Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Univerzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Fatima Memija

RAZLIČITE KONTRACEPCIJSKE METODE: FIKHSKA PERSPEKTIVA

Esej

Sarajevo, 2014. god.

1

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Univerzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

RAZLIČITE KONTRACEPCIJSKE METODE: FIKHSKA PERSPEKTIVA

Esej

Modul: Savremene fikske studije

Nastavnik: prof. dr. Enes Ljevaković

Student: Fatima Memija, redovan student

Godina: V- II ciklus

Smjer: teološki

Sarajevo, decembar 2014.

2

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

UVOD

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg

Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i vjerne ashabe.

Tema ovog eseja nosi naziv „Različite kontracepcijske metode: Fikhska perspektiva“.

Na samom početku ćemo objasniti šta je to pojam kontracepcija. Potom ćemo se fokusirati na

temu, navesti dvije vrste kontracepcijskih metoda, reverzibilnu i ireverzibilnu, i u kratkim

crtama ih obraditi sa fikskog, medicinskog i etičkog aspekta. Pozvat ćemo se na Kur'an,

kapitalne hadiske zbirke, eminentne islamske, katoličke i medicinske autore.

Pisat ćemo općenito bez ulaženja u detalje, jer ograničenje na određeni broj stranica

onemogućava detaljan pristup koji podrazumjeva veći obim rada.

Koristeći se historijskom i komparativnom metodom nastojat ćemo iskoristiti

dostupnu nam literaturu o ovoj temi.

3

KONTRACEPCIJA

Kontracepcija ili antikoncepcija podrazumjeva skup mjera, postupaka i metoda kojima

se postiže sprječavanje neželjene trudnoće.1

Pojam kontracepcije se ne veže samo za jednu metodu ili sredstvo. Ona obuhvata sve

metode, koje mogu upotrijebiti muškarac ili žena ili oboje radi sprječavanja začeća. „Svaka

kontraceptivna metoda ili sredstvo treba da ispuni nekoliko uslova: mora da bude efikasna u

pružanju zaštite od neželjene trudnoće, da ne ometa normalan tok seksualnih odnosa niti da

umanjuje zadovoljstvo seksualnih partnera pri tome. Osim toga treba da je neškodljiva, jeftina

i svima pristupačna, da je rukovanje njome lako, prosto i shvatljivo i da se ne kosi sa

moralnim i estetskih shvatanjima supružnika.“2

Svrha kontracepcije je sprječavanje neželjenih porođaja i smanjenje pobačaja. Osobito

je važna za sprječavanje trudnoće i rađanja kad postoji opasnost za zdravlje i život žene.3

Šejh Jusuf el-Qaradavi navodi nekoliko razloga za planiranje poroda:

1.) „Opasnost za život ili zdravlje majke od trudnoće ili porođaja ako se to ustanovi

praksom ili nalazom pouzdanog ljekara.4 Allah dželle šanuhu kaže: „I sami sebe u propast ne

dovodite!“5

2.) „Strah od zapadanja u tešku životnu situaciju koja može prouzrokovati i otežati

situaciju i na vjerskom planu pa da se prikloni haramu i počini ono što je zabranjeno radi

djece. Kur'an kaže: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate!“6

1 Dragomir Mladenović, Zorica Mladenović-Bogdanović i Aleksandra Mladenović-Mihailović, Ginekologija i akušerstvo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005, str. 151.2 Dragomir Mladenović, Zorica Mladenović-Bogdanović I Aleksandra Mladenović-Mihailović, Ginekologija I akušerstvo, Zavod za udžbenike I nastavna sredstva, Beograd, 2005, str. 151.3 Husein Đozo, IZABRANA DJELA, Knjiga prva, ISLAM U VREMENU, IC El-Kalem i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2006, str. 229.4 Jusuf el-Qaradavi, Halal i haram u islamu, Islamica, Sarajevo, 1997, str. 268.5 Besim Korkut, Kur'an s prevodom, Kompleks Hadimu-l-Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa, Medina Munevvera, 1412. h., El-Beqare: 195, str. 30.6 El-Beqare: 195.

4

I naš ugledni profesor Husein Đozo povezuje kontracepciju sa problemom kontrole

rađanja, pa kaže: „Kontracepcija je najsavremenije i najefikasnije sredstvo za kontrolu

rađanja.“ On smatra da kontrola rađanja nije nikakav grijeh. „Što se tiče kontrole, može se

sigurno tvrditi da je islam u načelu prihvaća. Da li neko želi imati dijete ili ne želi; ako želi, da

li želi jedno, dvoje ili više njih – to je njegova stvar i njegovo neosporno pravo koje mu niko

ne može uskratiti. Pitanje je samo kako ostvariti to pravo, kako naime, ostvariti pravo kontrole

i planiranje rađanja, a da se pri tome ne oštete prava drugoga ili opći interesi zajednice, o

čemu se, prema islamskom učenju, mora najstrožije voditi računa, kada se koristi individualno

pravo.“7

Kur'an, prvi izvor šerijatskog prava, ne govori o dozvoli ili zabrani kontracepcije kao

takve. On zabranjuje običaj predislamskih Arapa koji su ubijali žensko novorođenče is straha

od siromaštva.

„Zato, ne ubijajte djecu svoju iz straha od siromaštva: Mi ćemo se pobrinuti za

njihovo kao i za vaše uzdržavanje! Uistinu, ubijanje njihovo je veliki grijeh!“8 Iz ovog ajeta se

ne može izvesti zaključak o zabrani kontracepcije, jer kontracepcija po svojoj prirodi se

razlikuje od ubistva ženskog novorođenčeta.

Međutim, postoje hadisi u kapitalnim hadiskim zbirkama koji govore da su muslimani

praktikovali jednu vrstu kontracepcije – 'azl9 još u vrijeme Poslanika, a.s., tokom Objave

Kur'ana.

Amr prenosi od Ataa, a on od Džabira da je rekao: „Mi smo za vrijeme Poslanika,

s.a.w.s., (pri spolnom odnosu) uobičavali izbacivati sjeme van rodnice dok je Kur'an još bio

objavljivan.“10 Prenosi se od Ebu Se'ida el-Hudrija da je rekao: U prisustvu Vjerovjesnika,

s.a.w.s., spomenut je azl pa je upitao: „Šta vam je to?“ A oni rekoše: To je kad čovjek ima

suprugu dojilju sa kojom se spolno zadovoljava, a ne bi volio da zatrudni ili robinju s kojom

se spolno zadovoljava, a ne bi volio da ona zatrudni (jer je više ne bi mogao prodati). On reče:

„Nema zapreke da to radite, jer je začeće po Allahovoj odredbi!“11

7 Ibid, str. 229.8 Muhammed Asad, Poruka Kur'ana, El-Kalem, 2004, 17:31. str. 414.9 El-'azl, se može prevesti i kao izvlačenje spolnog uda iz vulve pred ejakulaciju, ne želeći začeće. Vidi Imam Malik ibn Enes, Muvetta 2, Elči Ibrahim-pašina medresa Travnik, Travnik, 2008, str. 29.10 Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihul-Buhari, Buharijeva zbirka hadisa, Visoki sudijski komitet za pomoć BiH i Kulturni centar „Kralj Fahd“ u Sarajevu, Sarajevo, 2009, str. 1081.11 Muslim, Muslimova zbirka hadisa (sažetak), El-Kalem, 2004, str. 355.

5

Husein Đozo navodi: „U Zadu-l-meadu, Ihjau-l-ulumu, Tenviru-l-havaliku i drugi

djelima zabilježeno je više slučajeva u kojima je Muhammed, a.s., odobrio kontrolu rađanja

putem sprečavanja začeća. Desetorica poznatih ashaba: Alija, Sa'ad ibn Ebu Vekas, Ebu

Ejjub, Zejd ibn Sabit, Džabir ibn 'Abdullah, 'Abdullah ibn 'Abbas, Hasan ibn Ali, Habab ibn

Irt, Se'id el-Hudri i 'Abdullah ibn Mes'ud prenose vjerodostojnu predaju o dozvoli začeća.

Sasvim je razumljivo da način sprečavanja začeća, koji je prakticiran za vrijeme

Muhammeda, a.s., o kojem se govori u kasnijim fikskim djelima nije u svim pojedinostima

identičan savremenoj kontracepciji jer se tu radi o najobičnijem načinu sprečavanja začeća

putem izbacivanja sperme van vagine. Princip je međutim isti, pa je primjena analogije

sasvim ispravna. Muslimani se ne bi ni najmanje ogriješili o propise islama ako bi se služili

sredstvima savremene kontracepcije.“12

Koristeći blagodat razuma i svjestan svih dešavanja i problema koji se pojavljuju u

savremenim društvima, Husein Đozo veoma afirmativno govori o dozvoljenosti kontacepcije.

On navodi mišljenje uglednog alima i poznatog šerijatskog pravnika Sejfullah-ef. Proho, koji

u svom djelu Kitabun-nikah kaže: „Muž može sa privolom žene prilikom polnog snošaja, a u

svrhu sprečavanja začeća, polucirati van spolnog organa žene. Žena, isto tako, može uz

privolu muža zatvoriti rodnicu da bi sriječila trudnoću.“13

RAZLIČITE KONTRACEPCIJSKE METODE

12 Husein Đozo, IZABRANA DJELA, Knjiga prva, ISLAM U VREMENU, IC El-Kalem i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2006, str. 229-230.13 Ibid, str. 231.

6

Jedina metoda kontracepcije koja se koristila za vrijeme Poslanika, a.s., je bio 'azl ili

coitus interruptus.14 Pojam 'azl je arapskog porijekla i znači izolirati, izdvojiti, udaljiti od,

pred samu ejakulaciju izvući penis iz vulve.15

Abdul Fadl Musin Ibrahim u svojoj knjizi „Biomedicina, islamski pogledi“ kad govori

o 'azlu navodi nekoliko hadisa koje je sabrao Imam Ševkani u svome djelu „Najl al Avtar“ o

toj temi. Dva hadisa koja smo prethodno naveli iz Buharijine i Muslimove zbirke govore na

sličan način kao hadisi koje je spomenuo autor Abdul Fadl Muhsin Ibrahim. Ti hadisi govore

da je Poslanik, s.a.w.s., bio upoznat sa azlom, i nije ga zabranio, i naglasio je da onome kome

je Allah odredio da će se roditi, to niko i ništa ne može spriječiti i sve se dešava Njegovom

voljom.

Autor spominje hadis: Omer ibn el-Hattab, r.a., prenosi: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je

zabranio primjenjivanje 'azla sa slobodnom ženom osim njenog dopuštenja.“16 Malik ibn Enes

u svojoj „Muvetti'“ iznosi mišljenje u vezi sa ovim hadisom: „Ne smatramo da ima smetnje da

čovjek ima snošaj izvan spolnog organa robinje, a kada se radi o slobodnoj ženi koja nije

robinja, ne bi trebao to činiti, osim uz njeno dopuštenje. Islam je poveo računa i o intimnom

zadovoljstvu oba supružnika, a nikako samo jednog na štetu drugog. Intimni život supružnika

i njihovo zadovoljstvo u njemu je važan faktor bračne veze čiji uspjeh i harmonija umnogome

zavisi od uspješnosti intimnih odnosa.“17

Autor „Biomedicine“ spominje dva naizgled kontradiktorna hadisa, ali je i naveo

mišljenja eminentnog komentatora Buharijine zbirke hadisa Ibn Hadžera el-Askalanija koji je

pokušao objasniti ova naizgled dva kontadiktorna hadisa. Ebu Seid, r.a., prenosi: „Jevreji su

rekli da je 'azl manje čedomorstvo“, pa je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Jevreji griješe;

jer da je Allah želio nešto da stvori, niko ga u tome ne bi spriječio“. Džudama bint Vehb, r.a.,

prenosi: „Bila sam tamo kad je Allahov Poslanik, s.a.w.s., bio s grupom ljudi kad je rekao:

„Htio sam da zabranim gilu (čin sudjelovanja u spolnom odnosu sa ženom u periodu

laktacije), ali sam posmatrao Bizantijce i Perzijance, i vidio njih da to rade, a njihova djeca

nisu bila ozlijeđena.“ Onda su ga upitli o azlu i Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao je: „To je

malo čedomorstvo...“ Ibn Hadžer u Fethul-Bariju zaključuje da neki učenjaci hadis koji je

prenijela Džudama smatraju slabim s obzirom da se on kosi s brojnim hadisima u vezi s tom

temom. Postoje drugi učenjaci koji smatraju da je hadis kojeg je prenijela Džudame derogiran. 14 Prekid snošaja prije ejakulacije. Vidi Ibrahim Hewitt, Šta islam kaže?, Ilum, D.O.O., Bužim, 2007, str. 31.15 Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997, str. 959.16 Abdul Fadl Muhsin Ibrahim, Biomedicina-islamski pogledi, Libris, 2001, str. 50.17 Malik ibn Enes, Muvetta' 2, Elči Ibrahim-pašina medresa Travnik, Travnik, 2008, str.30-31.

7

Potom navodi mišljenje Ibn Kajjima El-Dževzija na osnovu kojeg zaključuje da nema

oprečnosti između ova dva hadisa. U hadisu kojeg je prenijela Džudama, ne postoji izričita

kategorična tvrdnja protiv primjenjivanja 'azla, i uglavnom može se reći da se iz njega može

zaključiti da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., aludirao da ova prasa nije prikladna, ali nije ni

nedopuštena.18

Pet islamskih pravnih škola pozivajući se na hadise koji govore o 'azlu jer Kur'an ništa

o tome ne govori, donijeli su mišljenje o ovome. „Oni smatraju 'azl dopuštenim-mubah, ali

smatraju da je to pokuđen-mekruh postupak zato što taj čin uskraćuje slobodnu ženu prava da

ona iskustveno doživi spolno zadovoljenje i da ima djecu.“19 Autor „Biomedicine“ navodi

mišljenje Imama El-Kasanija, učenjaka hanefijske pravne škole, koji tvrdi da je mekruh mužu

primjenjivati 'azl sa svojom ženom bez njenog dopuštenja, jer ona ima pravo da ima djecu, ali

ako je uz njeno dopuštenje, onda on nije neprimjeren. Već smo naveli mišljenje malikijske

pravne škole. Autor spominje mišljenje Imama El-Nevevija, učenjaka šafijske pravne škole,

koji kaže: „ovaj čin je mekruh, pozivajući se na nas, pod bilo kojim uvjetom, bez obzira da li

žena pristaje ili ne... Ali ako njegova supruga pristaje na to, onda to nije haram, a ako ona ne

dadne svoj pristanak, za taj slučaj postoje dva mišljenja, a ispravno je ono koje kaže da to nije

haram.“20 Ibn Kudame, pravnik hanbelijske pravne škole kaže da: „primjenjivanje 'azla bez

ikakvog razloga je mekruh, ali nije haram...“21 Džaferijska pravna škola, poput četri

spomenute pravne škole, predviđa da je 'azl sa suprugom dopušten samo uz njen pristanak, ali

dopušta ustanovljenje ženinog pristanka kao preduvjeta u bračnom ugovoru.22

El-Gazali u svome „Ihja' ulumid-din“ navodi pet razloga za 'azl:

1. Kad su u pitanju robinje, to je čuvanje imetka od propasti zbog polaganja prava

oslobođenog roba na njega.

2. Očuvanje ljepote žene i njenog tijela radi trajnosti uživanja, kao i očuvanje njenog

života iz straha od porođajnih bolova.

3. Strah od velikih poteškoća zbog velikog broja djece.

4. Strah od ženske djece zbog sramote u koju se vjeruje kod njihove udaje, kao što je

bio adet Arapa ubijanje ženske djece. Ovo je loš nijet. Ako bi zbog njega ostavio

sam brak ili sam intimni odnos, time bi počinio grijeh.

18 Abdul Fadl Muhsin Ibrahim, Biomedicina-islamski pogledi, Libris, 2001, str. 51-52.19 Ibid, str. 53.20 Ibid.21 Ibid, str. 54.22 Ibid.

8

5. Da se žena susteže zbog svog ponosa i pretjerivanja u čistoći i čuvanja od

porođaja, nifasa i dojenja.23

Danas, moderna biomedicina je uspjela zahvaljujući opsežnim istraživanjima ponuditi

nove metode kontracepcije koje se dijele na povratne i nepovratne.

Abdul Fadl Muhsin Ibrahim navodi mišljenje poznatog hanbelijskog pravnika, Ibn

Tejmijje, koji je u 14. st. u svojim Fetvama dao mišljenje o kontracepcijskim sredstvima od

strane žene.

Pitanje: “Da li je zakonito ili dopušteno za ženu da umetne „lijek“ za vrijeme spolnog

odnosa da bi spriječila da sperma dođe do materice? I ako taj „lijek“ ostane u njoj nakon

spolnog općenja, a ne bude uklonjen, da li je njoj dopušteno obavljati namaz i učestvovati u

postu nakon uzimanja gusla li ne?“

Odgovor: „Što se tiče njenog obavljanja namaza i učestvovanja u postu, oboje je

pravosnažno s obzirom na činjenicu da „lijek“ ostane u njoj. Ali što se tiče dopuštenosti

postoji razlika u mišljenju među učenjacima, bilo bi razboritije da se ne koristi, a Allah

najbolje zna.“24 Ibn Tejmijje nije zabranio ovu vrstu kontracepcije, ali je preporučio da se ne

čini.

POVRATNE (REVERZIBILNE) KONTRACEPCIJSKE METODE

Povratne metode su one metode koje nisu stalnog karaktera. U ovu kategoriju spadaju:

1. Tuširanje (struja vode neposredno usmjerena na površinu ili umetnuta u šupljinu),

2. Metoda ritma,

3. Prekidanje spolnog odnosa (ar. 'azl),

4. Samo sredstvo koje ubija spermatozoide (čepić-supozitorij, tablete za pjenjenje),

5. Kondom (štit),

6. Dijafragma (pokrov),

7. Intrauterina sredstva (I. U. D.: tj. spirala, prsten),

8. Progestogen-samo tableta,

9. Progestogen injekcija,23 Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Ihja' ulumid-din, Libris, Sarajevo, 2005, str. 132-133.24 Abdul Fadl Muhsin Ibrahim, Biomedicina-islamski pogledi, Libris, 2001, str. 59.

9

10. Tableta.

Sve ove metode imaju isti cilj i stoga, a preko analogije, ne bi bilo nikakve smetnje u

prihvatanju ovakvih metoda. Mogu postojati neki problemi sa intauterinim sredstvima, jer

mogu izazvati da žena pobaci ako ostane trudna, pretjerana upotreba nih postaje upitna. Ipak,

pošto se pretjerana upotreba kontraceptivnih sredstava smatra nepoželjnim-mekruh, a ne

zabranjenim, onda bi uplitanje u tehničke osobine samo zakomplikovalo stvari. Pri

određivanju kontraceptivne metode žena bi trebala izbjegavati one koje bi mogle biti štetne po

zdravlje.25

NEPOVRATNE (IREVERZIBILNE) KONTRACEPCIJSKE METODE

Napovratne metode su one metode koje su stalne prirode. U ovu kategoriju spadaju:

1. Sterilizacija (muškarca: presjecanjem sjemenovoda),

2. Tubalno podvezivanje (tubalna ligacija),

3. Odstranjivanje materice (histeroktomija).

Sve gore spomenute metode uzrokuju sterilitet i zahtjevaju hiruršku intervenciju. Ako

žena izabere tubalno podvezivanje ili odstranjivanje materice kao način kontracepcije, a

muškarac sterilizaciju, onda oboje, i muškarac i žena, bit će učinjeni trajno nesposobnim za

biološku reprodukciju.26 Autor „Biomedicine“ navodi mišljenje dr. El-Butija koji tvrdi:

„Ulema se jednoglasno slaže da nije dopušteno upotrijebiti bilo koje sredstvo koje bi moglo

trajno onemogućiti osobu da ima potomstvo, bez obzira bio to muškarac ili žena, i bez obzira

da li je ova upotreba slijedila dozvolu jednog ili oba supružnika.“

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., izvjestio je: „Bili smo na pohodu s Allahovim Poslanikom,

s.a.w.s., i nismo imali žena sa sobom. Rekli smo: „Zar se ne bismo trebali kastrirati?“

Poslanik, s.a.w.s., nam je zabranio da to radimo.“27 Stav uleme protiv nepovratne

kontraceptivne metode utemeljen je na osnovu Poslanikove, s.a.w.s., zabrane kastracije.

Kastracija i nepovratne kontraceptivne metode protivne su ciljevima Šerijata, koji drži da je

primarna zadaća zajednice imanje potomstva. Također, one se svode na mjenjanje suštine

prirode ili poretka stvari od onoga što je stvorio Allah, dž.š. Ipak, u slučaju da ženino zdravlje

25 Ibid, str. 60-61.26 Abdul Fadl Muhsin Ibrahim, Biomedicina-islamski pogledi, Libris, 2001, str. 60-61.27 Sahihul-Buhari, op. cit., Kitabun-nikah, str. 1085.

10

ili život budu na bilo koji način ugroženi trudnoćom ako se ona pojavi, ili ako se razvije rak

materice, onda njena sterilizacija tubalne ligacije ili kompletnim odstranjivanjem materice

svakako postaje obaveza. Ovdje bi „pravilo nužde“, kao što je predviđeno islamskim

zakonom, sakcionisalo ovakav postupak.28

Medicinska literatura koja nam je bila dostupna ima malo drugačiju podjelu, suština je

ista, samo je imenovanje metoda različito. Kontracepcijska sredstva i metode možemo

podijeliti prema:

1. načinu djelovanja:

a) prirodna (coitus interruptus, coitus reservatus,29 metode sigurnih dana),

b) mahanička (kondom, dijafragma, cervikalne kape, sterilizacija),

c) kemijska (spermicidi)

d) biološka (intrauterina kontracepcija, hormonska kontracepcija)

2. načinu upotrebe:

a) lokalna (sve osim hormonske kontracepcije),

b) opća (hormonska kontracepcija)

3 trajanju upotrebe:

a) privremena (sve osim sterilizacije)

b) trajna (sterilizacija)

4. korisniku:

a) ona koja upotrebljava žena (sve osim coitus interruptus, coitus reservatus i

kondoma)

b) ona koja upotrebljava muškarac (prirodna-coitus interruptus, coitus reservatus

mehanička-kondom, i sterilizacija).30

Naziv „prirodne metode kontracepcije“ ne podrazumjeva da su druge metode

neprirodne. „Taj naziv je usvojen zbog toga što primjena „prirodnih“ metoda kontracepcije ne

zahtjeva upotrebu nikakvih pomoćnih sredstava već samo osnovno poznavanje prirodnih

procesa reprodukcije i zauzimanje odgovarajućeg ponašanja u vezi s tim poznavanjem.“31

28 Abdul Fadl Muhsin Ibrahim, Biomedicina-islamski pogledi, Libris, 2001, str. 65-66.29 Coitus reservatus- produljeni odnošaj je spolni odnošaj prilikom kojeg muškarac zadržava ejakulaciju što neminovno kod njega dovodi do još veće psihičke napetosti što je to slušaj prilikom primjene prekinutog snošaja. Vidi Ljiljana Randić I Lidija Andolšek sa saradnicima, Planiranje obitelji, Otokar Keršovani, Rijeka, 1984, str. 118.30 Ibid, str. 92.31 Ibid.

11

Ne postoji nijedna metoda koja bi se smatrala najboljom metodom. Jasno je da se one

mogu kombinirati. U knjizi „Ginekologija i akušerstvo“ grupe beogradskih autora, koja je

obavezan udžbenik za studente Medicinskog fakulteta u Sarajevu, je malo drugačija podjela

od prethodno navedene. „Metode i sredstva kontracepcije prema načinu svoga djelovanja

mogu da se podijele na:

1. mehaničke,

2. hemijsko-mehaničke,

3. hormonske, i kao poseban, ali nedovoljno pouzdan način primjenjuje se i

4. biološka metoda kontracepcije.32

MEHANIČKE METODE KONTRACEPCIJE

Primjenom mehaničkih metoda kontracepcije pokušava se pomoću mehaničkih

prepreka spriječiti prodiranje spermija u cervikalni kanal.33

Metoda prekinutog polnog odnosa (coitus interruptus) je veoma stara metoda, a sastoji

se u tome da tokom spolnog odnosa, neposredno prije ejakulacije, muškarac se odmakne od

žene te sperma ne dospije u vaginu. Ova metoda ne pruža potpunu sigurnost jer i „pre

ejakulacije izvjestan broj spermatozoida može da dopre u vaginu i da dovede do trudnoće. Pri

ovoj metodi neophodno ja da žena doživi osjećaj orgazma pre muškarca, o čemu se tokom

polnog odnosa mora voditi računa. Zbog toga polni akt ne treba prekidati pre no što nastupi

seksualno zadovoljenje žene.34

Metoda korištenja kondoma-prezervativa, kondom ili muški prezervativ je nazvan po

prezimenu engleskog liječnika koji je prvi sugerirao njegovu uporabu u cilju zaštite od

začeća.35 Kondom je izdužena navlaka od veoma tanke i fine gume oblika muškog polnog

organa, koja se navlači na muški polni ud u nabreklom stanju neposredno pre polnog odnosa.

Dok je ceo, prezervativ sprečava prodiranje spermatozoida u vaginu i štiti ženu od trudnoće,

32 Dragomir Mladenović, Zorica Mladenović-Bogdanović I Aleksandra Mladenović-Mihailović, Ginekologija I akušerstvo, Zavod za udžbenike I nastavna sredstva, Beograd, 2005, str. 151.33 Ljiljana Randić I Lidija Andolšek sa saradnicima, Planiranje obitelji, Otokar Keršovani, Rijeka, 1984, str. 118.34 Dragomir Mladenović, Zorica Mladenović-Bogdanović I Aleksandra Mladenović-Mihailović, Ginekologija I akušerstvo, Zavod za udžbenike I nastavna sredstva, Beograd, 2005, str. 151.35 Velimir Valjan, Bioetika, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb, 2004, str. 173.

12

također štiti muškarca i ženu od veneričnih bolesti i od AIDS-a.36 Ako se ustanovi da je tokom

intimnog odnosa pukao kondom, treba odmah upotrijebiti druga kontracepcijska sredstva

kako bi se sprječilo začeće.

Vaginalna dijafragma je na tankoj, finoj i veoma elastičnoj kružnoj čeličnoj opruzi

nataknuta tanka guma oblika skoro polulopte.37 Postoje dijafragme različite veličine koje

odgovaraju različitoj dubini i širini vagine. Ona se laganim pritiskom može prilagoditi u

odgovarajući oblik. „Da bi zaštita bila efikasna, dijafragma se pre uvlačenja u vaginu premaže

tankim slojem spermatocidne paste, koja uništava u gornjem dijelu vagine eventualne dospele

spermatozoide.38 Prethodnim ginekološkim pregledom doktor odredi koja dijafragma

odgovara ženi koja je upotrebljava i obuči je načinu stavljanja u vaginu. Ona se stavlja pola

sata prije intimnog odnosa, a poslije odnosa mora ostati u tijelu 8 sati i ne smije se ispirati.

Dijafragma je efikasan način zaštite i ne predstavlja smetnju niti neugodnost, ni muškarcu a ni

ženi.

Cervikalne kapice prave se od gume ili metala koji ne rđa, a imaju oblik grlića

materice na koji ih žena navlači. Pravilno namještena cervikalna kapica sprečava prodiranje

spermatozoida iz vagine u cervikalni kanal i gornje puteve ženskih polnih organa. Ove kapice

se danas rijetko upotrebljavaju jer zbog trenja sa muškim polnim organom postoji opasnost

njihovog spadanja sa grlića materice u toku polnog odnosa.39

Cervikalni pesari su ranije korišteni i bili su najčešće napravljeni od srebra. Imali su

oblik odlivka cervikalnog kanala u koji su uvlačeni. Svojim prisustvom sprečavali su

prodiranje spermatozoida, ali lokalno iritiranje sluzokože grlića i tela materice doprineli su ne

prihvatanju metalnih cervikalnih pesara na širem planu.40

Intrauterini ulošci aplikuju se u materičnu šupljinu, a samo najlonski konac kojim su

vezani viri kroz grlić u vaginu i pomoću njega se, kad zatreba, kontraceptivno sredstvo

izvlači. Pre stavljanja intrauterinih sredstava neophodno je da se žena ginekološki pregleda,

da na genitalnim organima nema zapaljivih promena koje bi strano tijelo svojim prisustvom

moglo da razbukti. Mehanizam kontraceptivnog djelovanja intrauterinih uložaka nije poznat,

36 Dragomir Mladenović, Zorica Mladenović-Bogdanović I Aleksandra Mladenović-Mihailović, Ginekologija I akušerstvo, Zavod za udžbenike I nastavna sredstva, Beograd, 2005, str. 151.37 Ibid.38 Ibid, str. 152.39 Ibid.40 Ibid.

13

ali je konstatovano da su oni veoma pouzdani.41 Njih ne stvlja sama žena već ginekolog i

jednom kad se stave mogu ostati u tijelu najviše tri godine, naravno uz redovno provjeravanje

od strane ginekologa.

HEMIJSKO-MEHANIČKE METODE

Na prvom mjesto dolaze vaginalna ispiranja koja treba vršiti neposredno nakon

intimnog odnosa. Ali i tada postoji realna opasanost od prodiranja spermatozoida u materičnu

šupljinu putem aspiracije sperme kontrakcijama materice u toku doživljavanja orgazma.

Vaginalna ispiranja vrše se blagim kiselim rastvorima, a u narodu se koristi blag rastvor

vinskog sirćeta. Ova metoda primjene sama nije dovoljno pouzdana, te je bolje ako se koristi

u kombinaciji sa drugim sredstvima i metodama.42

Vaginalni ulošci su način sprečavanja začeća stavljanjem u vaginu, neposredno pre

polnog odnosa, komadića sunđera natopljenog u blag rastvor sirćetne, mlečne i borne kiseline.

Ne može se, reći da je ova metoda pouzdana, te se sama ne preporučuje. Njena primena došla

bi eventualno u obzir tek u kombinaciji sa drugim sredstvima i metodama.43

Vaginalne tablete i globule se u cilju sprečavanja neželjene trudnoće stavljaju duboko

u vaginu, neposredno pre polnog odnosa. One se pod dejstvom vaginalnog sekreta rastapaju i

svojim hemijskim svojstvima nepovoljno utiču na vitalnost, pokretljivost, a time i na oplodnu

sposobnost spermatozoida. Upotreba samih tableta i globula ne pruža apsolutnu zaštitu od

začeća, te ih je bolje koristiti u kombinaciji sa nekim od drugih metoda ili sredstava.44

Spermatocidne masti i paste obično se koriste zajedno sa dijafragmom ili cervikalnim

kapicama. Duboko u vaginu, naročitim introduktorom, pre polnog odnosa, uvlači se izvesna

količina kontraceptivne paste koja pokrije cervikalno ušće i na taj način deluje ne samo

spermatocidno, već i mehanički, stvarajući prepreku spermatozoidima za prodiranje u

materičnu duplju. Iako ova sredstva pružaju visok stepen sigurnosti, korisnije je ipak ako se i

ona upotrebljavaju u kombinaciji sa drugim mehaničkim sredstvima.45

41 Ibid, str.153.42 Ibid, str. 153-154.43 Ibid, str. 154.44 Ibid.45 Ibid.

14

HORMONSKA KONTRACEPCIJA

Sprječavanje začeća može se ostvariti pomoću nesteroidnih i sterodinih hormona.

U nesteroidne hormone spadaju agonisti i antagonisti gonadoliberina. Agonisti

sprečavaju ovulaciju, imaju antigonadotopni efekat i mogu izazvati rani abortus. Mehanizam

djelovanja antagonista je sličan djelovanju agonista s tim što su potrebne znatno veće doze u

primeni.

Od steroidnih kontraceptiva koriste se polni hormoni i polni antihormoni. Primjenom

steroidnih hormona postiže se sprečavanje neželjene trudnoće supresijom ovulacije,

djelovanjem na cevikalnu sluz koja stvara nepovoljne uslove za prodor spermatozoida i njihov

opstanak. Neka od neželjenih dejstava koja mogu da prate korištenje steroidnih kontraceptiva

su: gojaznost, glavobolja, napetost u dojkama, psihičke promene, gastroinstestinalne smetnje.

Steroidni hormoni u kontraceptivne svrhe mogu se primeniti peroralno kao tablete za

svakodnevnu upotrebu.46

BIOLOŠKA METODA KONTRACEPCIJE

Kao poseban ali nedovoljno pouzdan način primjenjuje se biološka Ogino-Knausova

metoda. Zasniva se na pretpostavci da se kod žena u jednom menstrualnom ciklusu na 14

dana prije očekivane menstruacije odigrava samo jedna ovulacija i da je vrijeme kad nastaje

ovulacija relativno konstantno. Iako ne spada u metode kontrcepcije u pravom smislu reči,

neki ovde ubrajaju i sterilizaciju. Sterilizacija je manje podesna jer dovodi do trajne

neplodnosti, te su njene indikacije veoma uske. 47 Sterilizacija se vrši u zemljama sa visokim

natalitetom, gdje prenaseljenost postaje problem, i ona postaje zakonski dopuštena i veoma

zastupljena među stanovništvom. Sterilizacija podrazumjeva pristanak oba supružnika i to pod

uslovom da već imaju potomstvo. Kao operativni poduhvat ona je veoma prosta i lako se

46 Ibid, str.154-155.47 Ibid, str. 155.

15

izvodi. Kod muškarca se vrši podvezivanje duktusa deferensa, a kod žena podvezivanje

jajovoda. Kod žene sterilizacija se može vršiti i abdominalnim i vaginalnim putem.48

STAV KATOLIČANSTVA

Na samom kraju navest ću mišljenje Velimira Valjana, katoličkog teologa, o

kontracepciji. Naime, u katoličanstvu je ona zabranjena: „Metode prirodne regulacije

plodnosti poštuju cjelinu i posebnost bračnog čina, dok to kontracepcijske metode ne čine pa

ih treba smatrati zabranjenim i ne u potpunosti ljudskim, i to bez obzira na njihovu

medicinsku i psihološku opasnost. Kontraceptiv nije prevencija za liječenje neke bolesti osim

u proširenom smislu i dvoznačnom da sprječava trudnoću koja bi mogla eventualno biti

uzrokom neke bolesti. Dužnost je liječnika informirati o rizicima i o štetama za zdravlje koje

mogu prouzročiti kontraceptivi i informirati o mogućnosti korištenja metoda prirodnog

uređenja plodnosti.49

ZAKLJUČAK

Kontracepcija predstavlja skup mjera, postupaka koje se poduzimaju s namjerom da se

spriječi mogućnost začeća. Ona obuhvata sve metode koje mogu upotrijebiti muškarac ili žena

ili oboje, i povezana je sa kontrolom rađanja.

48 Ibid.49 Velimir Valjan, Bioetika, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb, 2004, str. 172. i 178.

16

Ova tema je bila a i danas je veoma aktuelna, tako da je naš rad obrađen sa tri aspekta:

islamskog, medicinskog i katoličkog. Akcenat smo dali na islamski stav jer tema ovog eseja je

„Različite kontracepcijske metode: Fikska perspektiva“.

Kur'an ništa ne govori o ovome, ali postoje brojni hadisi koji govore o jednoj vrsti

kontracepcije. Za vrijeme Poslanika, a.s., je postojala metoda prekinutog snošaja, ar. 'azl, ili

izvlačenje spolnog uda iz vulve pred ejakulaciju s ciljem sprječavanja začeća. Ova metoda je

dozvoljena uz ženin pristanak, jer je cilj osigurati joj neotuđivo pravo na vlastito potomstvo i

osigurati njen potpun užitak u intimnom odnosu, jer praksa upražnjavanja 'azla smanjila bi

njen užitak. Islam vodi računa o intimnom životu oba supružnika jer je to važan faktor bračne

harmonije. Također, u vrijeme kad žena nije imala nikavih prava i smatrana seksualnim

objektom, islam daje ženi pravo da sama bira kakav intimni život želi.

Postoji nekoliko podjela kontracepcijskih metoda. Obradili smo ih onako kako to

islamske i medicinske knjige govore, suština je ista, jedino je razlika u načinu formulisanja.

Islamska literatura naglašava da postoje dvije metode: reverzibilne (povratne) i ireverzibilne

(nepovratne). Reverzibilne su: Tuširanje, metoda ritma, prekidanje spolnog odnosa-'azl, samo

sredstvo koje ubija spermatozoide (čepić, tablete), kondom, dijafragma, intrauterina sredstva,

progestogen tableta, progestogen injekcija, tableta. Ireverzibilne su: sterilizacija (muškarca:

presjecanjem sjemenovoda), tubalno podvezivanje (tubalna ligacija) i odstranjivanje materice

(histeroktomija).

Tradicionalna ulema (pet šerijatskih pravnih škola) smatra da je 'azl dozvoljen, ali da

je nepoželjan, pokuđen-mekruh. Analogijom i sve ostale reverzinilne metode su dozvoljene.

Modernisti, među njima i naš ugledni alim Husein Đozo smatraju da sve povratne metode

kontracepcije su dozvoljene i nema nikakvog grijeha u njihovom konzumiranju.

Što se tiče ireverzibilnih metoda, učenjaci svih pravnih škola koristeći princip

analogije o zabrani kastracije, dali su saglasnost da su ove metode nedozvoljene jer se

suprostavljaju ciljevima Šerijata koji podržava instituciju braka čija je primarna svrha rađanje

potomstva. Jedino, uz dozvolu ljekara vjernika ako bi bilo ugroženo fizičko i mentalno

zdravlje žene ili sam njen život dozvoljena je ireverzibilna kontracepcijska metoda.

17

Pojam kontracepcije je uvijek bio prisutan, od vremena ashaba pa do dan danas. Prije

se o tome suptilnije govorilo dok danas u tehnološkom dobu, kad su se mnoge tradicionalne

vrijednosti izgubile, između ostalog i stid, sa kontracepcijom se susrećemo na svakom koraku:

u samoposluzi, na tv-u preko reklama, u školskim udžbenicima, gdje se naša djeca „seksualno

edukuju“ i gdje sve što je prije bilo „tabu“ sada to postaje „normalno“.

Stav katoličanstva je da je kontracepcija zabranjena, osim u slučaju zaštite zdravalja i

života žene.

Na kraju, treba imati na umu i to da kontracepcija nije uvijek pouzdana niti sigurna,

kako u smislu prevencije trudnoće tako i u smislu prenošenja bolesti.

LITERATURA

1. Asad, Muhammed: Poruka Kur’ana, El-Kalem, 2004.

18

2. Đozo, Husein: IZABRANA DJELA, Knjiga prva, ISLAM U VREMENU, IC El-

Kalem i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2006.

3. El-Buhari, Muhammed b. Ismail: Sahihul-Buhari, Buharijeva zbirka hadisa,

Visoki saudijski komitet za pomoć BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu,

Sarajevo, 2009.

4. El-Gazali, Ebu Hamid Muhammed: Ihja’ ulumid-din, Libris, 2005.

5. El-Qaradavi, Jusuf: Halal i haram u islamu, El-Kalem, 1997.

6. Hewitt, Ibrahim: Šta islam kaže?, Ulum, D.O.O., Bužim, 2007.

7. Ibrahim, Abdul Fadl Muhsin: Biomedicina, islamski pogledi, Libris, 2001.

8. Imam Malik ibn Enes: Muvetta’ 2, Elči Ibrahim-pašina medresa Travnik, Travnik,

2008.

9. Imam Muslim, Muslimova zbirka hadisa (sažetak), El-Kalem, 2004.

10. Korkut, Besim: Kur’an s prevodom, Kompleks Hadimu-l-Haremejni-š-Šerifejn-l-

Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa, Medina Munevvera, 1412. h.

11. Mladenović Dragomir, Mladenović-Bogdanović Zorica, Mladenović-Mihailović

Aleksandra: Ginekologija i akušerstvo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd, 2005.

12. Muftić, Teufik: Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997.

13. Radić Ljiljana, Andolšek Lidija sa saradnicima: Planiranje obitelji, Ozobar

Keršovani, Rijeka, 1984.

14. Valjan, Velimir: Bioetika, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb, 2004.

19

SADRŽAJ

Uvod………………………………………………………………………3

20

Kontracepcija………………………………………………………………4

Različite kontracepcijske metode……………………………………….…7

Povratne (Reverzibilne) kontracepcijske metode…………………..….…..9

Nepovratne (Ireverzibilne) kontracepcijske metode……………………...10

Mehaničke metode kontracepcije……………………………………..….12.

Hemijsko-mehaničke metode………………………………………...…..14

Hormonska kontracepcija………………………………………………....15

Biološka metoda kontracepcije…………………………………….…..….15

Stav katolićanstva…………………………………………………………16

Zaključak………………………………………………………………..…17

Literatura…………………………………………………………………..19

21