KROATENSEELSORGE - to je igra, to veselje, lebendige gemeinde …kroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz04... · 2019-06-29 · nosti, a vječnost samo dvije: nebo ili

FroheOstern!FroheOstern!Sretan Uskrs!Sretan Uskrs!

lebendige gemeindelebendige gemeinde

D 2384 E - 1,50E - TRAVANJ/APRIL 2010 - BR./NR.4 (303)

Mi smo mali, ali znamo,!to je igra, !to veselje, mi smo mali, ali znamo, kako ste"i prijatelje…

12 ÆIVA ZAJEDNICA 12/2002

Sigurni u Bo!joj ljubavi

Svaki put kada Crkva slavi svetko-vinu Kristova uskrsnu!a oprav -

dano nas obuzima radost i na"esrce ispunja ufanje. #ovjek se iz da-na u dan stalno pita: Je li ovaj $ivotsve "to %ovjek ima i "to mu os taje?Postoji li nakon smrti drugi, novi, lje-p"i i vje%ni $ ivot? Odgovor na tajupit nad upitima nalazi se u kr" -!anskome nauku. Re%e netko kakoovozemni $ivot nudi brojne mogu!-nosti, a vje%nost samo dvije: nebo ilipakao. Moramo stalno imati na umukako je za svakoga od nas bitan na"stav prema Bogu i na" odnos s njimekroz ljubav prema bra!i i sestrama.Za onoga tko $ivi u svjetlu vje%nosti,sama !e vje%nost utjecati na njego-ve ovozemaljske odnose i poslove,ovdje u kraju gdje smrt nastoji imatiposljednju rije%. I tko god $ivi u svjet-lu te vje%nosti, sve "to smatra vrijed-nim, smatrat !e bezvrijednim u od-nosu na Krista, njegovo uskrsnu!e idar kojim nas je obdario uskrsnuv"iod mrtvih.

Dragi prijatelji, Uskrs nas poti-%e na uzajamnu ljubav, na dobra

U OVOM BROJU

&IVA ZAJEDNICA 4/2010 3

Preko Kalvarije do uskrsnu"a

Biti crkvenim slu!benikom, ali i vjernikom, sa sobom nosi uvijek ve-liku odgovornost. U ovo doba, kada se u medijima izvje"tava o zlos tavljanju djece od strane nekih slu!benika i vjernika Katoli#keCrkve, ta je odgovornost jo" i ve$a.

Biti crkvenim slu$benikom, ali ivjernikom, sa sobom nosi uvijek

veliku odgovornost. U ovo doba, ka-da se u medijima izvje"tava o zlos -tavljanju djece od strane nekih slu$-benika i vjernika Katoli%ke Crkve, taje odgovornost jo" i ve!a. „Nikadau povijesti Kristove Crkve nije bilojednostavno biti autenti%nim Isusovimsve!enikom i %ovjekom za druge.Dana"nji katoli%ki prezbiter svakod-nevno se osobno do$ivljava, a isto-dobno se kao vjernik i slu$benikCrkve potvr'uje na relaciji vjernostiBo$joj Rije%i (Kristu i Ocu) i vjernostikonkretnom povijesnom %ovjeku.Sve!enika, Crkvu i %ovjeka na pose-ban na%in isku"ava zadana suvre-menost. Stoga je sve!enik u trajnompropitivanju u odnosu na svoj jedinikriterij — Bo$ju rije%. Je li dana" njisve!enik, uistinu, svjestan ugro$eno-sti vlastitog identiteta? Koliko je, na-

posljetku, spreman i na svojevrsnomu%eni"tvo na suvremenom aeropa-gu dana"nje Europe?”, upitao jeprof. dr. Josip Baloban tijekom ne-davnih duhovnih vje$bi za hrvatskesve!enike iz zemalja Zapadne Euro-pe u Würzburgu. Dr. Baloban jeistaknuo kako !e sve!enik u budu!-nosti biti %ovjek osporavanja i igno-riranja. A da je tome tako, moguposvjedo%iti i sami sve!enici. „Dopunog identiteta sve!enik dolazi pre-ko kriti%nih trenutaka, a sve!enikovidentitet neodvojiv je od ljudskog ikr"!anskog identiteta.”

Uskrsno je vrijeme, a uskrsnu!anema bez muke i smrti. Unato% broj-nim putovima, malo je onih kojiispravno vode u Jeruzalem. Taj putvodi preko Kalvarije do neba, prekomuke do uskrsnu!a.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!Urednik

! DUHOVNE VJE%BE:

AKTUALNO:Mons. %elimir Pulji$ imenovan zadar skim nadbiskupom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

USKRSNA PRI&A: Ante Mati$Uskrs je, dru!e u#itelju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

SVETA ZEMLJA:Hodo#a"$e svih hodo#a"$aHrvati iz vi#e hrvatskih katoli$kih misijai zajednica hodo$astili su od 27. ve lja$edo 6. o!ujka u Svetu Zemlju.. . . . . . . . . . . . . . . . 18--19

SVIJET MLADIH — JUGENDWELT: Tijelo, ljubav, sex i zloporabaRoditelji, razgovarajte na vrijeme, ot-voreno i o svemu sa svojoj djecom, oso-bito tinejd!erima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:P. Josip Bebi$: In Gottes Liebe geborgen sein

Gespräch: Msgr. Wolfgang MiehleDiözesanreformen: Ein Überblick (1)

. . . . . . . . . . . . . . . . 13--15

Sve$enik izme'u Bo!jerije#i i suvremenosti

! SEMINAR:

Pastoral s rastavljenima,razvedenimai ponovno vjen#anima

Transcendentnoutemeljenje me'uljudske solidarnosti

! KR()ANI U SUVR. SVIJETU:

str. 6

Iz delegatovog Duhovnog poticaja

djela, na trajnu radost unato% svim$ivotnim te"ko!ama, na stalnu zah-valnost. I to je zapravo na" odgo-vor na Bo$ji dar, koji nam se pru-$a. Uskrsnu!e Sina Bo$jega, koji jeistodobno i Sin #ovje%ji i prvijenacuskrslih, podsje!a nas da se na" ze-maljski $ivot na"om smr!u zavr "avau ovome obliku kakva ga sada poz-najemo te po%inje u novome oblikuo%itovanu u Kristovim uskrsnu!em.Na"om ovozemnom smr!u prestajesve "to je grje"no, nesavr"eno,krhko, podlo$no patnji, boli, i tomesli%no. Mene je osobno uvijek sveod rane mladosti svetkovina Kristo-va uskrsnu!a ispunjala posebnomrado"!u. I u crkvi je i kod ku!e du-"u i tijelo pratila neopisiva i neizre-civa toplina. Nadam se da i vi, "to-vane %itateljice i %itatelji, takvo "todo$ivljavate o svetkovini Uskrsa.Stoga postojano idimo naprijed uvjeri u uskrsnu!e tijela i $ivot vje%ni,kako bi Uskrs u nama donio trajninebeski urod. U tome duhu kli%em:svima bio %estit Uskrs!

Fra Josip Bebi$, delegat

Cijenjene %itateljice i %itatelji!

str. 12

str. 8

Mons. %elimir Pulji" imenovan zadar skim nadbiskupom

Papa Benedikt XVI. imenovao je dosa -da" njeg dubrova%kog biskupa &elimira

Pulji!a novim zadarskim nadbiskupom,priop!ila je 15. o$ujka, Apostolska nunci-jatura u Republici Hrvatskoj. Biskup Pulji!ro'en je 7. o$ujka 1947. u mjestu Kame-na, $upa Blagaj, u Mostrsko-duvanjskoj biskupiji od oca Ivana i majke Ane ro'eneRagu$. Zavr"io je dijecezansku gimnazijuu Dubrovniku te nastavio studij u Splitu i Rimu. U Rimu je postigao diplomu licenci-jata iz pastoralne teologije na Lateranskomsveu%ili"tu i doktorat iz psihologije na Pa-pinskom salezijanskom sveu%ili"tu. Za sve-!enika Mostarsko-duvanjske biskupije za-re'en je 24. o$ujka 1974. godine u Rimu.Po zavr"etku studija vr"io je slu$be u Bo-gosloviji u Sarajevu: od 1978. do 1980. bio je prefekt; od 1980. do 1985. pre-fekt studija; od 1985. do 1988. rektor. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga jedubrova%kim bis kupom 7. prosinca 1989. godine. Za biskupa je zare'en u Du-brovniku 14. sije%nja 1990. godine. U HBK obna"a slu$be predsjednika Vije-!a HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra i predsjednika Vije!a HBK i BKBiHza hrvatsku inozemnu pastvu. Autor je nekoliko publikacija, dobro govori i pi-"e na talijanskom i njema%kom jeziku, a poznaje i engleski i francuski. IKA

impr

essu

m

List hrvatskih katoli$kihzajednica u Njema$koj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdava$/Herausgeber:Hrvatski du"obri$ni%ki ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:P. Josip Bebi!

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubi!

Uredni#tvo/Redaktion:P. Josip Bebi!, &eljka #oli!,

Stjepan Herceg,Marija Lovri!-Holenda,dr. Adolf Polegubi!,

Antonia Tomljanovi!-Brki!, P. Jozo &upi!

Grafi$ka priprema/Layout &Bildbearbeitung:

Ljubica Markovica-Baban

Pretplate i narud!be/Bestellungen:Ana Dre$njak

Tisak/Druck:DENONA d.o.o., Zagreb

Godi"nja pretplata s po"tarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: e 16,-za ostale europske zemlje: e 22,-za prekomorske zemlje: e 35,-

Bankverbindung:Konto Nr.129072 (BLZ 500 502 01),

bei der Frankfurter Sparkasse

Zadnja stranica: Roditelji i djeca iz CroMaD-a u Bergen Enkheimu u Frankfurtu;

snimio: A. Polegubi!

FroheOstern!FroheOstern!Sretan Uskrs!Sretan Uskrs!

lebendige gemeindelebendige gemeinde

D 2384 E - 1,50! - TRAVANJ/APRIL 2010 - BR./NR.4 (303)

Naslovnica: Uskrsni motiv iz Zagreba;

snimio: A. Polegubi!

AKTUALNO

lebendige gemeinde

stojim pod kri$em!utimljubav stvoriteljevastvorenjustruji

raspe!em otkupiteljodagna zlogrijehe odnesei uskrsnu!em svojimtre!ega danapobijedi smrt%ovjeka brata spasi

radost srcua du"i razborpodari$ivotom ravnaju!iposvetitelj

!utim ljubavradost isvjetlo

Mladen Luci$

pod kri!em

Tjedan solidarnosti i zajedništva sCrkvom i ljudima u Bosni i Herce-govini održan je u organizaciji

Hrvatskog Caritasa 1. do 7. ožujka.Ovogodišnja korizmena akcija, čet v -rta po redu, odvijala se uz geslo „Štogod radite, zdušno činite, kao Go-spodinu, a ne ljudima”. Građani su seu akciju uključivali pozivima na dona-cijski telefon 060 9010 (cijena poziva6,15 kn, PDV uključen); uplatama naž.r. 2340009-1100080340 (poziv nabr. 101) ili putem interneta nawww.caritas.hr, dok su vjernicinovčane priloge mogli preda -vali u svojim župama na trećukorizmenu nedjelju 7. ožujka.Pred sjednik Hrvatskog Caritasavaraždinski biskup Josip Mrzljakuputio je poslanicu tim povodomu kojoj je pozvao na vjerničkusolidarnost.

Proslava u banjolučkoj„vojarni”

Klanjateljice Krvi KristoveRegije Zagreb u subotu su 6.ožujka slavile dvostruki jubilej —175 godina utemeljenja DružbeKlanjateljica Krvi Kristove i 130 godi-na prisutnosti Klanjateljica na našimprostorima. Proslava se održala u ki-no-dvorani vojarne „Kozara”, neka-dašnjem samostanu „Nazaret” u Ba -njoj Luci. Svečanosti je nazočilo oko120 sestara Klanjateljica Krvi KristoveRegije Zagreb pristigle iz zajednica izHrvatske i Bosne i Hercegovine, Nje-mačke, Švicarske i Australije, četiri ses tre iz Regije Schaan (Liechtenstein),te četiri pripravnice. Svečanosti nazo-čilo i oko 120 uzva nika.

Znanstveni skup o 600. obljetni-ci čašćenja Kristove krvi u Ludbreguzavršen je u Varaždinu u petak 5.ožujka. Uz predavače i mnogobroj-ne sudionike skupa, završnici je na-zočio i zagrebački pomoćni biskupmons. Valentin Pozaić, dok je biskupdomaćin mons. Josip Mrzljak preniopozdrave kardinala Vinka Puljića i vi-še hrvatskih nad/biskupa. U raspra-vi su dotaknuta pitanja povezanostipučke pobožnosti i liturgije, dimen-zije otajstvenog zajedništva i crkve-

nosti u euharistiji, te problematike sa-me relikvije.

Plodovi molitve i pobožnosti

Svjetski molitveni dan održan je uBjelovaru u crkvi sv. Ante 5. ožujka, au molitvi su se okupile žene iz Katoli-čke, Pravoslavne i Evanđeosko-pente-kosne Crkve. To je ekumenski pokretžena koje se na poseban način susre-ću i ujedinjuju jednom godišnje,

prvog petka u ožujku, okupljajući krš-ćane cijelog svijeta na molitvu. Molit-vu pripremaju žene svih kontinenata,rasa, naroda, kultura i kršćanskih za-jednica. Pobožnošću križnoga puta imisnim slavljem u četvrtak 4. ožujka ucrkvi Marije pomoćnice kršćana uSplitu, Caritas Splitsko-makarske nad-biskupije uključio se u akciju Hrvat -skog Caritasa „Tjedan solidarnosti sCrkvom i ljudima u Bosni i Herce -govini”.

Na spomendan 45. obljetnicesmrti sluge Božjega o. Ante Antića uzagrebačkoj crkvi Majke Božje Lurds-ke, u kojoj počivaju njegovi zemni ost-aci, svečano koncelebrirano euhari-stijsko slavlje predvodio je 4. ožujkabanjolučki biskup Franjo Komarica.

Na Konferenciji za novinare uNadbiskupskom ordinarijatu u Zadrupredstavljena je himna Susreta hr -vatske katoličke mladeži naslovljena„Da radost bude potpuna“. Autor sti-hova je don Zdenko Dundović, orga -nizacijski koordinator susreta, a glaz-

be i aranžmana Tomislav Pehar.Himnu koja traje 3,33 minuta možese pre u zeti na stranici www.mladi-zadar.com.

Iseljenička pomoć poplavljenom području

Križpoljski župnik Josip Štefančićuručio je 28. veljače vlč. Luki Blaže -viću, ravnatelju Caritasa Gospićko-senjske biskupije, novčani prilog zastradalo kosinjsko područje. Nešto vi-

še od tisuću eura prikupljeno jena „Ličkoj večeri” koja se većpetu godinu održava u Stutt-gartu (Ditzingen), a na kojoj seove godine okupilo oko 700 Ličana i njihovih prijatelja. Orga nizatori večeri DraženBo lješić i fra Nediljko Brečić izHKM Stuttgart pobrinuli su seda se dašak Like osjeti i kroznastup domovinskog KUD-a„Brinje”. Idući dan, 24. siječ -nja, vlč. Štefančić predvodio jemisu u Sindelfingenu gdje jenjegov domaćin fra MarinkoVukman također organiziraoprikupljanje novca za Kosinj te

je prikupljeno 500 eura.

Skupština Papinskih misijskih djela

Skupština Nacionalnog vijeća Pa-pin skih misijskih djela (PMD) zaHrvatsku održana je od 22. do 25.veljače u Dubrovniku. Sudjelovali sumons. Slobodan Štambuk, biskuphvarski i predsjednik Vijeća za misijeHBK-a, dr. Milan Špehar, nacionalniravnatelj PMD-a, 14 biskupijskih rav-na telja PMD-a i dvoje djelatnika iz ure da PMD-a.

U Hrvatskoj je od 22. do 26. ve -lja če boravio kao gost Vojnog ordi-narijata mons. Blaise Rebotier, direk-tor Međunarodnog vojnog hodo -čašća u Lurdu (PMI), u pratnji Chantalde Bernard de Seigneurens, savjetni-ce i tajnice direktora PMI-a. Posjet jeodr žan u organizaciji Vojnoga ordi-na rijata, i u suradnji s Ministarstvomobrane i Ministarstvom unutarnjihposlova RH. A.O.

IZ CRKVE U DOMOVINI

Hrvatska solidarnost uvijek na djelu

ŽIVA ZAJEDNICA 4/2010 5

Na spomendan 45. obljetnice smrti sluge Božjega o. Ante Antića u zagrebačkoj crkviMajke Božje Lurdske euharistijsko slavlje predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica.

Održan je skup o 600. obljetnici čašćenja Kristove krvi uLudbregu

Siromasi — Kristovo liceIZ CRKVE U SVIJETU

4 ŽIVA ZAJEDNICA 4/2010

Neki događaji gotovo nikadane dospiju pred oči javnosti,jer ih urednici raznih medija

ne smatraju dovoljno važnima i ne pri-pisuju im „informativnu“ vrijednost. Utu bi „kategoriju“, da je suditi po ured -ničkim odlukama, mogao spadati i(gotovo nezamijećeni) posjet pape Be-nedikta XVI. siromasima na glavnomerimskom željezničkom kolodvoru „Sta-zione Termini“ u nedjelju 14. veljače.Međutim, upravo takvi „manji“ doga-đaji, o kojima se puno ne piše i ne ra-spreda u javnosti ponovno zasutoj vi-jestima o svećenicima — pedofilima,od Irske do Njemačke, pokazuju pra-vo lice Crkve i njezinoga djelovanja učijem je središtu uvijek čovjek, poseb-no onaj najugroženiji i najslabiji.

Za posjeta skloništu za siromahe„Don Luigi di Liegro“ — kako je biloime prvoga ravnatelja Caritasa Rim -ske biskupije — Benedikt XVI. poslaoje niz važnih poruka svim sudionici-ma. Jer, tamo su ga, osim kardinalavikara Agostina Vallinija, te pred -sjednika Talijanskoga i biskupijskogaCaritasa, dočekali i brojni političari,među kojima je bio i rimski gradona-čelnik Gianni Alemanno. U tijeku sus-reta Papa je posjetio ambulantu, lje-karnu, svratište i blagovaonicu, gdjeje i otkrio i blagoslovio spomen-pločuu čast svoga pohoda. U svom je go-voru Papa podsjetio da je CaritasRimske biskupije osnovan prije više od30 godina, a posebno se obratio ko-risnicima, ali i dragovoljcima te usta-nove, te je zahvalio Gradu Rimu i nje-govoj općini zbog „stvarne i stalnepomoći djelatnostima skloništa“.

„Crkva vas ne napušta“

Sklonište djeluje već 23 godine,zahvaljujući suradnji s Talijanskim že -ljeznicama koje su velikodušno daleprostor za korištenje, a ekonomsku jepomoć dala rimska općina. U počet-ku je sklonište bilo samo prenoćište zabeskućnike, no s vremenom su se po-čeli dodavati novi sadržaji i načini po-moći najslabijima. „Draga braćo i pri-jatelji koji ovdje nailazite na prihva -ćanje, znajte da vas Crkva dubokoljubi i da vas ne napušta, jer na licu

svakoga od vas prepoznaje Kristovolice. On se na sasvim poseban načinhtio poistovjetiti s onima koji su siro-mašni i bijedni. Svjedočanstvo ljuba-vi, koje se na ovome mjestu posebnokonkretizira, pripada poslanju Crkvezajedno s navještajem istine evanđe -lja. Čovjek nema potrebu da ga se sa-mo materijalno nahrani ili da mu sepomogne nadvladati trenutke poteš-

koća, nego mu je potrebno znati i tkoje on i spoznati istinu o sebi, o svomedostojanstvu“, rekao je Papa doda jućida je Crkva sa svojim služenjem u pri-log siromašnih obavezna svima „na-viještati istinu o čovjeku kojega Bogljubi, kojega je stvorio na svoju sliku ipriliku, kojega je Krist otkupio i koji jepozvan na vječno zajedništvo s Nji-me“. Na taj način mnogi su prije, alii danas, ponovno otkrili svoje dosto-janstvo što su ga izgubili zbog tragič-nih događaja, te ponovno stječu sa-mopouzdanje i nadu u budućnost. Pogestama, pogledima i riječima onihkoji ovdje djeluju, brojni muškarci ižene rukom dodiruju iskustvo da nji-hove živote čuva Ljubav koja je Bog,te da su zahvaljujući njemu imaju smi-sao i važnost, a to u svakom čovjeku

stvara snažnu nadu, „nadu koja da -ruje hrabrost da se i dalje ide životnimputem unatoč padovima poteškoćamai kušnjama koje ga prate”.

Ljubav — glavno načelo

Sveti Otac potom je podsjetio dasu Europski parlament i Europska ko-misija ovu godinu proglasili „Europ -skom godinom borbe protiv siromaš -tva i društvenoga isključivanja“, aCrkva se od samih svojih početakaosobito brinula za svoje siromašnečlanove i siromašne članove društva.Zato je Papa potaknuo ne samo kato-like nego sve ljude dobre volje, „oso-bito one koji nose odgovornost u jav-noj upravi i u različitim ustanovama,da se zauzmu za izgradnju budućno-sti dostojne čovjeka, otkrivajući u lju-bavi pokretačku snagu za autentičnirazvoj i za ostvarenje pravednijeg ibratskog druš tva“. Ljubav je načelo nesamo u mikro-relacijama, to jest u pri-jateljskim i obiteljskim odnosima, kaoi u onima u malim skupinama, nego iu makro-relacijama kao što su druš -tveni, gospodarski i politički odnosi,rekao je Benedikt XVI. Za promicanjemirnoga suživota koji će ljudima po-moći da se prepoznaju kao članovi je-dine ljudske obitelji važno je da se di-menzije dara i nesebičnosti ponovnootkriju kao konstitutivni elementi sva-kodnevnoga života i interpersonalnihodnosa. Sve je to iz dana u dan svehitnije u svijetu u kojemu, pak, izgle-da da prevladava logika profita itraganja za vlastitim interesom. Zato isklonište poput onoga na rimskomekolodvoru predstavlja — ne samo zaRimsku Crkvu — „dragocjenu prigoduza odgoj za vrijednosti evanđelja“,pri čemu posebnu ulogu zauzimajudragovoljci koji su — osobito za mla-de — „istinska škola u kojoj se uči ka-ko biti gradite lji civilizacije ljubavi,spremni prihvatiti drugoga u njegovojjedincatosti i različitosti“. Za GradRim ovo sklonište biskupijskoga Cari-tasa je „mjesto gdje ljubav nije samoriječ ili osjećaj, nego konkretna zbi ljakoja omogućuje da Božje svjetlo uđeu život ljudi i cijeloga civilnoga druš -tva“. M. K.

Draga braćo i prijatelji, znajte da vas Crkva duboko ljubi i da vas ne napušta, jerna licu svakoga od vas prepoznaje Kristovo lice, kazao je Papa za posjeta rimskomskloništu za siromahe „Don Luigi di Liegro”.

Sveta braća Ćiril i Metod su u Europi širiliznak križa i život po evanđelju


Misno slavlje središnja je dnevna točka duhovnih vježbi

i službenik Crkve potvrđuje na rela-ciji vjernosti Božjoj Riječi (Kristu iOcu) i vjernosti konkretnom povijes-nom čovjeku. Svećenika, Crkvu i čov-jeka na poseban način iskušava za -dana suvremenost. Stoga je svećeniku trajnom propitivanju u odnosu nasvoj jedini kriterij - Božju riječ. Je li ikoliko je katolički svećenik danas bli-ži vjerskom službeniku, koji samo ad-ministrira, ili je prez-biter izazovan svje-dok živog Boga i čov-jekotražitelj, koji seisusovski neumorno ikontinuirano bori zasvakog čovjeka? Je lidanašnji svećenik, uis -tinu, svjestan ugrože-nosti vlastitog identite-ta? Koliko je, napos -ljetku, spreman i nasvojevrsno muče niš tvona suvremenom aero-pagu današnje Eu -rope?”, upitao je prof.dr. Josip Baloban tijekom duhovnihvje žbi.

„Životno iskustvo je Isusov jedinikriterij svećenikova djelovanja. U sre-dištu Isusova zanimanja je uvijek biočovjek za kojega je Isus uvijek imaovremena. U susretu je i s onima kojisu na lošem glasu. Na djelu je Isuso-va neustrašiva zauzetost za čovjekakoji je za njega jedinstvena vredno-ta. Čovjekov zadnji cilj je povratak uOčev zagrljaj spašenosti. Za Isusa jebližnji konkretan čovjek pored sva-koga od nas. Moj bližnji je svaki čov-jek pored mene makar mi ne biosimpatičan. Zakon nije donesen dasputava ljubav. Zakon bi uvijek tre-bao ukazivati na ljubav. Zakon i pro-pisi ljude nikada ne smiju priječiti uljubavi. Isus svjesno krši subotu, aline da je omalovaži ili dokine već da

je relativizira. Prvotno je ljubav pre-ma čovjeku, a onda subota. Najra-dikalnija novost u odnosima kod Isu-sa je ljubav prema neprijateljima”,istaknuo je dr. Baloban.

Bog je čovjekotražitelj

„Isus iz Nazareta konačno stra-dava na pitanju Boga. Isus je govor-

io o Ocu posredno ineposredno, u slika-ma, u prispodobama,ali i bez slika. Za Isu-sov govor je karakte -ris tično da On uvijekgo vori o Bogu kaoOcu od koga je Isusdošao, u čije ime sadlegitimno djeluje i ko-me se Isus kad završimisiju u ovome svjetuvraća. Svoj govor idjelovanje Isus uvijekusmjeruje u pravcu tu-mačenja tko je i kakav

je Bog koga On naviješta, ali i za či-ju se čast On svesrdno zauzima. Svojgovor o Bogu ocu Isus priča više pri-spodoba.” Dr. Baloban se posebnoosvrnuo na prispodobu o izgubljenomsinu. „Otac Isusa Krista je čovjekotra-žitelj. Bog je više nego zaljubljen učovjeka koji upravo u očevu Sinu Isu-su iz Nazareta ostaje i postaje volje-no biće Božje. Bog ne želi da ijedančovjek ostane u vodama izgubljenostiili nespašenosti. Njegovo je srce ne-mirno dok svakog čovjeka ne dovedena put spašenosti. Inicijativa je uvijekna Božjoj strani. Bogu je bezuvjetnostalo do čovjeka i Bog je onaj koji be-zuvjetno prašta. Dovoljno je da čov-jek shvati i prizna stanje svoje greš-nosti i svoje nespašenosti. Problem da-našnjeg čovjeka i naših vjernika jeupravo u tome što nisu svjesni zajed-

no s nama da se nalazimo u stanju ne-spašenosti i grijeha. U stanju grešno-sti i nespašenosti se našao izgubljenisin. Svijest potrebitosti za spasenjemje bitan predvijet spoznaje Boga Isu-sa Krista. Danas se u svijetu ljudi neosjećaju grešnima i nespašenima i za-to teško izlaze na kraj s pitanjima Bo-ga. Bog se zauzima za sve što je ot-pisano. Svaki čovjek koji nije svjestansvoje grešnost i nespašenosti ne pre-poznaje u Isusu spasitelja niti razumi-je Isusov govor o Bogu koji želi spa sitisvakog čovjeka.”

Svećenik budućnosti —čovjek osporavanja

Govoreći o svećenikovu identitetu,dr. Baloban je istaknuo kako je sve-ćenikov identitet ono po čemu sveće-nik jest svećenik. „Do punog identite-ta svećenik dolazi preko kritičnih tre-nutaka. Svećenikov identitet neodrživje od ljudskog i kršćanskog identiteta”,kazao je zaključivši kako se razlozikoji ugrožavaju svećenikov identitetmogu podijeliti na društvene, un-utarcrkvene i osobne. U zadnjoj me-ditaciji je kazao kako je mučeništvouvijek povezano s vjerom te kakopostoji više stupnjeva mučeništva. Dr.Baloban je pritom istaknuo kako ćesvećenik u budućnosti biti čovjekosporavanja i ignoriranja.

Misno slavlje 9. ožujka predvodioje dr. Baloban u zajedništvu s ravna-teljem vlč. Kutlešom i vlč. StipanomVrdoljakom, 10. ožujka dr. Balobanu zajedništvu s fra Lukom Livajom i o.Mihaelom Rodićem, a 11. ožujka dr.Baloban u zajedništvu s vlč. Milivo-jem Galićem i fra Lukom Zorićem.Svećenici su uputili uskrsnu čestitkuhrvatskim haaškim uznicima uz nov -čani prilog.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

Duhovne vježbe predvodio jeprof. dr. Josip Baloban

zima. Isus je konkretna dohvatljiva,shvatljiva i prihvatljiva Očeva riječsvakom čovjeku”, kazao je dr. Balo-ban dodavši kako se Isus nije bojaojavnosti te kad je čovjek u javnosti on-da je odgovorniji. „Isus ne dokida za-kon, već ga stavlja u službu ljubavi.Isusova je poruka neponovljiva, a sve-ćenik se mjeri kriterijima evanđelja. Iu ovozemnosti se svaki čovjek opred-jeljuje za ili protiv Boga. Unutar bib -lijskih knjiga, evanđelje zauzima pov-lašteno mjesto i nadahnuće, a u sre-dištu evanđelje je Isus Krist. Isus je ho-

Duhovne vježbe za hrvatskesvećenike iz Zapadne Europeodržane su od 8. do 11. ožuj-

ka u kući za duhovne vježbe Biskupi-je Würzburg „Himmelspforten” uWürzburgu o temi „Svećenik izmeđuBožje riječi i zadane suvremenosti“, upovodu Svećeničke godine koju je ot-vo rio papa Benedikt XVI. 19. lipnjaprošle godine u Rimu. Na vježbama,koje je vodio prof. dr. Josip Balobans Katoličkoga bogoslovnog fakultetaSveučilišta u Zag rebu, okupilo se okošezdeset hrvat skih svećenika iz Nje-

DUHOVNE VJEŽBE


WÜRZBURG Svećenik između Božje riječii suvremenosti

Duhovne vježbe, na kojima se okupilo oko šezdeset hrvatskih svećenika iz Njemačke, Austrije, Francuske, Švicarske, Nizozemske i skandinavskih zemalja,predvodio je prof. dr. Josip Baloban.

mačke, Austrije, Francuske, Švicar ske,Nizozemske i skandinavskih zemalja.

Sve je na početku pozdravio u imeorga nizatora Hrvatskoga dušobrižnič-kog ureda u Frankfurtu na Majni dele-gat za hrvatsku pastvu u Njemačkojfra Josip Bebić istaknuvši kako su hva-le vrijedna okupljanja hrvatskih sveće-nika izvan domovine, poglavito na du-hovnim vježbama.

Pozdravnu riječ uputio je i ravna-telj dušobrižništva za Hrvate u inoz-mestvu vlč. Ante Kutleša koji je okup -ljenima prenio pozdrave i predsjed-nika Vijeća Hrvatske biskup ske kon-ferencije i Biskupske konferencije Bos-ne i Hercegovine za hrvatsku ino -zemnu pastvu dubrovačkog biskupamons. Želimira Puljića. Među sudio-nicima su bili i delegati za hrvat sku

kao čovjekotražitelju i svećeniku kojibi to trebao biti, o čimbenicima kojiugrožavaju svećenikov identitet tezadnjega dana u četvrtak 11. ožujkao kršćanstvu koje je kao i svećeništvosvojevrsno mučeništvo.

Dr. Baloban je istaknuo kako eva-nđelje i Isus idu zajedno. „Evanđeljeje radosna vijest o Isusu Kristu, o nje-govu životu i djelovanju. Središnja to-čka u evanđelju je Isus Krist. Tko želitumačiti evanđelje mimo Isusa, taj gatumači na svoj, a ne na autentični na-čin. Isus je radosna, konkretna, sveo-buhvatna i zadnja Očeva riječ čovje-ku. Preko Isusa upoznajemo njegovaOca. Otac želi sreću i život svojimstvorenjima. Isusov otac traži svakogčovjeka koji se izgubio. Za tog i tak-vog se čovjeka Otac neprestano zau-

pastvu u skandinavskim zemljamamons. Stjepan Biletić i za Francusku iokolne zemlje vlč. Stjepan Čukman.

Evanđelje — trajno nadahnuće

Tijekom duhovnih vježbi prof. dr.Baloban je govorio o evanđelju kaonadahnuću i jedinom kriteriju sveće-nikovog ponašanja i djelovanja, osvećenikovu zvanju u odrednicamaIsusova ponašanja, o Ocu Isusa Krista

Svećenici za vrijeme duhovnih vježbi

dajuća ljubav, a prilaze mu osobe srazličitim ciljem. Da bi svećenik is -pravno djelovao, važno je poznavan-je evanđelja i Isusa Krista kao glavneosobe evanđelja, pritom je potrebnosvakodnevno proučavanje evanđelja,a upravo evanđelje bi trebalo biti na-dahnućem svakodnevnog živ ljenja umislima, riječima i djelima”, istaknuoje dr. Baloban.

Na relaciji vjernosti Božjoj riječi

„Nikada u povijesti KristoveCrkve nije bilo jednostavno biti auten -tičnim Isusovim svećenikom i čovje-kom za druge. Današnji katoličkiprezbiter svakodnevno se osobno do-življava, a istodobno se kao vjernik


puštanju sakramentima. Bilo bi daklekrivo svu problematiku njihove situaci-je reducirati samo na nepripuštanje sa-kramentima. Jer također i ponovo ci-vilno vjenčanima stoje mnogi putovi ot-voreni za sudjelovanje u životu Crkvei njihove župne zajednice. Potrebno jetim ljudima samo ukazati na postojećemogućnosti. Stoga kao zaključnu mi-sao možemo reći da se kod cijele pro-blematike oko pastorala sa rastavlje-

vanja na starocrkvenom jeziku i crkve-noslavenskom hrvatske redakcije, po-stupno se u toku razvoja oblikovalo uliturgijsko pjevanje zapadnog obredai na živom hrvatskom jeziku, a u na-pjevima pored elemenata gregorijan-skog korala usvojilo i karakteristikesvjetovnog vokalnog glazbenog fol-klora onih geografskih područja na ko-jima se razvijalo“ (J. Bezić). Melodij-ske krivulje, pomaci u glagoljaškom

kopisnim liturgijskim knjigama nigdjenemamo notnih zapisa. Tridentski sa-bor nije raspravljao o glagoljaškombogoslužju (time je to bogoslužje tihimpristankom i odobrio). Postoji odlomakiz životopisa pape Aleksandra III. štoga je pisao kardinal Boson (koji je pra-tio papu) da je papa zbog nevremenana moru morao svratiti u Zadar (ne-gdje 1177. g.). Očevidac navodi da supapi u procesiji Zadrom pjevali laudei kantike na „njihovu hrvatskom jeziku,do ulaska u crkvu sv. Stošije). Čini seda su Zadrani pjevali glagoljaške na-pjeve. U vremenu 2. austrijske vlada-vine (od 1813.—1918.) glagoljaško pje-vanje prolazilo je kroz različitaiskušenja. Glagoljica se sve manjeupotrebljavala u bogoslužju, a svećeni-ci sve manje poznaju ovo pis mo. La-tinski jezik polako je preuzimaovažnost. Austrijske vlasti u glago-ljaškom bogoslužju vide panslavističkuopasnost. Od sredine 19. stoljeća u li-tur gijskom pjevanju sve više sudjelujulaici, pučki pjevači (popovi glagoljašipomalo nestaju u prvoj polovini 19.stoljeća). Tako se može zaključiti da u19. stoljeću u glagoljaško pjevanjeseoskih župa ulaze elementi svjetovnepučke glazbe. Glagoljaško pjevanjezadržalo se je do Drugog vatikanskogsabora, a ponegdje (kao na otoku Kr-

Sudionici seminara zajedno s ravnateljem vlč. Kutlešom, delegatom o. Bebićem i preda-vačima okupljeni u Würzburgu

nim i ponovo civilno vjenčanim vjerni-cima ne treba prvenstveno i samo bri-nuti o pitanju communio in sacris, ne-go o communio in vitae. Pastoralno-teološki bi to značilo da se ne radi pr-venstveno o pitanju pastorala sakra-menata, nego o diakoniji, odnosno opomoći i služenju onima, koji se na-kon rastave nalaze u teškoj životnoj si-tuaciji. To bi dakle bila prva zadaćaCrkve i svake crkvene zajednice kadaje riječ o pastoralu ras tavljenih te ra-stavljenih i ponovo civil no vjenčanih,istaknuo je dr. Džinić.

Mo. Ivan Žan je kazao kako je gla-goljaško pjevanje posebna grana cr-kvenoslavenskog ili staroslavenskogpjevanja. Glagoljaško pjevanje živi iživjelo je na području gdje se bogo-služje obavlja i gdje se obavljalo nastaroslavenskom jeziku i rimskom obre-du i to u Istri, Hrvatskom primorju, naKvarnerskim otocima, Dalmaciji i u Li-ci. Ono je vrsta pučkog pjevanja kojaje „u svojim počecima proizišlo iz pje-

pjevanju su bez većih skokova, tonskinizovi dosta su različiti. Ritamski po-mak temelji se na slobodnoj deklama-ciji teksta. U skupnom, zajedničkompjevanju slobodna je deklamacija do-nekle vezana da bi se postigla stano-vita skladnost. Stalni dijelovi misegrađeni su na osnovi stalnog melodij-skog obrasca, a melodijski obrasci naprincipima psalmodijskog pjevanja(što omogućava prilagođavanje tek-stu). Ovo pučko pjevanje je jednogla-sno i višeglasno (najčešće dvoglasno).Stariji oblici glagoljaškog pjevanjaočituju se u pjevanju čitanja. Glago-ljaško pjevanje izvodi se bez pratnjeinstrumenta. Među najstarije hrvatsko-glagoljske misale ubrajamo Misal kne-za Novaka iz 1368. godine i tzv. Ber-linski misal iz godine 1402. Moramotakođer istaknuti Misal iz 1483. godi-ne. Iz tog su razdoblja sačuvana dvanapjeva za dva dvostiha iz starog hr-vatskog crkvenog prikazanja MukeSpasitelja našega. U glagoljaškim ru-

ku te u nekim dijelovima zadarskog po-d ručja) do danas, istaknuo je mo. Žan.

„Bogatstvo liturgije obvezuje nasna kontinuiran rad i učenje liturgijskihnapjeva. Korizmeno i uskrsno vrijemepotiču nas posebno na ponavljanjestarijih i učenje novijih napjeva. Tu po-najprije spada Ulazna pjesma koriz-menog vremena Anselma Canjuge ko-ja se može pjevati u korizmenom vre-menu. Treba postupno uvoditi nap jevekoji su namijenjeni djeci i mlađima.Takvih napjeva ima, potrebno ih je na-baviti i s njima upoznati djecu i mla-de. Učenjem kvalitetnih napjeva novi-jeg datuma dodatno ćemo motiviratidjecu i mlade. Postoje napjevi nr. zapripremanje Prve pričesti, ali i drugi ucrkvenoj godini. Zborovođa je dužankontiniranim radom dobro pripremitidječji zbor ili zbor mladih za sudjelo-vanje u liturgijskom pjevanju.“

Organizirao je i studijsko putova-nje u grad Würzburg, a sudionici suupu tili čestitku novom zadarskom nad -biskupu i predsjedniku Vijeća Hrvat-ske biskupske konferencije i Biskupskekonferencije Bosne i Hercegovine zahrvatsku inozemnu pastvu mons. Želi-

Seminar za pastoralne suradnicei suradnike iz hrvatskih katoličkihmisija i zajednica iz Njemačke

pod nazivom „Pastoral s rastavljeni-ma, razvedenima i ponovno vjenča -nima — izazov za dijakoniju u Crkvi”održan je od ponedjeljak 15. dočetvrtka 18. ožujka u Kući za duhov-ne vježbe biskupije Würzburg „Him-melspforten“ u Würzburgu, u organi-zaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ure -da iz Frankfurta.

Na seminaru se okupilo oko tride-set sudionika koje su na početku poz-dravili u ime organizatora delegat zahrvatsku pastvu u Njemačoj fra JosipBebić i ravnatelj dušobrižništva za Hr-vate u inozemstvu vlč. Ante Kutleša.„Iako Crkva neprstano ističe sakra-mentalnost i svetost braka i obitelji, ia-ko ističe neponovljivost i nerazrješivostbraka i dobru pripravu za njegovosklapanje, svakodnevno slušamo i čita-mo o rastavljenima“, kazao je delegato. Bebić. Tijekom seminara vlč. dr. IvoDžinić s Katolikoga bogoslovnog fa-kulteta u �akovu dao je uvod u pro-blematiku na temelju nekih statistika ikonkretnih životnih povijesti, a govorioje i o crkvenim dokumentima o temi ra-stave i novije teološke diskusije te oizazovu za dijakoniju u Crkvi iznosećikonkretne smjernice za pastoral s ra-stavljenima, razvedenima i ponovnocivilno vjenčanima. Mo. Ivan Žan izNovalje govorio je o glagoljaškompjevanju u liturgiji, a sudonike jepoučavao o liturgijskim napjevima. Bi-lo je riječi i o liturgijskim napjevima zadjecu i mlade.

Rastava cijeloživotniproblem

Dr. Džinić je kazao: „U ovom trod-nevnom seminaru moje je da progo-vorim nešto o jednoj vrlo složenoj pro-blematici, ne samo u odnosu na Crkvui njezin stav prema ovoj problematici,nego uopće u odnosu na konkretanživot ljudi. Problem rastave braka, raz-

voda, nešto je što za većinu po-gođenih ljudi može predstavljati veli-ki i cije loživotni problem. Tu je onda i iz-bor novog životnog partnera, što je ta-kođer za mnoge (napose ženske oso-be!) na temelju prethodnog iskustva ni-malo jednostavna odluka. A onda, ktomu, ako se radi o vjernicima, katoli-cima, nekako se kao dodatni problemnameće i kršćanski nauk o neraz-rješivosti valjano sklopljene ženidbe istega Katoličke Crkve za vjernike udrugom (civilnom) braku s obzirom nanemogućnost pristupanja pojedinimsakramentima i još neka druga ogra-ničenja. O problematici rastavljenih,razvedenih i napose ponovno (civilno)vjenčanih osoba dosta se raspravlja iu teološkim krugovima i pokušava sepronaći prihvatljiva rješenja, napose ukontekstu spomenute crkvene prakseglede nepripuštanja tih osoba sakra-mentima pokore i euharistije“, istaknuoje. Ne samo da se crkveni djelatnicisučeljavaju s brojnim rastavama bra-kova i svim onim što one unose umeđuljudske odnose i posebno u dje-cu dotičnih obitelji, nego je činjenicada se većina rastavljenih ponovnoodlučuje na civilnu ženidbu, te je sto-ga i samo crkveno učiteljstvo izazva-no tražiti načine, kako primjereno od-govoriti na te pojave i kako biti od po-moći pogođenima, a ostati vjerna svo-jim na čelima. To traženje je uočljivo iiz raz ličitih njenih dokumenata, kojibrač no-obiteljsku tematiku dotiču, sa-mo u nekim svojim dijelovima ili su ucijelosti posvećeni upravo tom po-dručju. Na koncu dobro je još jednompodsjetiti na već spomenutu Apostol-sku pobudnicu „Familiaris consortio“i na poziv pastoralnim djelatnicima icijeloj zajednici vjernika, da budu so-lidarni s rastavljenima, te da pomognurastavljenima i ponovo civilnovjenčanima, i da sve učine kako se ovine bi osjećali isključenima iz Crkve.Teško je reći koliko je i je li uopće ovajpoziv zahvatio pastoralne djelatnike i

vjernike u crkvenim zajednicama. Činise da je jedan od razloga tome, ba-rem što se svećenika tiče, potpunokoncentriranje na pitanje nepripušta-nja sakramentima za vjernike koji sunakon rastave ponovo sklopili civilnibrak. Nepripuštanje sakramentimauzima se kao jedini kriterij za proma-tranje cjelokupne situacije tih osoba iza znak potpune pripadnosti Crkvi,odnosno jednoj crkvenoj zajednici.Međutim, ukoliko razmišljamo tom lo-gikom onda rastavljeni, koji su se na-kon rastave braka odlučili dalje živje-ti sami, ne trebaju nikakve posebnepozornosti, a onima koji su se ipakodlučili na novo civilno vjenčanje nemože se onda baš nikako pomoći.Međutim, to nije točno!

Pružanje potrebne pomoći

Nepripuštanje sakramentima nesmije biti jedini kriterij za pastoral nitis rastavljenima niti s onima koji su senakon rastave ponovo civilno vjenčali.Jer na taj način propušta Crkva, a toznači kako pastoralni djelatnici u nji-hovoj pastoralnoj praksi tako i svi dru-gi vjernici, pružiti potrebnu pomoć oni-ma koji se nakon rastave nalaze u doi-sta teškoj životnoj situaciji. Razvodbraka je bez obzira na okolnosti, uvi-jek jedno bolno iskustvo i potrebno jedugo vremena da se cijelo to iskustvorastave nadiđe i da se pronađe novousmjerenje u životu. Rane razvoda čes to ostaju prisutne tijekom cijelogživota. To je iskustvo kako onih koji suse nakon rastave odlučili dalje živjetisami, i koji na temelju same rastave ni-su spriječeni dalje sudjelovati u sakra-mentalnom životu, tako i ponovovjenčanih, koji su poradi novog skla-panja civilne ženidbe isključeni izcommunio in sacris (zajedništvo u sve-tinjama) vjernika. Iz toga se možedoći do zaključka da je u Crkvi nužnaposebna pastoralna skrb za rastavlje-ne i za one koji su se civilno ponovovjenčali, odvojeno od pitanja o nepri-

SEMINAR DALJNJEG USAVRŠAVANJA


Pastoral s rastavljenima, razvedenimai ponovno vjenčanima

WÜRZBURG: SEMINAR ZA PASTORALNE SURADNICE I SURADNIKE

Razvod braka je bez obzira na okolnosti, uvijek jedno bolno iskustvo i potrebno je dugovremena da se cijelo to iskustvo rastave nadiđe i da se pronađe novo usmjerenje u život.

hodajući za križemstigao sam na golgotuispod križa stojimgledam u raspetoga— gdje sam ja tu?

pogled i misliidu prema stijenisvi moji grijesiu stijenu udubljenikamenom zapečaćeni

iščekujem jutrotrećega danarođen sam nanovobez grijehaslobodanna novi životsuuskrsnuhs čovjekomšto grijeha me oslobodii Bogomšto učini me vječnimuskrs

rađanjem čovjek većpogled k uskrsu bacajer želihoćerođenjem životi križi mukui sve što k uskrsu ga vodiživjeti

a Isus uze na se križa nama život darovaradost ostavii mi živimood rođenja životi radujemo se uskrsususretu s Isusomuskrs

Mladen Lucić

Uskrs

2010.

Uskrs

2010.


si ti da te ja išta pitam? Ovo je mojazemlja i na mojoj zemlji je ova škola,koju sam ja zidao sa Antukom, Lu-kom, Jozukom, Kikanom, Grdanom,Ikanom i ostalim, laka im crna zemljabila, eto, svi su pomrli oslim mene.Kad smo počeli kopat temelj kiša je li-la ko iz kabla. Kad smo je pokrivali,stavili smo na gredu naš barjak, za-klali smo tele i svi se dobro pogostili,jer smo veliki poso napravili za našepotomke i sad bi ti meni zapovido ioduzimo rič.

Šef se osjetio poniženim pred svo-jim oznašima, pak mu je trebalo vre-mena da se oslobodi zbunjenosti ko-ja ga je učinila blijedim u licu i, kadje došao sebi, skočio je iz klupe kaoda ga netko bocnuo šilom u stražnji-

mu što je nama naša borba dala, štoće tek biti kad porastu. To neprija-teljsko zlo treba sasjeći u korijenju.Onaj mali izrodić čak je na mene po-tegao nožić dok su mi psovali i oca imajku i sve ove velikane na zidu - ka-zao je teatralno naklonio se slikama izaključio — Drugarice i drugovi od me-ne toliko za sada, časne mi moje par-tizan ske i komunističke riječi.

cu, prišao bliže djedu, stao ispred nje-ga, raširio kratke noge, istegao šiju ina njoj okruglu glavurdu poput vari -ćaka, ruke uperio iznad kukova u bo-kove i čekao što će djed reći. Djed jerekao što mu je trebalo reći i šutio.Šutjeli su i ostali.— Druže Pero nastavi - zapovjedio ješef zloglasne Ozne i vratio se sjesti uklupu iza Gigana i mene.

Učitelj je skočio na noge poputvojnika, pogledao drugove u klupa-ma, otresao lijevim ramenom, zna -čajno se nakašljao i počeo svečanimglasom kao da recitira:— Drugovi i drugarice, krivi su im ro-ditelji i popovi; oni su od djece na-pravili mlade neprijatelje našega po-retka, naše socijalističke Jugoslavije,našega bratstva i jedinstva, naših te-kovina revolucije. Djeca su govorilanjihovim jezikom. Psovali su mi parti-zansku i kominističku majku, pljuvalipo slikama drugova Tita, Staljina, Le -nji na, Marksa i Pucara. Tako ih onizadojiše fašističkiom ideologijom ivjerom u nekog tamo njihova Isusa,koji nije ni postojao. Ako se oni sadatako neprijateljski odnose prema sve-

Učitelju još nije ni sjeo, a Barišase oglasio:— Diće ti duša, jadan bio! Kako mo-reš tako ružno govorit i lagat o dici.Vidi se da si došo iz šume. Ko' te tak-vog napravi i nama posla da učiš na-šu dicu. Kako moreš reć da Isusa ne-ma. Ako ga nema za tebe, ima ga zamene i biće ga dok bude svita i vika.

I kad bi ga stavio na tajzid, visio bi među raz-bojnicim, kao što je i vi-sio kad su ga razapi -njali. Ali, Bogu vala, tre-ći dan je uskrsnuo.

Šef Ozne je skočiokao izvan sebe i povi-kao:— Drugovi, čuli ste. Po-s tupite po komandi!

Oni oko njega kaoda su jedva dočekalinaredbu, poskakali suiz klupa, isukali pendre-

ke i lisičine, udarali koga su stigli, ve-zali i odvlačili iz razreda hodnikomdo đipa ispred šole. Djed je Barišakrvario iz nosa i usta, a Rundina matije tako kričala i jaukala da je odjeki-valo u brdu i daleko se čulo; moždado neba i Boga.

Što smo mi mogli siročići, Isusovijanjčići, kako nam je tepao stari, do-bri djed Bariša, koji je u ratu izgubioženu i dva sina, nego udariti u glasanplač. Stajali smo kao skamenjeni i gle-dali nemoćni i uplakani kako ih div -ljački ubacuju u đip kao cjepanice iodvoze prašnjavim drumom, premagradu.

Stari, dobri Bariša nije izdržao.Podlegao je divljim udarcima i izdah-nuo na puto do kotarskog zatvora. Ni-kad nitko nije odgovarao za njegovusmrt, niti je bilo ikakva suđenja, ni od-govornosti ljudi u kožnim kaputima,koji su bili strah i trepet poslije rata. Ašaputalo se kako ta Ozna sve dozna,a nikog ne pozna. Dragi čitatelji, kaoda bih ja ovo napisao i objavio u Živoj zajednici, da je Ozna živa.

Sretan Uskrs svima koliko vas u tuđini ima!

pogled ...pogled ...

Uskrs je, druže učitelju

Uskrs je, druže učitelju

Za uskrsne blagdane nismo išli uškolu. Kad smo se na uskrsni po-nedjeljak pojavili u školi, učitelj

nas je posjedao u magareće klupe, iupitao strogim glasom:— Zašto vas nema u školi? — Uskrs je, druže učitelju - odsječekratko Gigan.— Kakav Uskrs, šta vam pada na pa-met — zagrmio je učitelj i počeo prič-ati kako nema Boga, ni Isusa, kako jesve to popovska izmišljotina. Onda jeraspalio priču o nekom Marksu, Len-jinu, Staljinu i Titu. Slike tih spodobavisile su na zidu. Buljili smo u te slikedok je učitelj Pero Rišćanin govoriovatreno nama prvašićima, koji smozbog ratni neprilika pošli kasnije uškolu. Gigan i ja imali smo po dva-naest godina, Gina, Rundo i Orlagapo jedanaset.

Pet slika poredanih jedna do dru-ge. U sredini glavurda čovjeka s bra-durinom, nosinom ispod gustih obrva,lijevo od njega proćelav čovjek s koz-jom bradicom i lisičijim pogledom, alijevo od njega neki čovjek dobro iz-brijan i obučen u vojničku odoru s od-ličjima na prsima i brčinama ispod or-lov skog nosa, a desno pak od gla-vonje i bradonje, visila je Titova slika.Tita smo nekako prepoznali po une -ređenoj slici od muha koja je visjela uBlentinoj kući umjesto raspela. Petstrašnih glava na pet slika u pet lijepihokvirova. Kad smo pošli u drugi raz-red nestala je sa zida slika brkajlijeStaljina. Učitelj je šibom išao od slikedo slike i pričao neku svoju priču, ko-ju nismo slušali, jer su nam doma go-vorili posve drugu priču, koju smo mo-rali dražati samo za sebe. Tako smočuli da su Marx i Lenjin osnivači mak-sizma - lenjinizma, Staljin boljševizmai veliki otac majke Rusije, drug Titopartizan, komunist, revolucionar, ma-ršal, predsjednik Jugoslavije i narodniheroj, a Pucar predsjednik Bosne iHercegovine; republike koja je bila usastavu drugih republika u Jugoslavi-ji. Učitelj je na kraju dodao da na sva-kom zidu u svakoj školi u zemlji vise

četvorica velikana, kako ih je onzvao. Njima se pridružuje predsjed-nik dotične republike u kojoj je škola,pa je tako s njima na slici drug Pucar.Kad je učitelj završio svoje kazivanje,Gini je glasno upitala: — Zašto nema među njima Isusa?

Učitelj se razbjesnio i počeo vika-ti:— Dat ću ja tebi, dat ću ja tebi Isusa,i sve svece i svetice; znam ja čija si tii ko' te okotio, mene se našla vezat stim tvojim Isusom kojeg su popovi iz-mislili. Kažem ti ja da ćeš mi odmahsada platit - zajapuren i gotovo zap-jenjen učitelj je pošao prema Gini ko-ja je počela glasno plakati. Poskočilasmo sva četvorica spremni braniti Gi-nu. Rundo je čak isukao svoj nožić,kojeg je napravio od brokve i vitlaonjime po zraku, pa je učitelj zastao iustuknuo tri koraka dalje od njega inas, dok smo se povlačili iz učionicekao vojnici s bojišta, učitelj je uspio re-ći da sutra dođemo s roditeljima uškolu.

Idući preko brda odlučili smo rećiistinu najprije djedu Bariši, jer smo gavoljeli i jer nas je odmila zvao Isusovijanjci, a onda će on to na svoj načinprenijeti roditeljima, već ako je tko odnas uopće imao oba roditelja. Potiš-teni i neveseli spustili smo se s brda uselo. Bariša je sjedio ispred svoje ku-će na kamenu i odbijao dimove iz lu-le od koje se nije lako odvajao. Vid-jevši nas, izvadi lulu iz usta, otpuhnudim i poče zapitkivati: — Ala, ala, Isusovi janjaci. Što je, štoste neveseli?

Ispričali smo što se dogodilo uškoli. Pozorno je slušao i kad smo ka-zali što smo doživjeli od učitelja, sta-rac reče:— Daklem, Gine ti si rekla tako o Isu-su. — Jesam. Omaklo se, dide.— Kažeš, omaklo, sunce ti poljubim!Dobro si mu rekla. Da ga tamo stave,visio bi među razbojnicim. I visio jekad su ga razapeli na onom brdu. Da-klem, učitelj te tijo udarit.

— Je, dide - kazali smo uglas.— Neka je samo dirne, vidi će onsvoga Marksa i Lenjina i Staljin i ono-ga razbojnika što visi u Blentinoj kućiiza šporeta - oštro će djed Bariša i re-če da će on ići u školu namjesto Gini-na nestalog oca, koji se nije vratio izrata.

Sutradan se u školi odigrala pra-va drama. Učitelj je sve učenike pos-lao doma. Umjesto njih u klupama susjedili neki ljudi u kožnim kaputima,koje su u narodu zvali oznaši. Bilo ihje više nego nas. Učitelj je sjedio zastolom pun sebe i siguran u one kojisu došli na njegov poziv iz glavnogagrada. Među njima sjedio je jedandebeljuškast i proćelav. Po njegovudržanju moglo se naslutiti da je glav-ni i da ga ostali moraju slušati. On ni-je ima na sebi kažni kaput. Tek štosmo ušli i posjedali ispred njih, jer jetako zahtijevao učitelj, pretili je stro-gim glasom rekao:— Druže Pero, sad nam drugarski ikomunistički reci što se to jučer dogo-dilo i jesu to ta djeca i njihovi rodite -lji? — Jesu! — preduhitrio je učitelja djedBariša i tupno štapom o pod tako ja-ko da se moglo čuti izvan učionice.— Tko tebe što pita? Kad te budempitao onda ćeš govorit, jeli jasno! —kazao je nabusito i drsko pretili ćela-vac i ošinuo mrkim pogledom djedaBarišu, koji se nije dao zaplašiti, većmu je odgovorio odlučno:— Nisam te pitao, niti ću te pitat. Tko


USKRSNA PRIČA

Ante Matić

Jedes Mal, wenn die Kirche dasFest der Auferstehung Christi feiert,werden wir zu Recht mit Freude

und unsere Herzen mit Hoffnung er-füllt. Das Gedenken an dieses einzig-artige Ereignis, mit dem Gott zum blei-benden, ewigen Heil in die menschli-che, vom Dunkel der Sünde und desTodes bedrohte, Geschichte einge-griffen hat, bildet die Antwort auf je-ne Frage, die das menschliche Herzquält: „Wer könnte es ihm ermög-lichen, etwas zu genießen, das erstnach ihm sein wird?“ (Koh, 3, 22)

Der Mensch stellt sich tagaus tag-ein die Frage: „Ist dieses Leben alles,was der Mensch hat und was ihmbleibt? Gibt es nach dem Tod ein an-de res, ein neues und ewiges Leben?“Die Antwort auf die Frage der Fragenfindet sich in der christlichen Lehre. Inder Heiligen Schrift steht: „Gotthat… die Ewigkeit in das menschlicheHerz hinein gelegt“ (Koh 3,11). DieseEwigkeit wurde uns in Jesus Christusoffenbart und gegeben, der um derRettung des Menschen willen freiwilligfür ihn in den Tod ging, der diesenmenschlichen Tod und die Auferste-hung bereitwillig auf sich nahm. In sei-ner grenzenlosen Selbsthingabe hatChristus mit seinem Tod für immer un-seren Tod vernichtet und mit seinerAuferstehung bleibend unser von Sün-de verwüstetes Leben erneuert. WirChristen sind dazu aufgerufen, dieseBotschaft der Hoff nung und des siche-ren Trostes mit unse rem Glauben undunserem Leben zu bezeugen. Mit unsleben auch solche Menschen, die al-les das verneinen und auf „dunklenPfaden gehen; die sich freuen am bö-sen Tun und jubeln über die Verkehrt-heit des Schlech ten, deren Pfadekrumm verlaufen und deren Straßen indie Irre führen“ (Spr2, 13—15).

Jemand sagte einmal, dass das ir-dische Leben zahlreiche Möglichkei-ten biete und die Ewigkeit nur zwei:den Himmel oder die Hölle. Wir müs-sen stets bedenken, dass für jeden vonuns unsere Haltung gegenüber Gottund unsere Beziehung zu ihm durchdie Liebe zu unseren Schwestern undBrüdern wesentlich sind. Wenn je-mand Gottes Sohn abweist, d.h. seineLiebe, die ihren Höhepunkt in seinem

Tod am Kreuz und seiner Auferste-hung erreicht, und wenn er seinen Rufabweist, in das Königreich einzutre-ten, das uns der Vater seit Anbeginnder Welt bereitet hat, wird er in den„Feuersee“, d.h. in den „zweiten Tod“(vgl. Offb 2,11; 20,13—14) geworfen.Diese Wahrheit fordert von uns, dass

wir engagiert mit allen Kräften „ausunserem christlichen Glauben“ „imLichte der Ewigkeit“, im Licht Christiund der Auferstehung leben.

Für denjenigen, der im Lichte derEwigkeit lebt, wird die Ewigkeit selbstauf seine Verhältnisse und sein Tun indieser Welt Einfluss nehmen, hier imReich, wo der Tod nach dem Schluss-wort strebt. Und jeder, der im Lichtedieser Ewigkeit lebt, wird alles, was erals wertvoll erachtet, in Bezug auf Je-sus Christus, seine Auferstehung unddas Geschenk, das er uns gemachthat, indem er uns von den Toten auf-erweckt hat, als wertlos erachten.

Liebe Freunde, Ostern regt uns zugegenseitiger Liebe, zu guten Taten,zu bleibender Freude trotz allerSchwierigkeiten des Lebens und zu an-haltender Dankbarkeit an. Das ist imGrunde unsere Antwort auf das Ge-schenk Gottes, das uns geboten wird.Danken wir also Gott, von dem jedegute Gabe, jedes vollkommene Ge-schenk, zu uns kommt, „der uns in sei-

GEISTIGER IMPULS


In Gottes Liebe geborgen seinVerehrte Leserinnen und Leser! nem großen Erbarmen neu geboren

hat, damit wir durch die AuferstehungJesu Christi von den Toten eine leben-dige Hoffnung haben und das unzer-störbare, makellose und unvergängli-che Erbe empfangen, das im Himmelfür uns aufbewahrt ist“ (1 Petr 1,3—4).Die Auferstehung des Gottessohnes,der zugleich auch Menschensohn undErstgeborener der Auferstandenen ist,erinnert uns daran, dass unser irdi-sches Leben mit unserem Tod in jenerForm endet, wie wir es jetzt kennen,und dass es in einer neuen Form be-ginnt, die sich in Christi Auferstehungoffenbart. Mit unserem irdischen Todendet alles, was sündig, unvollkom-men, zerbrechlich, was Leid, Schmerzund Ähnlichem ausgesetzt ist.

Mich persönlich hat seit früher Ju-gend das Fest der Auferstehung Chri-sti immer mit besonderer Freude er-füllt. Sowohl in der Kirche als auch zu-hause war es immer von einer unbe-schreiblichen Wärme für Körper undSeele begleitet. Ich hoffe, dass auchSie, liebe Leserinnen und Leser, so et-was an Ostern erleben. Ist das dennnicht etwa bereits ein Vorgeschmackauf unsere zukünftige Auferstehung,deren Pfand wir im Sakrament derTaufe empfangen haben; ein Vorge-schmack der Herrlichkeit, zu der unsdas Wort des lebendigen und ewigenGottes geboren hat, und was wir imGlauben voller Hoffnung alle erwar-ten, denn „was kein Auge gesehenund kein Ohr gehört hat, was keinemMenschen in den Sinn gekommen ist:das Große, hat Gott denen bereitet,die ihn lieben“ (1 Kor 2, 9).

Möge Gott geben, dass wir alleden Zweck unseres Glaubens und dasZiel, nach dem wir streben, erreichen:die Erlösung unserer Seele und unse-res Körpers. Möge die Feier des Oster-festes in uns allen das Bewusstsein fe-stigen, dass „die Welt und ihre Begi-erde vergeht und dass in Ewigkeitbleibt, wer den Willen Gottes tut“ (1Joh 2,17). Schreiten wir daher be-ständig nach vorne im Glauben an dieAuferstehung des Körpers und an dasewige Leben, damit Ostern in uns blei-bende himmlische Frucht hervorbrin-gen kann. In diesem Geiste wünscheich allen ein frohes Osterfest!

Ihr P. Josip Bebić, Delegat

„…das Große, hat Gott denen bereitet, die ihn lieben“ (1Kor 2,9)

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE •• NR.116

Im Kreuz ist Heil, Leben und Hoffnung

Höc

hste

s G

eden

kkre

uz d

er W

elt —

Span

ien

Foto

: J. B

ebić


KRŠĆANI U SUVREMENOM SVIJETU

Solidarnost izražena u ustavnojkategoriji predstavlja jedno odtemeljnih načela poimanja soci-

jalne države danas. Sve suvremenezemlje, definiraju solidarnost kao ob-vezu svih građana i kao jednu od te-meljnih vrednota koje bi trebalo raz-vijati kod učenika integriranjem u cje-lokupni odgojno-obrazovni rad.

Solidarnost — obveza kojutreba naučiti

Uporan poziv na solidarnost obr-nuto je razmjeran stvarnoj praksi tevrijednosti u životu ljudi suvremenogdruštva određenog dominacijom ne-milosrdne gospodarske logike jačega.Kriza ideologijâ ima za posljedicu du-boko ukorijenjeno nepovjerenje, sna-žno usredotočenje na sama sebe, ne-brigu za drugoga i za zajedničko dob ro. I sama kritika „socijalne drža-ve“ često prikriva jasnu želju za osob-nim potvrđivanjem, za veličanjem„privatnog“ i njegove učinkovitosti, iz-van svake logike solidarnosti.

Međutim, solidarnost nije tek pu-ki osjećaj neodređene sućuti premapotrebnima, već je to trajna odlučnostu zauzimanju za opće dobro svih isvakoga. Stoga ona zahtijeva u ko -načnici i postavljenje neugodnih i ne-popularnih pitanja u vezi s nepraved-nom podjelom raznih bogatstava. Nesmijemo zaboraviti ni da mnoge zem -lje svoje današnje bogatstvo ne moguzahvaliti samo svojoj marljivosti i sret-nim okolnostima kada su se poklopiliznanstveno dostignuće i raspoloživiinvesticijski kapital, jer je upravo tajraspoloživi kapital velikim dijelom bioposljedica kolonijalne eksploatacije irobovskog, što će reći besplatnog, ra-da. Na taj su način te zemlje stvorilestartne pozicije na kojima ih više nit-ko ne može dostići, jer način na kojisu se oni prije obogatili danas više ni-je civilizacijski i moralno prihvatljiv.Jednako tako ni prava koja danas uži vaju radnici i uposlenici u tim zem -ljama nisu nastala pukom i mirnomdruštvenom evolucijom, nego su ma-hom sva ona izborena krvavim revo-lucijama.

Samo povijesna solidarnost Božja u Isusu Kristu može bititemeljem, kriterijem i sadržajem solidarnosti među ljudima.

Piše: s. NelaGašpar

čovjeka i društva koje bi bilo najvišeu skladu s cjelovitom kršćanskom an-tropologijom.

Kršćansko poimanje solidarnosti

Nije dovoljno čisto ljudsko nas -tojanje oko isticanja sve veće potrebesolidarnosti među ljudima, jer uvijek jeu pitanju ograničeni i grijehu skloničovjek koji vrlo lako podlegne na pastida u drugom čovjeku gleda sred stvosvoga djelovanja iskorištavajući ga usvrhu osiguranja vlastite egzis ten cije.

Antropološka i sociološka raz -mišljanja ne mogu dati ništa više odpomoći za razumijevanje i upute u kojem smjeru tražiti rješenja. Na ljud -sku osobu spada da u sebi sadržavanešto bezuvjetno i da predstavljavrednotu sama po sebi, zbog čegačovjek nikada ne smije biti sredstvo,nego uvijek samo svrha. Bezuvjetno

prihvaćanje čovjekapropada ipak većzbog same ko nač -nosti čov jeka. Akobi patnici proš lostiostali neutješeni injima učinjena nep -ravda neokajana,tada bi u povijestikonačno vrijedilopra vo jačega, a oni

bi bili konačno smat rani kao ot padniproizvod svjetske povijesti i razvoja.

Bez pomirenja s prošlošću nemani nade za budućnost. Pa ipak ni -jedan čovjek ne može mrtve vratiti nat rag i popraviti patnje i nepravdeprošlosti. To je moguće samo Bogu.Stoga, društvo ne može biti temeljemdostojanstva ljudske osobe, već gamože samo priznati i brinuti se za nje-govo konkretno ostvarenje. Bezuvjet-no priznanje i prihvaćanje svakogačovjeka ustvari je moguće samo poBogu, po Božjoj ljubavi prema sva-kom čovjeku koja je postala povijesnidogađaj i omogućila novi početak upovijesti. Samo povijesna solidarnostBožja u Isusu Kristu može biti teme -ljem, kriterijem i sadržajem solidarno-sti među ljudima. �

Pojam solidarnosti prvotno je ušaou pravni život starog Rima kad je je-dan od jamaca, u slučaju da svi dru-gi zakažu ili umro, imao obvezu vra-ćanja duga in solido, tj. u cjelokup-nom iznosu. Ovako shvaćena soli-darnost po sebi je vrijednosno neu-tralna, tj. ona vrijedi podjednako zasolidarnost u dobru kao i u zlu.

Od pravno-sociološkogdo teološkog pojma solidarnosti

U suvremenom govoru ova je riječpovijesno-ideološki neodvojivo ve za -na uz proces sekularizacije, započets Francuskom revolucijom (1789.) ko-ja je „slobodu, jednakost i bratstvo“proglasila kao idejne temelje ostvari-vanja moderne demokracije i društvau cjelini. U odnosu na slobodu i jed-nakosti ideja bratstva je uvijek imaladrugotnu ili zaboravljenu ulogu kojuje kasnije trebalanadomjestiti idejasolidarnosti. Me -đu tim, potrebnoje naglasiti, dasama Deklaracijao ljudskim i gra -đan skim pravimanegira utemelje -nje tih prava uBogu i stavlja ih uzakon, političku moć druš tva. Tako sečovjeku negira legitimnost bilo kojegprava koje nije sukladno političkoj vol-ji i koje bi prethodilo onima koje jeona uspostavila. Time se daje usm-jerenje i kasnijem shvaćanju solidar-nosti jer ona u konkretnim povijesnimokolnostima nije promišljana kao uni-verzalna solidarnost svih ljudi nego jevezana uz određene društvene grupei slojeve.

Dok je mjesto pojave pojma „soli-darnost“ Francuska, zemlja njegoveprvotne teološke razrade jest Njema-čka. U potrazi za nekim srednjim na-čelom društvenog ustroja između libe -ralnog individualizma i socijalističkogkolektivizma, jedna grupa teologa po-segnula je za solidarnošću kako bi unjoj otkrila načelo odnosa između

Transcendentno utemeljenje međuljudske solidarnosti

Bez pomirenja s proš -loš ću nema ni nade zabudućnost. Nijedan čov-jek ne može mrtve vrati-ti natrag i popraviti pat -nje i nepravde prošlosti.


BISTUMS-REFORMEN

BISTUMS-REFORMEN (1) Diözesanreformen: Ein Überblick

In 20 Jahren hat die katholische Kir-che in Deutschland so viele Mit-glieder verloren wie Berlin Einwoh-

ner hat: Mehr als 3 Millionen Men-schen kehrten ihr den Rücken. Hinzukommt ein Rückgang an Neuprie-stern. Die Bistümer und Gemeindenstehen im neuen Jahrtausend vor ei-nem radikalen Umbruch. In vielen Di-özesen wird seit zehn Jahren mitStrukturreformen darauf reagiert. Diefolgenden Seiten bieten einen Über-blick zu den Reformprojekten undzum Stand der Dinge.

Dass die Entwicklung durch diedemografischen Trends einschnei-dend verschärft wird, zeigt ein Blickauf die Taufzahlen. Im Jahr 1990 wur-den noch rund 300.000 Kinder ge-tauft, zehn Jahre später waren es nurnoch etwa 180.000 — die Katholikenvon morgen. Gegenwärtig leben inDeutschland gut 25 Millionen Katho-liken und etwa ebenso viele Prote-stanten. Es ist eine schwächelndeMehrheit.

Überall legen die Bischöfe ange-sichts des Schrumpfungsprozesses dieklassischen Pfarrgemeinden zu grö-ßeren Einheiten zusammen. Auch Per-sonalstellen werden gestrichen. DieGläubigen müssen sich mit Begriffenwie Pfarreiengemeinschaft, pastoralenRäumen oder Kirchgemeindeverbandanfreunden. Traditionelle Bezugsgrö-ßen wie Pfarrei und Pfarrer ver-schwinden vielerorts. Im Kirchenvolksteht dem der Wunsch nach Selbst-ständigkeit der eigenen Gemeindegegenüber. Doch dazu fehlt meistnicht nur die finanzielle Kraft seitensdes Bistums, sondern auch das prie-sterliche Personal. Alternative Model-le der Gemeindeleitung gibt es in dendeutschen Diözesen kaum. Dennochentstehen neue Organisationsstruktu-ren. Mitunter wird von „Teams” ausEhrenamtlichen, Hauptamtlichen undGeistlichen erwartet, dass sie ge-meinsam die Gestaltung der neuenOrdnungen übernehmen.

Das Bistum Speyer fängtgerade ernst an

Im Bistum Speyer begann imHerbst ein Reformprozess. In den kom-menden Monaten sollen die 24 Pfarr-verbände über Vorschläge beraten,bevor am Jahresende eine Entschei-

dung getroffen wird. Die Beschlüssesollen auf einem Diözesanforum ver-abschiedet und dann von Bischof Karl-Heinz Wiesmann in Kraft gesetzt wer-den.

Im Jahr 2015 sollen ein neues Leit-bild für die Seelsorge fertig und eineNeustrukturierung der Pfarreien undDekanate abgeschlossen sein. Ziel isteine stärkere Kooperation der 346Pfarreien, die bislang in 123 Pfarrei-gemeinschaften mit jeweils einem Pfar-rer als Leiter zusammengefasst sind. Infünf Jahren soll es nur noch etwa 60rechtlich selbstständige Pfarreien ge-ben. Zahlenmäßig werden jederdurchschnittlich 8.000 bis 10.000 Ka-tholiken angehören - etwa doppelt soviele wie jetzt in einer Pfarreigemein-schaft. Bislang besteht mit 10 Dekan-aten und 24 Pfarrverbänden eine ArtDoppelstruktur. Künftig soll es nurnoch 10 bis 15 Dekanate geben.

Mainz: Reform abgeschlossen

Im Bistum Mainz wurde bereitsAnfang 2007 eine unter der Über-schrift „Lebendige Gemeinden in er-neuerten pastoralen Einheiten” ste-hende Strukturreform abgeschlossen.In der seit Ende 1983 vom heutigenKardinal Karl Lehmann geleiteten Di-özese bestehen seither 77 Pfarrgrup-pen und 41 Pfarreienverbünde. DieGruppe ist der Zusammenschluss meh-rerer Pfarreien unter Leitung eines Pfar-rers, dem ein pastorales Team zuge-ordnet ist. Der Verbund besteht ausmehreren selbstständigen Gemein-den, die einen eigenen Pfarrer haben.In jeder pastoralen Einheit gibt es ei-nen Seelsorgerat, der für die Koordi-nierung und die Kontinuität in der Zu-sammenarbeit der zusammenge-schlossenen Pfarreien sorgen soll.

Intensives Ringen im Erzbistum Freiburg

Angesichts sinkender Priester- undKatholikenzahlen ist im Erzbistum Frei-burg, Deutschlands zweitgrößter Diö-zese, offenkundig, dass ein bloßesWeiter so in der Organisation derSeelsorgeeinheiten in naher Zukunftnicht mehr tragfähig sein wird. Überdas Wie und Wann der Strukturre-form wird derzeit intensiv gerungen.

Trotz der im Vergleich zu anderenDiözesen noch kleinen Schritte zu ei-ner Reduzierung der Pfarreien, gibt esdoch erhebliche Widerstände in derOrtskirche von Erzbischof Robert Zol-litsch, der auch den Vorsitz im deut-schen Episkopat innehat. Die Vor-schläge der Bistumsleitung, die Ge-meindeverbünde von derzeit 320 aufkünftig 220 zu reduzieren, haben teilsheftige Kritik an der Basis hervorgeru-fen. Viele bezweifeln, dass in immergrößeren Verwaltungseinheiten Kirchevor Ort lebendig bleiben könne. For-derungen der Gläubigen, die bisheri-gen Gemeinden zu erhalten und inEinzelfällen Nicht-Priestern die forma-le Gemeindeleitung zu übertragen,scheinen aber keine Chance zu ha-ben.

Stattdessen setzt das Bistum aufdie „Gemeindeteams”. In diesen sol-len Ehren- und Hauptamtliche ge-meinsam weitreichende Kompetenzenbei der Gestaltung des seelsorglichenAlltags in den Pfarreien und Seelsor-geeinheiten erhalten. Die formale Ge-meindeleitung bleibt beim Priester, deraber viele Aufgaben delegieren kann.Bis zum Sommer soll entschieden wer-den, wie genau diese Teams arbeitensollen. Zollitsch verweist auf die Chan-ce der Reform und hofft auf eine „Ver-lebendigung des Gemeindelebens”.Künftig müssten alle kirchlichen Be-rufsgruppen (Priester, Diakone, Pasto-ralassistenten und Ehrenamtliche) en-ger kooperieren. Und er hat ange-kündigt, in den kommenden Monatenalle Einwände gegen die Reformplä-ne eingehend zu prüfen.

Quelle:KNA-INFORMATIONSDIENST Nr. 3/55.

Jahrgang, 20. Januar 2010, S. 4-6

„Životna filozofijadon Branka Sbutege”

„Životna filozofija don Bran-ka Sbutege” — monodrama, u kojoj glumi Trpimir Jurkić iz Spli-ta, bit će izvedena 25. travnja uInternationales Theater ( Zoo Pasage, Hanauerlandstrasse 5—7,Frankfurt a. M.) u Frankfurtu naMajni s početkom u 19 sati. �

OBAVIJEST

Der Perspektivenwechsel wegvom Misstrauen gegenüber Migran-ten hin zur partnerschaftlichen Ko-operation ist in unseren Gemeindennoch nicht selbstverständlich. Wo ermisslingt, wandern muttersprachlicheKatholiken oft zu Sekten und Freikir-chen ab. Das kann uns nicht gleich-gültig lassen. In den vergangenenJahren ziehen vermehrt Migrantenaus Asien, Afrika und Lateinamerikazu. Dies ist eine neue pastorale Her-ausforderung, aber auch eine Chan-ce der alltäglichen Erfahrbarkeit vonWeltkirche.

Im Zeitalter der Globalisierungwandelt sich Migration vom Ausnah-me- zum Regelfall. Auch die Sozial-struktur der Migranten wird vielge-staltiger und damit anspruchsvoller.Dies erfordert Konzepte interkulturellerPastoral. Nach wie vor haben Kindermit Migrationshintergrund geringereSchulerfolge und damit schlechtereAusbildungs- und Berufschancen. Eh-renamtliche Hausaufgabenbetreuungin den Gemeinden könnte dort weiter-helfen.

Viele Migranten der dritten Gene-ration erleben sich als „Wanderer zwi-schen den Kulturen“. Eine von Ortsge-meinde und Mission gemeinsam ver-antwortete Pastoral ist deshalb insbe-sondere bei der Hinführung der Kinderund Jugendlichen auf Erstbeichte, Erst-kommunion und Firmung bzw. beiTauf- und Ehevorbereitung sowie Ehe-begleitung dringend geboten.

Nach wie vor gilt die Aussage derdeutschen Bischöfe im Integrationspa-pier vom 22. September 2004: „DerUmgang zwischen ausländischen unddeutschen Katholiken in unseren Ge-meinden kann zu einem Motor für einzukunftsweisendes Zusammenleben inder deutschen Einwanderungsgesell-schaft werden. Die Integrationslei-stung und -kompetenz der mutter-sprachlichen Gemeinden muss in die-sem Zusammenhang hervorgehobenwerden.“

ösen Traditionen und Riten, zugleichaber auch die Beheimatung unter demDach der deutschen Ortskirche er-leichtert haben.

Derzeit steht im Rahmen der Pa-storalplanungen der deutschen Diöze-sen auch die Weiterentwicklung derbisherigen Form der Missionen an.Dazu wurde ein Drei-Stufen-Modellentwickelt: Die klassische Mission istweiterhin als „Anlaufstelle“ für die viel-fältigen Bedürfnisse der Migrantennotwendig. Allerdings werden sichAnzahl, Organisationsformen undpastorale Zielsetzungen verändern.Daneben sollen sich unterschiedlichstepersonelle und strukturelle Koopera-tionsformen zwischen deutschsprachi-gen und muttersprachlichen Gemein-den entwickeln.

Wird eine Mission aufgelöst, sol-len deren Gemeindemitglieder als ei-gene muttersprachliche Gemeinschaftmit denselben Rechten - etwa einemSitz im Pfarrgemeinderat - wie anderePfarreigruppen in die Ortspfarrei inte-griert werden. Der Gemeindegottes-dienst wird dann teilweise zweispra-chig gestaltet.


AKTUELLES THEMA

Eine Pastoral für die „Wanderer zwischenden Kulturen“ wird gebraucht

Für Konzepte einer interkulturellenPastoral spricht sich MonsignoreWolfgang Miehle in seinem Gast-

beitrag für die Kirchenzeitung des Erz-bistums Paderborn DOM-Ausgabeaus. Miehle ist Nationaldirektor fürdie Ausländerseelsorge im Sekretariatder Deutschen Bischofskonferenz. DieZuwanderung ist seiner Meinungnach Herausforderung und Cance zu-gleich.

Der deutsch-italienische Anwerbe-vertrag von 1955 markiert den Be-ginn der modernen Arbeitsmigrationnach Deutschland. Die damit ange-stoßenen gesellschaftlichen und kirch-lichen Veränderungen waren damalsnur wenigen bewusst. Tatsächlich wur-de Deutschland ein Einwanderungs-land, auch wenn dies weithin erst mitdem sogenannten Zuwanderungsge-setz von 2005 zur Kenntnis genom-men wurde.

Zurzeit leben in Deutschland 6,75Millionen Ausländer, darunter rund3,2 Millionen Christen (2 MillionenKatholiken, 0,9 Millionen Orthodoxeund Altorientale sowie 0,3 MillionenEvangelische und Freikirchler). Unterden Migranten sind ebenso viele Chri-sten wie Muslime, was in der Öffent-lichkeit kaum bekannt ist. Nach seriö-sen Schätzungen leben weitere ca.0,3 Millionen Katholiken ohne gülti-gen Aufenthaltsstatus in Deutschland.Auch sie haben ein Recht auf pasto-rale Begleitung.

Die katholische Kirche weiß sichgegenüber den Migranten sowohl ei-nem diakonisch-advokatorischen alsauch einem missionarisch-pastoralenAuftrag verpflichtet. Zudem steht fest,dass katholische Zuwanderer durchTaufe und Firmung nicht Gäste, son-dern gleichberechtigte Mitglieder derdeutschen Ortsgemeinden sind.

Es ist eine „pastorale Erfolgsge-schichte“, dass die deutschen Diöze-sen durch die Errichtung von derzeit408 muttersprachlichen Gemeinden(Missionen) für 30 Volks- bzw.Sprachgruppen den katholischen Mi-granten die Pflege der eigenen religi-

Msgr. Wolfgang Miehle hat 1970 die Prie-sterweihe empfangen und ist Priester derDiözese Augsburg. Über 20 Jahre war erStadtpfarrer in einer Arbeiterpfarrei. Von1998 bis 2003 war er KAB-Diözesanprä-ses in Augsburg. Seit 2003 ist er National-direktor für die Ausländerseelsorge im Se-kretariat der Deutschen Bischofskonferenz.

Foto

: A. P

oleg

ubić

Quelle:www.derdom.dewww.derdom.de/Thema.433.0.html

DIE SEELSORGE FÜR KATHOLIKEN ANDERER MUTTERSPRACHEN BENÖTIGT EIN NEUES KONZEPT. MONSIGNOREWOLFGANG MIEHLE IST NATIONALDIREKTOR FÜR DIE AUSLÄNDERSEELSORGE.


ZAGREB 80. rođendan prelata Vladimira StankovićaUsrijedu 24. ožujka prelat mons.

Vladimir Stanković proslavio je80. rođendan. Mons. Stanković je tridesetljeća bio je ravnatelj dušobriž -niš tva Hrvata u inozemstvu i pred -sjednik Hrvatskog Caritasa u danimaDomovinskog rata. Bio je predsjednikviše odbora: Odbora Zagrebačkenadbis kupije za doček Svetoga Oca,Odbora za obnovu Zagrebačke ka-tedrale, Odbora za gradnju Katolič-koga bogoslovnog fakulteta.

Najbliži je suradnik triju kardina-la: bio je osobni tajnik kardinala Fra -nje Šepera i generalni vikar Zagre-bačke nadbiskupije kada su joj na če-lu kardinali Franjo Kuharić i Josip Bo -zanić. Generalni je tajnik Hrvatskogogranka Svjetske konferencije religijeza mir.

To su samo neke od odgovornihdužnosti, a koje ga nikada nisu uda -ljile od rodnog zavičaja. Prepoznalaje to i njegova Kutina i 2008. godinedodijelila mu gradsku Nagradu za ži-votno djelo.

U novije vrijeme zauzetost mons.Stankovića osobita je na dužnosti vo-ditelja Ureda za vezu Zagrebačkenadbiskupije s rimskom postalaturomuz kauzu za beafitikaciju redovnikabrata Ivana Bonifacija Pavletića, ro-đenog u Zbjegovači nedaleko Kutine.

Ovih dana uz 80. obljetnicu rođenjai 54. godinu misništva „Kršćanska sa-dašnjost” objavila je dnevnik mons.Vladimira Stankovića „Biti svećenikpo srcu Isusovu“ iz prve godine nje-gova studija. Iz dana u dan školskegodine 1949/50. tu su mnoga pita -nja koja si autor u opredjeljenju zaduhovno zvanje i u tadašnjim teškimokolnostima za Katoličku Crkvu pos -tavlja. U knjizi na 180 stranica, kojuje uredio don Živko Kustić, često sespominje rodni grad i prilike u njemu,a jedno poglavlje nosi naslov „Ja mo-ram podići ugled Kutini“.

Mons. Stankoviću upućene su če-stitke i zahvale za doprinos na du-hovnom i kulturnom području kutin -skog župnika Dragutina Papića ipred sjednika ogranka Matice hrvat -ske Dragutina Pasarića. Slavljeniku ječestitku uime rodnog grada Kutine iosobno uputio gradonačelnik DavorŽmegač. Čestitku mu je uputio i dele-gat za hrvatsku pastvu u Njemačkojfra Josip Bebić. IKA/A.P.

Snim

ka: I

KA

Vjernici Hrvatskekatoličke misije

Koblenz, koji su ne-davno sa svojim sve-ćenikom vlč. Stjepa -nom Zadravcem ho-dočastili u Rim, vrati-li su se sretni i punidojmova. U zračnojluci Rim dočekao ihje Goran Hranjec,koji je bio čitavo vri-jeme s njima. Prvo suposjetili crkvu sv.Pavla izvan zidina,gdje su se sreli sadrugom skupinom,pomolili se na apos -tolovom grobu te kre-nuli prema hotelu.Posebno je bio zanimljivo razgleda-vanje starog Rima, prekrasnih starina,prelijepih crkava i poznatih trgova.Razgledali su Colosseum, baziliku sv.Petra u okovima, gdje je nadalekopoznati Michelangelov Mojsije, i jošpuno zanimljivosti. Mons. Jure Bog-dan je hodočasnike dočekao u hrvat -

KOBLENZ

skoj crkvi sv. Jeronima gdje ih je upoz-nao o povijesti i važnosti Zavoda.Kasnije je uslijedila ispovjed i sv. mi-sa koju je koncelebrilalo dvanaest sve-čenika na hrvatskom jeziku. Treći danje bio posebno zanimljiv. Posjetili suVatikan, upoznali povijest, ušli su ubaziliku sv. Petra. Slavljena je misa u

kripti na apostolovom grobu Hrvatimaposebno dragog pape Ivana Pavla II.Kasnije je bila prigoda za razgleda-vanje Rima. Posljednjega dana hodo-časnici su posjetili Kalistove katakom-be, gdje je služeno i misno slavlje uzgrobove mučenika.

Jakov Vranković

Mladi iz Koblenza prepoznatljivi po hrvatskoj trobojnici

Hodočašće u Rim

AKTUALNOSTI


Od 800 tisuća psihijatara u svi-jetu njih 800 bavi se psihologi-

jom religioznosti, rekao je dr. fra Ili-ja Živković u predavanju, u srijedu24. veljače u dvorani SjemeništaZmajević u Zadru, u organizaciji za-darske podružnice Hrvatskoga kato-ličkog liječničkog društva. Dr. Živ-ković je održao predavanje o ulozistraha u vjeri i nezdravoj religioz-nosti, među okupljenima bili su sve-ćenici, redovnice, liječnici i zainte-resirana javnost. Kako pastoralnoodgovoriti na neurotične simptomekod vjernika? Ispovijed je najučin-kovitija psihoterapija, istaknuo je dr.Živković. Po tom sakramentu vjernikdobiva opraštanje Boga, podižeglavu, izlazi iz grešnosti i doživljavaoca ljubavi. Ispovijed je ponuda na-de, strpljenja, ohrabrenja. Ispovijedi duhovnost glavne su metode po-moći u psihičkim opterećenjima, re-kao je dr. Živković, želeći da se toživi u župnoj zajednici uz uključe-nost i stručnjaka za psihičku pomoć.Malo psihijatara se bavi religiozno-šću, rekao je predavač govoreći ogranicama religioznosti i psihopato-loških oboljenja. Primjerima je po-kazao kako čovjek doživljava strahod Boga, osjećaj krivnje i religiozneneuroze. Obrazlagao je psihopato-loške elemente kod ljudi koji kanali-ziraju svoju osobnost koristeći religi-ju za promociju svog ega. Neurozaje oboljenje kod kojeg nastaju psihi-

čke smetnje, a nije moguće utvrditipromjene u mozgu, živcima i orga-nizmu. Neuroze su psihički poreme-ćaji kojima je u najvećoj mjeri uzrokpatološki strah. U današnjem druš tvukoje se naziva neurotičnim psihičkaoboljenja vodeća su bolest, a stresrezultira psihosomatskim poremeća-jima. Dr. Živković je upozorio na ne-dovoljno poznavanje vjerskih istinai ponašanja, iskrivljene pojmove ovjeri. Treba više isticati Božju ljubav,nasuprot strahu Božjem. Mnogi nisuinformirani o pravim putovima vjere,malo se zna o kvalitetnom odnosu sBogom. U zapadnoj Europi 47%muškaraca i 53% žena pokazujeneurotične poremećaje. Trend pora-sta psihičkih oboljenja u svijetu je 2%. Dr. Živković je istaknuo da zna-nost svega 3 % poznaje funkcijemozga, od njegovog cjelokupnogkapaciteta koji je, kad bi se razlož-io, veličine 50x70 cm. Mnoge su ne-poznanice znanosti kakva je dina-mika među milijardama neurona.

„Pripadnost religiji nije bitančimbenik neurotičnih simptoma. Krš-ćanske vrijednosti i vjera mogu do-prinijeti uma njenju osjećaja krivnje.Treba izgraditi informirane vjernikekoji u Bogu prepoznaju partnera“,rekao je dr. Živković dodavši da seintrinzična, unutarnja religioznost ži-vi, a ekstrinzična religioznost se po-kazuje izvana, tradicijski. Upozorioje na nedostatke odgoja u kojem se

govori o Bogu koji kažnjava pa galjudi doživljavaju krutim. Eklezioge-ne neuroze su oblici nezrelog pona-šanja, a obuhvaćaju neurotičnu reli-gioznost. U službi su kanaliziranjaosobnih psihičkih poremećaja. Simp-tomi su npr. prezir prema tijelu, pro-turječno ponašanje, agresivnost pre-ma crkvenim autoritetima, ali i ser-vilnost, želja za vlašću i dominaci-jom nad drugima, potreba za druš -tvenim priznanjem i savršenstvom.Nesretno djetinjstvo je uzrok mnogihkasnijih psihičkih poteškoća u živo-tu, rekao je dr. Živković. Jedan oduzroka ekleziogenih neuroza je i re-presivni odgoj u šutnji, zabrani, pri-jetnji, kazni, što vodi oblikovanju ne-prijateljskog stava prema životu.Upozorio je i na neispravno poi-manje kreposti poniznosti koja možepostati i osjećaj inferiornosti čime sepotiče neuroza kod vjernika. Izmeđutoga treba istaknuti jasnu granicu,ističući vrijednost ljudske osobe u Bo-žjim očima. Dr. Živković je definiraoi psihopatološke tipove religioznosti:ovisna religioznost je prisutna kodnezrelih osoba kojima treba uporiš-te za život, navezano vodstvo i ovis-nost o osobi; religioznost koja na-građuje temelji se na formalizmu, iz-vanjskom, službenom ponašanju.Molitva je pritom samo zaziv za po-moć, a religiju se koristi kao sred stvorješavanja vlastitih problema.

IKA

Prema izvještaju „Pobačaj u Europii Španjolskoj”, koje je Španjolski

zavod za obiteljsku politiku 2. ožujkapredstavio u Bruxellesu, s 2.863.649izvršenih i zabilježenih pobačaja u2008. godini u Europi, pobačaj jeglavni uzrok smrtnosti na Staromekontinentu.

U izvješću je istaknuto da bi se de-mografski pad u 27 država Europskeunije sveo na ništicu ako bi se omo-gućilo da se rode sva začeta djeca.Samo je u dvije države Europske uni-je zabranjen pobačaj, u Irskoj i naMalti. U 14 država dopušten je u

određenim okolnostima, a u jedanaestdržava je slobodan.

Svake godine u 27 država Europ -ske unije izvrši se više od milijun i200 tisuća pobačaja. Što je kao dase u razdoblju od tri godine pobiju svistanovnici Milana, Praga ili Münche-na, istaknuto je na predstavljanju, aprenosi Radio Vatikan. Engleska,Francuska, Rumunjska i Italija u pos -ljednjih su petnaest godina na prvommjestu po broju pobačaja. Najvećiporast pobačaja u posljednjih desetgodina zabilježen je u Španjolskoj ito 115 posto. U zemljama Europske

unije svaka peta trudnoća završavapobačajem, a svaki sedmi prekidtrudnoće odnosi se na djevojke dodvadeset godina. Pobačaj je glavniuzročnik smrtnosti: ispred raka, srč-anog udara i prometnih nesreća.

U Europ skoj uniji ima oko šest ipol milijuna osoba iznad 65 godinaviše negoli li osoba do 14 godina.Uzimajući u obzir i države izvan Eu-ropske unije, svake se godine u Euro-pi izvrši i zabilježi oko 2 milijuna i863 tisuće pobačaja, više negoli Rimima stanovnika.

IKA

ZADAR O nezdravoj religioznosti

VATIKAN Pobačaj je glavni uzrok smrtnosti u EuropiPredstavljen izvještaj Španjolskog zavoda za obiteljsku politiku


kica i kćer Marijana boravila je za-jedno na hodočašću. „Oduševljenismo. Vjernici smo i uvijek rado po-mažemo svima potrebitima u domo-vini i ovdje u Njemačkoj.

Drago mi je da smo ovdje u Sve-toj Zemlji kao obitelj, da smo se za-jedno molili na misama, doživjeli pra-vu duhovnu obnovu koja će nam datijoš više snage da svoje uspjehe dije-limo i s drugim ljudima, da još višepomažemo i razumijemo tuđe brige.”

Organizatori hodočašća fra To-mislav Dukić i fra Marinko Vukman ni-su krili zadovoljstvo. Fra Tomislav Du-kić: „Ovo hodočašće u Svetu zemljuje hodočašće svih hodočašća. Našihodočasnici u Svetu Zemlju pokazalisu veliku želju za vlastitom obnovom,ali i za obnovom Crkve i hrvatskoganaroda.”

Fra Marinko Vukman: „Želja jesvakoga Isusova vjernika hodočastitiu njegovu domovinu. Svake godinehrvatski hodočasnici iz Njemačke uvelikom broju hodočaste u SvetuZemlju, a pridružuju im se rado i Ni-jem ci i Talijani, što znači da smo miHrvati u Njemačkoj otvoreni za sveljude dobre volje, one s kojima dije -limo život.”

Biserka Lukan

Socijalni radnik Jakov Marićopremljen sakramentima vjere

preminuo je od srčanog udara uutorak 9. veljače.

Jakov Marić rođen je 5. stu-denoga 1951. godine u NovomSelu kod Odžaka u Bosni i Herce -govini, od oca Stipe i majke Šimi-ce r. Ivanković. Ima sestru Zdenku,koja s obitelji živi u Göppingenu,i Jelenu te braću svećenka fra Iva-na i Marka, koji s obitelji živi ta-kođer u Göppingenu.

Osnovnu školu završio je u Ba-novićima, gdje mu je otac bio naslužbi željezničara. Sjemenišnugimnaziju završio je na Bolu naBraču kod oca dominikanaca.Nakon odsluženja vojnog roka i uvrijeme Hrvatskog proljeća došaoje u Njemačku. U Esslinegnu je di-plomirao socijalnu pedagogiju iradio u socijalnoj službi Njemač-kog Caritasa od 1977. godine,

dakle 33 godine. Oženio se sasuprugom Vesnom r. Mijić.

Ispraćaj je bio u crkvi KristaKralja u Göppingenu 12. veljače,a pokopan je 13. veljače u nagrob lju sv. Ante u Novom Selukod Odžaka.

Tijekom trideset i i tri godinekao socijalni radnik pomagao jemnogim osobama, bez obzira navjersku i nacionalnu pripadnost,ali i svom hrvatskom narodu i do-movini kroz kumanitarnu i svakudrugu pomoć, posebno u danimaDomovinskog rata. Bio je aktivani u svojoj Hrvatskoj katoličkoj za-jednici u Göppingenu. �

††

IN MEMORIAM

Jakov Marić

� Hrvatski dječji folklorni festivalodžat će se u subotu 24. travnja u 15sati u Kultur- und Sportzentrum Mar-tinsee, (Levi-Strauß-Allee 30, 63150Heusenstamm), u organizaciji Hrvat -skoga dušobrižničkog ureda iz Frank-furta.

� Proslava 40. obljetnice Hrvatskekatoličke zajednice Sindelfingen odr -žat će se 17. travnja humanitarnimkoncertom u Stadthalle u Sindelfinge-nu te 18. travnja misnim slavljem ucrkvi Presvetoga Trojstva u Sindelfin-genu koje će predvoditi požeški bis -kup mons. Antun Škvorčević.

� Nacionalni susret hrvatske katoli-čke mladeži održat će se 8. i 9. svi -bnja u Zadru. Više na:

shkm2010.mladi-zadar.com

� Hrvatske svjetske igre održat ćese od 18. do 23. srpnja u Zadru. Vi-še na: www.zadar2010.org

NIZOZEMSKA Posjet delegata o. Bebića hrvatskoj župi

Delegat za hrvatsku pastvu u Nje-mačkoj fra Josip Bebić posjetio

je od petka 26. do nedjelje 28. ve -ljače Hrvatsku katoličku župu sv. Ni-kole Tavelića u Nizozemskoj sa sje-dištem u Rotterdamu, koju vodi fra -njevac Franjevačke provincije BosneSrebrene fra Ivica Jurišić.

Tijekom posjeta održao je u pro-s torijama hrvatske župe zaručničkitečaj kojeg je pohađalo šesnaest pa-

rova iz cijele Nizozemske pripre-majući se za sakrament ženidbe.Delegat o. Bebić je govorio o važ-nosti braka i obitelji.

U nedjelju 28. ožujka o. Bebićje u katedrali sv. Lovre i sv. Eliza beteUgarske u Rotterdamu predvodiomisno slavlje u zajedništvu s o. Juri -šićem. U propovijedi se o. Bebić ta-kođer osvrnuo na važnost braka iobitelji. �

NAJAVE

Putovima vjere, ljubavi, ufanja i na-de, domovinom Isusa Krista, Sve-

tom Zemljom u korizmeno vrijeme, od27. veljače do 6. ožujka, hodočastiloje u organizaciji Hrvatske katoličke mi-sije München i Hrvatske katoličke za-

jednice Sindelfingen — njihovih vodi-telja fra Tomislava Dukića i fra Marin-ka Vukmana, više od 130 hrvatskihvjernika među kojima su osim onih izMünchena i Sindelfingena, bili i oni izFrankfurata, Stuttgarta, Ludwigsburga,Reutlingena, Karlsruhea, zatim Švi-carske, Austrije i domovine Hrvat ske.

Već sama pomisao na putovanjeu mjesta u kojima je živio i djelovaoIsus Krist u svakom vjerniku, ali i čov-jeku budi poseban osjećaj. No, tekdolazak u Svetu Zemlju za hodočas-nike postaje ne samo nezaboravandoživ ljaj, nego i duhovni izazov kojiotvara niz pitanja o vlastitu, ne samopoima nju vjere, nego i životu, obite -lji, druš tvu općenito.Upravo o tim važ -nim pitanjima govorio je dr. fra AnteVučković, profesor na Katoličkom bo-goslovnom fakultetu u Splitu. Pričom,putovanjem kroz biblijsko-povijesnedokumentirane postaje Kristova ži -vota hodočasnike je vodio fra Miros-lav Modrić.

Hodočasnici su prva dva dana ho-dočašća boravili u Kani Galilejskoj,

Nazaretu, Kafarnaumu, na Gori Ta-bor, Tabghi, Tiberiasu. Vozili se bro-dom Galilejskim morem, sjećajući seIsusa, promatrajući prirodne ljepote,plodnu zemlju proročanski nazvanuonom u kojoj „ teče med i mlijeko“. Je-

dan dan proveden je u Betlehemu, tejoš tri u povijesnom, znamenitom, ti-sućljetnom Jeruzalemu, na mjestimagdje je Isus završio svoje „zemaljskoposlanje“. Upravo tu u Jeruzalemu jeIsusov i Marijin grob, crkva Svetoggroba, Kalvarija, Maslinska gora, Ba-zilika Isusove agonije, Getsemanskivrt, Via Dolorosa — Križni put. Ujednoto su i najposjećenija mjesta u Jeruza-lemu, svetom gradu za krš ćane, Žido-ve i muslimane. Tako, stari dio Jeru-zalema krase brojne crkve, džamije isinagoge, hramovi, Zid plača te je idanas pravo bilo, ozračje pradavnih,biblijskih vremena. Vožnja pustinjom,posjet rijeci Jordan, mjestu Kristovakrštenja te Mrtvom moru bili su u zna-ku posljednjeg dana tog po mnogimaputovanja za pam ćenje.

Osim vjerskih nadahnuća, duhov-ne korizmene obnove, to je hodočaš-će okupilo i zbližilo, ljudski i prija-teljski za dulja vremena mnoge svojesudionike. Bilo je to i na simpatičan,dostojanstven način predstavljanjesvoje domovine Hrvatske u svijetu.

Dr. med. sc. Senija Babić, psihi-jatrica na frankfurtskoj klinici sv. Mar-ka o svom sudjelovanju na hodočašćuje kazala: „Ponukalo me na hodočaš-će u Svetu Zemlju nepostojanje odgo-vora na pitanja koja su nastajala u

mom radu s psihičkim bolesnicima.Neki pacijenti ne odgovaraju na me-dikamentnu psihoterapiju. U medi-cinskoj, znanstvenoj psihijatriji još ni-sam došla do odgovora zašto je to ta-ko. Kako sam rođena kao vjernica,poznajem rad franjevaca i svećenika,pomislila sam da bih mogla naći od-govor u duhovnoj dimenziji čovjeka.Dolaskom ovdje u Jeruzalem, pronaš-la sam odgovor na svoja pitanja.”

Supružnici Ante i Margot Morodolaze iz Münchena. Ante Moro jepolitolog po struci, aktivan je član ta-mošnjeg misijskog vijeća, voditelj sku-pine akademičara koja se okuplja utoj najvećoj misiji na svijetu. Da ga jehodočašće oduševilo, potvrdio je rije-čima: „Na hodočašće smo došli su-pruga i ja iz vjerskih razloga. Htjelismo doživjeti blizinu početaka krš -ćanstva, ali i povijest naše vjere. Do-živ jeti hodanje stopama Isusa Krista iosjetiti ovaj čin hodočašća u vrijemekorizme puno mi znači.”

Obitelj vlasnika ugledne tvrtke izReutlingena Ilije Šarića, supruga An-

NAŠE ZAJEDNICE


Hodočašće svih hodočašća

Ispred crkve Kristova groba u Jeruzalemu

SVETA ZEMLJA

dine navršilose sedamde-set godinafra Berislavo-va ži vota idje lova nja,a u tom je povodu želio da ova knji-ga ugleda svjetlo dana. Estetski ob-likovana knjiga s foto grafijama u bo-ji sastoji se od pet dijelova: Iz živo-ta za život, Franjevačka karizma,Putopis u Portugal, Završne poruke iPrikaz knjiga i bib liografija.

Sadržaj valja prepustiti čitate -ljima pa neka oni prosuđujući isči -tavaju fra Berislavovu korablju misli iriječi. Ć. F.


Rezultati Natječaja Silvije Strahimir Kranjčević

KULTURA

Hrvatska matica iseljenika obilježa-va 25 godina održavanja Natje-

čaja „Silvije Strahimir Kranjčević”, saželjom poticanja i podupiranja hrvat -skih iseljenika, i njihovih potomaka uraznim vidovima književnog izraža-vanja. Povjerenstvo u sastavu prof.emeritus Katica Ivanišević, pred sjed -nica, prof. dr. sc. Branka Kalogjera iprof. dr. sc. Estela Banov, članice, ima-lo je zadovoljstvo pročitati i valorizi-rati radove pristigle na Natječaj. To suradovi duboko ukorporirani u društve-ni, ekonomski i politički život zemlje ukojoj hrvatski iseljenici žive iako je no-stalgija za rodnim krajem još prisutna,posebice u poeziji. To je književnostsadašnjosti i budućnosti te uglavnomnema dileme identiteta. Mnogi od tihautora pišu i na jeziku svoje društvenesredine i svojim uradcima pridonosestvaranju mostova među nacionalnimknjiževnostima. Ove godine na Nat-ječaj se javilo 14 autora, a 10 ih pišepoeziju, koja predstavlja žanr koji jenajčešće zastupljen u iseljeničkoj knji-ževnost. Malkica Dugeč iz Njemačkepiše slobodnim stihom dobro sročenupoeziju. Ističemo njezinu pjesmu „Jed-nom, kada budemo mali “. MiroslavČrljenac iz Australije piše poeziju do-moljubne tematike, ali i vrlo emotivnestihove, posebice ističemo njegovupjesmu „Pružam ti ruke i sebe“. ŽeljkoErceg iz SAD-a oslanja se na usmenuknjiževnost. Božena Boška Marčelić iz

SAD-a piše tehnički korektne pjesme.Josipa Klostranec iz Kanade koja osimpjesama od kojih izdvajamo pjesmu„Epitaf“ piše i prozu, pa izdvajamonjezinu kratku priču „Marama“ u kojojdaje sliku svojeg djetinstva u surovim

ličkim uvjetima. Ivan Marijanović deToya iz SAD-a koji veoma uspješno pi-še dječju poeziju kao „Pačići u crenimčarapama“. Njegove pjesme obilujustilskim figurama i oblikuje ih u suvre-menoj versifikaciji. Izdvajamo i vrloemotivnu pjesmu „Iza trepavica“, kaoi pjesmu „Vjerujem“ u kojoj govori oratu i miru na vrlo suptilan način. Ru-dolf Miletich iz SAD-a. Njegov radima svoje mjesto i značenje kao diokorpusa iseljeničkog stvaralaštva, alimože biti relevantan i širem čitatelj -stvu. Adolf Polegubić iz Njemačke jepjesnik erudit. Piše veoma dobru poe-ziju, ističemo pjesmu „Oči zemlje“. Mi-

la Markov Španović osim proze pišei poeziju slobodnim stihom uporablja-jući bogad stvo metafora. Ističemo nje-zinu pjes mu „Zemljo moja“. Josip Zo-rica iz Švedske piše izrazito šarmant-ne pjesme koje gotovo tjeraju čitatel-ja na recitiranje i igru s ritmom. Takavpristup vodi do rizika prevelikog po-jednos tav ljenja, ali pjesnik nije upao utu zamku.

Osim Mile Markov Španović kojaosim poezije piše i prozu, javljaju sejoš 4 autora koji pišu prozu, obrađu-ju univerzalne ljudske teme i interese.Ana Bačić iz Kanade obrađuje temukoja povezuje sadašnjost i prošlost.Rajko Ljubić iz Srbije pokazuje izra-zitu nadarenost i oštrinu zapažanja.Josip Mihović iz Mađarske piše na-dahnuto autobiografske priče doku-mentarne vrijednosti. -Ivan Ott iz Nje-mačke piše priče o životinjama puneduhovitih zapažanja i zapleta. U ro-manu simplificira pristup kompleksnojratnoj tematici.

Prvu nagradu za poeziju dobio jeRudolf Miletich, a prva nagrada zaprozu dodijeljena je Rajku Ljubiću.Plakete Hrvatske matice iseljenika pod ružnice Rijeka dodjeljene su Ani Bačić za prozu i Adolfu Polegubiću zapoeziju. Oboje se ističu suvremenimpristupom tematici, erudicijom i krea-tivnošću.

Predsjednica PovjerenstvaProfessor emeritus Katica Ivanišević

Duhovna vertikala

Hrvatske katoličke misije u in-ozemstvu - fra Berislav Nikić je

djelovao najprije u Münchenu, paTraunreutu te Wuppertalu, Bonnu iposljednjih godina u Ruesselsheimu- ukupno 28 godina - izvršile su veli-čanstvenu ulogu: okupljajući naše lju-de na nedjeljnom bogoslužju, tuma-čeći im riječ Božju, dijeleći im sa-kramente i pružajući im mogućnostda se okupljaju u hrvatskim misijskimcentrima u raznim prigodama, po-sebno vjerskim, kulturnim i zabav-nim, spasile su toliko pojedncima iobiteljima vjeru u Boga, sačuvale ihod moralnog samouništenja i odna-rođivanja. Gotovo tridesetak godina

je fra Berislav proživio i djelovao me-đu hrvatskim vjernicima. Dijelio je ži-vot s hrvatskim i stranim useljenicimate njemačkim vjernicima i poznanici-ma“, tako piše u uvodnoj riječi knjige„Riječ s povodom“ njezin urednikprof. dr. fra Andrija Nikić.

Život je satkan od raznih pojedi-nosti i sitnica. Na povremene izazo-ve fra Berislav Nikić je, u godini pro-slave osamstote obljetnice franjeva-čkog pokreta, odgovarao uglavnomsvojim komentarima. Skup komenta-ra, uglavnom, koji su objavljeni nastranicama Slobodne Dalmacije — iz-danje u Frankfurtu, ukoričen je u knji-zi. Dvanaestog studenoga prošle go-

Fra Berislav Nikić, „Duhovna vertikala — u povodu 800. obljetnice Fra njevačkog reda“,Ružići-Rüsselsheim, 2009., 416 str.

za njih 2008./ 2009.organizirati hr vat skanastava. Pokušali su toostvariti preko Školskeslužbe u Hessenu, alisu dobili odbijenicu sobrazlože njem kako ucijelom Hessenu jošdjeluje sve ga pet hr vat -skih uči telja koje plaćapokrajina Hessen, azapo sleni su s punimra d nim vre menom. Na -kon toga maj ke su pre-ma svome znaju i sklo-

nostima u tom smislu pokušale samenešto učiniti.

Od rujna 2009. godine javila imse učiteljica Smiljana Veselić-Vučinakoja petkom drži nastavu hrvatskog je-zika od 15 do 16.30 sati, u koju su ukl-jučeni predškolci i učenici do 4. raz-reda. U drugoj skupini petkom od16.30 do 18 sati su učenici od 5. do9. razreda. U obe skupine je oko tri-deset petero djece. Valja istaknuti ka-ko školu hrvatskog jezika i igraonicu uBergen-Enkheimu plaćaju isključivo ro-ditelji bez ikakve pomoći njemačke ihrvatske institucionalne razine. Učite -ljica Smiljana je razrednu nastavu zav-

Majke i djeca sudjeluju u kreativnom radu izrade uskrsnihmotiva

INICIJATIVE


FRANKFURT BERGEN-ENKHEIM Pothvat vrijedan potpore

Ono što ne uspiju učinkovito riješi-ti institucije, rješavaju na terenu

pojedinci zahvaljujući svojim odrica -njem i zauzetošću za opće dobro, uovom slučaju dobro uglavnom hrvat -ske djece rođene u Njemačkoj, čiji ro-ditelji nastoje da uz njemački nauče ihrvatski jezik.

Jednu takvu inicijativu pokrenula je2005. godine Monika Adžamić podnazivom CroMaD (Croatia-Majke-Dje-ca) u Frankfurtu Bergen-Enkheimu, aprostorije je ustupio MATZ Mütter-

r šila u Zagrebu, a o ovom novom is kus -tvu ističe: „Kad bi se našlo rješe nje dadržava Hrvatska preko Ministarstvaznanosti, obrazovanja i športa preuz-me školu, kao što je to slučaj u nekimdrugim pokrajinama u Njemačkoj, on-da bi se ovaj problem dugoročnije ri-ješio. Ovako sve ovisi o spremnosti ro-ditelja. Slično se samoinicijativno na-stava održava i u Darmstadtu. Mi smoobavjestili i hrvatsko minis tarstvo, a ta-kođer i Generalni konzulat RH u Frank-

furtu. Radi se na tome da Hrvatskapreuzmne nastavu, ali još uvijek nemapozitivnog rješe nja. To bi se trebalodogoditi ne samo u Bergen-Enkheimu,već u cijeloj pokrajini Hessen, jer nje-mačka strana to više nije u mogućnostiorganizirati, na način kako je to bilodosad. Još neke su pokrajine u sličnojsituaciji. Mislim da bi bio najlakši na-čin da se to postigne da za ovih petpreostalih učitelja hrvatskog jezika ko-je plaća Hessen, tako i dalje ostanedok ne odu u mirovinu, a da se već sa-da pojačaju s dodatnim učiteljima ko-je bi financirala Republika Hrvatska.Nakon odlaska učitelja u mirovinu ko-je financira Hessen, cjelokupnu orga-nizaciju nastave jezika u Hessenu tre-balo bi preuzeti država Hrvatska. Akose ovaj problem na vrijeme ne riješi,bojim se da će biti prekasno“, istak nulaje učiteljica Smiljana Veselić-Vučina.Monika Adža mić ističe kako je važ noda djeca uče hrvatski jezik, a takođerje važno da imaju i priznatu oc je nu ko-ju pritom postignu, a to mogu jedinuuz suradnju s mjerodavnim institucija-ma. Više pojedinosti o CroMaD-u mo-že se dobiti na tel. 01721385563 ilina e-Mail: [email protected]

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

Predškolci i učenici do 4. razreda na nastavi hrvatskog jezika

Dok starija djeca uče hrvatski jezik, za malene se organizira igraonica

Familienzentrum Bergen-Enkheim e.V.na adresi Marktstr. 28. u Bergen-En-kheimu. Valja spomenuti kako je Cro-MaD ujedno i dio programa MATZ-a.Tamo se svakoga petka okupljajuuglavnom hrvatske majke s djecom izFrankfurta i okolice. Za one najmlađeorganizira se igraonica uz pjesmu ikreativni rad, a prigoda je to da maj-ke uz druženje izmjene i iskustva i pro-bleme s kojima se susreću u odgojudjece. Zatekli smo ih kako izrađujupraktične papirnate uskrsne košarice.

S obzirom da je nekoliko djece uz-rastom preraslo igraonicu, a nije bilohrvatske nastave u okolini, pokušala se

SVIJET MLADIH — JUGENDWELT


Mnogi mudri suvremenici su spravom sumnjičavi premaraznoraznim istraživanjima,

čiji se rezultati svaki dan objavljuju unovinama, radiju i televiziji, a pogo-tovo na internetu. Mnoga istraživa njasu naime neozbiljna, neznanstvena,naručena, bez obzira o čemu ili komuse radi. Mnoga se istraživanja, od-nosno rezutati tih istraživanja mani-puliraju u komercijalne, ideološke ilineke druge svrhe. Tako je i s istraži-vanjima o svijetu i životu mladih.

Sex bez ljubavi

O seksualnom životu mladih Ni-zozemaca, govorio je nedavno mini-star za mlade i obitelj A. Rouvoet.„Djevojke se smatraju pukim objek-tom, a seks se često koristi kao zam-jena za nešto drugo. Značenje ljuba-vi u životima današnjih mladih ne igraviše veliku ulogu.” U dokumentarnoj tv-emisiji Sex Sells nizozemske televizijeprikazani su mladići i djevojke u dobiod 12 do 16 godina. „Čini mi se daje kod mnogih tinejdžera ideja i slikao seksu, o prijateljstvu i međusobnimodnosima postala potpuno iskrivljena,a to, uvjeren sam, ne može imatizdrav utjecaj na društvo”, kaže Rou-voet.

Još jedno navodno englesko istra-živanje prvih seksualnih iskustava kodtinejdžerica pokazuje da su one supod velikim pritiskom jer vjeruju da ve-ćina njihovih vršnjakinja već praktici-ra seks. Gotovo trećina tinejdžericakoje su sudjelovale u istraživanju priz-nala je da vršnjakinjama lažu o svomseksualnom iskustvu, a isto toliko njihje i priznalo da ih prijatelji i vršnjacipotiču na seks, da su pod pritiskom tese zbog toga prerano i nespremneupuštaju u seksualne odnose.

Dobra vijest za roditelje

I onda ovih dana jedan hrvatskiportal objavljuje opet rezultate jednogameričkog istraživanja među mladi-ma kao dobru vijest za roditelje. No-vo istraživanje pokazalo je da šes-naestogodišnji momci nisu hormonskipodivljali strojevi koji misle samo naseks, nego ih kao razlog za odlazakna spoj više motiviraju ljubav i veza

koja bi se mogla razviti. Tjelesna priv-lačnost djevojke nije bila glavni od-govor na pitanje. Više od 80 postomladića ustvrdilo je kako im se koddjevojke sviđa njezina osobnost. Iz-gled i želja za boljim upoznavanjemdjevojke bili su drugi najčešći odgo-vori.

Bog je posvetio ljudsko tijelo

Ova tema pogađa i mlade i nji-hove roditelje, ali također i školske,odgojne, društvene i crkvene ustano-ve. I mi smo kršćani djeca ovoga vre-mena. I najkonzervativnijima međunama čine se smiješnima upute i sav-jeti mladima o seksualnom ponašanjus početka pa i sredine protekloga sto -

ljeća. Istinski kršćani, iako djeca ovo-ga vremena, trebaju razlikovati dobrood zla, da ćute gdje je to duh vreme-na protiv temeljnih vjerskih i moralnihnazora. Ni mladi kršćani ne moraju či-niti sve onako kako to svi drugi čine.Tijelo je u Bibliji jedinstvenost tjeles-noga, duhovnoga i duševnoga. U nje-mu stanuju duh i duša. Ono nije samopuka materija, nego puno više. Ono jenačin u kojem pojedinac postoji u svi-jetu. Ono je vidljiva pojava jedne oso-be. Mnogi, i ne samo mladi, imaju da-nas poteškoća upravo s tijelom i vlas -titim izgledom. Rijetko se čovjek možeprihvatiti onakvim kakav jest. Uvijekmu nešto manjka. Ako nešto ne volimona sebi, tada je možda u pitanju na -čin na koji sebe promatramo. Upravotaj način gledanja na sebe može sepromijeniti. Svatko može sebe i svojetijelo početi prihvaćati onakvim kakvojest i početi biti zadovoljan svojomvanjskom pojavom. Bog je već naprvim stranicama Biblije rekao „da“

ljudskom tijelu, kada je stvorio čovje-ka od materije. Reći „da” svome tijelune znači prakticirati, poticati i propa-girati seksualnu raskalašenost. Reći„da” svome tijelu podrazumijeva od-go voran i zreo odnos prema vlasti -tome tijelu, pa i prema Božjem daruseksu alnoga zadovoljstva. Seksualniskan dali zloupotrebe djece i mladih,pa nažalost i od strane pojedinih sve-ćenika i crkvenih službenika dolazeprvotno od bolesnih pojedinaca, kojetreba razotkriti, kazniti i uklonuti od ra-da s djecom i mladima. Pritom valjaizbjeći histeriju i generaliziranje i ne-o pravdano sumnjičiti svakog sveće -nika, oca, ujaka, prijatelja. S drugestrane razlog zloporabe leži i u crkve-nom seksualnom moralu, prepunom ta-bua, u nepotpunom seksualnom od-goju te seksističkom i seksualiziranomsvijetu u posljednjih 40-ak godina,osobito u medijima. U jednom takvomozračju mladima se nije lako snaći.

Važno je međutim znati, da su ti -jelo, sex i ljubav prevažne životne te-me, da je to najveći i najljepši Božjidar svakom čovjeku. Sama Božja Ri -ječ, Isus Krist, je postala tijelom, pos -tala čovjekom poput nas. Bog je i timena najizvrsniji način posvetio ljudskotijelo, koje trebamo njegovati, čuvati,razvijati. Ono je za sv. Pavla „hramDuha Svetoga“. Za tako dragocijendar valja reći hvala darovatelju — Bo-gu. I na koncu nekoliko praktičnih sav-jeta mladima: Ne budite nestrpljivi!Sve u svoje vrijeme! Ne vjerujte vrš -njacima koji se hvale svojim navodnimseksualnim avanturama! Lažu. Ne daj-te se zavesti! Ne predajte se pritiskuokoline i prijatelja. Razgovarajte s ro-diteljima ili s osobama od najvećegapovjerenja otvoreno i na vrijeme o svo-me tijelu, seksu, ljubavi, zdravlju ...Vjerujte njima, a ne istraživanjima! Bu-dite dobri, milosrdni i strpljivi premasebi i svome tijelu. I jedan praktičansavjet roditeljima. Razgovarajte na vri-jeme, otvoreno i o svemu sa svojomdjecom, osobito tinejdžerima. Zab -rane i galama ne pomažu. I vama injima može pomoći samo dobar i pri-jateljski savjet, otvoreni razgovori tevaš uzoran obiteljski i kršćanski životkao i razvijanje svijesti odgovornosti ipoštovanja prema vlastitome tijelu injegovim darovima. T. G.

Tijelo, ljubav, sex i zloporabaRoditelji, razgovarajte na vrijeme, otvoreno i o svemu sa svojom djecom, osobito tinejdžerima.

DJEČJI KUTAK

Napisala i priredila: Željka Čolić

Drage mlade čitateljice i čitatelji!


Posloži slova i dobit ćeš pet uskrsnih pojmova

EĆUNSRKSU

NOČASVE BEIDJENJ

RANSUKS TRAVA

GOSLOVBLANJEJA

� � � � � � � � �

� � � � � � � � � � � � � �

� � � � � � � � � � � �

� � � � � � � � �

� � � �

P roljeće je stiglo, a s njim i vrijeme Uskrsa. Vama i vašima želimo sretani blagoslovljen Uskrs te da se tijekom uskrsnih blagdana dobro odmori-

te. U uskrsnom broju našeg i vašeg lista pripremili smo vam opuštajuće, inadamo se, zanimljivo štivo. Neka vas i dalje prati blagoslov Božji i radost.

1) Drugi naziv za Uskrs?

a) Prasha b) Pashac) Pasba

2) Uskrsna vatra je simbol za

a) nadu i novi životb) oprez i paljenje c) vruće temperature

3) Isusova posljednja večera je bila na?

a) Veliku srijedub) Veliku subotuc) Veliki četvrtak

4) Uskrsna hrvatska tradicijabojanja jaja se zove?a) pisanicab) brisanicac) glagoljica

5) „Kraljice neba“ je najpoznatijahrvatska?

a) uskrsna pričab) uskrsna pjesmac) uskrsna slika

Rješenje:1b, 2a, 3c, 4a, 5b

Pitaliceda je Uskrs u prvim stoljećima bio jedini termin za krštenjedjetetada u Katoličkoj Crkvi svećenik blagoslivlje u uskrsnoj noći svetu vodu za cijelu godinu.da se Veliki petak, Velika subota i Uskrs nazivaju sveto trodnevljeda se tek od 12. stoljeća blagosljivlju jaja, a od 13. stoljećaje tek nastala tradicija bojanja jaja za Uskrs

ZZnnaa ttee ll ii••••

II zzgguubbll jjeennee rr ii jj eečč iiUpiši riječi na odgovarajuće mjesto

Isusa — računanje — slavimo — Otkupitelja —blagdan — prvu — kalendaru — pomičan — punog

Uskrs je najveći _ _ _ _ _ _ _ kršćan stva.Slavi se uskrsnuće _ _ _ _ _ Krista, našeg Spa-sitelja i _ _ _ _ _ _ _ _ _ _.

Uskrs je _ _ _ _ _ _ _ blagdan, zas nivanna lunarnom kalendaru. Na Prvom nicejskom saboru 325.godine službeno je riješeno _ _ _ _ _ _ _ _datuma Uskrsa. Od tada se Uskrs slavi na _ _ _ _nedjelju nakon prvog _ _ _ _ _ pro ljet nog mjeseca. Po tome Uskrs pada po gregorijanskom _ _ _ _ _ _ _ _ _, vrijedećim za za pad -no kršćanstvo, uvijek na nedjelju između 22. ožujka i 25. trav nja. Ove godine Uskrs _ _ _ _ _ _ _ 4. trav nja.

�

SOCIJALNI SAVJETNIK


LJudi bez boravišnog statusa,poznati pod nazivom „ilegal-ni“ odavno su dio Njemačke

stvarnosti. Iza tih ljudi su mnoge ne-poznate sudbine i oni za službenudržavu i politiku ne postoje. Iz strahada ih se ne otkrije i protjera iz Nje-mačke, a djelomice i zbog neznanja,oni ne koriste svoja elementarna ljud -ska prava. Zato se Crkva i njezin Ca-ritas zauzimaju da „ilegalni“ ostvaresvoja temeljna prava i pomažu im unjihovoj teškoj životnoj situaciji. Sva-ka država ima pravo regulirati dose -ljavanje i boravak stranaca na svojemteritoriju.

Njemačka zabranjuje dolazak iboravak strancima, ako za to nemajupotrebnu dozvolu. Legalni ulazak jereguliran viznim sustavom, odnosnodrugim međudržavnim ugovorima.Poznato je da Njemačka provodistriktnu doseljeničku politiku. Done-davno političari nisu prihvaćali stvar-nost da je Njemačka useljenička zem -lja. I nakon donosenja novog zakonao doseljavanju 2005. godine, dose -ljavanje se provodi pod strogom kon-trolom i većini ljudi iz takozvanih tre-ćih zemalja je doseljavanje u Njema-čku ili neku drugu zemlju EuropskeUnije zabranjeno. To vrijedi i za mig -rante koji su u svojim državama biloživotno ili egzistencijalno ugroženi.Doseljavanje takvih ljudi dogada sestoga uglavnom ilegalno, kojekakvimkriminalnim kanalima, za što ti ljudiredovito moraju izdvajati sve što im jeostalo, pa čak riskirati i život. Ako uzvelike poteškoće uspiju ući u Njemač-ku, stalno im prijeti opasnost otkri-vanja i izgona ponajprije u zemlju izkoje su ušli u Njemačku, a onda i da -lje u svoju matičnu zemlju.

Stroge zakonske odredbe, među-tim, ne mogu potpuno spriječiti ile-galni dolazak ljudi, koji su u životnojopasnosti ili trpe druge nedaće u svo-jim zemljama. Zato se te odredbe nebi smjele sužavati na restrikcije. Onemoraju odgovarati humanitarnim stan-dardima tako da i „ilegalnim“ dose -ljenicima u određenom političkom om-jeru omoguće legalne perspektive udostojanstvu i sigurnosti.

Integracija — pomoć„ilegalnima“

Nepovredivost ljudskog dostojanstva

Ljudi bez boravišnog statusa ima-ju prava, koja im ne smiju biti ospo-rena iz straha od otkrivanja i protjeri-vanja. To se prije svega odnosi namedicinske usluge, pravo na zasluže-nu plaću, pravo na pravnu zaštitu ipravo na izobrazbu. Zbog toga Nje-mački Caritas zahtjeva da se u pot-

punosti provode međunarodni pravniinstrumenti kao sto su Konvencije Uje-dinjenih naroda o pravu dijeteta i oputujućim radnicima. Snaga jednedržave i njezinog stanovništva mjerise po tome kako se odnosi premanajslabijim članovima u svojoj sredini.Taj odnos određuje društvenu zajed-nicu i utječe na vlastitu životnu situaci -ju. Stoga Njemački Caritas zahtijevada se „ilegalni“ ne ostave na cijedilu.

Javne ustanove su zakonom obve-zatne uredima za strance prijaviti mig rante bez boravišnog statusa. Na-ravno da to sprječava kontakt tih ljudisa školama i socijalnim uredima i po-goršava i onako lošu situaciju tih ljudi.Zbog toga Crkva i Caritas zahtjevajuda se ograniči obveza prijvaljivanjaod strane škola, socijalnih i matičnihureda te civilnih i radnih sudova. Po-sebno su pogođena djeca „ilegalnih“.Oni doduše imaju pravo na pohađa -nje dječjih vrtića, škola i zanata, ali ihiz straha od otkrivanja ne koriste. Čaki tamo gdje su odgovorni mišljenja dane podliježu obvezi prijavljivanja i neprakticiraju ga, rizik otkrivanja je toli-ki da većina „ilegalnih“ svoju djecu nepušta u škole ili djećje vrtiće. Mislimda nije potrebno opisivati kakve pos -ljedice nastaju za društvo i djecu koja

su isključena iz temeljne izobrazbe.Osnovne potrebe djece moraju biti iz-nad zakonsko-boravišnih odredbi! Tak -vo kršenje dobrobiti djece nespojivo jesa shvaćanjem pravne države. Dalj njaprepreka u životu „ilegalnih“ je ne-moguć pristup zdravstvenoj zaštiti. Zasocijalnu državu je porazno ako nje-zini stanovnici iz straha od protjeri-vanja upadaju u humanitarnu bijedu.

Humanitarna pomoć nesmije biti kažnjiva

Osobe koje humanitarno pomažuilegalnima izlažu se opasnosti da senjihov rad ocijeni kao kažnjivo djelo.Poznato je, da su u pojedinim sluča-jevima već vođene istrage. Potpunoje opravdavajuća potreba da se „pro-fesionalni“ organizatori i „pomagači“pri dolasku ilegalnih osoba krivičnogone. To međutim nikako ne smije vri-je diti za one koji iz humanitarnih raz-loga tim ljudima pružaju prikladnu po-moć. Za liječnike i ostalo medicinskoosoblje je utvrđeno da oni vršeći svo-je zvanje ne podliježu krivičnom go -njenju. Caritas traži isto i za ostale služ be koje pomažu. Svima trebapostati jasno da osobe koje iz huma-nitarnih razloga pomažu ilegalnimane smiju biti kaznjivo gonjene i nesmiju zbog toga imati nikakvih nega-tivnih posljedica.

Što čini Caritas?

Njemački Caritas ne pomaže, nitizagovara ilegalno useljavanje. Među-tim Caritas smatra svojom zada ćomda se u svom političkom radu za uzimada ljudi bez boravišnog statusa mogukoristiti svoja osnovna ljudska prava.Zato su savjetovališta za takve sluča-jeve jedna od važnijih zadaća Cari-tasa. Te službe i ustanove otvorene susvim ljudima. Često nedostaje potreb-no znanje za još konkretniju pomoć.Zbog toga su posebno tražena carita-sova savjetovalista za migrante. Sav-jetovanje ilegalnih nije moguće finan-cirati iz javnih sreds tava, zato je Ca-ritas ovisan o dobrotvornoj pomoćisvojih članova i nečlanova. �

Osobe koje iz humanitarnih razloga pomažu ilegalni-ma ne smiju biti kaznjivo gonjene i ne smiju zbog to-ga imati nikakvih negativnih posljedica.

Njemački Caritas ne poma-že, niti zagovara ilegalnouseljavanje. Međutim Caritassmatra svojom zadaćom dase u svom političkom raduza uzima da ljudi bez bora -viš nog statusa mogu koristitisvoja osnovna ljudska prava.

Piše: Stjepan Herceg

NAGRADNA KRIŽALJKA

Indijskihrast

MariofilSoldo

Slavi seGospodi-nova smrt(Velika…)

Svojstvoonogašto je

sustavno

Pali sena poč.

vazm.bdijenja

BarijKristovapobjedanad smrću

Hvatanjedivljači

… krstaš

Ljubo( latinski )

NovinarkaRičko

Utakne seu utičnicuAnte Vican

Moč -vare

Veliki …

„Tona“Poljo -djelci

TomislavSabljak

Spoj kodvarenja

Brodić,čamac

Kisik

FilmZrinka

Ogreste

Drhtali-ca, hla-detina

Žitko jelo od kuha-nog brašna

Toma Akvinski

Pusti -njak

Pčelinjimužjak

Ruskidirigent Kon dra -

sin

Šarenabrazilska

papiga

Tiganj

Tajland

Aluminij

EduardČalić

Uputa

Izvornakraticaza SAD

Briga odrugima

Mjesto na ko jemse trči

Teni-sačicaCarlson

VinkoNikolić

Nam je -ra,nakana

Štapkojim seboduvolovi

Pratnjapoznateosobe

Ili južniili

sjeverni mag netni

Proizvo -đači ja buka

Salamu-nov …

21. i5.slovoabe -cede

Sok trop skihbiljaka(kaučuk)


HRVATSKI (NAD)BISKUPI

Uskrs Rješenje poslati najkasnijedo 20. travnja

Mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarski

Rođen je 1. ožujka 1941. u Sel-cima, na otoku Braču, od ocaJosipa i majke Nedjeljke-Perice

rođene Jakšić. Gimnaziju i studij te-ologije završio je u Zadru. Za sve-ćenika Hvarske biskupije zaređen je3. srpnja 1966. u Selcima na otokuBraču. Vršio je sljedeće službe: od1966. do 1968. bio je župnik u Pr -žnicima i Gornjem Humcu na otokuBraču; od 1968. do 1971. župnik uVrisniku i Pitvama na otoku Hvaru;od 1971. do 1978. župnik u Vrban-ju i Svirču na otoku Hvaru; od1978. do 1981. župnik u Nerežiš-ćima na otoku Braču; od 1981. do

1989. župnik u Supetru i Škripu naotoku Braču; od 1979. do 1989. ured nik lista Bračka Crkva.

Sveti Otac Ivan Pavao II. imeno-vao ga je hvarskim biskupom 30.ožujka 1989. godine. Za biskupaje zaređen 30. travnja iste godine uHvaru, na otoku Hvaru.

Službe u HBK:— predsjednik Vijeća HBK za mi -sije— član Biskupske komisije za Pa-pinski hrvatski zavod sv. Jeronima uRimu

Izvor: www.hbk.hr

Jedan od najvećih i najslavnijihvelikana hrvatske povijesti, že-stoki ratnik i prvi hrvatski kralj To-

mislav, svojom je velikom mudrošćui ratnim umijećem napravio velikestvari za hrvatski narod. Ujedinio jehrvatske zemlje u jedinstvenu drža-vu koju je pretvorio u snažnu Kra -ljevinu Hrvat sku. Papa Ivan X. u pis-mu iz god. 925. naziva Tomislavahrvatskim kraljem, pa se ta godinasmatra godinom utemeljenja hrvat -skog kraljevstva. Za vrijeme kraljaTomislava, Hrvatska je imala velikui moćnu vojsku, te je pripadala sku-pini najrazvijenijih država tadaš -njeg doba.

Nasljednici kralja Tomislava,njegov mlađi brat Trpimir II. i posli-je njega Krešimir I., uspjeli su odr -žati hrvat sko kraljevstvo na onoj vi-sini kako im ga je Tomislav ostavio. Međutim nakon pre-rane smrti kralja Krešimira I., ban Pribin izaziva unutarnjesukobe za prijestolje, koji će nakon velikih nereda zavr šitiMiroslavovom pogibijom od banove ruke. Hrvatska je

zbog rata oslabila, smanjila se njezina vojska, mornaricase prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Mi-roslavov mlađi brat, kralj Krešimir II. uspio je kasnije do-nekle obnoviti i oporaviti oslabljeno kraljevstvo.

Sinu Krešimira II., Stjepanu Držislavu uspjelo je za vri-jeme 28-godišnje vladavine, dobro ojačati i učvrstiti kra -ljevstvo, ali nakon njegove smrti sve su upropastili njegovisinovi Svetoslav, Krešimir III. i Gojoslav koji su vodili su-kobe za prijestolje.

Tim nesretnim unutarnjim sukobima, Kraljevina Hrvat -ska je doživjela najteži udarac od svog utemeljenja, pa će

zbog gubitka svoje moći u to doba započeti teške i dugo-trajne borbe s Venecijom za Dalmaciju.

Kralja Krešimira III. naslijedio je oko god. 1035. nje-gov nećak Stjepan I. koji je započeo s obnovom Kraljevi-

ne Hrvatske. God. 1058. StjepanaI. naslijedio je njegov sin kralj PetarKrešimir IV. koji je mudrim i lukavimpolitič kim potezima vratio stari sjaji slavu hrvatskoga kraljevstva, te jeujedno i ostvario stoljetni san hrvat -skih vladara, kad je definitivno spo-jio dalmatinske gradove i otoke shrvatskom državom. Od godine1075. do 1089. hrvatskim kralj ev -stvom vlada Zvonimir, kojeg nekismatraju najvećim i najvažnijimhrvatskim kraljem. Kralj Zvonimir sečvrsto povezao s papom GrguromVII., čiji ga je legat okrunio 1075.za kralja Hrvatske i Dalmacije. Ta-kođer je učvrstio crkveno jedinstvo,te je učinio mnogo na promicanjuglagoljice, o čemu svjedoči najvaž-niji spomenik hrvatske glagoljskepismenosti, Bašćanska ploča. Pos-lije Zvonimira, dolazi kralj StjepanII. koji je vladao samo dvije godine,

i to kao razborit i odlučan vladar ko-ji je uspio riješiti neke goruće probleme ondašnjeg hrvat -skog političkog života. Odmah nakon njegove smrti po-četkom godine 1091. nastali su veliki neredi u Hrvatskoj,pa je tako smrt posljednjeg Trpimirovića imala kobne pos -ljedice za hrvatski narod i hrvatsku državu. Naime, Jele-na žena kralja Zvonimira i sestra ugarskog kralja Ladis-lava, uspjela je sa svojim „igračima“ ostvariti svoju željuda hrvatskim vladarom postane njen brat. Posljednji kraljhrvatske krvi Petar, poginuo je u boju godine 1097. na sje-vernom podnožju Gvozda, danas Petrova gora.

http://krk.fcpages.com/hr/pov/kralj.html

IZ HRVATSKE POVIJESTI


O. Iveković, „Krunidba kralja Tomislava“

Kraljevina Hrvatska

F. Quiquerez, „Krunidba kralja Zvonimira“

ŠALE — SAVJETI — RECEPTI

Z A R U Č N I K �� T E S A RU L O G A �� Z L O �� L L �� TB O D �� U L E �� S K I J E�� P O R A �� O T O R E J A ��

J A S E N O V I N A �� E R OO T �� D I �� M A G �� LS I L A N �� O M A M AI J A R �� T O T A LP A R I Z �� A N I T A

toga, ako bi se višak vode mogao lakšeocjediti, gredi ce bi trebale biti izdignu-te od razine tla desetak centimetara.

U proljeće, nakon što više nemaopasnosti od mraza, orezuju se ruže.Najprije je potrebno pregledati biljkute oštrim vrtlarskim škarama odrezatigrančice koje izgledaju bolesno i zakr -žljalo, a nakon toga i one koje se me -đusobno križaju. Ako je unutraš njostgrma gusta i nepregledna, prorijediteje kako bi sve grane imale dovoljnosvjetla i jednake uvjete za rast i razvoj.Snažnije izboje možete prikratiti takoda tri do četiri najdonja pupa os ta vite.Važno je imati na umu da zadnji puptreba „gledati” prema van jer će takavsmjer rasta imati novi izboj. U slučajuda zadnji pup „gleda” prema unutra,mlada grana rast će prema unutraš -njosti grma što će opet dovesti do križ-a nja. Nadalje, suhe, odumrle grane tre-ba do kraja ukloniti, kao i one koje iz-bijaju ispod mjesta cijep ljenja ruže ili izsamog korijena jer one neće cvjetati, asamo iscrpljuju biljku.

Irina Gomaz, dipl. ing. agr.

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA


Nagrađena: Marija Lovrić-Holenda, Giessen

Mujo lovacUhvatio Mujo medvjeda u lo-

vu kad naiđe Haso, te pita ga: — Kako si ga uhvatio? — Lako, pucao sam sto puta! — I koliko si ga puta pogodio? — Nijednom,umro je od smijeha!

Šutnja— Nitko nije sasvim obrazovan,sve dok ne nauči šutjeti!

Hobotnica naimotski način

Sastojci: 1 manje janje (do 15kg); 1 veća hobotnica (cca 2 kg);krumpir.

Priprema: Dok se janje vrti naražnju, hobotnica se kuha s krum-pirima u puno vode i posoljeno.Kad je hobotnica gotova, a janjepečeno, izvade se krumpiri, vodaprolije, a hobotnica baci mačka-ma. Janje servirati uz hladno pivo.

Glazba— Koji su sigurni znaci smrti? — Limena glazba.

Ljevak — dešnjak— Kako se zove osoba koja je iljevak i dešnjak? — Lješnjak!

HajdukPita sin tatu:

— Tata, tata kada je Hajdukzadnji put bija prvak?

Na to će tata: — Ne znan, sine. Pitaj didu ilipradidu.

HamletDvije dame kupuju karte za

kazalište.— ZaHamleta?,upita blagajnica. — Ma ne, za nas dvije!

Šefovi— Šefovi su kao oblaci, čim odudan je prekrasan!

Priprema vrta za proljeće

Uslučaju da ste u jesen pravilno pre-kopali tlo, ono je tijekom zimske

hladnoće dovoljno promrzlo i pobolj ša -lo svoju strukturu te će biti spremno zauređenje i daljnje radove. Možete gaprekopati i u proljeće kada to vre-menske prilike dopuste, i to ručno ilipo moću motornih kopačica, poput Vi-king kopačice VH 540 čije je rukova -nje osobito jednostavno. Osim toga,danas se na tržištu mogu naći različitikombinirani uređaji, poput Stihl Kom bi -Systema koji pored prekopavanja tlasluži i određenim drugim rado vima po-put rezanja živice, rezanja grana navećim visinama, kosidbe i slič no.

Želite li oblikovati gredice na koji -ma ćete uzgajati cvijeće ili povrće, tloćete najprije morati usitniti. Dimenzijegredica možete odrediti sami iako jepotrebno pridržavati se određenih pra-vila. Naime, širina mora biti tolika dase s obje strane gredice lako može doh-vatiti sredina, odnosno, da vam sve po-sađene biljke budu na dohvat ruke. Uo-bičajena širina nije veća od 1,5 m, dokcvjetne gredice mogu biti i uže. Osim

Unatoč tome što su mu posvuda go-vedina i vino glavni sastojci, on

ima stotinu lica. Bez njega se ne mo-že zamisliti ni najjednostavniji gablec,ali ni najrafiniranije slavlje, i to po po-noći, da „presiječe” napornu i obilnuvečeru.

Sastojci za 4 osobe: 500 g gove-dine, kim, lovor, crvena mljevena pa-prika, sol, 50 ml ulja,200 g krumpira,200 ml bijelog vina, 60 g Dvos trukogkoncentrata rajčice Pod ravka, 4 gla-vice luka, 1 žlica Vegete.

Priprema: Meso narežite nakomadiće podjednake veličinepa ga popecite na ulju. Zatim gaizvadite pa na istoj masnoći po-pecite nasjeckani luk, dodajtepopečeno meso, lovor, kim i Ve-ge tu te nastavite pirjati povre-meno podlijevajući vodom ili ju-hom. Pred kraj pirjanja po pot -rebi malo posolite, dodajte crve-nu mljevenu papriku, koncentratrajčice, vino i krumpir narezanna kockice. Kuhajte dalje dokkrumpir i meso ne omekšaju.

Posluživanje: Vinski gulašposlužite uz salatu od kupusa.

Vinski gulaš

Savjet: Većom količinom luka po-stižete bolju gustoću umaka, ali pri pe-čenju pripazite da luk ne zagori jer bitada gulaš postao gorkast.

Izvor: www.coolinarika.com

Dolaskom toplijih dana i buđenjem prirode započinju i radovi u vrtu.

Documents

KROATENSEELSORGE - to je igra, to veselje, lebendige gemeinde …kroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz04... · 2019-06-29 · nosti, a vječnost samo dvije: nebo ili