SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Marijana Vojvodić Koren

KONKURENTNOST MALOG I SREDNJEG

PODUZETNIŠTVA EU I RAZVOJNA STRATEGIJA

EUROPA 2020

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

KONKURENTNOST MALOG I SREDNJEG

PODUZETNIŠTVA EU I RAZVOJNA STRATEGIJA

EUROPA 2020

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Mikrosustav EU

Mentor: prof. dr. sc. Vinko Kandžija

Studentica: Marijana Vojvodić Koren

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 2223059241

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ...................................................................................................................... 1

1.1 Problem i predmet istraživanja .......................................................................... 1

1.2 Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................. 1

1.3 Radna hipoteza ................................................................................................... 2

1.4 Znanstvene metode ............................................................................................ 2

1.5 Struktura rada ..................................................................................................... 2

2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST KONKURENTNOSTI

PODUZETNIŠTVA EU ................................................................................................. 4

2.1 Recentne teorije konkurentnosti ........................................................................ 4

2.1.1 Klasične i neoklasične teorije konkurentnosti ............................................ 5

2.1.2 Porterova teorija strateške konkurentnosti poduzeća ................................. 6

2.1.3 Metode i tehnike analize konkurentnosti poduzeća .................................... 9

2.2 Determinante poduzetničke konkurentnosti u EU ........................................... 12

2.2.1 Vanjske determinante ............................................................................... 12

2.2.1.1 Globalizacija...................................................................................... 12

2.2.1.2 Liberalizacija svjetske razmjene ....................................................... 13

2.2.1.3 Demografska kretanja ....................................................................... 14

2.2.1.4 Okolišna politika ............................................................................... 15

2.2.2 Unutarnje determinante ............................................................................ 15

2.2.2.1 Akt o malom poduzetništvu .............................................................. 16

2.2.2.2 Europska povelja za mala poduzeća.................................................. 17

2.2.2.3 Lisabonska strategija – preteča strategije Europa 2020 .................... 18

2.3 Pravni temelji europske poduzetničke politike ................................................ 21

3. BILANCA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U EU ...................... 23

3.1 Suvremeno poslovno okruženje – motiv nastanka strategije Europa 2020 ..... 23

3.1.1 Malo i srednje poduzetništvo – okosnica poduzetništva u EU ................. 23

3.1.2 Konkurentnost u doba globalizacije ......................................................... 26

3.1.3 Poslovno okruženje poduzeća EU ............................................................ 29

3.1.4 Plan ekonomskog oporavka i strategija Europa 2020 ............................. 35

3.2 Strateške inicijative razvojne strategije Europa 2020 ...................................... 38

3.2.1 Malo i srednje poduzetništvo u strategiji Europa 2020 ............................ 38

3.2.2 HORIZON 2020 (FP8) ............................................................................. 41

3.2.3 COSME program ...................................................................................... 43

3.2.4 Poduzetništvo 2020 .................................................................................. 45

4. UČINCI RAZVOJNE STRATEGIJE EUROPA 2020 NA RAZVOJ MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA EU ...................................................................... 46

4.1 Pokazatelji uspješnosti provođenja strategije Europa 2020 u poticanju konkurentnosti poduzetništva ..................................................................................... 46

4.2 R&D - znanje kao jedini neiscrpan izvor konkurentnosti ................................ 52

5. IZAZOVI I PERSPEKTIVE OSTVARIVANJA CILJEVA STRATEŠKOG DOKUMENTA EUROPA 2020 .................................................................................. 56

5.1 Inovativnost i znanje – generatori konkurentnosti poduzetništva EU ............. 56

5.2 Klasterizacija ................................................................................................... 57

5.3 Socio-demografska ravnoteža .......................................................................... 58

5.4 Ekološka i resursna osviještenost .................................................................... 59

6. ZAKLJUČAK ....................................................................................................... 61

LITERATURA ............................................................................................................. 64

POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................ 70

1

1. UVOD

Da bi se raščlanile relevantne karakteristike diplomskog rada potrebno je definirati: 1)

problem i predmet istraživanja, 2) svrhu i ciljeve istraživanja, 3) hipotezu, 4)

znanstvene metode, 5) strukturu rada.

1.1 Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja: Unatoč prihvaćanju i primjeni razvojne strategije Europa 2020,

njezini ciljevi još uvijek nisi postignuti, a napori EU u postizanju konkurentnosti malog

i srednjeg poduzetništva su nedovoljni.

Predmet istraživanja: Analizirati konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva EU i

ciljeve razvojne strategije Europa 2020 te istražiti mogućnosti povećanja konkurentnosti

EU i ostvarivanja postavljenih ciljeva razvojne strategije Europa 2020.

1.2 Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja: Istražiti nužnost razvoja strategijskog okvira za postizanje

konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva EU kako bi se razvilo uspješno poslovno

okruženje te istaknuti potrebu većeg ulaganja u konkurentnost malog i srednjeg

poduzetništva EU i ostvarivanje ciljeva razvojne strategije Europa 2020.

Ciljevi istraživanja:

- utvrditi teorijske i pravne temelje konkurentnosti poduzetništva EU

- sagledati izazove i perspektive razvoja konkurentnosti malog i srednjeg

poduzetništva u EU

- analizirati učinke strategije Europa 2020 na razvoj malog i srednjeg

poduzetništva u EU

- predložiti moguća rješenja za uspješno provođenje ciljeva strateškog dokumenta

Europa 2020.

2

Kako bi se kroz istraživanje ostvarili svrha i ciljevi istraživanja, bitno je dati odgovor na

sljedeća pitanja:

1) Što je konkurentnost i uspješno poslovanje?

2) U čemu je značaj strateškog dokumenta Europa 2020?

3) Zašto je ulaganje u R&D nužno za konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva?

4) Kako programi financiranja u EU potiču razvoj malog i srednjeg poduzetništva?

1.3 Radna hipoteza

Sukladno postavljenim ciljevima i svrsi istraživanja, moguće je dokazati potrebu za

ulaganjem većih napora EU u poticanje konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva

te dosljednom provedbom i ostvarivanjem ciljeva strategije Europa 2020.

1.4 Znanstvene metode

Metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i

specijalizacije, metoda dedukcije i indukcije, metoda deskripcije, komparativna metoda,

povijesna metoda, metoda klasifikacije.

1.5 Struktura rada

U uvodu su navedeni problem i predmet istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja,

hipoteza, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada. Naslov drugog dijela je

Teorijska i pravna zasnovanost konkurentnosti poduzetništva EU. U ovome dijelu

izložene su recentne teorije te metode i tehnike konkurentnost. Objašnjene su i

determinante poduzetničke konkurentnosti kroz vanjske i unutarnje determinante koje

utječu na razvoj poduzetništva. Naslov trećeg dijela je Bilanca malog i srednjeg

poduzetništva u EU. Ovaj dio predstavlja i jezgru rada, a sastoji se od dvije ključne

tematske jedinice kroz koje se prati strateško promišljanje EU u cilju postizanja

globalne konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva primjenom odrednica strategije

Europa 2020. Četvrti dio s naslovom Učinci razvojne strategije Europa 2020 na razvoj

malog i srednjeg poduzetništva EU, naglašava postignute učinke EU u poticanju

3

konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva. U petom dijelu s naslovom Izazovi i

perspektive ostvarivanja ciljeva strateškog dokumenta Europa 2020, naglasak je na

važnosti praktične primjene ciljeva strategije Europa 2020 i osiguravanju bitnih

predispozicija za stvaranje konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva EU. U

posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza problematike stvaranja konkurentske

prednosti poduzetništva i utjecaja strateškog dokumenta Europa 2020 na poslovanje

malih i srednjih poduzeća EU, čime je dokazana postavljena hipoteza.

4

2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST KONKURENTNOSTI

PODUZETNIŠTVA EU

Konkurentnost poduzetništva promatrana kroz teorijsku i pravnu zasnovanost obrađena

je kroz slijedeće tematske jedinice: 1) Recentne teorije konkurentnosti, 2)

Determinante poduzetničke konkurentnosti u EU i 3) Pravni temelji europske

poduzetničke politike.

2.1 Recentne teorije konkurentnosti

Nacionalno vijeće za konkurentnost konkurentnošću naziva sposobnost neke zemlje da

postigne uspjeh na svjetskom tržištu koji omogućuje bolji životni standard svima. Neki

pak stručnjaci promatraju konkurentnost kao položaj neke zemlje na međunarodnom

tržištu u usporedbi sa drugim zemljama, uspoređujući pri tom zemlje sličnog

ekonomskog razvoja (Grgić i suradnici, 2010.). Recentne teorije konkurentnosti vode se

osnovnom mišlju stvaranja održive konkurentske prednosti. Različite teorije različitim

putovima vode do stvaranja konkurentske prednosti, a poduzeće s obzirom na svoje

preferencije na tržištu mora donijeti odluku o strategiji kojom želi tu konkurentsku

prednost postići.

Politika konkurencije je jedna od zajedničkih politika EU koja ima za cilj poboljšanje

tržišne efikasnosti na način da istodobno omogućuje stvaranje velikog tržišta i sprečava

stvaranje monopola. Ta politika je stoga glavni regulator tržišta jer svojim djelovanjem

stvara i održava jedinstveno tržište, a teorijski se temelji na koncepciji tržišta savršene

konkurencije jer taj model osigurava najveću razinu društvenog blagostanja. Politika

konkurencije definirana je člancima 85. do 94. Rimskog ugovora1 i vrlo malo je

izmijenjena Ugovorom iz Maastrichta, a glavne odredbe tih članaka su (Kandžija,

2003., 187):

- ograničenje konkurentskih sporazuma na europskom tržištu

- zlouporaba dominantnog položaja

1 Članci 85. do 94. Rimskog ugovora zamijenjeni su člancima 101. do 109. Ugovora o funkcioniranju EU

(Rudolf i suradnici, 2009.).

5

- kontrola spajanja poduzeća

- vladina pomoć poduzetnicima.

Nekadašnje tržišne prednosti temeljene na resursima i proizvodima, zamijenjene su

konkurentskim prednostima i znanjem pa se stoga može reći da se konkurentnost u

XXI. stoljeću temelji na neopipljivim resursima. U skladu s tim konkurentnost je

potrebno pratiti i mjeriti kako bi se dobio objektivan uvid situacije na tržištu i

omogućila usporedba s konkurencijom.

2.1.1 Klasične i neoklasične teorije konkurentnosti

Merkantilistička teorija je prva teorija konkurentnosti vanjske trgovine nastala prije

pojave liberalizma. Cilj merkantilističke politike bio je povećanje nacionalnog

bogatstva i moći, a vanjska trgovina je bila najvažnije sredstvo za postizanje tog cilja.

Bogatstvo i moć predstavljali su zlato i srebro koji su bili dostupni jedino putem

međunarodne razmjene ukoliko zemlja nije imala vlastito nacionalno bogatstvo. Adam

Smith se u svojoj teoriji apsolutnih vrijednosti suprotstavlja državnoj kontroli koju su

zagovarali merkantilisti i ističe interesnu slobodu pojedinca koja nije identična

interesima države. Bogatstvo se više ne mjeri u zlatu i srebru nego u robama pa se stoga

povećanje bogatstva naroda postiže ostvarivanjem potpune slobode poduzetnika u

donošenju odluka što, koliko, kada, kako i za koga proizvoditi. Na taj način poduzetnik

je vođen „nevidljivom rukom“ jer u nastojanju maksimizacije vlastitog profita on

nesvjesno promiče i društvene ciljeve. Ukoliko neka država može neku robu proizvesti

jeftinije od neke druge, onda ona ima apsolutnu prednost u proizvodnji te robe. Ta

prednost može biti prirodno uvjetovana, ili pak stečena znanjem i vještinama. Smithovu

teoriju korigira teorija komparativnih prednosti koju je postavio David Ricardo temelji

se na tezi da država ne treba nužno svaki proizvod proizvoditi apsolutno jeftinije kako

bi sudjelovala u međunarodnoj razmjeni, već su važni i usporedni odnosi komparativnih

prednosti dviju ili više država. Prema tome svaka država se nastoji specijalizirati i

izvoziti ona dobra koja proizvodi efikasnije od neke druge države, a uvoziti ona dobra u

čijoj proizvodnji je manje efikasna. Ricardovu teoriju komparativnih troškova

dopunjava John Stuart Mill na način da uvodi element potražnje koji je u prethodne

6

dvije teorije potpuno zanemaren. Svoju teoriju zasniva na tezi da troškovi proizvodnje

određuju cijenu na domaćem tržištu, a odnos razmjene ovisi o uzajamnoj potražnji

država sudionica u međunarodnoj trgovini. Teoriju komparativnih prednosti dodatno su

razvili i Heckscher i Ohlin, a nakon njih i Samuelson na način da su uzeli u obzir

postojanje značajnih razlika u raspoloživosti činitelja proizvodnje. Raspoloživost

činitelja proizvodnje je neujednačena te stoga utječe na stvaranje relativnih razlika u

cijenama pa će po toj logici relativna cijena činitelja koji je dostupan u obilju biti niža

od cijene oskudnog činitelja (Babić i Babić, 2000.).

2.1.2 Porterova teorija strateške konkurentnosti poduzeća

Budući XXI. stoljeće zahtijeva sasvim jedan novi način poslovnog promišljanja i

djelovanja, tako i postizanje konkurentnosti zahtjeva novi pristup. U uvjetima

neprekidnih promjena i nesigurnosti poslovne okoline postavljaju se nova pravila koja

od poduzeća zahtijevaju fleksibilnost i brzu prilagodljivost pa novi imperativi u

poslovnom svijetu postaju inovativnost, kreativnost, različitost i jedinstvenost. Upravo

iz tih razloga mala i srednja poduzeća postaju dominantna na tržištu budući lakše prate

korak sa konstantnim promjenama i nesigurnošću dok velika poduzeća zbog svoje

tržišne „tromosti“ sve teže prate globalne trendove. Suvremene teorije konkurentnosti

polaze od dvije temeljne pretpostavke. Prva, prema kojoj konkurentnost treba biti

sveobuhvatna i uključiti sve ono što može povećati konkurentnost u stvarnom svijetu, i

druga, prema kojoj konkurentnost treba biti dovoljno dinamična da objasni promjenjivu

prirodu nacionalne konkurentnosti koju ne mogu adekvatno objasniti klasične teorije

poput onih apsolutnih i relativnih prednosti. Stoga, može se reći da je konkurentnost

sposobnost pojedinaca, poduzeća, zajednica, klastera, nacionalnih država i regija da se

natječu i budu bolji, inovativniji i kreativniji od ostalih sudionika na lokalnom,

nacionalnom, regionalnom i globalnom tržištu u stvaranju dodane vrijednosti

(Dragičević, 2012., 14-16). Stvaranje trajne konkurentnosti na tržištu ogleda se kroz

postizanje održive konkurentske prednosti, a u suprotnom doći će do kratkotrajnog

ubiranja dobiti što na duge staze ne osigurava opstanak na tržištu. Shema 1 prikazuje

četiri konkurentske sile koje djeluju na tržištu i određuju profitabilnost poslovanja.

7

Shema 1: Četiri konkurentske sile koje djeluju na tržištu

Obrada studentice prema: Porter, 2008.

Od četiri sila prikazanih u shemi 1 svaka na svoj način određuju profitabilnost

poslovanja. Potencijalni sudionici, isto kao i novi supstituti, na tržištu stvaraju prijetnje

za sve sudionike koji već posluju na tom tržištu, dok s druge strane kupci isto kao i

dobavljači imaju pregovaračku moć koju treba poštovati kako bi se održala

konkurentska prednost. Prema tome moć kupaca i prijetnja novih supstituta utječu na

formiranje cijena na tržištu, pregovaračka moć dobavljača određuje cijenu sirovina i

drugih inputa, a intenzitet rivalstva potencijalnih sudionika na tržištu također utječe na

cijene, ali određuje i troškove nadmetanja te iziskuje i investicije koje su potrebne za

odvraćanje novih sudionika od ulaska na tržište (Porter, 2008.)

Porter smatra kako postoje dvije osnovne prednosti koje jedno poduzeće može ostvariti

u odnosu na druga, a to su niski troškovi i diferencijacija. Te dvije osnovne vrste

konkurentske prednosti dovode do stvaranja tri generičke strategije konkurentnosti

prikazane u tablici 1: troškovno vodstvo, diferencijacija i fokusiranje. Svaka od tih

strategija ima isti cilj – postizanje konkurentske prednosti na tržištu, a ono po čemu se

one razlikuju je način, odnosno put ostvarivanja te prednosti.

Potencijalni sudionici

Dobavljači Kupci

Supstituti

Konkurenti na

tržištu

8

Tablica 1: Tri generičke strategije konkurentnosti

Konkurentska prednost

niži troškovi diferencijacija

Raspon

konkurentnosti

širi cilj 1. Troškovno vodstvo 2. Diferencijacija

uži cilj 3. a) Fokusiranje na troškove 3. b) Fokusiranje na diferencijaciju

Obrada studentice prema: Porter, 2008.

Troškovno vodstvo

Strategija troškovnog vodstva sama po sebi upućuje na činjenicu da će poduzeće sa

najnižim troškovima poslovanja ujedno biti i najkonkurentnije na tržištu. Izvori

troškovne prednosti mogu biti razni, a uključuju provođenje ekonomije razmjera,

vlastitu tehnologiju, povlašteni pristup sirovinama i ostale čimbenike koji stvaraju

prednost na tržištu. Poduzeće koje primjenjuje strategiju troškovnog vodstva ima širok

raspon djelovanja, a veličina poduzeća u tom pogledu igra veliku ulogu u ostvarivanju

konkurentske prednosti. Stoga je ova strategija prihvatljivija u velikim nego u malim i

srednjim poduzećima. Poduzeće koje uspije postići potpunu troškovnu prednost

poslovat će iznadprosječno u svojoj grani, uz pretpostavku da može određivati cijene

jednake granskom prosjeku ili blizu njega. Međutim, osnovni problem s kojim se

susreće većina poduzeća je nepostojanje sustavnog okvira za analizu troškova (Porter,

2008.).

Diferencijacija

Diferencijacija je druga generička strategija koja usmjerava poduzeće da bude

jedinstveno u svojoj grani u određenim aspektima koji će zadovoljiti uočene potrebe

kupca. Tako orijentirana poduzeća zbog jedinstvenosti proizvoda i dodane dobit koju

nude svojim kupcima budu nagrađeni njihovom naklonošću. Diferencijacija se može

postići na temelju samog proizvoda, sustava dostave, marketinškog pristupa i širokog

raspona ostalih čimbenika koji su svojstveni sa svako pojedino poduzeće. Poduzeća

koja uspiju ostvariti i održati diferencijaciju poslovat će iznadprosječno u svojoj grani

ukoliko cijena uz dodanu dobit koju proizvod nudi premaši troškove koji nastaju

proizvodnjom tog jedinstvenog proizvoda. Vodeći se strategijom diferencijacije

poduzeća se moraju opredijeliti za svojstva u kojima će se diferencirati, odnosno biti

9

različiti od svojih konkurenata i na taj način stvoriti jedinstvenu prepoznatljivost na

tržištu. Diferencijacija također ima i svoja ograničenja koja se ogledaju u ne pridavanju

dovoljne pozornosti troškovima diferencijacije, a isto tako i održivosti te diferencijacije

jednom kada se ona postigne (Porter, 2008.).

Strategija fokusiranja

Strategija fokusiranja je treća generička strategija koja se značajno razlikuje od

prethodne dvije jer se temelji na uskom fokusu konkurentnosti unutar grane. Poduzeće

koje koristi strategiju fokusiranja mora odabrati segment ili grupu segmenata te

usredotočiti svoju poslovnu strategiju na odabrano. Fokusirajući svoju strategiju na

određeni ciljni segment, poduzeće nastoji postići konkurentsku prednost iako ne

posjeduje opću konkurentsku prednost. Strategija fokusiranja ima dvije varijante,

fokusiranje na troškove i fokusiranje na diferencijaciju. U fokusiranju na troškove

poduzeće nastoji postići troškovnu prednost u svom ciljnom segmentu, dok kod

fokusiranja na diferencijaciju poduzeće se želi diferencirati u svom ciljnom segmentu.

Ti ciljni segmenti moraju nastati iz uočenih potreba kupaca (Porter, 2008.).

Niti jedna generička strategija ne dovodi do iznadprosječnog poslovanja ako je

neodrživa spram konkurenata, a to podrazumijeva da održivost sve tri generičke

strategije zahtijeva da konkurentska prednost poduzeća bude otporna na promjene u

ponašanju konkurencije i u pripravnosti slijediti promjene u svojoj poslovnoj okolini.

Koncept generičkih strategija temelji se na pretpostavci da postoje različiti načini za

postizane konkurentske prednosti na tržištu što daje poduzećima mogućnost pronalaska

odgovarajuće niše u kojoj će razviti tržišnu prednost u odnosu na konkurenciju

(Vrdoljak Raguž i Tolušić, 2012.).

2.1.3 Metode i tehnike analize konkurentnosti poduzeća

Globalizacija donosi promjene u poimanju, pristupu i analizi konkurentnosti. Procesi

globalizacije su sveobuhvatni i zahvaćaju sve sudionike koji sudjeluju u stvaranju novih

tržišnih vrijednosti. Konstantna promjenjivost i nestabilnost okoline zahtjeva

neprekidno usavršavanje, mijenjanje i prilagođavanje novim tržišnim okolnostima.

10

Konkurentnost u vremenu globalizacije postaje univerzalna koncepcija pa se stoga

razvijaju i posebni analitički instrumenti i standardi, odnosno metode koje se

primjenjuju pri analizi konkurentnosti.

Dijamantna konkurentnost je metoda koju je razvio M. E. Porter te se stoga naziva i

Porterova analiza. On tvrdi da se nacionalna konkurentnost ne nasljeđuje već se stvara i

neprekidno gradi. Njegov model naglašava izvore nacionalne prednosti, a prije svega

bitnu ulogu geografske blizine. Porterov dijamant sadrži tezu da samo integracija mikro

i makroreformi sa politikama vlade i tržišnim prilikama može izazvati rast

konkurentnosti i prosperitet bilo koje nacionalne ekonomije, što je prikazano shemom 2.

Shema 2: Porterova dijamantna konkurentnost

Obrada studentice prema: Bezić, 2008.

Shema 2 prikazuje Porterov dijamant prema kojem uspjeh bilo kojeg poduzeća na

tržištu ovisi o četiri međusobno povezana čimbenika. Prvi čimbenik, strategija

poduzeća, struktura i suparništvo, uključuje odnos prema konkurenciji, institucijama na

tržištu, stupnju lokalnog razvoja te ostalim kulturnim i povijesnim čimbenicima koji

utječu na način na koji se poduzeća odnose jedna prema drugima, svojim radnicima i

državi. Drugi čimbenik, koji Porter naziva uvjeti čimbenika, predstavlja osnovne uvjete

na temelju kojih poduzeća međusobno konkuriraju, poput jeftine, neobrazovane radne

snage spram znanstveno, visokotehnološki obrazovane radne snage te stupnja

Strategija poduzeća, struktura i suparništvo

Uvjeti čimbenika Uvjeti potražnje

Vezane i podržavajuće industrije

PRILIKE

VLADA

11

razvijenosti prometne, logističke i tehnološke infrastrukture. Ti čimbenici su izuzetno

važni jer globalizacija neminovno povećava njihovo značenje u poslovnom svijetu.

Treći čimbenik se odnosi na uvjete potražnje koji prije svega ovise o željama i

potrebama potrošača. Posljednji, četvrti čimbenik odnosi se na vezane i podržavajuće

industrije, a uključuje dobavljače, poticanje klasterizacije i postojanje konkurenata kao

glavnog motivatora za neprestano usavršavanje. Dodatni element koji treba u ovoj vrsti

analize konkurentnosti uzeti u obzir su tržišne prilike i vlada, koji imaju značajan utjecaj

na sve elemente dijamanta i njihovu međusobnu povezanost. Iz navedenog može se

zaključiti kako je najbolji pokazatelj konkurentske snage nekog poduzeća njezin uspjeh

na međunarodnom tržištu (Dragičević, 2012.).

Metoda proširenog dijamanta konkurentnosti je svojevrsna kritika Porterog modela.

Porterovom modelu se zamjera što ne uzima u obzir izravna ulaganja i zanemaruje

ulogu multinacionalnih korporacija. Pozivajući se na navedene nedostatke Cho, Moon i

Kim predlažu prošireni model koji uključuje i četiri grupe ljudskog faktora: radnike,

političare, birokrate i poduzetnike među koje ubrajaju i znanstvenike i menadžere.

Uzevši u obzir i faktor ljudskog rada dolaze do zaključka da različite grupe ljudskog

faktora različito brinu za ekonomski razvoj (Dragičević, 2012.).

SWOT analiza (S-strenghts; W-weaknesses; O-opportunities; T-threats) je metoda koja

se najčešće primjenjuje u procesu strateškog planiranja, međutim dobila je primjenu i u

analizi konkurentnosti. SWOT matricu razvio je A. Humphrey koji smatra da je

potrebno identificirati interne i eksterne čimbenike koji utječu na ostvarenje zacrtanih

ciljeva. Prema tome interni faktori podrazumijevanju snage i slabosti poduzeća, a

eksterni faktori, prilike i prijetnje iz vanjske okoline koje neminovno utječu na njegovo

poslovanje (Gonan Božac, 2008.).

Benchmarking je metoda koja se bazira na usporedbi mjerljivih indikatora

konkurentnosti, a očituje se kroz proces organizacijskih prilagodbi, ali ne kroz

imitiranje drugih sudionika na tržištu nego učenjem i unapređivanjem vlastitog

poduzeća putem razmjene ideja s drugim uspješnijim poduzećima. Stoga se ta metoda

vrlo često povezuje i sa špijunažom i krađom ideja, iako je njena osnovna namjena

kreativni proboj na tržištu (Štoković, 2004.).

12

Mjerenje konkurentnosti u doba globalizacije nije više samo nužno za postizanje

izravne tržišne konkurencije među poduzećima, već predstavlja i nužnost kao temelj

izvora ekonomskog rasta i razvoja nacionalnih ekonomija.

2.2 Determinante poduzetničke konkurentnosti u EU

Determinante, odnosno odrednice poduzetničke konkurentnosti mogu se podijeliti na

vanjske i unutarnje.

2.2.1 Vanjske determinante

Vanjske determinante poduzetničke konkurentnosti određene su procesima koji

neminovno zahvaćaju sva poduzeća. Prije svega proces globalizacije, koji s

ekonomskog aspekta potiče slobodu međunarodne razmjene gospodarskih resursa,

zatim liberalizacija svjetske trgovine, koja značajno pridonosi povećanju svjetske

razmjene kroz olakšavanje pristupa stranim tržištima i poticanjem konkurentnosti,

demografska kretanja, koja uvelike utječu na prilike na tržištu rada, te okolišna politika i

pitanje održivog razvoja kao vrlo bitne komponente budućnosti, ne samo poslovanja

nego i opstanka čovječanstva.

2.2.1.1 Globalizacija

Globalizacija u XXI. stoljeću nezaobilazan je proces koji se uvukao u sve pore

društvenog djelovanja. Pojam globalizacije izveden je od francuske riječi „global“ što

znači cjelokupnost, sveukupnost, općenitost, planetarnost (Klaić, 1988., 488).

Globalizacija je ključni pojam kojim se objašnjava i ocjenjuje snaga, kvaliteta i

stabilnost poduzeća, ali isto tako i buduće mogućnosti i perspektive nekog ekonomskog

subjekta na tržištu. Danas se pod pojmom globalizacija podrazumijevaju ekonomske

međuovisnosti koje imaju odraz u sve većoj mobilnosti proizvodnih čimbenika,

razmjeni roba, usluga i inovacija među zemljama (Kersan-Škabić, 2012., 2).

13

Globalizacija se može promatrati sa stajališta brojnih aspekata od ekonomskog,

političko-pravnog pa sve do kulturnog. Pojavi procesa globalizacije pogodovalo je

razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada započinje liberalizacija trgovine, posebice

u Europi, a može se povezati s nastankom GATT-a (eng. General Agreement on Tariffs

and Trade) – Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1947.g., koji je uklonio

prepreke trgovanja i upravljao međunarodnom trgovinom (Lončar, 2005.).

Povezivanje europskih zemalja, navelo je i druge dijelove svijeta da se integriraju.

Stoga, regionalni trgovački blokovi postaju simbolima globalizacije, a kroz proces

globalizacije zemlje se povezuju na način da se smanjuju i ukidaju barijere kretanja

robe, kapitala, usluga i ljudi.

2.2.1.2 Liberalizacija svjetske razmjene

Liberalizacija svjetske trgovine započinje procesom carinske erozije koja je za

posljedicu imala porast međunarodne razmjene u posljednjih pola stoljeća. Budući su

različite zemlje s obzirom na svoj geološki položaj različito opskrbljene različitim

resursima, proces liberalizacije bilo je nužan za uspješnu alokaciju resursa. Rušenje

carinskih granica započinje 1930-ih godina kada GATT, a kasnije i WTO uočavaju

njihovu štetnost za svjetsko blagostanje. Liberalizacija trgovine utječe i na potrošnju i

na proizvodnju. Učinci na potrošnju podrazumijevaju (Kandžija i Cvečić, 2010., 337):

- pad cijena na domaćem tržištu zbog liberalizacije uvoza i povećane konkurencije

- učinak supstitucije, kada se uvozi roba iste kvalitete, ali nižih cijena

- učinak dohotka, uz isti nominalni dohodak potrošač kupuje više roba i usluga

(povećanje realnog dohotka zbog jeftinijih roba i usluga)

- porast blagostanja (povećanje zadovoljstva potrošača).

Utjecaj liberalizacije na proizvodnju pak onemogućuje neučinkovitim domaćim

proizvođačima opstanak na tržištu jer su se oni održavali na tržištu isključivo

zahvaljujući carinskoj zaštiti koja ih je štitila od izvangranične konkurencije. U tom

kontekstu liberalizacija proizvodnje primorava proizvođače da optimiziraju svoju

proizvodnju na globalnom, a ne više samo na nacionalnom nivou, dok s druge strane

14

onima koji su izvozili i prije liberalizacije ovaj proces povećava konkurentnost na

globalnom tržištu.

2.2.1.3 Demografska kretanja

Posljednjih desetljeća u EU vlada vrlo ozbiljna demografska recesija. Taj demografski

problem iz godine u godinu sve intenzivnije utječe na europsku socijalnu i ekonomsku

situaciju. Na starenje stanovništva utječu dva osnovna uzroka. S jedne dolazi do

smanjenja nataliteta pa samim time i sve manjeg broja mladih, radno sposobnih ljudi, a

s druge strane povećava se udio starog stanovništva. U prilog lošoj demografskoj

situaciji u EU govori i činjenica da je europsko stanovništvo najstarije na svijetu, a to

dokazuje podatak o tzv. medijalnoj starosti, odnosno o dobi skupine koja je najbrojnija

u ukupnoj strukturi stanovništva. Početkom XXI. st. medijalna dob u Europi je iznosila

37,7 godina dok je primjerice u Sjevernoj Americi medijalnu dob bila 35,4 godine, a

Afrika kao najmlađi kontinent je imala medijalnu dob stanovnika 18,3 godine.

Demografi veliku pozornost posvećuju porastu broja „najstarijih osoba“, odnosno onih

koji imaju 80 godina i više. Ta skupina čini čak 15% europske populacije, a najviša

koncentracija se bilježi u Švicarskoj, Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Prema

demografskim prognozama broj osoba s 80 i više godina će se u Europi do 2050.g.

povećati sa sadašnjih 21 milijun na čak 60 milijuna. Ta činjenica je vrlo zabrinjavajuća

budući je za razvoj ekonomske i socijalne politike vrlo bitan odnos radnog i

uzdržavanog kontingenta stanovništva. U EU je već dugo prisutan trend da sve manji

broj radno aktivnog stanovništva uzdržava sve veći broj radno nesposobnih starih ljudi i

djece. Tom trendu uvelike pridonosi pomicanje dobne granice sklapanja braka,

povećanje stope razvoda i povećanje dobi žena kod prvog rađanja djeteta, te smanjenje

broja djece po obitelji (Puljiz, 2005.).

15

2.2.1.4 Okolišna politika

Nova ekonomska i okolišna politika uviđaju da stalan ekonomski rast nije i ne može biti

odgovor na sve gospodarske probleme. Ekološki problemi posljednjih desetljeća sve su

aktualnija tematika na globalnoj razini. Osviještenost svjetskih lidera o problemu

oskudice prirodnih resursa dovela je do intenzivnijeg bavljenja problemom održivog

razvoja. Promjene u prirodi odvijaju se prema prirodnim zakonitostima pa stoga

bioekonomija upozorava na postojanje utemeljenih fizikalnih i prirodnih ograničenja

ekonomskog rasta. Budući priroda sama postavlja granicu zagađenja i degradacije koju

može podnijeti prije nego se okrene protiv čovjeka, nužno je usredotočiti se na

smanjenje njenog iskorištavanja. Najveći izazov današnjice je pronaći praktičan način

življenja u sadašnjosti koji neće istodobno ugroziti našu budućnost. Ključ tog problema

leži u načelima održivog razvoja. Međutim, kako to biva sa svim teorijskim postavkama

tako i održivi razvoj u praksi nailazi na određene probleme. Prvi problem predstavlja

nemogućnost zadovoljenja osnovnih životnih potreba suvremenog svijeta, uključujući i

potrebu za energiju, posebice u siromašnim dijelovima svijeta. Drugi pak problem leži u

svijesti suvremenog čovjeka koji zahtijeva određenu „kvalitetu“ života proizvedenu

tehnološkim procesima koji vrlo često ne poštuju načela održivog razvoja (Cerovac,

1994.). Održivi razvoj je globalni politički dogovor koji treba uspostaviti ravnotežu

između socijalnog, ekonomskog i ekološkog aspekta na svim razinama djelovanja. Na

razini EU provedba politike održivog razvoja uključuje proces prenošenja propisa u

pravne nacionalne sustave pojedinih zemalja članica i osiguranje stvarne primjene tog

zakonodavstva (Korošec i Smolčić Jurdana, 2013.).

2.2.2 Unutarnje determinante

Unutarnje determinante poduzetničke konkurentnosti ogledaju se u okvirima EU kroz

ključne dokumente i strategije kojima se određuju pravila i principi poslovanja za

očuvanje poduzetničke konkurentnosti EU u budućnosti.

16

2.2.2.1 Akt o malom poduzetništvu

„Small Business Act“, odnosno Akt o malom poduzetništvu temelji se na načelu „Think

Small First“, suvremene poduzetničke politike EU koja kaže da u svemu treba polaziti

prvo od malog. Aktom o malom poduzetništvu Europsko vijeće u ožujku 2008.g. daje

snažnu potporu jačanju održivog razvoja i konkurentnosti malog i srednjeg

poduzetništva u Europi. Akt se sastoji od tri skupine načela, zakonodavnih prijedloga i

mjera kojima se prije svega žele smanjiti administrativna ograničenja, olakšati pristupi

financiranju, potaknuti suradnje i umrežavanja poduzeća. Prvu skupinu čini deset načela

koja su ključna za ostvarivanje dodane vrijednosti na razini EU, stvaranje jednakih

uvjeta za mala i srednja poduzeća te poboljšanje pravnog i administrativnog okruženja u

EU, a to su (Kandžija i Cvečić, 2010., 776):

1. kreiranje pravila sukladno načelu „Think Small First“

2. kreiranje okruženja („poduzetničke kulture“) u kojem poduzetnici i obiteljska

poduzeća mogu napredovati i poduzetništvo ostvaruje korist

3. osiguranje brzog oporavka („druge prilike“) poštenim poduzetnicima suočenima

s bankrotom

4. prilagođavanje javne administracije potrebama malih i srednjih poduzeća i

uklanjanje administrativnih prepreka (jednostavnije procedure, e-Vlada, „one

stop shop“)

5. prilagođavanje alata javne politike potrebama malih i srednjih poduzeća, tj.

olakšavanje sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u javnim nabavkama i bolje

korištenje sredstava državne pomoći malim i srednjim poduzećima

6. olakšavanje pristupa financijama (npr. mikrokreditiranje, korištenje strukturnih

fondova i ostalih programa) i razvoj pravnog i poslovnog okruženja kao potpore

pravovremenim isplatama komercijalnih transakcija

7. pomoć malim i srednjim poduzećima da više profitiraju od mogućnosti koje nudi

Unutarnje tržište (patentiranje, zajednički zaštitni znak – CE…)

8. poticanje unapređenja vještina u malim i srednjim poduzećima, svih oblika

inovacija, istraživanja i razvoja, klasterizacije (npr. program za mobilnost

znanstvenika, obrazovni programi u školama i fakultetima…)

17

9. omogućavanje malim i srednjim poduzećima da izazove povezane sa zaštitom

okoliša pretvore u nove mogućnosti razvoja proizvoda i usluga kao i ekološki

učinkovite načine upravljanja

10. ohrabrivanje i pomoć malim i srednjim poduzećima da ostvare koristi od rasta

pristupom na vanjska tržišta (npr. otvaranje poslovnih centara u Kini i Indiji i

sl.).

Drugu skupinu načela čine novi zakonodavni prijedlozi koji se vode načelom „Think

Small First“, a koja se sastoji od Opće uredbe o izuzimanju blokade pri državnim

pomoćima, uredbe koja omogućuje Statut za Europsku privatnu kompaniju i smjernice

o sniženim stopama PDV-a. Treću skupinu načela čine nove mjere politika kojima se

implementiraju načela prve i druge skupine sukladno potrebama malih i srednjih

poduzeća.

2.2.2.2 Europska povelja za mala poduzeća

Europska povelja za mala poduzeća (European Charter for Small Businesses) je

dokument koji je Europsko vijeće donijelo 2000.g. s ciljem stvaranja povoljnijeg

poslovnog okruženja za razvoj malog poduzetništva kroz edukaciju postojećih

poduzetnika, ali i poticanja poduzetničke kulture među mladim potencijalnim

poduzetnicima. Osnovna uloga Povelje je otklanjanje administrativnih i troškovnih

prepreka osnivanja, poslovanja i zatvaranja malih poduzeća, a odnosi se na deset

osnovnih područja (Kandžija i Cvečić, 2010., 770):

- bolje zakonodavstvo i regulativa

- jeftinije i brže pokretanje poduzeća

- porezna i financijska pitanja

- bolje korištenje prednosti Unutarnjeg tržišta

- obrazovanje i osposobljavanje za poduzetništvo

- dostupnost potrebnih radnih vještina

- jačanje tehnoloških sposobnosti i inovativnosti malih poduzeća

- poboljšanje on-line pristupa javnih servisa

18

- korištenje uspješnih modela za elektroničko poslovanje i razvijanje vrhunske

potpore malim poduzećima (npr. Go Digital)

- bolja zastupljenost interesa malog i srednjeg poduzetništva u tijelima EU i na

nacionalnoj razini.

Povelja obvezuje sve zemlje potpisnice na sustavno praćenje, vrednovanje i

uspoređivanje godišnjeg napretka razvoja malog i srednjeg poduzetništva te obuhvaća

sva pitanja relevantna za problematiku malog gospodarstva. Najvažniji principi Povelje

su (Kutnjak, 2010., 86):

- postoji svijest o dinamičnosti i sposobnosti malih poduzeća u iznalaženju novih

odgovora na potrebe tržišta i otvaranju radnih mjesta

- naglašava se važnost malih poduzeća u procesu poticanja socijalnog i

regionalnog razvoja, pružanjem primjera inicijative i prednosti

- prepoznaje se da je poduzetništvo važna i produktivna vještina, na svim

razinama odgovornosti

- pozdravljaju se uspješna poduzeća, koja zaslužuju primjerenu nagradu

- uzima se u obzir da je neuspjeh neizbježna popratna pojava svake odgovorne

inicijative i preuzimanja rizika, te da ga treba shvatiti isključivo kao priliku za

napredovanje kroz učenje

- prepoznaju se vrijednosti znanja, predanosti i fleksibilnosti u novoj ekonomiji.

2.2.2.3 Lisabonska strategija – preteča strategije Europa 2020

Lisabonsku strategiju zacrtalo je Europsko vijeće iz Lisabona 2000.g. s ciljem

ostvarivanja održivog razvoja EU kroz tri osnovna cilja (Kandžija i Cvečić, 2010., 49):

- gospodarska konkurentnost

- stvaranje zaposlenosti i socijalnog razvoja

- zaštite okoliša i prevencije rizika.

Prvi cilj, gospodarska konkurentnost, naglašava nastojanje stvaranja konkurentnog i

dinamičnog gospodarstva koje svoje poslovanje temelji na znanju. Globalizacija

neminovno nameće potrebu za stalnim prilagođavanjem promjenjivoj okolini i većim

19

ulaganjem u istraživanje i razvoj. Drugi cilj Lisabonske strategije odnosi se na socijalni

razvoj i stvaranje zaposlenosti, odnosno potiče borbu protiv isključenosti i ulaganje u

obrazovanje te stvaranje novih radnih mjesta. Shema 3 prikazuje trokut znanja

predviđen Lisabonskom strategijom kojim se ističu obrazovanje, istraživanje i inovacije

kao glavni stupovi gospodarskog rasta EU.

Shema 3: Trokut znanja – okvir Lisabonske strategije

Obrada studentice prema: Kandžija i Cvečić, 2010.

Treći cilj koji se odnosi na zaštitu prirode i prevencije rizika naknadno je ugrađen u

strategiju 2001.g. i njime se želi ukazati na činjenicu da nijedna gospodarska aktivnost

nije odvojena od ekologije te je stoga nužno osim o gospodarskom rastu voditi računa i

o degradaciji i zagađenju okoliša.

Iz sheme 4 vidljivo je da se Lisabonska strategija zasniva na tri osnovna cilja kojima se

želi stvoriti društvo i gospodarstvo temeljeno na znanju, stvarajući ujedno socijalnu

koheziju borbom protiv isključenosti, imajući pritom na umu zaštitu okoliša.

ISTRAŽIVANJA

OBRAZOVANJE INOVACIJE

RAST I

ZAPOŠLJAVANJE

20

Shema 4: Opći ciljevi Lisabonske strategije

Obrada studentice prema: Kandžija i Cvečić, 2010.

U svrhu lakšeg praćenja ostvarivanja zacrtanih ciljeva strategija je podijeljena na 28

glavnih ciljeva i 120 podciljeva te 117 različitih indikatora. Ciljevi su kvantificirani

budući sve zemlje EU nisu bile na istom stupnju razvoja, a uključivali su (Kandžija i

Cvečić, 2010., 51):

- stopu prosječnog gospodarskog rasta od 3% BDP-a

- stopu ukupne zaposlenosti, predviđenu za 2010.g. od 70% (radnika od 15 do 64

godine starosti)

- smanjenje broja osoba koje imaju završen samo prvi ciklus (srednjoškolskog)

obrazovanja za pola do 2010.g.

- 3% BDP-a za rashode istraživanja i razvoja.

Revizija Lisabonske strategije iz 2004.g., tzv. Kokov izvještaj, analizom prvih pet

godina provođenja Strategije daje neujednačene i razočaravajuće rezultate. Slabi

rezultati Strategije se prije svega povezuju s njenim dobrovoljnim karakterom te stoga

Europska komisija predlaže Zajednički lisabonski program kojim predviđa ključna

područja za zajedničko djelovanje programa. Tim zajedničkim djelovanjem se kroz

skup mjera želi Europu učiniti atraktivnijim mjestom za ulaganje, osigurati znanje i

inovacije za rast te stvoriti veći broj boljih radnih mjesta (Kandžija i Cvečić, 2010.).

CILJEVI LISABONSKE STRATEGIJE

„Učiniti EU najkonkurentnijom i najdinamičnijom ekonomijom znanja na svijetu do 2010.g.“

GOSPODARSKI

RAZVOJ

-postići da znanje i inovativnost budu

motori održivog gospodarskog rasta

SOCIJALNA

KOHEZIJA

-postići da rast i zapošljavanje budu u funkciji socijalne

kohezije i stvaranja

novih radnih mjesta

ZAŠTITA OKOLIŠA

-uzimati u obzir

zaštitu okoliša u kreiranju svih

politika

21

2.3 Pravni temelji europske poduzetničke politike

Jedan od osnovnih ciljeva osnivanja EU bio je stvaranje brzorastućeg gospodarstva

država Europe koje će zajednički konkurirati na svjetskom tržištu. Razvitak

poduzetništva se u tom pogledu javlja kao ključni element za ostvarivanje tog cilja.

Rastom i razvojem poduzetništva otvaraju se i nova radna mjesta što za posljedicu ima

socijalno blagostanje. Stoga je poduzetništvo nužno poticati i osigurati njegovu

funkcionalnost pa poduzetnička politika EU ima pet osnovnih ciljeva (www.addtim.hr):

- olakšati pristup financijama za pokretanje i rast malih i srednjih poduzeća te

potaknuti ulaganja u inovativne aktivnosti

- stvoriti okolinu pogodnu za suradnju malih i srednjih poduzeća, posebice u

području prekogranične suradnje

- promicati sve oblike inovacija u poduzećima

- podržavati eko-inovacije

- dati potporu politikama koje potiču poduzetništvo i inovacije.

U skladu sa strateškim ciljevima, EU ima nekoliko prioritetnih područja za podizanje

razine konkurentnosti, a to su: jačanje unutarnjeg tržišta, istraživanje i razvoj,

obrazovanje, inovacije i poduzetništvo, zaposlenost i socijalna kohezija te zaštita

okoliša i održivi razvoj.

Pri stvaranju pravnog okruženje europskih poduzeća ključnu ulogu imaju politika

tržišnog natjecanja EU, proces harmonizacije i koordinacije prava trgovačkih društava,

računovodstvenih procedura i oporezivanja među članicama te sloboda poslovnog

nastana. U cilju postizanja globalne konkurentnosti europskih poduzetnika, potreban je

novi globalni pristup Unutarnjem tržištu koji obuhvaća (Kandžija i Cvečić, 2010., 772):

- promicanje Europske normizacije (standardizacije)

- jačanje primjene Novog globalnog pristupa usklađivanjem i djelotvornom

primjenom zakonodavstva

- procjenu provođenja pravne stečevine u zemljama kandidatkinjama i doprinos

razvoju njihove infrastrukture

- politiku provođenja međunarodnih sporazuma i pravne konvergencije

- zaštitu načela slobodnog kretanja roba.

22

Poduzetnička politika EU temelji se na članku 173 Ugovora o funkcioniranju EU kojim

se žele osigurati uvjeti za konkurentnost europske industrije na način da se ubrzaju

strukturalne prilagodbe i praktična primjena najnovijih istraživačkih i tehnoloških

dostignuća te poticanjem suradnje među poduzetnicima. Članak 173 (stavak 1) Ugovora

o funkcioniranju EU naglašava kako je cilj EU i njenih članica stvaranje povoljnih

uvjeta za unapređenje konkurentnosti europske industrije u skladu sa sustavom

otvorenog i konkurentnog tržišta te se predviđa djelovanje na faktore okruženje

poduzeća, naročito (Kandžija i Cvečić, 2010., 754):

- na politiku inovacija, istraživanja i tehnološkog razvoja

- na način da se pogoduje razvoju poduzeća, poglavito malih i srednjih, kao i

suradnji između poduzeća

- ubrzanju strukturalnih prilagodbi u industriji.

23

3. BILANCA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U EU

U analizi bilance malog i srednjeg poduzetništva u EU obrađene su slijedeće tematske

jedinice: 1) Suvremeno poslovno okruženje – motiv nastanka strategije Europa

2020 i 2) Strateške inicijative razvojne strategije Europa 2020.

3.1 Suvremeno poslovno okruženje – motiv nastanka strategije Europa 2020

Suvremeno poslovno okruženje uzrok je, ali i posljedica procesa globalizacije. Kroz

proces globalizacije mijenjaju se i uvjeti poslovanja zbog smanjenja ili potpunog

ukidanja granica u međunarodnoj razmjeni. Brišu se zemljopisna ograničenja, a

globalno tržište donosi nove kako prijetnje tako i prilike u međunarodnoj razmjeni.

Konstantne promjene u poslovnoj okolini zahtijevaju prilagodljivost i fleksibilnost na

tržištu čemu najlakše udovoljavaju mala i srednja poduzeća. Poslovni svijet mijenjao se

paralelno sa razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija koje su i omogućile

poduzećima da organizirano usmjere svoje poslovanje na ulaganje u istraživanje i razvoj

kao najvažnije komponente stvaranja konkurentske prednosti (Lazibat i Kolaković,

2004.).

3.1.1 Malo i srednje poduzetništvo – okosnica poduzetništva u EU

Malo i srednje poduzetništvo – MSP (eng. SME - Small and Medium Entrepreneurship)

čini važan stup svih nacionalnih ekonomija. Budući različite države članice EU različito

definiraju malo i srednje poduzetništvo, Europska komisija uspostavlja jedinstvene

kriterije raščlanjenja s obzirom na broj zaposlenih u poduzeću, godišnjem obujmu

prodaje, prosječnom obujmu aktive poduzeća te samostalnost u donošenju odluka

(Tablica 2).

24

Tablica 2: Raščlamba malih i srednjih poduzeća prema kriterijima Europske komisije

KATEGORIJA

PODUZEĆA

BROJ

ZAPOSLENIH PROMET

UKUPAN IZNOS

BILANCE

MIKRO <10 ≤2 mil.€ ≤2 mil.€

MALO <50 ≤10 mil.€ ≤10 mil.€

SREDNJE <250 ≤50 mil.€ ≤43 mil.€

Obrada studentice prema: European Commision, 2003.

Iz tablice 2 vidljivo je da postoje tri kategorije poduzeća u okvirima malog i srednjeg

poduzetništva. Prema tome mikro poduzeća čine ona poduzeća koja imaju manje od 10

zaposlenih s prometom i ukupnim iznosom bilance manjim ili jednakim 2 mil. eura.

Kategoriju malih poduzeća čine sva poduzeća koja imaju više od 10, a manje od 50

zaposlenih te promet i ukupan iznos bilance između 2 i 10 mil. eura. Posljednju

kategoriju čine srednja poduzeća koja imaju između 50 i 250 zaposlenika, sa ukupnim

prometom između 10 i 50 mil. eura te ukupnim iznosom bilance većim od 10 mil. eura,

a manjim od 43 mil. eura.

Ukoliko želi postati i ostati najkonkurentnija sila svijeta EU neminovno mora imati

fleksibilnost kojom će brzo reagirati na konstantne promjene u poslovnom okruženju. U

tom pogledu prednost malih i srednjih poduzeća je njihova fleksibilnost i sposobnost

brzom prilagođavanju promjenama u poslovnom okruženju. Osnovni cilj je stvoriti

gospodarstvo koje će svoju konkurentnost stvarati na znanju i inovacijama, a upravo su

mala i srednja poduzeća osnovni pokretači inovacija i zapošljavanja. U prilog tome ide i

činjenica da mala poduzeća čine 99,8% svih poduzeća u EU, dok velika poduzeća čine

samo 0,2% ukupnog broja poduzeća EU (Tablica 3).

25

Tablica 3: Struktura poduzeća u EU-27 za 2008.g.

POSTOTNI UDIO BAZNI

INDEKSI

Poduzeća

(%)

Zaposlenici

(%)

Dodana vrijednost

(%)

Efikasnost rada

(%)

Sva poduzeća 100 100 100 100

MSP 99,8 66,7 58,6 87,8

-Mikro 92,0 29,0 21,8 75,3

-Mala 6,7 20,5 18,6 90,5

-Srednja 1,1 17,2 18,2 105,3

Velika poduzeća 0,2 33,3 41,4 124,5

Obrada studentice prema: Eurostat, 2011.

U ukupnom broju poduzeća EU najveći udio, odnosno 99,8%, zauzimaju mala i srednja

poduzeća koja ujedno imaju i najveći udio zaposlenih, ostvarene vrijednosti i

efikasnosti rada. Unutar te podjele najveći dio čine upravo mikro poduzeća iako imaju

manje od 10 zaposlenika, a također ostvaruju i najveću dodanu vrijednost koja iznosi

21,8%, međutim gledano u odnosu na sva poduzeća imaju nižu efikasnost rada za

24,7% te su na tom polju i najneuspješnija. S druge strane velika poduzeća EU čine

svega 0,2% svih poduzeća te broj zaposlenih iznosi 33,3% u ukupnom broji zaposlenih i

ostvaruju 41,4% dodane vrijednosti, a u odnosu na sva poduzeća imaju za 24,5% veću

efikasnost rada.

Temeljem iznesenih podataka može se zaključiti kako mala i srednja poduzeća u odnosu

na velika poduzeća zaostaju samo u pogledu efikasnosti rada, što proizlazi iz činjenice

da se mala i srednja poduzeća s obzirom na svoju veličinu teže bore sa

administrativnim, financijskim, pravnim i političkim preprekama. Stoga EU uočava

prepreke koje je potrebno ukloniti kako bi mala i srednja poduzeća mogla dostići

željenu konkurentnost (Kutnjak, 2010., 83):

- troškovi regulacije i administracije

- neprikladno financiranje razvitka poduzetništva

- nepostojanje skupa politika usmjerenih obrazovanju i izgradnji poduzetničkih

svjetonazora od najranije dobi

- poticanje poduzetništva

26

- jačanje unutrašnjeg tržišta EU

- poticanje poduzeća na skrb o okolišu i provođenje društveno odgovornog

poslovanja.

Polazeći od ovih nepobitnih prepreka razvoja malog i srednjeg poduzetništva EU stvara

model poticanja razvoja poduzetništva na temelju tri prioriteta - otklanjanje

administrativnih prepreka, financijsku potporu i cijeloživotno obrazovanje. Usprkos

uloženim naporima, mala i srednja poduzeća u EU se i dalje bore sa ograničenom

potražnjom, administrativnim ograničenjima, nedostatkom kvalificirane radne snage,

problemima sa infrastrukturom, ograničenim pristupom informacijama, primjenom

novih tehnologija, primjenom novih organizacijskih struktura, nedostatkom

kvalificiranog menadžmenta i sl. (Kutnjak, 2010., 83).

Mala i srednja poduzeća su ključ za postizanje konkurentnosti i stvaranje novih radnih

mjesta što se kao osnovni ciljevi EU postavljaju od Lisabonske do strategije Europa

2020. EU raznim programima stimulira gospodarski rast i potiče potencijal malih i

srednjih poduzeća te uklanja prepreke razvoja malog i srednjeg poduzetništva želeći

postaviti dobre temelje za ostvarivanje inovativnih projekata koji vode prema

dominantnoj konkurentnosti na tržištu.

3.1.2 Konkurentnost u doba globalizacije

Izazovi u eri globalizacije stvaraju tržište nesigurnosti i konstantnih promjena, a XXI.

stoljeće zahtjeva nov način poslovnog promišljanja i djelovanja. Poljoprivredno doba

zamijenjeno je industrijskim, a industrijsko doba informacijskim. Inovativnost i

kreativnost postaju najvredniji resursi u poslovanju. Globalna ekonomija stoga postavlja

i nova pravila ponašanja poduzeća na tržištu, a od njih se očekuje promjena filozofije

poslovanja, poimanje novih čimbenika koji dovode do konkurentske prednosti,

stavljanje naglaska na inovacije i razvoj te shvaćanje značenja saveza i partnerstva

poput klastera. Sukladno tome stvaraju se i nove poslovne vještine koje su nužne za

opstanak na globalnom tržištu, poput umrežavanja među poslovnim partnerima,

stvaranja nove infrastrukture te strateškog promišljanja. Ključ uspjeha u globalnoj

27

ekonomiji su kreativnost, znanje i inovacije koje omogućuju nov pristup rješavanju

poslovnih problema. Stoga je za konkurentnost iznimno bitno posjedovanje tih novih

globalno relevantnih vještina (Jakovljević, Marin i Čičin-Šain, 2012.).

Konkurentnost se može mjeriti na različite načine, međutim samo međusobna

povezanost svih indikatora, makroekonomskih, institucionalnih i indikatora

konkurentnosti, mogu dati relevantne podatke za izradu strategije razvoja

konkurentnosti. Od 1989.g. Svjetski godišnjak konkurentnosti objavljuje izvješća o

konkurentnosti zemalja kroz analizu i rangiranje sposobnosti zemalja za stvaranje i

održavanje rasta konkurentnosti. Godišnja izvješća se zasnivaju na analizi 300 kriterija

konkurentnosti odabranih na temelju ekstenzivnog istraživanja ekonomske literature,

međunarodnih, nacionalnih i regionalnih izvora te suradnje s partnerskim institucijama

diljem svijeta. Prema Svjetskom godišnjaku konkurentnosti, za ukupno rangiranje

konkurentnosti zemalja uzimaju se u obzir četiri aspekta prikazana u tablici 4

(Dragičević, 2012.).

Tablica 4: Utjecaji na konkurentnost

POSLOVANJE EKONOMIJE EFIKASNOST VLADE

- domaća ekonomija - javne financije

- međunarodna trgovina - fiskalna politika

- međunarodno investiranje - institucionalni okvir

- zaposlenost - poslovna regulativa

- cijene - socijalni okvir

POSLOVNA EFIKASNOST INFRASTRUKTURA

- produktivnost - osnovna infrastruktura

- tržište rada - tehnološka infrastruktura

- financije - znanstvena infrastruktura

- management - zdravlje i okoliš

- stavovi i vrijednosti - obrazovanje

Obrada studentice prema: Dragičević, 2012.

Konkurentnost se očituje kroz rezultate međunarodne razmjene, a od 2001.g. vodeći

ekonomski stručnjaci za rast i razvoj konkurentnosti razvijaju globalni indeks

konkurentnosti GCI (Global Competitiveness Indeks) koji je prvi puta objavljen u

28

Izvješću 2004./2005.g., koje je bilo rezultat istraživanja vodećih europskih ekonomija.

Kvaliteta izravne poslovne okoline u kojoj poduzeća posluju neminovno uvjetuje i

njihovu konkurentnost. GCI se sastoji od dvanaest stupova koji predstavljaju najvažnije

odrednice za rast produktivnosti i konkurentnosti (Dragičević, 2012.).

Tablica 5 prikazuje dvanaest stupova konkurentnosti na primjeru Austrije u razdoblju

od 2010./2011. do 2013./2014.g. Austrija je odabrana kao primjer države članice EU

koja ima vrlo uspješnu politiku poticanja nastanka i razvoja malog i srednjeg

poduzetništva. Austrija je razvojem malog i srednjeg poduzetništva ostvarila brz

gospodarski rast i razvila vrlo visoku konkurentnost.

Tablica 5: Dvanaest stupova konkurentnosti na primjeru Austrije (2010./2011.-

2013./2014.)

AUSTRIJA 2010./2011. 2011./2012. 2012./2013. 2013./2014.

Indeks globalne konkurentnosti 18 19 16 16

Osnovni čimbenici 15 18 20 19

1. institucije 15 20 25 21

2. infrastruktura 20 18 15 16

3. makroekonomska stabilnost 24 33 33 34

4. zdravstveno i osnovno obrazovanje 17 19 20 19

Čimbenici efikasnosti 19 19 19 21

5. visoko obrazovanje i podučavanje 16 18 18 13

6. efikasnost tržišta roba 19 20 22 23

7. efikasnost tržišta rada 32 29 32 42

8. sofisticiranost financijskog tržišta 23 31 34 37

9. tehnološka osposobljenost 18 15 17 20

10. veličina tržišta 33 35 36 37

Čimbenici inovativnosti i sofisticiranosti 13 13 10 12

11. poslovna sofisticiranost 6 7 6 8

12. inovativnost 20 16 13 15

Obrada studentice prema: WEF –The global Competitiveness Report 2010/2011-

2013/2014

29

Iz tablice 5 vidljivo je da Austrija ima vrlo visok indeks globalne konkurentnosti u

razdoblju između 2010./2011. i 2013./2014., a kreće se između 16. i 19. mjesta na

svjetskoj ljestvici. Austrija se najbolje rangirala u kategoriji poslovne sofisticiranosti u

kojoj je u promatranom razdoblju smještena između 6. i 8. mjesta, dok je u kategoriji

veličine tržišta smještena između 33. i 37. mjesta.

3.1.3 Poslovno okruženje poduzeća EU

Na konkurentnost bitno utječe bliže poslovno okruženje, odnosno kultura, sustav

vrijednosti, tehnološka razvijenost i ulaganje u istraživanje i razvoj, lokacija, politika i

sl. Konkurentsko okruženje pojačava se kroz proces globalizacije i stvaranje Unutarnjeg

tržišta. Konkurentska prednost na tržištu ostvaruje se kroz stvaranje proizvoda i usluga

koji će steći prednost na temelju performansi koje ih razlikuju od sličnih proizvoda i

usluga konkurencije, a ona se ostvaruje ulaganjem u istraživanje i razvoj te poticaje

inovacija. Razvijenost, odnosno nerazvijenost ekonomija u analizi konkurentnosti

izražava se kroz makroekonomske i institucionalne indikatore. Makroekonomski

indikatori daju cjelokupnu makroekonomsku sliku neke zemlje na temelju analize stope

rasta BDP-a i BDP-a per capita, stope inflacije i nezaposlenosti, vanjskotrgovinske

razmjene, javnog i ukupnog duga, proračunskog deficita i ostalih pokazatelja. Svi ti

pokazatelji govore o poslovnom okruženju, odnosno poduzetničkom „duhu“ zemlje. Na

temelju te analize mogu se donijeti zaključci o razvijenosti i dinamici gospodarstva

(Jurčić, 2006.).

Tablica 6 prikazuje stope rasta, odnosno pada realnog BDP u odabranim zemljama u

razdoblju od 2010. do 2013.g. Promatrajući BDP EU28 u odnosu na Švicarsku, SAD i

Japan može se zaključiti da Švicarska i SAD u odnosu na EU28 ostvaruju u svim

promatranim godinama veću stopu rasta BDP, dok Japan u 2011.g. zaostaje za EU28.

30

Tablica 6: Stope rasta/pada realnog BDP-a u zemljama članicama EU i odabranim

zemljama (2010.-2013.g.)

2010. 2011. 2012. 2013.

EU (28 zemalja) 2 1,6 -0,4 0,1

Belgija 2,3 1,8 -0,1 0,2

Nizozemska 1,5 0,9 -1,2 -0,8

Luksemburg 3,1 1,9 -0,2 2,1

Njemačka 4 3,3 0,7 0,4

Francuska 1,7 2 0 0,2

Italija 1,7 0,4 -2,4 -1,9

Danska 1,4 1,1 -0,4 0,4

Irska -1,1 2,2 0,2 :

Velika Britanija 1,7 1,1 0,3 1,7

Grčka -4,9 -7,1 -7 -3,9

Portugal 1,9 -1,3 -3,2 -1,4

Španjolska -0,2 0,1 -1,6 -1,2

Austrija 1,8 2,8 0,9 :

Finska 3,4 2,8 -1 -1,4

Švedska 6,6 2,9 0,9 1,5

Cipar 1,3 0,4 -2,4 -5,4

Češka 2,5 1,8 -1 -0,9

Estonija 2,6 9,6 3,9 0,8

Litva 1,6 6 3,7 3,3

Latvija -1,3 5,3 5,2 4,1

Mađarska 1,1 1,6 -1,7 1,1

Malta 4,1 1,6 0,6 2,4

Poljska 3,9 4,5 2 1,6

Slovačka 4,4 3 1,8 0,9

Slovenija 1,3 0,7 -2,5 -1,1

Bugarska 0,4 1,8 0,6 0,9

Rumunjska -1,1 2,3 0,6 3,5

Hrvatska -2,3 -0,2 -1,9 -1

Švicarska 3 1,8 1 2

SAD 2,5 1,8 2,8 1,9

Japan 4,7 -0,5 1,4 1,5

Obrada studentice prema: Eurostat – Real GDP growth rate 2010-2013

Što se tiče zemalja unutar EU28, najveći porast BDP-a u 2010.g. ostvaruje Švedska

(6,6%), 2011.g. Estonija (9,6%), 2012.g. i 2013.g. Latvija (5,2% i 4,1%). S druge

strane, najveći pad BDP unutar zemalja EU28 u 2010., 2011. i 2012.g. bilježi Grčka (-

4,9%, -7,1% i -7%), a 2013.g. Cipar (-5,4%).

31

Pored makroekonomskih indikatora u analizi utjecaja poslovnog okruženja na

konkurentnost treba uzeti u obzir i institucionalne indikatore koji daju potpuniju sliku

stvarnih i mogućih utjecaja na konkurentske prednosti neke ekonomije. Upravo je

institucionalna razvijenost neke zemlje ključni faktor koji određuje njezin razvoj i rast

konkurentnosti, odnosno ukupni razvoj. Institucionalni indikatori se analiziraju kroz

indeks ekonomskih sloboda, indeks razvoja ljudskog kapitala, indeks percepcije

korupcije te indeksom lakoće poslovanja (Dragičević, 2012.).

Indeks ekonomskih sloboda (Economic Freedom Index)

Računanje indeksa ekonomskih sloboda proizlazi iz pretpostavke da svaki čovjek ima

pravo kontrolirati svoj rad i vlasništvo. Pretpostavka ekonomske slobode su postojanje

četiri osnovne slobode, odnosno sloboda kretanja roba, usluga, rada i kapitala. Indeks

ekonomskih sloboda uključuje deset sloboda koje se rangiraju od 0 do 100, pri čemu

100 označuje maksimalnu slobodu (Baletić i Budak, 2007.).

Tablica 7 prikazuje indekse ekonomskih sloboda u odabranim zemljama u 2014.g. Iz

navedenih podataka vidljivo je da Hong Kong s obzirom na indeks ekonomskih sloboda

zauzima 1. mjesto na svjetskoj ljestvici, a najbolje rezultate ostvaruje u kategoriji zaštite

vlasničkih prava (98,9), dok najlošije rezultate ostvaruje u kategoriji oslobođenosti od

korupcije (82,3). Irska je u 2014.g. najbolje rangirana zemlja EU28, i smještena je na 9.

mjestu, a najbolje rezultate također ostvaruje u kategoriji slobode investiranja (90) i

zaštite vlasničkih prava (90), kao i Danska (98,1) koja je smještena na 10. mjestu.

Austrija kao zemlja EU28 sa najrazvijenijim malim i srednjim poduzetništvom

rangirana je na 24. mjestu, a najbolje rezultate ostvaruje u kategorijama slobode

poslovanja (90) i slobode investiranja (90), a najlošije kao i Irska (30,6) i Danska (0,5) u

kategoriji državne potrošnje (23,5). Hrvatska se smjestila na 87. mjestu svjetske

ljestvice što dokazuje da još treba uložiti mnogo političkog i financijskog napora za

postizanje ekonomskih sloboda kojima će osigurati rast konkurentnosti.

32

Tablica 7: Indeksi ekonomskih sloboda u odabranim zemljama – EFI u 2014.g.

2014. g. Hong Kong (1) Irska (9) Danska (10) Austrija (24) Hrvatska (87)

Ukupne slobode 90,1 76,2 76,1 72,4 60,4

Sloboda poslovanja 90 83,4 90 90 40

Oslobođenost od korupcije

82,3 74,8 93,7 75,5 41,1

Fiskalne slobode 93 74 39,3 51 69,4

Državna potrošnja 89,7 30,6 0,5 23,5 45,8

Zaštita vlasničkih prava

98,9 90 98,1 76,3 61,4

Slobode na tržištu rada

95,5 79,5 91,2 80,5 39,4

Monetarne slobode 92 81,7 80 79,5 79,2

Trgovinske slobode 90 87,8 87,8 87,8 87,4

Slobode

investiranja

90 90 90 90 80

Financijske slobode 90 70 90 70 60

Obrada studentice prema: The Heritage Foundation – 2014 Index of Economic Freedom

Indeks razvoja ljudskog kapitala (Human Development Index)

Indeks razvoja ljudskog kapitala uključuje mjerenje triju dimenzija razvoja ljudskog

kapitala, a to su dugovječan i zdrav život (mjeri se očekivanom dužinom života), razina

obrazovanja (mjeri se pismenošću odraslih i primarnom, sekundarnom i tercijarnom

obrazovanošću stanovništva) i životnim standardom koji se mjeri BDP-om per capita

(Domazet, Dolenec i Ančić, 2013.). Indeks se kreće u rasponu od 0,001 do 1, pri čemu 1

označava maksimalni razvoj ljudskog kapitala.

Tablica 8 prikazuje indeks razvoja ljudskog kapitala u zemljama članicama EU i

odabranim zemljama u razdoblju od 2010. do 2012.g. Na samom vrhu svjetske ljestvice

u promatranom razdoblju smjestila se Norveška, koju slijede Australija i SAD sa

najvišim indeksima razvoja ljudskog kapitala. Unutar EU28 najbolji indeks ljudskog

kapitala imaju Nizozemska, Njemačka, Švedska i Irska, a najlošiji indeks razvoja

ljudskog kapitala kroz sve tri promatrane godine bilježe Rumunjska i Bugarska.

33

Tablica 8: Indeksi razvoja ljudskog kapitala u EU28 i odabranim zemljama – HDI

(2010.-2012.g.)

2010. 2011. 2012.

Norveška 0,952 0,953 0,955

Australija 0,935 0,936 0,938

SAD 0,934 0,936 0,937

Nizozemska 0,919 0,921 0,921

Njemačka 0,916 0,919 0,920

Švedska 0,913 0,915 0,916

Irska 0,916 0,915 0,916

Danska 0,899 0,901 0,901

Belgija 0,896 0,897 0,897

Austrija 0,894 0,985 0,895

Francuska 0,891 0,893 0,893

Slovenija 0,892 0,892 0,892

Finska 0,890 0,892 0,892

Španjolska 0,884 0,885 0,885

Italija 0,881 0,881 0,881

Luksemburg 0,875 0,785 0,875

Velika Britanija 0,874 0,875 0,875

Češka 0,871 0,872 0,873

Grčka 0,866 0,862 0,860

Cipar 0,849 0,849 0,848

Malta 0,844 0,846 0,847

Estonija 0,839 0,844 0,846

Slovačka 0,836 0,838 0,840

Mađarska 0,829 0,930 0,831

Poljska 0,817 0,819 0,821

Litva 0,810 0,814 0,818

Portugal 0,817 0,817 0,816

Latvija 0,805 0,809 0,814

Hrvatska 0,804 0,804 0,805

Rumunjska 0,783 0,784 0,786

Bugarska 0,778 0,780 0,782

Obrada studentice prema: countryeconomy.com – Human Development Index 2010-

2012

34

Indeks percepcije korupcije (Corruption Perception Index)

Indeks percepcije korupcije je indeks kojim se izražava stupanj percipiranja postojanja

korupcije među zaposlenicima u javnom sektoru i političarima (Grdešić, 2010.). Indeks

se kreće u rasponu od 0 do 100, pri čemu 100 označava nepostojanje korupcije.

Iz grafikona 1 vidljivo je da Danska ima najveći indeks percepcije korupcije (91) u

svjetskom poretku te ju to rangira na 1. mjesto u toj kategoriji. Vrlo visoka mjesta

zauzimaju i Finska i Švedska (3.) te Nizozemska (8). Najmanji indeks percepcije

korupcije u okviru EU28 imaju Italija (43) i Grčka (40) što ih svrstava na nezavidno

visoka mjesta u svjetskom poretku.

Grafikon 1: Indeksi percepcije korupcije za odabrane zemlje EU – CPI

Obrada studentice prema: Transparency International – Corruption Perception Index

2013

Indeks lakoće poslovanja (Doing Business)

Izvješće o poslovanju daje objektivnu sliku poslovanja i zaštite vlasničkih prava te

utjecaj malih i srednjih poduzeća na poslovanje (Lovrinčević, Mikulić i Rajh, 2008.).

Izvješćem su obuhvaćena devet podindeksa, a obuhvaća 183 zemlje što znači da se

ukupni rang kreće od 1 do 183, gdje 1 predstavlja gospodarstvo sa najuspješnijim

poslovanjem (Tablica 9).

35

Tablica 9: Rang ekonomskih aktivnosti u odabranim zemljama u 2013.g.

2013. g. Singapur

(1)

Danska

(5)

V. Britanija

(10)

Austrija

(30)

Hrvatska

(89)

Malta

(103)

Započinjanje posla 3 40 28 138 80 161

Dobivanje

građevinske dozvole

3 8 27 94 152 163

Registriranje

vlasništva

28 7 68 36 106 77

Dobivanje kredita 3 28 1 28 42 180

Zaštita investitora 2 34 10 98 157 68

Plaćanje poreza 5 12 14 79 34 27

Međunarodna trgovina

1 8 16 19 99 34

Provođenje ugovora 12 32 56 6 49 122

Zatvaranje poduzeća 4 10 7 14 98 64

Obrada studentice prema: The World Bank – Economy Rankings 2013

Tablica 9 prikazuje rang ekonomskih aktivnosti potrebnih za započinjanje posla u

2013.g. za odabrane zemlje. Iz podataka je vidljivo da je Singapur rangiran na 1 mjestu,

a najbolji je u kategoriji međunarodne trgovine (1), dok najlošije rezultate ostvaruje u

kategoriji registriranja vlasništva (28). Danska, članica EU28, smješta se na visoko 5.

mjesto, i najbolje rezultate za razliku od Singapura ostvaruje u kategoriji registriranja

vlasništva (7), a najlošije u započinjanju posla (40). Velika Britanija također vrlo visoko

kotira u svjetskom poretku i zauzima 10. mjesto te ostvaruje najbolje rezultate u

dobivanju kredita (1), a najlošije u registriranju vlasništva (68). Austrija zauzima 30.

mjesto, pri čemu najbolje rezultate ostvaruje u provođenju ugovora (6), a najlošije u

započinjanju posla (138). Hrvatska je i s obzirom na ekonomske aktivnosti, slično kao i

s obzirom na indeks ekonomskih sloboda, na nezahvalnom 89. mjestu, što govori da još

uvijek nije dovoljno razvijena poduzetnička klima koja bi omogućila stvaranja plodnog

tla za konkurentni gospodarski razvoj. Malta je u 2013.g. najlošije rangirana unutar

zemalja članica EU28 i smješta se na vrlo visoko 103. mjesto.

3.1.4 Plan ekonomskog oporavka i strategija Europa 2020

Plan ekonomskog oporavka nastao je kao posljedica globalne krize koja je 2008.g.

pogodila cijeli svijet. Ekonomska kriza i recesija izazvale su sveukupni pad

36

gospodarskih aktivnosti pa samim time i zaposlenosti, što dovodi do pada povjerenja i

porasta zaduženosti. Svi ti ekonomski problemi izazivaju u EU još dublju krizu u

ostvarivanju konkurentnosti, inovativnosti i produktivnosti koji su trebali biti ostvareni

Lisabonskom strategijom. Stoga, u skladu s ciljevima koji su zacrtani Lisabonskom

strategijom Europska komisija pokreće Plan gospodarskog oporavka (European

Economic Recovery Plan - EERP) kojim se treba osigurati gospodarski rast i otvaranje

novih radnih mjesta. Plan oporavka imao je dva glavna elementa (Kandžija i Cvečić,

2010., 58):

- kratkoročne mjere za poticanje potražnje, spašavanje radnih mjesta i obnavljanje

povjerenja

- pametna ulaganja koja bi trebala omogućiti dugoročno veći rast i održivi

napredak.

Planom je predviđeno osiguravanje 200 mil. eura financijske potpore, od čega bi 170

mil. eura trebalo biti osigurano iz nacionalnih proračuna, a 30 mil. eura iz proračuna EU

ili Europske investicijske banke. Plan oporavka predviđen je kao mjera koja će ojačati i

ubrzati reforme predviđene Lisabonskom strategijom. Planom se poduzimaju konkretne

mjere poticanja poduzetništva, istraživanja i inovacija, automobilske industrije te

strateških energetskih ulaganja, pritom vodeći računa o zaštiti okoliša.

Europsko vijeće u lipnju 2010.g. službeno prihvaća novu strategiju Europa 2020 koja se

nadovezuje na Lisabonsku strategiju, a u skladu je s Planom gospodarskog oporavka iz

2008.g. Nova strategija počiva na postizanju pametnog, održivog i uključivog

gospodarskog rasta, a odgovor je EU na okruženje koje se neprestano mijenja,

okruženje na koje utječe kako globalna gospodarska kriza tako i globalni izazovi poput

klimatskih promjena i energetske nesigurnosti (Samardžija i Butković, 2010.). Osnovni

ciljevi koji se žele poslići strategijom Europa 2020 (Kandžija i Cvečić, 2010., 59):

- stabilizacija i oporavak europskog gospodarstva putem koordinacije aktivnosti,

posebno radi očuvanja radnih mjesta i bankarskog sustava

- reformiranje financijskog sustava kako bi se povratilo povjerenje i spriječilo

ponovno pojavljivanje krize (uključujući globalnu suradnju)

37

- potpora realnoj ekonomiji, putem poticanja investicija, bolje financijske

regulacije, diversifikacije energetskih izvora i poticanja gospodarstva niske

razine ugljika, poticanjem malog i srednjeg poduzetništva te ukidanjem

protekcionizma na Unutarnjem tržištu i šire

- održavanje visoke razine zaposlenosti putem stabilnosti financijskog sustava,

poticanja infrastrukturnih ulaganja, sredstva Europskog socijalnog fonda,

socijalnog dijaloga i poticanja mobilnosti

- promicanje globalnog oporavka putem poticanja međunarodne suradnje,

posebno industrijaliziranih i brzorastućih ekonomija (npr. bolja regulativa za

investicije i kredite, ukidanje „poreznih rajeva“ i sl.), financiranje potpore

najpogođenijim zemljama, fiskalnih poticaja za razvoj „zelene“ proizvodnje

multilateralnih trgovinskih pregovora.

Strategija Europa 2020 kvantificira glavne ciljeve koje želi postići do 2020.g. (Kandžija

i Cvečić, 2010., 60):

- stopu ukupne zaposlenosti (radnika 20-64 godine starosti) – 75%

- 3% BDP-a za rashode istraživanja i razvoja

- ispunjavanje klimatsko-energetskih ciljeva («20/20/20»), tj. smanjenje

stakleničkih plinova, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, smanjenje

energetskog intenziteta u gospodarstvu

- smanjenje broja osoba koje rano napuštaju obrazovni sustav (na manje od 10%) i

barem 40% populacije 30-34 godine života s visokoškolskom diplomom

- smanjenje siromaštva, putem pomoći za barem 20 mil. ljudi kojima prijeti

siromaštvo ili društvena ekskluzija.

Naglasak strategije je na boljoj koordinaciji nacionalnih i europskih gospodarskih

politika i usklađivanju njihovih ciljeva. Nova strategija treba dati rješenje za

neusklađenost Lisabonske strategije i njenih ciljeva s Paktom o stabilnosti i rastu

(Stability and Growth Pact) koji zahtjeva strogo poštivanje fiskalne discipline. Svaka

zemlja članica EU prema Paktu obvezna je izraditi vlastiti Program stabilnosti i

konvergencije (Stability and Convergence Programmes), a smjernice strategije Europa

2020 nalažu i izradu nacionalnog reformskog programa (National Reform Programmes)

38

čime se omogućuje integriranija i efikasnija ex ante politika koordinacije na razini EU.

Stoga, strategija Europa 2020 osim prevladavanja gospodarske krize ima i ulogu

pripremanja gospodarstva EU za nadolazeće desetljeće (Kandžija i Cvečić, 2010.).

3.2 Strateške inicijative razvojne strategije Europa 2020

Konkurentnost je vrlo složen i aktualan pojam i jedan od ključnih preduvjeta

gospodarskog razvoja. Na konkurentnost utječu mnogobrojni faktori te je stoga

potrebno ciljno djelovati kako bi se ona postigla. Budući su zemlje EU u višegodišnjem

periodu gospodarski zaostajale za SAD-om i jugoistočnom Azijom, 2000.g. donose

Lisabonsku strategiju s ciljem povećanja konkurentnosti u desetogodišnjem razdoblju.

Zbog globalne krize koja je zahvatila svjetsku ekonomiju 2008.g. nije bilo moguće

ostvariti postavljene ciljeve te je stoga 2010.g. razvijena nova strategija Europa 2020

koja ima za cilj europsko gospodarstvo utemeljiti na znanju i učiniti ga

najkonkurentnijim i najdinamičnijim gospodarstvom na svijetu.

3.2.1 Malo i srednje poduzetništvo u strategiji Europa 2020

Uslijed krize koja je izbrisala razdoblje ekonomskog i socijalnog napretka i gurnula

Europu par koraka unatrag, nužno je naći načine koji će spriječiti njeno ponovno

vraćanje. Rješenje se pronalazi u razvoju malog i srednjeg poduzetništva čiji razvoj se

potiče i koordinira kroz razvojnu strategiju Europa 2020. Strategija stoga predlaže tri

prioriteta i sedam strateških inicijativa (Tablica 10).

39

Tablica 10: Tri prioriteta i sedam strateških inicijativa strategije Europa 2020

PAMETNI RAST ODRŽIVI RAST UKLJUČIVI RAST

- gospodarstvo utemeljeno na

znanju i inovacijama

- promicanje zelenijeg,

konkurentnijeg gospodarstva koje

učinkovito koristi resurse

- ekonomija visoke stope

zaposlenosti koja donosi

ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu

koheziju

«Inovacijska unija»

«Resursno učinkovita Europa»

«Agenda za nove vještine i radna

mjesta»

«Pokretanje mladih»

«Industrijska politika

globalizacijskog doba»

«Europska platforma protiv

siromaštva» «Digitalna agenda za

Europu»

Obrada studentice prema: Kandžija i Cvečić, 2010.

Prvi prioritet strategije Europa 2020 je Pametni rast koji podrazumijeva ulaganje u

znanje i inovacije, odnosno ulaganje u kvalitetu obrazovanja i istraživačkih napora,

bolje korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Pametni rast poduprijet je

sa tri strateške inicijative. Inovacijska unija kao glavna inicijativa potiče ulaganja u

istraživanja i inovacije te jačanje inovacijskog lanca. Cilj joj je usmjeriti politiku

istraživanja i razvoja prema inovacijama koje će pridonijeti društvenom blagostanju

kroz borbu protiv klimatskih promjena, stvaranje energetske i resursne učinkovitosti te

očuvanje zdravlja i borbu protiv demografskih promjena. Inicijativa Mladi u pokretu

usmjerena je na jačanje obrazovnih sustava i lakši prijelaz na tržište rada. Cilj ove

inicijative je podići ukupnu razinu kvalitete obrazovanja u EU kroz poticanje izvrsnosti

i jednakosti te mobilnosti studenata i mladih stručnjaka u svrhu lakšeg zapošljavanja

mladih. Treća inicijativa pametnog rasta je Digitalna agenda za Europu koja je posebno

usmjerena na primjenu ICT-a i brzog interneta. Njezin cilj je osigurati ekonomsku i

socijalnu korist od jedinstvenog digitalnog tržišta koje se temelji na brzom internetu

(European Commission, 2010.).

Drugi prioritet strategije Europa 2020 je Održivi rast koji podrazumijeva stvaranje

održivog i konkurentskog gospodarstva koje učinkovito iskorištava resurse s ciljem

razvoja zelene tehnologije i razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije te

40

potpomaže jačanju konkurentnosti malih i srednjih poduzeća. U okviru održivog rasta

djeluju dvije strateške inicijative. Resursno učinkovita Europa je inicijativa koja

označava borbu protiv klimatskih promjena i borbu za čistu i učinkovitu energiju –

razdvajanje razvoja i upotrebe resursa, smanjenje upotrebe ugljika i pojačan angažman

obnovljivih izvora energije, modernizacija transporta, energetska učinkovitost i sl. Njen

cilj je poticati ekonomiju koja će učinkovito koristiti resurse uz smanjenje emisije CO2

te osigurati veću energetsku sigurnost, a ujedno povećati i konkurentnost. Druga

inicijativa u sklopu održivog rasta je Industrijska politika globalizacijskog doba kojom

se želi stvoriti bolje poslovno okruženje, posebno za malo i srednje poduzetništvo te jači

i održivi industrijski temelj koji osigurava veću razinu konkurentnosti. U tom pogledu

Europska komisija ima na razini EU sljedeće zadatke (European Commission 2010.):

- razvijanje industrijske politike koja nudi najbolje okruženje za održavanje i

razvoj snažne, konkurentne i raznolike industrijske baze u Europi te potiče

prijelaz proizvodnih sektora na učinkovitije korištenje energije i resursa

- unapređivanje poslovnog okruženja, prvenstveno za male i srednje poduzetnike,

među ostalim i smanjenjem troškova transakcija za poslovanje u Europi,

promicanjem klastera te snaženjem dostupnog pristupa financijama

- poticanje internacionalizacije malih i srednjih poduzetnika

- promicanje restrukturiranja sektora u poteškoćama u smjeru aktivnosti okrenutih

prema budućnosti kroz državne potpore EU i/ili Europske fondove za prilagodbu

globalizaciji

- promicanje tehnologije i proizvodnih metoda koje smanjuju iskorištavanje

resursa te povećanju ulaganja u postojeće prirodne resurse Europske unije

- osiguranje prometne i logističke mreže koja omogućuje industriji širom Unije

učinkovit pristup jedinstvenom europskom tržištu i međunarodnim tržištima

- obnavljanje strategije EU za promicanje korporativne društvene odgovornosti

kao osnove za osiguravanje dugoročnog zapošljavanja i povjerenja potrošača.

Treći prioritet strategije Europa 2020 je Uključivi rast koji podrazumijeva ostvarivanje

visoke stope zaposlenosti i borbu protiv siromaštva te modernizaciju tržišta rada kroz

sustav osposobljavanja, društvene zaštite i pomoći, a ostvaruje se djelovanjem dvije

strateške inicijative. Agenda za nove vještine i radna mjesta podrazumijeva

41

zapošljavanje i osposobljavanje, modernizaciju tržišta rada putem veće mobilnosti,

razvoj vještina i cijeloživotnog obrazovanja, veću participaciju radnika i usklađivanje

ponude i potražnje rada i sl. Cilj ove inicijative je stvoriti uvjete za modernizaciju tržišta

rada s ciljem podizanja razine zaposlenosti kroz stjecanje novih vještina i znanja kojima

bi se smanjila nezaposlenost, a istodobno povećala radna produktivnost. Europska

platforma protiv siromaštva je strateška inicijativa kojom se želi postići socijalna i

teritorijalna kohezija, socijalna uključenost i dignitet s ciljem borbe protiv siromaštva i

podizanja svijesti kroz prepoznavanje osnovnih ljudskih prava i omogućavanje

dostojanstvenog i aktivnog življenja svakog pojedinca (European Commission, 2010.).

3.2.2 HORIZON 2020 (FP8)

U cilju ostvarivanja veće konkurentnosti gospodarstva EU 2000.g. na lisabonskom

zasjedanju Europskog parlamenta, kada je usvojena i Lisabonska strategija, usvojena je

i ideja o stvaranju Europskog istraživačkoj prostora (ERA – European Research Area).

Taj jedinstveni prostor trebao bi omogućiti stvaranje slobode kretanja znanja,

istraživača i tehnologije, stvoriti bolju koordinaciju nacionalnih i regionalnih

istraživačkih aktivnosti, programa i politika na razini EU te stvoriti zajedničku politiku

koja će omogućiti provođenje i financiranje istraživačkih aktivnosti.

FP (Framework Programme) glavni je element provedbe europske politike istraživanja i

razvoja kojim se određuju ciljevi, prioriteti i financijski paketi za razdoblje od pet do

sedam godina. Za razdoblje od 2007. do 2013.g. Europska komisija je prihvatila Sedmi

okvirni program-FP7 koji ističe znanje kao najvredniji resurs na kojem počiva

konkurentnost gospodarstva. Za isto vremensko razdoblje, od 2007.-2013., osnovan je i

Okvirni program za konkurentnost i inovacije CIP (Competitiveness and Innovation

Framework Programme). Cilj tog programa bio je poticanje konkurentnosti europskog

poduzetništva, ekonomskog rasta i zapošljavanja u okviru ostvarivanja ciljeva

predviđenih lisabonskom strategijom (Kandžija i Cvečić, 2010.).

FP8, odnosno Horizon 2020 ili Obzor 2020 je novi program EU za istraživanje i

inovacije za razdoblje od 2014.-2020.g. koji objedinjuje sve aktivnosti Sedmog

okvirnog programa (FP7) i Programa za konkurentnost i inovacije (CIP). Horizon 2020

42

usmjeren je na postizanje izvrsnosti u istraživanjima i inovacijama, na rješavanje

društvenih izazova i povećanje konkurentnosti industrije s posebnim naglaskom na mala

i srednja poduzeća. Tim programom žele se ostvariti ciljevi ključnih strateških

dokumenata EU vezanih za istraživanje, tehnologijski razvoj i inovacije te pridonijeti

izgradnji Europskog istraživačkog prostora. Osnovna svrha ovog programa je ponuditi

rješenja za izlazak europskih poduzeća iz gospodarske krize, osiguravanje financijskih

sredstava za investiranje u inovacije i razvoj pritom vodeći računa o zaštiti okoliša i

jačanju globalne pozicije EU na području istraživanja, inovacija i tehnologije. Struktura

Horizona 2020 temelji se na tri glavna prioriteta (European Commission, 2011.):

- izvrsna znanost (Excellent Science)

- industrijsko vodstvo (Industrial Leadership)

- društveni izazovi (Societal Challanges).

Prioritet izvrsne znanosti sadrži četiri glavne aktivnosti, a to su: aktivnosti jačanja

istraživanja u graničnim područjima znanosti koje provodi Europsko istraživačko vijeće

(ERC); aktivnosti jačanja transdisciplinarnih istraživanja koja teže nastanku radikalnih

inovacija i podržavaju alternativne ciljeve i koncepte, a koje se provode kroz Buduće i

nadolazeće tehnologije (FET); aktivnostima koje podržavaju inovativnu izobrazbu i

osposobljavanje istraživača i njihovih vještina te geografsku i transdisciplinarnu

mobilnost, a provode se kroz Aktivnosti MSCA (Marie Sklodowska Curie Actions) i

aktivnosti koje potiču razvoj i jačanje europskih istraživačkih infrastruktura svjetske

klase, uključujući i e-infrastrukture kroz Istraživačke nfrastrukture (RI).

Prioritet industrijsko vodstvo sastoji se od dvije glave komponente, a to su: Vodstvo u

razvojnim tehnologijama (LEIT) koja podržava istraživačke i inovacijske projekte koji

se fokusiraju na primijenjena istraživanja strateški ključnih razvojnih tehnologija (KET)

i Informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), nanotehnologije, napredni

materijali, biotehnologija, napredna proizvodnja i prerada te svemir. U okviru ovog

prioriteta dvije su aktivnosti osobito važne za mala i srednja poduzeća, a to je pristup

rizičnom kapitalu potrebnom u ranoj fazi inovacijskog razvoja i aktivnost u malim i

srednjim poduzećima pomoću kojih se promiče njihov rast i razvoj.

43

Prioritet društveni izazovi sastoji se od sedam društvenih izazova, odnosno strateških

prioriteta (European Commission, 2011.):

- zdravlje, demografske promjene i kvaliteta života

- sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, podmorja i

unutarnjih voda i bioekonomija

- sigurna, čista i učinkovita energija

- pametni, zeleni i integrirani promet

- klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

- uključiva inovativna i promišljena društva

- sigurna društva.

Glavne instrumente Horizona 2020 čine bespovratna sredstva za istraživanje i razvoj,

bespovratna sredstva za inovacije, aktivnosti potpore i koordinacije te sufinanciranja

aktivnosti (co-funding). Horizon 2020 i kohezijski fondovi predstavljaju usmjerenu

politiku EU za financiranje razvoja i rasta s jakim fokusom usmjerena na zajedničke

strateške ciljeve: izvrsnost, konkurentnost i inovacije te pametan, održiv i uključiv rast

kao najvažnije odrednice strategije Europa 2020 (European Commission, 2011.).

3.2.3 COSME program

COSME program (Programme for the Competitiveness of Enterprises and Small and

Medium-sized Enterprises) je novi program EU za poticanje konkurentnosti europskih

malih i srednjih poduzeća za programsko razdoblje od 2014.-2020.g. Nastao je kao

nasljednik programa CIP koji je bio na snazi od 2007.-2013.g. Program CIP se sastojao

od tri potprograma koji su raspolagali ukupnim proračunom u iznosu od 3,621 milijardi

eura (www.mrrfeu.hr):

1) Program za poduzetništvo i inovacije (EIP - Entrepreneurship and Innovation

Programme) koji je iznosio 60% proračuna, odnosno 2,17 milijardi eura za

razdoblje od 2007.-2013.g.

2) Program podrške politikama za primjenu informacijskih i komunikacijskih

tehnologija (ICT PSP - Information Communication Technologies Policy

Support Programm) koji je iznosio 20% proračuna, odnosno 730 milijardi eura

44

3) Inteligentna energija u Europi (IEE - Intelligent Energy Europe) koji je također

iznosio 20% proračuna.

Osnovna svrha programa COSME je povećati konkurentnost europskih poduzeća,

smanjiti nezaposlenost i stvoriti bolju poduzetničku klimu kroz omogućavanje lakšeg

pristupa financijskim sredstvima za mala i srednja poduzeća. Glavni ciljevi ovog

programa su (European Commission, 2014.):

- olakšavanje pristupa kapitalu malim i srednjim poduzetnicima

- osiguranje povoljnih okolnosti za rast i razvoj malih i srednjih poduzetnika

- podupiranje kulture poduzetništva u Europi

- osnaženje održive konkurentnosti europskih poduzetnika

- podupiranje međunarodnog djelovanja malih i srednjih poduzetnika i njihovog

pristupa svjetskim tržištima.

Za realizaciju navedenih ciljeva COSME programa predviđena su financijska sredstva u

iznosu od 2,3 milijardi eura, a zadaća Europske komisije je omogućiti

pojednostavnjenje administrativne procedure koju poduzetnici moraju zadovoljiti pri

dolaženju do poticajnih sredstava. Tim programom omogućit će se kreditna jamstva

malim i srednjim poduzećima u iznosu do 150.000 eura što bi trebalo pridonijeti

povećanju BDP-a EU u iznosu od 1,1 milijardi eura svake godine. Predviđa se pomoć

za oko 40.000 europskih poduzeća i spašavanje oko 30.000 radnih mjesta na godišnjoj

razini kojima bi se trebalo omogućiti stvaranje oko 1.200 novih proizvoda ili usluga.

Osim financijske potpore malom i srednjem poduzetništvu, program COSME nudi i

podrške u obliku izrada poslovnih studija, analiza te organiziranja konferencija i radnih

skupina s ciljem razmjene znanja i iskustava iz pojedinih sektora poslovanja što

olakšava poslovanje novim i mladim poduzetnicima na tržištu (www.europski-

fondovi.eu).

Primjer dobre prakse u Republici Hrvatskoj je zvučni zid od reciklirane gume kojim se

na inovativan način zaštitio zoološki vrt. Projekt je prihvaćen unutar CIP programa koji

je prethodio COSME programu, a sufinanciranje EU je iznosilo 650.000 eura. Projekt je

osmišljen na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a ostvaren u suradnji s

45

Hrvatskom gospodarskom komorom. Ova inovativna ideja reciklaže u korist smanjenja

zagađenja od buke nakon patentiranja naći će se na međunarodnom tržištu

(www.opcina-postira.hr).

3.2.4 Poduzetništvo 2020

Dokument Poduzetništvo 2020, odnosno Akcijski plan za razvoj poduzetništva 2020,

predstavlja plan Europske komisije iz 2013.g. kojim se predlažu državama članicama

EU smjernice za javnu politiku vezanu za razvoj poduzetništva na jedinstvenom tržištu

Europskog gospodarskog prostora. Akcijski plan uključuje strukturne reforme u nizu

područja, a najvažnije reforme se u ovom dokumentu predlažu u području obrazovanja,

tržišta rada i javne uprave. Budući stopa nezaposlenosti u EU raste, tim planom trebaju

se pokriti tri ključna područja, a to su (www.banka.hr):

- razvoj poduzetničkog obrazovanja i kulture

- razvoj digitalnog jedinstvenog tržišta

- uklanjanje regulatornih opterećenje poduzetništvu.

Razvoj poduzetničkog duha ključan je za rast zaposlenosti. Stoga se reforme u

europskim obrazovnim sustavima trebaju usmjeriti na razvoj znanja o poslovanju i

poduzetništvu, odnosno usmjeriti strategije razvoja obrazovnih institucija na

poduzetnički pristup i razvijanje kulture poduzetništva. Akcijski plan za poduzetništvo

2020 trebao bi stvoriti okolinu koja će biti podrška rastu i napretku malog i srednjeg

poduzetništva. Europska komisija će ovim akcijskim planom poticati razvoj digitalnog

jedinstvenog tržišta na način da će razvijati digitalnu bazu znanja o tržišnim kretanjima i

inovativnim poslovnim modelima. Na taj način će poduzetnike informirati o

prednostima elektroničkog poslovanja i digitalne evolucije i poticati ih na poduzetničko

umrežavanje u svrhu stvaranja novih poslovnih ideja. Kao treći prioritet akcijskog plan

Europske komisija je pojednostavljenje proceduralnih uvjeta za započinjanje posla.

Složene administrativne papirnate procedure, nepotrebne i višestruke dozvole i zahtjevi,

trebali bi postati stvar povijesti javnih uprava, a poduzetnicima će se olakšati poslovanje

kroz elektroničke procedure, koje će svojom jednostavnošću i brzinom predstavljati

adekvatnu javnu uslugu.

46

4. UČINCI RAZVOJNE STRATEGIJE EUROPA 2020 NA RAZVOJ MALOG I

SREDNJEG PODUZETNIŠTVA EU

U sagledavanju učinaka razvojne strategije Europa 2020 na razvoj malog i srednjeg

poduzetništva EU obrađene su slijedeće tematske jedinice: 1) Pokazatelji uspješnosti

provođenja strategije Europa 2020 u poticanju konkurentnosti poduzetništva i 2)

R&D - znanje kao jedini neiscrpan izvor konkurentnosti.

4.1 Pokazatelji uspješnosti provođenja strategije Europa 2020 u poticanju

konkurentnosti poduzetništva

Strategija Europa 2020 EU usmjerena je na postizanje gospodarskog rasta koji će se

temeljiti na znanju, održivosti i socijalnoj uključenosti. Ona je usvojena s ciljem da

gospodarstvo EU postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo koje će

ostvariti održivi gospodarski rast.

Tablica 11 pokazuje uspješnost EU u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. Iz

podataka je vidljivo da je napredak mješovit, ovisno o cilju, ali može se zaključiti da je

EU na pravom putu da postigne zacrtane obrazovne, klimatske i energetske ciljeve. S

druge strane ciljevi vezani za zapošljavanje, istraživanje i razvoj te smanjenje

siromaštva prema trenutnim prognozama vrlo vjerojatno neće biti postignuti do 2020.g.

Međutim, bitno je naglasiti kako nisu sve zemlje članice na istom nivou gospodarskog

razvoja, a i gospodarska kriza nije sve zemlje jednako pogodila. Dok su se neke države

gotovo u potpunosti oporavile od gospodarske krize, druge još uvijek nisu pronašle izlaz

te stoga teže i prate ciljeve strategije Europa 2020.

47

Tablica 11: Indikatori napretka EU u okviru ciljeva strategije Europa 2020 (2009.-

2013.g.)

Indikatori

strategije

Europa

2020

2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Glavni ciljevi strategije Europa

2020

Stopa

zaposlenosti

69,8 68,5 68,5 68,4 68,3 75% populacije u dobi od 20-64

godine bi trebao bi trebalo biti

zaposleno

R&D, stopa

BDP-a

2,01 2,00 2,04 2,07 --- 3% BDP-a EU bi trebalo biti

uloženo u R&D

Emisija

stakleničkih

plinova

(indeks

1990.=100)

83,78 85,74 83,07 --- --- Emisiju stakleničkih plinova treba

smanjiti za 20% u odnosu na

1990.g.

Postotak

ranog

napuštanja

školovanja

14,2 13,9 13,4 12,7 11,9 Udio osoba koje rano napuštaju

školovanje bi trebao biti ispod 10%

Postotak

visokoobraz

ovanih

32,1 33,4 34,5 35,7 36,8 Najmanje 40% populacije između

30-34 godine bi trebalo biti

visokoobrazovano

Smanjenje

populacije

kojoj prijeti

siromaštvo i

socijalna

isključenost

--- 118,085 121,543 124,232 --- Siromaštvo treba smanjiti na način

da se najmanje 20 milijuna ljudi

odmakne od prijetnje siromaštva i

socijalne isključenosti

Obrada studentice prema: WEF – The Europe 2020 Competitiveness Report 2014

48

Tablica 12 prikazuje značajnu varijaciju u broju poduzeća u odabranim državama EU te

u stopi otvaranja i zatvaranja poduzeća u 2010.g. kada je i prihvaćena strategija Europa

2020. Iz navedenih podataka vidljivo je da Litva prednjači kako u broju zatvorenih

poduzeća, sa čak 50,2%, tako i u broju novootvorenih poduzeća sa 21,1%, no te brojke

treba uzeti sa rezervom budući su izazvane određenim okolnostima kao što je

administrativno čišćenje registra poslovnih subjekata. Od promatranih zemalja najbolje

rezultate bilježi Francuska koja 2010.g. otvara 5,9% neto novih poduzeća.

Tablica 12: Ukupan broj poduzeća, broj novootvorenih i zatvorenih poduzeća u

odabranim zemljama EU u 2010.g.

2010.g. Broj poduzeća Novootvorena

poduzeća (%) Zatvorena

poduzeća (%) Neto novotvorena

poduzeća (%) Nizozemska 787.170 9,8 6,8 3,1

Francuska 2.947.623 12,8 6,9 5,9

Irska 195.431 5,7 16,1 -10,3

Portugal 876.907 11,9 19,9 -8,1

Austrija 337.141 6,5 5,9 0,7

Cipar 51.464 3,9 8,1 -4,2

Litva 120.830 21,1 50,2 -29,1

Latvija 82.650 16,7 21,3 -4,6

Malta 33.039 7,0 2,6 4,3

Bugarska 323.872 11,4 7,9 3,5

Rumunjska 450.168 8,7 14,2 -5,5

Obrada studentice prema: Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva u RH

za 2013.g.

Tablica 13 prikazuje prosječnu dodanu vrijednost malih i srednjih poduzeća i njihov

ukupni doprinos dodanoj vrijednosti u 2012.g. Vidljivo je da najveću dodanu vrijednost

malih i srednjih poduzeća po zaposleniku u 2012.g. ostvaruje Luksemburg sa 94.103

eura, a najmanju Bugarska sa 7.842 eura, dok najveći postotak dodane vrijednosti malih

i srednjih poduzeća u ukupnoj dodanoj vrijednosti u 2012.g. ostvaruje Cipar sa 76,00%,

a najmanji Velika Britanija sa 49,67%.

49

Tablica 13: Prosječna dodana vrijednost malih i srednjih poduzeća i doprinos ukupnoj

dodanoj vrijednosti u članicama EU u 2012.g.

2012.g. Dodana vrijednost po zaposleniku % dodane vrijednosti MSP u

ukupnoj dodanoj vrijednosti

Belgija 66.481 61,46

Nizozemska 58.428 63,17

Luksemburg 94.103 72,78

Njemačka 49.290 53,87

Francuska 59.786 58,94

Italija 34.831 68,26

Danska 61.889 64,16

Irska 59.981 51,44

Velika Britanija 51.259 49,67

Grčka 23.001 69,72

Portugal 21.773 67,64

Španjolska 36.801 65,55

Austrija 56.218 60,74

Finska 58.894 56,87

Švedska 62.135 58,44

Cipar 37.374 76,09

Češka 19.569 55,68

Estonija 19.235 71,80

Litva 11.325 63,38

Latvija 13.121 66,08

Mađarska 14.248 53,77

Malta 34.040 64,96

Poljska 15.696 51,64

Slovačka 21.807 51,98

Slovenija 27.216 62,78

Bugarska 7.842 61,89

Rumunjska 9.416 52,41

Hrvatska 16.363 58,91

Obrada studentice prema: Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva u RH

za 2013.g.

Konkurentnost poduzeća obuhvaća i makroekonomsku i mikroekonomsku sferu te je

stoga svrha konkurentnosti postići sposobnost globalnog konkuriranja u cilju povećanja

životnog standarda stanovništva. Pod utjecajem globalnih procesa svjetsko

gospodarstvo podliježe trendu stvaranja fleksibilnog, otvorenog i integriranog tržišta, a

tehnološki napredak, znanje, obrazovanje i osiguravanje osnovnih sloboda Unutarnjeg

50

tržišta postali su generatori za podizanje nacionalne konkurentnosti. Globalni indeks

konkurentnosti prikazuje rang koji određena država ostvaruje na globalnom tržištu.

Tablica 14 prikazuje zemlje članice EU28 i odabrane zemlje i njihov globalni indeks

konkurentnosti u razdoblju od 2010./2011. do 2013./2014.g. Iz podataka je vidljivo da

najviši rang globalnog indeksa konkurentnosti u razdoblju 2013./2014. imaju Švicarska

i Singapur, a slijedi ih Finska koja zauzima vodstvo među zemljama članicama EU28 u

navedenom razdoblju što ju smješta na vrlo visoko 3. mjestom u svjetskom poretku.

Slijedi Njemačka čiji rang globalnog indeksa konkurentnosti kroz promatrana razdoblja

varira između 4 i 6. mjesta. Među prvih deset najkonkurentnijih sila smještaju se i SAD

i Japan. U analizu je stavljena i Austrija kao država izvanrednog primjera uspješne

politike poticanja nastanka i razvoja malog i srednjeg poduzetništva koja se s obzirom

na globalni indeks konkurentnosti smjestila između 20. i 22. mjesta. Iz navedenih

podataka vidljivo je i da Grčka ima najlošiji rang globalnog indeksa konkurentnosti

unutar zemalja članica EU28 što ju smješta 2013./2014. na vrlo visoko 91. mjesto u

svjetskom poretku.

51

Tablica 14: Globalni indeks konkurentnosti u EU28 i odabranim zemljama – GCI

(2010./2011.-2013./2014.)

2010./2011. 2011./2012. 2012./2013. 2013./2014.

Švicarska 2 1 1 1

Singapur 10 2 2 2

Finska 7 4 3 3

Njemačka 5 6 6 4

SAD 4 5 7 5

Švedska 2 3 4 6

Japan 1 9 10 9

Nizozemska 8 7 5 8

Velika Britanija 12 10 8 10

Danska 9 8 12 15

Austrija 18 19 16 16

Belgija 19 15 17 17

Luksemburg 20 23 22 22

Francuska 15 18 21 23

Irska 29 29 27 28

Estonija 33 33 34 32

Španjolska 42 36 36 35

Malta 50 51 47 41

Poljska 39 41 41 42

Češka 36 38 39 46

Litva 47 44 45 48

Italija 48 43 42 49

Portugal 46 45 49 51

Latvija 70 64 55 52

Bugarska 71 74 62 57

Cipar 40 47 58 58

Slovenija 45 57 56 62

Mađarska 52 48 60 63

Hrvatska 85 76 81 75

Rumunjska 67 77 78 76

Slovačka 60 69 71 78

Grčka 83 90 96 91

Obrada studentice prema: WEF –The global Competitiveness Report 2010/2011-

2013/2014

52

Jedan od osnovnih ciljeva strategije Europa 2020 je stvaranje Unutarnjeg tržišta koje je

ključno za rast i razvoj konkurentnosti gospodarstva i stvaranja novih radnih mjesta.

Kako bi to tržište bilo u službi realizacije ciljeva strategije Europa 2020 nužno je

ostvariti funkcionalna i dobro povezana tržišta koja stimuliraju gospodarski rast i

inovacije, odnosno olakšati malim i srednjim poduzećima pristup Unutarnjem tržištu.

4.2 R&D - znanje kao jedini neiscrpan izvor konkurentnosti

Ulaganje u istraživanje i razvoj - R&D (Research and Development) jedno je osnovnih

uvjeta stvaranja konkurentske prednosti poduzetništva. Ciljevi politike istraživanja i

razvoja EU su (Kandžija i Cvečić, 2010., 875): koordiniranje nacionalnih istraživačkih

politika, određivanje i realizacija europskih istraživačkih programa te osiguravanje

pristupa na europsko istraživačko tržište. Zajednička politika istraživanja i razvoja

vođena je prije svega ekonomskim, socijalnim i političkim ciljevima. Na temelju

zajedničkih istraživačko-razvojnih programa i baza podataka omogućuje se bolja

inovativnost i konkurentnost malih i srednjih poduzeća na tržištu.

Istraživačka politika EU usko je povezana s ciljevima Lisabonske strategije i strategije

Europa 2020 te Strategijom održivog razvoja. Istraživanja su nužna za tehnološki razvoj

bez kojeg poduzetnička budućnost više nije moguća, a isto tako istraživanja su i

preduvjet za unapređenje sigurnih energetskih izvora koji osiguravaju EU neovisnost od

uvoza nafte i ostalih energenata. Istraživanja imaju sve bitniju ulogu u zaštiti okoliša i

borbi protiv klimatskih promjena kao neizbježnih posljedica rasta poduzetničke

konkurencije. Inovacije stoga nastaju kao željeni produkt istraživanja kojima se

ostvaruje i zadržava konkurentska prednost.

Grafikon 2 prikazuje strukturu ulaganja u istraživanje i razvoj u 2013.g. Iz grafičkih

podataka može se zaključiti da u istraživanje i razvoj najviše ulažu poduzeća SAD

(35,1%). Nakon SAD najveća ulaganja u istraživanje i razvoj bilježe poduzeća Japana

(18,9%), a od poduzeća zemalja članica EU, Njemačka (10,5%).

53

Grafikon 2: Struktura ulaganja u istraživanje i razvoj na temelju 2000 poduzeća vodećih

svjetskih regija u 2013.g.

Obrada studentice prema: European Commission – EU R&D Scoreboard 2013

Veliki problem koji se u tom kontekst javlja je „odljev mozgova“ te je stoga nužno

stvoriti bolje uvjete života i rada kako bi se osigurao ostanak istraživača, ali privukli i

istraživači iz drugih zemalja, te stvoriti uvjete cjeloživotnog učenja kao ključnog

elementa za ostvarivanje gospodarskog i društvenog napretka.

U cilju poticanja istraživanja i razvoja EU treba (Kandžija i Cvečić, 2010., 875):

- na pravilan način transponirati zajedničko zakonodavstvo i maksimalno

iskoristiti mogućnosti novih regulatornih okvira

- poboljšati postojeći sustav patentiranja i prihvatiti zajednički patent EU

- potpomoći zajedničke mjere povezane s ljudskim resursima u području

istraživanja

- preispitati sustav javnih nabava putem uzajamne razmjene iskustava i primjene

novih mogućnosti

- provoditi smjernice na dobrovoljnoj osnovi, uz uvažavanje nacionalnih

specifičnosti.

54

Grafikon 3 prikazuje sumarni indeks inovacija u Europi u 2014.g., a iz njega je vidljivo

da postoje značajne razlike u razini inovacija u pojedinima državama. Glavni lider u

inovacijama je Švicarska (CH), a u toj kategoriji se ističu i Švedska (SE), Danska (DK),

Njemačka (DE) i Finska (FI), što govori da skandinavske zemlje prednjače u

inovacijama. S druge strane, Bugarska (BG), Latvija (LV), Turska (TR) i Rumunjska

(RO) spadaju među zemlje s nedovoljnom razinom inovacija. Prosjek zemalja EU

nalazi se u kategoriji pratioca inovacijskih lidera.

Grafikon 3: Sumarni indeks inovacija (SII) u 2014.g.

Obrada studentice prema: European Commission – Innovation Union Scoreboard 2014

Grafikon 4 prikazuje stupanj inovacija na globalnoj razini, a iz njega je vidljivo da EU

još uvijek kaska za svjetskim inovacijskim liderima poput Južne Koreje, SAD i Japana

koji još uvijek predvode u inovacijskoj bitci za konkurentsku prevlast.

55

Grafikon 4: Inovacije na globalnoj razini u odabranim zemljama u 2014.g.

Obrada studentice prema: European Commission – Innovation Union Scoreboard 2014

56

5. IZAZOVI I PERSPEKTIVE OSTVARIVANJA CILJEVA STRATEŠKOG

DOKUMENTA EUROPA 2020

U perspektivama i mogućnostima ostvarivanja ciljeva strateškog dokumenta Europa

2020, obrađene su slijedeće tematske jedinice: 1) Inovativnost i znanje – generatori

konkurentnosti poduzetništva EU, 2) Klasterizacija, 3) Socio-demografska

ravnoteža i 4) Ekološka i resursna osviještenost.

5.1 Inovativnost i znanje – generatori konkurentnosti poduzetništva EU

Proces globalizacije i suvremeno poslovno okruženje nalažu nužnost stvaranja veće

razine inovativnosti za postizanje konkurentske prednosti. Važan preduvjet je upravo

realizacija Unutarnjeg tržišta. Kako bi se ostvario kontinuirani rast gospodarstva,

odnosno konkurentnosti i zapošljavanja, nužna su i značajna ulaganja u inovacije. U

tom pogledu EU zaostaje za SAD-om i Japanom zbog svoje slabije produktivnosti i

neadekvatne makroekonomske politike. Osim toga, jedan od bitnijih problema s kojima

se bori EU i „odljev mozgova“. Taj problem EU nastoji riješiti osiguranjem potpore

inovacijama kroz različite programe financijske pomoći inovativnim malim i srednjim

poduzećima s ciljem stvaranja zajedničkog prostora za inovacije. Poticanje inovativnog

poduzetništva odvija se kroz tri faze životnog ciklusa ( WEF, 2014.):

1) Stand up – faza u kojoj se procjenjuju nagoni, želje i sposobnosti pojedinaca za

inovativni početak.

2) Start up – faza u kojoj se procjenjuje mogućnost uspjeha poduzetnika u

uspostavljanju inovativne organizacije, posebice osiguranja financijskog i

ljudskog kapitala.

3) Scale up – faza u kojoj se procjenjuju čimbenici koji omogućuju proširenje

poslovanja u smislu pristupa tržištu, povećanje prihoda, dodane vrijednosti i

broja zaposlenih.

Sukladno ciljevima nove razvojne strategije Europa 2020 predviđeno je ulaganje od

barem 3% BDP-a u istraživanje i razvoj te veća razina inovacija i bolji sustav

obrazovanja kao ključnih generatora stvaranja europske konkurentnosti. Imperativi za

57

stvaranje zajedničke strategije rasta gospodarstva postaju stvaranje znanja, osiguravanje

kapitala, izgradnja tržišta i ulaganje u ljudski kapital. Stoga se sve više potiče suradnje

između industrije i sveučilišta kako bi se stvorilo konkurentno Unutarnje tržište i

povećao kreativni potencijal Europe. Adekvatno financiranje inovacija kroz različite

programe je nužno za stvaranje novih koncepata poslovanja i nadilaženje financijskih

ograničenja razvoja malih i srednjih poduzeća. Istraživanja pokazuju da su upravo

zemlje koje imaju najviši BDP-a per capita zemlje koje su i najviše uložile u istraživanje

i razvoj. Ta činjenica nalaže potrebu većeg ulaganja u obrazovanje i poticanje inovacija

kako bi se ostvarilo gospodarsko blagostanje sa visokom stopom zaposlenosti, međutim

veća ulaganja u istraživanje i razvoj ne znače nužno i automatsko povećanje stope

gospodarskog rasta (Kandžija i Cvečić, 2010.).

5.2 Klasterizacija

Klasteri predstavljaju sofisticirani oblik ekonomskih integracija. Dok regionalizam u

ekonomskom smislu postiže globalno brisanje granica među državama, klasterizacija

briše granice među poduzećima. Klasteri zapravo predstavljaju umrežavanje poduzeća

kroz povezivanja poslovnog sektora, javnog sektora, istraživačkih i obrazovnih

organizacija. Danas su klasteri postali predvodnici industrijskog i regionalnog

planiranja u svijetu, odnosno oni su geografske koncentracije međusobno povezanih

poduzeća i institucija. Osnovni cilj koji osigurava rast i razvoj klastera je zajednički

ekonomski razvojni interes svih sudionika. Ključni čimbenik za stvaranje konkurentskih

prednosti je postojanje međusobnog povjerenja i kooperacije između poduzeća. Bolja

produktivnost i inovativnost u odnosu na samostalni nastup poduzeća na tržištu potiče

poduzeća na ovu vrstu udruženja. Klaster svojim sudionicima nudi pristup

specijaliziranim informacijama, bolji pristup robama i kvalitetnom kadru zaposlenika,

pristup institucijama i javnim dobrima te stoga motiviraju poduzeća na udruženje koje

im na taj način stvara konkurentsku prednost. Ono po čemu se klasteri razlikuju od

sličnih udruženja je njihova fleksibilnost koja im omogućuje brže donošenje ključnih

poslovnih odluka i brže prilagođavanje promjenama u poslovnoj okolini. Poduzeća kroz

proces klasterizacije ostvaruju niže transakcijske troškove, ostvaruju veću inovativnosti,

efikasnije korištenje resursa te efikasnije donošenje zajedničkih odluka o infrastrukturi,

58

obrazovanju i različitim oblicima sufinanciranja. Suvremena slika konkurentnosti

ogleda se kroz produktivnost, a upravo klasteri utječu na rast produktivnosti. Uspjeh

pojedinačnog poduzeća ovisi o njegovoj sposobnosti da unaprijedi svoju tehnologiju,

proizvode, dizajn, dok klasteri svoju konkurentnost usmjeravaju na stvaranje inovacija i

informacija koje im omogućuju zadržavanje konkurentnosti na tržištu, a upravo su

jačanje inovacija, kooperacije i internacionalizacije glavni ciljevi poduzetničke politike

EU. Klasteri su također izvori širenja znanja među sudionicima te je to još jedan bitan

aspekt stvaranja njihove dugoročne konkurentske prednosti. Zajednička ulaganja

poduzeća koja se nalaze u klasteru zasnovana su na kooperaciji, partnerstvu i

povjerenju. Kroz razmjenu vještina i znanja stvaraju i šire poslovnu kompetenciju na

kojoj zasnivaju svoje konkurentske prednosti. Osim što pridonose razvoju gospodarstva

i dovode do povećanja konkurentnosti, klasteri povećavaju i zaposlenost i pridonose

socijalnoj sigurnosti. Na taj način politika klastera podržava glave ciljeve strategije

Europa 2020 koji se tiču povećanja stope zaposlenosti, pa samim time i borbe protiv

siromaštva i socijalne isključenosti te napretka na polju istraživanja i razvoja putem

dobro umrežene cirkulacije znanja. Klasteri su nove organizacijske strukture koje su

fleksibilne i brzo prilagodljive te su stoga i ekonomska sadašnjost i budućnost (Tijanić,

2009.).

5.3 Socio-demografska ravnoteža

Starenje stanovništva i nizak stupanj produktivnosti uvjetovan nekvalificiranom radnom

snagom ugrožavaju održivost proračuna EU za socijalnu politiku. Gospodarska kriza

povećala je nezaposlenost, a samim time i povećala broj ljudi koji trebaju socijalne

naknade, a istodobno smanjila i porezne prihode te time dodatno ugrozila održivost

sustava socijalne zaštite. Ključni problem je što radno sposobno stanovništvo u

najproduktivnijoj dobi pogađa dugoročna nezaposlenost što ih izlaže siromaštvu i na taj

način ugrožava njihovu daljnju zapošljivost, stabilnost njihovih obitelji, a samim time

dovodi u opasnost njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Osim mladih, u vrlo

nepovoljnom položaju su također žene, osobe s invaliditetom i migranti koji se

naseljavaju u EU. Da bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020 potrebno je uložite

dodatne napore u ulaganje u obrazovanje ljudskog kapitala tijekom cijelog života.

Također, potreban je novi pristup proračunskim ograničenjima i demografskim

59

izazovima koji pogađaju sve zemlje članice EU. Strategija Europa 2020 u svom

programu nalaže smanjenje stope nezaposlenosti što bi automatski trebalo osigurati

bolju budućnost osobama kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost. Ključ za

rješenje tog problema krije se u poticanju razvoja malog i srednjeg poduzetništva i

samozapošljavanja (Europska komisija, 2013.).

5.4 Ekološka i resursna osviještenost

U dosadašnjem procesu ubrzanog rasta i razvoja, pitanju okoliša posvećuje se stalna

pozornost. Neosporna je činjenica da je gospodarski napredak podignuo kvalitetu života

čovječanstva, međutim isto tako neosporna je i činjenica kako taj napredak nije bio u

skladu s postulatima očuvanja okoliša. Uloga EU je poticanje usklađenog i

uravnoteženog rasta i razvoja gospodarstva i osiguranje dugotrajnog, neinflacijskog i

ekološki održivog razvoja. Politika okoliša EU ima zajedničke ciljeve zaštititi i

unaprijediti kvalitetu okoliša, pridonijeti zaštiti zdravlja ljudi te osigurati racionalnu

uporabu prirodnih resursa. Izazov današnjim problemima okoliša ogleda se u potrebi

uključivanja pitanja okoliša u sve gospodarske odluke. Ukoliko se u daljnje planiranje

gospodarskog rasta ne uključi okolišna problematika sasvim je sigurno da do

gospodarskog napretka neće doći pa je samim time upitna i buduća egzistencija cijele

ljudske civilizacije. Ubrzani tehnološki razvoj i demografska ekspanzija na globalnoj

razini znatno su povećali negativan utjecaj na okoliš. Stoga, može se zaključiti kako

problem okoliša predstavlja globalni problem i u tom smislu EU ima vrlo bitnu ulogu u

rješavanju te problematike u dogovoru sa ostalim svjetskim silama. Demografski rast,

urbanizacija, energetika i energija, promet, industrija, poljoprivreda i šumarstvo,

turizam, rat i sl. samo su neki od gorućih problema s kojima se mora nositi suvremeno

gospodarstvo. Ključ održivog razvoja leži u energiji jer je energetska sigurnost zajedno

sa sigurnošću opskrbom pitkom vodom i hranom nezamjenjiv element svjetske

sigurnosti. Rješenje treba svakako potražiti u obnovljivim izvorima energije – energija

sunca, energija vjetra, energija vode, geotermalna energija, energija biomase, vodik,

otpad kao alternativni izvor energije. Stoga, pronaći način da se zadovolji sve veća

potreba za energijom, a da se istodobno zagađenje okoliša svede na minimum jedan je

od najvećih izazova suvremenog svijeta. U tom pogledu EU u svojoj strategiji predviđa

izdvajanje 3% BDP-a za istraživanje i razvoj, a jedino se istraživanjem i razvojem mogu

60

pronaći bolja ekološka rješenja koja će između ostalog pridonijeti i ispunjenju

klimatsko-energetskih ciljeva. Istraživanje i razvoj su ključ za smanjenje stakleničkih

plinova, povećanje obnovljivih izvora energije i smanjenje energetskog intenziteta u

gospodarstvu što je također jedan od prioriteta strategije Europa 2020 i bitan čimbenik

stvaranja konkurentske prednosti na međunarodnom tržištu (Herceg, 2013.).

61

6. ZAKLJUČAK

Iako je ekonomska kriza različito pogodila različite svjetske ekonomije, sve se one

suočavanju s izazovima globalizacije i stvaranjem konkurentske prednosti. Napori EU

uloženi u postizanju konkurentske prevlasti na globalnom tržištu ogledaju su ponajprije

u prošlom desetljeću kroz revolucionarni i ambiciozni program Lisabonske strategije.

Iako ciljevi Lisabonske strategije nisu u potpunosti ostvareni zbog nastupa globalne

ekonomske krize, ona je postavila dobre temelje za donošenje novog ekonomskog

razvojnog modela – Strategije Europa 2020.

Primarni cilj strategije Europa 2020 je EU učiniti najdinamičnijim i najkonkurentnijim

gospodarstvom svijeta. Glavno poboljšanje strategije Europa 2020, u odnosu na

Lisabonsku strategiju, je to što se osim na rast konkurentnosti istovremeno fokusira i na

stvaranje znanja i inovacija kao glavnih čimbenika stvaranja konkurentnosti te

ekonomskog, socijalnog i ekološkog razvoja. Nova strategija Europa 2020 suočava se

suvremenim problemima, od globalizacije, klimatskih promjena, problema energetike

pa do starenja stanovništva i „odljeva mozgova“, za koje u svom programu postavlja

konkretna i teoretski kvalitetna rješenja. Stvaranje konkurentnosti vodi do ostvarenja

ciljeva održivog razvoja, visoke stope zaposlenosti i socijalnog blagostanja. Stoga,

strategija Europa 2020 u svoj fokus stavlja konkurentnost kao jedan od najvažnijih

strateških ciljeva. U uvjetima promjenjive i nepredvidive poslovne okoline, stvaranju

konkurentnosti i ispunjenju ciljeva strategije Europa 2020 značajno pridonose mala i

srednja poduzeća kao nova snaga suvremenog poslovanja. Na razini EU mala i srednja

poduzeća čine čak 99% svih poduzeća, a samim time i generatore gospodarskog rasta i

razvoja i izvore stvaranja novih radnih mjesta.

Kroz različite strateške dokumente i programe financiranja EU potiče razvoj i rast

malog i srednjeg poduzetništva, a samim time i sveukupnog društva. Programi Horizon

2020 i COSME osiguravaju financijska sredstva za istraživanje i razvoj te poticanje

konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva pa su samim time i vrlo bitni elementi

kojima strategija Europa 2020 predviđa postizanje konkurentske prednosti na svjetskom

tržištu. Inovacije su jedna od najbitnijih komponenti koje utječu na stvaranje

62

konkurentske prednosti i njihova uloga u ostvarenju sva tri prioriteta strategije Europa

2020 (pametni, održivi i uključivi rast) je ključna. U cilju ostvarivanja svih prioriteta

strategije Europa 2020, a u cilju postizanja rasta konkurentnosti malog i srednjeg

poduzetništva, nužno je osigurati pet sloboda jedinstvenog unutarnjeg tržišta kroz

slobodno kretanje roba, usluga, ljudi, kapitala i znanja.

Iako je nova razvojna strategija Europa 2020 tek u povojima, utjecaj na ekonomiju EU

je evidentan, ali još daleko od krajnjeg cilja zacrtanog za tekuće desetljeće. Strategija

Europa 2020 međutim zanemaruje postojeće razlike među gospodarstvima članica EU.

Ta činjenica dovodi u pitanje postizanje uspjeha i ostvarivanje jedinstvenog cilja,

odnosno jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva i osiguravanje rasta životnog

standarda. Uzevši u obzir sve analizirane kriterije, može se zaključiti da određene

razlike prevladavaju na regionalnoj razini pa zemlje sjevera i sjeverozapada, poput

Švedske, Danske, Nizozemske i Njemačke, uvelike prednjače pred zemljama juga i

jugoistoka, poput Bugarske, Rumunjske, Grčke i Hrvatske. Ta razlika najviše je uočljiva

mjerenjem globalnog indeksa konkurentnosti i razine rasta odnosno pada BDP-a.

Istraživanjem je uočeno da postoji i razlika u indeksu razvoja ljudskog kapitala među

zemljama članicama EU što također utječe na razvoj malog i srednjeg poduzetništva, a

samim time i ostvarenje ciljeva razvojne strategije Europa 2020. Također i indeks

ekonomskih sloboda nije identičan u svim zemljama članicama što uvelike utječe na

razvoj konkurentnosti.

Ukoliko se ne uspostavi ravnoteža u poticanju malog i srednjeg poduzetništva u svim

dijelovima EU, neće biti moguće ostvariti ciljeve strategije Europa 2020. U tom smislu,

za postizanje konkurentnosti bit će potrebna diferencijacija strategije s obzirom na

komparativne razlike među zemljama članicama. Istovremeno, potrebno je poticati

pojedine zemlje članice EU na povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj odnosno

znanje, kao preduvjeta ostvarivanja konkurentnosti te ostalih ekonomskih ciljeva.

Klasterizacija se u tom pogledu javlja kao jedan od uspješnih oblika ekonomskih

integracija za stvaranje i razmjenu znanja i vještina te ostvarivanje konkurentske

prednosti na tržištu. Osim toga, uspostavljanje socio-demografske ravnoteže u svim

zemljama članicama EU je ključan preduvjet za daljnji rast i razvoj gospodarstva. Isto

63

tako, ekološkoj i resursnoj osviještenost koja nije u dovoljnoj mjeri razvijena, treba

posvetiti više pažnje kako bi se osiguralo povećanje konkurentnosti u skladu s

konceptom održivog razvoja.

Iako je globalna kriza koja je nagrizla svjetsku ekonomiju još 2008.g., u mnogim

zemljama EU još uvijek na snazi, novi strateški i financijski programi koje je EU

usvojila imaju za cilj potpuni oporavak i uzlaznu putanju gospodarstva EU. Ciljevi

razvojne strategije Europa 2020 omogućili su stvaranje dobrih temelja za postizanje

dugoročnih strateških ciljeva koji su presudni za ocrtavanje svijetle budućnosti

europskog gospodarstva.

64

LITERATURA

KNJIGE

Babić, M. i Babić, A. 2000., Međunarodna ekonomija, Peto izdanje, Mate, Zagreb

Bezić, H. 2008., Tehnološka politika i konkurentnost, Ekonomski fakultet u Rijeci,

Rijeka

Dragičević, M. 2012., Konkurentnost – projekt za Hrvatsku, Školska knjiga, Zagreb

Grgić, M., Bilas, V. i Franc, S. 2010, Poduzetništvo u međunarodnoj ekonomiji,

Sinergija – nakladništvo, Zagreb

Herceg, N. 2013., Okoliš i održivi razvoj, Synopsis, Zagreb

Kandžija, V. 2003., Gospodarski sustav Europske unije, Ekonomski fakultet u Rijeci,

Rijeka

Kandžija, V. i Cvečić I. 2010., Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski

fakultet u Rijeci, Rijeka

Kersan-Škabić, I. 2012., Ekonomija Europske unije, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,

Pula

Klaić, B. 1988., Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb

Lazibat, T. i Kolaković, M. 2004., Međunarodno poslovanje u uvjetima globalizacije,

Sinergija nakladništvo, Zagreb

Porter, M. E. 2008., Konkurentska prednost, Masmedija, Zagreb

Samardžija V. i Butković H. 2010., From the Lisbon strategy to Europe 2020, Institute

for International Relations – IMO,Zagreb

65

ČASOPISNE BAZE

Kutnjak, G. 2010., Europska unija u funkciji poticanja i razvoja malog i srednjeg

poduzetništva, 24.09.2010., Poslovna izvrsnost, Zagreb, god. IV, br. 2, pogledano

30.03.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/60700>

Vrdoljak Raguž, I. 2012., Implementacija Porterovih generičkih strategija i postizanje

konkurentskih prednosti na primjeru automobilske industrije, 13.06.2012., Ekonomska

misao i praksa, Dubrovnik, god. XXI, br. 1, pogledano 14.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/83800>

Gonan Božac, M., SWOT analiza i TOWS matrica – sličnosti i razlike, 01.03.2008.,

Ekonomska istraživanja, Pula, god. XXI, br. 1, pogledano 14.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/21453>

Štoković, I. 2004., Benchmarking u turizmu, 02.02.2004., Ekonomski preglednik,

Zagreb, god. LV, br. 1, pogledano 14.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/14803>

Lončar, J. 2005., Globalizacija kao nositelj suvremenih promjena u svijetu, 01.06.2005.,

Geoadria, Zadar, god. X, br. 1, pogledano 15.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/9657>

Puljiz, V. 2005., Demografski trendovi u Europi, 02.06.2005., Revija za socijalnu

politiku, Zagreb, god. XII, br. 2, pogledano 15.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/30221>

Cerovac, K. 1994., Održivi razvoj: jedini izlaz za čovječanstvo, 02.03.1994., Obnovljeni

život, Zagreb, god. XLIX, br. 2, pogledano 16.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=5074>

Korošec, L. i Smolčić Jurdana, D. 2013., Politika zaštite okoliša – integralni dio

koncepcije održivog razvitka Europske unije, 06.12.2013., Ekonomski preglednik,

Zagreb, god. LXIV, br. 6, pogledano 16.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=166879>

Baletić, Z. i Budak J. 2007., Indeksi ekonomskih sloboda kao mjerila nacionalne

konvergencije Hrvatske prema EU, 02.01.2008., Ekonomski preglednik, Zagreb, god.

LVIII, br. 1, pogledano 17.06.2014.;

66

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/19418>

Domazet, M., Dolenec D. i Ančić, B. 2013., Trebamo promjenu: mapiranje potencijala

Hrvatske za održivi razvoj, 01.01.2014., Socijalna ekologija, Zagreb, god. XXII, br. 2,

pogledano 17.06.2014.;

dostupno:<http://www.hr.boell.org/downloads/HBS_Trebamo_promjenu_WWW_2161

2.pdf>

Grdešić, I. 2010., Indeks percepcije korupcije, 01.06.2010., Političke analize, Zagreb,

br. 2, pogledano 17.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/102510>

Lovrinčević, Ž., Mikulić, D. i Rajh E., Usporedba metodologija mjerenja

konkurentnosti nacionalnog gospodarstva i položaj Hrvatske, 01.11.2008., Ekonomski

preglednik, Zagreb, god. LIX, br. 11, pogledano 17.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/33337>

Jurčić, Lj. 2006., Refleksije i poduke savjetovanja, 01.12.2006., Ekonomski preglednik,

Zagreb, god. LVII, br. 12, pogledano 18.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=12988>

Jakovljević, M., Marin R. i Čičin-Šain D. 2012., Izazovi globalizacije i njihov utjecaj na

privlačenje i zadržavanje talenata, 01.12.2012., Oeconomica Jadertina, Zadar, god. II,

br. 2, pogledano 19.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/94460>

Europska komisija, 2013., Prema socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući i

provedbu Europskog socijalnog fonda za razdoblje 2014.-2020., 01.07.2013., Revija za

socijalnu politiku, Zagreb, god. XX, br. 2, pogledano 22.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=157496>

Tijanić, L. 2009., Politika Europske unije u formiranju klastera, 01.03.2009.,

Ekonomska istraživanja, Pula, god. XXII, br. 1, pogledano 23.06.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/38204>

Rudolf, D. 2009., Lisabonski ugovor Europske unije (2007.) – Konsolidirani tekst

Ugovora o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.) – Konsolidirani tekst Ugovora o

funkcioniranju Europske unije (Rim, 1957.). protokoli, prilozi i izjave, 01.09.2009.,

Adris, Split, br. 16, pogledano 02.08.2014.;

dostupno: <http://hrcak.srce.hr/51081>

67

ELEKTRONIČKI IZVORI

European commission, 2003., Commission recommendation, 22.05.2003.Official

Journal of the European Union, 124/36, pogledano 29.03.2014.;

dostupno:<http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2003:124:0036

:0041:EN:PDF>

Eurostat, 2011., Key figures on European bussiness with a special feature on SMEs,

pogledano 29.03.2014.;

dostupno:<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-ET-11-

001/EN/KS-ET-11-001-EN.PDF>

dostupno:<http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=91228>

The World Economic Forum,The global Competitiveness Report 2010/2011-2013/2014,

pogledano 05.04.2014.;

dostupno:<http://www.weforum.org./>

Eurostat, 2013., Real GDP growth rate 2010-2013, pogledano 05.04.2014.;

dostupno:<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&l

anguage=en&pcode=tec00115>

The Heritage Foundation,2014., Index of Economic Freedom 2014, pogledano

06.04.2014.;

dostupno:<http://www.heritage.org/index/>

countryeconomy.com, 2011., Human Development Index 2010-2012, pogledano

06.04.2014.

dostupno:<http://countryeconomy.com/hdi>

Transparency International, 2013., Corruption Perception Index 2013, pogledano

12.04.2014.;

dostupno:<http://cpi.transparency.org/cpi2013/results/>

The World Bank, 2013., Economy Rankings 2013, pogledano 13.04.2014.;

dostupno:<http://www.doingbusiness.org/rankings>

European Commission, 2010., Communication from the Commission Europe 2020,

03.03.2010., pogledano 13.04.2014.;

dostupno:<http://ec.europa.eu/research/era/docs/en/investing-in-research-european-

commission-europe-2020-2010.pdf>

68

Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2014., Izvješće opservatorija malog i srednjeg

poduzetništva u RH za 2013.g., pogledano 19.04.2014.;

dostupno:<http://www.minpo.hr/UserDocsImages/2.Izvje%C5%A1%C4%87e%20opser

vatorija%20malog%20i%20srednjeg%20poduzetni%C5%A1tva%20za%202013..pdf>

European Commission, 2013., EU R&D Scoreboard 2013, pogledano 19.04.2014.;

dostupno:<http://iri.jrc.ec.europa.eu/scoreboard13.html>

European Commission, 2014., Innovation Union Scoreboard 2014, pogledano

20.04.2014.;

dostupno:<http://ec.europa.eu/enterprise/policies/innovation/files/ius/ius-2014_en.pdf>

European Commission, 2011., Commission staff working paper, pogledano

20.06.2014.;

dostupno:<http://ec.europa.eu/research/horizon2020/pdf/proposals/horizon_2020_impac

t_assessment_report.pdf#view=fit&pagemode=none>

European Commission, 2014., Annex, pogledano 21.06.2014.;

dostupno:<http://ec.europa.eu/enterprise/initiatives/cosme/index_en.htm>

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, CIP, pogledano:

04.08.2014.;

dostupno: <http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=523>

One stop shop for EU funds, COSME (programsko razdoblje 2014.-2020.), pogledano:

04.08.2014.;

dostupno:< http://www.europski-fondovi.eu/program/cosme>

Banka.hr, 2013., Europski plan za razvoj poduzetništva, pogledano: 05.08.2014.;

dostupno:<http://www.banka.hr/hrvatska/europski-plan-za-razvoj-poduzetnistva>

The World Economic Forum, 2014., Enhancing Europe’s Competitiveness Fostering

Innovation-driven Entrepreneurship in Europe, pogledano: 06.08.2014.;

dostupno:<http://www3.weforum.org/docs/WEF_EuropeCompetitiveness_FosteringInn

ovationDrivenEntrepreneurship_Report_2014.pdf>

ADD tim, Poduzetništvo kako ga vidi EU, pogledano 07.08.2014.;

dostupno:<http://www.addtim.hr/component/jnews/mailing/view/mailingid-20/tmpl-

component>

69

Ured zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić, 2014., Poduzetnici pred

izazovom korištenje EU fondova, pogledano: 08.08.02014.;

dostupno:<http://www.opcina-postira.hr/wp-content/uploads/2014/04/Poduzetnici-pred-

izazovom-koristenja-EU-fondova.pdf>

70

POPIS ILUSTRACIJA

Tablice

Tablica 1: Tri generičke strategije konkurentnosti ........................................................... 8

Tablica 2: Raščlamba malih i srednjih poduzeća prema kriterijima Europske komisije 24

Tablica 3: Struktura poduzeća u EU-27 za 2008.g. ........................................................ 25

Tablica 4: Utjecaji na konkurentnost .............................................................................. 27

Tablica 5: Dvanaest stupova konkurentnosti na primjeru Austrije (2010./2011.-

2013./2014.) .................................................................................................................... 28

Tablica 6: Stope rasta/pada realnog BDP-a u zemljama članicama EU i odabranim

zemljama (2010.-2013.g.) .............................................................................................. 30

Tablica 7: Indeksi ekonomskih sloboda u odabranim zemljama – EFI u 2014.g. ......... 32

Tablica 8: Indeksi razvoja ljudskog kapitala u EU28 i odabranim zemljama – HDI

(2010.-2012.g.) ............................................................................................................... 33

Tablica 9: Rang ekonomskih aktivnosti u odabranim zemljama u 2013.g. .................... 35

Tablica 10: Tri prioriteta i sedam strateških inicijativa strategije Europa 2020 ............. 39

Tablica 11: Indikatori napretka EU u okviru ciljeva strategije Europa 2020 (2009.-

2013.g.) ........................................................................................................................... 47

Tablica 12: Ukupan broj poduzeća, broj novootvorenih i zatvorenih poduzeća u

odabranim zemljama EU u 2010.g. ................................................................................ 48

Tablica 13: Prosječna dodana vrijednost malih i srednjih poduzeća i doprinos ukupnoj

dodanoj vrijednosti u članicama EU u 2012.g. ............................................................... 49

Tablica 14: Globalni indeks konkurentnosti u EU28 i odabranim zemljama – GCI

(2010./2011.-2013./2014.) .............................................................................................. 51

71

Grafikoni

Grafikon 1: Indeksi percepcije korupcije za odabrane zemlje EU – CPI ....................... 34

Grafikon 2: Struktura ulaganja u istraživanje i razvoj na temelju 2000 poduzeća vodećih

svjetskih regija u 2013.g. ................................................................................................ 53

Grafikon 3: Sumarni indeks inovacija (SII) u 2014.g. ................................................... 54

Grafikon 4: Inovacije na globalnoj razini u odabranim zemljama u 2014.g. ................. 55

Sheme

Shema 1: Četiri konkurentske sile koje djeluju na tržištu ................................................ 7

Shema 2: Porterova dijamantna konkurentnost .............................................................. 10

Shema 3: Trokut znanja – okvir Lisabonske strategije................................................... 19

Shema 4: Opći ciljevi Lisabonske strategije................................................................... 20