KONFORMIZAM U SAVREMENOM DRUŠTVU

"Koliko god se opirali, svi smo do određene mjere konformisti. Pitanje je samo u kojoj

mjeri nas konformizam ograničava."

Foto: Ilustracija/Arhiv

Piše: Hamdo Čamo

Čovjek je misaono biće. Jedno od bezbrojnih koje se u svom razvoju intelektualno uzdiglo

tako visoko, da svojim sposobnostima mijenja svijet i prirodu oko sebe. Mijenjajući svijet i

okolinu, to biće mijenja okvire sredine u kojoj živi i koju počinje da poima sadržajima bitka,

sadržajima normi ponašanja koji sa vlastitim razvojem preuzimaju određene norme

ponašanja. Život pojedinca dovoljno je kompleksan za najozbiljnije projekte i studije. Život

ljudske zajednice, život društva ipak predstavlja nešto najkompleksnije. Za stvaranje

budućnosti čovjeku je potrebna vizija, a ona je najčešće predstavljena od fragmenata

prošlosti i sadašnjosti. Generacije društva preuzimaju okvire tradicionalnih, društvenih i

socijalnih normi i upotrebljavaju ih, zajedno sa nasljeđem prošlosti u životu vizije

budućnosti. Nasljeđe prošlosti, koje zna da počiva na ruševinama starog, često je fundament

na kojem se razvijaju novi odnosi.

Pojedinac, pogotovo onaj tradicionalni, traži jasne koordinate svog djelovanja, traži

sigurnost i izvjesnost, nije spreman da preuzme slobodu samostalnog i odgovornog

djelovanja. U okvirima građanskog društva pojedinac ima stabilne koordinate djelovanja,

koordinate koje postavlja privatno vlasništvo, izgrađivane stoljećima i pojačavane

uticajeima religije. U društvima u kojima je ukinuto privatno vlasništvo, a uspostavljen

mehanizam državne regulative, također su veoma jasna 'pravila igre', jaz između raspada

prijašnjeg sistema, vlastitite ličnosti i nivoa aspiracija (s obzirom na vrijednosni sistem)

znatno je manji, prostor samostalnog odlučivanja sužen, i samim tim, na određen način,

uspostavljen i veći uticaj izvjesnosti i sigurnosti.

Konformizam je način života i življenja slabih i prije svega nesigurnih ljudi. Volter će

jednom reći „Naša bijedna vrsta je tako napravljena da oni koji hode po dobro utabanoj stazi

uvijek kamenjem gađaju one koji pokazuju novi put“. Mase, često iz čistog osjećaja

komfornosti, osjećaja ugodnosti, prihvaćenosti, slijede liniju manjeg otpora koja ih vodi

tamo, odakle povratka nema. Suprotno konformizmu jeste buntovništvo koje pokušava da

razbije stereotip ponašanja većine i ukaže na mogućnost drugačijeg ponašanja uprkos

ogromnog pritiska većine, uprkos pritiska okoline.

Probleme psihologije grupa u prošlosti rješavali su bezbrojni psihoanalitičari, sa također

bezbrojnim i raznovrsnim rezultatima. Djelovanje grupa, bez obzira da li oni davali

rezultate ili ne, socijalni je čin koji proizilazi i nastaje iz potrebe za promjenom. Samo takvo

djelovanje izaziva pažnju većine i ukoliko zadobije povjerenje i interes, dolazi do

priključivanja drugih članova društva, ukoliko rezultati izostaju, često dolazi do raspada

grupe, mada ima i drugih primjera.

U grupama je poznato djelovanje snaga i aktivnosti koje nastaju kao posljedica

pojedinačnog (autoritativnog) i kao posljedica djelovanja većine (majorativnog). Ponašanja

pojedinaca i članova grupe različita su i ovise od vrste djelovanja snaga iz navedenih

primjera. U ponašanju grupe uvijek su primjetne tri vrste ponašanja: Konformizam,

popuštanje i pokoravanje. U grupama se događaju sve vrste ponašanja i instikta, istih kao

što je to slučaj da se događaju u društvima: upoznavanje, odmjeravanje, ovisnost,

ljubomora, ignorisanje, zabušavanje, uticaj okoline, zakon većine, imitiranje, prihvaćenost,

odbačenost, arogancija, dokazivanje, natjecateljski duh i t.d.

Vratimo se našem konformisti. On to nikada ne bi postao kao pojedinac. Pojedinca na

konformizam tjera okolina, ponašanje okoline, ponašanje većine i u pojedinim

slučajevima upravo takvo ponašanje nije preporučljivo, niti je zdravo za pojedinca. Vrijedno

pomena u svemu tome jeste, da je pojedinac svega toga svjestan, ali ne može da se otme i

otrgne ponašanju većine, najviše iz straha da ne bude odbačen, a proces konformizma se

hrani upravo time, samim sobom, te sebi tako postaje svrha i cilj. Stvara se začarani krug

zbog čega nije moguće da dođe do promjena u ponašanju, prilikom čega nastaje zatišje i

inertnost, tako nastaje konformizam.

Najpoznatija istraživanja problema grupe, konformizma, pokoravanja, jesu istraživanja

Ascha, Jakobsa, Kampbela, Šahtera, Milgrama, koji rezultatima svojih istraživanja mogu da

posluže za dublje i dalje analize i proučavanja.

U svakom slučaju, njihova istraživanja svode se na zaključke koje treba izdvojiti zbog

njihove važnosti, čime se nikako ne umanjuju rezultati drugih i drugačijih istraživanja.

Naime, pojedinci koji su suočeni sa nesigurnošću u grupi počinju da gledaju na druge

članove koji im izgledaju sigurnije od njih, bilo u donošenju odluka, zaključaka, odlučivanju

ili snagom argumenata. U grupama se uvijek pojave oni koji su svojim nastupom drugačiji

od drugih. Za mnoge primjere istraživanja vrijedi pravilo: „Jednom uspostavljene grupne

norme pojedinac poštuje i kad je sam“ i to je ono što je interesantno poglavlje u kojem

mnogi vide polje djelovanja na 'promjenu ponašanja'. Najteži dio jeste, otkrivanje upravo te

norme, tog momenta koji moguće navodi ostale na promjenu ponašanja, na što utiče

važnost, veza grupe, blizina ili udaljenost, norme reciprociteta, samosvjesnost članova, cilj,

ostvarivost i mnogo toga drugoga.

Kada je riječ o pokoravanju, jednom vrlo važnom činiocu i sastavnom dijelu ponašanja

jedinke, na vidjelo izlazi jedna vrlo interesantna činjenica. Istraživanja su jasno pokazala da

je pokoravanje destruktivnim naredbama više pravilo nego iznimka. Ovo treba

zapamtiti, jer se više od polovine ispitanika, upravo tako ponašalo, mada su bili svjesni da

takvim načinom ponašanja štete grupi, ugledu partnera, na kraju i samom sebi „usprkos

značajnoj emocionalnoj nelagodi koju su sami osjećali“. Još važnije, „situacija, a ne neka

aberantna osobina sudionika direktni je uzrok tih rezultata!“

Ne zaboravimo probleme koji svakom pojedincu iskrsnu u obliku nedoumice i pitanja

„vjerovati sebi ili drugima“, „kome vjerovati“ . Ipak, najopasniji oblik djelovanja je na

ponašanje pojedinca je djelovanje koje nosi naziv „manipulacija“, pri čemu je izvor

manipulacije, bilo kroz današnje uticaje medija, državnih organa, institucija ili drugih,

sasvim sporedna stvar. Stanje u kojem se pojedinac, grupa ili društvo nađe, stanje je

koje su isti najvjerovatnije sami dozvolili, prećutno odobrili, tako da isti moraju to

stanje i da riješe. Jedino su oni pozvani i odgovorni kako će da uređuju sebi život i da im u

tome zasigurno neće pomoći bježanje od problema, konformizam, a najmanje zabušavanje i

pokoravanje. Ignorisanje problema znači samo jedno, još veći problemi.

Društvenoj problematici današnjice, vezanoj za naše prostore za koju mnoga društva ne

nalaze objašnjenja, rješenja niti izlaz, nije nepoznat iritantantno neodgovoran odnos

intelektualnih, političkih, vjerskih, bankarskih i drugih elita zaigranih sobom, koje su na

jednoj strani itekako politički involvirane u latergičnoj mreži konformizma, naspram

latentne opštedruštvene zasićenosti historijskim događajima. Na ovom mjestu citirajmo

nekadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila koji je upirući prstom na Balkan svijet

upoznao sa historijskim događajima riječima: “Balkan stvara više historije nego što može da

je potroši”. Čitati, podnese.

Naposljetku, nije li konformizam za jedne način života i življenje jakih, sposobnih, pa i

nepoštenih, utjeha ljepote uživanja 'historijskog trenutka', a za druge bijeg od istog iz straha

od sutrašnjice. Što je prvih manjina, a drugih većina, uopšte ne utječe na granice

prilagođavanja okolini, zbog nedovoljne hrabrosti, naglo stečenog statusa, iz sebičnih

razloga konformizma.

Nadolazeće promjene očekuju cijelo društvo, ne samo vladajuću elitu koja pored, iz

glasačkog povjerenja proisteklog povlaštenog odnosa u službi građana, u društvu

ima i veću odgovornost. A, gdje je odgovornost, posebno ona prema državi i društvu,

tu za konformizam nema mjesta.

Literatura

- Ivan Šiber, Politička misao, Konformizam i društvo, str.24

- Aschovo istraživanje konformizma, Duljina linija, 1955

- Jacobs i Campbell (1961), Prenos pogrešnih uvjerenja

- Aronson, Eliot (2005), Socijalna psihologija

- Keisler i Keisler, 1972

15.05.2014