SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................2

TEMATSKI PRIKAZ LJETOPISA............................................................4

BAŠESKIJINO MATERIJALNO STANJE I HRANA U SARJEVU.......5

DEMONSTRACIJE ŽENA I DJECE.........................................................6

KUGA..........................................................................................................8

O BOSANSKOM SVIJETU........................................................................8

NEKROLOGIJ.............................................................................................9

ZAKLJUČAK.............................................................................................10

1

Uvod

O sarajevskom ljetopiscu, Mula Mustafi Bašeskiji,  sa pjesničkim pseudonimom

Ševki, znamo samo onoliko koliko je on zabilježio u svom Ljetopisu. Rođen je

1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri

—hodže. Još uvijek nije ustanovljen datum kad je umro. Većina autora koji su

pisali o Bašeskiji smatraju da se to zbilo 1803., dok Muderizović smatra da je

Bašeskija umro 1805. godine što bi se moglo zaključiti i na osnovu samog

Ljetopisa. Međutim, prema najnovijim istraživanjima ustanovljeno je da je Mula

Mustafa Bašeskija umro 18.8.1809.god. Bio je jedan on onih kojima je

obrazovanje bilo jedan od najviših ciljeva. Najprije se obrazovao u mektebu kod

hodže Sulejman-efendije, gdje se isticao među svojim vršnjacima. Poslije je

izučio i kazaski zanat kod majstora Šahinbašića i Mahmuta Zaimovića. O

majstoru Šahinpašiću baš i nema riječi hvale. Ipak, Mula Mustafa Bašeskija se

nije bavio kazaskim zanatom. 1757. godine postavljen je za sibjan-mualima u

mektebu kod Ferhadije džamije. Nakon dvije godine primio se dužnosti imama i

hatiba Buzadži hadži-Hasanove džamije. 1763. godine on postaje narodni pisar jer

se nije zadovoljio ni islamskom službom. Narodno pisanje će od tada biti njegovo

glavno zanimanje. Zbog pisarskih poslova iznajmio je jedan dućan, poslije i drugi,

gdje je sastavljao pisma, molbe, potvrde, žalbe i dr. nepismenom svijetu. Lično

obrazovanje on ni tada ne napušta, te sluša predavanja o šerijatskom pravu i

astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Muhamed-Razi

Velihodžića. Zatim izučava i tesawwuf i stupa u derviški red Kaderija. Pored

pisarskih poslova u dućanu podučavao je i učenike medrese i druge osobe o

arapskoj kaligrafiji i šerijatskom nasljednom pravu. U Ljetopisu je ostavio

nekoliko podataka i o svojoj porodici. Otac Ahmed mu je umro dok je još bio

dijete, a majka mu se preudala za nekog mutapćiju i umrla od kapi 1772. god.

2

Mula Mustafa Bašeskija se oženio vrlo mlad sa Safijom, s kojom je dobio

desetero djece. Bašeskiju su nadživjeli samo jedna kći i sin Mustafa. 1760. godine

putovao je u Beograd radi sređivanja poslova oko ostavštine njegovog ujaka.

Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac se odselio iz Sarajeva u

Zgošću kod Kaknja, ali se brzo vratio u Sarajevo. Pred samu smrt postao je

službenik Husrev-begovog vakufa primivši se dužnosti džuzhana.

3

Tematski prikaz Ljetopisa

Pisarska djelatnost navest će Mula Mustafu Bašeskiju da započne s pisanjem svog

Ljetopisa. Pisao ga je od 1756. pa sve do 1805.godine, tj. nekoliko godina prije

smrti. Međutim, on je u svom djelu pisao i događaje koji su se zbili desetak

godina prije. Tako da to djelo svjedoči o šezdeset godina historije Sarajeva i

Bosne i Hercegovine. Ljetopis zaprema oko 400 stranica štampanog teksta većeg

formata. Prema sadržaju, sastoji se od dva dijela.

Glavni dio sačinjavaju najznačajniji događaji koje je Bašeskija bilježio od 1746.

do 1757. godine, a zatim, sistematski, iz godine u godinu, piše najviše o Sarajevu,

a i o Bosni i Hercegovini. Zapisi u posljednim godinama su veoma kratki.

Bašeskija je teško obolio i više nije mogao da bilježi kao ranije.

“U ovoj godini mene siromaha je dohvatila kap, pa usljed toga nisam ni bilježio

umrle osobe, a bilo ih je mnogo. Doduše nisam se ni raspitivao ni zanimao za to.

Meni je mnogo godina, prevalio sam sedamdesetu.” (Bašeskija. 1987: 352)

U okviru ovog djela Bašeskija donosi i popis sarajevskih mahala onako kako su se

one u njegovo vrijeme zvale. Neki nazivi mahala su ostali sačuvani, a neki su

ostali samo u sjećanju Sarajlija.

Drugi dio Ljetopisa sadrži pjesme, hićaje (kratke priče) i anegdote, tumačenja

snova, te neke događaje iz svjetske historije.

Zapis o godinama počinje pregledom značajnih događaja koji su se zbili, o

vremenskim prilikama, socijalnim i političkim stanjima, interesantnim ljudima,

njihovim zanimanjima, običajima, načinu života, odijevanju, zabavama, o

potresima, požarima, nasiljima itd. Iza predstavljenih uvodnih, širih zapisa slijedi

4

nekrologij – sasvim kratki ili nešto širi zapis o umrlim Sarajlijama. Mula Mustafa

Bašeskija događaje i ljude gleda upravo kao čovjek koji ih i subjektivno

doživljava. On ima uočljivu moć zapažanja karakterističnih detalja. Vijesti u

Ljetopisu raznovrsne su prirode. Mula Mustafa živo prati sve događaje i pojave.

Ono što je bitno istaći jeste činjenica da Ljetopis pruža veoma zanimljivu građu

za historiju našeg i osmanskoturskog jezika. To je prava riznica zanimljivih

podataka za historiju Sarajeva, Bosne i Hercegovine, pa i šire. On je interesantan

izvor za istraživače političke, ekonomske, društvene, kulturne, i književne

historije, za razvoj zanatstva i trgovine, urbanizma i načina života, za folklor,

nošnje, za historiju medicine i farmakologije, za proučavanje naših naravi,

vjerovanja, običaja... U njemu ima mnogo mudrih izreka i zaključaka koji su

rezultat koliko našeg narodnog duha, toliko i životnog iskustva i umnosti

Bašeskije.

Bašeskijino materijalno stanje i hrana u Sarajevu

“Sumnjati u to da li Bog daje nafaku, isto je što i sumnjati u Božije jedinstvo. Ja

siromah, pisar Ševki Mula Mustafa, imam i hatib Buzadži hadži-Hasanove

džamije, jedne noći, nakon što sam sa svojom porodicom večerao, počeo sam

misliti o tome šta li ću i da li ću večerati sljedeći dan. Nisam bio bogat čovjek,

zimska zaliha se potrošila, a ja nisam imao novaca. U tom razmišljanju koje mi

nije dalo da spavam, oslonio sam se na Boga koji me je kao i moju porodicu i do

sada opskrbljavao. To se dogodilo na koncu Erbeina (koncem januara mjeseca),

kada je bio najkraći dan i sunce se nalazilo na prekretnici. I zaista, sljedećih dana,

kada sam dolazio kući, imao sam za večeru:

5

Prvu noć guzelmu pitu i tutmač

drugu noć mandru,

treću noć vruću halvu i proso s medom,

četvrta noć bulgur čorbu i džiger ćevap,

petu noć širden, sir i hljeb,

šestu noć kupus s mesom, sedmu noć ćevap i kupusnu čorbu,

osmu noć guzelma pitu,

devetu noć tarhana čorbu,

desetu noć ćevap s vrućom kukuruzom i

jedanaestu noć ćevap s jarinom čorbom i tako dalje.” (Bašeskija. 1987:442)

Na početku Mula Mustafa Bašeskija nas upoznaje sa svojim zvanjem i

materijalnim stanjem, ali i neospornom vjerom u Boga, te nadom da će mu Bog

pomoći i izbaviti ga iz stanja siromaštva. I doista, njegove nade i želje se

ispunjavaju.

Guzelma (đuzelma) – vrsta slatke pite, mandra – pura, kačamak, bulgur,

bungur - skuhana, osušena pa odstupana pšenica, širden (bumbar) –

isjeckana i popržena džigerica sa kuhanom rižom i začinima, savijena u

braviju plućnu maramicu i tako pečena, tarhana – nadošlo. izmrvljeno pa

osušeno tijesto za supu.

Demonstracije žena i djece

“Najednom se nenadano u dvorištu Begove džamije pod lipom pojavi četiri-pet žena koje, poslije završenog klanjanja podne-namaza, povikaše da su siromašne,

6

da nema i ne može se dobiti mesa, svijeća, ni masla, a, i ako ima, sve je skupo. Ove žene zahtijevaju da gradski ajani postave red i poredak i konačno pozvašesvijet da idu na mehkemu kuda se zaista svijet zaputi. Međutim, u mehkemi ne nađoše mula-efendiju, jer on bijaše otišao u Travnik. U mehkemi nađoše zamjenika Mustafa-efendiju Hadžimusića, dvojicu kadija i nekoliko bašeskija na koje hudi sijedi neznalice navališe i nogama ispreturaše peštahte i usljed velike stiske od pilava napraviše hlapu. Svi redom, šta je kome na usta dolazilo, psovahu ajane: ‘Gdje je mito koje ste uzeli od dželepčija i mumdžija za muftijin mahzar? Nasilnici, dajte nam taj svoj mahzar kojim tražite da se ubije Mehmed-efendija Fojničanin! Gdje je, neka izađe na vidjelo taj vaš junak koji je mahzar sastavio?’ Masa uhvati janjičarskog agu, koji, zbunivši se, nije znao ni lijevo ni desno i bijaše poput mrtvaca. Sa svih strana djeca navale kamenjem na neke otvorene dućane, pa ih vlasnici moradoše zatvoroiti. Sutra je osvanuo pazarni dan i neki otvoriše dućane, ali žene, djeca i skoro sva čaršija ne okaniše se nego opet poslije podne počeše tražiti da im se uruči mahzar, kojim je traženo smaknuće Mehmed-efendije. Povikaše da Mehmed-efendija nije ništa kriv: ‘Gdje je njegov mahzar? Brzo gapokažite!’ Svjetina navali na kuće mladog naočitog age Gnjide, koje su se nalazile prema Husrev-begovom hamamu. Nemajući drugog izlaza, stražari donesoše iz muftijine kuće mahzar i baciše ga kroz prozor na ulicu. Radi agine sigurnosti i sigurnosti njegovih gosta, straža opali iz pušaka nekoliko hitaca, a pobunjene žene i djeca rastjeraše toljagama. Međutim, ovi odmah odoše u harem Careve džamije i o ovome izvijestiše u čaršiji. Na to svi kao jedan navale na aginu kapiju i razlupaju mu prozore. Od svega ovoga se age, koji su se nalazili u sobama, prepadoše kao od Azraila i, razorivši jedan zid, pobjegoše, pa se tako osramotiše.” (Bašeskija. 1987: 97)Ovo je jedan od uvodnih zapisa za godinu 1770/1771.

Ajani – funkcioneri lokalne uprave u 18. st., mehkema – sud, sudska zgrada, bašeskija – stari, isluženi janjičar, peštahta – klupa, stolić za pisanje, dželpečija – trgovac stokom, mumdžija – svjećar, mahzar – molba ili tužba, peticija upućena iz naroda višim vlastima, Azrail – anđeo smrti.

7

Kuga

Napade na nevjernijke Bašeskija drži predznakom kuge koja je za njegova života

dva puta harala Sarajevom.

“U ovoj godini pade dobar i velik snijeg. Djeca se po čaršiji grudahu i vrijeđahu

Židove i kršćane, tako da dosad ovakve neodgojenosti nisam vidio. I ovaj slučaj,

Bog zna, je predznak kuge, jer raja proklinje, a u tome ima i neka Božija

mudrost.” (Bašeskija. 1987:190)

U ovom odlomku ljetopisac, kao i na još desetak mjesta, kugu doživljava kao

najstrašniju kaznu koja dolazi zbog kršenja vjerskih zakona, pa makar se u ulozi

prekršitelja nalazila i djeca.

O bosanskom svijetu

“Bosanski svijet je čudnovati svijet, naivan je i neznalica, sličan ovci. Ako,

naprimjer, neko nekoga pohvali, pa bilo to paša ili ma ko drugi, svi ga u tom

počnu slijediti, i to ide kao lanac. Međutim, ako domalo iza toga istoga neko

pokudi, i opet ga slijede.” (Bašeskija. 1987:277)

U vrijeme odlaska na vojne:

“Krađa nije bilo zato što nije bilo kradljivaca, a ne zato što su kuće čuvane.

Bošnjaci su u tom pogledu u odnosu na druge narode kao anđeli...” (Bašeskija

1987:267)

8

“Sarajlije su bile podijeljene na više stranki zbog toga što je mnogo ljudi željelo

da budu ajani. Tako su age sačinjavali dvije grupe, a razmirice među bašeskijama,

ljudima iz čaršije, kadijama zapovjednicima, bile su povod mnogim glupostima i

ludostima, i to takvima kojima bi se čak i deve smijale. Bošnjaci su, kratko

rečeno, razboriti ljudi.” (Bašeskija. 1987:266)

Nekrologij

Nekrologij su sasvim kratki ili nešto širi, ali najčešće lapidarni, slikoviti, smrtni

zapisi o umrlim Sarajlijama. Bašeskija je dao svom Ljetopisu mnoštvo

zanimljivih i različitih portreta i tipičnih likova. Mehmed Mujezinović kaže daje

Bašeskija toliko sposoban u opisivanju da bi slikar mogao po Bašeskijinom opisu

prenijeti na platno. Imao je uočljivu moć zapažanja karakterističnih detalja

ličnosti, koji ih slikovito izdvajaju i predtavljaju. Ne vodi se onom pričom “o

mrtvima sve najbolje”. Svaki njegov lik je živ i stvaran, pred našim očima.

“Sasvim stari čoban Šahin. Na sebi je imao samo jednu odjeću od abe, otvorenih

prsa, pečen čovjek, izdržljiv na studen, nasmijana lica, siromašan i strpljiv. Kratko

rečeno, u svojoj sedamdesetoj ili devedesetoj godini nije mu ništa smetalo, ni

kiša, ni snijeg, pri siječenju drva; dobar čovjek. Kada bi s kim razgovarao, smijao

se.” (Bašeskija. 1987:172)

9

Zaključak

Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije je, zasigurno, prava riznica vanredno značajnih i

zanimljivih podataka za historiju Sarajeva, Bosne i Hercegovine, pa i šire.

Mehmed Mujezinović kaže da je Bašeskija pouzdan i objektivan ljetopisac, te da

događaje bilježi svjesno i tačno onako kako su se dogodili. S obzirom da je

pouzdan, njegovim podacima i vijestima možemo pokloniti pažnju. Bašeskija sve

događaje popraćuje svojim komentarima, često na kritički način, osuđujući ono

što je negativno i neljudsko, ali uz određenu dozu vedrog humora. Ali, on je

umjeren. Nije zajdeljiv ni kapriciozan. Kod Bašeskije je uvijek prisutna

humanost, čovjekoljublje i druge pozitivne ljudske osobine. U to se čovjek može

uvjeriti ako pročita Ljetopis od početka do kraja.

10

Literatura

Bašeskija, M. M. (1987) Ljetopis, Sarajevo.

Duraković, E., Duraković, E., Nametak, F. (1998.) Bošnjačka književnost u

književnoj kritici, Alef, Sarajevo.

Ljubović, A., Grozdanić, S. (1995) Prozna književnost Bosne i Hercegovine na

orijentalnim jezicima, Orijentalni institut, Sarajevo.

Spahić, V. (2005) Vrt Bašeskija, bosniaARS, Tuzla.

11