PAGE 1

DRUGI SVJETSKI RAT

1939. 1945.

Prema razmiljanjima mnogih, rat koji je zapoeo 1914.g. nije u potpunosti zavren, a 1920-te bile su samo pauza u tri desetljea kriza i sukoba nakon 1914.g. Moda, da Svijet nije pogodila velika gospodarska kriza, Hitler i nacisti nikad ne bi doli na vlast, demokracije bi se nastavile razvijati, a do strahovitog krvoprolia u Drugom svjetskom ratu ne bi dolo. Ipak, rat koji je zapoeo u rujnu 1939.g. i razvukao se est dugih godina ukljuio je svaki kutak svijeta kao niti jedan rat prije ovoga.

BLITZKRIEG PUTEN S LANCA

Hitler nije elio da se Njemakoj ponovi greka iz Prvog svjetskog rata kada su se morali tui istovremeno i na zapadnom i na istonom frontu, pa je prije poetka ratnih operacija uao u dogovor sa Rusima, te je sklopljen tzv. njemako sovjetski pakt o nenapadanju u kolovozu 1939.g., kojeg su potpisali ruski ministar Molotov i njemaki ministar vanjskih poslova von Ribbentrop. Tajnom klauzulom ugovora Rusi su dobili slobodne ruke u istonoj Poljskoj, Finskoj, Litvi, Estoniji, Latviji i Besarabiji (dio Rumunjske). Za tajnu klauzulu doznalo se tek na poslijeratnom procesu u Nrnbergu. ini se udnim kako je Staljin mogao biti tako slijep u to vrijeme, ali kako su mu se istovremeno udvarali i britanski i njemaki diplomati, on je izabrao njemaku ponudu koja mu je osigurala jo neto mirnodopskog vremena i priliku za ugrabiti dodatnog teritorija Sovjetskom Savezu.

Napad na Poljsku i premijera Blitzkriega

Hitler i njegovi vojni savjetnici znali su da njemaka vojska najbolje djeluje kada je u brzom i silovitom pokretu, izbjegavajui frontovske sukobe kakvi su karakterizirali Prvi svjetski rat. Glavno pitanje bilo je kako nadvladati jaku i intenzivnu rafalnu paljbu iz strojnica u rukama obrambenih snaga? Veina lanova njemakog generaltaba imali su u vidu tenkove kao rjeenje, koji bi trebali probijati put za pjeadijske jedinice, ba kao to su to inili 1918.g. Ipak, jedan njemaki general, Heinz Guderian imao je drugaiju viziju, tj. okrenuo je koncept upotrebe tenkova naglavake, naime, prema njegovom razmiljanju pjeadija je trebala biti potpora tenkovima, a ne obratno. Tijekom 1920-ih Guderian je razvijao svoj koncept motoriziranja i oklopljivanja svih elemenata normalne divizije (pjeadije, artiljerije i inenjerije) kako bi svi oni mogli djelovati uz tenkove, a da ih ne usporavaju. Osim toga, takve manje i efikasne divizije mogle su se uklopiti u ogranienja postavljena Versailleskim diktatom Njemakoj. Kao rezultat nastala je panzer (oklopljena) divizija. Panzer divizije su prilino skupe, ali Guderian je bio uvjeren da sa est-sedam takvih divizija moe rat uiniti puno pokretljivijim. Kada je 1933.g. Guderian pokazao prvu eksperimentalnu panzer diviziju Hitleru, ovaj je rekao: "To je ono to elim!", i dao je punu potporu Guderianovu panzer programu. Prvih est panzer divizija koje je Guderian zahtijevao bile su spremne za napad na Poljsku.

Upad u Poljsku pod kodnim nazivom "Bijeli sluaj", koji je zapoeo 1.IX 1939. oznaava poetak II. svjetskog rata. U samo tjedan dana njemake kopnene snage i Luftwaffe unitile su zaostalu poljsku armiju, koja je slovila za jednu od monijih u Europi. Poljska se armija posloila u obrani du granice, ali je vrlo brzo probijena, a zatim i opkoljena jer je njemaka vojska prola kroz rupe koje su uinile panzer divizije u poljskoj obrani Cijeli svijet je imao priliku vidjeti efikasnost i brzinu njemakog "Blitzkriega" (munjeviti rat), nove vojne strategije koja kombinira zrane napade sa brzim pokretima motoriziranih i oklopnih jedinica, kojemu cilj nije toliko zaposjedanje teritorija, nego prekidanje komunikacija u napadnutoj zemlji i zauzimanje stratekih toaka.

Brzo nakon napada na Poljsku Francuska i Engleska objavile su rat Njemakoj, 3.IX.1939.g. Francuska je, iako se ugovorom s Poljskom obvezala da e napasti Njemaku ostala mirna, jer sjeanja na I. sv. rat jo su joj bila iva, tako da je Poljska nestala sa zemljovida (i Rusi su upali u istoni dio Poljske realizirajui njemako-sovjetski tajni dogovor).

Agresija SSSR-a

im su Nijemci zapoeli svoje ratne operacije u Poljskoj, Rusi su se pourili ostvariti dogovoreno iz njemako-sovjetskog pakta. Osim upada u istonu Poljsku, bez velikih problema preuzeli su kontrolu nad Letonijom, Estonijom i Litvom, jedini pravi otpor pruili su im Finci u tzv. zimskom ratu. Finska je Rusima trebala i da osiguraju Lenjingrad, jer bez obzira na pakt s Nijemcima nisu u njih imali previe povjerenja ("bolje da mi kontroliramo Finsku nego da to kasnije uine vabe, i dou na 30 km od Lenjingrada"). Finska nije imala anse, ali ipak je uspjela nanijeti znatne gubitke Rusima, a Rusi su izvukli dobre pouke iz ovog rata, naime shvatili su koliko su katastrofalno loi, to ih je u njemakom napadu kasnije vjerojatno spasilo od potpunog sloma.

Njemaki napad na Skandinaviju

Skandinavija je bila strateki vrlo vaan prostor, naroito Nijemcima zbog ovisnosti njemake vojne industrije o vedskom eljezu. Toka na koju je usmjerena sva panja i Engleza i Francuza i Nijemaca, bila je norveka luka Narvik koja je eljeznikom prugom bila povezana s rudnicima eljezne rude u neutralnoj vedskoj. Englezi su bili prilino samouvjereni, bazirajui tu samouvjerenost ponajvie na svojoj pomorskoj prednosti nad Nijemcima, ali njemaka Luftwaffe vrlo je efikasno anulirala englesku prednost na moru.

Obje su strane, dakle, uvidjele vanost luke Narvik, a Nijemcima je Norveka bila od dodatne vanosti zbog ogromnog prostranstva norvekog teritorijalnog mora, to bi olakalo izlazak njemake mornarice na Atlantik. Ali kao i obino, Hitler je djelovao, dok je Chamberlain jo razmiljao o moguem djelovanju. U travnju 1940.g. Nijemci su gotovo bez borbe protutnjali kroz Dansku i upali u Norveku gdje su im u borbama protiv malobrojnih engleskih i francuskih snaga pomagali domai nacisti pod vodstvom Vidkunga Quislinga, a sam Quisling je postavljen na elo marionetskog reima u Norvekoj (kralj Haakon VII zbrisao je u London ).

Njemaki napad na zemlje Beneluxa

Tijekom svih ovih dogaanja u Poljskoj i Skandinaviji, na Zapadu nita novo. Novinari u Francuskoj i Velikoj Britaniji, koji su oekivali neto slino 1914.g., poeli su pisati o tzv. "Lanom ratu", a Nijemci su usporeivali svoj Blitzkrieg na istoku sa Sitzkriegom na zapadu. Dok su Francuzi prilino samouvjereno ekali iza svoje Maginot linije, mislei da e im ona osigurati efikasnu obranu, Nijemci su dovlaili sve vie i vie trupa na Zapad, gdje se trebao ponoviti Schlieffenov plan. Inicijalni njemaki plan prodora na Zapad morao je u kratkom roku biti promijenjen, jer se iznad Belgije sruio njemaki avion koji je nosio kopije kompletnog plana budue akcije, a novi plan je pretpostavio glavni udar kroz Ardensku umu, za koju su Saveznici pretpostavljali da je nepremostiva prepreka za velike vojne jedinice.

Bez obzira na dogaaje u Danskoj i Norvekoj, u Nizozemskoj i Belgiji su se nadali da e Hitler potivati njihovu neutralnost. Ipak, 10. svibnja 1940.g. njemaki Blitzkrieg provalio je kroz granice Nizozemske, Belgije i Luxemburga, i to pod izgovorom da ih ele zatititi od agresije Engleske i Francuske. Engleska i Francuska poslale su ultimatum Njemakoj i zaprijetile odmazdom u sluaju njemakog napada, ali dok je ultimatum stigao Nijemci su ve bili duboko unutar tih zemalja.

Kao sistem zastraivanja koriteno je i masovno bombardiranje gradova, pa je npr. sredite Rotterdama sravnjeno sa zemljom, a takav postupak trebao je pridonijeti i moralnom slabljenju branitelja. Kraljica Wilhelmina uspjela je pobjei u London. Kao i u svim zemljama koje Nijemci osvoje, i u Nizozemskoj je dolo do uspostave nacistikog reima, koji je provodio Arthur von Seyss-Inquart. Reim je bio posebno otar prema brojnoj idovskoj populaciji. Nizozemci su se pokazali vrlo hrabrima pa su tijekom cijelog rata pokuavali prikrivati idove, usprkos smrtnim kaznama (najbolji je primjer djevojica Anna Frank).

Belgija je napadnuta istovremeno kad i Nizozemska, ali njoj su u pomo pritekle brojne divizije iz Francuske i Engleske, koje su zajedno s belgijskom vojskom formirale vrstu liniju fronte, a bili su i brojniji od njemakih jedinica. Jedini slabije branjeni prostor bio je okrenut prema Ardenskoj umi, jer se smatralo kako je ona neprohodna za motorizirane i oklopne jedinice. To je ono to su Nijemci i oekivali i ba tuda probili obrambeni front koji je branila belgijska vojska. Kralj Leopold III. potpisao je kapitulaciju, a da o tome nije obavijestio saveznike, to je Nijemcima omoguilo opkoljavanje engleskih i francuskih snaga i njihovo potiskivanje prema obalama La Manchea, tj. luci Dunkerque.

Do danas nije odgonetnuta zagonetka iz Dunkerquea ili "udo kod Dunkerquea" kako se esto naziva, kada se uspjelo evakuirati 350.000 saveznikih vojnika pomou svih moguih oblika plovila i doepati se obala Engleske. Nepoznat je razlog zato je Hitler naredio zaustavljanje svojih tenkova da krenu prema Dunkerqueu, to je spasilo glavninu engleske vojske i bilo presudno u nastavku ratovanja.

Napad na Francusku

Francuska je svu svoju sigurnost polagala u navodno neprobojnu Maginot liniju, ija je izgradnja zapoela jo krajem 20-ih godina. Ta obrambena linija bila je sistem bunkera, utvrda i raznih fortifikacija koja se protezala od vicarske do Belgije. Osim hrpe betona tu je jo bilo mnotvo mitraljeskih gnijezda, bodljikave ice, protutenkovskih prepreka Na svakih 10 km bile su postrojbe s vie od 1000 ljudi, u podzemlju su bili tuneli, dvorane, kina, spavaonice, bolnice, a sve je to bilo opremljeno najmodernijim ventilacijskim sistemima i pokretano monim generatorima za struju, koji su strujom mogli snabdijevati omanji grad. Ali samo jedan pogled na kartu otkriva da Maginot linija zavrava kod Ardenske ume, jer nitko nije pomiljao da bi se Nijemci usudili pokrenuti svoj glavni udar kroz takav tip terena. Ako bi Nijemci to ipak uinili, Maginot linija, sa svim svojim cijevima okrenutim prema Istoku bila bi potpuno bezvrijedna, a takvo razmiljanje imao je samo jedan ovjek meu francuskim vojnim snagama - tenkovski zapovjednik, Charles de Gaulle koji je traio da se francuska obrambena taktika osloni na jau proizvodnju tenkova i aviona. Nitko ga nije pozorno sluao, pa se Francuska nastavila pripremati za ponovno voenje Prvog svjetskog rata. Uh, kako e im se to obiti o glavu.

Jo dok je trajao sukob kod Dunkerquea, Njemake su snage upale u Francusku, ija je sudbina bila zapeaena, jer su Francuzi svoje najbolje jedinice izgubili u Belgiji, a avijacija im je bila gotovo unitena. Uspjeli su Francuzi skrpati nekakvu obranu, koju su Nijemci s velikom lakoom zdrobili, a osim toga zapovjednik Maginot linije nije dozvolio da se vojska s te linije ubaci u obranu Francuske jer se jo uvijek oekivao glavni njemaki udar upravo preko Maginot linije.!

Vidjevi uspjehe Njemake po cijeloj Europi, elio se i Mussolini ukljuiti u podjelu kolaa pa je Italija 10.VI 1940.g. objavila rat Francuskoj i V.Britaniji, i poduzela ofenzivu na ve slomljenu Francusku. Naalost po njega, talijanska borbena spremnost nije previe napredovala od zadnjeg rata, pa je talijanskih 30-ak divizija jedva izalo na kraj protiv est, ve demoraliziranih, francuskih divizija. Tako su Talijani uspjeli zaraditi nekoliko METARA! teritorija na francusko-talijanskoj granici. Winston Churchill, koji je u svibnju doao na poziciju premijera u Velikoj Britaniji, kada je uo da su Talijani uli u rat na strani Nijemaca, rekao je: "Pa to je fair, bili su na naoj strani zadnji put."

Nijemci su 14.VI 1940.g. uli u Pariz, a par dana poslije maral Petain u funkciji predsjednika vlade zatraio je primirje. Slubenu kapitulaciju Francuzi su potpisali 22.VI 1940.g. u Compiegnu, u istom onom vagonu u kojem su Nijemci potpisali kapitulaciju u I. sv. ratu, a par dana poslije potpisali su primirje i s Talijanima, kojima je Hitler prepustio onih par metara teritorija koji su uspjeli osvojiti od Francuza. Njemaka je direktno okupirala vie od pola Francuske, a u junom dijelu formirana je tzv. "Viijska Francuska", sa centrom u gradu Vichyju, u kojoj je diktatorsku vlast pod kontrolom Nijemaca preuzeo maral Petain. Neto Francuza se i dalje nastavilo boriti, a njih je okupljao general Charles de Gaulle koji je u Londonu osnovao "Nacionalni komitet slobodne Francuske".

Bitka za Britaniju

Obranu Velike Britanije preuzeo je Winston Churchill, koji je postao predsjednik vlade, a osobno je obeao svojim zemljacima samo krv, trud, znoj i suze te je odbio ponudu Hitlera o okonanju rata i podjeli interesnih sfera.

Slika 9: Prikaz jednog od naina pokuaja obrane od njemakog Luftwaffea. Ovakvi baloni bili su vezani kablovima za tlo, to je onemoguavalo briue letove njemakih aviona.

Napad na Veliku Britaniju zapoeo je 10.VII 1940.g., i na poetku sve je bilo u rukama marala Gringa i njegove Luftwaffe, koja je trebala unititi snage britanskog RAF-a (Royal Air Force) i isto tako moral stanovnitva estim nonim bombardiranjima gradova ("the Blitz"), posebno Londona i njegove industrijske okolice, a najbolji je primjer grad Coventry koji je sravnjen sa zemljom. Operacija "morski lav" koju je Hitler planirao za jesen 1940.g., kao glavni napad na Britaniju morala je biti otkazana, jer Luftwaffe nije ostvarila oekivanu prednost na nebu iznad Britanije. RAF je svoj uspjeh mogao zahvaliti i radarskom sustavu kojem Nijemci nisu pridavali veliku vanost. Teka kunja za Britance zavrena je do srpnja 1941.g. kada je njemaka avijacija prebaena na ruski front.

IRENJE RATNE POZORNICE

Povezivanje totalitaristikih reima poelo je ve 1936.g. sklapanjem Antikominterna pakta (politiki savez) izmeu Njemake i Japana koji je prije svega usmjeren protiv irenja komunistike ideologije iz SSSR-a, a tom se paktu pridruila i Italija. Iste godine sklopljen je i sporazum izmeu Italije i Njemake, tzv. Osovina Rim Berlin, koja je funkcionirala kao vojni savez kojem se prikljuuje i Japan. Konano vrsto povezivanje sila osovine dogodilo se 1940.g. kada su Njemaka, Italija i Japan sklopili vojno-politiki savez Trojni pakt, kojim ele ostvariti dominaciju u svijetu i uspostaviti novi svjetski poredak. Trojnom paktu uskoro pristupaju i Maarska, Bugarska, Rumunjska i Jugoslavija.

Napad na Grku

Dok se Hitler bavio Britanijom, Mussolini je pravio planove za stupanje na pravu ratnu scenu. On je svom generaltabu dao zadatak da izrade plan simultanog napada na Jugoslaviju, Grku i vicarsku, ali su ga oni upozorili da nema dovoljno vojske za takav pothvat, pa se Mussolini okrenuo samo Grkoj. Ubrzo je doznao da je Hitler uvjerio Rumunje da se pridrue Trojnom paktu i bio je prilino bijesan, "Hitler me uvijek suoi sa svrenim inom, ovaj put u mu vratiti istom mjerom. Iz novina e saznati da sam osvojio Grku. Spreman sam podnijeti ostavku ako se netko bude protivio mom napadu na Grku." U rujnu 1940.g. Mussolini je svojim jedinicama naredio osvajanje Grke, ali na njegovu alost, napadu na Grku usprotivili su se bezobrazni Grci, koji ne samo to se nisu dali osvojiti, ve su protjerali Talijane nazad u Albaniju, odakle su krenuli u napad na Grku.

Hitler je morao krenuti spaavati stvar, to dovodi do njemakog napada na Grku u travnju 1941.g.. Grkoj su u pomo pritekle britanske jedinice, koje su uskoro bile primorane na povlaenje na Kretu, ali do lipnja 1941.g. Nijemci su ih istjerali sa Krete i drali pod kontrolom cijelu Grku ukljuujui i otoke. Ta grka epizoda, zajedno s osvajanjem Jugoslavije odgodit e njemaki napad na Sovjetski Savez za nekoliko dragocjenih tjedana, to e se poetkom ruske zime pokazati odluujuim faktorom, pa nije udno to je Hitler napomenuo o Talijanima: "Nedvojbeno je da su Talijani kao nai saveznici od vee koristi neprijatelju nego nama."

Rat u pustinji

Istovremeno s akcijama u Grkoj, Mussolini je pokrenuo i talijansku afriku avanturu, kada je osvojio Britansku Somaliju i elio zaposjesti Egipat i Suez od Britanaca. Sva dogaanja na podruju Sjeverne Afrike mogue je podijeliti u tri karakteristine faze:

I. faza-jesen/zima 1940/41: Mussolini je bio svjestan injenice da Britanci imaju pomorsku prednost na Sredozemlju, pa je elio kopnenim putem odvojiti Britance od kontrole Sueza. Iz talijanske kolonije Libije krenuo je napad na britanski Egipat. Cijela avantura zavrila je katastrofalno za Talijane, koji su zaustavljeni od britanske vojske na Nilu i protjerani nazad u Libiju, pa je nastala opasnost od gubitka Libije, a usput su izgubili Etiopiju, Eritreju i Somaliju.

II.faza-proljee 1941/proljee 1942: Hitler (naravno ljut k'o pas) morao je spaavati Talijane i Libiju. U Sjevernu Afriku poslao je afriki korpus (Afrikakorps) pod komandom sposobnog generala Erwina Rommela. Britanci se nisu niti snali, a sjajno voena njemaka vojska odbacila ih je nazad u Egipat. itava sjevernoafrika obala bila je u Rommelovim rukama, osim jednog depa kod mjesta Tobruk. Uporni pokuaji osvajanja Tobruka bila je vjerojatno jedina greka koju je Rommel napravio, jer njegovo bavljenje Tobrukom omoguilo je konsolidiranje Britanaca u Egiptu, pa je njemaki prodor zaustavljen, iako je Rommel odluio da nee popustiti dok ne prodre do Sueza.

Presudan imbenik za pustinjsko ratovanje bila je opskrba benzinom, u emu su Britanci bili u prednosti jer su drali vanu strateku toku otok Maltu. Osim to je bila centar opskrbe, Malta je bila na pogodnom mjestu za presretanje neprijateljskih konvoja koji dopremaju ratnu logistiku. Britanci su zakljuili da Maltu treba drati pod svaku cijenu. Kako su i Nijemci shvatili vanost Malte, Hitler je naredio "operaciju Heraklo", tj. osvajanje Malte. Operacija nije izvedena do kraja, makar je imala izgleda za uspjeh, jer je u meuvremenu Rommel uspio osvojiti Tobruk, gdje su pronaene ogromne zalihe goriva, municije i hrane, pa su njemaki analitiari zakljuili da e to biti dovoljno za prodor do Sueza.

Presudna bitka na podruju Sjeverne Afrike dogodila se u zimu 1942., kada je Rommelov prodor prema Aleksandriji i Kairu zaustavljen kod El Alameina, a u tom su trenutku vabe bili na samo 110 km od Aleksandrije (Mussolini je ve dao otpremiti bijelog konja prema Africi, na kojem je namjeravao ujahati u Aleksandriju). Na elu britanske armije (tzv. "pustinjski takori") koja je zaustavila Rommela bio je general Montgomery, koji je postao jedna od najslavnijih figura II. svjetskog rata.

Napad na SSSR - Operacija BarbarossaNjemaka kontrola na Balkanu (Rumunjska, Bugarska i Maarska pristupile su Trojnom paktu) uznemirivala je Ruse, a pogotovo je ta uznemirenost potaknuta samouvjerenim Hitlerovim prijedlogom Rusima da svoje strateke interese prebace na podruje Irana i Indije. Obje strane poele su se pripremati za sukob, s time to je Hitler znao to e se dogoditi, dok Staljin nije bio svjestan siline napada koji e uslijediti.

Operacija Barbarossa kako je glasio plan napada na SSSR, nije se u potpunosti odvijao onako kako je Hitler elio, jer je prije samog napada koji je uslijedio 22.VI 1941.g. morao srediti situaciju u Jugoslaviji i Grkoj, to mu je oduzelo nekoliko dragocjenih tjedana, a to e se kasnije nastupom ruske zime pokazati presudnim. Nijemci su morali urediti situaciju na Balkanu jer su sa tog podruja morali osloboditi sve svoje panzer divizije da bi ih mogli koristiti u Rusiji, a osim toga za izvrenje tako opsene operacije kao to je napad na Rusiju nisu smjeli u zaleu ostaviti nesreeno stanje.

Tri tisue kilometara dugaak front razdijeljen je na tri glavna udarna smjera prvi na Lenjingrad, drugi na Moskvu i trei na jug prema Ukrajini i dalje prema naftnim poljima Kavkaza i Bakua (u planu je bilo i spajanje sa Rommelovim jedinicama iz Sjev. Afrike).

Njemaki Blitzkrieg pokazao je sve svoje prednosti, odmah u poetku uniten je najvei dio ruskih zranih snaga, a njemake oklopne divizije velikom su brzinom prodirale u dubinu teritorija i opkoljavale brojne ruske snage. Nijemci su do zime osvojili velika prostranstva Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, a doli su i do predgraa Moskve, opkoljen je i Lenjingrad (Lenjingrad je ostao poznat u povijesti zbog 30-mjesenog njemakog okruenja u kojem se naao, ali se nije dao slomiti), ali tada je nastupio najbolji ruski saveznik "general Zima", koji je djelotvorno zaustavio njemaku mehanizaciju i sprijeio dalji prodor i osvajanje vanih gradova. Ruska obrana, iako kaotina, uspjela je prebaciti najvei dio svojih industrijskih i vojnih postrojenja iza Urala i na taj nain nastaviti proizvodnju vojnih materijala, koja e kasnije imati presudnu ulogu.

Velika Hitlerova greka bila je neprepoznavanje vanosti Moskve, koja, osim to je bila glavni grad i sjedite vlade, bila je i industrijski, eljezniki, komunikacijski i komandni centar Rusije. Hitleru su se inila vanijim naftna polja na jugu i ukrajinska itnica, pa je u trenucima kada je Grupa armija Centar nezadrivo prodirala prema Moskvi, usporavao njen prodor i s dijelom snaga Armije Centar pojaavao Grupu armija Jug koja napreduje prema Volgi i Staljingradu.

S druge strane, Staljin je shvaao vanost Moskve i kakav bi bio psiholoki efekt za Ruse kada bi Moskva pala u ruke Nijemcima. Zato je Staljin odluio ostati u Moskvi i koordinirati njenu obranu. Staljin je u tim trenucima napravio i dobre politike poteze, odmaknuvi se od komunistike retorike, te je poeo igrati na kartu domoljublja i obrane majice Rusije, a istovremeno je dopustio javno nastupanje Ruske pravoslavne crkve, ak i izbor novog patrijarha (prvog nakon 1700. kada je Petar Veliki maknuo patrijarha) to je ljudima i vojsci davalo jai moralni podstrek.

Nijemci e pokrenuti veliku ofenzivu na Moskvu, tzv. Operacija Tajfun od studenog 1941. sijenja 1942. koja nee uspjeti ponajprije zahvaljujui ruskom zapovjedniku ukovu i ruskim trupama s Istoka koji su stigli nakon sporazuma Rusa i Japanaca o nenapadanju. U zimskim uvjetima u kojima se bitka vodila njemaka mehanizacija je bila sve beskorisnija, a Rusi su se oslanjali na konjicu koja je u takvim uvjetima bila puno pokretljivija.

Osim spomenute ruske zime jedan od prijelomnih trenutaka istonog fronta (a neki kau i itavog II svjetskog rata) bio je njemaki poraz u bitki za Staljingrad, tijekom zime 1942/1943.g., kada je Hitler zabranio zapovjedniku 6. armije Friedrichu von Paulusu strateko povlaenje i pregrupiranje, zbog ega je u ruskom okruenju ostalo oko 200.000 njemakih vojnika. itav taj sukob za Staljingrad dogodio se ponajvie zbog Hitlerove opsesije da osvoji grad koji nosi Staljinovo ime, makar ga se moglo zaobii i izbjei ta golema stradanja njemake vojske. Ponovno je krvnik za Nijemce bio ruski general ukov.

Posljednji pokuaj da Nijemci ponovno preuzmu kontrolu na ruskom frontu zbio se u ljeto 1943.g., pokuajem ofenzive kod Kurska i Orela tzv. operacija Zitadelle. Bila je to najvea tenkovska bitka u Drugom svjetskom ratu, u kojoj su prevagu Rusima donijeli njihovi tenkovi T-34 i efikasno artiljerijsko oruje - kaue ("Staljinove orgulje"). Nakon te bitke zapoinje stalno povlaenje Nijemaca sa Istoka, koje je zavrilo u Berlinu.

Prilikom prodora Crvene Armije prema Zapadu i potiskivanju Nijemaca, Poljaci su se nadali pomoi Rusa u oslobaanju Varave, pa e u Varavi tijekom ljeta 1944. poeti ustanak protiv Nijemaca, naravno s nadom da e Rusi izvriti to je mogue vei pritisak na njemaki obru oko Varave. Ali Staljinu nije odgovaralo da domai Poljaci dobiju bilo kakve zasluge za oslobaanje Varave, jer bi to znailo potpuno drugaije odnose nakon rata, pa je naredio zaustavljanje ruske vojske nadomak Varave, to e Nijemcima omoguiti krvavo guenje ustanka u Varavi, kada je stradalo oko 150.000 ustanika, a Varava je u potpunosti razorena. Churchill i Roosevelt su nagovarali Staljina da pomogne nesretnim Poljacima, ali on je to odbio, pa su Saveznici ak razmiljali o prekidu dostave materijalne pomoi Staljinu, ali shvatili su da bi to vie pomoglo Hitleru, to im tada ipak nije bilo u interesu. Ova dva dogaaja u kojima su stradali Poljaci dovoljno govori o razlozima mrnje Poljaka prema Rusima nakon rata.

Vanost Istonog fronta je i u injenici da je Hitler morao tamo drati veliki broj divizija na to nije raunao kada je kretao u napad na SSSR, a takva situacija je pak olakavala akcije koje su poduzimali Saveznici na ostalim frontovima.

ULAZAK SAD U RAT

Nakon I. sv. rata u SAD je prevladala politika izolacionizma koja je konkretizirana zakonskim aktima, tzv. Neutrality Act iz 1935. i 1937.g. kojima je izmeu ostalog bila zabranjena i prodaja oruja zaraenim stranama. Novi zakon o neutralnosti iz 1939.g. dopustio je tzv. cash-and-carry sustav, tj. drave mogu kupovati ratni materijal od amerikih dobavljaa, ako plate u cashu i odvezu robu na svojim brodovima. Takav sustav imao je za cilj pomoi zemljama saveznicama, a da se SAD pri tome ne zapletu u sukob.

Najvei protivnik politike izolacionizma u SAD bio je predsjednik Franklin D. Roosevelt koji je uporno nagovarao Kongres da se pone sa otvorenim pomaganjem V.Britanije, a poznat je njegov slikoviti istup pred Kongresom, rijeima: "Zamislimo da kod susjeda izbije poar, a ja imam gumenu cijev u vrtu ". Rooseveltovo nagovaranje Kongresa urodilo je plodom u oujku 1941.g. kada je Kongres odobrio tzv. Zakon o zajmu i najmu, kojim se poinju odobravati krediti prije svih V.Britaniji, a zatim i SSSR-u za kupovinu neophodnih materijala (ukupno su SAD tijekom rata izdale oko 50 mlrd. $ kredita europskim zemljama).

Ameriki izolacionizam postojao je jo samo na papiru, jer su otvoreno stali na jednu stranu. Ameriki razarai pratili su britanske brodove po Atlantiku; britanski piloti uvjebavali su se u SAD; na Pacifiku su poele sankcije prema Japanuitd.

U kolovozu 1941.g. osobno su se nali Roosevelt i Churchill na kamufliranom bojnom brodu Prince of Wales, u zaljevu Argentia kod Newfoundlanda. Izjava koju su obojica potpisala poznata je pod nazivom "Atlantska povelja", koja je obuhvaala nekoliko temeljnih naela o ureenju svijeta nakon rata. Atlantska povelja ukljuena je neto kasnije i u deklaraciju o Ujedinjenim narodima. Atlantska povelja oznaava i poetak stvaranja antifaistike koalicije ratnog saveza protiv Trojnog pakta.

Konkretan ulazak SAD u rat bio je plod agresivne strategije Japana prema prostoru Pacifika i Jugoistonoj Aziji, u teoriji je ta strategija podupirala antikolonijalna nastojanja azijskih nacionalista, ali u stvari bi samo zapadnjaki kolonijalizam bio zamijenjen japanskim. Da bi se takva strategija mogla ostvariti trebalo je osakatiti pacifiku mornaricu SAD i osigurati neosvojiv poloaj prije nego bi SAD bile spremne uzvratiti udarac.

Ostvarenje spomenute strategije poelo je 7. prosinca 1941.g. japanskim napadom na pomorsku bazu SAD-Pearl Harbor na Hawaima. Tim napadom rat je postao svjetskim ratom, jer su SAD odmah objavile rat Japanu, to ine i Britanci, a sa druge strane Njemaka i Italija objavljuju rat SAD.

Japanci su do ljeta 1942.g., kada su bili na vrhuncu snage, gotovo ostvarili sve svoje planove u pogledu kontrole Pacifika i Jugoistone Azije. Veliki razlog takvom razvoju situacije pridonio je dogovor Roosevelta i Churchilla da e dati prednost borbama protiv Njemake i oslobaanju Europe, to zbog njene industrijske vanosti, to zbog straha da SSSR nee jo dugo izdrati bez snanije pomoi. SAD su odgodile svoju osvetu za Pearl Harbor i za izgubljene Filipine.

Prvi relativni uspjeh Amerikanaca na pacifikom bojitu, i kada su Japanci po prvi puta zaustavljeni u svom napredovanju, bila je bitka u Koraljnom moru u svibnju 1942.g. kada su nosai aviona doivjeli svoje prvo veliko iskuenje i postali su strateka novost u pomorskom ratovanju. Prekretnicu na pacifikom bojitu donijela je velika pomorsko-zrana bitka kod Midwaya u lipnju 1942.g., koju su Amerikanci uspjeli dobiti zahvaljujui otkrivanju japanskih ifriranih poruka, pa su unaprijed znali to Japanci smjeraju. Bitka kod Midwaya postala je jedna od odluujuih bitaka u II. sv. ratu, rame uz rame s El Alameinom, Staljingradom, Dunkerquom, ili kako je netko napisao: "Kod Midwaya je "izlazee sunce" poelo zalaziti".

POD SVASTIKOM

Nacistiki "Novi poredak"

Hitler je predvidio da e Trei Reich potrajati tisuu godina, ali ispalo je da je bio kratak za samo 988 godina. to bi Trei Reich znaio za Europu? Prema Hitlerovim razmiljanjima trebalo je ispuniti dva osnovna uvjeta. Prvo, osigurati da Njemaka bude osigurana ratnim materijalima i da odri ivotni standard bez velikog rtvovanja samog njemakog naroda. Drugo, Hitler je elio ostvariti svoju rasnu teoriju pa je "Novi poredak" trebao omoguiti ekonomsku eksploataciju i rasni imperijalizam na podruju koji su kontrolirali nacisti. Koristio je osvojene narode prema njihovom poloaju u rasnoj hijerarhiji. Oni koji su bili najblii nacistikoj koncepciji arijevske rase, kao Skandinavci, Anglosaksonci i Holanani, bili su kvalitetnije tretirani i mogli su postati partneri Nijemcima. Latine, kao to su Francuzi, Hitler je smatrao inferiornima, ali moglo ih se tolerirati i s vremenom pretvoriti u podravatelje "Novog poretka." Slaveni su postavljeni na dno Hitlerove hijerarhije i trebalo ih je tretirati kao robovsku radnu snagu.

Duboko na dnu (pa i ispod njega) bili su idovi i oni su podnijeli najvee uase Hitlerove rasne sheme. Na kratko, poetkom rata, nacisti su imali ideju iseljavanja idova iz Europe, a jedna od moguih destinacija bio je otok Madagascar, kod istone afrike obale, ali takve ideje nestale su oko 1941.g., kada je Hitler pokrenuo ideju unitenja idova u Europi.

Holokaust

Brzo napredovanje Nijemaca u prvim godinama rata dovelo je milijune idova pod nacistiku upravu. Administracija osvojenih podruja postala je posao za SS i Gestapo, a oni e se posebno estoko okomiti na idove. U Poljskoj je bila najvea koncentracija idova, a gotovo svi e zavriti u getima ili koncentracionim logorima. S ruskim idovima e nacisti trenirati surovu efikasnost, jer im je zbog udaljenosti predstavljalo problem prevoziti sve idove u razne logore, pa e ih ubijati na licu mjesta, najee rafalima ispred iskopanih masovnih grobnica.

U srpnju 1941., ef glavnog ureda za sigurnost Reicha, Reinhard Heydrich, dobio je nalog za provoenje "konanog rjeenja" nad idovima, a to je znailo njihovo potpuno istrjebljenje. Glavni operativac za provoenje "konanog rjeenja" bio je Heinrich Himmler. Dotadanji nain ubijanja idova masovnim strijeljanjima inio im se presporim, pa su se uskoro poeli koristiti pokretnim plinskim komorama, tj. zatvorenim kamionima, a ubojstva na velikoj skali poinju s putanjem u pogon velikih plinskih komora (u kojima je putan tzv. ciklon B plin) u zloglasnim koncentracionim logorima, kojih je najvie bilo u Poljskoj Auschwitz, Belzec, Chelmno, Majdanek, Sobibor, Treblinka Nacisti su prikupljali idove irom Europe i onda ih u zatvorenim vagonima deportirali u neki od logora smrti. Mnogi su ve putem umirali zbog neljudskih uvjeta koji su vladali u stonim vagonima. Po dolasku u logore rtve su bile rasporeene na one koji se mogu jo iskoristiti kao radna snaga, i na one nemonije (ene, djeca, starci), koji su odmah bili poslani na "tuiranje", to je bio nacistiki eufemizam za plinsku komoru.

Hitler je naredio da vlakovi koji prevoze idove u logore imaju prednost nad svim ostalim, a nije pomagalo niti protestiranje njegovih generala da su im vlakovi potrebniji za dopremu ratnog materijala i ljudstva na frontove. Mnogi iz vojnog vrha Treeg Reicha su se pitali ne bi li bilo bolje prvo dobiti rat pa se onda pozabaviti "konanim rjeenjem", ali Hitler nije elio niti uti za takve ideje. Izvan nacistikih krugova, nekakva aputanja o Holokaustu su procurila jo 1942.g., ali mnogima u saveznikim redovima su se takve prie uinile previe okrutnima da bi bile stvarne, pa se pretpostavilo da je to bila ratna propaganda. Prava istina doznala se tek na kraju rata kada su saveznike jedinice oslobodile prostore gdje su bili zloglasni logori smrti, a na prizore koje su vidjeli najeili su se i okorjeli ratni veterani, koji su iza sebe imali neke od surovijih sukoba tijekom rata.

Kampovi su u upotrebi bili svega nekoliko godina, ali uas koji su uspjeli proizvesti u tako kratkom vremenu predstavlja najstraniju epizodu u prii o ljudskoj neovjenosti kroz povijest. U pokuaju ostvarenja "konanog rjeenja" stradalo je oko est milijuna idova, a tome se moraju pribrojiti i ostale skupine koje su tragino zavravale u logorima smrti, kao to su komunisti, cigani, Jehovini svjedoci, sovjetski zarobljenici, Slaveni, homoseksualci

ZAVRNA FAZA RATA

Kraj borbi u Sjevernoj Africi

U jesen 1942.g. zapoela je III faza sukoba u Sjevernoj Africi, koja poinje povlaenjem Rommelovih snaga prema Tunisu nakon poraza kod El-Alameina. U studenom 1942.g. zapoinje operacija "Torch", tj. savezniko iskrcavanje u Maroku i Aliru (kako je iskrcavanje izvreno na francuskom kolonijalnom posjedu, Hitler je naredio potpunu okupaciju Vichyjske Francuske), pod komandom amerikog generala Dwighta Eisenhowera, a na taj su nain saveznike snage stisnule "u klijeta" Rommelov Afriki korpus. Nakon viemjesenih borbi na podruju Tunisa, u svibnju 1943.g. kapitulirale su snage sila Osovine u Sjevernoj Africi.

Kapitulacija Italije

Ubrzo nakon uspjenog iskrcavanja u Sjevernoj Africi, u sijenju 1943.g. u Casablanci su se susreli Roosevelt i Churchill (oko kojih se poeo motati i gen. de Gaull, te zahtijevati da se i Francuskoj prizna vana uloga u buduim dogaanjima), gdje su se dogovorili oko invazije na Siciliju, a usput su poruili da zahtijevaju bezuvjetnu predaju Njemake i Italije.

Iskrcavanje na Siciliju zapoelo je u srpnju 1943.g., a ubrzo je Faistiko Veliko vijee sruilo i uhitilo Mussolinija, a predsjednik vlade postaje maral Pietro Badoglio koji je 8.IX 1943.g. potpisao bezuvjetnu kapitulaciju Italije. Napredovanje saveznika nije bilo tako brzo kako su oekivali. Voene su estoke borbe, a jedna od gorih bila je bitka za benediktinski samostan Monte Cassino, nakon koje je u lipnju 1944.g. osloboen prvi europski glavni grad Rim. Nijemci su jo uspjeno branili sjever Italije, gdje je stvorena marionetska Talijanska Socijalna Republika na elu s Mussolinijem, kojeg su njemaki padobranci izvukli iz zatvora.

Teheranska konferencija

Amerikanci se u ovo vrijeme rata nisu pretjerano zaokupljali politikim igrama, najvanije im je bilo pobijediti Hitlera, dok su se politikim preokupacijama vie bavili Britanci i Rusi, posebno se to odnosilo na poslijeratni utjecaj na Balkanu. Zato je Churchill zahtijevao da se glavni savezniki udar na Kontinent izvri preko Jadranskog mora, jer bi time oslobaanje Balkana bilo pod kontrolom Zapada ime bi se odstranio mogui ruski utjecaj na tom podruju kada Rusi istjeraju Nijemce iz SSSR-a.

Da bi se dogovorili o daljnjim akcijama, tzv. Velika Trojka (Staljin, Roosevelt, Churchill) nala se u Teheranu, zima 1943.g.

dogovoreno je otvaranje zapadnog fronta iskrcavanjem u Francuskoj (Churchill je predlagao da mjesto iskrcavanja budu Dardaneli, kada ve ne moe Jadran, ali zbog protivljenja Rusa nije prolo)

Staljin je obeao da e objaviti rat Japanu odmah nakon kapitulacije Njemake, a obeao je i priznanje poljskih granica iz 1919.g.

Odlueno je da se prui pomo Titovim partizanima u Jugoslaviji

Iskrcavanje u Normandiji Zavrni in rata u Europi bila je saveznika invazija na Francusku pokrajinu Normandiju, koja je zapoela 6. lipnja 1944.g. pod kodnim nazivom operacija Overlord i pod zapovjednitvom amerikog generala Eisenhowera. Znak za poetak operacije bili su stihovi pjesme Jesenja sonata, francuskog pjesnika Paula Verlaina.Usprkos tajnosti operacije teko je bilo sakriti dopremanje ogromnih koliina ratnog materijala i opreme na jugozapadu Engleske, pa su Nijemci bili svjesni da e do iskrcavanja doi, ali nisu znali tonu poziciju (sa saveznike strane namjerno su im plasirali neke krive informacije). Zato su Nijemci bili prisiljeni osigurati obranu svakog pogodnog dijela obale, to je razvuklo njihove snage. Zapovjednik obrane Atlantskog bedema, general Rommel u presudnom je trenutku, jer je bio uvjeren da zbog loe vremenske prognoze do iskrcavanja nee doi u slijedeih nekoliko dana, otiao u Njemaku na proslavu roendana svoje ene, to je njemaku obranu ostavilo bez pravog vodstva u najvanijem trenutku cijele operacije.

Kada su probijene njemake obrambene linije u Normandiji, krenulo je novo savezniko iskrcavanje na jugozapadu Francuske (tzv. operacija Nakovanj). Kada su se ta dva vala spojila krenuo je brz prodor prema Parizu koji je osloboen u kolovozu 1944.g. Nakon oslobaanja Pariza, saveznike trupe su u svega nekoliko tjedana stigle do njemake granice.

Hitlerov oajniki pokuaj uzvrata oslanjao se prije svega na razaranje Londona novim monim orujem bespilotnim letjelicama V-1, koje su bile dosta neprecizne i neto kasnije s puno monijim raketama V-2, koje su bile bre od zvuka i gotovo nemogue za presretanje, problem je ipak bio taj to je tih raketa bilo premalo i to su upotrijebljene prekasno da bi bile efikasne.

Puno opasniji bio je pokuaj posljednje ofenzive Nijemaca u Ardenima, tzv. operacija Greif, (kada je voda dola do grla jer je zauzet prvi njemaki grad slavni Aachen, prijestolnica Karla Velikog) kojom se pokualo presjei saveznike opskrbne linije i osigurati eventualno pregovaranje o miru. Ofenziva je zavrila neuspjeno s velikim gubicima na obje strane, a u borbama se posebno istaknuo ameriki general Patton.

Konferencija na Jalti Posljednja ratna konferencija Velike trojke odrana je u veljai 1945.g. na osloboenom Krimu, i tu su se pokazala prva otvorena neslaganja Britanaca i Amerikanaca s jedne i Rusa s druge strane.

Konkretizirano je osnivanje Ujedinjenih naroda, a osnivaka skuptina UN odrana je neto kasnije, 25.IV 1945. u San Franciscu

SSSR je pristao ui u rat protiv Japana najkasnije 90 dana nakon kapitulacije Njemake. Kao kompenzaciju dobio bi teritorije izgubljene u rusko-japanskom ratu 1904/5, te su mu je garantirana sfera utjecaja u Manduriji. Taj dogovor ojaao je rusku poziciju u Aziji.

Dogovorena je podjela Njemake na okupacione zone, s time da se i Francuskoj dodijeli jedna okupaciona zona.

Najtee pitanje bilo je dogovaranje oko uspostava novih vlada u osloboenim zemljama, a to je pitanje pokazalo prve znakove budueg hladnog rata, jer se vrlo otvoreno pokazalo nepovjerenje izmeu SSSR-a i Zapadnih sila. Posebno je vrue bilo pitanje Istone Europe, gdje su Rusi odbijali sudjelovanje Zapada u uspostavi novih vlada i nisu dozvoljavali prisutnost promatraa sa Zapada. Par mjeseci ranije Churchill je posjetio Moskvu i pokuao predloiti Staljinu podjelu utjecaja na Balkanu i Istonoj Europi. Prema tom prijedlogu Rusi bi dobili dominaciju u Rumunjskoj i vei utjecaj u Bugarskoj, dok bi Britanci dobili slobodne ruke u Grkoj, a utjecaj u Maarskoj i Jugoslaviji bio bi pola : pola.

Kraj rata u Europi

Kako su Saveznici prodirali u Njemaku postajalo je jasno da e posljednja bitka biti za Berlin. Eisenhower je zaustavio svoje snage na rijeci Elbi i odustao od utrke prema Berlinu i prepustio osvajanje Berlina Rusima. Hitler je kao i obino naredio obranu Berlina do smrti, to je osiguralo razaranje prijestolnice. Sam Hitler, shvativi da je doao kraj imenovao je admirala Dnitza svojim nasljednikom, a on je (skupa sa Evom Braun i svojim psom) izabrao samoubojstvo, 30. travnja 1945.g. Mussolini je takoer smaknut od strane talijanskih partizana pri pokuaju bijega u vicarsku (skupa s mladom ljubavnicom Clarom Petacci).

Padom Berlina prestao je svaki otpor Nijemaca, a kapitulaciju je potpisao gen. Alfred Jodl u Reimsu 7. svibnja 1945. kod Amerikanaca, a sutradan je to isto uinio gen. Wilhelm Keitel pred Rusima u Berlinu. Rat u Europi je zavren.

Kraj ratu u Aziji

Amerikanci su se dosta sporo pribliavali Japanu, jer trebalo je osloboditi stotine otoka po Pacifiku i tisue kilometara dungle, a sve su to Japanci vrlo snano branili.

Najee bitke vodile su se oko otoka Leyte (kod Filipina), za otok Iwo Jimu koji je strateki vaan jer ima aerodrome koji mogu prihvatiti amerike bombardere B-29, i za otok Okinawu koji je vrlo blizu Japana. Amerikance su u tim bitkama posebno izluivali kamikaze (boanski vjetar), piloti-samoubojice koji su se zabijali u amerike brodove i nosae aviona.

Pribliavanjem amerikih snaga Japanu pod komandom generala Douglasa MacArthura, zapoelo je strahovito intenzivno bombardiranje Japana. Oko 200.000 ljudi poginulo je u Tokiju u samo tjedan dana bombardiranja, ali Japanci su i dalje odbijali predaju.

Novi predsjednik SAD Harry Truman (Roosevelt je umro u travnju), 6. kolovoza 1945.g. odobrio je upotrebu novog oruja atomske bombe. Atomska bomba razvijena je nakon nekoliko godina tajnog istraivanja pod ifrom projekt Manhattan.

Prva atomska bomba baena je 6. kolovoza 1945.g. na Hiroimu. Samo jedan udar izbrisao je pola grada s lica zemlje i pobio oko 80.000 ljudi. Bombu je bacio bombarder Enola Gay, a bomba je nazvana Little boy. Nakon toga SSSR je objavio rat Japanu, a Amerikanci su 9. kolovoza 1945.g. bacili jo moniju atomsku bombu (Fat man) na Nagasaki. Suoeni sa totalnim unitenjem Japanci su potpisali bezuvjetnu predaju 2. rujna 1945.g. na brodu Missouri. Tim inom zavrio je Drugi svjetski rat. Svi su postali svjesni da bi idui ovakav rat znaio kraj civilizacije

Slika 11: General Erwin Romel, poznatiji kao "Pustinjska lisica", jedan od najsposobnijih Hitlerovih generala. Vojnici njegova Afrikakorpsa pronijeli su i slavu legendarne njemake vojnike pjesme Lili Marlen, koja je postala popularna i kod njihovih ljutih protivnika, britanskih Pustinjskih takora, a preko njih i na cijelom Zapadu. Romel je pri kraju rata optuen kao suuesnik u pokuaju atentata na Hitlera, pa mu je doputeno da izvri asno samoubojstvo.

Slika 20: General de Gaulle u osloboenom Parizu, a meu Francuzima e ostati faca jo dugi niz godina. Savezniki politiari ga nisu previe oboavali, a isto taka i kolege generali, jer je samoinicijativno odluio upasti u Pariz, bez obzira to je postojala opasnost da ga Nijemci pri povlaenju razrue.

Slika 12: Plan "Operacije Barbarossa", koja se odvijala u tri glavna pravca. Nijemci su u napad krenuli sa dotad nevienom silom od 153 divizije, s 19 oklopnih i 15 motoriziranih divizija, sa 600.000 vozila, 3580 tenkova, 7481 topova i s ukupno 3,2 milijuna ljudi. Napad su jo podupirale 3 zrane flote i rumunjska armija.

Slika 13: "General Zima" se okomio na pristalog vabu. U stvari tada se znalo rei da su glavni ljudi ruske vojske general Blato, a kasnije su mu se pridruili generali Januar i Februar, pod stratekim zapovjednitvom marala Zime.

Slika 18: Velika trojka na sastanku u Teheranu, 1943.g. kada su jo uvijek prevladavale vojnike teme, a manje se ulazilo u politike zavrzlame, makar e Staljin i Churchill vrlo brzo poeti osiguravati okolnosti u poslijeratnoj Europi.

Slika 17: Na slici je Adolf Eichmann, jedan od glavnih operativaca konanog rjeenja, a konano su ga uhvatili 1960.g. izraelski agenti u Argentini, a par godina kasnije je objeen. Jedna od osoba koja je izazivala strah meu idovima dugo nakon rata bio je Joseph Mengele, poznatiji kao Aneo smrti, koji je bio poznat po svojim monstruoznim eksperimentima na ljudima, pogotovo u pokuajima dobivanja plavokosog i plavookog arijevca. Umro je u Brazilu 1979.g., a tek je 1992.g. DNK analizom potvrena njegova smrt.

Slika 15: Propagandni plakat antifaistike koalicije koji simbolizira zajednitvo u otporu Trojnom paktu.

Slika 16: Fotografija uinjena neposredno nakon rata. Ameriki dunosnici natjerali su Nijemce-civile koji su ivjeli pored ovog logora (Landsberg) da se uvjere u strahote koje su inili nacisti. Nacisti su bili vrlo efikasni u prikrivanju stvarnih razmjera zloina, koji su zvuali previe fantastino da bi bili stvarni. Tako se dogaalo da ljudi iz najblie okolice ne znaju pravo stanje stvari.

Slika 1: Ova politika karikatura je cinian komentar njemako-sovjetskog pakta o nenapadanju, potpisanog 23. kolovoza 1939.g. Hitler i Gring prikazani su kao dvije udavae koje se stiu uz Staljina. Uz karikaturu ide tekst kojim Hitler pita Staljina: "No, hoe li nam sada dati svoje rublje?"

Slika 3: Nijemci su inscenirali poljsku krivnju za poetak rata jer su svoje vojnike obukli u uniforme poljske vojske i lairali diverzantski napad. Poljaci su usprkos svojoj hrabrosti bili osueni na propast pred nadmonom i efikasnom njemakom vojskom. Slika prikazuje juri poljske konjice, koja je bila maji kaalj za njemake panzer divizije.

Slika 4: Vidkung Quisling, ovjek ije e ime irom svijeta postati sinonim za izdajnike.

Slika 2: Heinz Guderian, tata munjevitog rata.

Slika 5: Prikaz razruenog Rotterdama, a cilj ovakvog barbarstva bio je zastraiti i demoralizirati svako nastojanje protiv nacistike uprave.

Slika 6: Jedna od mnogobrojnih malih brodica koje su preplovile Kanal i sudjelovale u izvlaenju oko 350.000 britanskih i francuskih vojnika sa plaa kod Dunkerqua. Danas je ova brodica eksponat u vojnom muzeju u Londonu.

Slika 7: Dio njemakih panzer divizija u Ardenima. Tenkovskim prodorom kroz tu prirodnu barijeru priutili su Francuzima i ostalim saveznicima prilino neugodno iskustvo.

Slika 8: Francuzi su primorani potpisati kapitulaciju u istom onom vagonu u kojem je Njemaka potpisala kapitulaciju nakon I w.w. U travnju 1945.g., kada su ve svi bili uvjereni da e Nijemci izgubiti rat, SS trupe su unitili taj vagon, pa ga Saveznici nisu mogli iskoristiti i po trei put.

Slika 10: Ameriki karikaturalni prikaz lanova Trojnog pakta. Gring, Mussolini i Tojo u pratnji Smrti.

Slika 21: Ispaljivanje raketa V-2 na pokusnom terenu u Peenemundeu 1944.g. Glavni cilj raketa V-2 bila je Engleska, ali je njihov vojni efekt bio neznatan. Posljednja V-2 raketa ispaljena je na Englesku 27. III 1945.g. V-2 raketa bila je jedan proizvod iz serije tzv. oruja osvete ( Vergeltungswaffen), kojoj su jo pripadali bespilotna letjelica-raketa V-1, tzv. zvrndava bomba, jer je proizvodila buku tijekom leta, i V-3 oruje, koje nikada nije upotrijebljeno za napad na London, a svrha mu je bila potpuno razaranje Londona.

Slika 23: Scena neposredno prije potpisivanja japanske kapitulacije na amerikom bojnom brodu Missouri.

Slika 24: Rat je mogao zavriti i ranije da je pokuaj atentata na Hitlera uspio. Skupina njemakih oficira bila je uvjerena da bi se eliminacijom Hitlera, sa Saveznicima moglo dogovoriti neto povoljnije osim bezuvjetne kapitulacije. Pokuaj atentata zbio se 20. srpnja 1944. u Hitlerovoj "Vujoj jazbini" (njegov bunker), gdje je Klauss von Stauffenberg (na slici), asnik i ratni veteran, smjestio aktovku s bombom ispod konferencijskog stola. Eksplozija je raznijela prostoriju, ubivi etvoricu i ranivi dvadeset ljudi, ali Hitler je proao relativno dobro. Reakcija je bila efikasna, Gestapo je priveo 15.000 osumnjienih, a na smrt ih je osueno 5.000. Voe, ukljuujui Stauffenberga, odmah su strijeljani, dok su ostali sueni pred "Narodnim sudom" i objeeni klavirskim icama. Njihova spora smrt je snimana i prikazivana kao pouka drugima koji bi mogli imati sline ideje. General Rommel je bio jedan od osumnjienih, kojem je doputen astan uzmak, naime on je popio otrov, a novine su objavile da je poginuo u prometnoj nesrei.

Slika 14: Masakr u Katinskoj umi. Nijemci su 1943. u Katinskoj umi otkrili masovnu grobnicu s 4.500 tijela poljskih oficira. Njemaka propaganda pokuala je iskoristiti tu injenicu za naruavanje odnosa izmeu Saveznika, pa su obavijestili Engleze i Amerikance o otkriu, ali i Poljake u Britaniji. Na Zapadu su to tada shvatili kao njemaku provokaciju, a sam Staljin je optuivao Nijemce da svoje zloine ele pripisati njima. Sve do pada komunizma 1989/90. taj je zloin pripisivan Nijemcima, a tada su pronaeni dokumenti koji otkrivaju da je zloin poinjen od strane sovjetske tajne slube NKVD po nareenju Staljina i Berije. Tada je ukupno nestalo 25.000 ljudi iz poljske vojske.

Slika 22: Savezniko bombardiranje Dresdena u veljai 1945. Jedan od kontroverznijih dogaaja u 2. sv. ratu, koji nije imao nikakvog vojno opravdanog razloga jer Saveznici su munjevito prodirali i sa Zapada i sa Istoka i svi su bili svjesni da bi rat uskoro trebao biti zavren. Jedino konkretno opravdanje bombardiranja bilo je pokazivanje snage Rusima i to sve mogu britanski i ameriki bombarderi, jer sada je ve svima jasno da e okolnosti nakon rata biti drugaije nego tijekom rata.

Slika 19: Scena s iskrcavanja u Normandiji