1

Ono �to nazivamo znanost pribli�ava se sve vi�e uèenju istoènjaèke filozofije i religije da stvarnost kao takva ne postoji

KVANTNA PSIHOLOGIJA

"Schrodingerova maèka" je stavljena u kavez. U kavezu je naprava koja mo�e ispustiti plin i odmah ubiti maèku. Kutija je zapeèaãena i eksperiment poèinje. Trenutak kasnije, maèka je mo�da mrtva, a mo�da nije. Pitanje je, bez da pogledamo... U èovjekovom neprekidnom traganju za razumjevanjem svjeta koji opa�a izvan sebe, kao i unutarnjeg svijeta do�ivljavanja, stalno se ide naprijed. Stvaraju se nove teorije, mijenjaju ili napu�taju stara shvaãanja. U tom razvoju dolazi do pribli�avanja i preklapanja razlièitih podruèja, pa i takvih naizgled opreènih svjetonazora kao �to su fizika i istoènjaèki misticizam. Ono �to nazivamo znanost pribli�ava se sve vi�e shvaãanju koje veã tisuãama godina uèi istoènjaèke filozofije i religije - stvarnost kao takva ne postoji. Ne postoje opãe va�eãi prirodni i fizikalni zakoni. Mi sami, kao ljudi nosimo u sebi neogranièene potencijale i moguãnosti, kakve i ne slutimo. Svako nastojanje da tu beskonaènu, kreativnu ekspanziju uklopimo u statiènu teoriju, proiza�lu iz racionalnog, kauzalnog mi�ljenja, je besmisleno. To istovremeno ne dovodi u pitanje vrijednosti svih teorija znanosti i ostalih podruèja ljudskog djelovanja - svaka od njih, shvaãena kao dio, dinamièkog slijeda, ima svoju validnost u okviru koncepta kojim je definirana. Max Planck, otac kvantne mehanike, napisao je : "Znanost...znaèi neumorno nastojanje i kontinuiran, progresivni razvoj prema cilju koji poetska intuicija mo�e shvatiti, ali intelekt nikada ne mo�e u potpunosti pojmiti. Na podruèju psihologije, kvantni pogled na svijet, ili nova paradigma, uèi nas da sami stvaramo i rastvaramo svoju realnost. Istina o svakome od nas je da se na� �ivot �iri u sve veãim poljima do�ivljavanja. Neogranièena je energija, informacija i inteligencija koncentrirana u egzistenciji jedne osobe. U fizièkoj formi, ta beskonaèna kreativnost utjelovljena je u stanicama. U svom latentnom obliku izra�ena je u ti�ini uma, praznini koja je u stvari punoãa neizreèenih moguãih znaèenja, moguãih istina, moguãih kreacija. �to je zajednièko fizici i prosvjetljenju? Naizgled pripadaju odvojenim podruèjima. Fizika pripada izvanjskom svijetu fizièkih fenomena, dok prosvjetljenje unutarnjem svijetu percepcije. No kada pogledamo izbliza, one i nisu tako daleko jedna od druge kako se na prvi pogled èini. Samo putem percepcije mo�emo opa�ati fizièke fenomene. Prosvjetljenje sadr�i odvajanje od koncepata (velova neznanja) kako bi direktno do�ivjeli neizrecivu prirodu realnosti. U noveli Hermana Hessea "Siddharta"; Siddharta u potrazi za prosvjetljenjem dolazi do Svete Rijeke, gdje èuje �apat unutarnjeg glasa "Voli ovu

rijeku, uèi od nje, ostani uz nju." I tako Siddharta ostaje uz rijeku. Na kraju knjige, njegov stari prijateljl Vasudeva razgovara sa njim : " Rijeka je svugdje istovremeno, na izvoru i

id38638109 pdfMachine by Broadgun Software - a great PDF writer! - a great PDF creator! - http://www.pdfmachine.com http://www.broadgun.com

2

na vodopadu, u viru, u oceanu u zemlji planine..." �ivot je poput te rijeke... sve je prisutno u isto vrijeme - Siddharta djeèak, Siddharta zreo èovjek, Siddharta starac, razdvojeni samo sjenama a ne realno�ãu." Svi spiritualni pravci istièu da vrijeme i prostor, onakve kakvim ih mi do�ivljavamo zapravo ne postoje. Oni su nama potrebni radi na�eg funkcionisanja, te smo ih stoga i stvorili. Jedan od najveãih fizièara svih vremena Albert Eisteinne govori o vremenu i prostoru kao zasebnim dimenzijama, veã uvodi pojam prostor-vrijeme. Kontinuum prostor-vrijeme po njemu mo�emo zamisliti kao bre�uljkasti piedio u prirodi. Bre�uljci su uvjetovani materijom. U predjelima gdje nema materije znaèajne velièine kontinuum vrijeme-prostor izgleda kao ravnina. Nediferencirana realnost je ova ista realnost koje smo dio i sada, te ãemo uvjek biti njen dio, samo �to je sad gledamo drukèije nego je gledamo kao prosvetljeno biãe. Prema istoènjaèkim shvaãanjima svijet materije je relativan svijet i svijet iluzija. Iluzija ne u smislu da ne postoji, veã da ga ne vidimo onakvim kakav jeste. Prema filozofiji prosvjetljenja sve je simbol. Realnost simbola je realnost iluzija, no to je realnost u kojoj �ivimo. Fizièki svijet kakvim ga do�ivljavaju ljudi koji nisu prosvijetljeni sastoji se od mnogo odvojenih dijelova. No mistici diljem svijeta uèe nas da su svi ti odvojeni dijelovi svemira zapravo jedno - manifestacija iste cjeline. Trenutak prosvjetljenja (samadhi, satori, kozmièka svijest...) jest trenutak do�ivljaja tog jedinstva. I prosvjetljenje i kvantna fizika zahtijevaju mijenjanje uobièajenih koncepata, napu�tanje uobièajenih misaonih procesa i prebacivanje na ono �ta je ispod toga. Prosvjetljenje je stanje, i kao sva stanja ono je neopisivo. Èesta je zabluda poistovjeãivanje opisa stanja sa samim stanjem. Npr. poku�ajmo opisati sreãu. Nemoguãe je. Mo�emo govoriti o njoj, opisivati percepcije i akcije koje obièno idu uz stanje sreãe, no samu sreãu ne mo�emo opisati. Sreãa i opis sreãe su dvije razlièite stvari. Sreãa je stanje, �to znaèi da postoji u podruèju direktnog iskustva. Rijeè "sreãa" je simbol ili etiketa koju stavljamo na to neopisivo stanje. Simbol i do�ivljaj ne slijede iste zakonitosti. To iskuslvo, da simboli i do�ivljaji ne slijede ista pravila u fizici se naziva kvantna logika. Moguãnost da su odvojeni dijelovi realnosti (npr. vi - ja - traktor...) mo�da povezani na naène koje na�e zajednièko iskustvo i klasièni zakoni fizike odbijaju, pronalazi svoj put u znanost pod nazivom Bellov teorem. KVANTNA MEHANIKA J.S. Bell, fizièar Europske Organizacije Nuklearnih Istra�ivanja (CERN) u �vicarskoj 1964. godine objavljuje matematièku konstrukciju, koji je kao takav nerazumljiv za nematematièare, no njegove bi implikacije mogle imati dalekose�ni uticaj na sada�nji svjetonazor. Neki ga fizièari smatraju mo�da najva�nijim pojedinaènim radom fizike u istoriji. Bellov teorem govori nam da su svi odvojeni dijelovi i djeliãi svemira na dubokoj i fundamentalnoj razini povezani na intiman i neposredan naèin, kako su to ranije tvrdili samo mistici. Ukratko, Bellov teorem i do�ivljaj jedinstva koji daje prosvjetljenje vrlo su kompatibilni. Kvantna teorija prodrla je na scenu poèetkom ovog stoljeãa Kvantna teorija ka�e da priroda dolazi u èesticama i prouèavanje tih fenomena zovese kvantna mehanika. Kvantni

3

pristup posljednjeg se desetljeãa pro�irio i na podruèje drugih znanosti, pa i psihologije, tako da se sve vi�e prouèava i koristi tzv. kvantna psihologija. Kvantna mehanika nije zamjena za Newtonovu fiziku, veã ju ukljuèuje. Prouèavanje elementarnih èestica dovelo je do otkriãa koje je �okiralo fizièare - Newtonova fizika ne djeluje u podruèju vrlo malin velièina. Eksperimenti kvantne mehanike ponovljeno su davali rezultate koje New-tonovska fizika nije mogla niti predvidjeti, niti objasniti, dok je i dalje vrlo dobro obja�njavala makroskopske fenomene. Newtonovi zakoni baziraju se na opa�anju svakodnevnog svijeta. Oni predviðaju zbivanja. To su zbivanja koja se odnose na svakodnevne stvari kakve su bicikli i lopte. Kvantna mehanika bazira se na eksperimentima u subatomskom podruèju. Ona predviða moguãa zbivanja - ta moguãa zbivanja odnose se na subatomske fenomene, koje ne mo�emo direktno opa�ati. Nitko nikada nije vidio, a kamoli dodirnuo atom. Prema tome, za te fenomene potrebno je drukèije razumjevanje, koje nije te�e od na�eg razumjevanja svakodnevnih opa�anja kojima se bavi Newtonova fizika, ali je drukèije. David Filkenstein, direktor �kole Fizike u Georgia Institutu Tehnlogije ka�e : "Oni koji nisu �okirani kada se prvi put sretnu sa kvantnom teorijom nisu je razumjeli". Prema kvantnoj mehanici mi mo�emo predviðati vjerojatnosti. Suoèeni sa skupom moguãih ishoda, mo�emo predviðati vjerojatnost pojedinih ishoda, na koje neminovno i uvijek utjeèemo i mi kao promatraèi ili eksperimentatori. U psihologiji taj utjecaj promatraèa na ishod eksperimenta mo�emo naãi pod nazivom Rosenthal fenomen. Prema kvantnoj teoriji objektivnost ne postoji. Ne mo�emo eliminirati sebe iz slike. John Wheeler, poznati fizièar iz Princetona, pi�e: "Da li je svemir na neki èudan naèin stvoren sudjelovanjem onih koji sudjeluju?" Kvantni fizièari bave se i naizgled nevjerojatnim pitanjima kao �to su "Da li je èestica sa odreðenom pozicijom postojala prije nego �to smo se mi odluèili zapoèeti eksperiment da bi pokazali njenu poziciju?", "Da li su èestice uopãe postojale prije nego �to smo pomislili na njih i mjerili ih?"... �to vodi ka" Da li smo mi sami kreirali èestice sa kojima eksperimentiramo?". Napu�ta se klasièni termin promatraè i uvodi termin sudionik (participator), buduãi da samim èinom promatranja aktivno utjeèemo na ishod situacije. Mi smo dio prirode i ne mo�emo zaobiãi èinjenicu da se zapravo radi o prirodi koja prouèava samu sebe. Fizika postaje dio psihologije, ili obrnuto. �vicarski psiholog Car1 G. Jung je rekao : "Psiholo�ko pravilo ka�e da kada nutarnja situacija nije osvije�tena, dogodi se izvana, kao sudbina. Tj. ako osoba ne osvijesti nutarnje kontradikcije, svijet ãe taj konflikt morati odigrati izvana. "Jungov prijatelj, dobitnik Nobelove nagrade, fizièar Wolfgang Pauli, rekao je to isto na sljedeãi naèin : "Iz nutarnjeg centra psiha izgleda da se kreãe prema van, u smislu ekstraverzije, u fizièki svijet." Ako su oni u pravu, onda je fizika prouèavanje strukture svjesnosti � svjesnosti koja postoji i na nivou atoma. Osnovna ideja utjecaja promatraèa na ishod neke situacije je slijedeãa : fenomen koji namjeravamo prouèavati postoji kao niz moguãnosti ili moguãih ishoda. Npr. ako �elimo prouèiti reakciju nekog fotona na utjecaj izvana onda postoji èitav niz potencijalnih, moguãih reakcija (moguãnosti) - mo�e ubrzati ili usporiti kretanje, skrenuti lijevo, desno... Onog trenutka kada mi izvr�imo promatranje jedna od tih moguãnusti se izdvoji i postane na�a manifestna realnost, �to je vezano uz na�e namjere pri opa�anju. Ortodoksna interpretacija kvantne mehanike ka�e da se jedna od svih moguãnosti promatranog sistema aktualizira, dok ostale tog trenutka nestaju. Teorija Hugha Everetta,

4

John Wheelera i Neill Grahama tvrdi da se sve te moguãnosti aktueliziraju, ali u razlièitim svjetovima koji koegzistiraju sa na�im. Prema klasiènom stajali�tu (Kopenhagenovska interpretacija kvantne fizike 1927) pojedine se moguãnosti meðusobno iskljuèuju - npr. nije moguãe da na raskr�ãu krenem istovremeno i lijevo i desno. Prema Everett-Wheeler- Graham teoriji u trenutku kada donosim odluku kojom stranom krenuti (stupam u kontakt sa latentnim moguãnostima daljnjeg kretanja), svemir se dijeli u dva dijela - u jednom idem desno, u drugom idem lijevo. Postoje dva odvojena izdanja "mene", svaki od njih radi ne�to drugo i nije svjestan drugoga. Ta dva svijeta nastala iz prvotnoga zauvijek su odvojene grane realnosti. Sliènu tvrdnju nailazimo i na drugim mjestima gdje se govori o paralelnim svjetovima koji èine hologramsku cjelinu na�eg svemira. Tako Richard Bach u svojoj vizionarskoj knjizi �Jedno� opisuje putovanje razlièitim vijugama moguãih stvarnosti i susretima sa svojim "paralelnim ja" koji �ive razlièite ishode raznih �votnih situacija, u "pro�losti" i "buduãnosti". U Sethovim knjigama o prirodi ljudske psihe, koje je napisala Jane Roberts, Seth tvrdi da kadgod "ja" odluèi slijediti odreðeni put, druge verzije toga "ja" se odvoje i slijede puteve kojima nije krenuo u toj verziji realnosti. Seth govori o "moguãim ja" koji slijede razlièite puteve u odvojenim verzijama realnosti, a povezani su meðusobno zajednièkim "unutra�njim ja". Drugi rijeèima prema teoriji Everett-Wheeler-Graham, stalno se odvajaju beskrajne moguãe realnosti. Ta teorija nazvana je "Interpretacija Mnogih Svjetova kvantne mehanike". Taj opis strukture odnosa izmeðu razlièitih grana fizièke realnosti zvuèi kao kvantitativna verzija mistiène vizije Jedinstva. PARADOKS "SCHRODINGEROVA MAÈKA" Dileme koje se tu javljaju prikazane su u paradoksu "Schrodingerova maèka" koju je davno postavio poznati izumitelj Schrodingerove valne jednaèine : Maèka je stavljena u kavez. U kavezu je naprava koja mo�e ispustiti plin, koji odmah mo�e ubiti maèku. Neki usputni dogaðaj (npr. radioaktivno propadanje atoma) odreðuje da li ãe se plin aktivirati ili ne. Kutija je zapeèaãena i eksperiment poèinje. Trenutak kasnije, maèka je mo�da mrtva a mo�da nije. Pitanje je, bez da pogledamo, �ta se dogodilo u kutiji? -Prema klasiènoj fizici, situacija je jednostavna - maèka je mrtva ili nije mrtva. Trebamo samo otvoriti kutiju i vidjeti �ta je. Prema kvantnoj teoriji situacija nije tako jednostavna. -Prema kvantnoj teoriji sudbina maèke nije odreðena sve dok ne otvorimo kutiju i pogledamo. U tom ãe se momentu izdvojiti jedna od potencijalnih moguãnosti i manifestirati kao realnost, �to ovisi o tome koju interpretaciju izaberemo slijediti. -Prema Kopenhagenskoj interpretaciji kvantne mehanike, u èasu kada pogledamo u kutiju jedna od moguãnosti ãe se manifestirati kao realnost, dok ãe ostale nestati. -Prema teoriji Mnogih Svjetova onog trenutka kada se atom razdvoji (ili ne razdvoji, ovisno o kojoj grani realnosti govorimo), svijet se dijeli na dva dijela, svaki sa drukèijim izdanjem maèke. Maèka je i �iva i mrtva. Onog momenta kada pogledamo u kutiju, na�a se realnost dijeli u dva dijela - jedan povezan sa realno�ãu u kojoj je maèka �iva, a jedan

5

povezan s granom realnosti u kojoj je maèka mrtva. Ni jedna od tih realnosti nije svjesna postojanja one druge, Ukratko - klasièina fizika ka�e da je svijet takav kakav je. Kvantna teorija nam dozvoljava razmatranje moguãnosti da mo�da i nije tako. Kvantnu teoriju je te�ko objasniti ne zato jer je komplicirana, veã stoga jer nemamo adekvatne rijeèi za obja�njenje kvantnih fenomena. JEZIK SIMBOLA Svakodnevni jezik izrasta iz svakodnevnih iskustava i ne mo�e prerasti ta ogranièenja. Neki tvrde da bismo nauèili fiziku subatomskih fenomena, moramo nauèiti matematiku. David Finkelstein tvrdi da nije tako. Matemtika kao i jezik, sastoji se od simbola. Problem je u tome �to simboli ne slijede ista pravila kao iskustvo. Najvi�e �to mo�emo dobiti pomoãu simbola je nepotpun opis. Razlika izmeðu iskustva i simbola je razlika mitosa i logosa. Logos imitira, ali nikada ne mo�e zamjeniti iskustvo. Mitos ukazuje na iskustvo, ali nije zamjena za njega. On je suprotan intelektualizmu. Dobar primjer mitosa su ceremonijalni napjevi. Oni dodaju iskustvu vrijednost,originalnast, vitalnost ali ga ne nastoje zamjeniti. Finkelstein je to izrazio na slijedeãi naèin : Ako �elite zamisliti kvantnum kao toèkicu - veã ste u zamci. Poku�avate koristiti klasiènu logiku, no stvar i jeste u tome �to ne postoji klasièna reprezentacija kvantuma. Moramo se nauèiti �ivjeti sa tim iskustvom. Prema Finkelsteinu jezik mita koji aludira na iskustvo, ali ga ne poku�ava zamjeniti, pravi je jezik fizike. To je stoga �to jezik koji koristimo, u na�em svakodnevnom do�ivljavanju, slijedi odreðen set pravila (klasièna logika). Iskustvo slijedi puno slo�eniji set pravila (kvantna logika). Kvantna logika nije samo uzbudljivija od klasiène, veã je i stvarnija. Ne bazira se na tome kako mislimo o stvarima, veã kako ih do�ivljavamo. Finkelstinova teorija je teorija procesa. Prema toj teoriji bazièna jedinica svemira jc dogaðaj, ili proces. Ti dogaðaji povezuju se na odreðen naèin i tvore mre�e, koje se ponovo povezuju i tvore sve veãe mre�e. Na vi�em stupnju organizacijske ljestvice su koherentne superpozicije razlièitih mre�a koje nisu jednostavna suma tih mre�a, veã entiteti sami za sebe. Prema Finkelsteinovoj teoriji ne postoje zbivanja u vremenu i prostoru. Vrijeme, prostor, masa, energija, su sekundarne kvalitete koje su derivati baziènih zbivanja svemira. Vitalni aspekt stanja prosvjetljenja je do�ivljaj svepro�imajuãeg jedinstva. "Ovo" i "ono" prestaju biti odvojeni entiteti. Sve su to razlièite manifestacije iste stvari i nije pritom moguãe odgovoriti na pitanje "manifestacije èega?", jer je to izvan rijeèi, izvan koncepata, izvan forme, èak izvan prostora i vremena. Sve je manifestacija onoga �to jeste, a ispod toga le�i iskustvo onoga �to jeste. Istoènjaèke filozofije kao �to su hinduizam i budizam, rade upravo na razvijanju sistema mi�ljenja koji ide uz takvo poimanje - sve se zasniva na do�ivljavanju èiste, nediferencirane realnosti, koja je ono-�to-jeste. Longchenpa, budistièki monah iz 14 st. napisao je : Buduãi da sve nijc do utvara Savr�eno u onome �to jeste Nemajuãi veze sa dobrim ili lo�im

6

Prihvaãanjem ili odbacivanje, èovjek se jednostavno mo�e pooèeti smijati. U knjizi "Ples Wu Li uèitelja" ("The Dancing Wu Li Masters") Gary Zukov pi�e : -Realnost je ono �to smatramo istinitim. Ono �to smatramo istinitim jest ono u �to vjerujemo. Ono �to vjerujemo temelji se na na�im percepcijama. Ono �to percipiramo ovisi o onome �to tra�imo. Ono �to tra�imo ovisi o onome �to mislimo. Ono �to mislimo ovisi o onome �to percipiramo. Ono �to percipiramo determinira ono �to vjerujemo. Ono �to vjerujemo je na�a realnost." Centralni fokus toga je "ono �to mislimo". I Krist, i Buddha, i Krishna nagla�avaju otvoreni um prvim korakom u procesu prosvjetljenja. Kvantni pristup u psihologiji nagla�ava utjecaj na�ih uvjerenja na na�e do�ivljavanje stvarnosti. Iz podruèja nebrojenih moguãnosti, mi ãemo manifestirati ono �to je u skladu sa na�im najdubljim uvjerenjima. Najveãa zapreka psiholo�kog i duhovnog napretka i razvoja su stavovi i uvjerenja oblikovani i "zaleðeni" u pro�losti. Kvantna teorija nam ukazuje na svepro�imajuãe, pulsirajuãe mijenjanje i uvijek postoji nesklad kada u sada�njem trenutku koristimo interpretacije iz pro�losti, buduãi da je sada�nji trenutak uvijek ne�to novo i drugaèije; ne�to �to nikada nije bilo i nikada vi�e neãe biti. Iz mno�tva beskonaènih moguãnosti mi ãemo dakle manifestovati ono u �ta vjerujemo - ako vjerujemo u bolesti, one ãe biti dio na�eg iskustva. Ako vjerujemo da sa starenjem opadaju na�e sposobnosti, tako ãe i biti. Sijeda kosa, bore, znakovi propadanja stanica tijela su materijalizovane zablude, znakovi da su se u svijesti uèvrstile krive predod�be. Navike su velika koènica napretka. Kao dio svepro�imajuãeg jedinstva, u vjeènom plesu kreacije, stalno imamo izbor izmeðu mno�tva novih moguãnosti, mo�emo se stalno obnavljati i razvijati svoje potencijale. To pak zahtjeva stalno odbacivanje "istro�enih ljuski" i te�nju naprijed, ka novom �ivotu, novim mislima, koje onda manifestiraju odgovarajuãa iskustva. Oni koji se �ele razvijati i napredovati moraju umrijeti svakog dana, kako bi se slijedeãeg dana ponovo rodili, ne nazivajuãi novi dan imenom prethodnoga. Profesor G. F. Chew, predstojnik Odjela za fiziku na Sveuèili�tu u Berkleyu rekao je vezano uz kvantnu teoriju : " Na�a sada�nja borba (sa odreðenim aspektima napredne fizike) mo�da je samo najava potpuno novog oblika ljudskog intelektualnog nastojanja, koje ne samo da ãe biti izvan fizike, veã se neãe niti zvati ''znanstveno".