KONKURENTNOST FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EUROPSKE UNIJEoliver.efri.hr/zavrsni/292.B.pdf · poboljša konkurentnost farmaceutske industrije u Uniji na željenom nivou, a to je pozicija

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

GORAN LUČIN

KONKURENTNOST FARMACEUTSKE INDUSTRIJE

EUROPSKE UNIJE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

KONKURENTNOST FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EU

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Mikroekonomske politike EU

Mentor: Prof. Dr. Sc. Vinko Kandžija

Studenti: Goran Lučin 0081081398

Studijski smjer: Gospodarstvo EU

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ...................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza .............................................................................................................. 1

1.3. Svrha i cilj istraživanja .................................................................................................. 2

1.4. Znanstvene metode ........................................................................................................ 2

1.5. Struktura rada ................................................................................................................ 2

2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST INDUSTRIJSKE POLITIKE U

EUROPSKOJ UNIJI ..................................................................................................................... 4

2.1. Europska integracija u industriji ................................................................................... 4

2.2. Značaj industrijske politike ........................................................................................... 5

2.3. Mala i srednja poduzeća kao temelj europske industrije ............................................... 6

2.4. Produktivnost u industriji EU ........................................................................................ 6

2.5. Politika patenata u EU ................................................................................................... 7

3. ČIMBENICI KONKURENTNOSTI EUROPSKE FARMACEUTSKE INDUSTRIJE ...... 9

3.1. Glavne karakteristike farmaceutske industrije .............................................................. 9

3.2. Zakonski okvir za medicinske proizvode za ljudsku uporabu u EU ........................... 11

3.3. R&D kao najvažniji čimbenik konkurentnosti u farmaceutskom sektoru ................... 14

3.4. Izdaci za zdravstvo i lijekove u EU ............................................................................. 16

3.5. Lanac distribucije ........................................................................................................ 20

3.6. Struktura tržišta ........................................................................................................... 22

4. ANALIZA FARMACEUTSKE INDUSTRIJE U EU ........................................................ 31

4.1. Proizvodnja ................................................................................................................. 32

4.2. Potrošnja ...................................................................................................................... 35

4.3. Izvoz i uvoz farmaceutskih proizvoda......................................................................... 39

4.4. Struktura troškova, profitabilnost i produktivnost ...................................................... 42

5. ANALIZA EUROPSKE FARMACEUTSKE INDUSTRIJE U ODNOSU NA SAD........ 48

5.1. Cijene u EU i SAD-u ................................................................................................... 48

5.2. Uzorci, pokazatelji i usporedbe između farmaceutskih kompanija u EU i SAD-u ..... 51

5.3. SAD-EU razlike u rastu R&D-a .................................................................................. 53

5.4. Potpora R&D-a ............................................................................................................ 54

6. MJESTO FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EU U SVIJETU .......................................... 57

7. UČINCI FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EU NA GOSPODARSTVO EU-a ............... 60

8. PERSPEKTIVE EUROPSKE FARMACEUTSKE INDUSTRIJE .................................... 62

9. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 66

LITERATURA ............................................................................................................................ 69

POPIS TABLICA ........................................................................................................................ 72

POPIS GRAFIKONA ................................................................................................................. 73

POPIS SHEMA ........................................................................................................................... 74

1

1. UVOD

Farmaceutska industrija veoma je značajna za gospodarstvo Europske unije i njenih članica,

ona je jedna od ključnih sektora što se tiče zapošljavanja i proizvodnje u Uniji. U diplomskom

radu prikazano je na koji način europska farmaceutska industrija funkcionira, kako se

Europska komisija i države članice odnose prema toj industriji, kakvo je tržište farmaceutskih

prioizvoda u Uniji, te da li je konkurentna u domaćim i svjetskim okvirima.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Europska unija započela je svoj put ujedinjavanja Europe upravo s industrijom. Početak

integracije započinje davne 1951. godine kada je osnovana Europska zajednica za ugljen i

čelik (CECA/ESCS)1. Industrija ugljena i čelika više nije toliko važna, kao npr. farmaceutska

industrija, a nju karakteriziraju visoki troškovi istraživanja, razvoja i inovacija, koncentracija

industrije i cjenovna fragmentacija tržišta. Tržište farmaceutskih proizvoda je veoma

kompleksno zbog znatnog utjecaja vlada i karakterizira ju veliki stupanj pravne regulacije za

ostvarenje raznih ciljeva. Ciljevi sežu od poticanja inovacija do osiguranja zadovoljavajuće

razine zdravstvene skrbi i održavanja javne potrošnje na minimalnoj razini. Način realizacije

održive i konkurentne industrije čini glavni problem istraživanja, a od tud dolazi i predmet

istraživanja koji se bazira na istraživanju svih bitnih činjenica koje su potrebne da se održi i

poboljša konkurentnost farmaceutske industrije u Uniji na željenom nivou, a to je pozicija

svjetskog broja jedan.

1.2. Radna hipoteza

Unatoč povećanim naporima u Uniji, kako na nacionalnom, tako i na nadnacionalnom nivou

da se poveća nivo i kvaliteta investicija u istraživanje i razvoj, pokazatelji govore da Unija i

dalje znatno zaostaje za SAD-om. Sveukupni troškovi za istraživanje i razvoj, na primjer,

posebno u privatnom sektoru i dalje su niski i stagniraju u odnosu na ostale velesile u

farmaceutskoj industriji kao što je SAD. Stoga radna hipoteza glasi: Moguće je dokazati da

farmaceutska industrija EU zbog mnogih unutarnjih i vanjskih čimbenika zaostaje u razvoju u

odnosu na SAD.

1 franc. Communaute europeenne du charbon et de l'acier

engl. European Coal and Steel Community

2

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Izravno u svezi s problemom i predmetom istraživanja te postavljenom hipotezom određena je

svrha istraživanja: Istražiti sve čimbenike koji su relevantni za europsku farmaceutsku

industriju i tržište farmaceutskih proizvoda te ih usporediti sa najvećim konkurentom, SAD-

om, te razmotriti i dati praktična rješenja koja bi pridonijela konkurentnosti farmaceutske

indsutrije u EU.

Sukladno postavljenoj svrsi istraživanja određeni su i ciljevi istraživanja: dati uvid u

teorijske osnove farmaceutske industrije u EU, prikazati tržišnu strukturu EU-a, ukazati na

probleme zbog kojih farmaceutska industrija zaostaje za onom iz SAD-a. Osim toga, dokazati

zbog čega fragmentacija sektora istraživanja i razvoja nije dobra i zbog čega se EU na tom

području treba više potruditi pojednostaviti procese s kojima bi se stvorilo jedinstveno tijelo

koje će moći konkurirati onom iz SAD-a. Da bi se primjereno riješio problem istraživanja,

ostvario predmet istraživanja i dokazala postavljena hipoteza, te postigli svrha i ciljevi

istraživanja dati su odgovori na sljedeća pitanja:

1. Kada je nastala zajednička industrijska politika?

2. Što karakterizira farmaceutsku industriju u EU?

3. Kakva je ponuda farmaceutskih proizvoda na tržištu EU?

4. Kakva je potražnja farmaceutskih proizvoda na tržištu EU?

5. Koliko je R&D važan za konkurentnost farmaceutske industrije?

6. U kojim ekonomskim pokazateljima je SAD bolji od EU i zašto?

7. Koje su perspektive i budući potencijali farmaceutske industrije u EU?

1.4. Znanstvene metode

Prilikom istraživanja i prezentcije rezultata istraživanja u diplomskom radu korištene su

mnogobrojne znanstvene metode, od kojih su najbitnije: metoda analize i sinteze, metoda

dokazivanja i opovrgavanja, induktivna i deduktivna metoda, metoda deskripcije i metoda

kompilacije.

1.5. Struktura rada

U prvom dijelu, Uvodu prezentiraju se problem i predmet istraživanja, radna hipoteza, svrha i

ciljevi istraživanja te znanstvene metode koje su primjenjene u izradi rada.

3

Drugi dio, Teorijska i pravna zasnovanost industrijske politike u Europskoj uniji, govori o

nastajanju industrijske politike u Uniji, kratka povijest od Pariškog ugovora pa do Lisabonsog

ugovora i prepreke koje postoje da se razvije zajednička industrijska politika.

Treći dio, Čimbenici konkurentnosti europske farmaceutske industrije govori o glavnim

karakteristikama Europskog farmaceutskog tržišta, o zakonskim okvirima koji su na snazi za

farmaceutske proizvode u Uniji, istraživanju i razvoju, izdacima za zdravstvo i lijekove,

opisuje lanac distribucije lijekova i objašnjava strukturu europskog tržišta.

Četvrti dio, Analiza farmaceutske industrije EU, govori o proizvodnji farmaceutskih

proizvoda u EU, o njihovoj potrošnji u Uniji. Opisuje u koje zemlje svijeta EU najviše izvozi,

iz kojih uvozi farmaceutske proizvode.

Peti dio, Analiza europske farmaceutske industrije u odnosu na SAD, prikazuje usporedbu EU

sa najjačom farmaceutskom industijom na svijetu. Opisuje kakve su cijene u EU, a kakve u

SAD-u, uspoređuje europske i američke farmaceutske kompanije, razlike u rastu u R&D-a i

kakva je potpora za R&D u EU, a kakva je u SAD-u.

Šesti dio, Mjesto farmaceutske industrije EU u svijetu, prikazuje daljnju usporedbu

ekonomskih čimbenika u odnosu na SAD, jer su EU i SAD dvije najjače farmaceutske

industrije na svijetu.

Sedmi dio, Učinci farmaceutske industrije EU na gospodarstvo EU-a, govori o tome kako

indirektni učinci koje ostvari europska farmaceutska industrija djeluje direktno ili indirektno

na gospodarstvo i zdravlje europljana.

Osmi dio, Perspektive europske farmaceutske industrije, opisuje što farmaceutska industrija

može očekivati u budućnosti, koje su prilike, a koje prijetnje farmaceutskom sektoru i kakav

se rast svjetske farmaceutske industrije očekuje u sljedećih nekoliko godina.

U devetom dijelu, Zaključku, sažeto je opisano sve ono što je obrađeno u radu.

Literatura sadrži sve izvore literature koji su korišteni za pisanje ovog rada, a sastoji se od

knjiga, znanstvenih članaka, web članaka, publikacija, internet adresa i sl.

Na samom kraju naznačen je popis grafikona, tablica i shema, sadrži sve grafikone, tablice i

sheme koje su korišteni u objašnjavanju tematike

4

2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST INDUSTRIJSKE

POLITIKE U EUROPSKOJ UNIJI

Pravna zasnovanost industrijske politike u Eurospkoj uniji formalno započinje Člankom 173

(stavak 1) Ugovora o funkcioniranju EU-a (bivši članak 157 Ugovora o EZ-u) koji

naglašava kako je cilj Unije i njezinih članica stvaranje povoljnih uvjeta za unaprijeđenje

konkurentnosti europske indsutrije u skladu sa sustavom otvorenog i konkurentnog tržišta.

predviđa se djelovanje na faktore okruženja poduzeća, naročito:2

na politiku inovacija, istraživanja i tehnološkog razvoja

na način da se pogoduje razvoju poduzeća, poglavito malih i srednjih, kao i suradnji

između poduzeća

ubrzanju strukturalnih prilagodbi u industriji.

2.1. Europska integracija u industriji

Kada je 18. travnja 1951. godine Pariškim ugovorom osnovana Europska zajednica za ugljen i

čelik, tada je i neformalno započela industrijska politika u Europi. Međutim niti u Pariškom i

kasnije 1957. godine u Rimskom ugovoru nije predviđena zajednička industrijska politika.

Ugovorom o Europskoj uniji (1992.), kojom je revidiran Rimski ugovor, uveden je podnaslov

o industriji, ali ne i o industrijskoj politici (Članak 171, stavak 1, Ugovora o funkcioniranju

EU-a) (Kandžija, Cvečić, 2011., str. 754).

Lisabonskim ugovorom koji je na snazi od 2009. godine definira kako industrija spada u

područja gdje Unija donosi odluke o aktivnostima potpore, koordiniranja i nadopunjavanja

aktivnosti zemalja članica, što znači da u području industrije EU nema izravne nadležnosti, ali

potiče suradnju i pomaže članice u razvoju njihove industrije.

Europska unija time izravno ne utječe na industriju, provođenjem europskih politika tržišnog

natjecanja, istraživanja, normizacije i regionalnog razvoja djeluje se na industriju. Zajednička

trgovinska politika pogodovala je i još uvijek pogoduje oporavku pojedinih sektora s

poteškoćama (koji su najviše pogođeni krizom), na način da poboljšavaju konkurentske

prednosti u odnosu na SAD, i sve brže rastuće ekonomije iz istočne i jugoistočne Azije.

2 Konsolidirana verzija Ugovora o funkcioniranju EU, op. cit.

5

2.2. Značaj industrijske politike

Industrijska politika obuhvaća sve državne intervencije koje su usmjerene na ponudu u

gospodarstvu (poduzeća, industrije, sektori) i ciljaju utjecati na industrijsku strukturu

gospodarstva i/ili njezine promjene (Kandžija, Cvečić, 2011., str. 755). Znači, ona utječe na

poticanje proizvodnje i/ili potiče ulazak/izlazak proizvoda na specifična tržišta dobara.

Industrijska politika se može odnositi na sve tipove komercijalnih djelatnosti u gospodarstvu,

uključujući trgovinu i usluge, pri čemu su glavni tipovi politika ( Budzinski, 2004.):

selektivne industrijske politike, koje favoriziraju specifična poduzeća, industrije ili

sektore

opća industrijska politika, kada nema diskriminacije između poduzeća, industrija ili

sektora.

Europska unija više preferira horizontalne mjere ili tzv. tržišno orijentirani pristup od tzv.

intervencionističkog pristupa zbog toga što se na taj način uklanjaju distorzije u tržišnom

natjecanju uklanjanjem trgovinskih barijera, prevencijom monopola, neiskrivljujućim

državnim pomoćima, poboljšanjem poslovne klime itd.

Instrumenti industrijske politike su brojni, dijele se na osnovne i pomoćne. Osnovni

instrumenti su subvencije i porezne olakšice, a pomoćni su npr. zajmovna jamstva (garancije),

utvrđivanje specifičnih normi (standarda) u proizvodnji i poslovanju, javne nabavke,

aktivnosti poput 'kupujmo domaće' i sl.

Intervencije ako postoje, moraju biti opravdane. Europska unija potiče fer tržišnu utakmicu,

gdje svi sudionici na tržištu imaju jednake uvjete, intervencijom se iskrivljuje optimalna

alokacija resursa i dinamično tržišno natjecanje (inovacije, fleksibilnost, suverenost

potrošača...) i na taj način se privilegiraju pojedina poduzeća, sektori i industrije na štetu

ostalih sudionika na tržištu i na taj način najviše štete se čini onima zbog kojih se proizvodi

stvaraju, a to su potrošači. Ispravljanje tržišnih nedostataka ključni je smisao industrijske

politike, a to se provodi uz pomoć poticanja politike istraživanja i razvoja čime određeno

gospodarstvo ostvaruje pozitivne eksterne učinke i dolazi do tzv. 'spill-over' učinka, kojim

mogu biti zahvaćeni i drugi sektori ili gospodarstva, i upravo zbog toga je farmaceutska

industrija jedna od najvažnijih industrija u EU.

6

2.3. Mala i srednja poduzeća kao temelj europske industrije

Žila kucavica europskog gospodarstva zasigurno čine mala i srednja poduzeća (skrećeno:

MSP). Ona čine oko 99% industrijskog tkiva Unije (preko 200 milijuna poduzeća) i

zapošljavaju više od 2/3 radnika iz privatnog sektora, te ostvaruju više od polovice

novoostvarene vrijednosti u Uniji (Kandžija, Cvečić, 2011., str. 767). Broj i udio malih i

srednjih poduzeća u farmaceutskoj industriji se posljednjih nekoliko desetljeća povećao,

ali njihov udio u ukupnom EU prometu se smanjuje. Bez obzira na ovaj podatak,

prosperitet MSP-a je ključan za ostvarivanje gospodarskog rasta i za očuvanje i stvaranje

novih radnih mjesta. Lisabonska strategija odredila ih je kao ključnu odrednicu strategije pod

imenom „Think Small First“.

Mala i srednja poduzeća imaju brojne prednosti naspram velikih korporacija: fleksibilniji

oblik poslovanja (važno zbog sve bržiš tehnoloških promjena i globalizacije), lakše

zapošljavanje 'zakinutih kategorija' stanovnika (žena, hendikepiranih ili starijih stanovnika...),

karakteriziraju ih bolji društveni odnosi, bolja komunikacija među zaposlenima, skoro

'obiteljska' radna atmosfera, sve više prisutniji u novim granama koje omogućuju brži rast i

lakšu prilagodbu zahtjevima na tržištu (Kandžija, Cvečić, 2011., str. 767).

Postoje tri podvrste malih i srednjih poduzeća da bi se lakše izvršila procjena poduzeća koja

imaju pravo na pomoć iz sredstava EU-a, a to su (Kandžija, Cvečić, 2011., str. 767):

mikropoduzeća (1 – 9 zaposlenih; godišnji prihod i/ili godišnja bilanca stanja

ispod 2 milijuna eura)

mala poduzeća (10 – 49 zaposlenih; godišnji prihod i/ili godišnja bilanca stanja

ispod 10 milijuna eura)

srednja poduzeća (50 – 249 zaposlenih; godišnji prihod i/ili godišnja bilanca

stanja ispod 43 milijuna eura).

Najbrojnija su mikropoduzeća i ona su ujedno i najzaslužnija za najveći broj radnih mjesta

stoga se smatraju najpropulzivnijom formom poduzeća (Kandžija, Cvečić, 2011., str. 767).

2.4. Produktivnost u industriji EU

Što se tiče produktivnosti, Europska unija kao cjelina, zaostaje za SAD-om i Japanom. Stoga

gospodarski akteri i javne vlasti u EU trebaju posvetiti veću pozornost faktorima koji utječu

na rast produktivnosti, a ključni faktori rasta produktivnosti su: razvoj tehnologije,

7

investicije u istraživanje i razvoj (R&D)3, stupanj korištenja proizvodnih kapaciteta, troškovi i

sposobnosti kvalificirane radne snage, kvalificirano upravljanje poduzećima i organizacija

proizvodnje.Otvaranje Unutarnjeg tržišta i uvođenjem eura kao zajedničke valute omogućilo

je potpuno iskorištavanje ekonomije obujma, smanjenje troškova administracije, lakši pristup

javnim nabavama svih zemalja članica i bolju međunarodnu suradnju. Zbog niže razine

produktivnosti u odnosu na spomenute glavne konkurente, Unija mora najviše ulagati u

inovacije, strukturne prilagodbe i sustavno vrednovanje poslovnih običaja i otkloniti bilo

kakav rizik deindustrijalizacije (Kandžija, Cvečić, 2011.). Bitan pokazatelj ukupne

produktivnosti u nekom gospodarstvu, pa tako i u EU mjeri se po produktivnosti rada (u

makroekonomskom smislu, produktivnost rada izražava se kao BDP zemlje po glavi

stanovnika). Nakon II. svjetskog rata vidljiv je trend smanjenja broja radnih sati, a pogotovo u

vodećim članicama EU-a (Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji). Ako se uspoređuje EU

sa najvećim gospodarstvom svijeta SAD-om, može se vidjeti da je prosječni godišnji porast

produktivnosti po zaposlenom od 1980. do 1994. godine u Uniji (EU15) bio je veći nego u

SAD-u, međutim nakon 1995. godine rast europske produktivnosti je usporen (što je smanjilo

konkurentnost gospodarstva), a američki ubrzan. Nakon 1995. godine realni output u SAD-u

rastao je dvostruko brže nego u EU15. U novom stoljeću, točnije tijekom 2006. godine

produktivnost rada je rasla nešto brže nego u SAD-u ali još uvijek zaostaje za otprilike 40%

(Kandžija, Cvečić, 2011., str. 759).

2.5. Politika patenata u EU

U području patentiranja, Europsko pravo je hibridni sustav koji se bazira na Europskoj

konvenciji patenata (EPC – European patent convention). EPC izdaje materijalno pravo i

postavljuje konstrukciju za administrativne poslove unutar EPC-a. Unutar EPC sustava

patente pregledava i odobrava Europski ured za patente (EPO – European patent office),

prema zakonu koji važi unutar EPC-a. Patenti koji su odobreni od strane EPO-a se obično

nazivaju Europski patenti, ali treba naglasiti da članstvo EPC-a nije paralelno sa Europskom

unijom. Sve članice Europske unije su ujedno članice i EPO-a, ali postoje i zemlje članice

EPO-a koje nisu članice EU.

Kada se patent jednom odobri, on tada stupa na snagu samo ako je u suglasnosti na

nacionalnim zakonodavstvom EPC države za koju se ovjerio. Na primjer, ako vlasnik patenta

vjeruje da netko krši prava njegovog patenta u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Njemačkoj, mora

3 eng. Reasearch and Development

8

tužiti obje države. Iako su nacionalni zakoni za patente svih članica EPC-a harmonizirani sa

EPC-om, sudovi u različitim zemljama članicama mogu interpretirati zakon drugačije. Isto

tako, zakoni mogu doći do drugačijih zaključaka koji se temelje na drugačijim dokazima koje

su prikazani na parnicama u drugim zemljama članicama. Stoga se može dogoditi, da je patent

valjan u jednoj zemlji članici, a u drugoj nije.

Stoga se veliki napori ulažu unutar da se stvori jedinstveni Europski patent koji će, kada se

odobri biti valjan u svim zamljama članicama. Sporazumi oko važnih točaka su dogovoreni na

nivou Europskog vijeća tijekom 2012. godine i realno je očekivati njegovu realizaciju u vrlo

skoro vrijeme (IPI Canada, 2012. str. 5,6).

9

3. ČIMBENICI KONKURENTNOSTI EUROPSKE FARMACEUTSKE

INDUSTRIJE

Farmaceutska industrija spašava živote i poboljšava kvalitetu života ljudi. Farmaceutska

industrija je jedan od ključnih sektora europskog gospodarstva. Sektor zapošljava (508.000)

europljana i veže veliku razinu proizvodnje za velikom razinom inovacija.

Studija koju je provela Europska komisija u rujnu 2009. godine pokazala je da je

farmaceutsko tržište od vitalne važnosti za Europu i dokazano je da su razna poboljšanja na

tržistu moguća (pretežito kroz poboljšanje učinovitosti prodaje i oglašavanja) i da bi ta

poboljšanja digla vrijednost i do tri milijarde eura što bi u konačnici najviše osjetili europski

potrošači (ECORYS, 2007).

Glavni čimbenici konkurentnosti farmaceutske industrije su: Istraživanje i razvoj, pravni

okviri za farmaceutske proizvode, ljudski kapital, potražnja i ponuda farmaceutskih proizvoda

na domaćem i stranom tržištu.

3.1. Glavne karakteristike farmaceutske industrije

Tržište farmaceutskih proizvoda je veoma kompleksno zbog znatnog utjecaja vlada i

karakterizira ga veliki stupanj pravne. Ciljevi sežu od poticanja inovacija do osiguranja

zadovoljavajuće razine zdravstvene skrbi i održavanja javne potrošnje na minimalnoj razini.

Potražnju u farmaceutskom sektoru karakterizira veoma složen međuodnos između

pacijenata, liječnika, bolnica, osiguravajućih kuća i sustava za naknadu štete. Za propisane

lijekove tj. lijekove koji se izdaju na recept, posljednji potrošač (o.a. pacijent), sustavno se

razlikuje od onoga koji stvara odluke (liječnika koji te lijekove propisuje) i osiguravajućih

kuća ili zdravstvenih sustava koji te lijekove plaćaju. Uvijek se traži najekonomičniji način da

se kroz što manje troškove krajnjem potrošaču odobre lijekovi koji su djelotvorni.

Ponudu u farmaceutskom sektoru čine dva tipa kompanija:

kompanije originatori (pokretači)

generičke kompanije.

Kompanije originatori su kompanije koje ulažu u istraživanja u nove proizvode, razvijaju ih

od laboratorija do odobrenja za tržište i plasiraju ih na tržiše. Takve kompanije mogu biti

10

velike multinacionalne korporacije ili mala MSP (mala i srednja poduzeća) koja svoju

proizvodnju baziraju na određenom specijalnom proizvodu.

Generičke kompanije su kompanije koje koriste poslovne modele koji imaju za cilj razvoj

lijekova koji su isti ili slični proizvodima koje su proizvele kompanije pokretači. Generičke

kompanije plasiraju svoje proizvode na tržište čim originator kompanijama istekne licenca ili

patent za neki proizvod kojeg su razvili i prodaju ih po puno nižim cijenama nego što su to

činili kompanije pokretači. Kao za primjer može se uzeti hrvatska Pliva i njezin lijek

Sumamed kojeg je proizvela 1980. godine i patentiran je bio do 2005. godine. Tek tada su

generičke kompanije mogle početi prodavati svoje proizvode slične ili iste sumamedu.

Generičke kompanije koje djeluju na europskom tržištu puno su manje nego originator

kompanije. Razlika između generičkih kompanija i originator kompanija isto se vidi u

njihovim strukturama troškova gdje kod generičkih kompanija najviše troškova ima u

proizvodnji, dok kod kompanija pokretača su najveći troškovi za istraživanje i razvoj,

oglašavanje i prodaju.

Veliki je fokus na istraživanju i razvoju (R&D). R&D je veoma važan u životnom ciklusu

nekog lijeka i potrebno je u prosjeku između dvanaest i četrnaest godina da se razvije

određeni proizvod. Na globalnoj razini, farmaceutski sektor je sektor koji najviše troši na

R&D. S obzirom da je istraživanje i razvoj od krucijalne važnosti u ovom sektoru, te sve

rizike i visoke troškove koje nosi sa sobom, mogućnosti pristupa kapitalu od vitalne je

važnosti za farmaceutski sektor. Posebno MSP ovise o vanjskim izvorima kapitala osobito

kada tek ulaze na tržište.

Venture kapital i tzv. grantovi su među najvažnijim izvorima financiranja u otkrivanju i

razvoju novih lijekova. Sektor je jako reguliran. Važni primjeri politike regulacije su patenti,

politika cijena i naknada.

Farmaceutski sektor čini veoma važnu kariku u EU gospodarstvu sa vrijednošću proizvodnje

od 187.301,7 milijardi eura (2010.), što čini oko 4% od dodane vrijednosti u EU. Udio je

mnogo veći u nekim članicama poput Belgije, Švedske, Danske i Slovenije, i kreće se od 8,5

do 10% ukupne dodane vrijednosti. Dodana vrijednost sektora značajno je rasla po

nominalnoj stopi godišnjeg rasta od 7% u periodu od 2002.-2006. Farmaceutska industrija

zapošljava oko 508.000 ljudi (2010.), što čini ukupno oko 2% od ukupne zaposlenosti u

proizvodnji u EU.

11

Iako je SAD još uvijek najvažnije tržište kada se govori o ukupnoj vrijednosti prodaje

farmaceutskih proizvoda, vrijednost EU proizvodnje farmaceutskih proizvoda potiskuje

proizvodnju SAD-a. To se reflektira u jakoj poziciji EU-a na međunarodnom tržištu

farmaceutskih proizvoda, sa značajnim i rastućim trgovinskim viškom od 32 milijarde eura.

Eksterni izvoz EU-a broji oko 70% ukupne svjetske trgovine farmaceutskih proizvoda i taj

izvoz nije limitiran na određen broj tržišta. Iako je SAD najvažnije izvozno tržište, EU izvozi

i na ostala tržišta diljem svijeta i kao rezultat toga u mnogim zemljama u razvoju EU ima

veliki udio u ukupnom uvozu, uključujući tržišta u nastajanju koja doživljavaju veliki rast

tržišta farmaceutskih proizvoda. U samoj EU, Njemačka, Francuska, Irska, Belgija i

Ujedinjeno Kraljevstvo pokazuju veliki trgovinski suficit u ovom sektoru.

U okvirima tržišne strukture, sektor je umjereno centraliziran. Karakterizira ga relativno mala

grupa velikih farmaceutskih kompanija koje predstavljaju značajan udio u godišnjem obrtu

EU-a: u 2006., poduzeća sa više od 250 zaposlenih predstavljale su oko 10% od ukupnog

broja poduzeća, ali zaslužne su za više od 80% godišnjeg obrta u EU farmaceutskoj industriji.

Broj i udio malih poduzeća (do 20 zaposlenih) se povećao, ali njihov udio u EU obrtu se

smanjio.

Iako sveukupan učinak EU farmaceutskog sektora je načelno dobar, sa stajališta dodane

vrijednosti, veličine izvoza i intenziteta R&D-a, postoje nekoliko indikatora koji pokazuju

potencijalne slabosti. Na primjer, SAD ima bolji učinak sa poštovanjem farmaceutskih

inovacija. Intenzitet poslovne R&D u SAD-u je superiorniji jer high-tech industrije

predstavljaju veći udio u gospodarstvu, te high-tech kompanije su intenzivnije u istraživanju

nego kompanije u EU. Povrh toga, farmaceutska industrija u EU ima veću stopu

produktivnosti. Sa stajališta profitabilnosti, EU kompanije se jedva mogu uspoređivati sa

onima iz SAD-a.

3.2. Zakonski okvir za medicinske proizvode za ljudsku uporabu u EU

Zakonski okvir za medicinske proizvode za ljudsku uporabu u EU je namijenjen osiguranju

visoke razine javnog zdravstva i promoviranju funkcioniranja unutarnjeg tržišta sa mjerama

koje potiču inovacije. Baziran je na principu da proizvode koji se plasiraju na europsko tržište

odobravaju za to nadležne i kompetentne vlasti.

12

Okviri za odobravanje postupaka su u pogonu od sredine devedesetih godina i uživaju potporu

agencije za regulaciju koja je zadužena da pruža institucijama EU, pružati znanstvene savjete

za farmaceutske proizvode, a ta agencija se zove Europska agencija za lijekove (European

medicines agency – EMA).

Zahtjevi i procedure koji su potrebni za tržišno odobrenje medicinske proizvode za ljudsku

uporabu, i za neprestano nadziranje proizvoda nakon što im je dano odobrenje sadržani su u

Direktivi 2001/83/EC i u Regulativi (EC) Br. 726/2004. Ovi tekstovi dodatno utvrđuju

usklađene odredbe u povezanim područjima kao što su proizvodnja, veleprodaja i oglašavanje

lijekova za ljudsku uporabu.

Zakonodavni okviri isto pružaju pravila o provedbi kliničkih ispitivanja (istraživanja na

ljudima sa namjerom otkrivanja ili potvrde učinaka lijekova prije njihova odobrenja) u EU.

Kao dodatak, razna pravila su prihvaćena za rješavanje posebnosti raznoraznih lijekova i

promoviranje istraživanja u navedenim područjima: lijekovi za siročad (Regulativa (EC) Br.

141/2000), lijekovi za djecu (Regulativa (EC) Br. 1901/2006), lijekovi za naprednu terapiju

(Regulativa (EC) Br. 1394/2007).

U EU farmaceutske kompanije imaju na raspolaganju dva postupka dobivanja odobrenja za

prodaju svojih proizvoda:

centralizirani

decentralizirani.

U oba slučaja dovoljno je popuniti samo jedan zahtjev u jednoj zemlji članici.

Oba postupka imaju strogo određene korake ocjenjivanja pojedinog zahtjeva i vremenske

rokove. Također, sve zemlje članice obvezne su prihvatiti donesene odluke i mišljenja Odbora

za vlasništvo medicinskih proizvoda (Committee for Proprieatery Medicinal Products)

osnovan 1975. godine.

Odbor čine dva predstavnika iz svake zemlje članice EU koji daju mišljenja o sigurnosti,

učinkovitosti i kvaliteti farmaceutskih proizvoda koja su obvezujuća za sve. Premda

odobrenje lijeka vrijedi u svim zemljama članicama, cijene se formiraju u svakoj zemlji

autonomno.

13

Farmaceutske kompanije koje proizvode biotehnološke proizvode trebaju koristiti

centraliziranu proceduru, a farmaceutske kompanije koje proizvode druge inovativne

proizvode mogu samovoljno birati između centralizirane i decentralizirane procedure.

U centraliziranoj proceduri odbor bira dva člana – izvjestitelja – koji će procjeniti sigurnost,

učinkovitost i kvalitetu određenog proizvoda. Izvjestitelji svoje nalaze prosljeđuju odboru koji

u roku od 210 dana mora dati mišljenje. Ako je mišljenje pozitivno, prosljeđuje se svim

zemljama članicama. U ovoj fazi zemlje članice imaju pravo prigovora ukoliko postoje

opravdane sumnje u štetnost konkretnog proizvoda za ljude. Ako zemlje članice nemaju

prigovora, zahtjev se dalje prosljeđuje Povjerenstvu za medicinske proizvode namijenjene

ljudima.4 Ako se povjerenstvo složi sa odlukom odbora, daje se odobrenje i u isto vrijeme

javno objavljuje u službenom glasilu Europskoe unije (Martinović, 2011.).

Kod decentralizirane procedure kompanija se prvo obraća nacionalnom autoritetu u jednoj

zemlji članici kako bi dobila dopusnicu za prodaju proizvoda na nacionalnom tržištu.

Nacionalno tijelo mora u roku od 210 dana odlučiti hoće li je dati ili ne. Ako je da, onda

kompanija može tražiti od jedne ili više zemalja članica, ovisno o tome gdje želi prodavati

proizvod, prihvaćanje odluke prve zemlje članice. Ako se odluka prihvati, proizvod se može

prodavati u tim zemljama. Ako druge zemlje članice odbiju priznati odluku prve zemlje, onda

predmet ide na arbitražu pred Odbor i tim činom proces postaje centraliziran (Martinović,

2011).

Veliki napredak je ostvaren u EU. Zakonodavne inicijative su dovele do poboljšanih

procedura za tržišna odobrenja, harmonizaciji zaštite tržišnih podataka u EU, bolji pristup

dječjim lijekovima i novi regulacijski okvir za napredne terapije. Ipak, dioničari nastavljaju sa

svojim brigama koje se tiču tržišne fregmentacije koja je povezana sa nejednakostima u

nacionalnim cijenama i uvijetima za naknade, nepotreban teret koji je izazvan divergencijom

u implementaciji zajedničkog zakonodavstva Unije, divergenciji u tumačenju relevantne

legislative i nezgrapne procedure za multicentrična klinička ispitivanja u zemljama članicama.

Dana 10. prosinca 2008. godine, Europska komisija je usvojila smjernice za tri zakonska

prijedloga kojima je glavni cilj osiguravanje da građani Europe imaju veću korist od

konkurentne industrije koja generira sigurne, inovativne i pristupačne lijekove. Europska

komisija je istaknula da EU gubi tlo pod nogama u smislu farmaceutskih inovacija. Europski

pacijenti još uvijek pate od nejednakosti u smislu dobivanja informacija o određenim

4 engl. Standing Committee on Medicinal Products for Human Use.

14

lijekovima, a tržište krivotvorina neprestano raste. Da bi se pozabavila tim izazovima,

Komisija je iznijela paket, koji se sastoji od četiri ključna dijela (Cabezas, 2012.):

Smjernica za pokretanje razmišljanja o načinima da se poboljša pristup tržištu i da se

izrade inicijative da se potaknu farmaceutska istraživanja u EU

Prijedlog koji bi se uhvatio u koštac sa sve većim problemom rasta tržišta krivotvorina

i ilegalne distribucije lijekova u EU

Prijedlog koji bi građanima omogućio bolji pristup visokokvalitetnim informacijama o

lijekovima koji se izdaju na recept

Prijedlozi koji bi omogućili zaštitu pacijenata na način da se ojača sustav za

nadgledanje lijekova u EU (tzv. 'pharmacovigilance').

3.3. R&D kao najvažniji čimbenik konkurentnosti u farmaceutskom sektoru

Istraživanje i razvoj su od vitalne važnosti za farmaceutski sektor. R&D je generator

ekstremno viskih troškova kompanija i od primarne je važnosti u životnom ciklusu proizvoda.

Shema 1 prikazuje pogled na životni ciklus novog farmaceutskog prizvoda od njegovog

začeća do tržišne dostupnosti.

15

Shema 1. Put od otkrivanja lijeka do dostupnosti za pacijente

Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija, 2006., Farmaceutska industrija u Europi, ključni

pokazatelji, PowerPoint

Shema 1 jasno pokazuje koliko je R&D važan za životni ciklus farmaceutskog proizvoda. U

globalnim okvirima, farmaceutska industrija je industrija koja najviše troši na istraživanje i

razvoj u svijetu. U 2006., otprilike 70.5 milijardi eura je potrošeno na istraživanje i razvoj za

farmaceutsku industriju (za usporedbu, drugi sektor koji najviše troši na istraživanje i razvoj je

sektor visoke tehnologije sa 62,5 milijardi eura), što je rezultat 25 novih molekularnih i 7

bioloških entiteta u svijetu (Nefarma, 2007.).

U prosjeku je potrebno od 12 do 14 godina da bi se razvio novi lijek. U predkliničkoj fazi

(početne godine) razvije se nova molekularna jedinica ili entitet. Sljedeća faza su klinička

testiranja5 koja zahtijevaju mnoge vlade zamalja članica kako bi se pokazala sigurnost i

učinkovitost prije nego što lijek dobije odobrenje za na tržište. Klinička testiranja jedna su od

najskupljih faza u razvoju novog lijeka. Procjenjuje se da se na klinička testiranja potroši oko

43% od ukupnog budžeta za istraživanje i razvoj (Nefarma, 2007.).

Sektor obuhvaća oko 18 % ukupnih troškova za R&D u EU, i 33% od ukupnih high-tech

R&D troškova u EU (OECD, 2013.), i on je jedan od najbrže rastućih sektora u R&D

5 u kliničkoj fazi obavlja se testiranje sigurnosti nove molekularne jedinice na grupi zdravih volontera. Zatim,

ako se testiranje pokaže uspješnim, novi lijek se primjenjuje na nekolicini pacijenata i nakon toga na većim

grupama, između 100 i 1000 pacijenata

16

troškovima u realnom poslovanju. Sektor bilježi drugi najveći itenzitet u R&D-u (mjereno kao

udio R&D u dodanoj vrijednosti). Podaci za period od 1995.-2008. pokazuju da je itenzitet

R&D značajno porastao u tom periodu. U periodu od 1995.-2003. sektor je zabilježio najveći

rast u intenzitetu R&D-a od svih high-tech sektora u EU, i oni podaci koji su dostupni

pokazuju daljnji rast u periodu 2004.-2008. godine (ECORYS, 2007.).

Na bazi kontinuiteta prijašnjeg trenda u rastu troškova za razvoj, tipični troškovi razvoja za

nove lijekove procjenjuju se u prosjeku za jednu milijardu eura veći (Di Masi, Hansen,

Grabowski, 2003., str. 22, 151-185). Procjenjeno je da samo između 1 u 5000 do 1 u 10000

zanimljivih molekula će se testirati i od toga napraviti lijek i nakon toga plasirati na tržište

(EFPIA, 2008.) Kao rezultat, povećani R&D troškovi koji su povezani sa novim proizvodima

farmaceutske kompanije jedino mogu povratiti preko određivanja cijena onih novih proizvoda

koji eventualno uspiju doći na tržište.

Farmaceutske kompanije su suočene sa cikličnim prihodima (koji se procjenjuju u

milijardama eura) od patenata i muče se sa proizvodnjom novih lijekova koji mogu zamjeniti

spomenute prihode.

3.4. Izdaci za zdravstvo i lijekove u EU

Rashodi farmaceutskog sektora su dosta složeni. Karakteriziraju ih je složeni međuodnosi

između pacijenata, liječnika, bolnica, osiguravajućih kuća i zdravstvenih sustava.

Odnos između pacijenata i liječnika karakterizira asimetrija informacija gdje se pacijent mora

osloniti da liječnikovu stručnost. Liječnici su tako ključan faktor u odabiru lijeka (tip i

količina) (ECORYS, 2007., str. 33). To objašnjava zašto tvrtke originatori moraju biti u

stalnom kontaktu za liječnicima. Ovaj odnos također može karakterizirati financijski poticaj

koji propisivač može dobiti od određenih korporacija da propisuju njihov lijek, i zbog toga

međuodnos između liječnika i korporacija su dosta često subjekt kontroverzi, jer iz tih odnosa

se najčešće rađa sukob interesa i onda poslovni ciljevi industrije (a to je poboljšanje i

spašavanje ljudskih života) dolazi u moralno pitanje.

Svake godine, u prosjeku oko 430 eura po stanovniku se troši na farmaceutske proizvode u

EU, najčešće kroz financiranje treće stranke (ECORYS, 2007, str. 33). Kako se većina

lijekova financira preko zavoda za zdravstveno osiguranje, velika većina pacijenata u EU ne

trebaju plaćati lijekove koji se izdaju na recept. Oni mogu, međutim platiti jedan mali dio

17

lijeka kao 'financijska naknada'. U nekim zamljama članicama (Poljska i Baltičke zemlje)

financijska naknada može biti i to 50% cijene određenog lijeka. Svjetska zdravstvena

organizacija (WHO) smatra da svaka naknada iznad 25% se smatra preprekom dostupnosti

lijekova.

Zavodi za zdravstvenu osiguranje osiguravaju naknade za pacijente i/ili distributere za

relevantne troškove. To se može postići preko državnih agencija (kao npr. u UK) ili preko

autonomnih socijalnih osiguravatelja (kao npr. u Njemačkoj). Postoji trend u koji pokazuje da

se zavodi za zdravstveno osiguranje direktno dogovaraju sa proizvođačima oko cijena i

naknada.

Izdaci za farmaceutske proizvode dio su ukupnih izdataka u zdravstvu, i ona čini oko 16%

ukupnih izdataka u EU15, dok su EU12 izdaci veći. Izdaci za farmaceutske proizvode kao

udio u BDP EU za 2008. godinu čini oko 1.7%. Kada se promatra duži period (1980.-2005.),

izdaci za lijekove povećali su se više od ukupne potrošnje za zdravstvo. U posljednjim

godinama, zemlje OECD-a doživljavaju konsolidaciju i čak smanjenje u izdacima za lijekove

u udjelu ukupnih troškova za zdravstvo. Treba naglasiti da ove brojke skrivaju varijaciju

između pojedinih zemalja članica, i u trendovima i u veličini izdataka za farmaceutske

proizvode (Tablica 1).

18

Tablica 1. Izdaci za zdravstvo u EU, SAD-u i Japanu (2010.-2011.)

Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija, dostupno na: http://www.who.int/nha/country/en/,

pregledano: 16.08.2013.

Tablica 1 pokazuje da su u EU daleko najveći potrošači za javno zdravstvo (gledano kao

postotak BDP-a) očekivano Njemačka i Francuska. U drugoj koloni, koja prikazuje izdatke za

zdravstvo po osobi, unutar EU također prednjače Njemačka i Francuska. U trećoj koloni je

vidljivo da većina zemlja smanjuje rashode u javnom zdravstvu, jedino Slovenija ima porast

od oko 2%. U Uniji, Njemačka i Francuska imaju najveća tržišta u svim pogledima i

karakteristikama, nakon njih sljede tržišta Italije, UK i Španjolske. Tržište SAD-a još je

uvijek veće nego ono EU-a, ali ta razlika se smanjuje.

Ukupna potrošnja na

zdravstvo kao % od

ukupnog BDP-a

Izdaci p/c (USD)

Realna godišnja stopa

rasta od ukupne potrošnje

za zdravstvo

2010. 2011. 2010.-2011.

EU27 8,6 3.372 -0,3%

Njemačka 11,1 4.845 -3%

Francuska 11,6 4.952 -0,1%

Italija 9,3 3.436 -

Španjolska 9,3 3.027 -0.5%

Hrvatska 7,8 1.051 -

Rumunjska 5,8 500 -0.4%

Slovenija 9,1 2.218 2.3%

SAD 17,9 8.608 2.1%

Japan 9,3 4.249 -

http://www.who.int/nha/country/en/

19

Kada se gleda šira perspektiva, potrošnja se može opisati na sljedeći način: sredina 1990-tih

godina velika kontrola državnih proračuna smanjila je izdatke za zdravstvo. Kasne 90-te do

2003. godine slijedi snažan rast izdataka za zdravstvo (godišnji porast izdataka za zdravstvo

od 6,1%). Spomenuti rast rezultat je velikih vladinih poticaja da se pojača javna potrošnja na

zdravstvo. Nakon 2003. godine slijedi usporen rast EU zemalja (u prosjeku 3,4%), usporeni

rast rezultat je većih proračunskih kontrola zemalja članica koje su implementirane zbog

prekomjernog trošenja prijašnjeg perioda. Od 2006. do 2008. slijedi usporen rast (oko 3%),

najmanji od 1997. godine jer se pokazalo da mnoge zakonske regulative koja su donešene

nisu uspjele kontrolirati prevelike izdatke za zdravstvo i učinci su bili kratkotrajni. Od 2008.

godine nadalje, u mnogim zemljama Europske unije nema rasta potrošnje zbog velikih

proračunskih kontrola od strane Europske komisije vezanih za postisanje fiskalne discipline.

Potrošnja na farmaceutske proizvode u prosjeku čini oko 1,7% BDP-a u EU. Gledano od

2000.-2006. godine, potrošnja konstantno raste do 2006. godine, nakon 2006. godine

potrošnja pada što je razumljivo u uvjetima globalne krize (IMS World Rewiew, 2009.).

Lijekovi koji se uzimaju na recept čine oko 80% ukupnih izdataka za farmaceutske proizvode.

Gledano po medicinskim granama, ATC6, ATC-N (živčani sustav) i ATC-C (krvožilni sustav)

su daleko najveće kategorije u smislu prodaje, i u svijetu i u EU.

Konzumacija generičkih lijekova se povećala u cijelom svijetu, zato što sve više vlada

zemalja promoviraju generičke lijekove. Iako, zemlje članice EU nisu među vodećim

zemljama koje imaju visok udio ulaska generičkih lijekova na njihova tržišta, ali ih sustižu u

smislu stope rasta. Međutim, u odnosu na originalne proizvode udio generičkih proizvoda još

uvijek je mali: svi oblici generičkih proizvoda čine oko 17% ukupne vrijednosti prodaje

farmaceutskih proizvoda. Podaci za 2007. godinu pokazuju veliku razliku između zemalja

članica, od primjerice Irske gdje je udio oko 10%, do Poljske gdje je udio 40% (ECORYS,

2007.).

6 engl. Anatomical Therapeutic Chemical Classification System – međunarodna klasifikacija lijekova koje je

osmislio WHO

20

3.5. Lanac distribucije

Lanac distribucije obuhvaća sve od proizvodne linije do konzumacije pacijenata. Iako neke

razlike postoje između zemalja članica, ali u suštini bazične značajke iste za cijelu EU (Shema

2).

Shema 2. Pojednostavljeni lanac distribucije za propisane lijekove

opskrba

opskrba opskrba

priređivač lijekova

opskrba

naknaderecepti opskrba

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz ECORYS, 2007, dostupno na:

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/healthcare/files/docs/vol_2_markets_innovation_regulati

on_en.pdf , str. 26; pregledano: 25.07.2013.

Glavni lanac distribucije za propisane lijekove (označen strelicama) ide preko farmaceutskih

kompanija, preko posrednika i ljekarna do pacijenata (maloprodaja). Generalno gledajući,

lijekovi koje propišu liječnici se subvencioniraju preko zavoda za javno zdravstvo i

osiguravajućih društava, ali u nekim državama pacijenti ne moraju plaćati lijek koji je

propisan, umjesto njega zavodi za javno zdravstvo i osiguravajuće kuće isplaćuju nakradu

umjesto njih.

Posao distribucije za propisane lijekove je veoma sofisticiran. To je zato da se osigura

konstantna opskrba maloprodajnih jedinica (ljekarne, bolnice), a isto tako zbog specifičnih

FARMACEUTSKE KOMPANIJE (POKRETAČI I GENERIČKE)

POSREDNICI

ljekarne

PACIJENTI

bolnice

zavod za

javno

zdravstvo/os

iguravajuće

kuće

liječnici

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/healthcare/files/docs/vol_2_markets_innovation_regulation_en.pdf


21

potreba za pojedine proizvode, kao što je hlađenje. Unutar distribucijskog lanca razlikuju se

veleprodaja, maloprodaja i preprodavači.

Sektor veleprodaje djeli se na tzv. 'full-line' veleprodaju i 'short-line' veleprodaju.

Full-line veleprodaja distribuiraju široku lepezu proizvoda i sposobni su dostaviti sve lijekove

koji se koriste u njihovom geografskom okruženju unutar kratkog vremenskog razdoblja.

Full-line veleprodaja ima odgovornost držanja punog skladišta.

Short-line veleprodaja nabavljaja uži spektar propisanih lijekova, sa naglaskom na na

distribuciji lijekova koji su veoma skupi i koji se mnogo koriste. Broj lijekova koje short-line

veleprodaja drži na zalihama može varirati, od onih koji drže mali broj lijekova do

specijaliziranih ljekarni. Short-line veleprodaje postoje u mnogim zemljama članicama kako

dodatak full-line veleprodaji.

Kanal veleprodaje najčešće koriste ljekarne, dok bolnice nabavljaju lijekove najčešće od

samih proizvođača, preko tendera, ali isto tako dio asortimana kupuju direktno od

veleprodavača.

Maloprodaju čine tipične javne ljekarne. Prema sektorskom upitu kojeg svake godine

dostavlja Europska komisija, u EU postoji oko 140.000 javnih ljekarni. Ostali kanali

maloprodaje čine, privatni liječnici, bolničke ljekarne, i za lijekove koji nisu propisani, razni

outletovi ljekatni, supermarketi i benzinske crpke.

Maloprodajni lanac je sektor sa najviše prihoda u EU, za mnogo farmacijske kompanije. U

2007. godini, promet za lijekova na recept koji su išli preko maloprodajnog kanala je otprilike

tri puta veći nego promet koje su ostvarile bolničke ljekarne.

Preprodavači izvlače svoju dobit iz cjenovne arbitraže preko zemalja članica. Postoje

otprilike oko 100 poduzeća unutar EU koje se bave preprodajom i zapošljavaju između 10 i

15 tisuća ljudi. Godišnji promet preprodavača iznosi približno oko 3,5 do 5 milijardi eura u

EU, što znači oko 2 do 3% na cjelokupnom tržištu (ECORYS, 2007.)

22

3.6. Struktura tržišta

U farmaceutskom sektoru djeluju dva tipa proizvođača: originatori i generičke kompanije.

Oba tipa kompanija kupuju aktivne farmaceutske sastojke APIs7 od specijaliziranih tzv.

(upstream) kompanija. Točna veličina tržišta upstream kompanija i frekvencija kupovine od

strane farmaceutskih proizvođača za sada je nepoznata.

Kompanije originatori provode istraživanja u nove proizvode, razvijaju ih od laboratorija pa

do tržišta. Ove kompanije mogu sezati od jako velikih multinacionalnih kompanija pa do

MSP-a koja se koncentriraju na jedan pojedinačni proizvod. Njihovi proizvodi su većinom

zaštićeni patentom.

U suštini, poslovni modeli ovih kompanija baziraju se na istraživanju, razvoju i proizvodnji

novih kemijskih jedinica NCEs8, i dodatno poboljšanje postojećih kemijskih jedinica koji su

već na tržištu. Osim toga, mnoge tvrtke originatori imaju namjeru biti uključeni u istraživanje

i proizvodnju biofarmaceutskih proizvoda u skoroj budućnosti (ECORYS, 2007., str. 27).

Veće tvrtke originatori se koncentriraju na cijeli životni ciklus, održavaju daljnje istraživanje i

razvoj postojećeg proizvoda, promocije i prodaje njihovih inovacija, MSP obično nedostaju

financijska sredstva za plasiranje njihovih inovacija na tržište (Tablica 2).

7 engl.Active Pharmaceutical Ingredients – „Svaka tvar ili kombinacija supstanci koja se koristi u gotovim

farmaceutskim proizvodima (FPP), s namjerom opskrbe farmaceutskih djetlatnosti ili da ima izravne učinke na

dijagnozu, lijek, ublažavanje, liječenje ili prevenciju oboljenja, ili da ima izravan učinak u zadržavanju,

ispravljanju ili modificiranju fizioloških funkcija u ljudskom biću.“

8 engl. New Chemical Entities

23

Tablica 2. Originator kompanije koje djeluju na tržištu EU (2007. promet u

milijardama Eura; propisani lijekovi)

Kompanija EU promet SAD

promet

Svjetski

promet

% EU/Svijet

Sanofi-Aventis (FR) 11.06 9.47 28.05 39%

GlaxoSmithKline

(UK)

8.19 13.51 28.03 29%

Pfizer (SAD) 8.00 15.59 32.43 25%

Hoffmann LaRoche

(Švicarska)

6.98 9.01 22.39 31%

Astra-Zeneca (UK) 6.26 8.40 19.82 31%

Novartis (Švicarska) 5.46 6.47 11.53 31%

Wyeth (SAD) 3.33 6.16 11.59 29%

Johnson & Johnson

(SAD)

3.31 11.39 18.03 18%

Eli Lilly (SAD) 3.20 7.02 12.87 25%

Abbott (SAD) 2.84 5.70 10.88 26%

Ukupno 58.65 92.72 201.70 29%

Izvor: ECORYS – Competitiveness of the EU market and Industry for pharmaceuticals, dostupno na

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/healthcare/files/docs/vol_2_markets_innovation_regulation

_en.pdf ,str. 27; pregledano 25.07.2013.

Može se zaključiti da su europske kompanije među najjačim proizvođačima u svijetu. Među

prvih pet vodećih samo je jedna kompanija iz SAD-a.

Generičke kompanije prodaju farmaceutske proizvode koji nemaju ekskluzivni status.

Poslovni model generičkih kompanija je razvoj i proizvodnja proizvoda koji su slični ili

identični uspješnim proizvodima originator kompanija. Generičke kompanije plasiraju svoje

proizvode na tržište odmah nakon što kompanija originator izgubi ekskluzivno pravo nad

nekim svojim proizvodom, npr. istek patenta. Njihovi proizvodi se prodaju po mnogo manjoj

cijeni nego proizvodi originatora.



24

Ponekad generičke kompanije čak ulaze na tržište ranije, ponajprije tamo gdje patenti

originator kompanija nisu (se ne smatraju) pravovaljani ili tamo gdje generičke kompanije

vjeruju da su pronašli način da proizvode bez da se miješaju u prava pacijenata. Velike

generičke kompanije obično mogu razviti bilo koju generičku verziju bilo kojeg lijeka koji je

bio prije zaštićen patentom. Naravno, takve kompanije baziraju svoj razvoj na lijekovima koji

im donose najviše dobiti.

Generičke kompanije koje djeluju na europskom tržištu mnogo su manje od originator

kompanija. Iako, brojne generičke kompanije nedavno su stekle globalnu popularnost sa

godišnjim prometom preko milijarde eura, mnoge generičke kompanije su MSP-ovi, i najviše

se baziraju na proizvodnju za prodaju na svojim lokalnim tržištima. Tablica ispod prikazuje

godišnji promet deset najvećih generičkih kompanija aktivnih na EU tržištu, od kojih pet od

njih imaju sjedište u EU (Tablica 3).

Tablica 3. Generičke kompanije na tržištu EU (2007. promet u milijunima Eura, lijekovi

općenito)

Kompanije EU promet SAD promet Svjetski promet %EU/Svijet

Teva (Izrael) 3,388 1,450 5,763 58,8%

Sandoz (Njem) 2,041 1,319 5,407 37,7%

Ratiopharm (Njem) 1,021 N/A 1,384 73,8%

Stada (Njem) 950 7 1,570 57-64%

Mylan (SAD) 850 1,259 1,436 56-63%

Actavis (SAD) 497 340 1,544 32%

Zenitva (Češka) 341 0 512 66,6%

Gedeon Richter

(Mađ)

315 15 607 51,9%

Pliva (Hrv) 282 105 565 49,9%

Ranbaxy (Ind) 237 387 1,182 20%

Ukupno 9,940 4,780 19,969 49,8%

Izvor: ECORYS – Competitiveness of the EU market and Industry for pharmaceuticals,

dostupno na:

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/healthcare/files/docs/vol_2_markets_innovation_regulation

_en.pdf str. 28; pregledano: 25.07.2013.



25

Iz tablice 3 može se zaključiti da je godišnji promet generičkih kompanija neusporedivo manji

nego promet originatora, i hrvatska Pliva se našla na tablici najboljih generičkih kompanija

koje djeluju na EU tržištu.

Na temelju podataka godišnjeg prometa koji su pokazani u sljedećem odlomku, Hirshman-

Herfindahl-Index9 za europske farmaceutske kompanije pokazuje raspon od 915 (tržište za

NCE i generičke lijekove kao jedno tržište) do 1221 (samo tržište NCE-a). Ovaj indeks

pokazuje da se farmaceutsko tržište može smatrati umjereno zasićenim10

Kada se govori o veličini kompanija, u farmaceutskom sektoru dominira relativno mala grupa

velikih farmaceutskih kompanija koje zastupaju značajan dio godišnjeg prometa u EU

(Grafikon 1).

9 HHI index mjeri veličinu poduzeća u odnosu na cijelokupnu industriju, i konkurenciju koja vlada među

poduzećima. Index je jednak zbroju tržišnog udjela koje te kompanije posjeduju. Index se kreće od manje od 100

do 10,000 (0 ako je savršena konkurencija, 10,000 ako je monopol

10 Vodič za spajanje kompanija (merger) EK naglašava da ako je HHI indeks ispod 1000 „ne zahtjeva pretjeranu

analizu“. Za spajanja gdje je HHI indeks između 1000 i 2000, vodič samo uzima u obzir da zasićenost nebi

trebala biti problem samo ako je delta (op. a. promjena HHI nakon spajanja poduzeća) nije iznad 250; i za

spajanja gdje post-merger HHI iznad 2000, delta bi trebala biti manja od 150. Na temelju vodiča, HHI index

između 900 i 1200 se smatra 'umjeren'.

26

Grafikon 1. Pregled veličina kompanija koje posluju na području EU27 (2010.)

Izvor: Izrada studenta prema podacima EUROSTAT, 2013., dostupno na:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do, pregledano: 26.07.2013.

Iz grafikona 1 može se zaključiti da velike kompanije koje imaju više od 250 zaposlenih čine

oko 11% ukupnog tržišta, a godišnji promet čini oko 85% od ukupnog prometa na EU tržištu.

Tablica 4 pokazuje da broj kompanija koji zapošljavaju više od 250 ljudi u periodu od 1999.-

2006. čine samo oko 10% tržišta. Broj malih poduzeća se povećava (< 20 zaposlenih), i kao

ukupan broj poduzeća, i kao postotak ukupnog broja Europskog poduzetništva. Njihov udio u

godišnjem prometu od 1999. do 2006. se smanjio smanjio sa 4% na 2.2%.

0,00% 20,00% 40,00% 60,00% 80,00% 100,00%

> 250

50 - 249

20 - 49

< 20

Broj kompanija

Promet

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do

27

Tablica 4. Pregled veličina kompanija koje posluju na području EU27 (2006.)

1999 2003 2006

Veličina

kompanije (broj

zaposlenih)

% ukupnih

EU

kompanija

% ukupnog

EU prometa

%

ukupnih

EU

kompanija

%

ukupnog

EU

prometa

%

ukupnih

EU

kompanija

%

ukupnog

EU

prometa

< 20 57,8% 4,0% 60,8% 3,2% 60,4% 2,2%

20-49 12,7% 3,5% 11,0% 3,0% 10,8% 2,8%

50-249 17,6% 14,7% 17,8% 13,4% 17,5% 12,7%

> 250 11,3% 77.8% 10.4% 80,4% 10,5% 82,3%

Izvor: Izrada studenta prema podacima EUROSTAT, 2013., dostupno na:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do, pregledano: 26.07.2013.

Ovaj disbalans u tržišnoj strukturi se najbolje može objasniti kroz prijašnju dodanu vrijednost

koja je realizirana kroz farmaceutski kanal opskrbe kao otkrivanje lijekova koji su otkriveni u

ranijim periodu i koji su postigli puni tržišni potencijal. Velike farmaceutske kompanije još

uvijek imaju nekoliko lijekova koji su hitovi i koji ima koriste kao 'krave muzare' koji im

generiraju jako veliki promet za relativno mali broj kompanija. No ipak tzv. hit model je

trenutno pod velikim pritiskom. Unatoč velikim ulaganjima u R&D, farmaceutske kompanije

(one najveće) ne uspijevaju proizvesti novi 'hit lijek'.

Mala i srednja poduzeća igraju sve veću ulogu unutar ove industrije. MSP-ima, što je tipično

za njih, čestu nedostaju sredstva da bi sproveli sve potrebne radnje od početnog istraživanja

do marketinga i distribucije finalnog proizvoda. Stoga, MSP-ovi u farmaceutskoj industriji

imaju tendeneciju uske specijalizacije u inovaciji na dobro definiranom području, npr.

fokusiranju na nekim specifičnim indikacijama ili farmaceutskih formula. Takvi MSP-ovi se

nakon toga najjčešće odlučuju na prodaju svojih inovacija većim korporacijama koje imaju

financijske snage sprovedu klinička istraživanja i nakon toga plasiraju gotove proizvode na

tržište.


28

Vodeće farmaceutske komapanije svoje poslovanje sve više baziraju na (biotech) akviziciji u

namjeri da popune svoje proizvodne lance. Akvizicije su obično rezultat prijašnjih

zajedničkih ulaganja (joint venture) između velikih korporacija i manjih kompanija. Za

mnoga manja poduzeća, spajanje je (jedini) način kako da svoje proizvode plasiraju na tržište,

zato što nemaju dovoljno sredstava i nedostaje im tržišnog iskustva. Prodajom poduzeća (ili

proizvoda) jedini je način da se isplate prijašnja ulaganja i uloženi trud (Malik NN, 2009., str.

819). Za manje farmaceutske kompanije 'licenciranje i cross-marketing savezništvo sa tzv.

Big Pharma (naziv za velike farmaceutske kompanije) predstavlja njihovu najbolju moguću

izlaznu strategiju za njihova početna ulaganja'. U mnogim slučajevima, takvi savezi se

sklapaju u Fazi I/II u kliničkom stadiju (Barden CF, Weaver DF, 2009.).

Alternativno, i u neku ruku dosta konfliktno zapažanje je iznio Danzon (2004.). Oni su

istražili i detaljno pregledali konsolidacijski uzorak (spajanja i preuzimanja eng. merger &

acquisitions, M&A) unutar farmaceutske industrije, kao i determinante za M&A aktivnost

unutar sektora. Došli su do zaključka da među velikim kompanijama11

, kompanije sa niskim

Tobin's q-om12

imaju veću vjerojatnost da preuzmu drugu firmu. Prema Danzonu, to se može

interpretirati kao poredodžbu da 'spajanja su često rezultat kao odgovor na očekivani

preopterećeni kapacitet koji je potaknut od strane isteka patenata i praznina u proizvodnim

lancima sa prijelaznim proizvodima, koji potiskuju očekivani rast zarade'. Međutim, za mala

poduzeća, spajanja (ili peruzimanja) su često izlazna strategija za poduzeća koja su u

financijskim problemima (mala tržišna vrijednost u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost,

mala paleta prizvoda, mala prodaja).

Farmaceutski sektor trpi velike probleme koji su vezani za konkurenciju zbog postojanja

raznoraznih barijera pri ulasku na tržište. Te barijere su se pokazale kao ozbiljan problem, a

one su podijeljene u 3 kategorije (ECORYS, 2007.):

Prirodne barijere ekonomija obujma (proizvodnja, prodaja, R&D), nepovratni

trošak investicija i negativni učinci na ugled kompanije

Pravne barijere odobrenje patenata i odobrenje za stavljanje proizvoda na tržište (i

povezano s tim, troškovi odobrenja)

11

velike kompanije se smatraju one kompanije koje imaju 20 milijuna $ godišnju prodaju i tržišna vrijednost im

je 1 milijarda $ 12

očekivani manji rast zarade i manja tržišna vrijednost u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost

29

Strateške barijere odnosi se na ponašanje postojećih poduzeća koje imaju jaku

tržišnu poziciju. Etablirani prozvođači mogu postavljati različite 'prepreke' kao što su

lojalnost oderđenom brendu, tržišna segmentacija, unakrsno subvencioniranje i

vertikalno popusti i sl.

Uporaba generičke medicine se povećava u cijelom svijetu i ona se također promovira preko

vladinih politika u cijelom svijetu (Tablica 5).

Tablica 5. Penetracija generičke medicine na svjetska tržišta, 1994.-2004.

Prodaja (%) Kvantiteta (SU%)

1994 1999 2004 1994 1999 2004

SAD 7,10 5,26 6,35 21,41 27,94 33,67

EU15 3,41 4,25 8,69 7,61 8,89 16,34

EU25 3,54 4,37 4,37 8,73 10,77 16,01

Kina - 33,56 23,76 - 41,46 33,97

Kanada 10,29 13,01 14,64 16,55 22,08 28,28

Indija - 1,86 0,58 - 1,68 0,54

Japan 3,69 2,52 2,52 3,07 2,49 2,55

Izvor: Pammolli F, Riccaboni, M, 2007., Innovation and industrial leadership: lessons from

pharmaceuticals, John Hopkins University (izračuni na IMS Health, 2005), dostupno na:


on_en.pdf, pregledano: 28.07.2013

Tablica 5 pokazuje da tri zemlje sa najvišim postotkom uporabe generičke medicine Kina,

Kanada i SAD i te zemlje su ostale relativno nepromjenjene kroz promatrani period, dok u

EU15 je primjećen snažan rast uporabe generičkih lijekova.

Tržište generičkih lijekova se nije jednako razvijalo u Europi, što pokazuje grafikon 2.



30

Grafikon 2. Tržišni udjeli generičkih kompanija u EU 2007

Izvor: European Commission, DG Competition, 2009., Pharmaceutical Sector Inquiry, final

report, dostupno na:


on_en.pdf, pregledano: 28.07.2013

Grafikon 2 pokazuje da tržišni udio generičkih kompanija na području EU (po vrijednosti) je

osobito visok (između 20-40%, a u Poljskoj preko 40%) u Poljskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj,

Njemačkoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu, a relativno nizak u Francuskoj, Grčkoj, Irskoj, Italiji,

Finskoj, Belgiji i Španjolskoj. Penetracija generičke medicine puno je uspješnija u zemljama

u kojima je dozvoljeno slobodno određivanje cijena (Njemačka, Nizozemska i UK), nego u

zemljama u kojima je određivanje cijena striktno određeno (Austrija, Belgija, Francuska,

Italija, Portugal, Španjolska). To je zbog toga što u tim zemljama su cijene lijekova obično

veće što omogućava veći motiv za generičke kompanije da uđu na ta tržišta. Na reguliranim

tržištima, situacija je suprotna. Regulacija cijena snižava cijene originatora tokom životnog

ciklusa lijekova, i s time snižava potencijalnu granicu zarade generičkim kompanijama i na taj

način ih obeshrabruju da ulaze na njihova tržišta.

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

80,00%

IE FR FI BE ES EL IT SE AT DK UK DE NL HU PT PL

Generički udio na tržištu (vrijednost)

Generički udio na tržištu (obujam)



31

4. ANALIZA FARMACEUTSKE INDUSTRIJE U EU

Unatoč brojnim postignućima tijekom prijašnjih godina, Europa je suočena sa velikim

izazovima u zdravstvu, gospodarstvu i znanosti. Identificirnje ključnih problema koji

negativno utječu na konkurentnost Europske farmaceutske industrije temeljni je zadatak rada.

Što je to konkurentnost? Konkurentnost se može sagledavati sa nekoliko razina:

Makroekonomska/nacionalna razina

Razina na kojoj se suprostavljaju komparativne sa konkurentskim prednostima

Mikroekonomska razina, tj. razina proizvodnih jedinica (poduzeća, gospodarstava).

Rad se bazira na treću skupinu, tj. na mikroekonomsku razinu, posebno na učinke samih

aktera u industriji (korporacija) i interakcije između istraživača, razvoj proizvoda, ulazak na

tržište, konkurentnost na tržištu i trgovina.

Analiza potražnje za farmaceutskim proizvodima je otkrila da iako industriju karakteriziraju

barijere za ulazak na tržište ono je samo umjereno koncentrirano. Opskrba farmaceutskim

prizvodima ima značajke monopolističkog okruženja, gdje svaki dobavljač drži određeni

monopolistički položaj unutar svog određenog tržišta. I zato, mnoga kompanije se snažno

baziraju na aktivnosti R&D –a zbog toga što otkrivanje novih lijekova omogućuje kompaniji

ulazak na nova tržišta ili sprječava ulazak drugih aktera na tržište na kojem je već prisutna.

Istraživanje i razvoj je jako skupo, ali se isplati. Tržišta farmaceutskih proizvoda je globalno i

većina (zapadnih) zemalja troše jako puno njihovih prihoda na zdravstvo (od 6 do 10%).

Nacionalni proračuni koji se troše na farmaceutske proizvode se kreću između 1 do 2% BDP-

a. U prosjeku, zemlje EU-a troše u prosjeku oko 1,5% svoga BDP-a na farmaceutske

proizvode.

S obzirom na osnovne podatke ponude i potražnje, koliko je Europska farmaceutska industrija

efikasna? Gledajući sa gledišta konkurentnosti, pitanja treba postaviti drugačije.

Do koje mjere farmaceutske kompanije rađe preferiraju Europsku uniju od drugih

lokacija (i generiraju prihode/dodanu vrijednost i zaposlenost za europsko

stanovništvo)?

32

Do koje su mjere europske farmaceutske kompanije sposobne postići rast na stranom

tržištu i koji je globalni udio europskih farmaceutskih kompanija?

Kako ova industrija stoji u smislu produktivnosti i profitabilnosti?

Do koje mjere je farmaceutska industrija inovativna?

U 2010. godini farmaceutska industrija u EU zapošljavala je 508.000 radnika EU27, od kojih

406.285 radnika u EU15 (prije krize, farmaceutska industrija zapošljavala je 606.828

radnika). Dvije zemlje s najvećom proizvodnjom su Njemačka i Francuska, i one su najveći

poslodavci u farmaceutskom sektoru EU. Podaci za 2003. govore da je u to vrijeme u EU

radilo gotovo duplo više radnika nego u SAD-u, dok je udio u ukupnoj proizvodnji bila skoro

jednaka (1,7% u SAD-u, 1,8% u EU). US Department of Labour (Odjel za rad SAD-a) –

prijakazuje da je u 2006. bilo je oko 292.000, skoro duplo manje nego u EU, 2012. bilo je

267.750. Kretanja u zaposlenosti u farmaceutskom sektoru pokazuju porast u zaposlenosti od

5.6% za EU27.

Farmaceutska industrija broji skoro 2% ukupne zaposlenosti u EU proizvodnji. Udio je

osobito visok u Irskoj (5,3%), Danskoj (4%), Belgiji (3,6%) i Francuskoj (2,9%), što

naglašava važnost farmaceutske industrije.

4.1. Proizvodnja

Eurostat dijeli farmaceutski sektor na dva djela: osnovni farmaceutski proizvodi i

farmaceutski pripravci. Farmaceutski pripravci veliki podsektor, sa udjelom od oko 90%

dodane vrijednosti cijelog farmaceutskog sektora. Ukupno, sektor ostvaruje oko 4% dodane

vrijednosti u proizvodnom sektoru EU (Tablica 6).

33

Tablica 6. Proizvodnja farmaceutskih pripravaka , dodana vrijednost, složena godišnja

stopa rasta (SGSR) i udio dodane vrijednosti u proizvodnji

Proizvodnja u

milijunima

EUR (2006.)

SGSR

proizvodnje,

2002.-2006.

Dodana

vrijednost u

milijunima

EUR, 2006.

SGSR dodane

vrijednosti,

2002.-2006.

Udio dodane

vrijednosti u

ukupnoj

proizvodnji

2006.

EU 27 179.909 3% 70,451 7% 4.1

EU 15 172.186 2% 66,808 6% -

SAD 143.374 7% 72,917 7% -

Japan 57.167

1%

23,072

-3%

-

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz ECORYS, 2007., dostupno na:



Tablica 6 jasno pokazuje kako je od 2002. godine EU postala najveći proizvođač

farmaceutskih proizvoda u EU, ove brojke su malo iskrivljene zbog promjena u EUR/USD

tečaju, jer je Euro rastao od 2002. godine. Složena godišnja stopa rasta, koja je bazirana na

brojke u proizvodnji u nacionalnim valutama, pokazuju da je rast u EU27 bio manji (3%),

negu u SAD-u (7%).

Gledajući dodanu vrijednost (treća kolona u tablici 6), može se uočiti da dodana vrijednost

EU-a polako sustiže onu iz SAD-a. Za razliku od proizvodnje, složena godišnja stopa rasta

pokazuje jednaku stopu rasta EU-a i SAD-a (7%). Ova informacija je u suprotnosti sa ranijim

istraživanjima koja su pokazivala bržu stopu rasta SAD-a u odnosu na EU u dodanoj

vrijednosti. Teško je naći razlog zbog kojeg je to tako, no moguće je zbog toga što je u SAD-u

bolja podjela rada nego u EU (outsourcing).

Tablica 6 pokazuje vrijednost proizvodnje farmaceutskih pripravaka, u sljedećoj tablici

(tablica7) prikazana je vrijednost proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda u zemljama

članicama.



34

Tablica 7 Vrijednost proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda u EU, po zemljama

članicama (2010.-2011.) u milijunima eura

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz Eurostata, dostupno na:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do; pregledano: 02.08.2013.

Vrijednost proizvodnje

(u milijunima eur.)

2010

2011

EU 27 29.867,88 30.600,0

Belgija - 1.003,1

Bugarska - -

Češka 150,3 159,9

Danska 254,0 244,8

Njemačka 1.233,5 1.105,9

Estonija - -

Irska 7.837,8 -

Grčka - -

Španjolska 2.184,6 2.964,6

Francuska 2.588,4 2.487,3

Hrvatska - -

Italija 3.509,1 3.467,3

Cipar 0.0 0.0

Litva - -

Letonija 0.0 0.0

Luksemburg 0.0 0.0

Mađarska 52,2 46,1

Malta - -

Nizozemska 114,7 94,7

Austrija 1.252,2 1.214,8

Poljska 253,2 179,5

Portugal 158,9 157,6

Rumunjska 122,5 86,3

Slovenija - -

Slovačka 43,1 45,0

Finska 13,2 11,0

Švedska 55,9 61,1

V. Britanija - 9.294,9


35

Tablica 7 jasno prikazuje da su daleko najveći proizvođači osnovnih farmaceutskih proizvoda

u promatranim godinama Velika Britanija (nešto malo više od 9 milijardi eura vrijednosti u

2011. godini) i Irska (skoro 8 milijardi eura vrijednosti u 2010. godini). Slijede ih, Italija,

Španjolska, Francuska, Njemačka, Austrija i Belgija sa više od milijarde eura vrijednosti

proizvodnje, ostale zemlje članice imaju malenu prozvodnju farmaceutskih proizvoda. Treba

naglasiti da je EU27 u promatranim godinama imala porast proizvodnje od oko 800 milijuna

eura.

4.2. Potrošnja

Konzumacija lijekova se povećala u prošlom desetljeću, ne samo u smislu izdataka, nego i u

smislu povećanja količine ili kvantitete konzumiranih lijekova (OECD, 2012.). Globalno

farmaceutsko tržište u 2007. godini imalo je vrijednost prodaje farmaceutskih proizvoda 484.1

milijardu američkih dolara. Europska unija je bila drugo najveće tržište po prodaji sa udijelom

od otprilike 31% (CBI, 2010.). Najveće stope rasta zabilježene su u Centralnoj, Istočnoj

Europi i Baltičkim zemljama, najviše zbog snažnijeg gospodarskog razvoja i povećanja

izdataka za zdravstvo u tim regijama.

Grafikon 3 prikazuje konzumaciju antibiotika u zemljama članicama u razdoblju od 2000.-

2010.

36

Grafikon 3 Konzumacija antibiotika u zemljama članicama (2000.-2010.)

Izvor: OECD, 2012., Health at glance; Dostupno na: http://www.oecd-

ilibrary.org/docserver/download/8112121ec038.pdf?expires=1379459036&id=id&accnam

e=guest&checksum=A28F2D9CAC09C9429576E957792AFC86, pregledano:

02.08.2013.

Iz grafikona 3 se može iščitati da u promatranom razdoblju, najveće povećanje u potrošnji

antibiotika imala je Grčka (više od 35 na 1000 stanovnika dnevno), slijede je Cipar i Francuska

(oko 35 doza), Luksemburg, Belgija, Portugal i Slovačka su sa oko 25 doza dok su ostale zemlje

ispod ispod 25 doza na 1000 osoba dnevno.

Podatke o financijskoj potrošnji u zemljama članicama teško je nači jer službena stranica

Europske unije za statistiku Eurostat ne prikazuje pojedinačne podatke za farmaceutske proizvode,

nego objedinjuje pod skupinom medicinski proizvodi, pomagala i oprema.

U tablici 8 prikazana je potrošnja po stanovniku za medicinske proizvode, pomagala i opremu u

zemljama članicama izražena u eurima za 2010. i 2011. godinu.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

Ru

mu

njs

ka

Niz

oze

msk

a

Litv

a

Esto

nija

Slo

ven

ija

Nje

mač

ka

Mađarska

Šved

ska

Au

stri

ja

V. B

rita

nija

Fin

ska

Bu

gars

ka

Dan

ska

Češ

ka

Leto

nija

Špan

jols

ka

Irsk

a

Mal

ta

Po

rtu

gal

Po

ljska

Slo

vačk

a

Luks

emb

urg

Bel

gija

Fran

cusk

a

Ital

ija

Cip

ar

Grč

ka

Hrv

atsk

a De

fin

iran

a d

ne

vna

do

za,

za 1

00

0 o

sob

a n

a d

an

2000

2010

http://www.oecd-ilibrary.org/docserver/download/8112121ec038.pdf?expires=1379459036&id=id&accname=guest&checksum=A28F2D9CAC09C9429576E957792AFC86



37

Tablica 8. Potrošnja po stanovniku na medicinske proizvode, pomagala i opremu u

zemljama članicama za 2010. i 2011. (izražena u eurima)

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz Eurostata, dostupno na:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do; pregledano: 04.08.2013

Potrošnja p/c

2010

2011

EU 27 200 200

Belgija 300 -

Bugarska 100 -

Češka 100 100

Danska 300 200

Njemačka 300 300

Estonija 100 100

Irska 200 200

Grčka 400 400

Španjolska 200 -

Francuska 300 300

Italija 200 200

Cipar 200 200

Litva 100 100

Letonija 200 200

Luksemburg 400 400

Mađarska 100 100

Malta 200 300

Nizozemska 200 200

Austrija 300 300

Poljska 100 200

Portugal 300 300

Rumunjska 100 -

Slovenija 200 200

Slovačka 200 200

Finska 300 300

Švedska 200 300

V. Britanija 100 200


38

Iz tablice 8 jasno je vidljivo da su Grčka i Luksemburg zemlje u kojima se najviše eura troši

na medicinske proizvode po glavi stanovnika (oko 400 eura). Ostale zemlje se kreću u

rasponu od 100 do 300 eura po stanovniku.

Globalno farmaceutsko tržište, u pogledu proizvodnje i potrošnje, najviše je koncentrirano u

razvijenim regijama u svijetu (Grafikon 4).

Grafikon 4. Svjetsko farmaceutsko tržište (proizvodnja i potrošnja)

Izvor: Pharmaceutical industry in OIC member countries, 2012., dostupno na:

http://www.sesric.org/files/article/433.pdf, pregledano: 06.08.2013.

U grafikonu 4 može se vidjeti da su Sjeverna Amerika, Europa i Japan u 2010. godini

zauzimali gotovo 80% svjetske proizvodnje i potrošnje farmaceutskih proizvoda.

Sjeverna Amerika 38%

Latinska Amerika 6%

Azija/Australija/Afrika

15%

Japan 12%

Europa 29%

Svjetsko farmaceutsko tržište (proizvodnja i potrošnja)

http://www.sesric.org/files/article/433.pdf

39

4.3. Izvoz i uvoz farmaceutskih proizvoda

Trgovina je sagledana općim pregledom vrijednosti izvoza u farmaceutskom sektoru,

trgovinskom bilancom i tržišnim udjelima na globalnom farmaceutskom tržištu.

Iako je SAD najveći proizvođač farmaceutskih proizvoda, njegov izvoz je relativno limitiran

u odnosu na EU, koja je definitivno najveći izvoznik (tablica 9). Unutar EU-a, najveći

izvoznici su Njemačka, Francuska, UK i Belgija. Veliki izvoz Belgija može objasniti

činjenica što mnoge multinacionalne korporacije koriste Belgiju kao njihovu međunarodnu

bazu, što znači da uvoz-izvoz farmaceutskih proizvoda daleko premašuje vrijednost domaćeg

tržišta (Episcom, 2009.).

Od novih zemalja članica, Mađarska i Slovenija su najveće zemlje izvoznice. Azijske zemlje

imaju samo marginalnu ulogu kada je u pitanju svjetska trgovina farmaceutskih proizvoda.

Tablica 9. Izvoz farmaceutskih proizvoda u milijunima EUR

2000.

2004.

2005.

2006.

2007.

SGSR

2000.-

2007.

EU27

68.085 133.202 145.551 163.003 176.556 14,58%

EU15 66.597 130.370 142.048 158.436 170.914 14,41%

EU12 1.488 2.832 3.505 4.567 5.642 20,97%

SAD 11.427 15.692 17.483 20.114 21.205 9,23%

Japan 2.047 2.206 2.040 1.975 1.804 -1,79%

Kina 727 886 1.097 1.220 1.500 10,90%

Indija 1.041 1.571 1.974 2.528 2.802 15.19%

Švicarska 9.075 15.903 18.055 21.727 23.670 14,68%

Izvor: UN Commodity Trade Statistics Database (Comtrade), dostupno na:

http://comtrade.un.org/, pregledano: 28.07.2013.

Tablica 10 pokazuje kako je EU veliki neto izvoznik. Zemlje članice uživaju suficit u

trgovinskoj bilanci od nešto više od 42 milijarde eura (2007.), najviše zahvaljujući SAD i

Japanu, jer su oni najveći uvoznici farmaceutskih proizvoda. Švicarska ima impresivan suficit

http://comtrade.un.org/

40

od oko 13 milijardi eura, dok Indija je dostigla skoro dvostruko veći rast u periodu 2000.-

2007.

Tablica 10. Trgovinske bilance i tržišni udjeli u svjetskoj razmjeni farmaceutskih

proizvoda, 2007.

Trgovinska bilanca

farmaceutskih

proizvoda, u milijunima

EUR

Tržišni udio u

svjetskom izvozu

Tržišni udio u

svjetskom uvozu

EU27 42.206 71,5% 58,2%

SAD 14.72 8,6%

14.5%

Japan 4.259 0,7% 2.4%

Indija 2.29 1,1% 0,2%

Kina 1,022 0,6% 1,0%

Švicarska 12,383 9,6% 4,5%



U tablici 9 jasno se vidi da je EU27 najveći svjetski izvoznik sa više od 70%, i uvoznik sa

skoro 60%.

Grafikoni 5 i 6 prikazuju tržišta na koje EU izvozi i odakle EU uvozi. Većina razmjene

farmaceutskih prizvoda odvija se unutar EU. Uvoz je limitiran i sastoji se većinom od uvoza

iz SAD-a i Švicarske. Iz grafikona 3. može se iščitati da najveća tržišta na koja EU izvozi

farmaceutske proizvode su SAD i Švicarska. Kategorija 'Ostatak svijeta' je relativno velika i

najveća tržišta iz te kategorije na koja EU izvozi su: Rusija, Kanada, Japan, Australija,

Turska, Meksiko, Norveška, Saudijska Arabija, Južna Koreja, Brazil i Kina (po redu

važnosti).


41

Grafikon 5. Izvoz farmaceutskih prizvoda EU27



Ostatak svijeta 52%

SAD 31%

Švicarska 12%

Japan 4%

Kina 1%

Indija 0%

Izvoz EU27 u 2006


42

Grafikon 4. Uvoz farmaceutskih proizvoda u EU27



4.4. Struktura troškova, profitabilnost i produktivnost

Za interpretaciju pokazatelja o profitabilnosti i produktivnosti farmaceutskog sektora, treba

imati na umu glavne karakteristike farmaceutske industrije i stoga, se započinje sa pregledom

strukture troškova.

Struktura troškova - kompanije originatori u farmaceutskoj industriji imaju strukturu troškova

koja se bazira na R&D-u, oglašavanju i prodaji, troškovi proizvodnje npr. sačinjavaju mnogo

manji udio u godišnjem prometu nego R&D i oglašavanje i prodaja zajedno. Troškovi u

oglašavanju i prodaji su postali mnogo važniji od troškova u R&D sektoru.13

Lokacija

troškova se razlikuje. R&D je međunarodna aktivnost, dok su oglašavanje i prodaja aktivniji

13

Nekoliko studija potvrđuju tu konstataciju. Sveučilište York iz SAD-a istražilo je da npr. farmaceutska

industrija u SAD-u troši dvostruko više na oglašavanje i prodaju nego na R&D.

Ostatak svijeta 14%

SAD 52%

Švicarska 29%

Japan 3%

Kina 1%

Indija 1%

Uvoz u EU27


43

na nacionalnom i regionalnom nivou. Proizvodnja je također međunarodna aktivnost, ona je

danas uglavnom nalazi van Europe (ECORYS, 2007.).

Tablica 11. pokazuje razliku u stukturi troškova između originator i generičkih kompanija.

Tablica 11. Globalni udio troškovnih faktora kao postotak godišnjeg prometa (2007.)

Originator kompanije

Generičke kompanije

Troškovi R&D-a 18% 7%

Troškovi proizvodnje 21% 51%

Troškovioglašavanja i prodaje 21% 13%

Troškovi administracije 7% 6%

Troškovi distribucije 1% 3%

Ostali troškovi 2% 1%

Izvor: European Commission, DG Competition, 2009, Pharmaceutical Sector Inquiry, final

report, dostupno na:


on_en.pdf, pregledano: 29.07.2013.

Tablica 11 pokazuje da R&D troškovi za originator kompanije zauzimaju 18% tekućih

troškova, dok oglašavanje i prodaja zauzimaju 21% tekućih troškova. Za generičke

kompanije, struktura troškova je bitno drugačija od originator kompanija. Procedure za

odobrenje lijekova puno su blaže za generičke proizvode, pa su troškovi R&D-a znatno manji.

Troškovi oglašavanja i prodaje su isto manji za generičke kompanije, a troškovi proizvodnje

daleko su najvažniji troškovi.

Iako literatura ne prikazuje pokazatelje koji se striktno odnose na EU, gledajući godišnje

izvještaje triju najvećih originator kompanija u EU (GSK, Sanofi Aventis and AstraZeneca),

za primjetiti je da troškovi prodaje, opći troškovi i troškovi administracije potiskuju troškove

R&D-a i proizvodnje i odnose se na gotovo 30% ukupnih prihoda od prodaje, a R&D otpada

oko 15% od ukupnih prihoda od prodaje. Te brojke se uglavnom slažu sa onim brojkama iz

tablice.



44

Povećana potrošnja za R&D i osobito u promociju daje razlog za pretpostavku da razlog rasta

zaposlenosti je do velike mjere povezano sa ovom pojavom. Učinci povećanog rada u tim

sektorima na ukupnim troškovima za plaće jesu još veći kad se uzme u obzir da prosječna

plaća u R&D i oglašavanju je veća nego ona u proizvodnji.

Profitabilnost - produktivnost lijekova puno ovisi od zaštite patenata. Obično, lijekovi imaju

20 godina zaštite patenata i obično kompanije ne uspiju plasirati lijek na tržište prije nego šta

prođe pola tog perioda. Jednom kad uđe na tržište, međutim, lijek koji je zaštićen patentom je

veoma profitabilan. Tipične bruto marže su između 90 i 95%. Kada patent istekne, generičke

kompanije tada prodaju taj lijek po puno nižim cijenama koje su bliže cijenama proizvodnje

(ECORYS, 2007.).

Europski farmaceutski proizvođači generalno dobro stoje. U 2008. godini, četiri europskih

originator kompanija su u 10 najvećih svjetskih kompanija koje imaju najveći neto prihod. Po

redosljedu jačine su: Sanofi-Aventis (Francuska, $10.9 milijardi, treće mjesto),

GlaxoSmithKline (UK, $10.5 milijardi, četvrto mjesto), AstraZeneca (UK, $6.6 milijardi,

osmo mjesto) i Bayer AG (Njemačka, $5.1 milijardi, deveto mjesto). Pfizer (SAD,$16.4

milijardi), Johnson & Johnson SAD, $12,6 milijardi) bili su prvi i drugi na ljestvici. Međutim,

gledano kao postotak rasta u neto prihodu, samo Bayer AG je uključen u prvih pet sa stopom

rasta 38% (Bristol-Myers Squibb je prvi na ljestvici sa stopom rasta od 38%). To je druga

priča iz 2005. godine, koja je bila veoma uspješna za europske proizvođače sa povećanjem

profita od 14% od 2004 do 2005, dok su farmaceutski divovi iz SAD-a imali pad profita od

7%, najviše zbog lošeg rezultata Pfizer&Merck-a.

Spomenuta povećana profitabilnost Europskih proizvođača je išla ruku pod ruku sa

povećanim ulaganjima u R&D, ali veće investicije u R&D ne moraju nužno garantirati više

inovacija i veću profitabilnost. Kvaliteta potrošnje, kao i niz drugih čimbenika kao što su

preuzimanja generiraju uspjeh u farmaceutskom sektoru danas.

Kada se promatraju neto marže dobiti umjesto neto prihoda, iznenađujuće samo je nekolicina

'big pharma' korporacija među prvih 10, samo Pfizer&Merck od velikih korporacija je u prvih

10. Umjesto velikih farmaceutskih divova, najprofitabilnija kompanija u 2008. godini bila je

PDL Pharma (SAD) sa neto maržom dobiti od 68,9% (EvaluatePharma, 2009.). Velika marža

PDL Pharma-e potječe od odluke da se odijele proizvodnju lijekova sa velikim rizikom u

45

drugu kompaniju, Facet Biotech, ostavivši je tako kao firmu rojaliteta koja nema aktivnosti u

R&D sektoru.

Jedina EU firma koja je uključena u top 10 je Leo Pharma (Danska), sa neto maržom dobiti

od 44,3%, našavši se tako na drugom mjestu. Kada se gleda postotak rasta u neto marži dobiti,

europske firme stoje dosta nisko.

Veoma zanimljivo za primjetiti je generičke kompanije iz Indije Sun Pharmaceutical

Industries i Glenmark Pharmaceuticals su dospjele u top 20, dokazavši na taj način da njihov

poslovni model koji se bazira na niskim troškovima, ne mora nužno značiti da generičke

kompanije nemaju malu maržu dobiti.

Produktivnost - malo je dostupnih informacija o produktivnosti u farmaceutskom sektoru.

Unutar EU, postoji velika razlika u produktivnosti rada (mjereno kao bruto dodana vrijednost

po zaposlenom čovjeku). U tablici 12 prikazana je produktivnost rada mjerena kao bruto

dodana vrijednost po zaposlenom čovjeku unutar EU.

46

Tablica 12. Produktivnost rada mjerena kao bruto dodana vrijednost po zaposlenom

čovjeku unutar EU (2000.-2006.)

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

EU27 100.7 110 116

Austrija 92.9 67 92 113 92.5 126.9 125.8

Belgija 156.9 171.9

181.4 182.8 200.8 204.5

Bugarska

9.6 8.3 9.9 10 11.7

Cipar 47.2 43.4 40.7

Češka 28.3 30.1 25.7 28.3 33.8 38.9

Danska 143.5 128.9 119.3 129.5 130.6 136 141.3

Estonija 25.7 20.9

Finska 64.7 71.4 64.6 72.4 97.5 116.2 138.6

Francuska 100.8 104.3 101.3 112.8 109.4 113.3 130.7

Njemačka 78.6 85 82.7 88.3 95 107.3 111.4

Grčka 46.8 43.7 51

Mađarska 33.1 42.3 45.2 57.3 56.8 62.4 68

Irska 307.5 251 312.1 337.8 213.5 210.2

Italija 90.1 93.5 94 95.3 91 91.1 92.7

Latvija 10.6 9.5 7.6 11 15.7 21.1 23.4

Litva 5.5 6 7.1 13.9 16.1

Malta 23 30.4 24.7

Nizozemska 95 85.9 79.3 81.3 80.2 107.9 81.8

Poljska 32.6 30.7 35.6 43.3 43.5

Portugal 46.9 48.3 53.2 56.6 55.4 56.6 59.9

Rumunjska 8.7 10.2 11.9 11.7 12.8 18.4 20.9

Slovačka 10.9 14.9 13.2 13.4 15.3 18.6

Slovenija 55.9 101.4 112.1 120.2

Španjolska 73.5 77.2 79.8 80.6 80.9 83 91.7

Švedska 134.9 147.6 176.2 211.8 192.8 202.1 227.1

UK 127.5 141.1 124.9 110.7 125.3 156.3 155.1

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz ECORYS, 2007., dostupno na:





47

Iz tablice 12 može se vidjeti da je produktivnost rada najveća u Švedskoj, Irskoj i Belgiji. U

zemljama koje su ušle nakon 'velikog praska' produktivnost je veoma niska. Finska, Slovenija

i Švedska pokazuju najveći porast u produktivnosti rada u periodu 2000.-2006. Promjena u

produktivnosti rada je manje-više ista u Njemačkoj, Francuskoj i UK, dok u Italiji se

primjećuje pad produktivnosti.

Na žalost, za produktivnost u SAD-u nema odgovarajućih pokazatelja. Postojeće publikacije

pokazuju da je produktivnost rada relativno mala u odnosu na SAD. Istraživanja

(VanderBeken T(ed), 2007.) pokazuju da u 2000 godini, produktivnost rada (iskazana u EUR)

u EU je bila (93.165-93.2 eura), što je mnogo manje nego u SAD-u (229.523 eura) i u Japanu

(445.000 eura). Isto tako u 2003. godini, produktivnost rada je u EU bila duplo niža nego u

SAD-u. Ipak, neke pojedinačne zemlje članice (Švedska i Irska) nadigrale su SAD u

produktivnosti rada. Zanimljivo je to što većina porasta produktivnosti u ove dvije zemlje su

zaslužne lokalne podružnice velikih multionacionalnih kompanija.

Europska farmaceutska industrija ima veliki jaz u odnosu na SAD u pogledu produktivnosti

rada, puno veći nego u sveukupnoj proizvodnji. Porast produktivnosti rada u SAD-u je

najviše razultat produbljivanja kapitala, dok je najvažnija komponenta za rast u Europi

ukupna faktorska produktivnost (TFP).

48

5. ANALIZA EUROPSKE FARMACEUTSKE INDUSTRIJE U ODNOSU

NA SAD

Od 1990. godine, farmaceutska industrija SAD-a je napradovala više od one u Europi. U

periodu od 1990.-2002. izdaci za istraživanje i razvoj u Europi su porasli od 2-5 puta, dok su

u SAD-u porasli 5 puta. Kompanije iz SAD-a brže prihvaćaju novu tehnologiju i imaju više

patenata u važnim područjima kao npr. biotehnologija. Da bi sustigle američku produktivnost,

kompanije koje imaju sjedište u Europi, troše sve više svoje proračune za istraživanje i razvoj

u SAD-u. Godine 2000., panel stručnjaka koje je okupila Europska komisija izradio je

izvješće pod nazivom „Globalna konkurentnost u farmaceutskoj industriji“, (engl. Global

Competitiveness in Pharmaceuticals) koje je zaključilo da: 'Europa zaostaje za SAD-om u

svojoj sposobnosti da generira, organizira i održi inovacijske procese koji su iznimno skupi i

organizacijski složeni'.

Izvješće je otkrilo nekoliko razloga zašto je to tako. Otkrili su npr. da je istraživački prostor u

SAD-u 'integrirani sustav, visoko diferenciran i pluralistički unutar zajedničkog okvira', dok

je Europski istraživački prostor 'sastavljen od nacionalnih sustava koji su duboko

fragmentirani i relatvno mali'. U stvari, europski znanstvenici puno više vole surađivati sa

znanstvenicima iz SAD-a nego sa kolegama iz drugih europskih zemalja. SAD je stvorio

vertikalni sustav u kojima male inovativne i istraživačke kompanije razvijaju nove proizvode

koje nakon toga eksploatiraju veće kompanije koje imaju stručno osoblje, znanje i kapital da

poboljšaju te proizvode i plasiraju ih na tržište.

Veliki faktor iza uspjeha SAD-a je novac: cijene lijekova nisu fiksne na ogromnom

američkom tržištu, a u Europi mnogo zemalja članica kontrolira cijenu lijekova ili stavljaju

regulatorne kape na dobit kompanija. Kao rezultat toga, dok cijene u SAD-u stalno rastu. Rast

cijena se u EU zadržava i nekolicina vlada eurposkih zemalja članica čak i inicira rezanje

cijena, a kompanije uvijek idu na ona tržišta gdje dobiju najveći povrat na investicije, a to je

trenutno SAD.

5.1. Cijene u EU i SAD-u

Regulacije cijena farmaceutskih proizvoda u EU zauzimaju različite forme, i mnoge zemlje

koriste više od jedne forme. Mnoge su usvojene 1980-tih godina kao odgovor na visoku

49

inflaciju cijena. Mnoge europske zemlje su tada obznanile da je njihov cilj održavanje cijena

farmaceutskih proizvoda u ravnini ili ispod opće stope indeksa potrošačkih cijena (CPI), što

znači nulta stopa realne inflacije na farmaceutske proizvode. Iako je ovaj cilj politički veoma

atraktivan, ekonomska efikasnost može veoma lako opravdati realnu inflaciju na farmaceutske

proizvode zbog toga što su farmaceutski proizvodi nužna dobra.

Cijene farmaceutskih proizvoda u SAD-u relativno su neregulirana, ali nisu imuna na

političke pritiske. Godine 1993., Clintonova administracija je predložila Health Security Act

(engl. Akt zdravstvenog osiguranja) koji uključuje regulaciju sa deklariranim ciljem

održavanja cijena farmaceutskih proizvoda u ravnini ili ispod prosječnog indeksa potrošačkih

cijena. Kao odgovor, 21 velika farmaceutska kompanija se obavezala da će držati povećanje

cijena ispod prosječnog CPI-a, možda da se usvoji propis14

. Jedan od načina da se izračunaju

učinci europske regulacije ili političkih pritisaka na cijene farmaceutskih proizvoda je da se

izračuna realni cjenovni indeks farmaceutskih cijena za EU i za SAD. Grafikon 7. ilustrira

realni rast farmaceutskih cijena za SAD i EU u razdoblju od 1986. do 2004. Za svaku godinu

farmaceutski indeks cijena je podijeljen za indeksom potrošačkih cijena za sve stavke, i

dobiveni rezultati su složeni godinu za godinom, sa 1986. godinom kao baznom godinom.

14

Kompanije koje su pristale na dogovor: Abbot Labs, Bristol-Meyesr Squibb, Elli Lilly, Glaxo,

Johnson&Johnson, Merck, Pfizer, SmithKline Beecham, Warner-Lambert, Wyeth-Ayerst (American home

products), Ciba-Geigy, Dupont-Merck, G. D. Searle, Genentech, Hoecht-Rousell, Hoffman-La Roche, Knoll,

Marion Merrell Dow, Syntex, Upjohn and Zeneca.

50

Grafikon 7. Kumulativni realni indeks farmaceutskih cijena za EU i SAD, sa 1986.

godinom kao baznom godinom (1986=1), složen djeljenjem farmaceutskog cijenovnog

indeksa sa indeksom potrošačkih cijena (sve stavke)

Izvor: Golec J., Vernon A.: Financial Effects of Pharmaceutical Price Regulation on R&D

Spending by EU versus US Firms. Dostupno na:

http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=3&sid=137087c9-b736-44cc-a4a6-

4db37ca20e16%40sessionmgr11&hid=21&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#

db=a9h&AN=52411766, str. 617, pregledano: 29.07.2013.

Grafikon 7 pokazuje kako su cijene u SAD-u rasle skoro svaku godinu. Umjereno povećanje

cijena započelo je oko prijedloga kojeg je donijela Clintonova administracija. Cijene su isto

umjereno rasle od 2000. do 2004. godine u vrijeme predsjedničkih izbora. Te promjene cijena

oslikava nastajanja kompanija da ograniče političku potporu programima kampanja koje

ograničavaju ragulaciju cijena farmaceutskih proizvoda.

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

1,6

19

86

19

87

19

88

19

89

19

90

19

91

19

92

19

93

19

94

19

95

19

96

19

97

19

98

19

99

20

00

20

01

20

02

20

03

20

04

EU indeks farmaceutskih cijena

SAD indeks farmaceutskih cijena

51

5.2. Uzorci, pokazatelji i usporedbe između farmaceutskih kompanija u EU i SAD-u

Uzimajući u obzir strogu regulaciju cijena u EU, za očekivati je da će Europske kompanije

biti više pogođene regulacijom cijena nego onih u SAD-u zbog toga što proporcionalno više

njihovih prihoda vjerojatno dolazi iz EU. Nažalost, samo nekoliko korporacija izdaje

sveobuhvatna izvješća o geografičkoj distribuciji prodaje. The Compustat Segments (baza

podataka koja je vlasništvo Standard&Poor Inc., sastoji se od raznih financijskih i

računovodstvenih baza podataka, i tu bazu najčešće koriste istraživači koji se bave

financijama) baza podataka uključuje prodaju po zemljopisnim područjima za tvrtke koje

prijavljuju u svojom financijskim izvješćima nakon 1997. Između 1998.-2004., 43 (13) SAD

i (EU) poduzeća podnijela su odvojena izvješća za prodaju. Ovi pokazatelji pokrivaju samo

oko 40% u našem uzorku. Usprkos tomu, naš uzorak pokazuje da u prosjeku SAD (EU)

kompanije generiraju 76% (53%) kombinirane SAD plus EU prodaje na području SAD-a, u

prilog tome tablica 10 prikazuje usporedbu profitabilnosti i potrošnje na R&D između EU i

SAD firmi. Ova proporcija je stabilna kroz godine za firme iz SAD-.a, i samo lagane

promjene u prijašnjim godinama, ali proporcija EU firmi konstantno raste sa 43% u 1998.

godini, na 57% u 2004. godini. Ovaj podatak govori kako su EU firme svoju prodaju

prebacile prema tržištu SAD-a, djelomično zbog povećanja cijena na tom tržištu.

Da bi bila uključena u tablicu, kompanija treba imati najmanje 5 godina kontinuirane podatke

u Compustat Global Industrial bazi podataka između 1993. i 2004. godine. Razlog tome je taj

što je 1993. godina, prva godina od kad se vodi spomenuta baza podataka. Kako se ovaj

diplomski rad odnosi na konkurentnost Europske farmaceutske industrije (troškove ulaganja u

R&D, prodaju i sl.), za potrebe ove tablice potrebno je da kompanija ima minimalnu količinu

prodaje svojih prizvoda (oko 10% od cijelokupne imovine). Profitabilnost je mjerena kao

omjer operacijskih troškova/ukupna imovina poduzeća, a intenzitet ulaganja u R&D je

mjereno kroz potrošnju u sektor R&D/ukupna imovina.

52

Tablica 13 pokazuje da su američke kompanije bile profitabilnije u svim promatranim

godinama, osim 2003. godine, one imaju u prosjeku 17,1% profitabilnosti, dok europske

kompanije imaju 12,2% profitabilnosti. Isto tako, američke kompanije imaju veći intenzitet

ulaganja u R&D u svim godinama osim 1995., 2003. i 2004. U periodu od 1993.-2004.

kompanije iz SAD-a imaju R&D intenzitet u prosjeku 9,6%, dok europske imaju 8,9%.

Ovi rezultati jasno pokazuju dominaciju kompanija iz SAD-a nad kompanijama iz EU u

istraživanju i razvoju te profitabilnosti.

Tablica 13. Usporedba profitabilnosti i ulaganja u R&D između EU i SAD kompanija

(1993.-2004.)

Godina

Broj kompanija

Operativni prihod/ukupna

imovina

R&D/ukupna imovina

SAD

EU

SAD

EU

SAD

EU

1993. 77 15 0.193 0.113 0.100 0.084

1994. 93 19 0.165 0.108 0.083 0.080

1995. 110 20 0.167 0.122 0.090 0.090

1996. 120 24 0.173 0.130 0.093 0.083

1997. 133 28 0.179 0.120 0.100 0.076

1998. 143 30 0.179 0.136 0.104 0.089

1999. 132 35 0.190 0.100 0.099 0.079

2000. 112 38 0.193 0.107 0.098 0.091

2001. 113 38 0.175 0.112 0.107 0.086

2002. 112 37 0.166 0.122 0.100 0.099

2003. 104 32 0.134 0.148 0.095 0.103

2004. 96 30 0.135 0.144 0.085 0.107


Spending by EU versus US Firms. Dostupno na




53

5.3. SAD-EU razlike u rastu R&D-a

Ukupnu potrošnju na R&D može obuhvaćati potrošnju R&D-a koju su ostvarili sektori unutar

kompanije koji nisu povezani sa farmaceutskim istraživanjem (iako, većinu troškova

proizvode uglavnom farmaceutski sektori, ne-farmaceutski sektori uglavnom troše puno

manje na R&D).

Europska federacija za farmaceutsku industriju i udruge (EFPIA) je sakupila podatke o

trošenju na R&D od svojih članova od 1986. godine, a Američko udruženje proizvođača i

istraživača u farmaceutskoj industriji (PhRMA) je sakupilo podatke o trošenju na R&D od

svojih članova od 1970. godine. Prednost tih podataka je ta što su to podaci koji se isključivo

odnose na farmaceutsku industriju. Osim toga, članovi EFPIA-e i PhRMA-e prijavljuju

njihov ukupni farmaceutski R&D i njihov R&D samo u EU, tj. samo u SAD-u. Te dvije

asocijacije uključuju njihove najveće kompanije, stoga grafikon 8 prikazuje veličinu i vrijeme

promjene u potrošnji u farmaceutskom R&D-u u EU i SAD-u.

Grafikon 8. Usporedba u potrošnji u farmaceutskom R&D-u između EU i SAD (1986.-

2004.)


Spending by EU versus US Firms. Dostupno na:




0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

35000

1986 1988 1990 1992 1994 1996 1998 2000 2002 2004

EU

SAD

54

Potrošnja kompanija iz EU prelazi potrošnju njihovih kolega iz SAD-a za nekih 24% 1986.

godine (EU 4.790, SAD 3.875 - u milijunima $), ali u 2004. godini, potrošnja EU zaostaje za

SAD-om za nekih 15% (EU 26.725$, SAD 30.644 – u milijunima $). Također vidi se da je

EU potrošnja na farmaceutski R&D zaustavljena između 1997. -2001., potrošnja SAD-a se

znatno povećala kroz taj period uključujući i 2004. godinu.

EFPIA primjećuje da su u 1990., europske kompanije potrošile 73% svoga R&D proračuna u

Europi, a 27% u SAD-u. Do 2002. godine potrošnja proračuna u Europi se smanjuje na 58%,

a u SAD-u se povećava na 34%. Drugi dokazi potvrđuju da slučajeve u kojima velike

europske kompanije prebacuju svoje istraživačke centre u SAD (PhRMA, 2005.).

Vladini podaci SAD-a o trošenju na R&D stranih kompanija u SAD-u pokazuju da je

potrošnja narasla sa 6,2 milijarde dolara u 1999. godini, na 7,9 milijardi u 2003. godini,

Podaci nisu podijeljeni na zemlje, ali ured za ekonomske analize SAD-a izvješćuje da je

velika većina tih korporacija iz Europe (imeđu 80-90%). Ovaj podatak nam dokazuje da sve

više europskih kompanija prebacuje svoje centre za istraživanje u SAD jer je tamo legislativa

puno jednostavnija i efikasnija.

5.4. Potpora R&D-a

Empirijska istraživanja japanskih i američkih proizvođača na terapeutskim područjima za koje

se smatra da su istraživanja u njima najriskantnija, govore da najveća znanstvena nesigurnost

je u velikim područjima koja uključuju rak, genitalno-urinarni trakt i centralni živčani sustav.

Što je manja vjerojatnost otkrivanja lijeka, manja je snaga volje privatnog sektora da se

poduzimaju istraživanja u tim pravcima. Takav stav je ugrađen u strategije mnogih od top 10

kompanija u smislu investicija u R&D i prodaje u EU, SAD i Japanu. U grafikonima 9 i 10

prikazane su primarne strategije R&D-a u top 10 farmaceutskih kompanija u EU i SAD-u.

55

Grafikon 9. Strategije R&D-a u top 10 farmaceutskih kompanija u EU

Izvor: Kanavos P., 1998., A Prospective View on European Pharmaceutical Research and

Development - Policy Options to Reduce Fragmentation and Increase Competitiveness.

Dostupno na: http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=5&sid=137087c9-b736-44cc-a4a6-


db=a9h&AN=9526777, str. 185. Pregledano: 29.07.2013.

Na grafikonu 9 primjećuje se da europske korporacije svoje budžete R&D-a najviše troše na

pokušaj probijanja u nova područja i na ciljanje ispunjavanja specifičnih potreba tržišta.

Grafikon 10 pokazuje kako korporacije iz SAD više svojih budžeta za R&D troše na bazična

istraživanja i za probitak u 'novom' području. Dok se europske firme više baziraju na

održavanju postojećih lijekova, američke kompanije se više baziraju na pronalaženju novih

lijekova, a djelom je za to i zaslužna industrijska politika SAD-a koja je ujedinjena, a u EU

industrijska politika nije toliko jaka na nadnacionalnoj razini. Još jedna stvar koja je jako

bitna, u važnim područjima oboljenja (npr. rak), gdje istraživački centri u privatnom sektoru

nemaju previše sredstava niti volje za pronalaženje novih lijekova, postoje istraživanja u

javnom sektoru SAD-u koje se zovu Public Sector Research (PSR) i financirana su od strane

vlade i ona su najzaslužnija za pronalaženje novih znanja i zaslužne su za najveću

koncentraciju izvrsnosti u zadnjih 30 godina u SAD-u (Kanavos, 2008., str. 185).

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

Top 10 EU poduzeća

Bazična istraživanja

Gledanje za probitak u 'novom' području

Uglavnom ostaju u uspješnom terapeutskom liječenju

Koncentracija na modifikaciji proizvoda

Ciljanje na ispunjavanje specifične potrebe tržišta

http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=5&sid=137087c9-b736-44cc-a4a6-4db37ca20e16%40sessionmgr11&hid=21&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#db=a9h&AN=9526777



56

Grafikon 10. Strategije R&D-a u top 10 farmaceutskih kompanija u SAD-u

Izvor: Kanavos P., 1998., A Prospective View on European Pharmaceutical Research and

Development - Policy Options to Reduce Fragmentation and Increase Competitiveness.

Dostupno na: http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=5&sid=137087c9-b736-44cc-a4a6-


db=a9h&AN=9526777, str. 185. Pregledano: 29.07.2013.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

Top 10 korporacija iz SAD-a

Bazična istraživanja

Gledanje za probitak u 'novom području'

Uglavnom ostaju u uspješnom terapeutskom liječenju

Koncentracija na modifikaciji proizvoda

Ciljanje na ispunjavanje specifične potrebe tržišta




57

6. MJESTO FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EU U SVIJETU

Farmaceutska industrija EU vodeći je izvoznik farmaceutskih proizvoda u svijetu. U ovom

poglavlju obrađene su i uspoređene sve ekonomske komponente koje mjere efikasnost

europske farmaceutske industrije u odnosu na svijet.

Prvi pokazatelj koji je iznesen je ulaganja i vrijednost R&D-a u farmaceutskom sektoru SAD-

a i EU-a. Što se tiče potrošnje za R&D, kompanije iz SAD-a 2004. godinu trošile su mnogo

više od njihovih europskih kolega (EU 26.725 $, SAD 30.644 – u milijunima $). Američke

kompanije također su profitabilnije od 1986.-2003. godine, one imaju u prosjeku 17,1%

profitabilnosti, dok europske kompanije imaju 12,2% profitabilnosti. Isto tako, američke

kompanije imaju veći intenzitet ulaganja u R&D u svim godinama osim 1995., 2003. i 2004.

U periodu od 1993.-2004. kompanije iz SAD-a imaju R&D intenzitet u prosjeku 9,6%, dok

europske imaju 8,9%.

Drugi pokazatelj koji je iznesen ovdje je proizvodnja, dodana vrijednost farmaceutskih

proizvoda, i složena godišnja stopa rasta. Prema pokazateljima koji su izneseni u ovom radu

oni jasno pokazuju kako je od 2002. godine EU postala najveći proizvođač farmaceutskih

proizvoda u svijetu, ali treba uzeti na znanje da su ove brojke malo iskrivljene zbog promjena

u EUR/USD tečaju, jer je Euro rastao od 2002. godine. Složena godišnja stopa rasta pokazuje,

koja je bazirana na brojkama proizvodnje u nacionalnim valutama, pokazuju da je rast u EU27

bio manji (3%), negu u SAD-u (7%). Gledajući dodanu vrijednost, uočeno je da dodana

vrijednost EU-a polako sustiže onu iz SAD-a. Za razliku od proizvodnje, složena godišnja

stopa rasta pokazuje jednaku stopu rasta EU-a i SAD-a (7%). Ova informacija je u suprotnosti

sa ranijim istraživanjima koja su pokazivala bržu stopu rasta SAD-a u odnosu na EU u

dodanoj vrijednosti. Teško je naći razlog zbog kojeg je to tako, no moguće je zbog toga što je

u SAD-u bolja podjela rada nego u EU (outsourcing). Prema ovom pokazatelju (koji je jedan

od najvažnijih) SAD je u prednosti u odnosu na EU jer američke kompanije generiraju veću

dodanu vrijednost nego one kompanije iz EU.

Treći pokazatelj koji je prikazan je zaposlenost i produktivnost rada. U 2010. godini

farmaceutska industrija u EU zapošljavala 508.000 radnika, od kojih 406.285 radnika u EU15.

Dvije zemlje sa najvećom proizvodnjom su Njemačka i Francuska, i one su najveći

poslodavci u farmaceutskom sektoru EU. Podaci za 2003. govore da je u to vrijeme u EU

radilo skoro duplo više radnika nego u SAD-u, dok je udio u ukupnoj proizvodnji bila skoro

jednaka (1,7% u SAD-u, 1,8% u EU). Kretanja u zaposlenosti u farmaceutskom sektoru

58

pokazuju porast u zaposlenosti od 5.6% za EU27. Posljednji podaci za 2012. godinu govore

da SAD generira oko 262.750 radnih mjesta u farmaceutskom sektoru, a u EU on iznosi oko

pola milijuna. Postojeće publikacije pokazuju da je produktivnost rada relativno mala u

odnosu na SAD. Istraživanja pokazuju da u 2000. godini, produktivnost rada (iskazana u

EUR) u EU je bila 93.165 eura, što je mnogo manje nego u SAD-u (229.523 eura) i u Japanu

(445.000 eura). Isto tako u 2003. godini, produktivnost rada je u EU bila duplo niža nego u

SAD-u. Ipak, neke pojedinačne zemlje članice (Švedska i Irska) nadigrale su SAD u

produktivnosti rada. Zanimljivo je to što većina porasta produktivnosti u ove dvije zemlje su

zaslužne lokalne podružnice velikih multionacionalnih kompanija. Europska farmaceutska

industrija ima veliki jaz u odnosu na SAD u pogledu produktivnosti rada, puno veći nego u

sveukupnoj proizvodnji. Prema ovom pokazatelju, SAD je također u prednosti jer iako EU

generira skoro duplo više zaposlenih u farmaceutskom sektoru, radnici SAD-a su daleko

produktivniji nego oni u EU (Golec, Vernon, 2010.).

Četvrti pokazatelj je profitabilnost kompanija. EU farmaceutski proizvođači generalno dobro

stoje. U 2008. godini, četiri europskih originator kompanija su uključene u deset najvećih

svjetskih kompanija koje imaju najveći neto prihod. Po redosljedu jačine su: Sanofi-Aventis

(Francuska, $10.9 milijardi, treće mjesto), GlaxoSmithKline (UK, $10.5 milijardi, četvrto

mjesto), AstraZeneca (UK, $6.6 milijardi, osmo mjesto), i Bayer AG (Njemačka, $5.1

milijardi, deveto mjesto). Pfizer (SAD,$16.4 milijardi) i Johnson & Johnson (SAD, $12,6

milijardi) bili su prvi i drugi na ljestvici. Međutim, gledajući postotak rasta u neto prihodu,

samo Bayer AG je uključen u prvih pet sa stopom rasta 38% (Bristol-Myers Squibb je prvi na

ljestvici sa stopom rasta od 38%). I ovaj pokazatelj također pokazuje sve u korist SAD-a jer

su američke korporacije profitabilnije od europskih.

Peti pokazatelj je vrijednost trgovine (izvoz i uvoz) i trgovinska bilanca. Iako je SAD najveći

proizvođač farmaceutskih proizvoda, njegov izvoz je relativno limitiran u odnosu na EU, koja

je definitivno najveći izvoznik, vrijednost izvoza skoro je devet puta veća nego vrijednost

izvoza SAD-a. Unutar EU-a, najveći izvoznici su Njemačka, Francuska, UK i Belgija. Zemlje

članice uživaju suficit u trgovinskoj bilanci od skoro 32 milijarde eura, najviše zahvaljujući

SAD i Japanu, jer su oni najveći uvoznici farmaceutskih proizvoda. EU27 najveći svjetski

izvoznik sa više od 70%, i uvoznik sa skoro 60% svjetskog tržišnog udjela i trgovinska

bilanca generira suficit od 72.206 milijardi eura. SAD sudjeluje sa 8,6% u svjetskom izvozu i

sa 14,5% u svjetskom uvozu i njegova bilanca je u deficitu i iznosi -14.72 milijarde eura. Ovaj

pokazatelj govori u korist EU.

59

Šesti pokazatelj su cijene farmaceutskih proizvoda u EU i SAD. Regulacije cijena

farmaceutskih proizvoda u EU zauzimaju različite forme, i mnoge zemlje koriste više od

jedne forme. Mnoge su usvojene 1980-tih godina kao odgovor na visoku inflaciju cijena.

Mnoge europske zemlje su tada izjavile da je njihov cilj održavanje cijena farmaceutskih

proizvoda u ravnini ili ispod opće stope indeksa potrošačkih cijena (CPI), što znači nulta stopa

realne inflacije na farmaceutske proizvode. Iako je ovaj cilj politički veoma atraktivan,

ekonomska efikasnost može veoma lako opravdati realnu inflaciju na farmaceutske proizvode

zbog toga što su farmaceutski proizvodi nužna dobra. Cijene farmaceutskih priozvoda u SAD-

u relativno su neregulirana, ali nisu imuna na političke pritiske. Tijekom 1993. godine,

Clintonova administracija je predložila Health Security Act koji uključuje regulaciju sa

deklariranim ciljem održavanja cijena farmaceutskih proizvoda u ravnini ili ispod prosječnog

indeksa potrošačkih cijena. Kao odgovor, 21 velika farmaceutska kompanija se obavezala da

će držati povećanje cijena ispod prosječnog CPI-a. Upravo zbog deregulacije cijena u SAD-u,

cijene rastu na tom tržištu svaku godinu i upravo je to razlog veće profitabilnosti američkih

kompanija, i na temelju toga može se zaključiti da i ovaj pokazatelj ide u korist SAD-a.

Sedmi pokazatelj je očekivani rast u sljedeće tri godine, na temelju raznih pokazatelja koji je

iznesen u ovom radu, tržište EU-a će po procjenama stručnjaka biti u negativnom rastu od oko

2% , a tržište SAD-a rasti će po stopi od 2.6% godišnje, i u tom segmentu SAD je bolji od

EU.

60

7. UČINCI FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EU NA GOSPODARSTVO

EU-a

Farmaceutska industrija spašava živote i poboljšava kvalitetu života ljudi. Farmaceutska

industrija je jedan od ključnih sektora europskog gospodarstva. Sektor zapošljava 508.000

ljudi i veže veliku razinu proizvodnje za velikom razinom inovacija.

Studija koju je provela Europska komisija u rujnu 2009. godine pokazala je da je

farmaceutska tržište od vitalne važnosti za Europu i dokazano je da kroz razna poboljšanja na

tržištu moguća i da bi ta poboljšanja digla vrijednost farmaceutske industrije i do tri milijarde

eura. Tu podignutu vrijednost najviše bi osjetili potrošači kroz poboljšanu kvalitetu proizvoda

i lakšu dostupnost na tržištu.

Farmaceutska industrija u Europskoj uniji jedna je od gospodarski najjačih grana u

cijelokupnom gospodarstvu Unije. Farmaceutski sektor čini veoma važnu kariku u EU

gospodarstvu sa vrijednošću proizvodnje od 187,301.7 milijardi eura (2010), što čini oko 4%

od dodane vrijednosti u EU. Udio je mnogo veći u nekim članicama poput Belgije, Švedske,

Danske i Slovenije, i kreće se od 8.5 do 10 % ukupne dodane vrijednosti. Dodana vrijednost

sektora značajno je rastao po nominalnoj stopi godišnjeg rasta od 7% u periodu od 2002-2006.

Farmaceutska industrija zapošljava oko 508.000 ljudi (2010.) što čini ukupno oko 2% od

ukupne zaposlenosti u proizvodnji u EU.

Stoga, za zaključiti je kako su učinci veoma upečatljivi kako u ekonomskom smislu, tako i u

socijalnom smislu EU, te se ti učinci mogu podjeliti na nekoliko osnovnih (Vretenar, 2013):

očuvanje zdravlja ljudi i sprječavanje bolesti i zaraza

sigurnost opskrbe ljekovima i farmaceutska nezavisnost

zapošljavanje visokoobrazovanih stručnjaka i znanstvenika

povećanje izvoza i smanjenje ukupnog platnog deficita EU

doprinos ukupnom BDP-u i ukupnoj dodanoj vrijednosti.

Prvi i osnovni zadatak farmaceutske industrije je proizvodnja novih lijekova koji će očuvati

zdravlje svojih građana i zaštiti ih od raznih virusnih bolesti, epidemija i pandemija.

Europsko stanovništvo sve više stari stoga je povećana potražnja za kroničnim bolestima

61

(ECORYS, 2007.). Pojavom globalizacije, pojavljuju se nove bolesti i zaraze s kojima se

moderna medicina lovi u koštac i zadatak farmaceutske industrije je da radi u sinergiji sa

medicinom pruža najbolje i najkvalitetnije proizvode u cilju očuvanja zdravlja stanovnika

europskog kontinenta.

Farmaceutska industrija je jedna od onih grana koja bazira svoju proizvodnju na izvozu.

Stoga, veoma je važno da sigurnost opskrbe lijekovima bude konstantna za domaće

stanovništvo, a samim time i kompletnu farmaceutsku nezavisnost, što znači da domaćom

proizvodnjom stabilno opskrbljuje medicinske ustanove najsuvremenijom lijekovima na

tržištu. U tom segmentu EU jako dobro stoji, i u proizvodnji prednjači u svijetu.

Europa grca u velikim problemima, a jedan od najvećih problema je nezaposlenost.

Farmaceutska industrija u EU zapošljava 508.000 ljudi što čini oko 2% ukupne

zaposlenosti u proizvodnji u Uniji, udio je osobito visok u Irskoj (5,3%), Danskoj (4%),

Belgiji (3,6%) i Francuskoj (2,9%), što naglašava važnost farmaceutske industrije. Prije

početka krize, sektor je zapošljavao oko 600.000 ljudi, što znači da je sektor izgubio oko 15%

radnih mjesta što i nije tako mnogo s obzirom da su drugi sektori izgubili mnogo više radnih

mjesta. Razlog zbog kojeg industrija nije izgubila mnogo radnih mjesta je taj što su lijekovi

tražena roba svugdje u svijetu i u budućnosti predviđanja govore da će biti sve potrebniji, s

toga farmaceutski sektor će zapošljavati nove stručnjake i visokokvalificirane radnike što i

jedna od temeljnih odrednica Europe 2020.

Jedan od dva segmenta u kojem europska farmaceutska industrija prednjači u svijetu je izvoz.

Vrijednost izvoza iznosi oko 176.556 milijardi eura (2007.) i od 2000. godine do 2007.

godine imala je godišnju stopu rasta od 14.58%, što je impresivan pokazatelj koliko je

potentna industrija lijekova, uz to europska farmaceutska industrija čini više od 70%

ukupnog svjetskog izvoza. Zemlje članice uživaju suficit u trgovinskoj bilanci od nešto

malo više od 42 milijarde eura, najviše zahvaljujući SAD i Japanu, jer su oni najveći

uvoznici farmaceutskih proizvoda.

Farmaceutski sektor čini jednu od najvažnijih gospodarskih grana u Uniji što se tiče dodane

vrijednosti sa vrijednošću od 70.6 milijardi eura (2006.) što čini oko 4% ukupne

vrijednosti ukupne dodane vrijednosti u proizvodnji Unije. Ovaj omjer znakovito je veći u

nekim članicama unije kao što su Slovenija, Belgija, Danska i Švedska dosežući od 8,5-10%

vrijednosti ukupne dodane vrijednosti. Što se tiče bruto domaćeg proizvoda, potrošnja

farmaceutske industrije čini oko 1.8% od ukupnog BDP-a Unije

62

8. PERSPEKTIVE EUROPSKE FARMACEUTSKE INDUSTRIJE

Farmaceutska industrija EU važan je sektor Unije koji drži veliki dio industijskog kolača, i

ona je jedna od glavnih pokretača razvoja gospodarstva Unije. Kroz krizna vremena, nije

izgubila na snazi i to pokazuje koliko je otporna i od vitalne je važnosti za Europu. Za

farmaceutski sektor postoje velike prilike, ali i prijetnje u sljedećim godinama.

Postoje mnogi trendovi od kojih frmaceutski sektor EU može imati koristi. Prije svega, velika

očekivanja u rastu BDP-a i prodaje farmaceutskih proizvoda očekuje se u novim zemljama

članicama i velikim gospodarstvima u razvoju (zemlje BRICS-a). Rezultat tih činjenica je

veće tržište za farmaceutske kompanije, štoviše, zemlje BRICS-a sustižu po potrošnji

cijelokupne palete proizvoda. Tržišta Kine, Indije i Rusije će rasti u sljedeće tri godine po

godišnjoj stopi većoj od 15%, i na ta tržišta europske kompanije trebaju pojačati svoju prodaju

i utjecaj (L.E.K., 2011).

Činjenicu koju farmaceutske kompanije trebaju uzeti u obzir je ta da populacija kako u Europi

pa tako i u svijetu sve više stari. S obzirom na populaciju treće dobi, Europa je suočena sa

manjim rastom u starosnoj kategoriji 65 godina i stariji u sljedećih pet godina nego ostale

regije. Nezdrav način života također će vjetrovatno staviti naglasak na kronične bolesti u EU.

Gledajući duži period, rast populacije kako u EU pa tako i u svijetu se smanjuje, što može

razultirati smanjenom potražnjom za farmaceutskim proizvodima.

Farmaceutska industrija u EU ima značajnu snagu u R&D i inovacijama. Sektor zauzima

puno veći udio u high-tech R&D-u u EU nego farmaceutski sektor u SAD-u. Isto tako,

europske farmaceutske kompanije su počele stvarati inovacije u dostavi lijekova i uslugama i

mogu se pouzdati u veoma solidnu znanstvenu bazu i u veliki bazen visokoobrazovanog

kadra. U tom kontekstu, znanje i oprema koja je dostupna u mnogim bolnicama u EU,

dozvoljava kompleksna istraživanja i napredna klinička testiranja.

Postoje mnoge prijetnje koje mogu ugroziti poslovanje farmaceutskih kompanija. Prije svega,

trenutna ekonomska kriza i pojačana potražnja za lijekovima za kronične bolesti i zbog stare

populacije sve to stvara pritisak na proračune za zdravstvo, što tjera vlade da traže načine

kako da režu troškove. Farmaceutska potrošnja je postala najdraža stavka za obuzdavanje

troškova. Politike cijena, koje davaju više poticaja za upotrebu generičkih lijekova i pojačane

63

naknade koje pacijenti plaćaju za lijekove su među politikama koje odgovaraju na veći rast

farmaceutske potrošnje.

Nadalje, mnogim važnim patentima ističe rok u narednim godinama i ta činjenica će utjecati

na vrijednost farmaceutske prodaje, i negativno će utjecati na financije koje su dostupne za

R&D na kratki i srednji rok. Posebno, segment generičkih lijekova se očekuje da će i dalje

rasti (Perry, 2006).

Unatoč porastu R&D itenziteta u EU, stopa uspješnosti inovacija je u opadanju. Sve veći

troškovi za R&D, djelomično odgovaraju na pitanje o povećanom itenzitetu, koja su rezultat

činjenice da sve 'lagane' inovacije su već bile otkrivene, što dovodi do kompleksinijeg

trenutnug kliničkog razvoja, a i zbog toga što su regulacijski zahtjevi postali još striktniji i

razlikuju se u zemljama članicama. To čini ispitivanja još skuplja. U pogledu smanjene stope

inovacija, farmaceutska industrija trenutno istražuje duplo više nego što je to činila desetljeće

ranije, i postiže samo 40% od prijašnjeg uspjeha plasiranja novih proizvoda.

Outputi u R&D su se smanjili zadnjih godina između ostalog, zbog kašnjenja u lansiranju

proizvoda i neodobrenja. Te promjene su posebno važne u osiguranju uspješnim proizvodima

da na vrijeme dođu na EU tržište.

Moguća rješenja koja mogu poboljšati poslovanje i efikasnost farmaceutske industrije

iznesena su kao 3 područja politike koja mogu smanjiti rascjepkanost i poboljšati

konkurentnost europskog farmaceutskog sektora. Potencijalno rješenje problema

rascjepkanosti farmaceutskog R&D i inovacija mogu biti razvoj politika na europskom nivou,

u onim područjima u kojima EU ima nadležnost. Ta područja se ne moraju isključivo odnositi

na problem cijena i naknada farmaceutskih proizvoda jer se zemlje članice pozivaju na načelo

supsidijarnosti koje jamči ekskluzivitet u ovom području. U suprotnom, područja politike u

kojima EU ima nadležnost mogu ubrojiti: 1. Mnogo intenzivniju suradnju u politikama

znanosti i tehnologije (podupiranje znanstvene baze, identificiranje edukacijskih potreba za

budućnost, suradnja u razvoju novih tehnologija i njegovanje suradnje između industrije i

sveučilišta). 2. Podupirati istraživanje i razvoj (R&D) na način izravnog kanaliziranja kapitala

u bazična istraživanja, izbjegavanje istraživačkog dupliciranja, razvijanje skupa istraživačkih

prioriteta, rješavanje problema transfera tehnologije, promoviranje suradnje sveučilišta sa

industrijom i prekogranična suradnja ili pružanje poticaja koja će smanjiti aktivnosti u

privatnom R&D u područjima sa velikim socioekonomskim utjecajem. 3. Poboljšanje uvjeta

financiranja inovacija u EU, mjerama selektivne uporabe poreznih politika na nacionalnim

nivoima (a gdje je moguće na EU nivou), institucionalna reforma kako bi se proširio bazen

64

dostupnih sredstava za privatne investicije i predstavljanje shema koje će potaknuti pojedince

i institucije da zadržavaju vrijednosnice u inovativnim Europskom kompanijama.

Mnoga istraživanja uključuju velike financijske rizike koje mnoge inovacijske kompanije, a

poglavito MSP-ovi su u nemogućnosti provesti. Uspjeh MSP-ova iz SAD-a u biotehnologiji

može se pripisati djelomično zbog postojanja porovodljivog financijskog okruženja kao i

povoljan ukupni regulatorni okvir.

U EU kronično nedostaje venture kapitala ako je uspoređujemo sa SAD-om, i velika većina

tog kapitala je kanalizirana u tehnološko-informacijski sektor, sektor potrošača i ostale

projekte koji se tiču industrije. Razlozi zbog čega je tako malo venture kapitala u EU je

rascjepkanost Europskog tržišta kapitala, njihova manja ukupna veličina, ograničeno

korištenje mirovinskih fondova kao alternativni izvor venture kapitalu u usporedbi sa

dereguliranim tržištem u SAD-u (Golec, Vernon, 2010.)

Financiranje vrijednosnicama ostaje jedan od najvažnijih izvora svježeg kapitala u namjeri da

se nastavi započeto istraživanje. Od tržišta kapitala unutar EU, Londonska burza (LSE)

modificirala je pravila da se posebno olakša izlistanje malih i srednjih poduzeća koje se bave

biotehnologijom na svom glavnom tržištu. Poticaji su napravljeni, i doveli su do velikog

povećanja biofarmaceutskih kompanija na LSE u zadnjih 10 godina. Slični okviri postoje na

burzi u New Yorku i Tokiju.

Ukupno gledajući, Europske kompanije još uvijek muku muče sa pribavljanjem kapitala i

zbog toga strukture vlasti unutar EU trebaju naći na koje će načine olakšati pristup kapitalu i

to onim kompanijama koje imaju najveću stopu rasta inovacija jer jedino na takav način,

ulaganjem u znanje intnenzivna područja Europa će zadržati postojeću poziciju na globalnom

farmaceutskom tržištu.

Unatoč sve većoj regulaciji i smanjenim proračunima, Europa i dalje ostaje najvažnije tržište

za brendirane farmaceutske kompanije.

Među razvijenim gospodarstvima svijeta, nigdje nije tako ozbiljna situacija kao u Europi.

Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka (dvije od top tri najjačih gospodarstava EU) stali su na

kraj slobodnom određivanju cijena za nove farmaceutske proizvode, dodatno povisuju

ljestvicu na ono što pridonosi poboljašnju standarda zdravstvene njege (inovativne proizvode

koji zaslužuju premije na cijenu) i ograničavaju tržišni pristup preko tehnologije zdravstvene

procjene (HTA – health technology assessments), tendera i ostalih mehanizama.

Na grafikonu 11 može se vidjeti kako se procjenjuje da će u narednom periodu najveći rast

imati zemlje BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Koreja), od 9 do 16%, dok će

razvijene zemlje imati rast ispod 5%, a Europa će biti u kontrakciji i do 4.5% (Španjolska)

65

Grafikon 11. Godišnji stopa rasta farmaceutskog tržišta (2011.-2016.)

Izvor: L.E.K. Executive insights: Finding value in Europe. Dostupno na:

https://www.lek.com/sites/default/files/L.E.K._Finding_Value_in_Europe.pdf, str. 2.

Pregledano: 30.07.2013.

16% 14,10% 13,10%

11% 9,20%

0

4,20% 4,50% 4,50% 2,60% 1,40% 0,70% -0,40% -0,40%

-2,20% -4,50%

-10%

-5%

0%

5%

10%

15%

20%

ZUR Razvijene zemlje

66

9. ZAKLJUČAK

Farmaceutska industrija EU jedan je od najvećih proizvodnih sektora u europskom

gospodarstvu. Kao takav, treba privući posebnu pažnju čelnika iz Europske komisije i država

članica da zajedničkim naporima poboljšaju konkurentnost u onim segmentima u kojima EU

zaostaje za vodećom farmaceutskom industrijom u svijetu, a to je SAD.

To nije nimalo lak zadatak, jer tržište farmaceutskih proizvoda je veoma kompleksno zbog

znatnog utjecaja vlada i karakterizira ju veliki stupanj pravne regulacije koja kontrolira

proizvode koji ulaze na tržište. Farmaceutska industrija je industrija koja je bazirana na

visokom nivou implementacije tehnologije da bi opstala i bila konkurentna na globalnom

tržištu, stoga istraživanje i razvoj (R&D), politika patenata, visoka regulacija cijena i

produktivnost rada ključni su problemi koje Europska komisija treba rješiti da bi se

konkurentnost farmaceutske industrije EU poboljšala.

Istraživanje i razvoj najvažnija je komponenta farmaceutske industrije. Itenzitet R&D-a i

inovacija, gledano kao usporedba sa SAD-om načelno nije loša, ali problem postoji. SAD ima

bolji učinak sa poštovanjem farmaceutskih inovacija, što znači da kompanije iz SAD-a lakše i

brže prihvaćaju inovacije koje su rezultat istraživanja i razvoja, nego one u EU, isto tako,

jačina poslovne R&D (inovacije u oglašavanju, poslovnim modelima i prodaji) u SAD-u

superiorniji je jer industrije visoke tehnologije (high-tech) predstavljaju veći udio u

gospodarstvu, i takve kompanije su intenzivnije u istraživanju nego kompanije u EU. Problem

EU-a općenito u tom segmentu je velika fregmentacija inovacija, i inovacije se dosta često

preklapaju između država članica i zbog toga nastaju veliki problemi unutar zakonodavstava

zemalja članica, dok u SAD-u je cijeli sustav više harmoniziran i puno efikasniji od

europskog jer SAD je ipak jedna država, a Europska unija je zajednica država i jedini način da

se taj problem ukoni je da se industrijska politika općenito podigne na nadnacionalnu razinu.

Politika patenata je veoma kompleksna u EU, i politika patenata u SAD-u bitno se razlikuje.

Europsko pravo je hibridni sustav koji se bazira na Europskoj konvenciji patenata EPC-u.

EPC izdaje materijalno pravo i postavlja konstrukciju za administrativne poslove unutar EPC-

a. Unutar EPC sustava patente pregledava i odobrava Europski ured za patente (EPO), prema

zakonu koji važi unutar EPC-a. Patenti koji su odobreni od strane EPO-a obično se nazivaju

Europski patenti. Najveći problem leži u tome što, kada se patent odobri, on tada stupa na

snagu samo ako je u suglasnosti sa nacionalnim zakonodavstvom EPC države za koju se

67

ovjerio. Iako, su nacionalni zakoni za patente svih članica EPC-a harmonizirani sa EPC-om,

sudovi u različitim članicama mogu interpretirati zakon drugačije. S toga se može dogoditi da

je patent valjan u jednoj članici, u drugoj nije. Veliki se napori ulažu unutar Unije da se stvori

jedinstveni Europski patent koji će, kada se odobri biti valjan u svim zemljama članicama.

Ragulacije cijena farmaceutskih proizvoda u EU zauzimaju različite forme, i mnoge zemlje

koriste više od jedne forme. Mnoge su usvojene 1980-tih godina kao odgovor na visoku

inflaciju cijena. Mnoge europske zemlje su tada obznanile da je njihov cilj održavanje cijena

farmaceutskih proizvoda u ravnini ili ispod opće stope indeksa potrošačkih cijena (CPI), što

znači nulta stopa realne inflacije na farmaceutske proizvode. U SAD-u cijene farmaceutskih

proizvoda relativno su neregulirane, što znači veći profit kompanija na njihove proizvode i

zbog toga je američko tržište najprivlačnije na svijetu. Sve više europskih prizvođača

pojačava svoje aktivnosti u oglašavanju i prodaji upravo zbog te činjenice što na tržištu SAD-

a cijene su puno veće, i više se isplati (pogotovo u vrijeme krize) ulagati svoje znanje i

kvalitetu na tržište od kojeg će imati najviše financijske koristi.

Što se tiče produktivnosti rada, EU kao cjelina zaostaje za SAD-om i Japanom. U

farmaceutskoj industriji u EU radi skoro duplo više radnika nego u farmaceutskoj industriji u

SAD-u (508.000 vs. 267.000). Nakon drugog svjetskog rata, vidljiv je broj smanjenja radnih

sati, a pogotovo u vodećim članicama EU-a (Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji).

Uspoređivanjem EU-a sa SAD-om, može se vidjeti da prosječni godišnji porast

produktivnosti po zaposlenom od 1980. do 1994. u Uniji (EU15) bio je veći nego u SAD-u,

nakon 1994. godine rast produktivnosti u SAD-u raste dvostruko brže nego u EU. Od 2006.

pa nadalje produktivnost rada u EU rasla je nešto brže nego u SAD-u, ali još uvijek zaostaje

za otprilike 40%.

Općenito, od pojave velike globalne krize 2008. godine i zbog sve lošijih stopa rasta,

farmaceutske kompanije se intenzivno fokusiraju na spajanja i preuzimanja (mergers &

acquisitions) kako horizontalnih pa tako i vertikalnih spajanja kao mjera rezanja troškova, a

isto tako kao diversifikacija svog portfelja u poslovanjima koji uključuju zdravstvo u cilju

očuvanja vrijednosti kompanija na financijskim burzama.

Vodeće farmaceutske kompanije u EU i SAD-u sve više rade na preuzimanju biotehnoloških

manjih kompanija da nadopune svoj proizvodni asortiman. Od takvih spajanja obje kompanije

imaju koristi, velike korporacije imaju koristi od prodaje novih proizvoda, a manjim

kompanijama je to jedina šansa da plasiraju svoj proizvod na tržište jer im nedostaje

68

stručnosti i kapitala. Isto tako, mala i srednja poduzeća koja baziraju svoje poslovanje na

R&D-u sklapaju saveze kao npr. licenciranje. Činjenica je da broj MSP – ova se povećava, ali

njihov udio u prometu industrije se smanjuje pa takvi savezi imaju smisla.

Pojavom spomenute krize, glavna briga farmaceutskih kompanija u svijetu postala je kako

održati vrijednost svojih dionica i opstati na tržištu, briga o novim proizvodima pala je u drugi

plan. Ovu tvrdnju potkrepljuje nekoliko činjenica. U posljednjih desetak godina nije

proizveden niti jedan revolucionarni lijek za neku kroničnu bolest. Broj farmaceutskih

patenata gledajući od 2000. godine konstantno je u padu u odnosu na 1980-te i 1990-te

godine. Broj generičkih kompanija je u porastu (i njihove stope rasta rapidno rastu), originator

kompanije masovno žive od akvizicija, a ne od istraživanja i razvoja novih proizvoda.

Zdravlje se tiče svih, ulaganje u medicinu i farmaciju jedina je garancija za zdravlje svih

građana i na tome se ne smije štediti. Farmaceutska industrija, kao što je već navedeno, je od

vitalne važnosti za EU, gospodarski i zbog očuvanja zdravlja svojih građana. Zemlje članice i

Europska komisija mora povećati svoje napore na rješavanju ključnih problema sa

zakonodavstvom, i stvoriti okvire koji će pojednostavniti procese i raditi na poticanju

zajedničke suradnje zemalja članica i njihovih farmaceutskih kompanija u cilju uklanjanja

spomenutih barijera kao što su: stvaranje jedinstvenog europskog patenta i stvaranje

jedinstvenog istražvačkog centra u cilju uklanjanja preklapanja inovacija, uklanjanja

dupliciranja troškova i stvaranje najkonkurentnije farmaceutske industrije na svijetu.

69

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Kandžija, V., Cvečić I., 2011., Ekonomika i politika EU, Ekonomski fakultet

sveučilišta u Rijeci

2. Kandžija, V., Cvečić I., 2003., Gospodarski sustav Europske Unije, Ekonomski

fakultet sveučilišta u Rijeci

3. Kandžija, V., Cvečić I., 2008., Makrosustav Europske Unije, Ekonomski fakultet

sveučilišta u Rijeci

2) ZNANSTVENI ČLANCI

4. Barden, C. F., Weaver, D. F., 2009., The rise of micropharma, drug discovery today

5. Burak – Gretton, L., 2009, The rhetorical helix of the biotechnology and pharmaceutical

industries: Strategies of transformation through definition, description and ingratitation

6. Cabezas, M. D., 2012, Current trend in pharmaceutical law in EU

7. Danzon, P.,M., Epstein, E., Nicholson, E., 2004., Mergers & acquisitions in the

pharmaceutical and biotech industries, managerial and decision economics

8. Di Masi, J. A., Hansen, R.W., Grabowski, H.,G., 2003., The price of innovation: New

estimates of drug development costs

9. Gambardella, A., Orsenigo, L., Pammolli F., 2003., Global competitiveness in

pharmaceuticals – A Europe perspective

10. Ganslandt, M., Maskus, K. E., 2001., Parallel imports of pharmaceutical products in the

European Union

11. Golec, J., Vernon, J. A., 2010., Financial effects of pharmaceutical price regulation on

R&D spending by EU versus US Firms

12. Kanavos, P., 1998., A prospective view on European pharmaceutical research and

development - Policy Options to Reduce Fragmentation and Increase Competitiveness

13. Kesić, D., 2008., Strategic analysis of the world farmaceutical industry

14. Nogues, J., 1990., Patents and pharmaceutical drugs - Understanding the pressures on

developing countries

15. Pammolli, F., Riccaboni, M., 2007., Innovation and industrial leadership: lessons from

pharmaceuticals, John Hopkins University

70

16. Perry, G., 2006., The European generic pharmaceutical market in review: 2006 and

beyond

3) OSTALE PUBLIKACIJE

17. CBI market survey: The pharmaceutical products market in the EU, 2010.

18. Duke University, Social and Environmental Factors: The Growing Emergence of

Global Standards.http://www.duke.edu/web/soc142/team2/social.html#barriers

19. ECORYS, Competitiveness of the EU market and industry for pharmaceuticals

20. European Commission, DG Competition, 2009., Pharmaceutical Sector Inquiry, final

report

21. European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations, 2008., The

pharmaceutical industry in figures.

22. EUROPEAN GENERIC MEDICINES ASSOCIATION, How to increase patient access

to generic medicines in european healthcare systems

23. INTELLECTUAL PROPERTY INSTITUTE OD CANADA, 2012., A comparative

overview of Canadian, US and European pharmaceutical patent systems

24. Internet članak:http://seekingalpha.com/article/146367-smaller-pharma-wins-the-most-

valuable-race

25. Internet članak: https://www.espicom.com/Prodcat.nsf/Search/00000330?OpenDocument

26. IMS Health, www.imshealth.com

27. L.E.K. EXECUTIVE INSIGHTS, Finding value in Europe

28. Martinović, M., 2011., Strateški savezi u funkciji rasta i razvoja farmaceutske

industrije u Republici Hrvatskoj

29. Nefarma, 2007., Innovatie, EU Industrial R&D Investment Scoreboard (EC). Retrieved

2009.: http://www.nefarma.nl.

30. OECD, 2012., Health at the Glance: Europe 2012: Pharmaceutical consumption

31. OECD, 2000., Competition and Regulation Issues in the Pharmaceutical Industry

32. Office of Industries U.S. International Trade Commission, 1999., Review of Global

Competitiveness

33. Pharmaceutical industry in OIC member countries, 2010., Production, consumption

and trade

http://www.duke.edu/web/soc142/team2/social.html#barriers

http://seekingalpha.com/article/146367-smaller-pharma-wins-the-most-valuable-race

http://seekingalpha.com/article/146367-smaller-pharma-wins-the-most-valuable-race

https://www.espicom.com/Prodcat.nsf/Search/00000330?OpenDocument

http://www.imshealth.com/

http://www.nefarma.nl/

71

34. Svjetska zdravstvena organizacija, 2006., Farmaceutska industrija u Europi, ključni

pokazatelji

35. THE LANCET, What price competitiveness in the drugs industry?

36. UN database, www.un.com

37. VanderBeken, T., 2007., The European pharmaceutical sector and crime

vulnerabilities, IRCC Institute for International Research on Crime Policy, Ghent

University, Malku Publishers

38. Vretenar, H., 2013., Utjecaj obnovljivih izvora energije na održiv razvoj u EU

http://www.un.com/

72

POPIS TABLICA

Redni

broj

Naslov tablice

Stranica

1.

Izdaci za zdravstvo u EU, SAD-u i Japanu (2010.-2011.)

18

2.

Originator kompanije koje djeluju na tržištu EU (2007. promet u

milijardama Eura; propisani lijekovi)

23

3.

Generičke kompanije na tržištu EU (2007. promet u milijunima Eura,

lijekovi općenito)

24

4.

Pregled veličina kompanija koje posluju na području EU27 (2006.)

27

5.

Penetracija generičke medicine na svjetska tržišta, 1994.-2004.

29

6. Proizvodnja farmaceutskih pripravaka , dodana vrijednost, složena

godišnja stopa rasta (SGSR) i udio dodane vrijednosti u proizvodnji

33

7. Vrijednost proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda u EU, po

zemljama članicama (2010.-2011.) u milijunima eura

34

8. Potrošnja po stanovniku na medicinske proizvode, pomagala i opremu u

zemljama članicama za 2010. i 2011. (izražena u eurima)

37

9. Izvoz farmaceutskih proizvoda u milijunima EUR 39

10.

Trgovinske bilance i tržišni udjeli u svjetskoj razmjeni farmaceutskih

proizvoda, 2007.

40

11. Globalni udio troškovnih faktora kao postotak godišnjeg prometa (2007.)

43

12. Produktivnost rada mjerena kao bruto dodana vrijednost po zaposlenom

čovjeku unutar EU (2000.-2006.)

46

13. Tablica 12. Usporedba profitabilnosti i ulaganja u R&D između EU i SAD

kompanija (1993.-2004.)

52

73

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj

Naslov grafikona

Stranica

1.

Pregled veličina kompanija koje posluju na području EU27

(2006.)

26

2. Tržišni udjeli generičkih kompanija u EU 2007. 30

3. Konzumacija antibiotika u zemljama članicama (2000.-2010.)

36

4. Svjetsko farmaceutsko tržište (proizvodnja i potrošnja)

38

5. Grafikon 5. Izvoz farmaceutskih prizvoda EU27 41

6. Grafikon 4. Uvoz farmaceutskih proizvoda u EU27

42

7. Kumulativni realni indeks farmaceutskih cijena za EU i SAD,

sa 1986. godinom kao baznom godinom (1986=1), složen

djeljenjem farmaceutskog cijenovnog indeksa sa indeksom

potrošačkih cijena (sve stavke)

50

8. Usporedba u potrošnji u farmaceutskom R&D-u između EU i

SAD (1986.-2004.)

53

9. Strategije R&D-a u top 10 farmaceutskih kompanija u EU 55

10 Strategije R&D-a u top 10 farmaceutskih kompanija u SAD-

u

56

11 Godišnji stopa rasta farmaceutskog tržišta (2011.-2016.) 65

74

POPIS SHEMA

Redni

broj

Naslov sheme

Stranica

1.

Put od otkrivanja lijeka do dostupnosti za pacijente 15

2. Put od otkrivanja lijeka do dostupnosti za pacijente 20

75

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom KONKURENTSNOST

FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EU izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.

Vinka Kandžije, a pri izradi diplomskog rada pomogao mi je i viši asistent dr. sc. Igor Cvečić.

U radu sam primjenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti

koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirao sam i povezao sa fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama.

Rad je napisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasan sam objavom diplomskog rada na službenim mrežnim stranicama Fakulteta.

Student

Goran Lučin

Documents

KONKURENTNOST FARMACEUTSKE INDUSTRIJE EUROPSKE UNIJEoliver.efri.hr/zavrsni/292.B.pdf · poboljša konkurentnost farmaceutske industrije u Uniji na željenom nivou, a to je pozicija