KYOTO PROTOKOL

Kyoto Protokol je predviđen da smanji

globalne emisijestakleničkih plinova i

da se tim postigne stabilizacija i rekonstrukcija

koncentracije emisiji stakleničkih plinova u atmosferi, na nivou

koji će spriječiti opasne antropogene

promjene klimatskog sistema.

Cilj Kyoto Protokola je bio da ustanovi legalno obavezujući

međunarodni sporazum, u kome se sve nacije

koje učestvuju, obavezuju da se bave pitanjem globalnog

zagrijavanja i emisije stakleničkih plinova.

Pet principa Kyoto Protokola su:

1. Obaveza smanjenja emisije stakleničkih plinova, koji su legalno obavezujući za 37 industrijaliziranih zemalja (zemlje Aneksa I), kao i obaveze za ostale potpisnice sporazuma;

2. Priprema politika i mjera koje smanjuju emisije stakleničkih plinova, kao i korišćenje svih dostupnih mehanizama, kao što su zajednička implementacija, mehanizam čistog razvoja, trgovanje emisijama koji će biti nagrađeni kreditima koji dozvoljavaju više emisija u svojoj zemlji

3. Minimiziranje uticaja na zemlje u

razvoju ustanovljavanjem

fonda za adaptaciju klimatskih promjena

4. Računovodstvo, izvještavanje i revizija, u cilju

osiguranja integriteta Protokola

5. Oformljavanje komiteta koji će

osiguravati integritet Protokola.

Po Protokolu “zemlje Aneksa I” obavezale su se na smanjenje četiri staklenička plina (ugljen dioksid, metan, azot oksid, sumporheksaflorid) i dvije grupe plinova (fluorougljikovodonici i perfluorokarbonska jedinjenja) koje proizvode.

Zemlje Aneksa I su se sporazumjele da smanje svoju ukupnu emisiju stakleničkih za 5.2% od nivoa na kom su oni bili 1990. godine.

Prema odredbama Protokola, svaka od Zemalja Aneksa I je obavezna da preda godišnji izvještaj o svim emisijama stakleničkih plinova i njihovim izvorima, kao i o načinima za njihovo reduciranje po Kyoto Protokolu.

Po Protokolu, Zemlje Aneksa I su se obavezale na nacionalne ili zajedničke ciljeve smanjenja koji iznose:

8% zajedničkog smanjenja za EU i druge,

7% za USA (ovo nije bilo obavezujuće, jer USA nije bila potpisnica),

6% za Japan i

0% za Rusiju.

Sporazum dozvoljava povećanje emisije za Australiju od 8% i 10% za Island.

Protokol obezbjeđuje nekoliko fleksibilnih mehanizama koji omogućavaju zemljama Aneksa I da postignu ciljne emisije stakleničkih plinova, tako što će skupljati emisione kredite.

Krediti se mogu prikupiti finansiranjem projekata koji smanjuju emisije u zemljama koje nisu potpisnice Aneksa I ili u drugim zemljama Aneksa I ili kupovinom kredita od zemalja Aneksa I i zemalja koje nisu potpisale Protokol.

U ove mehanizme spadaju trgovina emisijama, mehanizam čistog razvoja i zajednička implementacija.

U praksi ovo znači da zemlje koje nisu potpisnice Aneksa i nemaju restrikcije u

vidu nivoa emisije, dobijaju finansijske podsticaje da razvijaju projekte , koji utiču na smanjenje

emisije stakleničkih plinova da bi dobili emisione kredite koji se mogu prodati

zemljama Aneksa I, podržavajući održivi razvoj.

Fleksibini mehanizmi dozvoljavaju Zemljama Aneksa I sa efikasnim industrijama, koje

emituju male nivoe stakleničkih plinova i imaju visoke ekološke standarde, da kupuju emisione

kredite na svjetskom tržištu, umjesto da smanjuju emisije u zemlji.

Najveći dio prošlih i trenutnih globalnih

emisija emisiji stakleničkih plinova

potekao je iz razvijenih zemalja;

Emisije po glavi stanovnika u

zemljama u razvoju su još uvijek na niskom nivou;

Dio globalnih emisija koje potiču iz zemalja u razvoju će porasti u skladu

sa društvenim i razvojnim

potrebama;

Kina, Indija i ostale zemlje u razvoju nisu uključene u bilo koja numerička ograničenja Kyoto Protokola, zato što one nisu glavni doprinosioci emisiji stakleničkih plinova u periodu industrijalizacije prije potpisivanja sporazuma.

Kina je od tada postala najveći izvor emisije stakleničkih plinova..

Protokol reafirmira princip po kom razvijene zemlje moraju da plaćaju milijarde dolara i da dopremaju tehnologiju

drugim zemljama za istraživanja i projekte vezane za proučavanje

klimatskih promjena.

Najveći kupci emisionih kredita

su:

- Individualne kompanije

- Vlade država

Izvor ovih kredita su:

Clean Development Mechanism (CDM) tj mehanizam čistog

razvoja i

Joint Implementation (JI),

tj. projekti zajedničke

implementacije.

Razlog za kupovinu ovih kredita su penali

u slučaju neispunjenja obaveza

iz Protokola:

1. Zemlja koja nije ispunila svoju

obavezu se dodatno obavezuje za

smanjenje od 30% i da nadoknadi razliku

koju u prethodnom periodu nije ispunila;

2. Zabranjuje joj se da trguje kreditima dok ovaj penal ne

podmiri

Negativne kritike na Kyoto Protokol potiču od stručnjaka iz oblasti ekonomije iz USA i uglavnom usmjerene na negativan utjecaj na

cjelokupnu industriju, uključujući postrojenja za obradu i pravljenje aluminijuma i gvožđa, proizvodnju papira, preradu nafte, automobilsku

industriju.

Postoje zagovornici toga da Protokol ne preduzima dovoljno da bi kriva emisije stakleničkih plinova dovela na željeni nivo.

Drugi smatraju da cijena Kyoto Protokola prevazilazi korist koja se od njega dobija.

Treći smatraju da su standardi koje postavlja previše optimistični.

Država Udio u ukupnoj emisiji (%)

Kina 22,2USA 17,8Indija 5,5Rusija 5Japan 4,1Njemačka 2,4Kanada 1,8Velika Britanija 1,7Južna Koreja 1,6Iran 1,5Italija 1,4Meksiko 1,4Južna Afrika 1,4Saudijska Arabijs 1,4Brazil 1,3Francuska 1,2Indonezija 1,1Australija 1,1Španija 1,1Poljska 1Ostali 23,7

Inicijalni izvještaj BiH za UNFCCC pokazuje da je

najznačajniji izvor emisije CO2 u Bosni i Hercegovini

energetski sektor, koji doprinosi sa 70% ukupnih

emisija CO2.

Sektorski izvori ostalih emisija uključuju

poljoprivredu (12%), industrijske procese (11%) i otpad (3%).

U energetskom sektoru, čvrsta goriva

– ugalj čine najveći udio (77%), nakon čega slijede tečna goriva (17%) i gas

(6%).

Najveći izvor CO2 u industrijskim procesima su

proizvodnja željeza i čelika, sa više od

67%.

Glavni izvori metana u Bosni i

Hercegovini, prema Inicijalnom

izvještaju, jesu poljoprivreda (uzgoj stoke),

nekontrolisane emisije iz rudnika uglja i odlaganje

otpada.

Najveće količine emisija N2O dolaze iz poljoprivrednog

tla zbog obrađivanja i uzgoja usjeva.

Male i srednje hidroelektrane

Korištenje solarne energije

Korištenje snage vjetra

Proizvodnja biodizela

CDM projekti u BiH imaju svoju šansu u niskoj energetskoj efikasnosti zemlje, mogućnosti dobivanja energije iz obnovljivih izvora, te upravljanju otpadom.

Obnovljivi izvori energije na koje se računa su:

Hrvatska Srbija Crna Gora Makedonija BiH

Ratifikacija UNFCCC 1999. 2001.

2006.

1997. 2000. (sukcesija)

Ratifikacija Kyoto protokola

2007. 2007. 2007. 2004. 2007.

Status Annex I ne-Annex I ne-Annex I ne-Annex I ne-Annex I

CDM projekti Da Da Da Da U pripremi