i specifine usmjerenosti. Vjebe specifine usmjerenosti, izabrane u skladu sa karakteristikama izabrane sportske grane, neki autori nazivaju pomonim vjebama i izdvajaju ih kao posebnu kategoriju vjebi.

Ope-pripremne vjebe su znaajnije za poetnike nego za vrhunske rukometae. U neto veem obimu se primjenjuju u pripremnom periodu (naroito u njegovoj prvoj fazi) i prelaznom periodu. One imaju svoje mjesto i u takmiarskom periodu, naroito u rastereujuim mikrociklusima, kada je potrebno rukometaa rasteretiti od specifinih napora.

Obim i intenzitet opte-pripremnih vjebi moe biti veoma razliit. Izbor veliine optereenja u ovim vjebama zavisi od osobenosti sportske grane, perioda i etape treninga i drugog, ali u svakom sluaju mora odgovarati individualnim karakteristikama rukometaa. Neki rukometai prirodno su obdareni i imaju veoma dobru osnovu pripreme, ili su je treningom stekli, pa je u radu sa njima racionalnije insistirati na specifinoj pripremi. Drugi, koji tu osnovu nemaju, kad-tad e time biti limitirani u sportskom napredovanju, to znai da je dobro raditi sa njima na optoj pripremi, ako je to jo mogue, s obzirom na njihov uzrast i nivo razvoja.

TEHNIKA U RUKOMETU

31

2. SISTEMATIZACIJA TEHNIKE U RUKOMETU

Posmatranjem bilo koje sportske igre, a posebno igre sa loptom, nemogue je na prvi pogled ocjeniti fiziku pripremljenost igraa ili kvalitet njihovog taktikog djelovanja. Meutim, na prvi pogled se moe zapaziti kvalitet tehnikih aktivnosti igraa, ime stvaramo sliku o kvalitetu ekipe.

Pod tehnikom podrazumjevamo, odreen nain racionalnog pokreta ili kretanja prema utvrenom redosljedu, odnosno biomehaniki ispravno i uspjeno izvoenje struktura kretanja u cilju postizanja odreenih zadataka. Najbolja tehnika je ona koja obezbjeuje izvoenje zadane aktivnosti uz minimalno naruavanje energetskog potencijala. Tehnika nastaje tokom viegodinje prakse u odreenoj formi kretanja (Pokrajac B.1999). Mora se napraviti razlika izmeu osnovnog mehanizma izvoenja tehnikih elemenata i individualne tehnike, koja se naziva stil. Osnovni mehanizam izvoenja tehnikih elemenata predstavlja unaprijed odreeni redosljed izvoenja tehnikog elementa, a na osnovu izuavanja strukture tog tehnikog elementa, eljenog cilja i pravila igre. Stil predstavlja prilagoavanje idealne tehnike vlastitim specifinostima.

Analizirajui kretne strukture igraa u rukometnoj igri, moe se konstatovati da rukomet sadri dvije vrste lokomotornih kretanja. Prva predstavljaju premjetanje tijela u prostoru, a najee se koriste radi izvrenja taktikih zadataka, dok druga vrsta lokomotornih kretanja predstavlja manipulativana kretanja koja se najee izvode sa loptom u ruci tj. angaovanjem odreenih dijelova tijela.

TEHNIKA U RUKOMETU

32

Tehnika u rukometu treba da bude racionalna i ekonomina (nema razloga da postoji viak pokreta kako bi se njenim izvoenjem korinjene energetskog potencijala sveo na minimum) i svrsishodna (da se zna zato se radi). Samo jedna varijanta tehnike je dobra, ona koja je najbolja, najekonominija i najsvrsishodnija.

Uloga tehnike u pojedinim sportovima nije ista. Na osnovu uticaja tehnike na uspjeh, moe se napraviti podjela na tri grupe sportova (Pokrajac B. 1999):

I grupa u ovu grupu spadaju sportovi kod kojih se rezultat postie putem tehnike, npr. skokovi u vodu, ritmika, karate (kate) i sl. Rezultati zavise od tehnike.

II grupa u ovu grupu spadaju sportovi kod kojih tehnika ima malo manji uticaj na uspjeh tj. rezultat, nego u prvoj grupi. To su uglavnom sportovi kod kojih je izmjereni rezultat mjerilo plasmana, npr. atletika (tranje preko prepona, skok u vis), plivanje...

III grupa u ovu grupu spadaju sportovi poput sportskih igara (koarka, rukomet, odbojka, fudbal), zatim borilaki sportovi. Ovdje uloga tehnike ima drugaiji znaaj, naime sportista je slobodan u izboru tehnike, koliko ima elemenata toliko i tehnika. Ovdje je bitno da igra izabere tehniku koju e da koristi na pravi nain u odreenom vremenu.

Tehniki elementi rukometa su brojni, zavisno od faze igre ili posjedovanja lopte. Tehniku rukometne igre mogue je podijeliti na vie naina, brojne su podijele u literaturi (Gaji, Pokrajac, uki, Tomljenovi, Kova), ali te podjele nisu konane jer smo svjedoci neprestanog razvoja rukometa, a takoe se razvija i tehnika rukometne igre i neprestano dopunjuje novim elementima.

Pojedini autori istiu da su istraivanja u rukometu doprinjela da se na osnovu rukometne igre, prepoznaju tehniki elementi rukometne igre kod

TEHNIKA U RUKOMETU

33

vrhunskih ekipa. Zakljuuju da su aktivnosti rukometaa raznovrsne tokom utakmice, gdje se smjenjuju faza napada i faza odbrane i stoga treba imati u vidu da je tehnika uvijek u funkciji taktike. Na osnovu iznijetog, uki smatra da treba prihvatiti podjelu tehnikih elemenata na tehnike elemente napada, tehnike elemente odbrane, tehnike elemente bez lopte i tehnike elemente sa loptom.

Postoji vie kriterijuma za podjelu elemenata rukometa:

I podjela: 1. elementi sa loptom (napad) 2. elementi bez lopte (odbrana)

II podjela: 1. napad 2. odbrana

III podjela: 1. elementi sa loptom 2. elementi bez lopte

3. tehnika golmana

IV podjela (po broju uesnika): 1. individualni 2. grupni 3. kolektivni

Sumirajui sve izloene kriterijume za podijelu elemenata rukometne tehnike, uoili smo odreene manjkavosti, odnosno nedovoljno jasno definisane podjele to moe tokom tumaenja dovesti do oprenih zakljuaka. U ovoj knjizi su obraene podjele tehnike rukometne igre, koje po naem miljenju daju jednostavan pregled elemenata tehnike rukometne igre.

Podjela elemenata tehnike rukometne igre:

Tehnika igre u napadu bez lopte sa loptom

Tehnika igre u odbrani Tehnika golmana

TEHNIKA U RUKOMETU

34

Tehnika igre u napadu bez lopte:

Kretanje igraa bez lopte Stav igraa bez lopte Zaustavljanje Promjena pravca kretanja Odrazi Blokade Prizemljenja Finte bez lopte

Tehnika igre u napadu sa loptom

Kretanje igraa sa loptom Stav igraa sa loptom Dranje lopte Voenje lopte Hvatanje lopte Dodavanje lopte utiranje lopte Finte sa loptom

Tehnika igre u odbrani

Odbrambeni stavovi Kretanje igraa bez lopte Blokiranje lopte Zaustavljanje igraa Oduzimanje lopte kod voenja Presijecanje lopte Prizemljenja

TEHNIKA U RUKOMETU

35

Tehnika igre golmana

Pripremne aktivnosti Stavovi Kretanje

Odbrambene aktivnosti Tehnika odbrane uta Dolaenje u posjed lopte Igra s loptom koja je pod kontrolom Elementi u pasivnoj fazi odbrane Tehnika igre s loptom u napadu

Branislav Pokrajac potencira da tehnika u rukometu (a i u ostalim sportovima) mora biti:

- Celishodna zato je neto uraeno, da li odgovara situaciji, npr. Ako igra ide u kontranapad, a nema protivnika ispred sebe i doda loptu saigrau iza lea, onda je to necelishodan potez; a ako ima protivnika ispred sebe onda je to celishodna tehnika

- Racionalna cilj je da nema suvinih pokreta. Ako uporeujemo majstora i nekog ko nije dobar u izvoenju tehnike, vidjeemo da sportski majstor pokrete izvodi skladno, ekonomino, racionalno, meke, spontano, ritmino...

TEHNIKA U RUKOMETU

36

3. TEHNIKA IGRE U NAPADU

Napad je faza igre u kojoj ekipa posjeduje loptu. Poinje u trenutku dolaska u posjed lopte i traje tako dugo dok se akcija napada ne zavri, odnosno, dok lopta ne bude u posjedu druge ekipe. Iz ove definicije se moe konstatovati da je to segment igre sa loptom, meutim tehnika igre u napadu se dijeli kako je ve napomenuto u sistematizaciji tehnike u rukometu na tehniku igre sa loptom i tehniku igre bez lopte. U procesu obuavanja vie se vremena i panje posveuje igri sa loptom, jer realizacijom tehnikih elemenata sa loptom, ostvaruje se direktan cilj igre, postizanje pogotka, a i zbog spoznaje da su elementi tehnika igre u napadu mnogobrojniji od elemenata tehnike u odbrani. Meutim ne treba staviti u drugi plan, segmente igre u napadu bez lopte, jer su podjednako vani i jedni druge nadopunjuju. Kvalitetna rjeenja sa loptom su mogua samo ako se prije toga izvre kvalitetne kretnje bez lopte. Atraktivnost igre u napadu kod igraa daje dodatnu motivaciju kod obuavanja, za razliku od angaovanja kod obuke elemenata tehnike u odbrani, ali treba znati da kvalitetan napad proistie samo iz vrste i kvalitetne odbrane. Zbog svega navedenog treba izjednaiti vanost napada i odbrane, kako s aspekta rezultatske uspjenosti, tako i s aspekta obuke i uvjebavanja tehnikih elemenata pomenutih faza igre.

4.1. Kretanje igraa u napadu

TEHNIKA U RUKOMETU

37

4.1.1. Kretanje igraa sa loptom u napadu Uspjenost nadigravanja u fazi napada u mnogome zavisi od

kvalitetnog kretanja igraa sa loptom i bez lopte. Tehnika kretanja sa loptom moe biti razliita, osnovno atletsko kretanje, bono kretanje (otkorano dokoranom tehnikom), prekorano zakorano kretanje (zanoenje, prednoenje ili ase korak). Koju god tehniku kretanja da odabere, igra ne smije napraviti vie od tri koraka sa loptom, koliko pravila igre dozvoljavaju. Da bi bio to efikasniji i pokretljiviji, igra mora obratiti panju na koji nain prima loptu. Vrlo je bitno da igra u kretanju primi loptu na iskorak one noge kojom rukom izvodi ut. Ako je igra denjak loptu treba primiti u momentu kad mu je desna noga u iskoraku, kako bi bio u situaciji da poslije napravljena tri koraka ostvari kvalitetnu poziciju za ut. S obzirom na biomehaniki princip da je efikasnije loptu bacati sa suprotnom nogom u iskoraku, igra pokuava ostvariti ovaj poloaj kako bi njegova efikasnost bila to bolja. Upravo zbog ovog principa, igra kome je desna ruka izbaajna, trebao bi primati loptu na desnu nogu, da bi poslije napravljena tri koraka, lijevom, desnom i lijevom nogom, doao u poziciju da se odrazi sa lijeve noge, ime stie uslov za izvoenje kvalitetnog uta. U sluaju da se lopta primi na lijevoj nozi, igra napada je ogranien na kretnju sa loptom, na dva koraka, ako eli da zadovolji pomenuti princip. Skraivanjem kretnje sa loptom na jedan ili dva koraka, igra napada ne moe da odgovori potrebama savremenog rukometa, ne moe da zadovolji principe napada. Primanje lopte u paralelnom stavu u mjestu ili naskokom iz kretanja, ne obavezuje igraa kojom nogom e napraviti prvi korak i koliko e biti koraka ili kojom rukom e drati loptu. Karakteristika svakog pozicionog napada u rukometu je primjena situacionog kretanja oko postavljene odbrane, gdje igrai napada kombinuju kretanje sa loptom i dodavanje. Ovaj vid kretnje se svrstava u grupnu taktiku, gdje dolazi do saradnje vie igraa, a naziva se zabadanje. Pomenuti segment igre ima za cilj da kretnjama igraa napada, nadigraju odbranu, a da pri tom odre intenciju stalne opasnosti po gol. Da bi se zadovoljio princip dubine i irine u napadu, igrai moraju maksimalno iskoristiti mogunost kretanja sa loptom. Prije prijema lopte igra pravi kretnju bez lopte, okomito, dijagonalno ili polukruno, a rijee paralelno u odnosu na gol, zavisno od

TEHNIKA U RUKOMETU

38

situacije na terenu i taktike zamisli igraa napada, pa tek onda, iz pomenutog kretanja, prima loptu. Na ovaj nain igrai uspostavljaju kontinuirane kretnje ime ubrzavaju igru u napadu i ne ostavljaju dovoljno vremena igraima odbrane da izvre adekvatno pomjeranje i ostvare povoljno postavljanje u odnosu na napadae. Nakon ostvarene kretnje sa loptom, igra moe dodati loptu, utirati na gol ili je spustiti na tlo, odnosno ostvariti voenje, jedno ili vie, nakon ega moe ponovo realizovati kretnju sa loptom od tri koraka. Treba napomenuti, da u sluaju kad igra prvo ostvari voenje lopte, pa se nakon toga opredijeli na kretnju sa loptom, nije vie u mogunosti da ostvari voenje, ve loptu mora dodati ili utirati. Kod obuke kretanja sa loptom treba potencirati da se izbaaj uvijek izvodi sa suprotne noge od izbaajne ruke, da se kretanje sa loptom izvodi samo prema napred, a ne prema nazad

ema 1. Prikaz kretanja sa loptom Kretanje sa loptom u rukometu se provodi kroz odreene zalete sa

loptom. U zavisnosti od poloaja tijela u odnosu na gol kretanja sa loptom u rukometu mogu biti eona i bona. eone kretnje se izvode kad je igra licem okrenut prema golu i sastoje se od tri klasina koraka, atletska koraka, s tim da se izbaaj lopte moe vriti sa iste ili suprotne noge od izbaajne ruke. Bona kretanja sa loptom se takoe sastojie od tri koraka, a u fazi izvoenja tijelo se okree bokom prema golu po emu su i dobili ime. U rukometnoj igri se koriste dvije tehnike bonih kretanja, zakorano prekorani korak (nordijski korak) i bono - dokorani korak (ase korak). U pojedinoj literaturi koja tretira problematiku rukometne igre, za ovu vrstu kretnje se koriste izrazi ase - klasini nain i ase - nordijski nain. Zbog lakeg razumjevanja i pojednostavljivanja ovih pojmova, opredjelili smo se za nazive nordijski korak i ase korak. Nordijski korak moe da se izvodi na dva naina prekorakom i zakorakom. U danannjem rukometu prekorak se vrlo rijetko koristi, dok

3koraka 3koraka voenje utiranje

dodavanje

TEHNIKA U RUKOMETU

39

zakorak predstavlja jednu od osnovnih bonih tehnika kretnja sa loptom. Obje tehnike kretanja se sastoje od tri koraka. Za igrae koji su denjaci kretnja se uspostavlja lijevom nogom, to ujedno predstavlja prvi korak kretnje. Duina koraka je optimalna, a stopalo se postavlja pod uglom oko 45-60 stepeni u odnosu na pravac kretanja. Drugi korak, ini prekorak ili zakorak desnom nogom, u zavisnosti za koju smo se tehniku opredjelili. Ovaj korak je obino krai, jer sam poloaj nogu ne dozvoljava da bude dui. Stopalo na drugom koraku se postavlja okomito u odnosu na pravac kretanja. Na drugom koraku dolazi do zasuka trupa i tijelo je postavljeno bono prema golu, zbog ega se ova tehnika kretanja i naziva boni zalet. Trei korak se realizuje iskorakom lijeve noge u pravcu kretanja. Ovaj korak je malo dui, stopalo se okree u pravcu kretanja, a dolazi do blagog sputanja teita. U momentu iskoraka vri se i okretanje tijela u pravcu kretanja.

ase korak takoe spada u tehnike bonih kretanja, zaleta. Kao i kod nordijskog koraka i ova tehnika kretanja sadri tri korak. Prvi korak se vri desnom nogom, ako je igra denjak. Stopalo se postavlja pod uglom oko 45 stepeni to prati prenoenje teita na tu nogu. Lijeva noga se dovodi naprijed, ali ne ostvaruje kontakt sa tlom. Tijelo vri zasuk, tako da se igra okree bokom prema pravcu kretanja. Drugi korak ini naskok s desne noge na istu nogu, a trei korak ini iskorak lijevom nogom u pravcu kretanja i izbaaj lopte. Kod iskoraka lijevom nogom dolazi do okretanja trupa u pravcu kretanja, pri emu se i teite prebacuje na iskoranu nogu. U praksi se sree i druga varijanta ase koraka. Ako se lopta prima na desnu nogu, prvi korak se pravi lijevom nogom, stopalo se stavlja pod uglom oko 45-60 stepeni, kao kod nordijskog koraka. Drugi korak predstavlja blagi naskok u kom se desna noga vodi do lijeve, dokorak, a naskok se vri kontaktom desne noge sa tlom nakon ega slijedi i iskorak lijevom nogom u pravcu izbaaja. U momentu dodavanja lopte, u suprotnu stranu od izbaajne ruke, zalet treba zavriti takoe iskorakom suprotne noge, s tim to se dodavanje vri okretom trupa za 90 stepeni uz rotaciju na prednjem dijelu stopala iskorane noge. U sluaju kad igra odbrane izae na napadaa i ostvari poziciju neposrednog kontakta sa napadaem, dodavanje lopte u suprotnu stranu od

TEHNIKA U RUKOMETU

40

izbaajne ruke se vri korakom nazad. Iskorana noga se povlai u nazad ime se igra bono otvara u pravcu dodavanja. 4.1.2. Kretanje igraa bez lopte u napadu

Rukometna igra obiluje prirodnim oblicima kretanja, od kojih je najzastupljenije tranje, kako u fazi napada tako i u fazi odbrane. Tranje predstavlja osnovni oblik pomou koga se premjeta tijelo u prostoru. U fazi napada kvalitetno tranje ima neprocjenjivu vrijednost, pogotovo ako se uzme u obzir da se savremeni rukomet bazira na brzom napadu ili na napadu na nepostavljenu odbranu. Iako se poimanje kretanje u napadu odmah vezuje za kretanje sa loptom, dosta vie vremena igrai provedu u kretanju bez lopte, to predstavlja vrlo vaan segment igre u napadu.. Kretanje sa loptom direktno utie na nadigravanje odbrane i uspjenosti ekipe, mada preduslov za uspjeno kretanja sa loptom je kvalitetno kretanje bez lopte. U dananjem modernom rukometu, ova vrsta kretanja se sve vie potencira i sve joj se vie pridaje panje u trenanom procesu. S obzirom da rukometna igra obiluje specifinim kretanjem, tranje u rukometu je prilagoeno specifinostima igre. U fazi napada igrai kombinuju razliite naine kretanja bez lopte, poput atletskog tranja (prilikom istravanja kontranapada), korigovanog atletskog tranje (prilikom pripreme za prijem lopte kada se duina koraka smanjuje, a poveava se frekfencija koraka), dononog kretanja. Kretanje igraa bez lopte moe biti pravolinijsko, polukruno, kretanje u stranu, kretanje napred i nazad, kretanje pod odreenim uglovima u zavisnosti od situacije na terenu i namjene kretanja. Kretanjem bez lopte igrai stvaraju povoljne pozicije za prijem lopte, protravanjem, otkrivanjem ili utravanjem, iz kojih mogu lake nadigrati odbranu. Pomenutom kretnjom pokuavaju da ostvare zamiljene taktike aktivnosti, kako bi napad ostvario vremensku i prostornu prednost u odnosu na igrae odbrane. Igra svoju kretnju formira u odnosu na poloaj lopte, jer u zavisnosti kod kojeg je igraa lopta i sa koje strane se lopta kree, igra donosi odluku o smjeru i nainu kretanja. Kretanje igraa bez lopte u napadu zavisi i od pozicije koju igra igra. Svaka pozicija u igri zahtjeva specifinost kretanja ponaosob. Moda za najbolji primjer moe posluiti kretanje krunog napadaa. Njegova kretnja se bazira na bonom pomjeranju na liniji golmanovog prostora. Kretnja se

TEHNIKA U RUKOMETU

41

izvodi dokorakom ili tranjem, u zavisnosti od vrste odbrane i prostora koji se oslobaa za kretnju. Meutim pored graenja pozicije za prijem lopte, kruni napada ima i specifinu ulogu u fazi napada. Odgovoran je za postavljanje blokada, kojim onemoguava ili ometa kretanje odbrambenih igraa. Korienjem blokada igra napada, stie povoljnu poziciju u odnosu na odbranu, obezbjeuje dobru poziciju za saigrae, a ujedno ometa i usporava kretanje igraa u odbrani. U zavisnosti od poloaja tijela igraa, u odnosu na protivnikog igraa razlikuju se eone i bone blokade. eone blokade predstavljaju blokade pri kojima je tijelo napadaa postavljeno paralelno sa tijelom odbrambenog igraa. Postoje dvije varijante ove blokade, kad se tijelo leima okree prema igrau odbrane, to se u praksi ee primjenjuje i kad se tijelo licem okree prema odbrambenom igrau, to se u praksi rijee primjenjuje. U izvoenju blokada mogu da uestvuju igrai svih pozicija, ali najee ih primjenjuju kruni napadai. Da bi blokada bila uspjena, da bi se ostvarila odreena prostorna i vremenska prednost u odnosu na igrae odbrane, moraju da se zadovolje odreeni preduslovi. Stav igraa treba da je irok i vrst, teite tijela se sputa i pomjera prema igrau odbrane, ruke se postavljaju u odruenje u visini kuka i sve vrijeme se sila usmjerava u smjeru suprotnom od tendencije kretanja odbrambenog igraa. Na ovaj nain se spreava dubinsko kretanje igraima odbrane, to igrai napada mogu iskoristiti za nesmetan ut preko bloka. Bone blokade se vre sa strane odbrambenog igraa, postavljanjem tijela okomito u odnosu na poloaj odbrambenog igraa. Kao i kod prethodne blokade tijelo se moe postavljati licem ili leima okrenutim prema igrau odbrane. Stav igraa kod ove blokade je takoe izuzetno irok, teite je sputeno i pomjereno prema odbrambenom igrau, sa rairenim i vrsto postavljenim rukama u visini kuka. Treba obratiti panju da ruke ostanu pasivne, kako bi se izbjeglo pravljenje prekraja u napadu. Da bi blokada bila uspjena, igra koji je pravi mora pravovremeno postaviti tijelo na putanju kretanja odbrambenog igraa, koristei iskorak bliom nogom, a nikako ekati igraa odbrane u opisanom stavu. Blokada treba da bude iznenadna, da je igra odbrane ne oekuje, a ujedno treba da postoji odreeni tajming, u zavisnosti od kretnje drugog igraa napada. Bona blokada se uglavnom koristi u situacijama kad odbrana igra agresivne duboke odbrane, ili kod

TEHNIKA U RUKOMETU

42

igranja flastera na pojedinim igraima napada. Napad se tada bazira na igru 2:2, gdje igra koji postavlja blok, nakon zaustavljanja ili usporavanja kretnje odbrambenog igraa, naglo se otvara prema golu ime stvara poziciju za prijem lopte i realizaciju. Otvaranje iz bloka napada vri tek kad osjeti da je igra odbrane ostvario kontakt sa njegovim tijelom, ime stvara viak u napadu jer igra odbrane koji je odgovoran za njega, ostaje mu iza lea. 4.2. Stav igraa u napadu

Stav igraa u napadu predstavlja najracionalniji poloaj tijela igraa, sa i bez lopte u odreenim situacijama u fazi napada. Ovi poloaji omoguavaju igrau to bolju poetnu poziciju prilikom uspostavljanja kretnje, odnosno izvoenja nekog tehnikog elementa. U rukometnoj igri u fazi napada koriste se dvije vrste stavova, stav bez lopte i stav sa loptom. Oba navedena stava mogu se izvoditi u dva oblika zavisno od poloaja nogu igraa, kao paralelni stav i dijagonalni stav. 4.2.1. Paralelni stav bez lopte

Igrai napada esto koriste paralelni stav bez lopte u situacijama kad se otvaraju za prijem lopte, a posebno je primenjiv u igri krunog napadaa. Karakteristike ovog stava su parlelna stopala, postavljena u irini ramena, blago povijena koljena, ispravljen trup koliko pozicija dozvoljava, sa podignutom glavom. Ruke su savijene ispred tijela, gdje ugao podlakta i nadlakta zatvara ugao oko 90 stepeni, sa akama postavljenim u visini grudi ili malo visoije. Dlanovi se okreu u pravcu prijema lopte obrazujui koaricu. Greke koje se javljaju kod izvoenja ovog tehnikog elementa su preuzak stav to direktno utie na nestabilan poloaj tijela, neadekvatan poloaj ruku ime igra nije u situaciji da primi loptu. 4.2.2. Dijagonalni stav bez lopte Ovaj stav se koristi kao pripremni poloaj za prijem lopte, kada igra napada nije pod pritiskom odbrane. Dijagonalni stav bez lopte moe da bude lijevi i desni dijagonalni stav, zavisno koja je noga u iskoraku. Teite je podjednako rasporeeno na obje noge, a razmak izmeu stopala je

TEHNIKA U RUKOMETU

43

optimalan, kako bi igra mogao lako uspostaviti kretnju u eljenom smjeru. Koljena su blago povijena, a tijelo ispravljeno koliko to poloaj dozvoljava sa podignutom glavom ime se uspostavlja bolji pregled igre. Ruke su povijene ispred tijela, a ake su postavljene u visini grudi ili malo visoije. Dlanovi obrazuju koaricu i okrenuti su prema lopti. Najee greke koje se javljaju kod izvoenja ovog stava su lo poloaj nogu ime se naruava stabilnost stava, neadekvatno rasporeena teina tijela na obje noge, kao i nizak poloaj ruku. 4.2.3. Paralelni stav sa loptom

Paralelni stav sa loptom se razlikuje od paralelnog odbrambenog stava u nekoliko segmenata, tako da ova dva stava ne moemo poistovjeivati. Igra napada ovaj stav najee koristi kod naskoka prilikom prijema lopte i pripreme za izvoenje finti, jer iz ovog stava se moe jednako brzo uspostaviti kretnja u eljenom smjeru, lijevo ili desno.

Slika 1. Paralelni stav sa loptom

Karakteristike parlelnog stava sa loptom

- Stopala igraa su u irini ramena, paralelna, a teite se projektuje na prednjoj treini stopala

- Koljena su blago povijena - Tijelo igraa je gotovo ispravljeno ili blago nagnuto prema naprijed

TEHNIKA U RUKOMETU

44

- Lopta se dri sa dvije ake, ispred tijela u visini grudi ili neto nie, sa savijenim laktovima, gdje podlakat i nadlakat zatvaraju ugao odprilike oko 90 stepeni

- Glava uzdignuta sa pogledom napred

Najee greke koje se javljaju kod izvoenja ovog stava su sline kao kod izvoenja paralelnog stava bez lopte, s tim da se panja usmjerava na rasporeenost teine i projekciju teine na stopala. Greka je ako se teite projektuje na stranjem dijelu stopala. 4.2.4. Dijagonalni stav sa loptom

Savremeni rukomet koji se odlikuje brzom i dinaminom igrom diktira i promjene kod izvoenja odreenih tehnikih elemenata. Pojedini elementi koji su bili veoma zastupljeni u rukometnoj igri se sve manje koriste, a s druge strane neki tehniki elementi se favorizuju kako bi se dao adekvatan odgovor na sve bru i agresivniju igru u napadu. Noenje lopte ispred tijela i dodavanje guranjem vie nije racioanlno, jer situacija u igri esto odreuje da se lopte treba brzo rijeiti, na to efikasniji nain. To podrazumijeva da napada s loptom mora biti u svakom trenutku opasan na protivniki gol i da se ne moe predvidjeti koju e napadaku akciju izvriti, a ovo mu omoguuje kvalitetan dijagonalni stav s loptom. Stoga je vrlo bitno da polaznici rukometne kole naue pravilno postavljanje u ovaj poloaj, napadaki poloaj.

Dijagonalni stav sa loptom se dijeli na lijevi dijagonalni stav i desni dijagonalni stav, zavisno koja je iskorana noga u stavu. Takoe se ne mogu poistovjeivati dijagonalni stav sa loptom i dijagonalni stav u odbrani jer postoji razlika u nekoliko segmenata.

TEHNIKA U RUKOMETU

45

Slika 2. Dijagonalni stav sa loptom

Karakteristike dijagonalnog stava sa loptom - stopala zauzimaju poloaj u irini ramena - noge blago povijene u zglobu koljena, noga suprotna izbaajnoj ruci

nalazi se u iskoraku - teite tijela podjednako je rasporeeno na obje noge - prednja ruka pogrena u laktu i nalazi se ispred tijela - izbaajna ruka se nalazi iza tijela, u zaruenju sa loptom u visini

glave, povijena u laktu - glava uzdignuta sa pogledom napred

Greke koje se javljaju kod izvoenja ovog stave su uzak stav i neravnomjerna raspodjela teita na obje noge. Igra u ovom poloaju najlake ostvaruje niz aktivnosti u napadu:

- bolji i konstantni pregled igre - potpuno pribliavanje odbrambenom igrau - lake izbjegavanje prekraja od strane odbrambenih igraa - smanjenje mogunosti presijecanja dodavanja (tee je predvidjeti

sljedeu napadaku akciju) - ostavlja 3 sekunde za dobar nastavak akcije

4.3. Dranje lopte 4.3.1. Tehnika dranja lopte Dranje lopte predstavlja jedan od najzastupljenijih elemenata rukometne tehnike koji indirektno utie na kvalitet izvoenja ostalih tehnikih elemenata rukometne igre sa loptom. Moe se rei da je dranje lopte specifinost rukometa, a nain dranje lopte direktno utie na efikasnost tehniko-taktikog djelovanja. Kvalitetno dranje lopte doprinosi i adekvatnom izvoenju taktikih zamisli rukometaa u napadu.

TEHNIKA U RUKOMETU

46

Uzimajui u obzir da se lopta dri otvorenom akom, odnosno prstima, na kvalitet dranja lopte direktno utiu dva parametra: planimetrijski parametar ake (predstavlja udaljenost, odnosno rastojanje od vrha palca do vrha malog prsta kada je aka otvorena, po mogunosti da to rastojanje predstavlja pravu liniju) i duina ake (predstavlja rastojanje od korijena ake do vrha srednjeg prsta). to su ova dva parametra vea kvalitet dranja lopte je bolji. Navedeni parametri ake mogu posluiti i kao sredstvo za selekciju rukometaa.

Slika 3. Parametri ake

Tehnika dranja lopte predstavlja kontakt ake, sa loptom od trenutka prijema pa do trenutka izbaaja lopte. Ispravno dranje lopte podrazumjeva da lopta lei na dlanu i da je stegnuta prstima. Ako lopta nije na dlanu nemogue je vriti jaa dodavanja i utiranje lopte. Lopta se moe drati na vie naina u zavisnosti od poloaja ake. Dranje lopte se dijeli na dranje jednom rukom, dranje sa dvije ruke i dranje jednom uz pomo druge ruke. U zavisnosti od usmjerenosti otvorene ake dranje moe biti pothvatom i nathvatom. Kod obuke ovog tehnikog elementa, izuzetno je bitno posvetiti panju uzrastu sa kojim se radi, pa shodno tome da se prilagodi i veliina lopte. Rukometne lopte imaju tri veliine, od jedan do tri, kako bi odreene uzrasne kategorije bile u mogunosti to bolje manipulisati loptom.

4.3.2. Dranje lopte jednom rukom

Dranje lopte jednom rukom je najee primjenljiv nain dranja lopte u rukometnoj igri. Veina dodavanja, utiranja kao i izvoenje ostalih

TEHNIKA U RUKOMETU

47

tehnikih elemenata sa loptom zahtjeva ovakav nain dranja lopte. Zavisno od poloaja ake, dranje lopte jednom rukom moe se izvesti sa nathvatom i pothvatom. Dranje lopte jednom rukom nathvatom zahtjeva da se kontakt ake i lopte vri na gornjoj polovini lopte, odnosno da je lopta uvijek izmeu tla ili pravca dodavanja i otvorene ake. aka treba da je to vie otvorena, prsti ravnomjerno rasporeeni, kako bi se to vie pokrila povrina lopte, najjai kontakt sa loptom treba da vre mali prst i palac, a potom i ostali prsti. Kod dobrog dranja mali prst i palac bi trebali da budu u jednoj liniji, a srednji prst da bude na sredinjoj linij lopte. Sve vrijeme lopta treba da ima kontakt sa dlanom.

Slika 4. Dranje lopte jednom rukom-nathvatom

Dranje lopte jednom rukom pothvatom treba da zadovolji poloaj prstiju kako je ve napomenuto s tim to se lopta dri odozdo. Kontakt otvorene ake sa loptom se ostvaruje na donnjoj polovini lopte, otvorena aka je izmeu tla i lopte.

Slika 5. Dranje lopte jednom rukom pothvatom

TEHNIKA U RUKOMETU

48

Najee greke koje se javljaju kod dranja lopte jednom rukom su uzak hvat, nedovoljna rairenost prtiju, dranje lopte samo prstima bez kontakta sa dlanom i fleksija ake prilikom dranja gdje se lopta pridrava unutranjim dijelom podlaktice ime se smanjuje pokretljivost ake.

Slika 6. Greke prilikom dranja lopte

Za kvalitetnije i sigurnije dranje lopte igrai koriste specijalan lijepak koji se nanosi na aku ili loptu, a to je pravilima rukometne igre dozvoljeno.

4.3.3. Dranje lopte sa dvije ruke

Ova tehnika dranja lopte je manje primjenjiva u rukometnoj igri, meutim nije zanemarljiva. Uobiajeno se koristi kod hvatanja nepreciznih lopti(visokih lopti, lopti pored tijela), a takoe i kao pripremna faza kod dodavanja i utiranja. Posebnu panju, kod obuke ovog elementa, treba obratiti u radu sa djecom mlaeg kolskog uzrasta. Zavisno od usmjerenosti aka, izdvaja se dranje lopte sa dvije ruke nathvatom i pothvatom.

Slika 7. Dranje lopte sa dvije ruke nathvatom

TEHNIKA U RUKOMETU

49

Dranje lopte nathvatom podrazumijeva da se kontakt dlanova sa loptom vri na gornjoj polovini lopte. Palevi su spojeni I zatvaraju ugao oko 90 stepeni, kaiprsti su okrenuti jedan ka drugom I zajedno sa palevima obrazuju trokut. Ostali prsti su iroko rasporeeni, kako bi ostvarili to bolji kontakt sa loptom. Dranje lopte podhvatom vri se kontaktom dlanova na donjoj polovini lopte. Prsti su iroko rasporeeni kako bi ostvarili to jai kontakt sa loptom. Kod ovog dranja mali prsti su spojeni I zatvaraju ugao oko 90 stepeni.

Slika 8. Dranje lopte sa dvije ruke pothvatom

Najee greke koje se javljaju kod izvoenja ovog elementa su neravnomjerno rasporeeni prsti na lopti, poloaj lopte prema korijenu ake, dranje lopte samo prstima.

4.3.4. Dranje lopte jednom uz pomo druge ruke

Ova tehnika dranja lopte se najmanje koristi u rukometnoj igri I uglavnom se odnosi na faze prilikom prijema lopte. Kontakt sa loptom se uspostavlja sa jednom rukom, kao kod dranja lopte jednom rukom, a poslije druga ruka ostvaruje sa bone strane kontakt sa loptom. Periodi dranja lopte jednom uz pomo druge ruke veoma kratko traju, tako da se ne koriste posebne vjebe za obuku ovog tehnikog elementa.

TEHNIKA U RUKOMETU

50

Slika 9. Dranje lopte jednom uz pomo druge ruke Vjebe za obuku dranja lopte

Individualne vjebe

1. Utisnuti loptu u aku, kako bi se ostvario hvat na pravi nain, izvriti kontrolu hvata

2. Lopta je na zemlji i igra naglo une uhvati loptu i izvri kontrolu hvata 3. Lopta se baca od pod, poslije odbijanja vri se hvatanje 4. Dri se lopta jednom rukom, isputa se i ponovo hvata prije kontakta sa

tlom 5. Lopta je u jednoj ruci, rola se preko dorzalnog dijela ake i ponovo se

hvata 6. Lopta u jednoj ruci rola se preko vrhova prstiju i dovodi se na dorzalni

dio ake, a potom se vraa preko vrhova prstiju u hvat 7. U svakoj ruci lopta, uz podizanje noge dohvatiti loptom none prste ili

unutranjost stopala, suprotna noga i ruka, vjeba se izvodi u mjestu ili kretanju

8. Voenje lopte sa loptom u ruci 9. Naizmjenino voenje lopte sa loptama u rukama 10. Kotrljanje lopte sa loptom u ruci Vjebe u parovima 11. Vjeba u parovima, sa jednom ili dvije lopte, oba igraa dre loptu i

pokuavaju da istrgnu loptu iz ake jedan drugom 12. Sklekovi u paru, jedan igra lei na leima sa loptom u rukama, a drugi

takoe dri lopte i radi sklekove

TEHNIKA U RUKOMETU

51

13. Lopta u jednoj ruci, konstantno kuckanje loptama, sa ciljem izbiti protivniku loptu iz ruke

14. U unju, lopte u obje ruke, guranje s ciljem izbaciti protivnika sa strunjae, oznaenog prostora ili ga oboriti na lea

15. Hvatalica, lopte u obje ruke kretanje kao pauk ili zec 16. Kolica jedna lopta se dri sa dvije ruke, u skokovima prei distancu 17. Kolica, lopte u obje ruke prei distancu 18. Lopta u jednoj ili u obje ruke, igranje tenisa 19. Lopta u jednoj ili obje ruke, odbijanje, dodavanje lopte iznad glave, da ne

padne na tlo 20. Lopta u jednoj ili obje ruke, igra se fudbal, kotrljanjem lopte 21. Rukometni rugby

3.4. Tehnika voenja lopte Moe se konstatovati da voenje lopte u savremenom rukometu nema

iroku primjenu, odnosno da se ovaj tehniki element rijetko koristi u rukometnoj igri. Meutim, to ne znai da se ne treba posvetiti panja kod obuke ovog elementa. Naprotiv, kod dece mlaeg uzrasta se posebna panja treba posvetiti obuci ovog elementa, jer voenjem lopte deca razvijaju oseaj za loptu, odnosno poloaj lopte u prostoru. Kod starijih uzrasta, se takoe insistira na uvjebavanju ovog tehnikog elementa, jer upravo situacije u igri kad se koristi voenje lopte predstavljaju momente igre kad se stvara prednost u odnosu na igrae odbrane. Voenje lopte ne predstavlja dominantan tehniki elemenat u savremenoj rukometnoj igri, meutim znaajno mjesto dobija u sljedeim situacijama:

1. izvoenje kontranapada voenjem se osvaja prostor do golmanovog prostora ili do zone uta

2. izvoenje driblinga voenjem se nadigrava protivniki igra kako bi se realizovala taktika zamisao

3. Igra protiv odbrane presing voenjem se stvara povoljnija situacija za dodavanje lopte, zadravanje lopte, nadigravanje

TEHNIKA U RUKOMETU

52

Voenje lopte je tehniki element koji se primjenjuje u - mjestu - kretanju U zavisnosti od visine voenja, voenje moe biti - nisko /u visini koljena/ - srednje /u visini kuka/ - visoko /u visini ramena/ Ako se posmatra putanja kretanja igraa, voenje moe biti

- pravolinijsko - slalom - cik-cak

Voenje se izvodi odbijanjem lopte od tlo, odnosno potiskivanjem lopte rukom prema tlu, a