FILOZOFIJA PRIRODE

1. OPENITOFilozofija prirode - filozofska disciplina koja prouava bit i bitak tjelesnih bia.Materijalni objekt (ono to prouava) - sveukupna materijalna stvarnost.Tijelo stvarnost koja je protena, zamjetljiva. Posjeduje odreenu jednou, oznaava neovisnu cjelinu koja posjeduje vlastitost (boju, teinu) koje nisu tijelo.Materijalno tijelo bie koje, kao svoj konstitutivni princip, posjeduje materiju.Fiziko, prirodno bie odgovara pojmu priroda ili materijalni svijet.Priroda cjelina fizikog svijeta, razliit od materijalne stvarnosti.Formalni objekt (vidik pod kojim prouava materijalni objekt) - bit i bitak tjelesnih bia. Metoda (nain na koji se prouava materijalni objekt) - spekulativna (isto kao kod svih fil. disciplina).Razliite razine istraivanja prirode: a) Fiziko-osjetni vid (fizika apstrakcija) - promatraju se stvari dostupne osjetilima.

b) Fiziko-matematiki vid (fiziko-matematika apstrakcija) - karakteristian za fiziko-eksperimentalne znanosti. Prvom vidu dodaje kvantitativnu odrednicu nekog fenomena ili niza fizikih fenomena. Priroda se ovdje promatra ne samo ukoliko je dostupna osjetilima, nego koliko je i kvantitativno mjerljiva. c) Metafiziki vid (metafizika apstrakcija) - odnosi se na neke neosjetne vidike stvari, one koji nisu dohvatljivi osjetilima, niti su povezani s osjetnim promatranjem, niti su izrecivi matematikim formulama. Filozofiju prirode zanima upravo taj vidik stvarnosti, - koji je vlastit svakoj filozofiji.

Kako fil. prirode i eksperimentalne znanost koriste iskustvo?Filozofija prirode od osjetnog iskustva, dakle nije apriorna znanost. Umski razmilja o svijetu obinog iskustva, a proiruje znanstvenim iskustvom da bi zakljuila o biti tjelesnih bia.Eksperimentalne znanosti preuzimaju iskustvo u fiziko-matematikoj perspektivi podrazumijevajui metafizike spoznaje (ne-protuslovlje, uzronost).

Christian Wolf - koristit naziv kozmologija, oznaavajui njime filozofsku analizu tjelesnog svijeta. U novije se vrijeme koristi se izraz filozofija prirode, njime se dobro izrie filozofski karakter naeg predmeta, jer ga jasno dijeli od znanstvene kozmologije koja prouava svemir.

2. KRETANJE, PROMJENA, GIBANJE

Filozofija prirode zapoinje studijem nastajanja (promjene), tjelesnih bia da bi odredila njihovu narav.

Aristotelova definicija kretanja - Kretanje je zbiljnost bia u mogunosti ukoliko je u mogunosti. Po Miiu - Kretanje je akt bia u potenciji.

Elementi kretanja:

1. pokretni subjekt2. polazna toka, pojam a quo3. dolazna toka, pojam ad quem4. kretanje samo, ili meuproces izmeu polazne i dolazne tokeDvije temeljne vrste promjene:1. SUPSTANCIJALNA PROMJENA - kada neka supstancija prestane biti ono to je bila i pretvori se u neto drugo (smrt ivog bia, kemijska raspadanja).2. AKCIDENTALNA PROMJENA - supstancija ostaje to je bila, a podnosi neke promjene.a) Izmjene voe promijeni boju.b) Kvantitativne rast stabla.c) Lokalne premjetanje s jednog mjesta na drugo.

Druga podjela tipova promjene:

a) trenutana promjena - ne dogaa se u vremenu, supstancijalna promjena (raanje i smrt)b) kontinuirana promjena - dogaa se u vremenu, akcidentalna (promjena temperature vode)Tri unutarnja principa koji tumae promjenu: 1. subjekt - u svakoj promjeni postoji neki subjekt koji podnosi promjenu, 2. forma - u svakoj promjeni postoji neka forma koja se dobiva, 3. privacija - nedostatak neke perfekcije koju subjekt moe imati; u svakoj je promjeni polazna toka privacija forme.

3. ZBILJNOST I MOGUNOST

Dva temeljna naina bitka koji pripadaju stvarima: 1. biti u zbilji2. biti u mogunosti. Zbiljnost - u ontologiji (actus, in) jest ono to se nalazi u nekom ontikom subjektu koji jest, i to biu njegov unutarnji ontiki razlog da to bie jest. To je pojam koji oznauje bitak, ukoliko je suprotan svakom obliku privacije ili nebitka pa je kao takav neogranien. U filozofiji - perfekcija nekog subjekta, kao boja lista, forma kipa, bit ovjeka, bitak (zbiljnost) toga bia. Ako ta perfekcija nije prisutna, kaemo da ona subjektu nedostaje (privacija).Prva zbiljnost - zbiljnost kao stabilna perfekcija, biti topao.Druga zbiljnosti - je djelovanje, grijati. Mogunost - mo, sposobnost djelovanja. U aristotelovskom smislu- pasivna mogunost primanja. Mogunost uvijek pripada nekom subjektu, kojeg zovemo potencijalnim (moguim). Pretpostavlja da subjektu nedostaje neka zbiljnost (privacija) i da ga istovremeno moe imati. Jednom ostvarena mogunost ne prestaje, ostaje mogun., (puna aa vode ne gubi mog. da sadri vod.).Pasivna mogunost - mogunost primiti bitak. Aktivna mogunost mogunost dati bitak (netko tko vidi ima aktivnu mogunost gledanja pa i onda kada spava).

4. PROTENOST, KVANTITETA, KOLIINA (ono to je dugako 1,2,3)

Def.: Protenost (kvantiteta)Iz ekstra pozicije: ono po emu neka stvar ima dijelove izvan dijelova.Iz djeljivosti: ono to se moe dijeliti u integralne dijelove - moe postati svaki samostalan.

(Mi ne dijelimo kruh, nego ono to je u kruhu djeljivo. Svaka nita je stojee jedinstvo).Integralni ili koliinski dijelovi iste su naravi kao i cjelina ako je cjelina povrina, opet e dijelovi biti povrina. Ako dijelim krug ne dobivam dva kruga. Ne dobiva se ista vrsta, ali se dobiva ista povrina.

Za shvaanje protonosti:Djeljivost vanija od dijelova, dijelovi mogu stajati odvojeno. Protenost je djeljiva, ali nije podijeljena Zbrojivost obratno od djeljivosti. U zbrajanju e dijelovi biti istoga roda kao i kod djeljivosti. Operacija dijeljenja i zbrajanja ve pretpostavlja neku koliinu. Svako proteno bie jest konano i ogranieno.

Dijelovi protenog bia su bia u mogunosti: a) Nisu zbiljski podijeljeni. b) Kad bi tjelesno bie bilo stvarno podijeljeno, vie ne bi bilo jedno bie.c) Proteno bie ne moe biti skupina protenih bia.d) Treba doi do protenog bia koje je djeljivo, ali nije stvarno podijeljeno.

Proteno nije isto to i protenost proteno je neko bie (supstancija) koje ima protenost. Beskonana djeljivost protenosti razliita je od tjelesne supstancije. (Npr. neko ivo bie koje raste mijenja svoju protenost dok supstancija ostaje ista).Vrste koliina (protenosti, kvantitete):

Kontinuirana (kontinuum)ima jednu granicu,toku. Djeljivost u mogunosti, nije stvarno razdijeljena. Prekinuta (diskontinuum)svaki dio ima svoju granicu. Razdijeljena veliina. Svaki od dijelova je kontinuum u sebi. Prekinutost je mnotvo neprekinutosti, podijeljena ploha je i dalje ploha, ne postaje crta.

Diskontinuum dijelovi su istog roda kao i cjelina, zato se bilo koja od tih jedinica moe uzeti kao mjera mnotva. Diskontinuum je cjelina koja nije beskonano djeljiva.Kontinuum cjelina koja je beskonano djeljiva.

3 vrste kvantitativnog bia (Aristotel):

1. iji su dijelovi jedan pored drugog magla kao mnotvo kapljica.2. Dodirna kocka nainjena od mnogo manjih kocaka.3. Neprekinuto bie istinski proteno bie jer u njemu ne postoje dijelovi, samo su u mogunosti.

Koliinska bia, zbog svoje djeljivosti moraju biti sastavljena od:

a) zbiljeb) mogunosti

Svako kvantitativno bie mora biti sastavljeno od 2 poela:

a) svrnostib) ogranienosti

5. BROJ

Def.: Broj - mnotvo koje se moe mjeriti zajednikim jedinicama. Da u prirodi nema nita djeljivo, ne bismo imali ideju broja. Sve u prirodi je jedno, ne postoji dvoje.

Pojam broj na um kreira na temelju injenice diskontinuuma (neto to je djeljivo).Kvantitativna jednoa nije transcendental, nego kategorija.

6. PROSTOR I VRIJEME

Aristotelova def. - Vrijeme je mjera gibanja ili mirovanja prema prije i poslije samog gibanja. Problem s tom definicijom je kako moe biti ista mjera i ono to se mjeri (prigovara Augustin).Prostor i vrijeme su umska bia koja razum razrauje i dijelom konstruira reflektirajui nad datostima iskustva i osjeta. Um apstrahira pojam prostora iz iskustva protenosti, a vrijeme iz iskustva promjenjivosti.Prostor i vrijeme ne bi bili stvarna bia, ali jesu neto stvarno realna oznaka stvarnosti, neto stvarno u stvarima, ali ne samostojno.

Vieznanost pojma prostor:

a) Matematiki prostor ista protenost.b) Vidni prostor prostor osjetila (osobito vida).c) Prostor mate nije mogue u mati predstaviti predmet ako nije u prostoru.d) Zamiljeni prostor - pojam u sudu razuma, beskonana protenost, apsolutna praznina.e) Fiziki prostor je onaj pojam koji upotrebljava fizika (metar, centimetar).

Tipovi shvaanja vremena:

a) Psihiko ili psiholoko vrijeme kako ga poima naa svijest, kao kontinuirani tok prolih, sadanjih i buduih osjeta, koje zamjeuje i ujedinjuje moja svijest. b) Fiziko vrijeme zamjeivanje trajanja po vanjskom osjetu, prolo,sadanje,budue.c) Zamiljeno vrijeme vrijeme nae mate.

Apsolutni prostor i vrijeme - ono to bi postojalo bez obzira na tjelesnu stvarnost. Oznauje u sebi subzistirajue stvarnosti, neovisne i prethodne svim pojedinanim stvarima i dogaajima.

Prostor i vrijeme kao forme apstrahirane iz iskustva Fiziki prostor i vrijeme, pojmovi koji se upotrebljavaju u znanosti za tumaenje mehanikih pojava jesu pojmovi koje razum sebi oblikuje postepeno apstrahirajui ih iz iskustva. Apstrakcija se sastoji u tome da polazimo od stvarne protenosti tijela i od stvarnog gibanja. Premda se realno poistovjeuju s protenou i s gibanjem, ipak pojmimo prostor i vrijeme drukije, oni su u misli rastavljeni, odvojeni od protenosti odnosno od gibanja.

7. PRIRODA

U fizikom smislu priroda je - skup tjelesnih bia, sinonim je za materijalni svijet. Priroda je prvi unutarnji princip djelovanja tjelesnih bia (umjetni predmeti nema unutarnji princip djelovanja, automobil se sam ne pokree npr.)U metafizikom smislu priroda je - supstancija ili tjelesna bit ukoliko je princip djelovanja i trpnje; zato se razlikuje ono to je duhovno (nema materiju) i umjetno (nainio ovjek).TJELESNA SUPSTANCIJA(Supstancija i akcidenti)

*SUPSTANCIJA - bie koje ne pretpostavlja drugo bie to bi ve imalo svoj vlastiti osnovni bitak da mu bude daljnje odreenje. Tako postoji da joj za postojanje nije potrebna druga stvar.

Glavne znaajkeSupstancija u tjelesnim biima je:

1) ono to je bitno ono radi ega je neto ono to jest BIT.2) supstrat akcidentima podrka akcidentima, ostaje dok se akcidenti mijenjaju.3) ono to subzistira - ono emu pripada bitak u sebi a ne u drugome.

Analogija supstancije:Supstancija je analogan pojam, nema univone definicije. Postoje razliite vrste supstancije, sukladno nainu kako subzistiraju.

Usporedba s drugim pojmovima:

Bie ono to jest, oznauje zbiljnost bitka.Stvar neodreeni nain da se izrazi bie, ono to u filozofiji nazivamo supstancija. Esencija poistovjeuje sa sa supstancijom, no ne ukljuuje egzistenciju. Individuum oznauje pojedinu supstanciju.Supozit - oznaka za konkretnu individualnu supstanciju.Fenomen pokazuje se osjetilima, obino se radi o akcidentima.

Pojam tjelesne supstancije Zajednike oznake tjelesne supstancije:

1) Protenost - najvanija2) Osjetni kvaliteti glatko, bijelo, slatko, 3) Dostupnost osjetilima tijela se mogu vidjeti, opipati, okusiti, uti

Spoznaja tjelesne supstancije:1) Supstancija je inteligibilna stvarnost u sebi - sjetila zahvaaju samo kvantitetu i kvalitetu, supstancija se zahvaa samo umom, moe se zamijetiti samo ako je ona zahvaena osjetilima (vidio sam Muju, kuu, jabuku a ne skup boja, teine).2) Spoznaja konkretne supstancije je neposredna intelektualna spoznaja, a ne plod zakljuivanja.

*AKCIDENT - bie koje pretpostavlja drugo bie to ve ima svoj vlastiti osnovni bitak i kojem je on daljnje odreenje. Kvantiteta, kvaliteta, odnos, mjesto, vrijeme, poloaj, posjedovanje, aktivno djelovanje, trpnja. Kvantiteta - temeljni akcident tjelesne supstancije i uvjet svim drugim fizikim akcidentima. Filozofija prirode prvotno prouava kavntitetu.1) kvantiteta je unutarnji akcident, vlastit svakoj tjelesnoj supstanciji.2) takoer su unutarnji akcidenti, koji odreuju razliite naine akcidentalnog bivovanja sukladno naravi tjelesnog bia.3) Postoje i duhovni kvalitete

Vlastitosti ili vlastiti akcidenti:Ovisno o stupnju pripadnosti supstanciji mogue je razlikovati vie vrsta akcidenata:

1. Nune i neodvojive vlastitosti-ne mijeaju sa supstancijom (ledite, provodljivost).2. Kontingentne ili odvojive-odgovaraju spec. supstanciji, a mogu se izgubiti (oelaviti).3. Lako odvojive - supstancije ih nuno ne posjeduju (visok, nizak).

Vlastiti akcident predstavlja odgovarajuu manifestaciju biti (esencije):1) Akcidenti sa supstancijom ine jednu sastavinu.2) Supstancija i akcidenti su po sebi neodvojivi nijedan akcident ne moe opstojati izvan supstancije, a supstancija nije nikad bez akcidenata. Zato spoznaja akcidenata znai ujedno i spoznaju supstancije i obratno.Brojana i posebna mnotvenost tjelesne supstancije:1) Sve to postoji u svijetu je supstancijalno ili akcidentalno bie.2) Supstancijalnost nekog bia lake je prepoznati ako je njegova savrenost vea.

JEDINSTVO MATERIJE I FORME

U svemiru postoji intimno jedinstvo meu svim biima, odnosno postoji neki zajedniki supstrat koji se moe pretvoriti u bilo koju stvar, to je materija prva materija.

TJELESNE SU STVARI (supstancije) bitno sastavaljene (to spada na bit), i da je osnovna ta satvaljenost od SUPSTANCIJALNE FORME i MATERIJE PRIME. To se smatra temeljnom istinom flozofije prirode. Tijelo je po svojoj biti sastavljeno od principa supstancijalne forme i materije prime.

HILEMORFIZAM

Konstitutivni elementi supstancije, prema kojoj ona subzistira kao sinteza dvaju bitnih principa, koji jedan drugoga podravaju:1) Prva materija - subjekt supstancijalnoj formi. Ona nije subzistentni subjekt (nedostaje joj bit), tek po supstancijalnoj formi dobiva neku odrednicu.2) Supstancijalna forma - odreuje (determinira materiju) da bude na odreeni nain.Prva materija i supstancijalna forma su dva komplementarna principa koji zajedniki ine supstanciju ili bit svakog tijela: svaka od njih pojedinano nije supstancija ili bie, nego ine kompletnu suspstanciju samo ukoliko su ujedinjeni hilemorfizam (fil. nauk).

2 su tem. dokaza za hilemorfizam, a temelje se na injenici brojane i specifine razlike supstancija u materijalnom svijetu.

1) Iz supstancijalne promjene koja pokazuje sastavljenost bia od materije i forme.Supstancijalna promjena (raanje, smrt) ne ukljuuje niti stvaranje, niti unitenje.ivotinja kad umre nestaje kao ivotinja, ali ne odlazi u nitavilo, ve s pretvara u druge anorganske supstancije (postaje le).Postavlja se pitanje to se tu u stvari mijenja?Ako bi se mijenjao akcidnt, smrt bi za ivotinju bila samo akcidentalna promjena, a to razumski nije prihvatljivo. Supstancija se oito ne mijenja jer i mrtva ivotinja ostaje tijelom prisutna. Iz toga zakljuujemo kako je objekt promjene dio supstancije ivotinje, te je iz toga razvidno kako je supstancija sastavljena od pm i sf.Prigovor ovom dokazu: Supstancijalna forma se moe protumaiti reorganizacijom materije pa nije potrebno pribjei prvoj materiji.Zajedniki subjekt duboke promjene mogle bi biti elementarne sile materije, fizikalno-kemijska osnova, energija i sl.

2) Drugi dokaz je iz mnotva jedinki iste vrste. Postoji mnotvo jedinki iste vrste.Bitna struktura stvari, kao zajedniki model, reproducira se u nizu, u beskonanom mnotvu jedinki.To znai da forma, ulazi u kompoziciju s prvom materijom od koje su sve te stvari nainjene.

HILEMORFIZAM SINTEZA (zajednitvo prve materije i supstancijalne forme)

a) Prva materija i supstancijalna forma zajedno kunstituiraju bit svake tjelesne supstancije, koja je snagom forme neko odreeno tjelesno bie (zlato, eljezo), a snagom materije je razliit individuum od svih ostalih iste vrste (ovo eljezo, zlato)b) Materija i forma se ujedinjuju kao mogunost i zbiljnost: forma je zbiljnost, materija je mogunost.

*PRVA MATERIJA je prvi subjekt tijela, esencijalni princip. Ima oznaku subjekta ili trajnog podloka u supstancijalnoj promjeni. Ona je prvi subjekt, jer ne postoji neki drugi, prethodni subjekt, od kojeg bi materija bila nainjena. ista je mogunost, te je potpuno neodreena, nedostaje joj zbiljnost.Ne moe opstojati bez supstancijalne forme.

Vlastitost prve materije, 3 tem. oznake: a) neproizvediva je i nepropadljiva, b) potpuno je pasivna - ista sposobnost primanja.c) niti je jedna, niti mnotvena nije bie pa nije jedna, nema kvantitete nije mnotven.

Nije osjetna ni zamisliva, nego inteligibilna (dostupna je samo umu) i to ne izravno, ve preko odnosa s drugim biima.

*SUPSTANCIJALNA FORMA je unutarnji princip tjelesnog bia, po kojem ono ima odreeni nain supstancijalnog postojanja. Odreuje materiju da bude na odreen nain.

3 su tem. uloge sf: 1) Ona je specifian i determinirajui princip bitka tjelesnih bia2) Forma daje bitak materiji i cijeloj sastavini3) Supstancijalna forma je prva zbiljnost tijelaStvari spoznajemo zbog njihove forme, pa je supstanc. forma princip spoznatljivosti tijela.

POJEDINJENJE (INDIVIDUACIJA) TJELESNOG BIA

Princip pojedinjenja individuacije forme KVANTITETA MATERIJE.

Naelo pojedinjenja (princip individuacije) je u prvoj materiji:a) Umnaanje u brojanom redu omoguuje materija koja prima formu, a forma omoguuje slinost.b) prva materija - njezino brojano umnaanje proizlazi iz poela kojeg zovemo dimenzionalna kvantiteta. SUPSTANCIJALNA SINTEZASupsancijalna forma i prva materija se ujedinjuju kao mogunost i zbiljnost da bi konstituirali jednu jedinu tjelesnu supstanciju. Evo nekoliko vidova toga ujedinjenja. U vlastitom smislu jest samo sastavina (materije i forme). Prva je materija bitno usmjerena na svaku tjelesnu formu. Materija jest u razmjeru na odnos i posjedovanje svoje vlastite forme. Materija uvjetuje ili ograniava supstancijalnu formu. Forma tijela nadilazi materiju, no ovisi o njoj. I dok je nezamisliva materija bez forme, zamisliva je forma (ukoliko je zbiljnost) bez materije (isti duhovi aneli).

9