PONEKAD MOŽEMO SVI BITI POBJEDNICIKREATIVNO RJEŠAVANJE SUKOBA

Novi odgovori

Kada djeci privi puta postavite pitanje: “Što biste učinili kada bi vas netko udario?”, oni najčešće odgovaraju: “Vratio bih mu / vratila bih mu.”. Djeca najčešće ne vide nikakvu alternativu nasilju. Program kreativnog dječjeg odgovora na sukob otvara mogućnosti za drugačije odgovore, pomažući djeci postati svjesna složenosti konfliktne situacije upoznavajući ih s mogućim načinima reagiranja u takvim situacijama, što će im omogućiti biranje najdjelotvornijeg načina rješavanja sukoba. Kada djeca nauče otkrivati svoje alternative sukobu, otkrit će kako postoji mnogo više alternativa nego što su do tada smatrali mogućim. Mogućnosti kreativnog rješavanja sukoba praktično ima toliko koliko seže njihova mašta.

Proces otkrivanja mogućih odgovora na sukob proizlazi iz životnog iskustva djece, koje im pomaže u definiranju sustava vrijednosti, što predstavlja esencijalni korak u kreativnom odgovoru na sukob. Tijekom ovog procesa djeca uče kako pronalaženjem najboljeg rješenja svi mogu biti pobjednici.

Program DKOS prilazi kreativnom rješenju sukoba imajući u vidu sljedeće koncepte. Sukob postoji. On neće nestati tek tako i zato ga nećemo ignorirati. Želimo naučiti

vještine koje će nam pomoći u rješavanju sukoba. Sukob može voditi k sazrijevanju (rastu). On nije uvijek dobar, ali ne mora uvijek ni biti

loš. Kroz otvorene sukobe često možemo naučiti nešto o sebi i drugima i kroz njega sazrijeti.

Postoji više rješenja nekog sukoba. Mi vježbamo razvoj ideja. Način na koji definiramo sukob, povezan je s načinom na koji ćemo ga riješiti. Neće svi definirati problem na isti način. Često je naša zbunjenost u rješavanju problema

rezultat različitih definicija problema. Nasilje eskalira. To možemo vidjeti svaki puta kada sukob izbije. Pozitivni osjećaji također eskaliraju. Što više afirmiramo sebe i druge, bit će lakše. Ponekad, ne uvijek, možemo naći rješenja u kojima će svi biti pobjednici.

Tehnike za razvijanje rješenjaSve vježbe u ovoj knjizi doprinose stvaranju ozračja u kojem se djeca uče suočiti sa sukobom i kreativno ga riješiti. Kada djeca zajedno rade i uvježbavaju međusobnu komunikaciju i afirmaciju, ona razvijaju uzajamno poštovanje i želju za zajedničkim rješavanjem problema. Vježbe i tehnike predstavljene u ovom poglavlju omogućavaju djeci bavljenje aktualnim školskim problemima, kao i nalaženje rješenja za sukobe s kojima će se tek suočiti u životu.

Posredno iskustvoU sljedećim aktivnostima djeca se upoznaju i rješavaju probleme koristeći posredno iskustvo. Neke aktivnosti su puno efektnije u manjim skupinama gdje su djeca spremnija sudjelovati i razgovarati o kreativnim rješenjima. Pri tome se koristi razgovor kako bi se djeca stimulirala pronalaziti i vrednovati rješenja do kojih su došla. Kada naiđu na problem sličan nekom kojega su već riješili, bit će bolje pripremljena za njegovo rješavanje.

Skečevi. Opišite konfliktnu situaciju u razredu u obliku skeča. Izaberite sukob koji odgovara njihovom iskustvu, npr. Mlađa sestra uzima knjigu od starije, zbog toga dolazi do svađe, majka ulazi u sobu. Što bi trebalo napraviti? (ostale primjere možete pronaći u 14. poglavlju o scenarijima sukoba). Prekinite priču prije nego što je sukob riješen kako biste omogućili djeci predlaganje vlastitih rješenja. Djeca su

1

13

manje stimulirana za smišljanje alternativa ako je rješenje već predstavljeno u priči, posebno mlađa djeca koja će oponašati ono što su čula. Formirajte male skupine kako biste razgovarali o sukobu i mogućim rješenjima. Neka u svakoj skupini po jedno dijete bude voditelj i ostaloj djeci postavlja sljedeća pitanja:

U čemu se sastoji sukob? Što ti misliš koje je rješenje sukoba? Koje bi rješenje naša skupina trebala pokušati predstaviti? Koju ulogu želiš igrati u procesu rješavanja sukoba?

Neka skupine odaberu rješenja sukoba predstavljenog u priči i neka ih probaju odglumiti u svojoj skupini. Kada su skupine spremne, neka odglume svoje priče pred cijelim razredom. Nakon svih skečeva rezimirajte različita rješenja i razgovarajte s djecom o njima i o tome kako su se osjećala tijekom igre.

Lutkarstvo. Mlađa i stidljivija djeca su često spremnija izražavaju svoje osjećaje kroz igru s lutkama. Možete koristiti lutke umjesto nedovršene priče kako biste djeci predstavili sukob. I u ovom slučaju dobro je da djeca razgovaraju o sukobu u malim skupinama kako bi izabrala moguće rješenje i, koristeći lutke, prikazala ih ostaloj djeci.

Igranje uloga

Igranje uloga koristi povratne informacije (feedback) za pomoć djeci u otkrivanju novih načina odgovora na sukob. Kroz ovu se igru uvjetovani i naučeni dječji odgovori mogu dovesti u pitanje ukoliko se pokažu neodgovarajućim i nedjelotvornim. To vodi djecu k istraživanju alternativnih rješenja.

Kako igrati igru uloga. Opišite razredu sukob, odredite uloge i zatražite dobrovoljce koji će te uloge odigrati. Prije nego započnete igru uloga uvjerite se da su djeca dobro razumjela pojedinosti sukoba. Dopustite da se igra završi prirodnim putem – do rješenja sukoba, ili prekinite igru ako se djeca počnu ponavljati. Pitajte ih kako su se osjećala u svojim ulogama, a neka i ostala djeca kažu što su primijetila. Druga je mogućnost dopustiti djeci da sami smišljaju konfliktne situacije koje žele riješiti igranjem uloga. Igra uloga se može koristiti za nalaženje rješenja konkretnih životnih sukoba. Ako se npr. dvoje djece svađaju oko školske torbe, za koju svako misli da je njegova, zamolite ih da prestanu i pokušajte kroz igranje uloga pronaći pravo rješenje. Jedan od odgovora bi mogao biti: pogledati u torbu.

Posebne tehnike koje se mogu koristiti u igranju uloga.Tehnika zamrzavanja se može primijeniti tijekom igranja uloga kako bi se zaustavila igra i ustanovilo zbog čega likovi postupaju baš tako ili što osjećaju o onome što se događa. Možete ih pitati izravno ili postaviti specifična pitanja, npr. Što je drugo dijete reklo na što si ti reagirala/o? Analizom sukoba na pojedinačne akcije dijete može vidjeti kako sukob nastaje, kako raste, ili kako rješenje može biti ometeno nekim stavom, sitnom gestom, nemogućnošću slušanja itd. Tehnika zamrzavanja može pomoći djeci u sagledavanju kako neka akcija može voditi rješenju.

Zamijenjene uloge. Ova tehnika pomaže djeci u sagledavanju obje strane u sukobu. Problem ponekad izgleda nerješiv jer djeca gledaju jedno na drugo kao na neprijatelje, a ne osobe. Mijenjanje uloga omogućava međusobno razumijevanje stajališta, proživljavajući ono kroz što prolazi druga osoba. Nakon završetka igre neka svako dijete odigra suprotnu ulogu. Pitajte djecu kako su se osjećali u svojim novim ulogama i razgovarajte o svakom novom rješenju do kojeg ste došli. Možete ih pitati koje im od rješenja izgleda ostvarivo ili koje im se najviše sviđa. Zamijenjene uloge mogu biti korištene i u malim i u velikim skupinama.

Alter Ego. Ovu tehniku možete koristiti u kombinaciji s igranjem uloga kako bi što dublje sagledali sukob. Pokraj svakog sudionika stoji netko koji igra njegov alter ego, koji govori ono što osoba zaista misli, a što se ponekad razlikuje od onoga što ta ista osoba izgovara kroz ulogu. Tako možete djeci

2

približiti osjećaj straha, krivice ili nelagodnosti koje ih nagone na ljutnju i glumu, sprječavajući konstruktivna rješenja sukoba.

Snimanje kamerom je dobar način za analizu uloga. Snimite jednu cijelu igru bez prekida. Prije nego što je pustite, recite djeci da mogu zaustaviti kazetu kada god požele nešto pitati ili komentirati. Ovo je odličan način usmjeravanja pozornosti na govor tijela i razgovor o tome zašto nastaje sukob. Ova se tehnika može koristiti i kod skečeva i igara komunikacije. Za dalje prijedloge vidi: Afirmativni video.

Posebne vrste uloga.Igranje uloga – brze odluke. Ova igra pomaže djeci u razmišljanju “u hodu” i brzom pronalaženju rješenja. Neka se djeca podijele u parove poštujući i želju onih koji odluče biti samo promatrači. Odredite i opišite dvije uloge u igri i dajte djeci da odaberu koju će ulogu igrati. Opišite scenarij sukoba u koji su uključene dvije osobe i kažite djeci kako imaju jednu minutu na raspolaganju za prikazivanje tog sukoba. Nakon toge neka djeca razgovaraju o ulogama i rješenjima do kojih su došla. Proces možete ponoviti.

Prošireno igranje uloga. Ovaj se način koristi za analizu složenog problema u koji je uključena skupina ljudi. Obično traje duže od gore opisane igre i uključuje više likova od kojih više njih zastupa isto stajalište. Prošireno igranje uloga mogu koristiti roditelji ili nastavnici kako bi shvatili problem u školi ili zajednici i pronašli njegovo rješenje. Ova se tehnika može koristiti i kada se pojavi više povezanih problema.

Odaberite scenarij u koji su uključene skupine ljudi i opišite sukob. Formirajte skupine koje predstavljaju strane uključene u sukob, dajući podrobne informacije svakoj skupini o pozadini sukoba i njihovoj ulozi u njemu. Možete upriličiti sastanak dvije ili više skupina. Dajte djeci dovoljno vremena za razmišljanje o svojim ulogama i za planiranje što će reći ostalima prije početka igre.

Druge aktivnosti rješavanja sukoba

Vježbe koje slijede pomažu djecu u sagledavanju problema, skupljanju podataka o njima i njihovom rješavanju. One pokazuju da djeca zajedno mogu otkriti više različitih načina rješavanja problema nego što bi to mogla sama. Ove vježbe također pomažu izgrađivanju osjećaja zajedništva i pripadnosti skupini. Mnoge vježbe mogu biti iskorištene u radu sa skupinom kada se nastoji nadvladati osjećaj izolacije i njegovati međusobno povjerenje.

Oluja ideja je način otkrivanja što više alternativnih rješenja problema. Pomoću nje se razvija sposobnost djece za smišljanjem što više odgovora na pitanje. Ključno pitanje u oluji ideja je – koliko? Vjerojatnost pronalaženja ispravnog rješenja raste s brojem ponuđenih alternativa.

Oluja ideja je zanimljiva i sama po sebi, ali je zaista djelotvorna kao dio procesa rješavanja problema. Koristite oluju ideja kao sredstvo za prikupljanje ideja za rješavanje određenog problema. Iznesite problem i postavite pitanje: Što bi ti napravila/o u toj situaciji? Zatim dopustite svakom da iznese svoj prijedlog, bez rasprave i kritike u prvom krugu. Potrebno je postići opušteno i neprocjenjivačko ozračje, bez obzira koliko neke ideje zvučale šašavo i neprihvatljivo, kako bi se izmamile neobične misli i ideje za koje se može ispostaviti da su najdjelotvornija rješenja. Stvorite ozračje u kojem će ideje biti shvaćene kao ideje, a ne kao razmišljanja određenih osoba. Neka netko zabilježi sve ideje na ploči ili velikom papiru pričvršćenom na vidom mjestu – kako bi ih svi mogli vidjeti. Nakon što djeca iscrpe prijedloge, pregledajte ih, grupirajte i, ako je potrebno, pojednostavite. One prijedloge, koji vam se čine najpogodnijim, objasnite podrobnije.

Oluju ideja možete koristiti za pronalaženje rješenja problema, njegovo definiranje, razjašnjavanje što je za djecu prioritetan problem ili pronalaženje uzroka sukoba.

3

Brzo donošenje odluka pomaže djeci u pronalaženju rješenja u kratkom vremenskom roku. Iznesite problem razredu, a zatim formirajte parove ili manje skupine koje će predložiti rješenje problema prihvatljivo svim članovima malih skupina ili parova. Ograničite im vrijeme potrebno za postizanje te suglasnosti na oko jednu minutu. Ponovite ovu vježbu u različitim situacijama, sve dok djeca ne budu u stanju brzo pronaći rješenje. Nakon toga razgovarajte o tome kako su se djeca osjećala kada su donosila odluke za tako kratko vrijeme i razgovarajte o predloženim rješenjima.

Priče o osobnim sukobima pomažu djeci u sagledavanju različitih vrsta sukoba i uočavanju što im je zajedničko. Formirajte manje skupine i recite svakom djetetu da ispriča nešto o sukobu koje je nekad imalo. Tada im postavite sljedeća pitanja:

Kako bismo ove sukobe povezali u priču? Koja bi bila neka od rješenja sukoba? Možemo li povezati sve sukobe i ponuđena rješenja u jednu priču?

Možete sačuvati ove priče i snimanjem na audio kazete. Ponekome od djece bit će potrebna pomoć u kreiranju konačne verzije priče. Koristite i vježbu za razvijanje sposobnosti pismenog izražavanja pa neka djeca pokušaju zajedno prepisivati i ilustrirati priče. Kompletirane priče s ilustracijama uobličite u knjige i proslijedite ostaloj djeci. Osim za pravljenje knjiga, djeca mogu iskoristiti ove priče i za pravljenje scenarija ili predstave za kazalište lutaka. Budite sigurni da je djeci jasno što hoće prikazati prije nego to učine.

Čitanje priča o sukobima se dobro uklapa u prethodnu aktivnost. Odaberite priču u kojoj postoji sukob i pročitajte je u razredu, zastajući na mjestu na kojem sukob treba biti riješen. Zamolite djecu da olujom ideja predlože moguća rješenja sukoba. Razgovarajte o sukobu, svi ili u malim skupinama, i pitajte djecu koje bi rješenje, po njihovom mišljenju, bilo najbolje za izloženi problem. Poslije razgovora pročitajte priču do kraja i razgovarajte o njenom završetku. Ovo je jedan od načina prikazivanja više različitih odgovora na isto pitanje.

Pisanje bajki. Koristite ovu, djeci omiljenu, formu kako biste došli do rješenja problema. Iznesite problem i tražite od djece da, pojedinačno ili u malim skupinama, pronađu i zapišu željena rješenja. “Nekada davno, iza sedam gora i sedam mora, živio je jedan dječak koji nikako nije uspijevao izaći na kraj sa svojom sestrom koja je bila mlađa od njega i stalno mu uzimala knjige. Jednoga dana sestra mu je uzela omiljenu knjigu, a on se tako razbjesnio da je počeo vikati na nju. Uplašena djevojčica se rasplakala...”. Ova aktivnost može poslužiti i za vježbanje kreativnog pisanja. Neka od djece mogu zatrebati pomoć u pisanju njihove vlastite bajke, a neka će radije snimiti svoju bajku koristeći kazetofon. Djeca će možda htjeti svoje konfliktne situacije smjestiti u kontekst već postojećih bajki (Pepeljuga, Snjeguljica, Robin Hood...) ali mogu kreirati i vlastite likove. Kasnije se ove bajke mogu i dramatizirati.

Crtanje idealiziranih (utopijskih) slika je vježba u kojoj djeca crtaju svoju idealnu školu, zajednicu, grad, okruženje... Pomaže im u razmišljanju o problemima koji postoje i o mogućim rješenjima. Radom u parovima ili manjim skupinama djeca se potiču na suradnju u donošenju odluka o tome kako će izgledati njihove slike, dok djeca koja rade samostalno mogu razvijati svoje vizije. Nacrtane slike možete podijeliti razredu i o njima možete razgovarati.

Galerija “Utopija” pomaže djeci biti jasnijima u definiranju promjena do kojih im je stalo. Odaberite neku temu blisku djeci, recimo školu, i pitajte ih što bi željeli promijeniti u njoj. Možete zatražiti od svakog djeteta da kaže jednu konkretnu stvar koju bi htio promijeniti, a zatim im preporučite daljnji razgovor u skupinama. Djeca u raspravama po skupinama mogu razmjenjivati mišljenja i, što bi bilo poželjno, bilježiti ih kako bi ih kasnije priložili za daljnju raspravu u razredu. Pitajte djecu kakve bi promjene htjeli vidjeti kroz mjesec dana kako biste još više suzili prostor za razmišljanje i raspravu.

Šaljivi stripovi su neuobičajena i zabavna aktivnost za rješavanje sukoba. Ova vježba se može dobro provesti u svakoj skupini koja je uvježbala pisano izražavanje. Na nekoliko velikih listova nacrtajte konfliktnu situaciju: npr. dječak šeće parkom s košarkaškom loptom pod rukom; netko mu prilazi i

4

kaže “Daj mi loptu!”. Neka djeca osmisle i nacrtaju nastavak ove priče, sama ili u malim skupinama. Za mlađu djecu osigurajte već iscrtani prvi dio stripa, dok starija djeca mogu sama kreirati i zaplete i rješenja. Ako djeca rade u manjim skupinama dajte im velike listove papira koje ćete kasnije moći izložiti. Vrlo je važno djeci objasniti kako u ovoj aktivnosti nije presudan njihov crtački talent, već kreiranje situacije i rješenja (vidi sliku 13.1.).

Sl. 13.1. Šaljivi stripovi

Kutija iznenađenja. Kažite djeci da imate iznenađenje za njih i dovedite ih do velike kutije iz koje će se pojaviti dvoje djece maskirane kao lutke. Za kutiju treba biti pričvršćen papir na kojem će pisati: “Mi smo mehaničke lutke. Oživimo kada se pojavi problem koji trebamo riješiti.”. Zatražite od razreda da razmisle o nekoj konfliktnoj situaciji, opišu je lutkama, a vi provjerite jesu li je one dobro shvatile. Ako lutke ne shvaćaju sukob trebaju ostati beživotne sve dok situacija ne bude dovoljno jasno opisana. Neka lutke ponude dovoljno mogućih rješenja kako bi potakli raspravu o njima (vidi sliku 13.2.). Lutke se ne smiju otkrivati pred ostalom djecom u razredu, a kada napuste prostoriju neka brzo skinu šminku, presvuku se u svoju odjeću i pridruže ostaloj djeci uz ispriku što kasne.Zatim neka uslijedi rasprava o različitim problemima i njihovim mogućim rješenjima. I djeca koja su glumila lutke trebaju sudjelovati u raspravi. Fantastični elementi u ovoj igri čine je naročito pogodnom za mlađu djecu. Za uloge lutaka izaberite djecu koja imaju izgrađen osjećaj za brzo donošenje odluka.

5

Sve zahtjeva više vremena nego što misliš.

Ništa nije tako lijepo kao što izgleda.

Ako nešto može poći naopako, poći će.

Iz zbirke Murphy-evih zakona

Sl. 13.2. Kutija iznenađenja

Šaljive knjige možete sastaviti skupljajući i povezujući pojedinačne epizode konfliktnih situacija i njihovih rješenja koje su djeca napravila u vježbi Šaljivi stripovi.

Rješavanje problema korištenjem mašte (Idealno rješenje ) je vježba iz knjige “The Practice of Creativity” (George M. Prince). Ova vježba pruža djeci strukturu za rješavanje njihovih vlastitih problema u grupi podrške. Postojanje problema često podrazumijeva i postojanje nečije krivnje ili sramote, ali formulirajući rješenje kao zamisao ili želju naglašavamo da tražimo rješenje osuđujući nikoga. Upotrebom “Želim ...” jezika ohrabrujemo djecu da smisle rješenje ne optužujući druge i ne mjereći ničiju krivnju. Uzmimo kao primjer sljedeći problem: Dijete stalno omalovažava ostalu djecu u razredu. Umjesto okrivljavanja nekoga i umjesto da kažete :“Nastavnica bi trebala onemogućiti u tome”, rješenje po “željenom cilju” bi bilo: “Željela bih da to dijete može pronaći nešto u čemu je dobro i u čemu uživa, kako bi se osjećalo zadovoljnije.”. Ograničite broj članova skupine na sedam. Skupine bi trebale biti homogene, iako često baš osobe koje slabije poznaju problem, mogu lakše i brže sagledati isti i dati bolja rješenja. Svaka skupina bira voditelja (facilitatora) i zapisničara i tada slijedi sljedeće korake:

1. Prvo provedite oluju ideja. Omogućite svakom ravnopravno sudjelovanje. Zabilježite probleme na vidno mjesto. Probleme možete ograničiti na pojedina područja, npr. školu, obitelj, učionicu.

2. Odaberite problem kojim ćete se baviti.3. Neka se dijete s određenim problem pripremi i ukratko ga opiše, kako bi ga svi mogli

sagledati.4. Koristite oluju ideja za zapisivanje svih “zamisli” ili “želja”.5. Neka dijete, o čijem se problemu raspravlja, odabere rješenje koje mu je najprihvatljivije,

a ako uoči prepreke za rješavanje, treba i to zapisati.6. Olujom ideja dođite do mogućih načina prevladavanja prepreka. Pripazite da se na ovom

stupnju sukob ne proširi.7. Dijete s problemom treba odrediti kada će i kako primijeniti predloženo rješenje. Zapisana

rješenja dajte djetetu i vratite se na drugu točku.8. Promijenite voditelja (slijedeće dijete u krugu) – svako dijete treba dobiti priliku za

primjenu vještine voditelja, dokle god ima problema za rješavanje. Ako neko dijete ne želi, preskočite ga, ali vodite računa o tome da kasnije dobije još jednu priliku.

Ova aktivnost omogućava nastavnicima stjecanje uvida u probleme u učionici.

Igra kartama potiče djecu na razmjenjivanje misli o problemima koji ih muče. Dajte svakom djetetu praznu kartu na kojoj može napisati tri odgovora na pitanja koja ćete im postaviti. Npr. ”Koje su tri

6

stvari koje su vam teške ili dosadne u vezi škole?”. Skupite karte i ponovo ih podijelite, ali tako da sada svako ima u rukama kartu nekog drugog djeteta. Neka svako dijete pročita po jedan odgovor s kartice, kratko kaže što o tome misli, a ostali tada mogu o tome razgovarati i reći što oni o tome misle. Iako ova igra ne nudi rješenje problema, ona kod djece učvršćuje uvjerenje da i druga djeca dijele njihove brige i strahove, izgrađuje osjećaj zajedništva i daje ideje za skečeve i igranje uloga.

Video zapisi sukoba. Za ovu aktivnost možete upotrijebiti priče, skečeve ili lutkarske predstave koje su djeca već ranije zamislila ili pripremila baš za ovu priliku. Cilj je suradnja djece i kreiranje nečega što odražava svačiji doprinos. Svatko treba sudjelovati svim aktivnostima, od odabira sukoba i rješenja koja će se prikazati, do uloga i izrade video zapisa.

7

ALI KAKO RIJEŠITI PROBLEM?NEKI OD SCENARIJA SUKOBA.

U ovom su poglavlju navedeni primjeri sukoba bliskih dječjem iskustvu u školi i na drugim mjestima. Primjeri uključuju sukobe među djecom, nastavnicima i djecom, roditeljima i djecom i među odraslima. Koristite ove primjere za kreiranje vlastitih scenarija, priča, lutkarskih predstava, igara uloga, rasprava, oluja ideja ili rješavanja problema. Mnogi su od ovih primjera dobra polazna osnova za razgovor o tome kako posredovati u sukobu. Možete, također raspravljati o tome kako humor ponekad pomaže u razbijanju napetosti.

Sukobi u školi: dijete – dijete

Budući da se ovi sukobi događaju prvenstveno među učenicima, u njihovo rješavanje može biti uključen i nastavnik/ca.

Agresija. U hodnicima djeca otimaju knjige jedna od drugih, zatim ih smijući se gaze ili kidaju.

Isključivanje. Dvoje djece igraju odbojku ili neku drugu igru. Treće dijete dolazi i želi im se pridružiti. Jedno od dvoje djece kaže: “NE”, jer mu se treće dijete ne sviđa, a drugo dijete oklijeva.

Ruganje. Neko dijete dolazi u školu u staroj odjeći. Druga mu se djeca zbog toga stalno rugaju.

Posjedovanje. Dvoje se djece svađaju oko olovke. Jedno optužuje drugo da mu je ukralo olovku. Optuženo dijete tvrdi da je olovku donijelo od kuće.

Zadirkivanje. U školskoj se kuhinji dijete vraća do stola gdje zatiče svoj obrok preliven mlijekom. U blizini je barem još dvoje djece.

Prijatelji. U školskoj kuhinji jedno dijete ima dva kolača. Jedan kolač jede, a drugi daje svom najboljem prijatelju. Nailazi treće dijete i, kad vidi kolače, traži i ono jedan. Prvo dijete ne voli treće dijete, a drugom se djetetu sviđa.

Sukobi u školi: dijete – nastavnik

Krađa. Ukraden je novac s katedre. Jedno je dijete osumnjičeno, ali nema dokaza.

Favoriziranje. Troje djece dolazi kod nastavnice/ka žaleći se da favorizira jedno drugo dijete i da je njima toga dosta.

Varanje. Dvoje djece za vrijeme odmora igraju neku društvenu igru. Poslije toga jedno od njih odlazi učiteljici i optužuje drugo dijete da vara.

Zakašnjeli učenik. Poslije tri dana redovnog dolaženja, dijete kasni deset minuta. Učitelj je tek završio s davanjem uputa ostaloj djeci.

Nespreman učenik. Usred školskog sata učiteljica primjećuje da jedno dijete uopće ne piše. Učiteljica otkriva da dijete nema olovku, što se i ranije događalo.

Varanje. Učiteljica je osumnjičila dvoje djece da su prepisivala na testu jer imaju iste odgovore.

8

14

Odbijanje uputa. Učiteljica zamoli dijete da zatvori vrata. Dijete odgovara jako glasno “NEĆU”.

Vatrogasna vježba. Školska pravila zabranjuju razgovor za vrijeme vatrogasne vježbe. Jedno dijete uočava vodu na podu i upozorava ostale. Učiteljica čuje da dijete govori i traži od njega/nje da ostane poslije sata.

Učenik dosađuje učiteljici. Jedno dijete uporno diže ruku dok učiteljica diktira domaći zadatak. Učiteljica je rekla djeci da će nakon diktiranja odgovoriti na sva pitanja, ali dijete drži podignutu ruku jer nije čulo to upozorenje.

Sukobi u kući

Jedna knjiga za dvoje djece. Jedne večeri, oba djeteta su kod kuće. Jedno čita knjigu, a drugo ulazi u sobu i odmah izražava želju za čitanjem iste knjige.

Čija je knjiga? Dijete kod kuće gleda knjigu koju je njena starija sestra posudila iz knjižnice. Starija sestra dolazi, tražeći knjigu i govoreći da je njena. Mlađa protestirajući kaže da ju je ona našla. Starija sestra kaže da mlađa ionako ne zna čitati, ali mlađa i dalje čita knjigu.

Tko će obući majicu? Braća se oblače prije polaska u školu. Jedan oblači majicu koju je drugi brat namjeravao obući. Prvi se pravda time da je ranije rekao da bi želio obući baš tu majicu toga dana.

Sukobi u kući: roditelj – dijete

Sljedeći se sukobi javljaju u kući i mogu biti iskorišteni kao vježbe u roditeljskim skupinama za podršku, ili mješovitim grupama roditelja i djece.

Čuvanje djece. Dvanaestogodišnjak želi čuvati djecu kako bi zaradio nešto novaca. Posao zahtijeva čuvanje dva do tri puta tjedno. Njegovi roditelji ne poznaju obitelj u kojoj bi radio.

Odgovornost. Dijete dolazi kući u vrijeme večere, nakon igre s prijateljima, vjerujući da je sve u redu. Majka je ljuta jer je rekla djetetu da dođe kući odmah nakon škole, kako bi čuvao mlađeg brata jer je majka imala zakazani termin kod liječnika.

Obiteljski skup. Obitelj se pokušava dogovoriti da nedjeljna okupljanja organizira tako da svi članovi obitelji mogu ravnopravno sudjelovati. Majka je imala običaj obiteljska okupljanja organizirati sama, ali je postala ljuta i frustrirana jer joj nitko nije pomagao, a ona ne želi stalno tražiti pomoć.

Privatnost. Roditelj je pronašao cigaretu u djetetovom džepu. Ne odobrava pušenje i uznemiren je zbog djetetove tajnovitosti. Dijete upravo dolazi iz škole.

9

Sve što je potrebno da bi zlo pobijedilo jeda dobri ljudi ne rade ništa

O dobrim ljudima i zlu

Dječji sukobi van škole i kuće

Sljedeći se sukobi događaju tamo gdje nema roditelja ili nastavnika koji bi djetetu mogli pomoći u traženju rješenja, iako se i odrasli mogu, ako je potrebno, uvesti u scenarij.

Moralna dilema. Jednoj je djevojčici otac rekao da se nikada više ne penje na drveće jer se boji da će se ona ozlijediti. Djevojčica mu je to obećala, iako je vrlo vješta u tome i čini to vrlo rado. Na putu k školi oni i prijateljica vide mačića na drvetu. Uplašene su da će mačić pasti, a njena se prijateljica nikada nije penjala na drvo. Iako djevojčica zna kako osloboditi mačića, sjeća se i svog obećanja ocu.

Pogrešne optužbe. Dijete obilazi police sa stripovima tražeći koji želi kupiti. Pročitao je mnoge od njih i traži nešto novo. Trgovac misli da dijete čita bez plaćanja, ili da se sprema ukrasti strip i počinje vikati na njega.

Problemi sa starijom djecom. Dijete se igra svojom novom igračkom. Starije dijete dolazi do njega i pokušava mu je oduzeti. Na putu do škole starije dijete pokušava od mlađeg oteti novac za užinu.

Krađa. Dijete ispred trgovine namjerava ukrasti cigarete, ali mu je potreban suučesnik da drži stražu jer su ga prošli puta zamalo uhvatili. Drugo dijete nerado sudjeluje i osjeća da to nije u redu.

Sukobi odraslih

Kreativno je rješavanje sukoba primjenjivo u mnogim situacijama, pa uključujemo i nekoliko primjera za odrasle. Oni mogu biti upotrijebljeni u radionicama na fakultetima, roditeljskim grupama za podršku, ...

Glazba. Vi i vaš prijatelj slušate glazbu. Vaš cimer želi učiti.

Susjedi. Jedna se jabuka nalazi na granici između vašeg i susjedovog imanja . Vi je želite za sebe da bi se vaša djeca imala po čemu penjati, i ne želite je prskati, dok vaš susjed želi uzgajati voće. Obojica pokušavate problem riješiti na obostrano zadovoljstvo.

U vlaku. (1). Jedne večeri u vlaku primjećujete kako jedan čovjek neprestano gleda u vas. Odlazite u drugi vagon i on vas prati. Silazite na sljedećoj stanici, silazi i on. Vlak se sprema napustiti peron.

U vlaku (2). U lokalnom vlaku vidite četiri srednjoškolca kako nekog maltretiraju.

Ulična dobacivanja. (1) Vi ste žena i kasno navečer se vraćate kući. U susret vam dolazi muškarac, naizgled nenamjerno, sudara se s vama, i to glasno prokomentira. (2) Sami idete kući i primjećujete dva čovjeka iza vas. Prelazite ulicu, to čine i oni.

Kazalište. Čekate ispred kazališta prijatelja koji vas je pozvao na predstavu i kod njega su karte. Trebali ste se naći pola sata ranije, a sada je pet minuta do početka predstave. Vaš prijatelj stiže, ali ne možete ući u kazalište prije stanke.

Prijetnja. Dok hodate ulicom, prilazi vam osoba i zahtjeva od vas novac. On je puno jači od vas i kaže da ima nož, mada ga vi ne vidite.

10