List ilosrdnih sestara sv. ri aM K ž - God. XXXIX., br. …...ondje gdje se susrećemo sa samim sobom. U toj se dubini otvaramo susretu s Bogom. Tu postajemo svjesne svojih odnosa

List ilosrdnih sestara sv. ri aM K ž - God. XXXIX., br. 146./1., 2018.

U znaku Križa 1./2018.2

U ZNAKU KRIŽA god. XXXIX.

br. 146./1.

USKRS 2018.

Izdavač Hrvatska provincijaMilosrdnih sestara svetoga KrižaKralja Tomislava 2231400 Đakovo

Tel. 00385 031-801 200Tel/Faks 00385 031-811 141El. pošta: [email protected]

UređujeUredničko vijeće

Glavna i odgovorna urednicas. M. Jacinta [email protected]

Lekturas. Marija Stela Filipović

Korekturas. M. Augustina Dominković

List izlazi tri puta godišnjedopuštenjem ProvincijalataMilosrdnih sestara svetoga Križa

Grafička pripremaMarinko Hardi, Đakovo

Tisak „Tiskara” Budrovci

Put, kojim se sve više i više ulazi

u mjesto duhovnosti, tišina je i meditacija.

Tišina nas uvodi u naše vlastito središte,

ondje gdje se susrećemo sa samim sobom.

U toj se dubini otvaramo susretu s Bogom.

Tu postajemo svjesne svojih odnosa i osjećamo

poticaje kako ih možemo učiniti još boljima.

Tu nam se daruju nadahnuća

kako možemo učinkovito i kreativno

odgovoriti svojemu poslanju.

Život tišine preobražava nas.

Tišinu se mora vježbati.

Ona ne dolazi sama po sebi.

Budemo li uštedjele za nju vremena

i budemo li se dosljedno toga držale,

tišina će postupno postati

naša prijateljica…

s. Marija Brizar, vrhovna pogl.Iz Godišnje želje za 2018.

U znaku Križa 1./2018. 3

Sadržaj

s. Marija Brizar, vrhovna pogl. Iz Godišnje želje za 2018. -------------------------------------------------------------------- 2s. M. Jacinta Mandura Iz Uredništva ----------------------------------------------------------------------------------- 5s. Amalija Kupčerić Riječ Provincijalne poglavarice -------------------------------------------------------------- 6

Tragom istineo. Zvonko Šeremet, SCJ Pobjeda uskrsnuća ----------------------------------------------------------------------------- 7s. Marija Pia Tadijanov Rupica do neba --------------------------------------------------------------------------------- 8s. Animira Adanić Ne da se Isus pokopati ------------------------------------------------------------------------ 9s. Nada Martinković Isusu slični -------------------------------------------------------------------------------------- 9s. Svjetlana Rezo Izabrao sam te među mnogima -------------------------------------------------------------10s. Jolanta Sigeti Ljubljenoj mojoj u boli-----------------------------------------------------------------------11M. V. Govorom srca govorim ti --------------------------------------------------------------------11Nedjeljka Andrić-Novinc Progledala sam --------------------------------------------------------------------------------12Marija Dubravac-Stažić Poruka Velikoga četvrtka --------------------------------------------------------------------12s. Mariangela Žigrić Marija – Majka --------------------------------------------------------------------------------13s. M. Karmela Dominković Tkanje ------------------------------------------------------------------------------------------13M. J. Tvoje ime u moj dlan urezano --------------------------------------------------------------14s. Animira Adanić Dušom i srcem --------------------------------------------------------------------------------14

Duhovnost zajedništvas. Rastislava Ralbovsky Poniznost – vrlina služenja ------------------------------------------------------------------15s. Jovita Kobaš Svagdašnjica -----------------------------------------------------------------------------------17s. Krista Mijatović Vratarice Vječnosti ---------------------------------------------------------------------------18s. M. Margita Gašparovsky Slušni aparat -----------------------------------------------------------------------------------19s. Marta Kovačić „Nije važno, čini dobro!” --------------------------------------------------------------------20

Papa Franjo nam govori Skromnost je ključna -------------------------------------------------------------------------21 Moramo biti pripravni na susret s Isusom -------------------------------------------------22 Raj – cilj naše nade --------------------------------------------------------------------------23

Redovnička slavljaPostulantice Radosni početak Postulata -------------------------------------------------------------------24s. Finka Tomas Obilježen dijamantni redovnički jubilej ---------------------------------------------------24s. Josipa Pavla Jakić i s. Rafaela Jozić Formativni susret u Đakovu -----------------------------------------------------------------25s. Finka Tomas Uz Dan posvećenoga života -----------------------------------------------------------------26

Nadi dajemo lices. Natalija Fadiga Želiš li ozdraviti? -----------------------------------------------------------------------------27s. Finka Tomas Promocija s. Cecilije Tomkić----------------------------------------------------------------28s. Finka Tomas Sudjelovanje na međunarodnom kongresu ------------------------------------------------28s. Krista Mijatović Promocija u Remetama ----------------------------------------------------------------------29s. Jelica Đuzel Stručni skup za odgojiteljice u vjeri Dobroga Pastira -----------------------------------29s. Monika Hančić Žena – učenica Isusova ----------------------------------------------------------------------30s. Teuta Augustini Proslave u Baru -------------------------------------------------------------------------------31Radio DUX Dvostruka obljetnica Milosrdnih sestara sv. Križa u Baru ------------------------------32

Prenosimo iz Teodozijes. Sheeja Kolacherril, Ingenbohl Vikarijat Uganda živi: Kratki pregled ------------------------------------------------------33Anna Wolz, učiteljica iz Njemačke Uganda – „Crni biser Afrike” --------------------------------------------------------------33Sandra Aschwanden, Švicarska Moja iskustva kao studentice u Ugandi ----------------------------------------------------34dr. med. Benno Kreienbühl, Švicarska Iskustvo liječnika kod ingenbolskih sestara u Ugandi ----------------------------------35


Sadržaj

Po(r)ukao. Franjo Vlašić, OFM Bilješke razgovora sa sestrom „kva”: (1977. – 1981.) -----------------------------------36 Misli… (jim) ----------------------------------------------------------------------------------42

Iz naše prošlostis. M. Estera Radičević Tragovi svetosti u stoljetnoj povijesti, nastavak ------------------------------------------43

Uz jubilej - 150. obljetnica dolaska sestara u Đakovos. M. Hijacinta Hoblaj Usudi se uzeti Riječ --------------------------------------------------------------------------47s. Meri Gotovac Jubilej u svjetlu Uskrsa ----------------------------------------------------------------------50s. Damira Biškup 150. obljetnica dolaska prvih sestara u Đakovo ------------------------------------------51s. Animira Adanić Danas mojim srcem ljubiš -------------------------------------------------------------------51 Pastoralni pohodi župama gdje su djelovale sestre:s. Meri Gotovac Uz prvu adventsku nedjelju u Čepinu ------------------------------------------------------52s. Rafaela Jozić Posjet Župi sv. Lovre u Babinoj Gredi -----------------------------------------------------52s. M. Petra Toman Pohod Župi Uznesenja BDM u Duboševici -----------------------------------------------53s. Meri Gotovac Posjet Župi Krista Kralja u Brodskom Varošu --------------------------------------------53s. Doroteja Krešić Uz proslavu sv. Nikole Tavelića u Županji ------------------------------------------------54s. Gabrijela Tea Damjanović Obilježavanje jubileja Hrvatske provincije u Prištini ------------------------------------54s. Gabrijela Tea Damjanović Obilježavanje jubileja Hrvatske provincije u Primorju ----------------------------------56

Na putovima svakodnevice s bl. majkom M. Terezijom Scherers. M. Karmela Dominković U školi poziva i poslanja, isječci iz „Male škole života” --------------------------------57

Pročitali smo – preporučujemos. Deodata Kočonda, prir. Zbornik Međunarodnoga simpozija: SESTRE TEODOZIJA FLORENTINIJA U HRVATSKOJ -------------------------------------------------------------------------------60

Dogodilo se…Vijesti iz Provincijalata --------------------------------------------------------------------------------------------------61

Nada im je ispunjenas. M. Blaženke Perković s. Melanka, Ana Jemrić ----------------------------------------------------------------------64s. M. Jacinta Mandura s. Tješislava, Mara Bukovac ----------------------------------------------------------------65s. M. Jacinta Mandura s. Lidija, Pavica Kupčerić -------------------------------------------------------------------67s. M. Jacinta Mandura s. Bogumira, Barbara Košćak ---------------------------------------------------------------69s. Meri Gotovac s. Maristela, Marija Šimić -------------------------------------------------------------------71mo Ivo Andrić Homilija na misi zadušnici za s. Maristelu ------------------------------------------------72o. Petar Galauner, SJ Izrazi sućuti o. Petra Galaunera, SJ --------------------------------------------------------73s. M. Blaženke Perković s. Jona, Janica Zemljak-----------------------------------------------------------------------74vlč. Antun Štefan Sestra Jona svojim sestrama -----------------------------------------------------------------76 Sestra Jona Isusu ------------------------------------------------------------------------------76s. M. Blaženka Perković s. Petromila, Stošija Mazić ------------------------------------------------------------------77s. M. Blaženka Perković s. Ermina, Kate Celebrini --------------------------------------------------------------------79s. M. Augustina Dominković In memoriam o. Ivanu Cebulskom, SVD --------------------------------------------------81s. Jelena Kovačević Lucija Kovačević – majka s. Jelene Kovačević ------------------------------------------82

Zadnja stranica: tekst s. Mariangela Žigrić; glazba Dejan Bubalo - Isus je živ


Iz Uredništva

Bliži se dan središnje proslave Jubileja 150. obljetnice dolaska Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovo. Pripremamo srce i dušu i sve što je potrebno za produbljivanje istinsko-ga nasljedovanja Isusa, i to Raspetoga i Uskrsnuloga. Tomu svjedoči i sadržaj i novi izgled naslovnice ovoga broja našega Glasila. Prije 150 godina švicarski sat počeo je, u podnožju Križa, na hrvatskom tlu, odbrojavati sekunde, minute, sate, dane, godine, desetljeća… I danas još uvijek odbrojava, i to vrlo točno. Na nama, koji smo sada na putu, ostaje zadatak da sebe založimo kako bi još dugo, dugo odbrojavao milo-sti, zalaganja, raspoloživost, iskustva Božje ljubavi. Tomu će pridonijeti i prigodna rubrika našega Glasila Uz Jubilej - 150 godina od dolaska sestara u Đakovo.

Nikako ne smijemo zaboraviti na svoju prošlost na koju gledamo sa zahvalnošću. Posebnu zahvalnost u nama budi pomisao na mnogobrojne sestre koje nas prate iz Vječnosti, posebice na onih prvih deset sestara koje je majka M. Tere-zija, umjesto u Ameriku, poslala u Đakovo. Stoga, novom rubrikom - Na putovima svakodnevice s blaženom majkom M. Terezijom - želimo zahvaliti utemeljiteljici Hrvatske pro-vincije te pozornije promatrati lik naše Blaženice ocrtan u predavanjima s. M. Karmele u Maloj školi života, koju ona već duže vrijeme priprema i daruje štovateljima svakog 16-og u mjesecu.

Sadašnjost!? Sadašnjost nam je povjerena kao blago ko-jim treba mudro raspolagati, u koju trebamo nesebično i trajno ulagati. Budućnost pripada Božjoj Providnosti, na nju smijemo računati i s povjerenjem je predati onima koji nakon nas dolaze kao pozvanice Božje.

Obilježiti ovaj jubilej, 150 godina od dolaska prvih sesta-ra, znači duboko zahvaliti za prijeđeni put, ponizno sve pre-pustiti Gospodnjoj ruci da vodi dalje i s pouzdanjem gledati na ono što dolazi na putu ispunjavanja Božje volje za svaku pojedinu, ali i za zajednicu. U temeljnom stavu zahvalnosti Bogu i ljudima, koji su s nama podijelili blago svojega srca, darujemo vam svaku riječ napisanu u ovom broju, neka nas sve ispuni radošću uskrsnuća Gospodinova i sviješću da je On živ i da nas u sjaju otajstva svetoga Križa ljubi bez granica.

s. M. Jacinta Mandura, urednica


Riječ Provincijalne poglavarice

Otajstvo Križa sjaji se!

Uskrs, 2018.

U otajstvenom svjetlu Križa i Uskrsnuća prošle su Milosrdne sestre sv. Križa Hrvatske provincije u vje-ri, nadi i ljubavi 150-godišnjim hodom, zahvalna i predana srca, ostavljajući nama mlađim naraštajima vrijednosti koje su njih nosile: otvorenost, povjere-nje, nadu, hrabrost i zajedništvo.

Molimo uskrsloga Gospodina da i nama, kao i Izra-elcima u pustinji, danju i noću bude svjetlo na našim osobnim putovima, na putovima zajednice u kojoj jesmo, kao i na putu velike zajednice Provincije i Družbe.

Neka On bude duhovno središte našega osobnog i za-jedničkog života, kako bi naše zajednice bile mjesta duhovnosti, oaze u pustinji života i da na tom putu, u dijalogu s ljudima, budemo one koje će buditi i obli-kovati život.

U zajedničkom hodu s vama, želim i molim svakoj od vas, drage sestre, sestre novakinje, postulantice i kandidatice,

sretan i radostan Uskrs!

Blagoslovljeni hod prema vječnom Uskrsu,

uz srdačan uskrsni pozdrav, Mir vama, aleluja!

Vaša


Tragom istine

� o. Zvonko Šeremet, SCJ

Pobjeda uskrsnućaKakva bi bila naša katolička vjera bez uskrsnuća?

Vjerujemo kada kažemo: „Isus je uskrsnuo!” Ali, svejedno, nije to lako shvatiti. Još manje, nije lako živjeti uskrsnuće u svakodnevici.

Ima katolika koji ne vjeruju u uskrsnuće ili o njemu imaju sasvim nejasnu predodžbu. Ali, ne vjerovati u uskrsnuće znači ostati bez uskrsloga Gospodina. Određeni dio vjernika prati Isusa do groba, plače, voli ga, ali samo do određene točke. Dalje ne idu, ne razumiju. Zato je njihova vjera u tami, u crnini, u boli, u žalosti, u neprestanim prošnjama da bude bolje, lakše, da manje pate.

Vjeruju u Raspetoga, ali Uskrsli im izmiče. Nije čudno da je tako. Nije teško vjerovati u Boga koji je kao Čovjek prošao zemljom, s nama u svemu jednak, osim u grijehu. Čak i onda kada nedužan podnosi nepravdu i osudu. S takvim Bogom nije se teško poistovjetiti. Ali Uskrsli nadilazi naše spoznaje. Zato je potrebno još više vjere. Jer Uskrsloga nemamo s kim usporediti.

Bojažljivi smo poput apostola koji su se „u strahu od Židova zaključali u sobu”. A i Marija Magdalena plače jer su odnijeli Gospodinovo Tijelo. Ne razlikujući se od njih, brojni vjernici boje se razmišljati o smrti, o životu vječnom, o uskrsnuću. Ne znaju što propuštaju. A trebali bi se, puni vjere i nadanja, prepustiti gledanju uskrsloga Gospodina koji je pobijedio zlo i smrt, u njegovu ljepotu, i staviti svoje prste u njegove rane i ruku u njegov bok.

Tada bi osjetili kako je milosrđe veliko da se razlijeva na sve strane svijeta. Kako Božja ljubav oprostom odgovara na mržnju i blagoslovom na proklinjanja. Motreći Isusa, razumjeli bi njegove riječi da će ostati s nama do svršetka svijeta! On zlo okreće u dobro. On patnju čini podnošljivom. On briše unutarnje suze. On ispunja dušu samim sobom!

Prava vjera živi se kad otpustimo kočnice! Kad se oslobodimo nutarnjih blokada. Kada otvorimo pore svo-jega tijela za nadnaravno, Božje. I Duh Sveti počinje djelovati na naš uplašeni um i stisnuto srce. I počinjemo živjeti uskrsnuće kao djeca Uskrsloga, kao djeca svjetla, kao djeca nade, kao djeca Svemogućega Oca.

Idimo prema uskrslom Gospodinu i dopustimo mu da nas dotakne kako bi nam izliječio rane i sumnje, da ne budemo nevjerni, nego vjerni. Ne uplašeni, već hrabri svjedoci njegova uskrsnuća! Jer, uskrsli Gospodin nije neka ideja, apstraktno biće, već Spasitelj naših duša i Učitelj ljubavi na putu prema vječnosti.


Tragom istine

� s. Marija Pia Tadijanov

Rupica do nebaNaš se život ne sastoji od spektakularnih događaja, ne sastoji se od velikih djela, od čuda koja bi oduševlja-

vala. Naprotiv, naš se život sastoji od običnog, svakodnevnog, uobičajenog, jednostavnog.Jednostavnost, a u isto vrijeme dubina, može se vidjeti u svim događajima našega života: od rođenja, preko

odrastanja, sazrijevanja, do starosti i nemoći, na kraju i kod prelaska, gdje ćemo vidjeti Njega licem u lice, ho-dati Njegovim dvorima i koračati najljepšim livadama, slušajući najljepši pjev ptica, žubor potoka Žive vode.

Jedan takav prelazak, koji je na mene ostavio snažan utisak, bio je prelazak u vječnost naše sestre Jone, te divne Božje ovčice koja je tako često sama, usred dana, u kapeli sjedila i prebirala zrnca krunice sa svojim drh-tavim i zgrbljenim prstima, koji su u tim trenutcima izgledali tako skladno i tako lijepo. Oni, koji ju poznaju, znaju da je bila tiha, zahvalna, puna dobrote i prihvaćanja bolesti i bolova. Ono što mi je posebno ostalo na srcu, njezina je izjava koju je dan prije prelaska Zaručniku izrekla jednoj sestri: Vidite, ja samo čekam i čekam. Čekam da Isus tu gore napravi malu rupicu (i pokazuje prstom prema stropu) pa da dođe po mene. Čekam samo malu rupicu.

Ostala sam zatečena i ošamućena snagom te rečenice koja je u meni probudila lavinu emocija: suzâ, radosti, miline, zahvalnosti i misli; SAMO MALA RUPICA… Koje li duhovnosti i dubine malenosti: mala rupica – zrno pijeska – kap vode = djelić neba!

O, kako je malo potrebno za biti posve Božji, vjerovati u njegovu Prisutnost i njegovu Silu i Veličinu koja može jednu tako veliku dušu uzeti kroz malu rupicu.

Duhovnost i dubina jednostavnih, otajstvo jednostavnosti našega Velikog Kralja! On dolazi na svijet kao ma-leno, nemoćno, o ljudima ovisno, obično dijete… On živi 30 godina od rada svojih ruku, obrađuje drvo, druži se s prijateljima, odlazi na gozbe i pleše, pjeva, smije se… On, nakon uskrsnuća, slaže ubrus sa svojega lica, odlazi peći ribu, doručkuje, hoda obično, bez reflektora, zvučnih efekata, pa ga se zamjenjuje s vrtlarom, strancem u Jeruzalemu… Isus čini nešto tako jednostavno i uobičajeno..., obično, svakodnevno... A sve to on na svoj način pobožanstvenjuje, čini posebnim u njihovoj običnosti.

RUPICA… Samo mala rupica do neba. Ta rupica isti je onaj uski prolaz kroz ušicu igle, ali je ta rupica sve ono svakodnevno što činimo: to je osmijeh kada netko učini nešto zbog čega se grize pa ga pokušavaš ohrabriti; to je pogled blagosti i razumijevanja kad je drugi neshvaćen i nejasan, težak i jadan; to je jaje koje će ti sestra ispeći jer ništa nije ostalo od ručka; to je vrč vode koji će ti sestra donijeti jer radiš vani u vrtu; to je kanta i krpa koju ti sestra nosi da ne „gubiš noge” jer sada radiš stotu stvar, a na knap si s vremenom; to je maramica koju ti sestra pruža u kapeli dok ti „kopaš” po svojim džepovima; to je pitanje usred dana „Kako si?”; to je donošenje neke grickalice u zajedničku prostoriju jer znaš da neka sestra to jako voli; to je donošenje čistoga rublja pred tvoju sobu jer sestra zna da si ponovno zaboravila pokupiti ga; to je topla soba kad se vraćaš nakon duhovnih vježbi ili godišnjega odmora, a sestra nije zaboravila upaliti grijanje; to je kolač bez puno šećera jer sestra zna da si „šećeraš” pa da i ti možeš pojesti nešto slatko; to je ocijeđeni limun koji će ti donijeti sestra jer si bolestan (a limun se cijedio za kolače); to su salenjaci koje ćeš ponuditi sestrama koje rade tek što su ispečeni; to su vrata koja ćeš otključati i kraj njih čekati dok se sestra vraća iz grada nakon obveza… To je „rupica”, TO JE LJUBAV!

Ljubav koja ne poznaje osudu i predrasudu: Neka joj, ona je takva. - Zašto je zakasnila. – Što se ne brine za sebe… – sve to što po zdravoj logici stoji, pred ljubavlju pada u vodu jer ljubav opravdava i ide u susret, ne boji se prići bliže da bi učinila dobro, jer zna da joj kruna s glave ne će pasti. Ljubav je ta mala rupica koja ti se daje u ovom danu, to je trenutak, mogućnost, inicijativa, dobrota i plemenitost srca koja na kraju postaje profinjenost tih grbavih i drhtavih prstiju, ljepota tih bora na licu koje postaju oplemenjene nekom onostranom ljupkošću,


Tragom istine

to je to! Uskrsnuli, koji slaže povoj, koji peče učenicima ribu da ih nahrani nakon noći na moru, to je Uskrsnuli koji hoda tiho i neupadljivo, korača pokraj nas u našim bližnjima i u nama. Neka taj i takav Uskrsnuli obilježi svojim mirom svaki dan i svaki trenutak našega života.

� s. Animira Adanić

Ne da se Isus pokopati!Možeš ga imati, ali ne u grobu.Josip iz Arimateje mislio je iskazati najveću počast mrtvom tijelu Isusovu dajući mu svoj grob. Naći se na Isusovu grobu znači doži-vjeti mjesto uskrsnuća i zauvijek povjerova-ti da će sve pokopano, ma kako povjerljivo i čuvano bilo, svjetlo Istine uskrsnoga jutra rasprsnuti.To je snaga milosti Božje, to je snaga muke Isusove, to je ljubav dviju Marija koja ne da snu na oči.Rano ujutro još za mraka … idu žurno.Žurno, jer vrijeme nije saveznik ljubavi, one ljubavi kakvu grob ne rastavlja, zbog koje je stvorena vječnost. Ta moć iz dubine duše, ta snaga ubrzanoga otkucaja srca, ne poznaje ni-kakve zaprjeke. Ni mrak, ni straža, ni veliki grobni kamen, ni sve ono što su vidjele, što je pred njihovim očima do neprepoznatljivosti satrveno, sve to nadilazi čežnja – biti s Isu-som.To je Isus u duši, to je ljubav u srcu za koju će Pavao reći: da sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, sve oprašta … i ne pamti zlo.Ostavio je svete rane, znakove našega pomi-renja s Ocem. Oče, s ovim sam ranama svijet otkupio – smiluj mu se.Za one koje si mi dao, JA SAM USKRSNU-ĆE I ŽIVOT!

s. Nada Martinković

Isusu slični

Promatram te, iako slijepa,Al’ divno je znatiDa samo tebi pripadam.

Promatram te dok hodiš zemljomI želim ti što sličnija bitiTvojom ljubavlju žaritiOslobađajućom riječju tvojom zboriti.O, da mi je tebi što sličnija biti,Isuse!


Tragom istine

� s. Svjetlana Rezo

Sestra Družbe Kćeri Božje ljubavi

Izabrao sam te među mnogimaIzabrao sam te među mnogimane zbog tvog predivnoga osmijeha,iako sam znao da ćeš njime nasmijati mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvog dubokoga pogleda,iako sam znao da ćeš njime razumjeti mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvog velikoga srca,iako sam znao da će u njemu biti mjesta za mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvoje djetinje duše,iako sam znao da ćeš njome privlačiti mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvoje nježnosti,iako sam znao da ćeš njome utješiti mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvoje iskrenosti,iako sam znao da ćeš njome usmjeriti mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvoje hitrine,iako sam znao da ćeš zaboraviti sebe, a podržati mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvoje vedrine,iako sam znao da ćeš njome razoružati mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvoga povjerenja,iako sam znao da ćeš njime moliti za mnoge.

Izabrao sam te među mnogimane zbog tvoje jednostavnosti,iako sam znao da ćeš njome utisnuti moj trag u mnoge.

Ne, nisam te zato izabrao.

Kad sam te pozvao, dao sam ti sve to na dar,i ti si se odazvala darujući te darove drugima.

Sve ovo samo je plod tvoje neopozive ljubavi prema meni.

A ono zbog čega sam te izabrao među tolikimajest ljubav kojom te ljubim do te mjereda sam se ja - Bog, spustio u tvoje srce.

Ovo Ti poklanjam - dijelim... (3. 2. 2016.)


Tragom istine

� s. Jolanta Sigeti (1941.-2016.)

Ljubljenoj mojoj u boliDa poslušam što mi to Gospodin govori na kraju...

Ljubljenoj mojoj što jeca od boli govorim: Uz tebe sam danas kao i u dane nježne ljubavi.Ne kloni duhom, ne sumnjaj da te jednako ljubim.Ne treba mi tvoja savršenost ni zanos, volim tvoju vjernost u malom, tvoju poniznu privrženost.Ne kloni duhom pod udarcima neshvaćanja i u naletima boli, razočaranja.Sjeti se da sam i ja padao pod teretom, jecao od boli, ostavljen, plakao zbog zloće ljudi i tvrdoće srdaca, zbog ljudi koji nisu spoznavali čas moga pohoda. Sjeti se da sam bio kao poražen od zla dok sam izdisao na križu, ostavljen, čak proklinjan od svih kojima sam samo dobro činio.Sjeti se da uz moj križ stajaše Majka moja i rijetke duše ne bijahu protiv mene, a ipak sam u Očeve ruke preda-vao sudbinu svoju i svoje neuspjehe.A bio sam Bog.Ići ti je putem kojim sam ja išao, Voljena moja.Ne tuguj kad posrneš, osloni se na mene kad ne mogneš dalje.Uz tebe sam dok trpiš, uz tebe sam i u času tvojega uskrsnuća. Uvijek.Ti i ja jedno smo. Ostani u mojoj ljubavi i ne traži prolazne, prividne ljubavi, ni naklonosti slabih ljudi.Sve je moje, a ja sam tvoj, Zaručnice moja ljubljena.Hrabro naprijed. Ne osvrći se na prijeđeni put.Nastavi bez oklijevanja, rame uz rame s Ljubljenim svojim.Hoću biti tvoje sve, sada i u svu vječnost.Tako neka bude. Amen.

13. 8. 2002.

Govorom srca govorim ti Da poslušam što mi to Gospodin govori...

Riječi nisu dovoljne, govorom srca govorim ti.Gori zlato moje, gori. Gori od moje ljubavi.Jer, ljubav ti dajem kao dar i dar ti dajem kao savez.Moje Srce u tvom i tvoje u mom.Blagoslovom i snagom te pratim.

M. V., 7. 7. 2016.


Tragom istine

Nedjeljka Andrić-Novinc

Progledala samBlagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene! (Ps 66, 20)

Bože, skinuo si zastores prozora moje dušeiznenada, u tišini,kada to očekivala nisam. Osjetila sam kako Duh tvoj pušekao lahor, kojemu se radujemokada zemlju sunce snažno grije.

Progledala tad samk’o u osvit rane zorekada pozlatu po rosnim granama sipaš.I duša mi se kupalau posve novom ruhusazdanom od ljubavi tvoje.

Skinuo si zastores prozora duše moje.Svjetlošću si obasjao svaki kutak njen.Rastjerao si tminu u vremena prošla.I ja, zaogrnuta ljubavlju tvojom,u svježini mirisnoga jutrana Gozbu svečanuTebi, Kristu uskrslomu, s ushitom duše svoje radosno sam došla.

Marija Dubravac-Stažić

Poruka Velikoga četvrtkaSjedi, brate! Raskomoti se… Izuj cipele i skini čarape! Evo, dolazi sveti Čovjek! Tu je već… Oprat će ti noge, A ne trebaš mu ništa platiti. Ništa, osim obećanja da ćeš i ti uz osmijeh

oprati noge svojemu bližnjemu. Upozori bližnjega neka i on učini isto. Svijet će potom biti čist kao najčišće vrelo, Kugla zemaljska krasno će mirisati dobrim djelima, Radost će ispunjati ljudska srca, Svatko će u nedjeljno jutro klicati veselo:

„Aleluja! Sretan Vam Uskrs!”


Tragom istine

s. Mariangela Žigrić (1931. - 1997.)

Marija - Majka

Bilo je to onda, kad je zora ranamekim, rujnim dahom probudila cvijeće;kad su čežnju tvoju pjevali slavuji,a Srce ti spremno čekalo je Boga.Od ushita, sreće tad zadrhta zemlja,jer Riječ tijelom posta.

Na tvoj skromni „Fiat” Bog je post’o čovjek- ti njegova Mati.

O presretna Djevo,on će odsad tebe Majkom svojom zvati...

I vrijeme je teklo.A kroz sive dane i kroz guste tame,i kroz sve tjeskobe te krvave drameti vjerova Bogu.

***

U duhovskom čudu On, što život daje,preplavi te posve.I ti buktiš, sjajiš i plamsaš i gorišod njegova Duha.A pod srcem tvojim, toj kolijevci Božjoj,kucala su skladno srca milijuna...

Sad si naša Mati.I do konca vijeka ti ćeš, Božja Njivo,rađat klasje zrelo - svog Mističnog Sina.I gorjet ćeš trajno u ognju s visina,i svakog ćeš od nas u krilu svom nositi ljubit nas žarko -po Duhu nas rađat... o, Majko,... o, Majko!...

Zagreb, na Duhove 1969.

s. M. Karmela Dominković

Tkanje

U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. (Iv 14, 20)

Danas sam samo jedna želja bila,oslonjena na mir i šutnju tkanunitima tihe radostibuđena životom novim u meni!Danas sam dodirivalasamo jednu nit!

NitLjubavi!

Ljubavi tako stare, adanas nove!Ljubavi koja se od početka,do danas širi i teče i budimene!

Ljubavi koja još od onda,uvijek ponovo nas spaja,govori,šuti i opet nestajerazlijevajući se prostranstvima svojim,da bi življa bila inova i kad treba glasna ijasna i sve tako isponova.

Danas ništa imala nisam!

Danas jesam,čini mi se,samobila!

Opatija 1995.


Tragom istine

Tvoje ime u moj dlan urezano

Da poslušam što mi to Gospodin govori…

Ne boj se, Sestro!Dragocjena si u mojim očima, vrijedna si. Ja, Bog tvoj imam svoje mišljenje, svoj stav. Da, u očima svoga Boga ti si vrijedna, dragocjena. Želim da budeš vrijedna i u svojim očima. Liječim rane koje su ti drugi nanijeli kad se u očima drugih nisi osjetila vrijednom. Ja te ljubim, uvijek te ljubim. I onda kad ti samu sebe ne ljubiš, kad te drugi omalovažavaju.Ja te ljubim ljubavlju vječnom, nježnom i svetom. Tebe nikad zaboraviti ne ću jer si mi važna, dragocjena.Ljubi i ti mene, Sestro! Često se ponašaš kao da si ostavljena, zaboravljena, i to me boli. Vjeruj mojoj ljubavi kao što ja tebi vjerujem.Gle, u dlanove sam te svoje urezao da te ne zaboravim ni trena. Urezana si u probodeni dlan svojega Isusa. Pogledaj svoje ime urezano u moj dlan, krvlju mojom upisano. Nitko te istrgnuti ne može i ne će. Duboko sam tvoje ime urezao u svoj dlan. Ti si moja, s tobom sam uvijek. Meni si dragocjena, vrijedna si u mojim očima – ponavljam ti to bezbroj puta da bi već jednom u to povjerovala.Ja te ljubim i kažem ti – ti nisi samo moje imanje, da te koristim! U moje si dlanove upisana da te uvijek imam blizu i nikada te ne ću zaboraviti. U mene nema prijetnje ni strogoće, u mene je samo ljubav. Želim tvoju vjernost i tvoju privrženost zauzvrat. Trajno sam ti blizu, dajem ti snagu, tvoja sam zaštita i tvoj Spasitelj. Uvjeri se u to da govorim istinu, jer ja sam vječna Istina!

M. J., 17. 10. 2007.

s. Animira Adanić

Dušom i srcem

Bože, tebi ja se klanjammoje srce dobro znada u svetoj Tajni vjeretvoja ljubav prebiva.

Ja te ljubim cijelim bićem,kako samo srce znakad u duši tvoja milostove riječi ponavlja.

Bože, ti si moj Gospodinmoj si Bog i moje sve.Ti u kući svojeg Ocanama spremaš stanove.

Želim samo s Tobom bitičuvaj me, jer srce znakako boli obećanjekoje se ne ispunja.

Porat, 25. ožujka 2017.


� s. Rastislava Ralbovsky, priredila

Poniznost – vrlina služenja Poniznost spada među temeljne vrline čovjeka. No, svjedoci smo kako se o vrlinama danas malo govori. Uhu modernoga čovjeka riječi vrlina i krjepost ne govore mnogo, izgubile su privlačnost. Potrebno je sa-držaj ovih riječi pretočiti u terminologiju blisku današnjemu čovjeku, tako će one postati aktualne i danas. Promotrit ćemo stoga najprije o čemu se tu zapravo radi.

Pojam vrline

a) Marljivost u djelovanju. U odnosu na svoju djelatnost, čovjek može biti marljiv: to znači da povjerene zadatke izvršava spretno i promišljeno. U tome mu pomaže stečeno znanje, sposobnosti i vještine, kao i vlastito iskustvo. Svaki čovjek želi u svojem zvanju nešto postići; želi biti sposoban, poduzetan. Tu poduzetnost u radu očekuju i drugi od njega i cijene ju. Ona je preduvjet da se u životu nešto postigne i da čovjek bude zadovoljan sa sobom.

b) Moralna marljivost. No postoji poduzetnost i marljivost druge vrste. Ona se ne ograničava na određeno područje ljudske djelatnosti; ne odnosi se na čovjeka ukoliko on vrši neki svrsishodan posao, nego na čovjeka ukoliko je on čovjek. Radi se o moralnoj marljivosti. Riječju vrlina, krjepost želi se upravo to izraziti: sposob-nost čovjeka da bude čovjek. Ova sposobnost potrebna je svakomu čovjeku – za njega samoga i za druge – da živi sretnije i da druge usrećuje, da svoj život živi ljudskije i da drugim ljudima učini život ljudskijim.

Tijekom povijesti veliki su mislioci razmišljali o vrlinama i pisali su o njima. Sveto pismo govori o moral-no-vjerskim ponašanjima koja su potrebna za ostvarenje Kraljevstva Božjega. Veliki teolozi, kao Toma Akvin-ski, umjeli su spojiti bogatstva kršćanske tradicije i grčko-rimske kulture. Današnji nauk o krjepostima rezultat je takve sinteze. Uvijek je, naime, bila zadaća teologije da kršćansku baštinu stavi u životni odnos prema opće-ljudskim vrjednotama dotičnoga vremena.

Težiti za vrlinama, znači zauzimati se za ostvarenje vlastite ljudskosti, a time i bitnoga određenja čovjeka, a to je odnos prema Bogu i prema drugom čovjeku. Tada čovjekovu moralnost ne određuju samo zapovijedi i zabrane, dužnosti i zakoni, nego moralnost postaje dio čovjeka, tako da njegovo moralno ponašanje izvire iz nje-ga slobodno, stvaralački. Kad, dakle, kažemo riječ ”vrlina” mislimo na ovu životnu svijest: moći-činiti-dobro.

Poniznost (ne podložnost, nego spremnost služenja)

Ne postoji vjerničko ponašanje koje bi život po evanđelju tako određivalo kao poniznost. Ova se vrlina često izjednačuje samo sa skromnošću ili se njezino značenje snižava na ropsku podložnost i prijezir samoga sebe; čak se odbacuje kao stav nedostojan čovjeka.

Pravu bit poniznosti nije lako shvatiti. U Svetom pismu nailazimo na riječ siromasi: Duh Gospodnji na meni je… On me posla blagovjesnikom biti siromasima (Lk 4, 18). Siromasi su pobožni i pravedni koji se Boga boje i od njega očekuju spasenje. To su oni koji su svjesni svoje moralne i vjerske nedostatnosti: to su ponizni!

Duhovnost zajedništva



Da se kod siromaštva ne bi mislilo na socijalno siromaštvo, evanđelist navodi: Blago siromasima u duhu! Sv. Jeronim tumači: Evanđelist dodaje ’u duhu’ da shvatiš da se tu radi o poniznosti, a ne o posjedu. Ova poni-znost, prema Novom zavjetu, očituje se u dva smjera: poniznost u stavu prema Bogu i poniznost u stavu prema čovjeku.

Poniznost u stavu prema Bogu

Isus je sam bio ponizan u odnosu prema Ocu i time nam je postao uzorom. Dubok prikaz te poniznosti daje sv. Pavao u poslanici Filipljanima, potičući nas na nasljedovanje Krista: Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, … ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. (Fil 2,5.8)

Ponizan Krist naučavao je ponizan stav prema Ocu: pred Bogom moramo biti kao djeca, svjesni da o njemu ovisimo; u jednostavnosti srca trebamo se uzdati u njega. Tko god se, dakle, ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom (Mt 18, 4).

Poniznost u stavu prema čovjeku

Isus je također jako naglasio bratsku poniznost. Ona je gotovo mjerilo naše poniznosti pred Bogom. Ovu povezanost između poniznosti pred Bogom i poniznosti pred čovjekom pokazuje prispodoba o farizeju i carini-ku. Tamo gdje manjka poniznost pred bratom, nedostaje i poniznost pred Bogom. Pogledajmo Ivanove riječi o ljubavi: Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. (1 Iv 4, 20) Te riječi mogle bi se i ovako izreći: Tko kaže da je ponizan pred Bo-gom koga ne vidi, a nije ponizan pred bratom koga vidi, lažac je.

Sadržaj bratske poniznosti jest: služenje

Ponizan čovjek spreman je služiti braći. Sve darove, koje je primio od Boga, smatra sredstvom da braći služi. Najvećim darom smatra biti slugom sviju! Poniznost je stalni nutarnji puls spremnosti za služenje. Ona je nutarnje nasljedovanje spomenutoga velikog čina koji je izvršio Isus: On trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ’oplijeni’ uzevši lik sluge…, ponizi sam sebe, poslušan do smrti (Fil 2, 6-8).

Poniznost je također bitna poruka utjelovljenja. U tom poniženju Božjem otkriva se veličina ljubavi Božje prema čovjeku. Čovjek je pao zbog oholosti. Zato ga Bog spašava poniznošću. Čovjekova oholost bila je: Ne ću služiti! Bit ću kao Bog! Božja poniznost išla je u suprotnom smjeru: Bog je postao čovjekom. Postao je slugom sviju.

Onomu koji teži za duhovnim životom, Krist je najveći uzor vrline poniznosti. No, On nije samo uzor, nego i učitelj: Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29). On daje i snagu za ponizan stav pred Bogom i ljudima. Njegovim Duhom kršćanin postaje slugom sviju, postaje ponizan.

Vrlinu poniznosti kao služenja nalazimo u najsavršenijem obliku u liku Blažene Djevice Marije. Za ta-kvom poniznošću težili su svetci i blaženici. Poznat nam je mali put sv. Terezije od Djeteta Isusa. Bl. sestra Zdenka nadahnjivala se na njezinoj duhovnosti i također je svom dušom težila za poniznošću. U njezinim zapisima nalazimo ovu molitvu:



Molitva za poniznostO Isuse, kad si bio putnikom na ovoj zemlji, rekao si: „Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca i naći

ćete spokoj dušama svojim.” Ti, moćni vladaru nebesa, moja duša nalazi mir kad te gleda obučena kao slugu, kako se ponižavaš dotle da pereš noge svojim apostolima. Tu se prisjećam riječi koje si rekao: „Primjer sam vam dao, da i vi činite, kao što sam ja vama učinio.” Nije sluga veći od svoga gospodara.

Shvaćam, Gospodine, ove riječi koje su izišle iz tvojega blagog i poniznog Srca. Tvojom pomoću i milošću želim se po njima ravnati. Ponizno se želim sniziti pred svakim, i drugima podložiti svoju volju. Ti, veliki Bože, ne dopusti mi istraživati ima li tko ili nema pravo zapovijedati mi.

Ljubljeni moj, nitko nema nikakva prava prema tebi, a ipak si ti bio taj koji si slušao ne samo Djevicu Mariju, nego i sv. Josipa, a do konca i svoje krvnike. Sada vidim kako u svetoj Hostiji dovršavaš svoje poništenje. A znam i to s kolikom poniznošću ti, božanski Kralju, razdaješ sebe svim svećenicima. Ti ne praviš razliku među onima koji te ljube i onima koji nedostojno prikazuju presvetu Žrtvu. Uvijek si spreman sići na riječi svećenika: „Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv ...”

O moj Ljubljeni, kako mi se pod prilikama bijele Hostije pokazuješ blaga i ponizna Srca. Uistinu, nisi se mogao više sniziti da bi me naučio poniznosti. Želim se i ja iz ljubavi prema tebi ponižavati. Usrdno te molim, moj božanski Isuse, ponizi me uvijek kad se budem htjela uzdizati nad druge. Ali, ti, Gospodine, poznaješ moju slabost. Svakoga jutra, doduše, odlučujem da ću se vježbati u poniznosti, ali navečer uvijek osjećam da sam griješila ohološću.

Kad uvidim svoju pogrješku, počinje me hvatati malodušje. Ali to opet nije ništa drugo nego plod oholosti. Predragi moj Isuse, samo se u tebe želim pouzdati, jer samo ti možeš učiniti da se u mojoj duši razvije krjepost poniznosti. Uistinu, jako bih željela po tvojem beskrajnom milosrđu zadobiti ovu milost. Zato ću često i nepre-stano ponavljati: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.” Amen.

(Molitva iz knjige: „Meditacie a modlitby sestry Zdenky”, ur. Anton Habovštiak, „Nove Mesto”, Bratislava, 2004., str. 89., prevela s. R. R.)

s. Jovita Kobaš

Svagdašnjica

Ima jedna pjesma koja nije napisana.Ima jedna pjesma koja nije otpjevana.Ta se pjesma zove knjiga nečitana.

Jedna ju je ruka prelistala svakog dana čista strana, Uvijek nova događanja, u životu Vječnost tajna.

Na tom svijetu sve se kreće kao ptica što uzlijeće.Sve je tako, nije lako kad sve krene naopako.Opet treba svjetlost Neba da pokaže što nam treba.

To je čista strana suncem obasjana,Rukom Božjom vječnost oslikana.



� s. Krista Mijatović

Vratarice VječnostiKad sam roditeljima priopćila da želim poći u samostan i biti časna sestra, nisu bili oduševljeni. Samostanski

je život, prema njihovu shvaćanju, bio strogo disciplinski uređen, gotovo nemogućih uvjeta. Sjećam se kako mi je mama govorila: „Draga moja kćeri, nema u samostanu TV-a, nema biranja jela, rano se ustaje… Ti tako ne ćeš moći živjeti ni dva dana, a kamoli cijeli život.” Dobro je mama znala kakva sam ja: znatan dio vremena u danu provodila sam pred TV-om, u jelu bila izbirljiva, a jutarnje buđenje trajalo je pet puta po pet minuta, i dulje… uz odgađanje: „Evo, sad ću; samo još malo…” Priznajem, to nisu bile osobine preporučljive za buduću časnu sestru. Bilo mi je jasno da se ozbiljno trebam uhvatiti u koštac s tim porocima. I zaista, što se tiče TV-a i biranja jela, vrlo brzo su roditelji u mojem ponašanju uočili pozitivnu promjenu, tako da, nakon što sam prešla samostanski prag, TV i izbirljivost bili su za mene davna prošlost.

No, najdulje je trajala borba s ranim ustajanjem. Ideal da skočim iz kreveta čim začujem samostansko zvono, bio mi je tako nedostižan. Nikako mi nije bilo jasno, zašto Jutarnja molitva mora biti baš u 6.00 sati ujutro. Pa jutro traje do 9.00 sati; mogla bi Jutarnja molitva biti i kasnije. I tako sam se mučila, sve dok me jednoga dana jedna starija sestra nije zaskočila pitanjem: „Kako ti ide stražarenje pred vječnošću?’’ „Dobro” – promucala sam zbunjeno, ni ne znajući što me sestra zapravo pita. ‘’Jesi li sigurna?! Lako ti je ustati rano ujutro?!’’ - upita ona ponovno. Tek mi je sada bilo jasnije što me zapravo pita. „Pa, rano ustajanje nije baš lako. Osim toga, jutro je do 9.00 sati, pa se pitam zašto mi molimo u 6.00 sati?” – odgovorila sam iskreno. „Zato što smo mi vratarice vječnosti” – zagonetno će ona, i nastavi: „Ako želiš, rado ću ti pojasniti.” „O, bila bih vam zahvalna” – sjednem i počnem slušati.

„Poznato ti je da jedan dan traje 24 sata. Poznata ti je također i Isusova želja da stalno molimo i nikada ne prestanemo. Što misliš, je li moguće moliti neprestano, 24 sata na dan? Vjerovala ili ne, moguće je. Evo kako. Neprestano moli onaj, tko moli u različito doba dana (jutro, podne, večer, noć). Tko moli, otvara vrata vječnosti; pušta da vječnost uđe u vrijeme i posveti ga. Osobito je važno moliti u određene sate dana jer se tako posvećuju i okolni sati. Tako, primjerice, tko moli u 6.00 sati ujutro, posvećuje vrijeme do 9.00 sati; tko moli u 9.00 sati, posveti vrijeme do 12.00 sati, itd. Opažaš li da su to baš sati kada mi molimo Molitvu časova?” Lecnem se: „Pa stvarno. Nisam to dosad opažala.” „Vidiš, Molitva časova je poput tableta vječnosti koje spuštamo u tekućinu vremena da se otapaju. Tako vrijeme postaje vječnost. No, da bi sve to bilo moguće, potrebno je da netko ustane ujutro rano i otvori vrata vječnosti jer ih vječnost ne može otvoriti sama. Dok ostali ljudi spavaju ili žure na posao, ni ne pomišljajući na vječnost, zato smo mi – časne sestre – tu, uz vrata vječnosti, spremne ih otvoriti u bilo koje doba dana i noći. Ja sam evo već pedeset godina vratarica vječnosti i mislim da je to posebna milost. Čini mi se da i ti sada shvaćaš kako je molitva u 6.00 sati posebna milost.”

Potvrdim: „Jasno mi je. U potpunosti.” Sestra pogleda na sat: „Ako je tako, ne gubimo vrijeme. Za koji tre-nutak će 18.00 sati. Vječnost je već pred vratima; čeka da posveti večer dana. Idem otvoriti. Ideš li sa mnom?” „Kako da ne?!” – skočila sam. I potrčala. U susret vječnosti.

Hajde i ti s nama! Javi se na radno mjesto vratarice vječnosti. Ubrzo ćeš vidjeti da je to zaista posebna milost. Čekamo te pokraj vrata. Požuri, vječnost već kuca…



� s. M. Margita Gašparovsky

Slušni aparatMnoge su sestre s radošću prihvatile mogućnost da predstavnik poduzeća za slušne aparate dođe u samostan

i provjeri ispravnost slušnih aparata te utvrdi razinu oštećenja sluha. Kod nekih sestara sluh je tako oštećen da imaju pravo na slušni aparat. No, neke su sestre htjele provjeriti razinu oštećenja sluha kako bi vidjele trebaju li slušni aparat ili je to još u granicama u kojima je moguća komunikacija, s malo teškoća.

„Eto, sestro Majo, ne možete se izgovarati da nešto niste čuli, kad vam je gospodin utvrdio samo nisku razinu oštećenja sluha”, našalila sam se, nakon što je predstavnik poduzeća utvrdio činjenično stanje. Sve troje smo se nasmijali.

Oštećenje sluha nije bolno, ali je vrlo neugodno. Čuješ da se nešto priča, govori, ali ne razumiješ. Imaš osje-ćaj da si izoliran od drugih, da si izvan zajednice, na rubu zbivanja. Zamara te to kad moraš više puta ponoviti: Što ste rekli? Još ako nam oni iz naše okoline daju do znanja da smo dosadni s tim ponavljanjem pitanja, onda nas to zna obeshrabriti. Najčešće se onda povlačimo u sebe i otuđujemo se od drugih.

Puno je opasnije kad nam je sluh za Božja nadahnuća oštećen. Bog govori, a mi ne čujemo. A On se ne vrijeđa ni onda kad mu nebrojeno puta ponovimo: Što si mi, Gospodine, rekao? Stalo mu je da ga čujemo. Da-pače, drago mu je kad ga što češće ispitujemo što nam je to rekao i što nam još ima reći. Istina, Otac Nebeski nam je već sve rekao u svojoj jedinoj Riječi, Isusu Kristu. Čak štoviše, Duhom Svetim nadahnuo je ljude, koji su imali izoštren sluh za Božji govor, pa su to i zapisali. Na nama je da izgovorenu i zabilježenu Božju riječ čitamo svakoga dana i brižno je prebiremo, poput Marije, u svom srcu.

Kod oštećenoga sluha slušni se aparat stavlja u uho, kako bi pojačao zvuk, koji do uha dopire. Za slušanje Božje riječi treba druga vrsta slušnoga aparata. Taj se ne stavlja u uho, nego u srce, u čovjekovo središte, kako bi tu odjeknula nama upućena Riječ. Takav aparat nam je ugrađen kod krštenja, kada je svećenik izgovorio riječi: Effata! Pitanje je samo jesu li nam se baterije istrošile.

To slušanje Božje riječi uključuje i slušanje naših bližnjih s kojima se Isus poistovjetio. Ne toliko njihovih ri-ječi, premda znači i to, nego više njihove najdublje čežnje da netko bude uz njih. To slušanje nije samo na razini osjetila sluha, nego puno više na razini osjetila srca i ljubavi. Taj način slušanja srcem mogu imati i one sestre koje ne čuju ili tek vrlo slabo čuju, pa i ne razumiju ljudski govor. Zato itekako razumiju govor srca i svojom dobrohotnošću nam pokazuju da su nas razumjele u onoj našoj najdubljoj čežnji da budemo ljubljene.

Dobro je i poželjno da kod dnevnoga ispita savjesti provjeravamo koliko nam je otvoren sluh za Božji govor. Trebamo li napuniti svoje baterije na sv. misi, primajući živu Riječ, u duhovnim vježbama, u svakodnevnoj molitvi, pred tabernakulom. Čujemo li svaki šapat Duha ili nam treba dobrano vikati u uho da razaberemo što nam to Bog govori?

Napunjene slušne aparate ljubavlju, dobrohotnošću, razumijevanjem i otvorenošću za svaki poticaj Duha, želim svima nama.

SRETAN USKRS!



� s. Marta Kovačić

„Nije važno, čini dobro!”Svetci su zaista bili mudri ljudi. Znali su reći pravu riječ u pravo vrijeme. Još više, mnoge njihove riječi i

izreke mi danas ponavljamo, služimo se njima u govoru, citiramo ih, ne bismo li im postali bliži. No, pitam se kako su oni znali nešto tako mudro reći da i nama danas to puno govori?

Sigurno nije tajna samo u riječima ili u nekom domišljanju, nego u nečem snažnijem. Pitanje je: što je to jače i moćnije od riječi? Odgovor je jednostavan: to su djela.

Tako je! Svetci nisu samo lijepo govorili, nego su i lijepo i dobro činili. Tajna njihovih mudrih i moćnih riječi leži upravo u tome što su oni te riječi pretvorili u djela. Otuda dolazi njihova snaga i veličina.

Čini mi se da upravo zbog toga trebamo puno čitati i učiti o svetcima kako bismo i mi tako mogli činiti kako su oni činili.

Neki to ustrajno i tiho pokušavaju te se čini da su na jako dobrom putu. Otkrit ću vam tko su oni i u čemu su slični svetcima.

Sigurno ste više puta susretali molitvu svete Majke Terezije iz Kalkute koja nakon svake rečenice potiče da dobro djelujemo, te govori: Nije važno, čini dobro! Ili: Nije važno pomaži, nije važno voli...!

Spomenute riječi u doslovnom smislu ostvarila je skupina djece i mladih iz Privlake koji su pod vodstvom svojih vjeroučiteljica odlučili i ovoga Božića posjetiti stare i bolesne župljane. Okupili su se u župnoj dvorani kako bi se rasporedili u nekoliko skupina i dogovorili tko će ići u koju ulicu. Poslušali su nekoliko uputa koje im je rekla vjeroučiteljica, kratko se pomolili te radosni i puni Božjega Duha krenuli su u posjet. Cilj posjeta bio je razveseliti stare i bolesne koji su nemoćni i osamljeni te im uljepšati božićne dane. U većini slučajeva to se i ostvarilo. Vesela i raspjevana dječja lica izmamila su vedrinu i radost onih bolesnika koje su posjetili. Uz to, kao mali znak pažnje djeca i mladi darovali su im čestitke koje su sami izrađivali. Zaista prekrasno!

No, pri ulasku u neke kuće znalo se čuti pitanje: „Što trebate?” ili „Po što ste došli?” Čini se da su se ljudi ne-kako previše naviknuli da im neki kucaju na vrata tražeći nešto te ne mogu ni pomisliti da netko može doći tako jednostavno, bez ikakve računice ili interesa, te im zaželjeti sretan Božić. Ovdje se ostvaruju riječi M. Terezije: Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim cijevima. Nije važno, čini dobro.

Uz to, jedna je skupina doživjela razočaranje upravo u prvoj kući u koju je trebala ući. Naime, kad su pozdra-vili baku te joj rekli tko su i zašto su došli, baka ih jednostavno nije pustila unutra te ih je otjerala dajući im do znanja da ni sljedeći put ne trebaju doći. Bila je to zaista nezgodna situacija. No, i ovdje možemo navesti riječi svete Majke Terezije: Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im! Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj najbolje od sebe! Upravo su tako i učinili ovi mladi. Mirno su otišli od spomenute bake, za nju izmolili Zdravo Marijo, te veselo nastavili dalje. I tu se opet ostvarilo ono što je sveta Majka Terezija rekla: Čovjek je nerazuman i nelogičan. Nije važno, voli ga!

Pohod bolesnicima prošao je. Djeca i mladi ostavili su za sobom zadovoljna i sretna lica bolesnih i osamlje-nih kojima su uljepšali tih nekoliko kratkih, ali važnih trenutaka. Još više, i sami su se osjećali nagrađenima jer su imali priliku učiniti dobro djelo. Ipak, ne zaboravimo riječi svete Majke Terezije: Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!


Papa Franjo nam govori

Skromnost je ključnaPapin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 5. studenoga 2017.

Skromnost je ključna za postojanje koje se želi suobličiti nauku Isusovu, Isusu koji je bio blaga i ponizna srca te koji je došao na svijet ne kako bi bio služen, nego da bi služio.

Tko ima autoritet, mora služiti i voditi osobnim primjerom, rekao je papa Franjo pred tisućama hodočasnika i posjetitelja koji su se u nedjelju 5. studenoga okupili na Trgu svetoga Petra u Vatikanu kako bi sudjelovali na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja. U središtu Papina razmišljanja bio je odlomak Matejeva evanđelja koji govori o posljednjim danima Isusova života u Jeruzalemu. Ti su dani ispunjeni iščekivanjem, ali i napetostima, napomenuo je Sveti Otac. S jedne strane Isus žestoko kritizira pismoznance i farizeje, a s druge strane Gospodin kršćanima svih vremena, pa tako i nama, ostavlja važne pouke, prenosi Radio Vatikan.

Isus je rekao mnoštvu: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu.” Papa je rekao da to znači kako su oni imali ovlast podučavati ono što je u skladu s Božjim zako-nom. Međutim, odmah potom Isus dodaje: „ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine”. Papa Franjo upozorio je da je to česta pogrješka onih koji imaju vlast, kako na civilnom tako i na crkvenom području: oni nešto zahtijevaju od drugih, ali sami to ne slijede. Vode dvostruki život, rekao je Sveti Otac i naveo Isusove riječi: „Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli”.

Tu se radi o tome da se loše vrši vlast, a oni koji imaju vlast trebali bi ponuditi dobar primjer. Autoritet se rađa iz dobroga primjera, kako bi pomogao drugima činiti ono što je dobro i nužno, podupirući ih u vrijeme kušnji na koje nailaze na putu dobra. Autoritet treba biti pomoć, no ako se vrši loše, postaje tlačiteljski i ne dopušta ljudima da rastu. Tako se stvara atmosfera nepovjerenja i neprijateljstva te također vodi u korupciju, upozorio je Papa.

Isus otvoreno kritizira ponašanje farizeja i pismoznanaca: „Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgo-vima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’„. To je napast koja odgovara ljudskoj oholosti i koju nije uvijek lako nadvladati. Riječ je o napasti da živimo samo za vanjštinu, napomenuo je Sveti Otac.

Papa Franjo rekao je da Gospodin potom svojim učenicima daje zadaću: „Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesi-ma. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”

Mi, kao Kristovi učenici, ne smijemo težiti ni za kakvim počasnim naslovima, vlašću ili vrhovništvom, ista-knuo je papa Franjo. Osobno me žalosti vidjeti ljude koji psihološki žive trčeći za ispraznošću časti. Mi, kao Isusovi učenici, ne smijemo činiti to, već među nama uvijek treba vladati jednostavno i bratsko ponašanje, rekao je Sveti Otac.

Svi smo mi braća i sestre te ni na koji način ne smijemo druge nadvladavati i gledati svisoka. Ne, svi smo mi braća i sestre. Sve darove koje smo primili od Oca Nebeskog trebamo staviti u službu drugima, a ne kako bismo od njih profitirali za svoje osobno zadovoljstvo i interes. Ne smijemo se smatrati višima od ostalih. Skromnost je ključna za postojanje koje se želi suobličiti nauku Isusovu koji je bio blaga i ponizna srca te koji je došao na svijet ne kako bi bio služen, nego da bi služio, istaknuo je Sveti Otac.

Neka nam Djevica Marija pomogne svojim majčinskim zagovorom da izbjegnemo ponos i taštinu, te da budemo blagi i poslušni u ljubavi koja dolazi od Boga kako bismo služili svojoj braći i sestrama te za njihovu radost koja će također biti i naša, rekao je na kraju nagovora papa Franjo.

IKA, 5. 11. 2017.



Moramo biti pripravni na susret s IsusomPapin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 12. studenoga 2017.

Draga braćo i sestre, dobar dan!Ove nam nedjelje Evanđelje (usp. Mt 25, 1-13) ukazuje na uvjet za ulazak u Kraljevstvo nebesko i to čini

prispodobom o deset djevica: radi se o pratiljama koje su bili zadužene za primanje i pratnju mladoženje tije-kom svadbene svečanosti, a budući da je u to vrijeme bilo uobičajeno slaviti noću, pratilje su bile opremljene svjetiljkama.

U prispodobi se kaže da je od tih djevica pet bilo mudrih, a pet ludih: naime, mudre su uzele sa sobom ulje za svjetiljke, a lude nisu. Mladoženja je kasnio i one su sve zadrijemale. U ponoć je najavljen dolazak mlado-ženje; u taj su čas lude djevice shvatile da nemaju ulja za svjetiljke i zatražile su ga od mudrih djevica. Ali, one odgovaraju da im ga ne mogu dati, jer tada ne bi bilo dovoljno za sve. Dok su dakle lude otišle tražiti ulje, stiže mladoženja; mudre su djevice s njim ušle u dvoranu u kojoj se održavala svečanost i vrata su se zatvorila. Lude su se djevice vratile prekasno, kucale su na vrata, ali odgovor je bio: „Ne poznajem vas” (r. 12), i ostale su vani.

Što nas Isus želi poučiti ovom prispodobom? On nas podsjeća da moramo biti pripravni za susret s njim. Isus mnogo puta u Evanđelju potiče na bdijenje, a to čini i na kraju ove prispodobe riječima: „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa” (r. 13). Ali, ovom prispodobom nam kaže da bdjeti ne znači samo ne spavati, nego biti pripravni; naime, sve su djevice spavale prije nego što je došao zaručnik, ali kad su se probudile jedne su bile spremne, a druge ne. Eto, dakle, što znači biti mudar i razborit: riječ je o tome da ne smijemo čekati posljednji trenutak svojega života da bismo surađivali s milošću Božjom, nego to trebamo činiti već sada. Bilo bi dobro razmišljati o tome da će jedan dan biti posljednji. Ako je to današnji dan, kako sam se pripremio, pripremila? Trebam li učiniti ovo i ono... Trebam se pripremati kao da je danas moj posljednji dan: to je dobro.

Svjetiljka je simbol vjere koja osvjetljava naš život, a ulje je simbol ljubavi koja hrani, čini plodnim i vje-rodostojnim svjetlo vjere. Uvjet da budemo pripravni za susret s Gospodinom nije samo vjera, već kršćanski život pun ljubavi i milosrdnosti prema bližnjemu. Ako dopustimo da nas vodi ono što nam se čini lagodnijim, ako se vodimo traženjem vlastiti probitaka, naš će život biti neplodan, nesposoban dati život drugima i ne ćemo priskrbiti nikakvu zalihu ulja za svjetiljku naše vjere i ona – vjera –ugasit će se u trenutku Gospodinova dolaska ili čak i ranije. Ako smo naprotiv budni i nastojimo činiti dobro, djelima ljubavi, međusobnoga dijeljenja, slu-ženjem drugima u potrebi, možemo biti mirni dok čekamo zaručnikov dolazak: Gospodin će moći doći u bilo kojem trenutku, pa čak i dok spavamo, i smrt nas ne će uplašiti jer imamo zalihu ulja spremljenu dobrim djelima koja smo činili svaki dan. Vjera nadahnjuje ljubav, a ljubav čuva vjeru.

Neka nam Djevica Marija pomogne da po ljubavi naša vjera bude uvijek djelotvornija, kako bi nam naša svjetiljka mogla svijetliti ovdje na zemlji, a nakon toga zauvijek na svadbenom slavlju u raju.

IKA, 12. 11. 2017.



Raj – cilj naše nadePapina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 25. listopada 2017.

Draga braćo i sestre, dobar dan!Ovo je posljednja kateheza na temu kršćanske nade, koja nas je pratila od početka ove liturgijske godine. U

zaključku ću govoriti o raju, kao cilju naše nade.„Raj” je jedna od posljednjih riječi koje je Isus izgovorio na križu, obraćajući se dobromu razbojniku. Zau-

stavimo se nakratko na tom prizoru. Isus na križu nije sam raspet. Uz njega, s desne i lijeve strane, dva su raz-bojnika. Možda se nekomu, prolazeći pored ta tri križa podignuta na Golgoti, oteo uzdah olakšanja, misleći da je konačno učinjena pravda usmrćivanjem takvih ljudi.

Pokraj Isusa je i jedan krivac koji priznaje da je zaslužio tu užasnu kaznu. Zovemo ga „dobri razbojnik”, on je, suprotstavivši se drugomu, rekao: Mi primamo ono što smo svojim djelima zaslužili (usp. Lk 23, 41).

Na Kalavariji toga tragičnog i svetog petka Isus prispijeva vrhuncu svojega utjelovljenja, svoje solidarnosti s nama, grješnicima. Ondje se ostvaruje ono što je prorok Izaija rekao o Trpećem Sluzi: „Među zlikovce bio [je] ubrojen” (53, 12; usp. Lk 22, 37).

I ondje, na Kalvariji, Isus ima posljednji susret s grješnikom, kako bi i njemu širom otvorio vrata svojega Kraljevstva. Ovo je zanimljivo: to je jedini puta da se riječ „raj” javlja u evanđeljima. Isus raj obećava bijed-niku koji na drvu križa ima hrabrosti uputiti mu najponizniju od svih molbi: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje” (Lk 23, 42). Nije imao dobrih djela kojima bi se podičio, nije imao ništa, ali se uzda u Isusa, kojemu priznaje da je nedužan, dobar, tako različit od njega (r. 41). Bila je dovoljna ta riječ poniznoga pokajanja da dotakne Isusovo srce.

Dobri razbojnik podsjeća nas na naše pravo stanje pred Bogom: da smo Njegova djeca, da je suosjećajan pre-ma nama, da ga razoružamo svaki put kad mu pokažemo čežnju za njegovom ljubavlju. U sobama tolikih bolni-ca ili ćelijama zatvora to se čudo ponavlja bezbroj puta: ne postoji osoba, koliko god da je lošim životom živjela, kojoj ostaje samo očaj, a milost joj je zabranjena. Pred Boga svi dolazimo praznih ruku, pomalo poput carinika iz prispodobe koji je ostao moliti izdaleka u hramu (usp. Lk 18, 13). I svaki put kad čovjek, vršeći posljednji ispit savjesti u svojem životu, otkrije da ono loše ima znatnu prevagu nad dobrim, ne smije se obeshrabriti, već se pouzdati u Božju milost. I to nam daje nadu, to nam otvara srce!

Bog je Otac, i do posljednjega trenutka očekuje naš povratak. A rasipnoga sina, koji počinje ispovijedati svoje pogrješke, otac ušutkuje zagrljajem (Lk 15, 20). To je Bog: tako nas ljubi!

Raj nije mjesto iz bajke, niti je to čarobni vrt. Raj je zagrljaj s Bogom, beskrajnom Ljubavlju i u nj ulazimo zahvaljujući Isusu, koji je umro na križu radi nas. Tamo gdje je Isus, tamo je milosrđe i sreća; bez njega vladaju hladnoća i tama. U trenutku smrti kršćanin ponavlja Isusu: „Sjeti me se.” I ako ne bude nikoga tko bi nas se sjećao, Isus je tu, uz nas. Želi nas odvesti na najljepše mjesto koje postoji. Želi nas povesti tamo s ono malo ili puno dobra koje je bilo u našem životu, tako da ne bude izgubljeno ništa od onoga što je već otkupio. U Očevu će kuću donijeti i sve što je u nama potrebno otkupiti: nedostatke i pogrješke iz čitavoga života. To je cilj našega postojanja: da se sve ispuni i preobrazi u ljubav.

Ako to vjerujemo, smrt nas prestaje plašiti, i možemo se također nadati da ćemo napustiti ovaj svijet spokoj-no, s velikim pouzdanjem. Tko je upoznao Isusa, više se ničega ne boji. I moći ćemo i mi ponoviti riječi staroga Šimuna, koji je također blagoslovljen susretom s Kristom, nakon čitava života proživljenog u očekivanju: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje” (Lk 2, 29-30).

I u tom času, konačno, više ne ćemo ništa trebati, ne ćemo gledati na nejasan način. Ne ćemo više uzalud plakati, jer sve je prošlo; čak i proroštva, čak i znanje. Ali ljubav ne, to ostaje. Jer „ljubav nikada ne će minuti» (usp. 1 Kor 13, 8).

IKA, 25. 10. 2017.


Redovnička slavlja

� Postulantice

Radosni početak PostulataUz svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije,

naša je zajednica doživjela radost i obogaćenje. U popodnevnim satima ovu Svetkovinu, koju Družba posebno obilježava, jer je Utemeljitelj rekao da je Marija utemeljiteljica Instituta-Družbe, uzveličao je ulazak u Postulat triju kandidatica: Ivane Rukavina, Marine Makar i Ivane Nikolić. Uz molitvu Srednjega časa, na ko-jem su bile prisutne: provincijalna poglavarica s. M. Amalija Kup-čerić, asistentica s. Finka Tomas i sestre iz Formativne postulatske zajednice, na čelu s kućnom poglavaricom s. Dominikom Zec i vo-diteljicom Postulata s. Dorotejom Krešić, postulantice su primile medaljice s grbom Družbe kao znak dublje pripadnosti zajednici. Slavlje se nastavilo prigodnim programom koji su za sve sudionice pripremile kandidatice. Nakon toga uslijedilo je kratko zajedničko druženje, a kasnije svečana molitva Večernjih hvala, koju je za tu Svetkovinu skladala s. M. Svjetlana Paljušević.

� s. Finka Tomas

Obilježen dijamantni redovnički jubilej

Na zagrebačkom Vrhovcu, u zajednici sestara Marijina doma, po završetku duhovnih vježbi koje je pred-vodio vlč. Nikica Bošnjaković, župnik Župe Presvetoga Srca Isusova u Šidu, obilježile su, pod svečanom sv. misom, svoju 60. obljetnicu svetih zavjeta tri sestre: s. Suzana Janjić, s. Avelina Banfić i s. Loreta Vukalović.

Pred provincijalnom poglavaricom s. M. Amalijom Kupčerić i nazočnom zajednicom, sestre su obnovile svoje obećanje na vjernost Gospodinu do kraja života. Misno slavlje uzveličao je zbor sestara, koji je zahvalio Gospodinu zajedno sa cijelom zajednicom za predanje i ustrajnu vjernost sestara jubilarki.


Redovnička slavlja

� s. Josipa Pavla Jakić i s. Rafaela Jozić

Formativni susret u ĐakovuU božićnom ozračju, od

4. do 6. siječnja 2018. go-dine, okupile su se sestre juniroke Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, sa se-strama novakinjama, postu-lanticama i kandidaticama te njihovim odgojiteljicama, na seminar iz psihologije s temom Afektivni rast i ra-zvoj u formaciji: Upoznati sebe, shvatiti drugoga/Dru-goga. Voditelji seminara bili su dr. sc. Sanda D. Smoljo, voditeljica Centra za savje-tovanje Vrhbosanske nadbi-skupije u Sarajevu, i vlč. mr. sc. Giuliano Trdić, voditelj Centra za savjetovalište Ri-ječke nadbiskupije, a susret je održan u prostorima Centra Amadea u Đakovu. Dvadesetak sudionica bilo je potaknuto zajedno promišljati o kršćanskoj viziji osobe, o afektivnoj zrelosti te o načinu kako integrirati afektivni svijet s redovničkim pozivom.

Prvoga dana, u četvrtak, predavanja i radionice kretale su se oko teme Kršćanska slika čovjeka, a drugoga dana oko teme: Emotivni svijet. Temu je prvoga dana razrađivalo oboje predavača, a dan je bio zaokružen večer-njim meditativnim razmišljanjem don Giuliana o milosrđu i praštanju kao bitnoj komponenti duhovnoga rasta. Drugoga dana, u petak, koji je u cijelosti vodila i oblikovala dr. Sanda D. Smoljo, sudionice su dotaknule svijet emocija i o njemu plodno razmišljale, uz dijeljenje iskustava.

Uz predavanja i radionice, bila je mogućnost pitanja i osobnoga razgovora. Na završetku seminara učinjeno je vrjednovanje gdje su sudionice bile pozvane iznijeti osobne dojmove o sadržajima i metodi rada. Dojmovi su bili pozitivni i motivirajući te su zaključile da je potrebno nastaviti s produbljivanjem takvih sadržaja koji pomažu razvoju osobe, rastu u zajedništvu kao i vršenju apostolata. Zahvaljujemo voditeljima na zauzetom radu i posredovanju kvalitetnih sadržaja.


Redovnička slavlja

� s. Finka Tomas

Uz Dan posvećenoga životaU sklopu priprave za Dan posvećenoga života, zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu pripremala

se tijekom dva dana.U srijedu, 31. siječnja, održala je s. Monika Hančić predavanje za sve sestre na temu Poziv na nasljedovanje

u Lukinu evanđelju. Na zanimljiv i dinamičan način uvela je sestre u razmišljanje o pozivu, kako apostola o kojima piše evanđelist Luka, tako i o osobnom pozivu upućenom svakoj sestri.

Na kraju predavanja pozvala je prisutne na osvrt i refleksiju te su pojedine sestre posvjedočile o svom pozivu, tj. kako su ga osjetile i na nj odgovorile.

Drugoga dana postulatska zajednica, na čelu sa s. Dorotejom Krešić, vodila je prigodno klanjanje pred Pre-svetim, a molitvu i pjesmu zajednice popratile su kandidatice tamburicom i gitarom.

Na sam blagdan Svijećnice zajednica se okupila na jutarnju svečanu sv. misu, koju je predvodio vlč. Davor Vuković, vicerektor samostanske crkve Presvetoga Srca Isusova, u koncelebraciji s vlč. Antunom Japundžićem, vicerektorom Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu.

Zbor je uzveličao slavlje sv. mise lijepim pjevanjem, a nakon homilije sestre su obnovile svoje zavjete.Dan je okrunjen svečanom sv. misom u katedrali, koju je predvodio mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup u

miru, u koncelebraciji s mons. dr. Đurom Hranićem, nadbiskupom đakovačko-osječkim te većim brojem sveće-nika. Svetoj misi prethodila je procesija sa svijećama u koju su na poseban način bile uključene nazočne redov-nice. Toga dana slavio je mons. dr. Marin Srakić i svoj imendan te su molitve nazočnih napose bile upravljene za svečara, kojemu su po završetku mise izrečene čestitke i uručeno mu je cvijeće.


Nadi dajemo lice

� s. Natalija Fadiga

Želiš li ozdraviti?Dnevni boravak za starije osobe pri našem Samostanu djeluje već sedam godina. Neke starije osobe dolaze

od prvoga dana. Tu im je „drugi dom”, kako kažu, i tako se osjećaju. Teško provode vikend kod kuće i dugo im je vrijeme samoće te jedva čekaju ponedjeljak, kad smo opet na okupu. Ne treba ih nagovarati da dođu, oni zna-ju što im boravak znači: društvo vršnjaka u poodmaklim godinama, društvene igre koje ih zabave pa zaborave na vrijeme, uz to bude pjesme, molitve, šale, posjeti najmlađih iz vrtića, škola, druženje s volonterima koji im pomažu u obavljanju raznih aktivnosti, kao što je tjelovježba, kreativne radionice, pečenje kolačića, priprema okrjepe i drugo. U svemu tome znaju uživati, provesti osmišljeno vrijeme tijekom dana, a navečer su u svom krevetu. To ih osobito veseli jer Dom starih to im ne pruža i teško bi ga prihvatili.

No ima nekih osoba koje sam godinama pozivala da dođu, da samo vide što radimo pa ako im se svidi, mogu i nadalje dolaziti, ako ne, slobodni su. Ali, svaki put bi to odgađali obrazlažući: nisam ja još „za tamo”, ja se mogu sama poslužiti…. Tako me jednoga dana nazvala susjeda Luca i pitala za svoju susjedu Franku, može li i ona doći u boravak, na što sam ja odgovorila da može, ali sigurno ne će htjeti jer sam ju puno puta pozivala, a ona je bila neodlučna. Sada se ipak teško kreće pa je molila da dođemo autom po nju. Dogovoreno, učinjeno.

Pronašla je ona u boravku svoje „druge”, toplo je, opuštena i vesela atmosfera … I čujem ja drugi dan kako ona u grupi govori: Ja sam ovdje ozdravila! Meni je to trebalo, mogla sam i ranije doći…, rekla sam i svojoj susjedi Luci da sam ozdravila ovdje. I moja je rodbina sretna jer je meni dobro…

Odzvanjaju mi te njezine riječi. Razmišljam. Više puta sam je susrela, pozivala je u naše društvo jer je bila osamljena, bolesna je, imala je moždani, teško se kreće, a ona nije htjela.

Iako dolazi tek drugi dan, sada je radosna, u društvu vesela, priča, čak mi je recitirala pjesmicu iz 1. r. OŠ. Znači, ovo okruženje djelovalo je pozitivno na nju.

Ozdravila je kad je prihvatila ponuđenu ruku, društvo sugovornika…, kada je to sama htjela. Isus često nudi svoju ruku i pita hoćeš li, hoćeš li, hoćeš li da ti pomognem, hoćeš li ozdraviti?

Ništa ne želi na silu. Njemu je sloboda čovjekova iznad svega. I taj trenutak moje odluke, taj hoću znači da nam On može pomoći da ozdravimo, da se izvučemo iz nekog mrtvila, da prihvatimo teške situacije noseći radosno svoj križ, da strpljivo podnesemo tuđu narav, da se izdignemo iz zemaljskih stvari koje nam smetaju na putu prema Njemu...

Isus nas neprestano poziva na uvijek novi Uskrs! Nudi nam novi život, zadovoljstvo, mir, zanimljivosti ži-vota i u starosti, i u bolesti, i u nemoći. On je kadar za sve nas učiniti sve novo, i tako i nas same preobražavati i olakšavati nam život. Bitno je odlučno i jasno reći HOĆU, kako bi mi ON mogao pomoći, povesti me za ruku i odvesti tamo gdje je za mene dobro. Svakoga dana iznova me pita: Hoćeš li primiti ono što ti nudim, što stavljam preda te kao izbor. Odgovori mu odlučno i jasno. O tebi ovisi. Bog je uvijek spreman. A ti?


Nadi dajemo lice

� s. Finka Tomas

Promocija s. Cecilije TomkićU Bijeljini, na Slobomir Pa-

vlović univerzitetu, održana je 1. prosinca 2017. godine svečanost dodjele diploma XI. generaciji studenata, u nazočnosti velikoga broja studenata, gostiju i prija-telja. Kao obrazovna ustanova, Univerzitet je prepoznat po kva-liteti rada te je 2007. godine do-bio europsko priznanje kao naj-bolji u Republici Srpskoj.

Među diplomantima bila je i naša s. Cecilija Tomkić, koja je kompletirala studij glazbe, a ujedno završila i master iz kla-vira. Na svečanosti, obogaćenoj glazbenim točkama studenata glazbe, bile su, uz preč. gosp. Eduarda Španovića, župnika, dekana i generalnoga vikara Srijemske biskupije, nazočne sestre iz Đakova: s. Finka Tomas, asistentica, s. M. Estera Radičević, s. Josipa Ćibarić i s. Natanaela Palić, te iz Sr. Mitrovice s. Marija Goreti Jovanovac. Za tu priliku došao je iz Slovenije i brat s. Cecilije, Paško, iz Zagreba brat Smiljan sa suprugom Stelom te sestra Ana. Nakon svečane promocije zajedništvo se nastavilo kod zajedničkoga stola, koje-mu se pridružila i s. Gracijela Sučić, članica zajednice sestara u Sr. Mitrovici, te gosp. Ante Kalinić sa suprugom Blankom, koji je sudjelovao i na programu promocije.

� s. Finka Tomas

Sudjelovanje na međunarodnom kongresuNa KBC-u u Zagrebu održan je od 7. do 8. prosinca 2017. godine Kongres s međunarodnim sudjelovanjem

na temu Razvojni putevi sestrinstva II. Tom je prilikom s. Margarita M. Kovačević, aktivno sudjelujući, održala predavanje pod naslovom: Integracija palijativne skrbi djece na Klinici za pedijatriju KBC Zagreb. U predava-nju je prikazala zašto je na Klinici za pedijatriju potrebna palijativna skrb, gdje se primjenjuje i kako unaprijediti kvalitetu palijativne skrbi.


Nadi dajemo lice

� s. Krista Mijatović

Promocija u Remetama

U subotu, 16. prosinca 2017. godine, u Karmelskom samostanu Majke Božje Re-metske, u okviru obilježavanja Dana studi-ja Sustavne duhovnosti i studija Teologije posvećenoga života, održana je promocija diplomanata. Među diplomantima Teolo-gije posvećenoga života bile su i četiri Mi-losrdne sestre sv. Križa: – s. M. Kristijana Kolić, koja je nagra-

đena za najbolji postignuti uspjeh tije-kom studija, a diplomski rad „Život i djelo s. M. Amadeje Pavlović’’ pisala je pod vodstvom o. Jakova Mamića, OCD;

– s. Rahela Lacković, diplomirala je s temom „Molitva psalama u životu posvećenih osoba’’ (mentor: o. Dario Tokić, OCD);

– s. Monika Hančić u diplomskom se radu bavila tematikom „Poziv na nasljedovanje u Evanđelju po Luki’’, uz mentorstvo o. Vinka Mamića, OCD;

– s. Anđela Sudar, uz mentorstvo prof. Mirjane Grubišić-Ilić, izradila je diplomski rad na temu „Na rubu života koji je tek počeo – Komunikacija s djecom i roditeljima u terminalnoj fazi neizlječive bolesti’’.

Slavlje su uzveličale sestre iz Đakova i Zagreba (s Vrhovca i Rebra) te rodbina sestara. Našim sestrama diplo-manticama čestitamo, dijelimo radost s njima i molimo da njihova nova saznanja budu Bogu na slavu, bližnjima na posvećenje, a njima na spasenje duše.

� s. Jelica Đuzel

Stručni skup za odgojiteljice u vjeri Dobroga PastiraU subotu, 9. prosinca 2017. godine, održan je stručni skup za odgojiteljice u vjeri Kateheze Dobroga Pastira

u Đakovu, u Dječjem vrtiću Sunčev sjaj-Nazaret, koji je i stručno-razvojni centar.Prvo predavanje Došašće – vrijeme priprave i iščekivanja Božića te prikaz Proroštvo o Svjetlu održao je Mar-

ko Kapular, dipl. teolog i odgojitelj u vjeri Dobroga Pastira. Drugo predavanje na temu Uvođenje predškolske djece u otajstvo utjelovljenja održala je s. Jelica Đuzel, dipl. kateheta specijalist.

Svoje bogato iskustvo rada s djecom u području vjerskoga odgoja podijelila je s prisutnima s. Mirjana Niko-lić, Sestra Srca Isusova iz Rijeke.

Tri kateheze Proroštvo o Imenima, Marijin pohod Elizabeti i Bijeg u Egipat održale su odgojiteljice u vjeri Dobroga Pastira: Katarina Jurčević, Saša Rich i Ljubica Škrlec.


Nadi dajemo lice

� s. Monika Hančić

Žena – učenica IsusovaU kući Betanija, u Đakovu, održane su od

12. do 14. siječnja 2018. g. duhovne vježbe za žene, kao dani mira, molitve, šutnje, su-sreta s Bogom i sa samim sobom. Duhovne je vježbe vodila i organizirala ih s. Rastisla-va Ralbovsky, a temu Žena – učenica Isuso-va razradila je i ženama približila s. Monika Hančić. Sestra Marija Klara Klarić sa svojim suradnicama pobrinula se za izvrsnu prehra-nu za žene u tim danima, čime se htjelo po-častiti žene i vrjednovati njihovo svagdanje služenje u njihovim obiteljima.

U duhovnim je vježbama sudjelovalo 35 žena različitih dobi i iz različitih mjesta: iz Đakova, Piškorevaca, Širokoga Polja, Slavonskoga Broda, Starih Perkovaca, Vinkovaca, Andrijaševaca, Ivankova, Mrzovića, Cerne, Vrbove, Šamatovaca, Valpova, Podravskih Podgajaca, Donjega Miholjca, Osijeka, Starog Petrova Sela, Tenje, Darde, Velike Gorice i Siska. Svaka je sudionica došla sa svojim potrebama, teškoćama i željom za susretom sa živim Isusom. S velikom otvorenošću Bogu i voditeljici, žene su se predale programu te spremno prigrlile šutnju, tako potrebnu u duhovnim vježbama. Jednako su tako sudjelovale u svim oblicima molitve: meditaciji, klanjanju, Časoslovu, razmatranju riječi Božje, krunici kao i Euharistijskomu slavlju, vrhuncu i središtu dana. Prve je večeri euharistijsko slavlje predvodio mr. sc. Tadija Crnjak, a u subotu mr. sc. Ivan Andrić. Oba su se svećenika rado odazvala pozivu, te prigodnom homilijom dodatno potaknula sudionice na promatranje vlastito-ga života u svjetlu Riječi.

U subotu poslijepodne slavio se sakrament pomirenja kojemu je prethodila priprema pod vodstvom Katarine Ralbovsky. Obje večeri održano je i zajedničko euharistijsko klanjanje koje se druge večeri produljilo na cijelu noć: dvije do četiri osobe, po satima, u tišini su i u osobnoj molitvi bdjele pred Presvetim.

U nedjelju sve sudionice duhovnih vježba priključile su se sestrama u samostanskoj crkvi u molitvi Časoslo-va i svetoj misi. Dr. sc. Davor Vuković, vicerektor samostanske crkve i predvoditelj misnoga slavlja, homilijom o pitanju može li se i danas vidjeti i čuti Gospodina, odlično se „uklopio” u temu duhovnih vježbi.

Zaključak i vrhunac duhovne obnove bilo je novo predanje života pojedinačnom obnovom krsnoga saveza pred Presvetim. Osnažene sakramentima i riječju Božjom, međusobnom podrškom i razgovorima s redovnica-ma, žene su se razišle svojim domovima i obiteljima, svaka sa svojim dojmovima i odlukama.

Jedna od sudionica piše sestrama u svom osvrtu: Meni je bilo divno vidjeti, upoznati Vaš način života, doživjeti čari Vašega poslanja, udahnuti u neiscrpivoj

mjeri Duha Božjeg gdje god se okrenem i, ako Bog da, vratit ću se kad-tad, možda sama, možda s obitelji... Ali, ja sam bila sretna odlaskom kući. Možda je moj poziv, osim ovoga za koji znam, osjećam i nastojim živjeti (da-vati što više od naše blagodati od Boga, i u materijalnom i nematerijalnom smislu), taj da trebam na Njegovu hvalu i slavu više puta osjetiti radost majčinstva i, uz Njegovu pomoć, odgojiti što više svetih ljudi.

Evo i drugoga svjedočanstva:Došavši na duhovne vježbe dogodilo mi se nešto što se inače u pravilu meni ne događa: nisam imala nikakva

očekivanja. Inače, uvijek nešto očekujem, sve moram znati, što i kako, kuda idem, kako će to biti,… ‘controlfre-


Nadi dajemo lice

ak’ (osoba opsjednuta kontrolom)! A sada? Sad sam nekako došla ‘bez brige i pameti’ – Isusu. A nisam ni znala da mu idem. A on me dočekao raširenih ruku.

Najviše me iznenadilo što sam smatrala da nemam nekakvih osobitih problema, dvojbi, grijeha, sumnji, a onda mi je Isus pokazao kako puno toga zatirem i skrivam u sebi. Pokušavajući skriti što mi je teško i sve sama riješiti, samo sam se spotaknula sama od sebe.

Vjerujem da je mnogima teško pustiti Isusa u život, pustiti ga da nas ponese, da ponese naš križ; meni osobno to najteže pada. Ipak, čini se da mi Isus uvijek šapuće, a da mu se ja polako prepuštam. Duhovne su vježbe bile samo početak…

Duhovne vježbe bile su satkane od smirenosti i nervoze, od šutnje i Presvetog, od domaćih pita i kruhova, od plakanja i smijanja, od želja i nadanja. Očekivala sam ništa, a dobila sam sve. (V. Š.)

� s. Teuta Augustini

Proslave u Baru

70 godina dolaska Milosrdnih sestara svetoga Križa u Bar i 10 godina Dječjega vrtića „Teo” u Baru

U Baru je 29. i 30. listopada 2017. obilje-ženo 70 godina od dolaska Milosrdnih sesta-ra sv. Križa u bolnicu u Bar a ujedno je pro-slavljena 10. obljetnica rada Dječjega vrtića Teo, koji vode Milosrdne sestre sv. Križa.

U nedjelju, 29. listopada, u duhu zahval-nosti, u konkatedrali u Baru slavljena je sve-čana sv. misa koju je predvodio nadbiskup barski mons. Rrok Gjonlleshaj, uz asistenci-ju don Sime Ljuljića, kancelara nadbiskupi-je i don Keljmenda Spaqija, administratora župe Bar.

U ponedjeljak je u Domu kulture bio upriličen svečani program u kojem su nastu-pila djeca: bivši i sadašnji polaznici vrtića sa svojim odgojiteljicama: s. Irenom Pitaqi, s. Teutom Augustini, s. Elfridom Abazi i gđom. Nedom Šaltić .

Predstavljen je također život i rad sestara u bolnici u Baru od njegova početka.Svečanosti su nazočile, uz ostale goste uzvanike, sestre iz Đakova, predvođene s. M. Amalijom Kupčerić,

provincijalnom poglavaricom, i sestre iz Prištine na čelu s regionalnom poglavaricom s. Franciskom Molnar, kao i sestre iz Đakovice.


Nadi dajemo lice

Dvostruka obljetnica Milosrdnih sestara sv. Križa u BaruU ponedjeljak, 30. listopada 2017. godine, u prepunoj dvorani barskoga Doma kulture, Milosrdne sestre Sv.

Križa obilježile su dvije svoje značajne obljetnice: 70 godina od njihova dolaska u Bar i početka rada u tadaš-njoj barskoj bolnici te 10 godina od osnutka Dječjega vrtića „Teo”, koji ove, Baranima tako drage sestre, vode u svojoj kući. Ujedno, ove godine se navršava i 150 godina Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova, kojoj pripada i barska zajednica. Prije ove „građanske” proslave, u nedjelju, 29. listopada 2017. godine, održana je i vjerska proslava, odnosno sveta misa zahvalnica u konkatedrali sv. Petra u Baru.

Svečanosti u Domu kulture nazočili su brojni građani Bara i susjednih mjesta, a među njima i ugledni uzva-nici: dr. Zoran Srzentić, gradonačelnik Bara, g. Radomir Novaković-Cakan, predsjednik SO Bar, mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski, mons. Zef Gashi, nadbiskup barski u miru, mons. Ilija Janjić, biskup kotorski, sestra M. Amalija Kupčerić, provincijalna poglavarica iz Đakova s drugim sestrama iz Hrvatske, sestra Franci-ska Molnar, regionalna poglavarica s drugim sestrama s Kosova, sestra Lidija Kćira, provincijalna poglavarica časnih sestara Franjevki Bezgrješnoga Začeća iz Crnogorske provincije, katolički svećenici iz Barske nadbi-skupije i Kotorske biskupije, protojerej stavrofor otac Radoman Mijajlović, paroh barski, predstavnici Islamske zajednice, liječnici i medicinsko osoblje Opće bolnice u Baru, inače suradnici Milosrdnih sestara sv. Križa tije-kom njihova dugogodišnjeg rada u bolnici, djelatnici više državnih i privatnih vrtića i osnovnih škola u Baru, roditelji djece, te kao „kruna” ove svečanosti, oko 150 djece i mladih, polaznika vrtića „Teo” tijekom svih ovih 10 godina.

Program je, sjajno i nadahnuto, vodila gospođa Vesna Šoškić, urednica Radio Bara. Vizualno su, profesio-nalno, kao i uvijek, program popratili „Promedia” i nekoliko cijenjenih fotografa, uz nezaobilazne predstavnike lokalnih medija. Pozdravnim prigodnim riječima obratili su se nadbiskup barski mons. Rrok Gjonlleshaj, grado-načelnik dr. Zoran Srzentić, predstavnik roditelja djece iz vrtića „Teo” g. Božo Šaltić i regionalna poglavarica sestra Franciska Molnar. Lik utemeljitelja ovoga reda, čuvenog franjevca kapucina i socijalnoga reformatora 19. stoljeća iz Švicarske, oca Teodozija Florentinija (po kojem vrtić i nosi ime), dočarao je poznati barski pjesnik, novinar i humanist gosp. Rajko Joličić. O radu sestara „križarica”, kako ih od milja zovu, u barskoj bolnici go-vorila je sestra Teuta Augustini, a o radu Dječjega vrtića „Teo” u proteklom desetljeću govorila je sestra Irena Pitaqi, odgojiteljica u ovoj ustanovi. Osvježena su sjećanja na „bijele anđele”, kako su Barani ne bez razloga nazvali Milosrdne sestre sv. Križa koje su pola stoljeća s puno ljubavi, vjere, požrtvovnosti i stručnosti pomaga-le bolesnicima i svima potrebnima u Općoj bolnici Bar. Uslijedio je jako dobro osmišljeni program u kojem su sudjelovala, kako djeca, bivši i sadašnji polaznici vrtića „Teo”, tako i časne sestre.

Vrhunac svečanosti je bio kada su svih 10 generacija djece pozvani na binu kako bi sa sestrama koje vode vrtić (s. Irena Pitaqi, s. Teuta Augustini i s. Elfrida Abazi), uz klavirsku pratnju Ive Pavlović te ravnanjem prof. Suzane Pepđonović izveli himnu vrtića „Teo”, koju je za ovu priliku skladala milosrdna sestra sv. Križa, s. Vesna Stojanović iz Hrvatske. Pjevanje himne bilo je popraćeno gromoglasnim pljeskom i oduševljenjem svih nazočnih. Ova prekrasna proslava završena je u holu Doma kulture i prostorijama KUD-a „Jedinstvo”. Oni su, kao i Kulturni centar Bar, Gradski restoran Bar, tvrtka „Gretva Trade”, što je za svaku pohvalu, gratis odradili svoj organizacijski udio.

Na koncu, u ime svih građana Bara, te svih ljudi dobre volje, čestitamo poštovanim i dragim Milosrdnim sestrama sv. Križa ove dvije izuzetne obljetnice, uz želju da u vremenu koje slijedi podare našemu gradu Baru još puno ljepote, dobrote i ljubavi. (Objavljeno na Radio DUX, http://www.radiodux.me)


Prenosimo iz Teodozije

� s. Sheeja Kolacherril, Ingenbohl

Vikarijat Uganda živi Kratki pregled

Za godinu dana bit će proslava 25. godišnjice misija Milosrdnih sestara svetoga Križa u Ugandi, čije je druš-tvo u razvoju. Sestre u Ugandi raduju se tomu događaju. Službeno otvorenje jubilejske godine planirano je za 15. veljače 2018. godine, na smrtni dan našega utemeljitelja, o. Teodozija Florentinija, a ujedno tada započinje i generalna vizitacija iz Kuće matice. U tom je kontekstu važno vratiti se u povijest misije u Ugandi.

Na molbu Vrhovnoga vodstva indijske provincije bile su spremne prihvatiti poziv na misionarski rad u Ugan-di, te su uputile sestre onamo. One su započele svoju misiju s vjerom, ustrajnošću i žrtvom. Povijest se dalje razvijala sudjelovanjem tolikih ljudi dobre volje iz različitih dijelova svijeta. Tijekom godina Vrhovno vodstvo i provincijalna vodstva u Indiji, Europi i SAD-u pokazale su veliko zanimanje za tu misiju i pružile su golemu ljudsku i financijsku potporu. Osim ovoga bitnog doprinosa, volonterska služba, financijska podrška nekih poje-dinaca, crkava, organizacija i programa potpore glavni su razlozi za održavanje, rast i širenje misije. Od službe sestara profitiraju djeca u školama i studentskim domovima, bolesnici, koji su manje privilegirani, seosko sta-novništvo, većinom poljoprivrednici, a posebice mladi.

Trenutno u šest zajednica u Ugandi i Keniji živi 54 sestre, 18 novakinja, 12 postulantica, 6 kandidatica i 12 aspirantica. Svojim životom, svojom kulturom i duhovnošću oživljuju misionarsko poslanje i puni su nade u daljnji razvoj. Žele ostvariti Božji poziv u potrebama našega vremena, nasuprot prijetećim političkim situacija-ma i propadanju društvenih i vjerskih vrijednosti. S čvrstom vjerom i velikim pouzdanjem u Božju providnost, s. Amala Kunnath i s. Lisa Mudoor, kao poglavarice Vikarijata, nastavile su misiju. Od 2017. godine s. Genevieve kao poglavarica Vikarijata, s. Margaret Nnassunna, s. Claris Thekumpurath i s. Rose Nakitende kao savjetnice, nastavljaju poslanje s velikom revnošću i sviješću o potrebi hitnoga djelovanja.

Imajući to na umu, rado ću podijeliti s vama iskustva ljudi iz različitih društvenih slojeva, i istovremeno vas upoznati s raznim misijskim područjima u Vikarijatu.

� Anna Wolz, učiteljica iz Njemačke

Uganda – „Crni biser Afrike”Tako je Winston Churchill nazvao srednjoafričku zemlju na ekvatoru. Do danas je Uganda ostala jedna od

najsiromašnijih zemalja svijeta, unatoč pozitivnomu razvoju tijekom posljednjih 25 godina.A već gotovo 25 godina u Ugandi žive i rade i indijske Milosrdne sestre sv. Križa i od tada su izgradile malu

mrežu škola i zdravstvenih centara. Zajednica sestara Ugande stalno raste pa tako rad tamošnjih sestara donosi u svakom pogledu bogate plodove.

Život u Ugandi nije posve jednostavan jer ono što je potrebno za život, sestre ne mogu jednostavno nabaviti u supermarketima i trgovinama, već većinu toga same sade u svojim vrtovima, kao što to moraju ondje činiti sve obitelji. Uokolo samostana u Kizibi nalazi se veliki vrt sa svim vrstama važnih namirnica: kikiriki, manioka, krumpir, kava, banane, mango, avokado, itd. Milosrdne sestre sv. Križa pokazale su se kao vrlo dobri poljop-rivrednici.



Polažu težište prije svega na obrazovanje djece i mladih te na medicinsku skrb lokalnoga stanovništva. Iz-gradnjom nekoliko škola (u Osiji, Kikjusi, Kizibi) djeci i mladima sestre nude solidno osnovno obrazovanje. Pritom učiteljice nemaju pri ruci nikakav nastavni materijal ili medije, već same izrađuju svoj materijal za po-duku. Nema knjiga, ali ima ručno izrađenih plakata i postera s predmetnom građom. Zadivljujuće je koliko se truda i intenzivnoga rada krije iza toga. Dječji žar za učenjem pokazuje da je obrazovni rad zahvalno prihvaćen.

U centru za strukovno osposobljavanje (Vocational-Training-Center) mlade žene mogu naučiti šivati i kori-stiti računalne programe ili čak proći frizersku obuku. S takvom strukovnom izobrazbom, žena u Ugandi može živjeti samostalno i neovisno, što je još uvijek rijetkost za prilike u Ugandi. Žene su društveno zakinute i često ovise o vrlo nepouzdanim očevima ili muževima. Nerijetko zbog toga doživljavaju i nasilje.

Blagoslov za stanovništvo centri su zdravlja: sestre pokazuju mladim majkama kako se brinuti za zdravlje beba, manje ozljede i infekcije se saniraju, a HIV pozitivni ljudi nalaze ondje pomoć i ciljanu poduku. Budući da ne postoji sustav državne zdravstvene zaštite, ova početna medicinska usluga velika je pomoć, zapravo bla-goslov lokalnomu stanovništvu.

„Ora et labora!” životni je moto također u zajednicama sestara u Ugandi, prema kojemu izravno žive. Tije-kom cijeloga dana posvuda marljivo rade, bez pritužbi ili kukanja zbog oskudice. Da su sami ljudi u središtu nji-hove molitve i rada, samo je po sebi razumljivo i to konačno dovodi do uspjeha, jer samo ljudi mogu oblikovati, razvijati ili mijenjati svoje živote. Za Ugandu ovo je jedina šansa za razvoj. Milosrdne sestre sv. Križa ukazuju na to ljudima primjerom svojega života, svojim radom i stavom. I tako bi mogli upotrijebiti Churchillovu reče-nicu i reći: Milosrdne sestre sv. Križa – bijeli su biseri u Ugandi (Holy-Cross-Sisters – the white pearls).

� Sandra Aschwanden, Švicarska

Moja iskustva kao studentice u UgandiTijekom boravka u Ugandi stekla sam mnoga nova i pozitivna iskustva na različitim područjima. Posebice

impresivan bio je otvoren i prijateljski način ophođenja mještana, način koji njeguju među sobom i prema stran-cima. Međusobni kontakti bili su uvijek vrlo srdačni i zasnivali su se na uzajamnom zanimanju o drugoj osobi. Iz jednostavnoga pozdrava nerijetko bi se razvio dug, intenzivan razgovor. Također me impresionirala velika spremnost na pomoć u selima - ljudi se trude podupirati jedni druge i ispomagati si. Gostoljubivost je velika i mještani su sretni kad ih posjetite, i puno govore o svojoj kulturi. Općenito sam doživjela seosku zajednicu kao veliku zadrugu koja zajedno njeguje svoju kulturu u koju sve uključuje, i velike i male. U sjećanju su mi osobito ostale seoske svečanosti koje su se održavale u posebnim prigodama. Pritom me iznad svega zadivilo puno glaz-be, udaranje u bubnjeve, ples i šarena odjeća domorodaca. Život u cjelini ondje se odvija u potpuno različitom ritmu od našega u Švicarskoj. Budući da se većina ljudi sama brine o sebi, tijek dana ovisi o radovima na polju i o vremenskim uvjetima. Gotovo sve sami sade na poljima i ubiru, što mi je bilo vrlo dojmljivo iskustvo. Unatoč skromnim sredstvima i ne uvijek posve jednostavnim uvjetima, stanovnici se uspijevaju u velikoj mjeri sami osigurati i iskoristiti najbolje prilike. I premda je odgovornost pritom velika, mještani su uvijek opušteni. Gro-zničava užurbanost rijedak je slučaj, čemu sam se uvijek iznova divila. Iskusila sam Ugandu kao vrlo raznoliku zemlju koja ima mnogo za ponuditi u pogledu kulture i krajolika.

IZVOR: Theodosia, 2./2017., str. 76.-83.



� dr. med. Benno Kreienbühl, Švicarska

Iskustvo liječnika kod ingenbolskih sestara u UgandiVeć gotovo 25 godina sestre sv. Križa iz Ingenbohla rade u nekoliko filijala u Ugandi, a sada i u Keniji, na

socijalnom, pastoralnom i obrazovnom području. U Centru zdravlja u Kizibi i Kikyusu također rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Od 2012. godine u Kikyusu pružam medicinsku pomoć tijekom 6 do 8 tjedana godišnje.

Radim u ordinaciji i obilazim bolesnike, u pratnji jednoga njegovatelja ili sestre kao prevoditeljice. Dija-gnoza i liječenje u nekim su slučajevima izazov. Ne mogu se – kako sam to navikao u Švicarskoj – osloniti na mnoga laboratorijska ispitivanja, rendgenske snimke ili širok spektar lijekova. Laboratorijski tehničari imaju na raspolaganju samo strip testove i mogućnost mikroskopskih pretraga. U mnogim slučajevima ove su metode dovoljne za pojašnjenje, u nekima ne, i tako uvijek nešto ostane nerazjašnjeno. Morao sam naučiti kako se snaći s malo i to jednostavnih sredstava, a da ipak budem učinkovit.

Iskustva prvih dviju godina u Centru zdravlja nisu bila jednostavna, ponekad su bila i neugodna. Nedostatak čiste vode, prekidi napajanja, neispravna oprema za ispitivanje, neodgovarajući kirurški instrumenti, manjak zavoja itd., ili pak nemarno vođena evidencija o pacijentima, otežavali su mi rad i trebalo mi je dosta vremena dok sam se priviknuo na to. Međutim, uvijek opuštena, radosna atmosfera i spremnost na pomoć u Centru - koju su širile sestre i osoblje - laici - učinili su da zaboravim na osobne poteškoće. Uvijek me se iznova dojmilo kako svakodnevno sestre enormno puno rade, unatoč otežanim uvjetima i uza svoje vjerske obveze.

Porast broja trudnih majki, neadekvatna ili nedostatna oprema na odjelu rodilišta kao i drugi razlozi prisilja-vaju sestre da izgrade kliniku za porod. To je velik izazov za njih, osobito jer su njihova novčana sredstva ogra-ničena, a ne može se očekivati nikakva potpora od države. Osjećam se pozvanim sudjelovati pri prikupljanju financijskih sredstava i traženju donatora i stručnjaka za izgradnju ove klinike. Aktivnosti u tom smjeru s moje strane traju već neko vrijeme.

Sestre su me od početka uključivale u svoju svakodnevnu rutinu i u svoj duhovni život te se s ljubavlju brinu o mojoj dobrobiti. Prihvatile su me u svoju zajednicu kao u „drugu obitelj”. To me čini vrlo sretnim. Uvijek doživljavam ovaj dobrohotan prijem i srdačnost kada posjetim Milosrdne sestre sv. Križa i na drugim mjestima u Ugandi i Keniji. Kontakti i iskustva u njihovoj zajednici uvijek me i uvelike obogaćuju. Vrlo sam im zahvalan na tome.


Iz pisane ostavštine o. Franje Vlašića, OFM (1930.-1985.)

BILJEŠKE RAZGOVORA sa sestrom (kva), vlastoručno upisao o. Franjo

Probudimo ljubav! (8.7.1977.)

Mir s obzirom na savjestTreba imati veliko pouzdanje u Božje milosrđe. Kad Bog oprašta, tada On sve briše. Dovoljno se sjetiti izgubljenoga sina, Marije Magdalene i tolikih drugih kojima je Bog mnogo oprostio…Bog dopušta grijeh u našem životu radi našega većega dobra (poniznosti, opreza, blagosti, itd.).Pred Boga uvijek moramo dolaziti kao djeca!Tako i u slučaju nenadane smrti.Neka naša priprema za smrt bude svakodnevna. Sastoji se u tome da nastojimo živjeti u čistoći srca. Za to je dovoljno kajanje i nastojanje.Povezanost s Bogom po kratkim molitvama ili uzdasima veoma mnogo koristi.Časovi mraka…Kad ste bez utjehe, svijetla – tada se zapravo nalazite s Isusom na Kalvariji.Sjetite se da ništa toliko ne zadovoljava za grijehe kao trpljenje.

U Vašem slučaju, i sotona vam može ubacivati misli nepouzdanja, žalost i klonulost.Tada, kao Isus u pustinji, morate odbiti sva njegova došaptavanja, ostati mirna čekajući svjetlo.Takvi su časovi najdragocjeniji!Sveta pričest…Ne moramo se napinjati da sve osjetimo.Probudimo vjeru da Isus k nama dolazi…Zatim mu se poklonimo i predajmo…

Po(r)uka


Po(r)uka

Probudimo ljubav!Povežimo sav svoj dan – osobito žrtve – sa sv. misom i pričesti…Tada će se plodovi sv. mise i pričesti pokazati: mi ćemo živjeti gotovo u trajnom sjedinjenju s Kristom…

Buditi pouzdanje! (6.10.1977.)

1. Ovu radnu godinu nastojte gajiti duh molitve i sabranosti.2. Iskoristiti poteškoće sadašnjega života kao žrtve Bogu.3. U zajednici čuvati mir, tj. biti strpljiva i blaga u sudu, riječima i

djelima. Znajte da Vam Bog puža prigodu da učinite žrtvu.4. U mislima na prošlost – buditi beskrajno pouzdanje u Boga.5. Nastojati proživljavati Isusova i Marijina otajstva moljenjem sv. krunice.

Krunicu smatrati sredstvom naknade za grijehe svijeta i kao najmoćnije sredstvo da od Boga zadobijemo potrebne milosti.

Ne uznemirujte se ako ne uspijete (22.2.1978.)

6. Veoma je korisno ako za veće blagdane ili za početak došašća, božićnoga ili uskrsnoga vremena, i korizme… posebno razmatramo o dotičnom otajstvu; ako to zaista proživimo.

7. Sada, u korizmi, uz ono što ste odlučili, nastojte se što više uživjeti u Isusovu Muku.

8. Pitajte sebe: Zašto je trpio? Kako ja gledam na trpljenje? Zašto moram trpjeti?

9. Zaključak: utvrditi se u volji da trpim!10. Ponekad osjećate svoju duhovnu bijedu. Ne smijete tada padati u

malodušnost. Bog postupa s Vama na ovaj način: skriva Vam ono što čini u Vama, a pokazuje ono što ste sami po sebi – Vašu bijedu.

Sadašnji Vaš život Vaše je čistilište.Morate ustrajati u nastojanju da budete dobri, ali se ne uznemirivati ako u tome ne uspijevate.


Po(r)uka

Ne činite sebi silu (7.7.1978.)

1. RAZMATRANJENe činite sebi silu da nešto korisno mislite i zaključite, nego mirno ili ležerno nešto pročitajte ili mislite.U razmatranju je važno raspoložiti dušu za djelovanje Duha Svetoga. To zapravo znači: SMIRITI SE.Dobro je sebi pomoći, ako nam ne ide, promjenom predmeta razmatranja; ili knjige, ponekad i mjesta gdje razmatramo…2. U žrtvicama je najbolje ono što dan donosi; što je neupadljivo i obično; i što nas ne košta mnogo jer je „teret dana” već po sebi težak.3. EUHARISTIJA … Važno je imati duboku i čak osjetnu svijest Isusove nazočnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu.4. ČASOVI KUŠNJEPrepoznat ćete ih: Kad nemate svjetla i poticaja.Kad Vas nešto potiče na nemir, uzrujanost, suprotstavljanje, povrijeđenost itd.Tada obično dolaze i jače tjelesne napasti…Ponekad čujemo glas da činimo stvari za koje nas savjest kori …

Kako se držati?Vjerno vršenje dužnostiNe zanemarivati molitvuČuvati se nestrpljivostiNe popuštati tijelu…5. USLUGE… Kad god možete, odmah i spremno učinite uslugu koja se traži od Vas. Dakako, i tu je na mjestu razboritost: prema okolnostima ocijenite je li potrebno odmah ili ne; i možete li to učiniti…6. ČISTOĆA …Čistoća nije toliko u tome da ne griješimo, koliko u ljubavi.Svrha je zavjeta čistoće ljubav!Očuvano djevičanstvo (ili djevojaštvo) može biti prednost za čistoću, ali ono nije sve, pogotovo nije ako je gubitak djevičanstva učinjen nepromišljeno… Za čistoću je bitna ljubav. Ljubav je najveća i jedino prava čistoća u Božjim očima.


Po(r)uka

Križ je sastavni dio života (20.9.1978.)

– Sve veće povjerenje u Mariju. – Uvijek se obnavljati: povraćajući se unutra k Bogu…, gdje ćete se smiriti, ojačati i obradovati. Ne zaboravite da je križ sastavni dio svakodnevnoga života… – Molite za posvećenje svećenika … – Ne zaboravite de je Marija uvijek s Vama.

U pustinji Križa (27.3.1979.)

Ovaj put samo jedno:Gospodin Vas je doveo na put Križa jer Vas želi spasiti i posvetiti.Uz to što osjećate poteškoće, Vi također osjećate i osobitu Božju pomoć.

*

Čuvajte se malodušnosti, žalosti i sumnje kad se nađete u pustinji Križa. Tada probudite vjeru i pouzdanje.Molite se sv. Mihovilu, sv. Josipu, svome Anđelu Čuvaru i Mariji „protiv zasjeda vražjih”… On osobito napada u noći Križa.Napasti protiv čistoće također su ponekad njegovo djelo.

*

Poteškoće od strane drugih … također mogu biti izazvane od sotone.

*

Molitvom i malim žrtvama pripremajte se na VELIKI KRIŽ svoga života koji će Vam Gospodin, mislim, u svome milosrđu udijeliti kad za to dođe vrijeme…

*

Obnavljajte osobitu nakanu svoga života: za svećenička i redovnička zvanja!

*

Držite se poput Ivana i MARIJE POD KRIŽEM!Vi morate, jer Vas Marija osobito ljubi, iznijeti svoj KRIŽ na Kalvariju i raspeta s Kristom – uz nazočnost svoje duhovne Majke – umrijeti na njemu.Tada će Bog rasuti plodove Vašega Križa po njivi svoje CRKVE.


Po(r)uka

Križ će Vas usrećiti, spasiti i posvetiti (21.1.1980.)

Sve se može postići STRPLJIVOŠĆU, MIROM I POUZDANJEM.Bog od nas očekuje samo nastojanje, tj. suradnju s njegovom milošću.Pogrješke nas ne smiju obeshrabriti, utući, bacati u malodušnost, nego sam poniziti pred Bogom, sobom i (eventualno) bližnjima, te da se još više oslonimo na Boga.Pokušavajte se sve više smirivati. Što god dođe, stavite najprije pred Boga, saberite se, stavite u njegove ruke. Boga ne vrijeđaju toliko naše pogrješke iz slabosti dok god se trudimo da budemo bolji.

*

Mislim da Vam je ovom zgodom najpotrebnija STRPLJIVOST: u svemu neugodnom i teškom što dođe, u duševnoj suši, u napasti…, itd. Ne gledajte na poteškoće kao na zlo, nego kao na BOŽJE KRIŽEVE, kojima Vas Otac čisti i diže k sebi.Ne mislite da se On tada udaljuje od Vas. Kad Bog „zada ranu, on je i previja i zacjeljuje”, On odmah daje pomoć. On nam je najbliži u poteškoćama i napastima.Mi poteškoće i napasti moramo prolaziti. Kako bismo inače živo osjetili svoju slabost i Božju pomoć?!Kad iz slabosti pogriješite, u bilo čemu, čuvajte se svakoga nemira, predbacivanja samoj sebi, malodušja i srdžbe na sebe. Kako rekoh: ponizite se pred Bogom, pokajte se u pouzdanju i ljubavi i mirno, poslije toga, nastavite svoj put prema Bogu. On će Vam SVETOST, koju zbog svoje urođene slabosti ne možete postići, darovati zbog Vašega mirnog i ustrajnog NASTOJANJA.

*Ponovno se, sa svim žarom, okrećite prema B. D. MARIJI za pomoć u svakoj stvari; i kad se nađete u kakvoj duhovnoj neprilici i opasnosti. Ako to učinite u vjeri i pouzdanju, ubrzo ćete osjetiti njezinu pomoć.Ponavljam Vam također misao (istinu) da je PUT KRIŽA Vaš put. Ako, dakle, susrećete KRIŽ u bilo kojem obliku (svijet, napasti, sotona), tada je to za Vas nešto normalno.KRIŽ ĆE VAS USREĆITI, SPASITI I POSVETITI.Križem ćete i drugima mnogo pomoći.

Križ Vas izgrađuje (24.11.1980.)

1. S obzirom na sve što ste proživjeli u posljednje vrijeme:

- Gledati u svemu dopuštenje Božje, Križ koji Vas izgrađuje;

- Zato očuvati mir, odnosno smirivati se u molitvi i razmatranju...


2. Pripazite na trenutke rasvjetljenja i mira kad uz rasvjetljenje i mir dobijete poticaj na molitvu, žrtvu, pouzdanje itd. To su čisti časovi milosti. U njima se što duže zadržite.

3. „MARIJINA TAJNA”…knjižica je koja nas može veoma lijepo uvesti u unu-tarnji život. U nama se naime snagom Duha Svetoga, a po Mariji, rađa Isus Krist…

Često se stavljajte u Marijinu blizinu.

4. Nema ni jednoga Marijina djeteta koje nije apostol.

Povjerljivo razgovarati s Ocem i Majkom (30.3.1981.)

1. Uz takozvanu „službenu” molitvu – zajedničku i privatnu, tj. kad molimo po određenim obrascima, kad Vas neka misao obuzme i zanese, slobodno se prepustite spontanoj molitvi i osjećajima vjere, pouzdanja i ljubavi.To može biti i u slučaju najveće duhovne suhoće. Dijete mora često povjerljivo razgovarati s Ocem i Majkom.Ovo vrijedi i za razmatranje. Razmatrajte, kad god to možete: u svako vrijeme i na svakom mjestu, ali ne istiskujući osjećaje silom, nego prirodno.Ako neko vrijeme provedemo u šutnji pred Euharistijskim Isusom, On će nam redovito nešto „reći” (svjetlom i mirom Duha Svetoga).2. U ispitu savjesti ne mučite se ako ništa ne nalazite, niti mislite da možda imate kakav tajni grijeh u sebi koji ne možete spoznati kao ni to da Gospodin od Vas traži nešto herojski teško. Pred sobom imajte običan život i jednostavnost Božjega i Marijina djeteta u nastojanju!3. Dispozicija (stanje) mira sastoji se u prihvaćanju volje Božje i dopuštenja Božjega, te u pouzdanju u Boga… Najpotrebniji je preduvjet za normalan duhovni rast.Smireno pouzdanje u Boga.Prihvatite samu sebe pred Bogom takvu kakva jeste. Budite zadovoljni svojom malenošću.Uvijek se prihvaćajte!Prihvaćajte i okolnosti, ljude oko sebe kakvi jesu…, kao „volju (dopuštenje) Božje”.Ali uvijek u nastojanju oko što veće savršenosti.Vjerujte i uzdajte se da Vam Bog već sada daje onaj stupanj milosti koji je odvijeka predvidio za Vas u ovom času; i da će Vas na koncu života ispuniti onom puninom koju je predvidio za Vas – bez obzira na Vašu grješnost: prošlu, sadašnju i buduću.Uvjet za ovo gore:vjerovati u tonadati se tomei nastojati ne griješiti i u svemu činiti dobro.

Po(r)uka


No, mi smo svjesni da nikada nismo, niti ćemo – učiniti sve, da smo „sluge beskorisne”, da smo grješnici.Vjera, nada i nastojanje to pobjeđuju.

*Sve više se približavajte Gospi kao djeliteljici svih milosti.„Budite radosni u nadi” (sv. Pavao).

•••t•••

Lijepo smo razgovarali. Imala sam poticaj zamoliti o. Franju da mi, nakon razgovora, napiše ono što je za mene bitno, jer ja ću sve ovo brzo zaboraviti i imati samo osjećaj da je bilo lijepo mojoj duši. Odgovorio mi je potvrdno i istoga časa uzeo papir i pisaljku i napisao mi sljedeće: (podcrtao o. Franjo Vlašić)

MISLI …Sada ste u razdoblju izgrađivanja … Zato dati naglasak na osobno usavršavanje kao na bitno. („Lisnata smokva” mora donijeti plodove kad joj dođe vrijeme…)Čuvati se „kratkoga postupka” … Milost zahtijeva suradnju, ali na koncu hoće da sve pripadne njoj.Strpljivo čekati na plodove svoje suradnje s milošću.Budite uvijek duboko svjesni činjenice da se Bog s Vama posebno služi! Također i onda kad to ne osjećate. Računajte na to.Najčešći i najkraći put k Bogu, kao i najzaslužniji – i što najviše časti Boga – jest put vjere. Što je vjera čistija, to je tamnija. Zato: ne tražite od Boga da vidite ili osjetite ono što činite; ne tražite od Njega „dokaze” (da Vas ljubi, da je s Vama, da Vam je oprostio itd.). Jer, vjerom se Boga može „pobijediti”. Cjelovita vjera uvijek u sebi sadrži i cjelovitu nadu kao i savršenu ljubav.Da se dođe do čiste, cjelovite vjere – što je zapravo KONTEMPLACIJA ili „NEPREKIDNA MOLITVA” - potrebno je nastojati doživljavati ili proživljavati Boga, Krista, Mariju, svoje božansko posinaštvo kao i zajedništvo s drugima. Ali se uvijek moramo znati dignuti iznad doživljaja, osjećaja, znaka, ukoliko ih nema …Budite do skrajnosti strpljivi s drugima … Dopustite da svatko misli svoje misli, živi svojim „načinom” i ide Bogu „svojim putem”. Vaše neka bude: pomoći. Ali tako „da ne zna ljevica što čini desnica».Ne uznemirujte se zbog netočnih sudova o sebi. Umjesto toga češće prosuđujte, kritički i blago, samu sebe pred Bogom.Ne zaboravite da Vam je na ovom putu nužno potrebna nazočnost i pomoć nebeske Majke.

1. 12. 1984. (jim) o. Franjo Vlašić

Po(r)uka


Iz naše prošlosti

� s. M. Estera Radičević

Tragovi svetosti u stoljetnoj povijesti(Nastavak iz prethodnih brojeva)

U ovom broju našega Glasila nastavljamo s nizom naših sestara koje su na neke posebne načine zadužile zajednicu svojim životom i radom. Uglavnom i ne znamo njihova imena pa je ovo poticaj da ih se sjetimo u molitvi ili da se njima utječemo za zagovor.

Jedna od sestara, koja je u Đakovo došla vrlo brzo poslije osnutka Hrvatske provincije, bila je

s. M. Alexia Baumann Franciska je rođena u Beču 7. veljače 1840. godine. U samostan je stupila 1877., a Prve zavjete položila

1880. godine. Bila je po zanimanju bolničarka i kad je godine 1871. umrla s. Maura, njezino ime nalazimo u popisu sestara kao njezinu nasljednicu u njezi bolesnika. U toj je službi ostala do smrti, a umrla je 23. srpnja 1907. godine. Bila je neumorna radnica Božanskoga Spasitelja. Kao prava umjetnica, cvijećem je ukrasila mno-ge oltare i slike i nije se plašila ni drugih, pa ni najnižih poslova. Uvijek je nastojala u svemu biti Redu na korist. Iako je bila rastom malena, radila je za dvije. Kao prava Milosrdna sestra sv. Križa nije pazila na sebe i posve se predala dvorbi bolesnika. Zadnje njezino djelo bio je vijenac Kraljici svibnja. Nakon nekoliko dana dobila je upalu pluća koja joj je zadala smrtni udarac. Spokojno i predano primila je smrt iz ruke Stvoritelja svoga.

Jedna od prvih sestara, koje su 1868. godine stigle u Đakovo, bila je

s. M. Bruno Schmitt Krsnim imenom Kreszenzia, rođena je 1834. godine u Rengershausenu, Württemberg. U samostan je ušla

1866. godine, a Prve zavjete položila je 20. svibnja 1868. godine. U Đakovo je stigla 8. lipnja iste godine. Od prvih 6 sestara, ostala je jedina s. Bruno vjerna Hrvatskoj provinciji sve do svoje smrti, a umire 15. srpnja 1913. godine. Kad je biskup Strossmayer umro, ona je još jedina bila na životu od onih sestara koje su prve došle u Đakovo. Dolaskom u Đakovo, bila joj je dugi niz godina povjerena dužnost bolničarke, koju je vršila u maloj bolnici kraj samostana. Rado je činila sve usluge bolesnicima, a osobito je nastojala da svi pristupe sakramentu ispovijedi. Bila je kućna poglavarica u Malom Lošinju, Vrbanji i Donjem Miholjcu. Sve je pokazivala primje-rom, točnim obdržavanjem sv. Pravila, osobito šutnje, te je poticala druge da ih vrše. Zbog starosti i bolesti morala se iz Donjega Miholjca povući u provincijalnu kuću gdje je obavljala lakše dužnosti. Kada sile više nisu dopustile rad Marte, posvetila se životu Marije, tj. molitvi. Bila je ponizna, vjerna u malom, vesela i voljela se šaliti i na svoj račun. Kako ju je mučio kašalj i astma, često je mislila da je blizu smrtni čas te je često tražila sakrament umirućih. Već je 15. srpnja bila vidno slaba. Kad je ispovjednik molitve za umiruće dovršio sa Amen, ispustila je svoju plemenitu i dobru dušu na blagdan Gospe od Karmela.


Iz naše prošlosti

s. M. Matilda Pintar Draga s. Matilda, krsnim imenom Julijana, rođena je u prvoj filijali naše Provincije u Aranjos Marothu u

Mađarskoj 1864. godine. U samostan je ušla 1882., a Prve zavjete položila 1885. godine. Iako ju je smrt izne-nada ugrabila, s. Matilda sprijateljila se sa mišlju na smrt, jer je često o njoj bez straha govorila i to s velikim pouzdanjem i utjehom. Zadnjih godina života imala je teške glavobolje kojima nije bilo pomoći. Zbog toga nije mogla vršiti važnije dužnosti te je dane provodila u molitvi, da se u svemu vrši volja Božja. Uvijek je bila po-nizna duša, vesela, prijateljica šale. Zadnje večeri svojega života bila je osobito dobro raspoložena. Budući da sljedećega jutra, 28. studenoga 1907. godine, nije došla k sv. misi, mislile su sestre da je sirotu opet glavobolja uhvatila i sve su ostale mirno kod službe Božje. Poslije sv. mise čula je jedna sestra čudnovate glasove iz sobe s. Matilde. Našla ju je bez govora, umiruću. Požurila je po svećenika koji joj podijelio sakramente umirućih. Bez glasa, prešla je u vječnost dobra duša. Srčana kljenutost učinila je konac ovomu krjeposnomu životu. S. Matilda bile je prava milosrdna sestra, kakvu si je blagopokojni utemeljitelj pri osnutku Kongregacije želio. Znala je razmatrajući i djelotvorni život spojiti, osobito se odlikovala podnošenjem bolesti, strpljivo i predano. Premda slaba zdravlja, vršila je sve svoje dužnosti zamjernom požrtvovnošću. Nijedan posao nije joj bio prenizak ni pretežak, dan i noć bila je na svaku uslugu pripravna. Kao podređena, bijaše vrlo poslušna, a kao poglavarica ljubljena i štovana od svih. Svima je bila lijep primjer svake krjeposti. Njezina vjernost i točnost u javnim po-slovima, vjernost i savjesnost kod duhovnih vježbi, velika ljubav i privrženost prema Kongregaciji i sestrama poglavaricama, ostat će svakoj koja ju je poznavala u živoj uspomeni.

s. M. Josefa HeinrichO smrti s. Josefe 8. siječnja 1914. zapisano je u provincijalnoj Kronici sljedeće: „Kao žrtva svoga zvanja

u to doba, 1914. godine, umrla je tamo (u Varni) sestra Josefa Heinrich. Ponudila se sama da preuzme dvorbu 30 bolesnika od kolere. Iza kolere došao je tifus. Od 12 bolesnika umro je samo jedan i njihova požrtvovna njegovateljica. Umrla je u bolnici u Varni. Bez straha gledala je smrti u oči i tješila sestre: ‘Ne plačite. Ja se ne bojim smrti.’ Umrla je. Trebala je biti odmah pokopana, ali kako je upravo onda bio pravoslavni Božić, nije se nitko našao tko bi napravio lijes. (...) Tako je pokojnica imala svečani sprovod. Junačka požrtvovnost katoličke redovnice našla je odjeka i u dnevnoj štampi. Sve je zadivila ljubav skromne redovnice, koja je žrtvovala svoj vlastiti život. Ta je smrt učinila dubok dojam i na pravoslavno pučanstvo.”

Maria Heinrich rođena je 21. veljače 1879. godine u mjestu Unter Tarnowitz u Šleziji. U samostan u Đakovo stupila je 2. kolovoza 1899. godine, a u novicijat 13. kolovoza 1900. godine. Prve zavjete položila 14. kolovoza 1901. godine. U popisu sestara (Šematizmu) nakon polaganja Prvih zavjeta nalazimo je na službi bolničarke u bolnici u Pakracu, odakle je premještena u Varnu kada se 1909. godine tamo otvorila filijala. U tom je gradu i završila svoj život. A u bilježnici gdje je zapisan spomen na preminule sestre čitamo:

„Osobitoga spomena je vrijedna sestra Josefa, žrtva ljubavi bližnjega. Njena prva dužnost je bila u Pakracu, u našoj tada najvećoj bolnici. Radeći kao kuharica provela je tamo osam godina. Zatim ju posluh poslao u Var-nu-Bugarsku gdje joj bijaše otvoreno široko polje ljubavi za bližnjega. Na vlastitu želju i molbu dodijelili su joj bolesnike s kolerom. 30 osoba bijahu njom zaražene, jedanaest ih je umrlo, a ostali su preboljeli uz neumornu njegu i brigu dobre s. Josefe. Njena požrtvovnost i žrtva njenog života učinila je veliki utisak u Bugarskoj. Bugarske novine su bile pune čuđenja i hvala za ovu skromnu, požrtvovnu sestricu. Nakon kolere zavladao je strašan tifus. Dvanaest osoba je oboljelo i njih je dvorila s. Josefa. Samo je jedna osoba preminula. Iako se i s. Josefa osjećala slabom, nije se žalila. Kada ju je bolest pritisnula, ležala je samo pet dana u neprekidnoj groznici s visokom temperaturom. Usne su joj posve izgorjele i posve se promijenila. O dragoj bolesnici se propitkivala sama carica Eleonora telefonom i brzojavom te je naredila da se sve učini da joj se život spasi. Uzalud, 8. sije-čnja bio je konac njezinim mukama. Prije smrti je rekla veselo i utješno Draga sestro oberice, ne plačite, ja se ne


Iz naše prošlosti

bojim umrijeti. Toga dana je stigao brzojav sućuti carice Eleonore u kojem naređuje da se sprovod obavi najljep-šim načinom na njezin trošak. Sve se lijepo uredilo. Lijes su vozili četveropregom, a ispod lijesa bio je prostrt bugarski barjak zeleni - bijeli - crveni. Na zadnji počinak pratila su je tri svećenika, sva gospoda liječnici, 16 sestara i mnogo naroda. Svečani Requiem je više sličio velikom blagdanu, nego žalosnoj službi Božjoj. Sve se natjecalo kako da crkvu što ljepše uredi. Zastrli su ju cijelu iznutra crnim suknom i bezbrojnim svijećama ju ra-svijetlili. Na koru su pjevale sestre francuskog zavoda koje su se inače pokazale vrlo susretljivo. Na svoj trošak dala je njihova časna glavarica za s. Josefinu svečani Requiem i čitati 9 sv. misa. U listu je pisalo Velikodušno je s. Josefa u svojem zvanju život svoj žrtvovala. Sretna redovnička obitelj u kojoj ovako požrtvovnih članova ima. Requiem je držao sam gospodin biskup iz Ruščuka sa svečanom asistencijom.”

Jedna od kreposnih sestara naše Provincije zasigurno je s. Gabrijela Balentović. Bog svaku dušu vodi vlasti-tim putem, a s. Gabrijelu na poseban način putem trpljenja i samozataje. Neke su od sestara ostavile zapisana svoja svjedočanstva o s. Gabrijeli, a očuvana je i njezina fotografija.

s. Gabrijela BalentovićSestra Gabrijela, krsnim imenom Katica, rođena je 16. listopada 1911. go-

dine u Garčinu. Već kao trogodišnja djevojčica ostaje bez oca, koji je poginuo u I. svjetskom ratu. Dvije godine kasnije, 1916., umire joj i majka. Brigu o njoj i mlađoj sestri Anici preuzimaju baka i strina. Sama s. Gabrijela navodi u svojem Životopisu: Moj odgoj i moje mlađe sestre preuzela je otada moja baka i strina, koja mi je posvetila jednaku brigu i pažnju kao i svojoj djeci. One su me učile svemu dobru i nadasve mi ucijepile u dušu religiozne osjećaje koji su se kasnije za osnovne škole sve jače razvijali. Kako navodi - dan Prve svete Pričesti je ostavio trajnu uspomenu - u njenoj duši, kada je zajedno s ostalom djecom, držeći ljiljan u ruci, pošla u susret Prijatelju Malenih.

U osnovnoj školi bila je marljiva i dobro je učila. Na poticaj učiteljice stric ju šalje dalje u školu. Kako nisu imali materijalnih mogućnosti, na župnikov prijedlog, obraća se za pomoć biskupu Antunu Akšamoviću. Sestra Gabrijela o

tome piše: Molba mu je bila uslišana i tako sam ja, zahvaljujući Preuzvišenom biskupu, bila primljena u zavod časnih sestara sv. Križa u Đakovu. Tu sam sprovela jedan od najljepših odsjeka svoga života. Gledajući požr-tvovnost i ljubav dobrih časnih sestara u radu za dragoga Boga i mladež, probudi se i u mojoj duši zvanje za tako sveti i uzvišeni stalež.

Već je kao pitomica u zavodu, gdje je polazila školu, pokazivala veliku požrtvovnost i brigu za najmlađu djecu u zavodu. U vrijeme kada su ostale pitomice zavoda bile na odmoru, šetnji, igri, ona je djeci bilježila rublje i odijela, slagala i spremala stvari, umatala knjige. Rado je i nečujno činila te malene usluge, znakove velike ljubavi. Primjerom, a ne riječima, pokazivala je kako treba nešto biti. Sestre svjedoče da je bila tiha, skromna, odgovorna i marljiva. Bila je vedre i vesele naravi. Kako je bila intelektualno jaka, podučavala je i druge. Znala je lako i jednostavno rastumačiti gradivo. Posebno se brinula o slabije nadarenoj djeci.

Nakon završene građanske škole, ulazi u Samostan 1927. godine. Dragi Bog, u svojoj velikoj ljubavi, htio je da se i ja danas-sutra uzmognem posvetiti uzgoju mladeži, zato su me moji dragi poglavari dali u učiteljsku školu sestara Milosrdnica u Zagrebu. Za vrijeme studija s. Gabrijela boravila je na Vrhovcu. Koliko je bila skro-mna i samozatajna, pokazuje i činjenica da su njezine nastavnice tek na trećoj godini studija upoznale njezinu nadarenost i pamet. Nakon završene preparandije, umjesto u postulat, otišla je, po poslušnosti, u Hercegnovi gdje je trebalo zamijeniti časnu sestru učiteljicu. Iako se u Hercegnovom lijepo snašla, te je s velikom ljubavi i oduševljenjem radila među djecom, ipak je čeznula za povratkom u Đakovo i za ulaskom u postulat. Godine


Iz naše prošlosti

1934. ulazi u novicijat i dobiva ime sestra Gabrijela. U novicijatu se ničim posebnim nije isticala. U podatcima iz novicijata stoji: tiha, ozbiljna, osjetljiva, plašljiva, u poslu savjesna, vrlo revna, pobožna. Možda posjeduje više nego što pokazuje.

Prve zavjete položila je 20. ožujka 1935. godine. Poglavari su je, nakon zavjeta, ostavili kao pomoćnicu u no-vicijatu. I tu je morala doživjeti najtežu bol. U novicijatu je bila njezina mlađa sestra, sestra Maurina. U Velikom tjednu bilo je klanjanje. Sestra Maurina bila je određena u noći na klanjanje, a s njom i jedna kandidatica. Kada su se nakon klanjanja vraćale u spavaonice, kandidatica je zamolila sestru Maurinu za uslugu, jer se približavao imendan njihove odgojiteljice, pa su joj htjele pripremiti iznenađenje. Netko je dojavio magistri da je novakinja razgovarala s kanidaticom. Nije znala tko je. Sestra Gabrijela savjetovala je svojoj sestri da bude iskrena i da se sama prijavi. Teške je dane odsada morala provoditi sestra Maurina, a još je više trpjela njezina rođena sestra, sestra Gabrijela. Od travnja do srpnja svaki je dan morala nešto teško doživjeti i čuti. Tu je zasigurno bio i poče-tak njezinoj bolesti. I to je podnosila tiho, ali je zbog toga jako trpjela. U srpnju te godine poslali su je poglavari ponovo u Hercegnovi u školu. Otišla je puna neizvjesnosti i brige za mlađu sestru. Sestra Maurina ostala je još u novicijatu i nije se znalo kako će sve to završiti. Početkom jeseni sestra Maurina otpuštena je iz novicijata. Sestra Gabrijela tu je vijest primila s velikom tugom i boli te s brigom za sestrinu budućnost. Svi su znali da joj je teško, ali ona se nikomu nije žalila i nije pokazivala svoju bol. Nikomu nije bila neugodna, voljela je svoju dužnost i zajednicu. Utjehu nije pronalazila kod ljudi, već kod Boga. Briga za sestrinu budućnost smirila se kada joj je sestra primljena u Družbu Presvetoga Srca Isusova u Crikvenici.

Bolest sestre Gabrijele napredovala je, imala je tuberkulozu, pa je već 1936. godine morala prekinuti svoj rad na školi. Poglavari su je poslali u Osijek da pomaže u djevojačkom internatu djeci kod učenja. I ovdje je na dužnosti bila savjesna i odgovorna, a opet je djeci znala lijepo rastumačiti gradivo. Iako je svoju dužnost vršila savjesno i odgovorno, tadašnja sestra nadstojnica bila je nezadovoljna što su joj poslali boležljivu sestru i činila je sve da to da do znanja s. Gabrijeli. Sve do 1940. godine radila je u Osijeku. Praznike bi provodila u Trnavi ili Josipovcu. Bolest je napredovala još više, a da to nitko nije ni opazio. Kratko je boravila u Đakovu na bolesničkom katu, na kojem je, unatoč bolesti, bila na raspolaganju sestrama za sitne poslove. U proljeće 1941. godine sestre poglavarice šalju je opet na ispomoć u Šumetlicu – Strmac, u dječji sanatorij za tuberkulozne bo-lesti. Trebala je na svježem zraku podučavati djecu. Poglavarice su smatrale da će joj zrak, okolina i minimalan rad pomoći. Iako je voljela svoju šumsku školu, kako ju je nazivala, opet se vratila na bolesnički kat. Bolest je toliko uznapredovala da joj nije pomoglo ni liječenje u sanatoriju na Fruškoj gori. Sama je tražila da ju vrate u Đakovo jer će tamo bar moći imati svaki dan sv. Pričest.

Jednoj je sestri na bolesničkom katu priznala da joj je najteži u redovničkom životu bio otpust rođene sestre. Mnogo sam žalila i radi nje same i radi poglavara, što su bili s njome nezadovoljni. I školovali su je. Nisam se pravo usudila ni pitati razlog otpusta, da ne bih otvorila ranu poglavarima, a i iz bojazni da ne čujem što nepovoljno o njoj. Jedina mi je sestra. Kada je dobila vijest da joj je sestra bolesna, rastužila se i zaplakala. Sve više uviđam kako Gospodin Bog sve okreće na dobro. Kako je u svojoj dobroti htio poštedjeti i mene i nju, da ne vidimo patnje jedna druge.

Kratko prije smrti napisala je pismo svojoj sestri. Iz njega se najviše očituje ono što je sestra Gabrijela cijeli svoj život živjela: Fiat! Umrla je točno godinu dana nakon položenih vječnih zavjeta, 17. ožujka 1942. godine. Evo njezina pisma sestri Maurini:

Mila moja susestrice i draga supatnice! Želila bih ti napisati s moje bolesničke postelje par riječi. Najprije ti čestitam, što si položila sv. vječne za-

vjete. Koje li sreće za Te! Vrlo se veselim s Tobom. Mila sestrice! Prikažimo velikodušno ostatak svoga života Spasitelju. U svim bolima, tjelesnim i duševnim recimo: „Fiat”. Dragi Spasitelj je mnogo više trpio, a bio je nevin. Ne bojmo se ni mi trpljenja. Draga sestrice! Ustrajmo, samo naprijed! Isus nas čeka na pragu vječnosti raširenih ruku. Pođimo Mu veselo u susret. Koja će prije? Pozdrav Tvojoj časnoj majci i najljepša hvala na skrbi, koju ima za Te. Pozdrav od tvoje sestre Gabrijele.


Uz jubilej - 150. obljetnica dolaska sestara u Đakovo

� s. M. Hijacinta Hoblaj

Usudi se uzeti RiječUvod

150 godina od dolaska prvih Milosrdnih sestara sv. Križa iz Švicarske u Đakovo. Zvuči vrlo svečano, zar ne!?Upravo tim povodom došla je do mene molba da o tome pišem. Nisam znala što odgovoriti. Ostala sam zate-čena, pomalo zbunjena, bez ideje što i kako, u nejasnoći što odgovoriti. Kroz glavu mi je prošla misao: Zašto i ja ne bih odgovorila da ne mogu zbog prezauzetosti, kao što je to učinilo nekoliko zamoljenih prije mene!? No, odmah iza toga i pitanje: Smijem li to učiniti? Što ako i drugi iza mene učine isto? Tko će tada to napisati? S tim pitanjem došao je i poticaj: Pogledaj, što donosi liturgija Riječi Božje za danas, 31. prosinca 2017. godine? Otvorih Lekcionar, tražeći odgovor!

Usudi se uzeti Riječ i doživi njezinu snagu!

Jahve uputi Abramu riječ… ‘Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika. (Post 15, 1-6; 21, 1-3)Zar doista, nakon 150 godina, na ovim prostorima još uvijek Božja vjernost ne odustaje?Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!Ne boj se, Hrvatska provincijo Milosrdnih sestara sv. Križa! Ne boj se, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!Zar stvarno, Jahve, stvarno, nakon 150 godina na ovim prostorima, još uvijek tvoja vjernost ne odustaje?Zar još uvijek svečano odlučuješ stajati iza ove redovničke Provincije, štititi je i, štoviše, nagraditi nagradom velikom?!A nisu sve njezine članice uvijek hodile tvojim putovima, ni mislile tvojim mislima, tebi je to dobro znano. Ne mogu ne pitati te: Zar ti to ne smeta? Ne može ova tvoja redovnička obitelj, nakon 150 godina, ne biti zabrinuta i ne može ne gledati u budućnost bez zebnje, i zajedno s Abramom odgovoriti:Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda…kako mi nisi dao poroda, jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik! (Post 15, 2-4)Gospodine, Jahve, sve manje podmlatka kuca na samostanska vrata, sve manje je mladih raspoloživih snaga koje bi trebale zamijeniti starije ili se uhvatiti u koštac s novim izazovima. Sve je manje radnica za tvoju že-tvu! Zašto držiš tako malo plodnim naše djevičanstvo? Gdje zakazujemo u vjernosti tebi, i što je uzrok našoj neplodnosti? Tebi ne može ponestati poziva i ti doista zoveš… Danas i jučer, zvat ćeš i sutra. Zašto smo postale neprepoznatljive u srcima pozvanih kao tvoje, kao prava adresa njihova odaziva i mjesto odgovora na njihova traženja? Tko će nastaviti djelo ovdje započeto prije 150 godina i još uvijek nedovršeno? I danas kao da smo na početku! Tko će i danas ponovno hrabro predložiti poduzetnost, domišljatost, svetost naših utemeljitelja kao odgovor na znakove vremena koji se pojavljuju u današnjem svijetu? (VC, br. 37)



Tko, ako duhovna utroba ove redovničke obitelji ostane bez poroda, bez podmlatka, bez dovoljnoga broja po-trebnih mladih snaga?Tko, ako baštinu, građenu tijekom 150 godina preuzme netko drugi?Ali, ti uporno nastavljaš novim ohrabrenjem i utjehom: „Ne boj se, Hrvatska provincijo Milosrdnih sestara sv. Križa, ja sam ti zaštita!” I nastavljaš:Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti. I dodaješ: Toliko će biti tvoje potomstvo. (Post 15, 5)I dok ostajem u nevjerici i pitam: Zar doista, Gospodine? ... Tvoja Riječ svjedoči dalje:I Abram povjerova Jahvi i on mu to uračuna u pravednost. (Post 15, 6)

Mistika svakidašnjice

Povjerovati bez ostatka, povjerovati vjerom Pravednika! Abram nije imao nikakvo uporište o koje bi oslonio svoju vjeru naspram tvojega obećanja, Jahve! Sve je govorilo protiv: vrijeme je prolazilo, svakidašnjica išla svojim tijekom, godine slagale sve veće i veće brojke, a obećanje Jahvino još se nije izvršilo. Imao je pitanja i postavljao ih Bogu, a on mu nije odgovarao! No, u suživotu s njim razvijao je mistiku svoje nomadske svaki-dašnjice. Kako čuvati mistiku svakidašnjega hoda s tobom, Jahve, kad toliko toga ometa moju i našu samoću s tobom te ostajemo neplodni? Kako čuvati danu ti vjeru i čekati ispunjenje obećanja? I onda kad ti šutiš, dugo šutiš, kad se skrivaš ili dolaziš samo s križem koji pritišće? Kako prepoznavati vjernost tebi u brzim, nepredvidivim i često kaotičnim promjenama suvremenoga društva, koje ulaze i u nas, i izlažu nas izazovima, i traže od nas odgovore? Usuditi se povjerovati tvojoj Riječi, pristati da nas izvedeš iz sigurnosti i zaštićenosti naučenih i provjerenih praksi, dopustiti tebi da nas izvedeš van, u noć! Izići s tobom, Gospodine!? Usudim li se?! Mogu li povjerovati!?Ali zvijezde se mogu vidjeti samo vani, i to u noći. Taj je trenutak rezerviran samo za hrabre, za one koji se daju izvesti van, na brisani prostor, u noć. Za one koji su slobodni za putovanje i u nezgodno vrijeme, i u noći, poput Josipa koji noću uze Dijete i Majku njegovu te krenu … u nepoznato… Poput Abrama koji odvažno posluša Ja-hvu: Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog u krajeve koje ću ti pokazati... (Post 12)Kada pokazati? Kasnije, u hodu, kad se ispuni vrijeme.Možemo li izdići pogled prema idealima i horizontima, sa slobodom koja je kadra pokrenuti potrebne procese u meni, u nama i među nama? Koje procese?Procese ostavljanja i napuštanja svega suvišnoga i uzimanja samo onoga što može stati u zavežljaj na krhkim leđima; – procese čišćenja misli i nadvladavanja oholosti koja ubija krjepost poniznosti u kulturi međusobnih odnosa; – procese izgradnje puta kojim se sve više i više ulazi u mjesto duhovnosti, a to je tišina i meditacija. Tišina

nas uvodi u naše vlastito središte, ondje gdje se susrećemo sa samima sobom. U toj se dubini otvaramo su-sretu s Bogom. Tu postajemo svjesne svojih odnosa i osjećamo poticaje kako ih možemo učiniti još boljima. Tu nam se daruju nadahnuća kako možemo učinkovito i kreativno odgovoriti svojemu poslanju. Život tišine preobražava nas. (s. Marija Brizar, Godišnja želja 2018.)

– procese koji će nas dovesti do neodgodive pojedinačne i zajedničke spoznaje gdje se to krije čvor koji treba razvezati kako bismo izišle iz stanja zakočenosti i prevladale strah pred budućnosti, kako bismo spoznale što to koči dinamizam rasta i obnove koji je svojstven proroštvu posvećenoga života. (Novo vino za nove mješine, br. 10)



Želimo li ostati zatočenici straha i lijenosti, ili ipak usuditi se izići van, u noć, podići pogled, usuditi se pogledati zvijezde i usuditi se povjerovati Bogu?Pred nama stoji Abram. On je povjerovao. I Bog je pogledao na njegovu vjeru, i uračunao mu je u pravednost. I što se dogodilo? Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini kako joj je obećao… Sara zače i rodi Abramu sina u njegovoj starosti u vrijeme koje je Bog označio. (Post 21, 1-2)Da, Sara je začela novi život u utrobi prestaroj za fizičko rađanje, začela ga je vjerom Abramovom, ne njegovom vitalnošću, ta bilo mu je 100 godina, već njegovom vjerom. Iz staroga i obamrloga tijela izlazi život, USKRS, otvara se budućnost, stiže nasljednik, Izak, radost, smiješak. Sara reče: dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, nasmijat će mi se. (Post 21, 6)Vjera je ta koja začinje duhovni život i razvija ga u svetost potpomognutu mistikom najobičnije svakidašnjice. Upravo mistika svakidašnjice, ne ona blagdanska i prigodna, već mistika svakidašnjice, sposobna je svakidaš-nje stvari mijenjati prema zakonu evanđelja. A gdje se to dogodi, život postaje plodan. Zato je svetost osobna i svetost zajednice, brižno njegovana u svakodnevnom hodu s Bogom, u kreativnoj vjernosti, ozbiljan zahtjev koji ovaj povijesni trenutak o 150. obljetnici Provincije stavlja pred nas.Samo u budnom svakodnevnom hodu moguće je prepoznati trenutak u kojem se treba dogoditi međugeneracij-ska razmjena životnih vrijednosti, a kojoj treba prethoditi međugeneracijski dijalog u ljubavi.Tko će nas poučiti koje vrijednosti treba mlađima predati da ih dalje njeguju i razvijaju, a koje od njih ponizno primiti i u njima svježinu suvremenosti u koju treba utjeloviti karizmu?Tko, ako ne Duh mistike?!Zato, ne oklijevajmo!Abrame, ne boj se! Ja sam tvoja zaštita!Hrvatska Provincijo Milosrdnih sestara sv. Križa, ne boj se! Ja sam tvoja zaštita! A nagrada tvoja bit će vrlo velika!I Abram povjerova! Hoćemo li i mi? Danas je na nama red!Ako da, tko god to čuje, radovat će se!

Sara zače i rodi u starosti sina, i dade joj Bog da se nasmije od RADOSTI.



� s. Meri Gotovac

Jubilej u svjetlu UskrsaU traženju misli, riječi i slika kako izraziti doživljaj jubilejskoga, 150. Uskrsa u zajednici Milosrdnih sestara

svetoga Križa u Hrvatskoj provinciji, preda mnom se javlja veličanstvena slika golemoga križa obasjana svje-tlom, svjetlom koje izvire iz Kristova probodenog boka, a iz okomitih i poprječnih greda toga veličanstvenog križa izvire 150 grana punih proljetnoga cvijeta. U podnožju križa nepregledno je mnoštvo upaljenih svjetiljki. One, uz križ s velikim svjetlom, slika su naših svetih sestara. Svjetiljke u daljnjim krugovima, s prigušenim svjetlima, kao da pozivaju da im se doda ulja molitve i žrtve kako bi zasjale puninom uskrsnoga sjaja. Na sa-mom kraju, u sjeni razgranatoga križa, stojimo mi, žive sestre, s pjesmom na usnama: Zahvaljujete Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! (Ps 118, 1-2)

To je slika, a sada protumačimo njezino značenje. Približimo se stablu i otpočinimo u sjeni njegovih grana. Dopustimo da nas napaja mirisom cvjetova, uživajmo u svjetlosti Sunca i bezbrojnih svjetiljki koje ga okružuju. Promotrimo mu korijenje koje duboko seže u zemlju vjere i predanja, iz koje ono crpi hranu za život svojih grana. Na njima već 150 godina, obasjani svjetlom uskrsnuća, dozrijevaju plodovi milosrdne ljubavi u srcima više od tisuću sestara.

Davne 1868. godine, u mjesecu lipnju, sedmoga dana, mladica ovoga velebnog stabla prenesena je iz Inge-bohla u Švicarskoj u srce Slavonije, u Đakovo. Korijen mu je Krist, a deblo su naši utemeljitelji, otac Teodozije Florentini i majka Marija Terezija Scherer. Po uzoru na svetoga oca Franju iz Asiza, molitvom, radom i trplje-njem hranili su svoje grane duhom evanđelja. Njihov je život poticaj i primjer svakoj Milosrdnoj sestri svetoga Križa kako ići Kristovim stopama. Odlučno zalaganje naših Utemeljitelja da ublažuju ljudsku nevolju svake vrste postalo je i ostalo svakoj sestri trajno nadahnuće. Tako smo, u njihovu duhu, tijekom proteklih 150 godina, svaka osobno i kao zajednica, životom pokušavale očitovati nešto od one ludosti ljubavi koja je Kristu donijela smrt na Križu, a čovječanstvu spasenje. Zahvalne Bogu za sve što je po nama, Milosrdnim sestrama sv. Križa, tijekom proteklih 150 godina učinio i čime se proslavio, slaveći jubilejski Uskrs, zajedno ga blagoslivljamo:

Blagoslovljen budi Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva Kraljevstva objavio malenima i što si htio da tijekom proteklih 150 godina toliki pupoljci djevojaka iz našega naroda procvjetaju darom poziva na deblu Hrvatske provincije. Blagoslovljen Isus, Sunce naše, pod čijim se zrakama svjetlosti i topline one otvoriše za poziv i poslanje redov-nice.

Blagoslovljen Duh Sveti što ih rosom milosti svoje oplodi karizmom milosrdne ljubavi Kristove.

Blagoslovljene grane našega stabla u čijoj su sjeni našli odmor toliki umorni, utjehu žalosni i ljubav zaborav-ljeni.

Blagoslovljeni plodovi kojima se nahraniše toliki gladni ljubavi, kruha, znanja, lijepe riječi i savjeta.

Blagoslovljen Trojedni Bog po svim živim i preminulim sestrama Hrvatske provincije, koje u sjeni procvjeta-loga Križa slave Kristovo i svoje uskrsnuće.

Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu, aleluja!

Jer dođe svadba Jaganjčeva! Aleluja!

Opremila se Zaručnica njegova! Aleluja!

Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo! Aleluja!



s. Damira Biškup

150. obljetnica dolaska prvih sestara u Đakovo

Na ovo tlo ste stale prije 150 godinica,i Domovinom vam postade Croatia, draga slavonska ravnica.

Baš kao Abraham pođoste daleko u nepoznato, iz poslušnosti i ljubavi, blagoslovljene ste zato.

Đakovo je mjesto malo, gdje se prvo gnijezdo svilo, pa uskoro na sve strane lijepo li se proširilo.

Kao sestre sv. Križa naš ste narod prigrlile, učiteljice, bolničarke kao majke ste mu bile.

Gledajući vas dođoše i djevojke domorotke, Provincija sva procvala i lijepo se razgranala.

Ubožnice oživjele jer ste sebe i tu dale, niste puno govorile, Božju ljubav pronosile.

I ratne godine strašne strpljivo ste podnosile, uz ranjenike teške danonoćno vi ste bile.

A komunistički režim teški - što je Božje, sveto, ruši, ali vjerne vi ostaste u srcu i duši.

Smetalo je odijelo što ne čini redovnika, i tu ste pobijedile, sestre, vi ste naša dika!

Domovinski rat rastjerao nas na sve strane, mržnja, rušilačka snaga usmjerena na odabrane.

S narodom smo podnosile ove teške dane, čekajući željenu slobodu hrvatskome rodu.

Sad smo i to dočekali, sretni smo do neba, ali duhovne obnove još nam puno treba.

Da Kraljevstvo Božje pohodi nas smjerno, da ljubimo svakog brata, a Marija neka bude Kraljica Hrvata.

Sestre, za svaku suzu i sve žrtve neka dobri Bog vam plati, a za nas molite snagu, kako bismo i mi mogle sve dati.

Koje u sjeni Križa počivaju i prezreše svjetski sjaj, za ovo sve ih nagradi, na svom Srcu mir im daj!

s. Animira Adanić

Danas mojim srcem ljubiš

Isuse, u vrletima švicarskih gora

Ti si ubrao CVIJET

za svaku tešku zgodu

brižno dolijevao vodu

i preko stoljeća dalje brao

dok nisi kod mene stao,

da danas mojim srcem

ljubiš ovaj svijet!



Pastoralni pohodi župama gdje su sestre djelovale

� s. Meri Gotovac

Uz prvu adventsku nedjelju u ČepinuU nizu posjeta župama Đakovačko-osječke nadbiskupije, župama na kojima su tijekom proteklih 150 godina

djelovale naše sestre, 3. prosinca 2017. godine, na poziv župnika vlč. Helmuta Schumachera, nekoliko sestara iz Đakova posjetilo je Župu Kristova uskrsnuća, Čepin II. Na misi u 10 sati Župnik ih je pozdravio i zaželio im dobrodošlicu. Najavio je da će nakon mise sestre predstaviti program koji su za župljane pripremile. Za vrijeme mise s. Kristina Lovreković čitala je molitvu vjernika u kojoj je zahvalila Bogu za prisutnost i djelovanje Milo-srdnih sestara sv. Križa u ovoj Župi, sa željom da njihove molitve, rad i žrtve urode plodom i budu na blagoslov svima s kojima su živjele i radile. Nakon mise sestra Meri Gotovac, uz pomoć prezentacije, kratko je predstavila Družbu i karizmu, a zatim je govorila o dolasku sestara u Đakovo i o njihovu djelovanju tijekom 150 godina u Hrvatskoj. Na kraju je kratko sažela Kroniku djelovanja sestara u Župi Kristova uskrsnuća i, uz fotografiju svake sestre koje su od 1977. do 1992. djelovale, prikazala je apostolat svake pojedine.

Na početku predstavljanja karizme Družbe, s. Valerija Široki zapjevala je nama sestrama poznate riječi bla-žene majke Marije Terezije Scherer: Potpuno Raspetome, stoga potpuno bližnjemu, zastupnica Kristove ljubavi. Nakon prezentacije s. Rafaela Jozić nadahnuto je svjedočila o svojem pozivu.

Po završetku predstavljanja vjernici su sestre srdačno pozdravljali i izražavali su radost što su ih posjetile. Nakon sv. mise župnik Schumacher pozvao je sestre u župni dom na objed i druženje. Ovaj će posjet ostati svi-ma u lijepom sjećanju i poticaj na molitvu jednih za druge.

� s. Rafaela Jozić

Posjet Župi sv. Lovre u Babinoj GrediNakon euharistijskoga slavlja s. Kristina Lovreković posvjedočila je o svojem pozivu i dolasku u samostan.

Sestra Meri Gotovac predstavila je, uz dijaprojekciju, Hrvatsku provinciju, prisjetivši se svih sestara koje su u razdoblju od 1949. do 1982. godine djelovale u Župi sv. Lovre, ali i sestara koje su rodom iz ove Župe: s. Ru-žarija Stojanović, s. Ivana Bosco Stojanović, s. Živka Vuković, s. Miroslava Kocić i s. Vesna Stojanović. Sestra Snježana Kmet, koja je 5 godina djelovala u Župi sv. Lovre, ispričala je nekoliko doživljaja iz te Župe, a ujedno i posvjedočila o svojem pozivu. Poslije kratkoga susreta s vjernicima, župnik vlč. Ivan Tunjić pozvao je sestre na okrjepu u župni stan. Sestre su poslije navratile u posjet roditeljima i bratu s. Vesne Stojanović.

Od srca smo zahvalni gospodinu župniku i vjernicima. U osvrtu na sve što smo doživjeli u Župi može se jednostavno reći, bilo je lijepo i blagoslovljeno. Hvala našim sestrama čije plodove smo u nedjelju ubirale. U molitvi za njih, pokojne i žive, molimo Gospodina da njihove molitve i žrtve budu klica novih zvanja.



� s. M. Petra Toman

Pohod Župi Uznesenja BDM u DuboševiciNa poziv župnika vlč. Zorana Vukoje naše su sestre i kandidatice (njih 9) na nedjelju Krista Kralja sudjelo-

vale na svečanoj misi u 11 sati u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Duboševici. Zajedno sa župljanima molile su za sestre koje su djelovale u ovoj Župi, za sve župljane ove Župe, kao i za nova duhovna zvanja. Nakon pročitanoga evanđelja s. Marija Petra Toman predstavila je prezentacijom Hrvatsku provinciju i djelovanje se-stara u Duboševici. Nakon toga kandidatica Slavica Sajdl posvjedočila je svoj životni put do samostana, što je bilo veoma dojmljivo da su mnogi i zaplakali. Tijekom mise sestre i kandidatice pjevale su i nekoliko pjesama uz tamburicu i gitaru. Kandidatice su čitale čitanja i molitvu vjernika, a s. Valerija Široki i s. Doroteja Krešić pjevale su psalam.

Sestre su u Duboševici djelovale kratko: od 1959. do 1964. godine. Sestra Andronika Fišer vršila je službu kuharice, s. Gertruda Mutter sakristanke, a s. Stjepanka Lacković katehistice. Od 1965. do 1980. godine s An-dronika i s. Adrijana, rođena sestra tadašnjega župnika vlč. Andrije Kramara, naizmjence su dolazile i vodile domaćinstvo u Župi.

Sestre i kandidatice bile su veoma srdačno i toplo primljene. Na kraju mise Župnik je objavio radost novog duhovnoga zvanja iz ove Župe, koje on prepoznaje u ministrantici Ani Mariji, na što se zaorio gromoglasan pljesak.

Nakon mise Župnik sa suradnicima poveo je sestre i kandidatice u župni dom gdje su zajedno blagovali i nastavili ugodno druženje. Neki od suradnika župljana ispričali su svoja sjećanja i uspomene na s. Androniku i s. Gertrudu, sa željom da nas zagovaraju na nebu!

� s. Meri Gotovac

Posjet Župi Krista Kralja u Brodskom VarošuU nedjelju 19. studenog 2017. godine, na poziv vlč. Davorina Anđića, pošle su 4 sestre i 5 kandidatica u

Župu Krista Kralja u Brodski Varoš i u filijalu Gromačnik. Na početku euharistijskoga slavlja Župnik je srdačno pozdravio sestre, a za vrijeme sv. mise kandidatice su svjedočile o svojem pozivu.

Nakon popričesne molitve s. Meri Gotovac predstavila je, uz dijaprojekciju, Hrvatsku provinciju, prisjetivši se svih sestara koje su u razdoblju od 34 godine, tj. od 1961. do 1995. godine, djelovale u Župi Krista Kralja. Se-stra Robertina, koja je 6 godina djelovala u Župi, ispričala je nekoliko svojih doživljaja. Poslije mise Župnik nas je upoznao s pastoralnim aktivnostima u Župi. Budući da je te nedjelje bila misa zahvalnica za plodove zemlje i rada ruku čovječjih, sve što su ljudi prinijeli na oltar župnik je darovao našoj Zajednici. Od srca smo zahvalni gospodinu Župniku i vjernicima na njihovoj velikodušnosti.

Druženje oko stola bilo je u kući roditelja s. Rafaele Jozić, koji pripadaju ovoj Župi. Roditelji su bili radosni jer im je uz s. Rafaelu na povratku iz Vukovara navratio i sin Ilija s dva kombija policajaca, njegovih kolega i kolegica iz postaje Metković. Tako nas je, uz župnika Davorina, bilo preko trideset na ručku.



� s. Doroteja Krešić

Uz proslavu sv. Nikole Tavelića u ŽupanjiU ponedjeljak 13. studenoga 2017. godine, treći dan trodnevnice za blagdan sv. Nikole Tavelića, zaštitnika

Župe, samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, na poziv žu-pnika vlč. Marka Peulića, predvodio je pjevanje na sv. misi. Na kraju sv. mise kandidatice Jelena Margotić i Ivana Nikolić razveselile su prisutne svirajući na tamburicama. Nakon sv. mise sestre su okupljenim vjernicima predstavile Hrvatsku provinciju i 150 godina djelovanja i prisustva sestara u Hrvatskoj. Već duži niz godina, tj. od 1976. god., Milosrdne sestre sv. Križa djeluju i u Župi sv. Nikole Tavelića kao katehistice i voditeljice crkvenoga pjevanja. Zajedništvo sa župljanima nakon sv. mise nastavilo se oko bogatoga stola, koji su župljani sami pripremili.

Cijela trodnevnica prije crkvenoga goda i ove je godine proslavljena svečano.

� s. Gabrijela Tea Damjanović

Obilježavanje jubileja Hrvatske provincije u PrištiniU Prištini, središtu Regije Kosovo, obilježen je 13. siječnja 2018. godine, Jubilej 150. obljetnice Hrvat-

ske provincije. Na susretu su se okupile sve sestre i kandidatice Regije Kosovo koja obuhvaća zajednice iz Đakovice, Staroga Bara i Prištine, zajedno s timom sestara koji oblikuje i vodi jubilejski program regionalnih susreta, a to su s. M. Branka Čutura, s. Nikolina Nikolić i s. Gabrijela Tea Damjanović. U ime provincijalne poglavarice bila je prisutna s. M. Augustina Dominković.

Susret je započeo molitvom Srednjega časa u kućnoj kapelici u Prištini. Sestra M. Augustina pročitala je pismo provincijalne poglavarice, s. M. Amalije Kupčerić, u kojem ona pozdravlja sestre i čestita Jubilejsku godinu, zahvaljujući Gospodinu za sve milosti koje je udijelio Hrvatskoj provinciji i na ugrađenim žrtvama mnogih sestara.

Nakon predstavljene kratke povijesti Hrvatske provincije uslijedio je dio programa kada su sestre predstavile povijest svake zajednice Regije Kosovo i zajednice u Janjevu. Sestre su se prisjećale svih sestara i mjesta gdje su djelovale, kao i događaja u kojima su prepoznavale Božju providnost. Prikazana je također i povijest zajed-nica gdje su sestre nekada djelovale, a danas više nisu prisutne, kao što su Skopje i Risan. Za vrijeme Večernjih hvala i klanjanja u kapelici sestre su zahvalile Bogu za sve što je učinio preko sestara na ovim prostorima, ali i u cijeloj Provinciji. Vrhunac proslave bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Dodë Gjergji, biskup Apostolske administrature u Prizrenu, i don Fatmir Koliqi, župnik Župe sv. Antuna Padovanskog u Prištini.

U svojoj propovijedi Biskup je istaknuo da je ovaj čin proslave i sjećanje na djelo sestara na ovom području časno, pošteno i pravedno. Podsjetio je sestre na geslo utemeljitelja o. Teodozija Florentinija: „U bitnom jedin-stvo, u nebitnom sloboda, a u svemu ljubav.” Protumačio je zatim da je ono bitno: žrtva, svetost i darovani život u pozivu te da u tome trebaju biti jedinstvene; nebitno je ono od čega se sastoji svakodnevni život, i tu neka bude sloboda i međusobni dogovor, a u svemu ljubav jer bez ljubavi sestre nemaju nikakvo značenje. „Bez ljubavi



ne možemo moliti niti gledati jedna drugoj u oči, spuštamo se ispod razine čovjeka”, rekao je biskup. Istaknuo je zatim da su i riječi suutemeljiteljice bl. majke M. Terezije Scherer: „Nebo, nebo” - znakovite u tom pravcu. Naime, njihove oči trebaju stalno biti uprte u nebo dok rade na zemlji te da se ne bi smjele uznemirivati drugim stvarima.

„U teškim vremenima”, nastavio je „sestre su stigle iz Republike Hrvatske da bi služile po našim župama i bolnicama i zahvalan sam za sve što su dale našemu društvu i Crkvi. Sestre, bilo je bolnih trenutaka, posebice za vas, starije, ali sada je vrijeme da se obnovite. Vaša prisutnost nije samo trčati raditi, nego biti odgovor današnje-mu vremenu. Ono traži Boga, umorno je od buke i nemira. Ljudi traže mir i ljubav i nekoga tko će ih voljeti. Ne traže medicinske sestre, učiteljice, intelektualce, redovnice bijeloga, sivoga ili crnoga habita. Oni traže utjehu modernoga kršćanskog života. Budimo to!”

Na euharistijskom slavlju biskup je pozvao sestre da iskreno i iz srca obnove svoje zavjete što su i učinile nakon homilije, a na kraju sv. mise zapjevale su Te Deum - Tebe Boga hvalimo.


� s. Gabrijela Tea Damjanović

Obilježavanje jubileja Hrvatske provincije u PrimorjuU subotu, 20. siječnja 2018. godine,

u Portu na otoku Krku održan je regio-nalni susret sestara povodom obilježa-vanja 150. obljetnice dolaska Milosrd-nih sestara sv. Križa na hrvatsko tlo, u Đakovo.

Na susretu su sudjelovale sve sestre iz zajednica Veloga Lošinja, Sušaka i Porta, a program je oblikovao i vodio tim sestara imenovan od provincijal-noga vodstva: s. M. Branka Čutura, s. Nikolina Nikolić i s. Gabrijela Tea Da-mjanović.

Susret je započeo molitvom Srednje-ga časa. Nakon objeda s. Iva Davidović, provincijalna savjetnica, pročitala je pi-smo s. M. Amalije Kupčerić, provinci-jalne poglavarice, kojim je potaknula i ohrabrila sestre na jačanje zajedništva i otvaranje novim putevima na koje nas Gospodin stavlja.

Nakon kratkoga prikaza povijesti Provincije, svaka je zajednica iznijela i vlastitu povijest od osnutka do da-nas, po životu i djelovanju sestara, kako pokojnih, tako i živućih. Iako zatvorene, u zaborav nisu otišle zajednice u Opatiji, sv. Vidu, Krku i Trsatu, gdje su sestre nekada djelovale. Prisutne sestre rado su se prisjećale vlastitih iskustava i dogodovština u različitim djelatnostima.

U vrijeme Večernjih hvala pred Presvetim Sakramentom, sestre su zahvaljivale za velika djela koja je Bog učinio tijekom 150 godina naše Provincije, za osobe s kojima su surađivale, kao i za one kojima su pomagale, osobito na ovom području.

Vrhunac ove proslave bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio fra Josip Vrdoljak, gvardijan Franjevač-koga samostana u Portu, zajedno s fra Mladenom Peićem. U homiliji fra Josip zahvalio je Bogu za povijest se-stara pisanu vlastitim životima kojom su puno doprinijele u Domovini. U vremenima kada je bilo najpotrebnije bile ste čudesne u svojem djelovanju. Nastavite, sestre, ovo veliko djelo zapaljeno vatrom u vašim utemeljitelji-ma u Švicarskoj. Ni rat ni nevolje ne će vas nadići, rekao je fra Josip.

Poslije svete mise sestre su se zadržale u zajedništvu na večeri te, obogaćene susretom, vratile su se svojim kućama.



� s. M. Karmela Dominković

U školi poziva i poslanjaUmjesto uvoda

Koliko god nije lako prikazati lik majke M. Terezije, nama koji ju nismo vidjeli i doživjeli njezino djelova-nje, ipak se u tome može uspjeti, jer su o majci M. Tereziji očuvana bezbrojna svjedočanstva, ne samo njezinih suvremenika ili sestara. Sve do danas gotovo svakodnevno pristižu mnoga svjedočanstva, što na njezinu grobu, što u životu potrebitih pojedinaca, koji joj se utječu u zagovor i bivaju uslišani…

Bila je treće dijete svojih roditelja Karla Scherer i Ane Marije rođ. Sigrist. Rođena je u katoličkoj poljodjel-skoj obitelji u švicarskom mjestu Meggen, kanton Luzern. Istoga je dana i krštena. Živjela je u krugu svojih šestero braće i sestara. Sreću obiteljskoga ognjišta pogodila je iznenadna očeva smrt – otac je umro od upale pluća. Mlada mnogobrojna obitelj bila je neopskrbljena i trebalo se snaći nakon očeve smrti. Tako je Katarina već kao šestogodišnja djevojčica, na sam dan očeve sahrane, morala napustiti obiteljski dom. Krsni kum uzeo ju je k sebi i Katarina je tako, za nekoliko godina, u kumovoj kući pronašla dom. Kasnije je znala reći: Na mene je pala kocka. Te njezine riječi zapravo su razotkrivale svu bol djetinjega srca. U kumovoj obitelji redovito se molila krunica. Nikada se nije žalila na svoje skrbnike. Brinuli su se da Katarina pohađa školu, iako tada još nije bilo obvezno školovanje djece.

Bila je živahna djevojčica i vedre naravi. To joj je od djetinjstva, a napose u zreloj dobi, bilo dragocjeno blago. Ona je od djetinjstva bila osoba koja se nije pretvarala, nego je jednostavno već u djetinjstvu razvila sve osobine svoje vedre naravi.

U svojem Životopisu sama je između ostaloga napisala: Bila sam veoma vedra i radosna. U školi sam bila, pod nadzorom učitelja, marljiva, a inače brbljava i zločesta; tražila sam i nalazila društvo djevojčica koje su bile meni slične. Budući da su rođaci bili glazbeno nadareni, sjedili smo često zajedno i pjevali, ponekad i ple-sali. Ples sam jako voljela i koristila za to priliku kad god mi se ukazala. Ipak, u tim zgodama nisam nikada bila u opasnosti. Katarinina majka znala je reći: Katarina vlada sobom. Bila je to velika pohvala za dijete koje se nije pretvaralo!

Uz 150. obljetnicu dolaska i djelovanja Milosrdnih ss. sv. Križa u Đakovo prisjećamo se događaja upisanoga na prvoj i drugoj stranici Kronike Hrvatske provincije: 7. lipnja 1868. stigle su sestre iz Kuće matice u Đakovo. Pošle su s blagoslovom sv. poslušnosti u daleku Hrvatsku, uzdajući se neograničenim pouzdanjem u zaštitu Božju. Do Beča su putovale željeznicom, odanle do Osijeka lađom, a zatim kolima u Đakovo. Časna majka je najavila Preuzvišenom dolazak sestara, te izrazila želju, da mala zajednica, okrijepljena Božjim blagoslovom i sv. poslušnosti, shvati i ispuni svoju zadaću u Đakovu.

Računajući na suradnju sestara u kulturnom pridizanju i izgrađivanju našeg naroda, želio je dalekovidni biskup Strossmayer, da i kćeri njegova naroda stupe u Kongregaciju sestara sv. Križa, zato traži već u osnutku, da Đakovo bude središte i provincija sestara, što je ugovorom od 27. V. 1868. odobreno od Kuće matice. Tako Đakovo već u prvom početku dobiva karakter provincijalne kuće za buduću provinciju.

Uz domovinu i narod hrvatski, sada su i sestre posebna briga i ljubav plemenitoga srca biskupa Strossmayera.

O smom dolasku sestra u Đakovo u samostanskoj Kronici dalje stoji:

Na putovima svakodnevice s bl. majkom M. Terezijom Scherer


Očinskom dobrotom primio je Biskup prve sestre. Predao im je prostranu kuću u vlasništvo dokle god bude sestara svetoga Križa u Đakovu.

Darovanu kuću, danas Dom majke M. Terezije u Đakovu, Kralja Tomislava 27, u četiri navrata posjetila je bl. majka M. Terezija, u njoj je boravila i svojim ju je boravkom posvetila.

Poziv i služenje

O 92. godišnjici smrti bl. majke M. Terezije, 16. lipnja 1980. godine, o. Giuseppe Buono, Pime, tadašnji poznati voditelj brojnih grupa mladih u Rimu, u svojem biblijsko-teološkom razmišljanju na temu: Poziv i služenje majke M. Terezije, jednoj od tih grupa osvijetlio je njezin poziv na pozivu i poslanju proroka Jeremije, naglasivši:

Ako pustimo da na nas djeluje poziv majke M. Terezije od njegovih početaka i prvih poticaja Duha i osjećaja, kao i promjene njezina života, buđenja biblijsko-teološkoga poziva, odnosno buđenja duhovnosti, onda nam se nameću nehotice uspoređivanja s izvještajima o pozivu iz Staroga i Novoga zavjeta, kao i Djela apostolskih.

Što je svim pozivima zajedničko i oznake svakog pozvanika

Pozvanik je vjeran Riječi, ovisan o Riječi i životu čovjeka koji se daje voditi od Riječi. Bog uvijek počinje prvi. Čovjek stoji pred Bogom kao siromah. Božja inicijativa znak je pravoga poziva. Zajednica, kao teološko i ljudsko mjesto, igra kod poziva određenu ulogu. Pozvanik uviđa svoje ljudske granice, svoju neprikladnost. Bog na to odgovara.

Svaki pozvanik, kako u Starom tako i u Novom zavjetu, reagira sa strahom; On osjeća što znači biti tek slab, nepotpun čovjek. Jeremija odgovara: … ja ne umijem govoriti, dijete sam (Jer 1, 6). U istom položaju nalazio se Ilija, Petar, čak i Marija, Majka Gospodinova. Ali Bog ne prihvaća izgovor. Ne zabrinjava ga što se izabranici osjećaju neprikladnima i nesposobnima. Dosta ti je moja milost (2 Kor 12, 9), poučava on Pavla. Slabost za Boga ne predstavlja nikakvu zaprjeku, naprotiv: ona je najbolji preduvjet da izazove vjeru pozvanika.

Jeremijin poziv i crkvenost poziva majke M. Terezije

Uz Jeremijin poziv možemo motriti i ‘crkvenost’ poziva majke M. Terezije. Bog počinje prvi: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh (Jer 1, 5). Ljudski gledajući, čini se da je Jeremijin poziv došao iznenada i nepredviđeno. Jeremija nije ni izdaleka mislio postati prorok. Jeremija je poslan narodima. On se stvarno nije zadržao samo u Palestini: njegovo propovijedanje upućeno je svima, a bl. majka Marija Terezija poslana je mnogima!

Jeremija se ipak uvijek ponovno trudio prvenstveno oko Izraela, pokušavajući ga vratiti vjeri otaca. Majka M. Terezija vratila se u vječnu domovinu, ali tko god se vraća kući - Ocu - taj ostaje u obitelji. Osim toga, majka M. Terezija ostala je sve do danas u srcima mnogih znanih i neznanih. Ona među nama jednostavno živi!

Tragom promišljanja nameće nam se usporedba s Isusovim poslanjem. Iako je bio poslan svima, ni on nije nikada napustio Palestinu iz jednostavnoga razloga, jer je po sakramentu krštenja poslao sve nas zajedno i sva-koga osobno rekavši: Idite! - što se obnavlja kod svakoga euharistijskog slavlja.

I što bi trebao značiti u biti taj sveopći poziv?! Sigurno ne označava lutanje u svim smjerovima, zov je to na ustrajno produbljivanje jednoga smjera i proboja do sveopćega značenja.



Dobrota Božja ni od koga ne traži da spasi sav svijet u svim njegovim dijelovima. Puno više očekuje od pojedinca da svjedoči svoje izabranje u svojim svakodnevnim odnosima prema samome sebi, prema bližnjem u potrebi, prema Bogu i sveukupnoj stvarnosti.

Isus je po svojoj smrti na križu na jednoj točki zemlje spasio cijeli svijet. Svaki krštenik pozvan je vjerovati, odnosno biti znak, i cjeloživotno se preobražavati u vjerodostojnog člana Crkve.

Crkva je prepoznala bl. majku M. Tereziju ne samo kao autentičnu vjernicu, nego i kao uzornu redovnicu, u kojoj se milost krštenja rascvjetala do vrhunca. Stoga je njezino sveukupno djelovanje, hranjeno franjevačkom karizmom, ostavilo neizbrisiv trag u tkivu Crkve.

Što bi svaki pozvanik trebao shvatiti

Svaki je pozvanik pozvan shvatiti i prihvatiti da nije njegova zasluga što je pozvan, nego da je Bog onaj koji ga uzima u svoj posjed i želi ga upotrijebiti za druge: u obiteljskoj ili redovničkoj zajednici, odnosno u zajednici Crkve. Čovjek je Božje vlasništvo, jer čovjek ne posjeduje samoga sebe. Čovjek po svoj biti pripada Bogu.

Jeremija je sebe shvatio kao znak svim svojim sunarodnjacima - da im bude na uslugu, da im bude pomoć i pomogne im kako bi se vratili Bogu.

Ipak, poziv nije samo dar Božji, nego i plod zajednice koja moli i naroda Božjega koji slavi euharistiju, koji djeluje prema nadahnućima Duha Svetoga.

Bog ne izabire jednoga čovjeka, poput Jeremije, ili majke M. Terezije, ili bilo kojeg drugog svetca ili svetice, da bi pokazao kako je taj čovjek povlašten, nego kako svakoga osobno želi postaviti kao znak svoje ljubavi i čežnje - kako svakoga i sve želi spasiti.

Pravo je zvanje tako dar za sve, ono je misionarsko i poklonjeno svima. Svi mogu na njemu imati udjela u obiteljskoj, redovničkoj, svećeničkoj ili redovničkoj zajednici, odnosno u zajednici Crkve .

Jeremija je, unatoč svemu, ljubio svoj narod, iako ga je taj narod i odbacivao. Svaki istiniti pozvanik jedno-stavno mora okusiti gorčinu samoće, pa i samoće pred Bogom. Vrijedilo je to za Jeremiju, za majku M. Tereziju, za Franju Asiškoga… Jednostavno za sve, a sukladno tomu vrijedi i za nas, pozvanike 21. stoljeća.

Planovi, koje je pozvanik u Božje ime zamislio, mogu biti prekriženi od istog toga Boga. Po uzoru na biblij-ske pozvanike također i danas treba proći kroz iskušenja samopropitivanja i produbljivanja smisla u zbivanjima svakodnevice.

Unatoč izgradnji punoj muke, pozvani smo često od trenutka do trenutka u otvorenosti Duhu svednevice svojim životom pokušavati očitovati nešto od one ludosti ljubavi koja je Kristu donijela smrt na Križu, a čovje-čanstvu spasenje.



Zbornik Međunarodnoga simpozija SESTRE TEODOZIJA FLORENTINIJA U HRVATSKOJ

Od ove godine moći će svaki ljubitelj dobroga štiva u rukama držati i čitati Zbornik pod nazivom: Sestre Teodozija Florentinija u Hrvatskoj, izdan u Đakovu 2017. godine.

Zbornik na oko 300 stranica donosi izlaganja predavača na Međunarodnom simpoziju, koji je održan 14. studenoga 2015. godine u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u Dvorani Florentini, prigodom 150. obljetnice smrti Teodozija Florentinija (1808.-1865.), utemeljitelja ove redovničke zajednice. Pre-davači su nastojali osvijetliti lik, bogatu osobnost i djelo ovoga velikog apostola ljubavi, koji je na taj način po prvi put predstavljen našoj javnosti.

Dva predavača iz rodne mu domovine Švicarske doprinijela su upoznavanju o. Teodozija na osnovi izvornih arhivskih dokumenata i literature vremena u kojem je živio.

Prof. dr. Markus Ries, s Bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Luzernu, prika-zao je o. Teodozija kao čovjeka koji se usudio zauzeti kritički stav prema moder-nom društvu, utemeljenom na liberalnim idejama, koje su dovele do velike soci-jalne nepravde i bijede gotovo na svim područjima života, a dr. Christian Schwe-

izer osvijetlio je misli, težnje i ideje koje su o. Teodozija nosile u pokušaju stvaranja novoga društva, utemeljena na kršćanskim vrijednostima, analizirajući zadnje dane njegova života, njegovu iznenadnu smrt, kao i ukop.

Kapucin, fra Mirko Kemiveš iz Varaždina, predstavio je duhovni lik svojega subrata, promatrajući ga kao zauzeto-ga borca i odanoga branitelja Katoličke crkve, te istaknutoga člana kapucinskoga reda, koji je svojom dalekovidnošću i originalnošću misli nadišao mnoge, ali i često bio neshvaćen. Kao član Crkve, zajedno sa svojim suvremenicima, tražio je nove putove na kojima će kršćanska ljubav biti temelj svemu.

Izlaganje prof. dr. Ivice Raguža, dekana KBF-a u Đakovu, na zanimljiv je način predstavilo lik o. Teodozija kao „teologa i mistika”. Predavač je istaknuo kako je Teodozijeva mistika bila vidljiva u konkretnosti svagdanjega života te ga je nazvao „mistik u cipelama”. Ona se očitovala u njegovu „silaženju” u patničku stvarnost mnogih: bolesnika, napuštenih, obespravljenih, kao i onih gladnih odgoja, za čije se dostojanstvo i pravdu zauzimao. Prof. dr. sc. Vla-dimir Dugalić promatrao je o. Teodozija u kontekstu socijalnih gibanja, društvenih promjena i duhovnosti vremena u kojem je živio, te je prikazao osobitost njegovih ideja i težnji koje je neumornim zalaganjem pokušao pretočiti u djelo, na mnogim područjima života, osobito na polju tvorničkoga rada, stekavši naslov socijalnoga pionira.

Sljedeća dva izlaganja osvijetlila su Teodozijevu karizmu, koja se ubrzo nakon njegove smrti proširila u novi kul-turni kontekst, na područje Hrvatske. Sestra M. Estera Radičević, prof., donoseći obilježja same karizme, u svojem se izlaganju napose osvrnula na ulogu i doprinos Teodozijevih sestara u vrijeme Domovinskoga rata u Hrvatskoj (1991.-1995.), na različitim područjima djelovanja.

Sestra dr. sc. Finka Tomas pokušala je predstaviti kako su Milosrdne sestre sv. Križa od svojih početaka na hr-vatskom tlu, nošene duhom Utemeljitelja, nastojale odgovarati na potrebe vremena. To je učinila kratkim pregledom povijesti Hrvatske provincije, preko razvoja školstva i karitativnoga djelovanja, istaknuvši pritom nove izazove s kojima se posljednjih godina suočila te perspektive pred kojima još stoji, nošena duhom i motom Utemeljitelja: Po-treba vremena volja je Božja.

U Zborniku su predavanja tiskana dvojezično: na hrvatskom i na njemačkom jeziku, a Hrvatska provincija, koja obilježava ove godine 150 godina svojega postojanja, tiskala je ovaj Zbornik i kao doprinos tomu slavlju (1868.-2018.).

Lik Teodozija Florentinija sja kao uzor promišljanja i djelovanja svakoga čovjeka, a ne samo Milosrdne sestre sv. Križa. Zato valja posegnuti za ovim Zbornikom. Toplo ga preporučujemo!

Priredila: s. M. Deodata Kočonda

Pročitali smo – preporučujemo


Dogodilo se...

Izobrazba sestaraSestra Dubravka Medak 5. prosinca 2017. obranila je svoj završni ispit u Rimu i dovršila poslijediplomski studij. Nakon magisterija psihologije u Rimu, upisala je poslijediplomski studij i završila specijalizaciju kojom je postigla akademski naziv: Sistem-sko-relacijski psihoterapeut.

Sestra Hana Nikollaj uspješno je 14. prosinca 2017., na Medicinskom fakultetu Hasan Prishtina, obranila diplomski rad pod nazivom: Pristup pacijentu i stručni tretman poslije in-farkta te je stekla naziv diplomirani fizioterapeut.

Radujemo se i čestitamo našim se-strama!

Terezijin krugU organizaciji Mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS-a) bl. majke M. Terezije Sche-rer, osim redovitih tjednih, održani su i drugi susreti koje vodi s. M. Karme-la Dominković, voditeljica Terezijina kruga i duhovna asistentica Mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda bl. majke M. Terezije Scherer.

Na drugu nedjelju došašća održan je 48. Oratorij sv. Križa. Tema susreta bila je: Velikan uma, srca i duha o. Teodozije Antun Florentini. Učešća u obradi teme, zajedno sa s. M. Karme-lom, uzeli su i članovi Bratstva: Ma-rio Švarcmajer, Anica Kolak i Marija Cigić.

Na Hodočasnički dan bl. majci M. Tereziji, 16. prosinca, svoje potrebe došla je povjeriti po prvi put velika skupina vjernika iz osječkih župa,

predvođena gđom Danicom Taba-ković. Svetu misu predvodio je vlč. Marin Putilin, župni vikar Župe Svih svetih u Đakovu. Poslije sv. mise usli-jedila je Mala škola života, s temom: U školi sebedarne ljubavi. Susret je završio svjedočenjem gđe Marije Ćigić, članice Bratstva, o uslišanju po zagovoru bl. majke M. Terezije. Sku-pu su se obratile nadahnutim riječi-ma sestra Ana Penić (Maša), članica svjetovnoga instituta Obitelji malih Marija, i gđa Marija Baličević, umi-rovljena nastavnica, župljanka osječ-ke Župe sv. Ćirila i Metoda. Ovoj su grupi hodočasnika pratnja bile s. Fra-njica Faletar i s. M. Branka Čutura iz Osijeka.

Među nama – siromah siromahu, 18. je predbožićna trajno otvorena huma-nitarna akcija. Uoči Nedjelje kršćan-ske dobrotvornosti, pred samostan-skom crkvom, po uzoru na bl. majku M. Tereziju, dobročiniteljicu siroma-ha, članovi Mjesnoga bratstva Franje-vačkoga svjetovnog reda bl. majke M. Terezije Scherer, tradicionalno su 16. i 17. prosinca organizirali nave-denu akciju. Uz dobrovoljni prilog za potrebite, štovatelji bl. majke M. Terezije mogli su se poslužiti izrađe-nim jaslicama, bakinim kolačima i re-zancima, u izradi članova Bratstva. U okviru spomenute akcije, posjetilo se na kućnim adresama, između 17. i 23. prosinca, u Đakovu i bližoj okolici, oko 120 potrebitih, uz još petnaestak obitelji slabijega imovinskog stanja.

Dom duhovne pomoćiPod geslom: Isuse, Ti si živ! održan je Seminar posta, molitve i šutnje u samostanskoj kući Betanija u Đa-kovu, od 17. do 22. listopada, pod vodstvom s. Ljilje Pehar, franjevke iz Mostara. Na Seminaru je sudjelo-

valo 25 sudionika, muškaraca i žena, od kojih su 1 svećenik i 3 redovnice. Većina je sudjelovala cijelo vrijeme, a pojedini su se uključivali prema svojim mogućnostima. Okupili su se iz raznih mjesta: Osijek, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik, Valpovo, Štitar, Cerna, St. Mikanovci, Briješće, Bu-kovlje, Šiškovci, Vrbova, Duboševi-ca, Jarmina, Đakovo.

Zajednica Vjera i svjetlo Tratinči-ce majke Marije Terezije Scherer, Đakovo, obilježila je 19. studenoga punih dvadeset godina postojanja. Budući da je zajednica nastala uz sa-mostan Milosrdnih sestara sv. Križa, izabrano je ime naše suutemeljitelji-ce za zaštitnicu. Zajednica broji oko pedeset članova koji se okupljaju na susrete jedanput mjesečno u Župi Svih svetih u Đakovu. Program je započeo u 15 sati, u Dvorani Floren-tini, a priredila ga je s. Marija Klara s članovima i prijateljima zajednice. Nakon što su članovi otpjevali himnu zajednice Bog te ljubi, uslijedio je pozdravni govor župnika, vlč. Tomi-slava Ćorluke.

Slavljenicima se i uzvanicima zatim obratila s. Rastislava Ralbovsky koja je 1997. godine potaknula osnivanja zajednice. Slijedio je pozdrav provin-cijskoga koordinatora zajednice Vje-ra i svjetlo, gosp. Zvonka Vnučeca, a riječ duhovne potpore, uz čestitku, uputio je i fra Ivan Široki, nacional-ni duhovnik svih zajednica. U 18 sati započelo je euharistijsko slavlje u đa-kovačkoj katedrali koje je predvodio Župnik, uz koncelebraciju vlč. Alojza Kovačeka, nadbiskupijskoga povje-renika za osobe s invaliditetom i nji-hove obitelji.

Na temu Snaga misli i riječi, 2. pro-sinca održan je mjesečni susret du-hovnoga odmora i obnove Mir u


Dogodilo se...

Bogu, u Đakovu, u organizaciji Doma duhovne pomoći. Susret je započeo klanjanjem koje je animirala s. M. Jacinta Mandura, uvodeći sudionike u živi odnos s Riječi koja je Tijelom postala i među nama se nastanila. Nakon toga s. Rastislava održala je nagovor na navedenu temu, uz vi-deo prikaze i prezentaciju, a zatim je uslijedila meditacija: Pohvala Božjoj Riječi. U organizaciji susreta sudje-lovala je i s. Marija Klara Klarić sa suradnicima. Bilo je nazočno oko 50 sudionika, najvećim dijelom iz Vin-kovaca, kao i iz Lipika, gdje se sada nalazi s. Ružica Mlikota koja ih je animirala i dovela, zajedno sa s. Mir-janom Kesić.

U Dvorani Florentini u Đakovu, 17. prosinca, održan je božićni susret za osobe s invaliditetom iz Đakova i re-gije. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup, okružen koncelebrantima, u zajed-ništvu s osobama s invaliditetom sla-vonske regije, s njihovim roditeljima i prijateljima. Susret je organizirao Dom duhovne pomoći Milosrdnih sestara sv. Križa i Župa Svih svetih u Đakovu, i to čine već punih 20 go-dina. Sudjelovalo je oko 250 osoba iz slavonske regije: iz Đakova, Kušev-ca, Piškorevaca, Semeljaca, Korit-ne, Ivankova, Županje, Osijeka, Sl. Broda i drugih mjesta. U organizaciji ovoga velikog skupa sudjelovala je Koordinacijska skupina Zajednice Vjera i svjetlo, kao i članovi Terapij-ske radionice sv. Josipa, s požrtvov-nom s. Marijom Klarom Klarić.

Frama, rad s mladimaOd 9. do 13. listopada održan je 2. socijalni projektni tjedan za mlade, pod pokroviteljstvom SocioMovens-a iz Dortmunda. Na projektu su sudje-

lovali zainteresirani učenici od 1. do 4. razreda Klasične gimnazije fra Ma-rijana Lanosovića s pravom javnosti iz Slavonskoga Broda u sklopu nasta-ve vjeronauka, pod vodstvom vjerou-čiteljice s. Gabrijele Tee Damjanović.

Tema ovoga projekta bila je: Od sebe do tebe gdje su učenici imali priliku bolje upoznati sebe kako bi više ra-zumjeli i lakše pristupili drugomu. U ostvarenju ovoga projekta sudjelova-le su i studentice Franjevačke mlade-ži iz Đakova te gost Marcela Noffs iz zajednice Fazenda iz Nauena, Nje-mačka.

Od 9. do 10. prosinca 2017., u kući Betanija u Đakovu održana je ad-ventska duhovna obnova za djevojke osmih razreda. Tema duhovne obno-ve bila je „Pripremi srce za susret”. Tema je djevojkama bila prenesena meditacijom, klanjanjem, predava-njima, dijeljenjem iskustava, druže-njima, a osobito sakramentima pomi-renja i euharistije. Duhovnu obnovu vodile su s. Marta Kovačić, s. Rafaela Jozić i s. Gabrijela Tea Damjanović, a večernje druženje animirala je Fra-ma Đakovo. Bila je ovo i prilika da se mnoge od sudionica po prvi put upo-znaju i s našom Družbom te su tom prilikom posjetile i samostan. Djevoj-ke su došle iz Sibinja, Bartolovaca, Starog Slatnika, Slavonskoga Broda, Donjih Andrijevaca, Strizivojne, Đa-kova, Satnice Đakovačke, Trnave, Gundinaca, Ivankova i Privlake.

Događanja u Centru AmadeaU Dnevnom boravku za starije osobe održana je 10. studenoga radionica izrade Sunčane čipke – tzv. motiva-nje. Radionicu je vodila s. Patricija Pavić. Petnaestak sudionica zauzeto

je pratilo uvodno izlaganje i praktič-ne naputke, a zatim su prionule izradi „svojega” motiva. Nastali su primjer-ci pravog umjetničkoga rada, koji je svaka ponijela sa sobom da je motivi-ra za nastavak izrade Sunčane čipke.

Drugi dio, Radionica sunčane čipke za napredne, održan je 4. prosinca. Na tom drugom dijelu sudjelovalo je 11 zainteresiranih osoba i pokazalo svoju spretnost kod izrade.

Sestra Natalija Fadiga, voditeljica Centra Amadea, 10. prosinca 2017. godine, u vjerskoj emisiji Slavon-skoga radija IZVOR ISTINE, koja se redovito emitira nedjeljom navečer, predstavila je Udrugu za psiho-soci-jalne potrebe, kao i adventsku akciju prikupljanja sredstava za siromašne višečlane obitelji.

Radno vijeće RENATE na MaltiRedovni godišnji susret članova Radnoga vijeća Udruge RENATE – Redovništvo Europe umreženo u suzbijanju trgovine ljudima i iskori-štavanja, održan je od 5. do 11. stude-noga. Na susretu su bili predstavnici 20 europskih zemalja, odnosno iz 21 zemlje, računamo li i Bosnu i Herce-govinu, koja se također po prvi put uključila, preko s. Viktorije Šimić, koja je osim Hrvatske, predstavljala i Bosnu i Hercegovinu, u nadi da će se uskoro naći predstavnik/predstavnica i među redovništvom BiH. Susret se odvijao u Mosti, nedaleko Valette, glavnoga grada Malte, u Kući za du-hovne vježbe Družbe Isusove.

Božićna misijska izložbaU Župi Svih svetih u Đakovu 16. prosinca otvorena je 20. božićna mi-


sijska izložba. Na početku otvaranja svoju je riječ prisutnima uputio žu-pnik, vlč. Tomislav Ćorluka, a izlož-bu je otvorio preč. gosp. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, pozdravljajući nazoč-ne, koji su se okupili u velikom broju, među kojima i veći broj Milosrdnih sestara svetoga Križa. Bio je nazo-čan i svojom prisutnošću uzveličao je otvorenje vlč. Robert Djossou, sveće-nik biskupije Porto Novo iz Benina. Sestra Ignacija obratila se nazočnima i zahvalila im za velikodušne prilo-ge u korist najsiromašnijih, kojima se već godinama osigurava osnovno školovanje.

Otvorenje izložbe popratile su pje-smom i sviranjem kandidatice Milo-srdnih sestara sv. Križa, a „Pjevači betlehemske zvijezde” izveli su pri-

godni program i pozvali prisutne da svoje domove otvore njihovu dolasku

i tako još jednom pomognu djeci u misijskim zemljama.

Dogodilo se...

U vječnost su se preselilio. Ivan Cebulski, SVD, dugogodišnji misnik i duhovnik zajednice sestara na Vrhovcu;Mara Korov – sestra s. Noemije;Danica Kolarec – sestra s. Zvonke;Marija Sučić – sestra s. Gracijele;Anka Kesić – sestra s. Jovite;Vinka Vratarić – sestra s. Ancile i pok. s. Antonele;Manda Dabić – sestra s. Jovite;Katarina Kramarić – sestra s. Bernartke;gospođa Pera Samardžić, dugogodišnja samostanska radnica;Dragica Vukalović – sestra s. Lorete;Mijo Kvesić - otac s. M. Emanuele Kvesić.

Molimo za pokoj njihovih duša.

REGIJA KOSOVO

Konvikt studentica

Igra anđela, u kojoj su sudjelovale sve djevojke Konvikta, održana je 29. studenoga 2017. Tom prili-kom kratkim su se programom studenticama predsta-vile naše kandidatice.

Vrijeme došašća i božićno slavlje

Svaki je tjedan tijekom došašća s. Zoja Komani, voditelji-ca Konvikta, animirala molitvene susrete sa studenticama. Paljenje adventskih svijeća, čitanje biblijskih tekstova i pje-vanje adventskih pjesama privuklo je veći broj djevojaka. Redovito su sudjelovale s. Smilja Micaković i kandidatice.

U dvorani Konvikta 20. prosinca 2017. organizirana je za-jednička božićna večera za sve djevojke i tom prigodom bilo je otkrivanje „Anđela”. Naše dvije kandidatice pjesmom su i glumom dočarale prisutnost i ljepotu anđela.

Grupa Ulrika

Ovogodišnje vrijeme došašća članice Grupe Ulrika vodila je misao o dobroti anđela. Ta se misao provlačila u svim susretima, radionicama, druženjima. Razmišljalo se i raz-govaralo o dobroti srca i o dobrim navikama. Svaka se tru-dila preispitati sebe i svoje stavove. U svrhu produbljivanja teme, po prvi put se u Grupi Ulrika igrala igra anđela.

U organizaciji Grupe Ulrika 16. prosinca 2017. održan je sada već tradicionalni susret starijih i bolesnih osoba u Prištini. Sudionici susreta imali su priliku za sv. ispovijed, nakon čega je slijedilo misno slavlje koje je predvodio don Fatmir Koliqi, župnik u Prištini, uputivši prigodnu riječ bolesnicima i osamljenima. Nakon ovoga dijela slijedilo je zajedničko druženje. Gospođe su ovu prigodu iskoristile i za nastavak svoje igre anđela, te za otkrivanje svojih tajnih štićenika. Svi smo doživjeli da je postignut cilj: u vremenu došašća, u druženju s anđelima, oplemenjeni su međusobni odnosi i porasla je radost zajedništva.


Nada im je ispunjena

Sestra MELANKA, Ana JEMRIĆ

Rođena: 29. svibnja 1923.Prvi zavjeti: 11. travnja 1945.Umrla: 16. studenoga 2017.

U prvim satima 16. dana mjeseca studenoga nečujno se preselila naša draga sestra Melanka u vječnost, a još se dan prije mirno i svjesno preporučivala sestrama: Sve sam Bogu predala. Molite se da sretno prijeđem!

Nije nam teško povezati njezin sretan prijelaz s danom koji svaki mjesec posve-ćujemo blaženoj majci M. Tereziji (šesnaesti dan u mjesecu), s kojom sam rješavala mnoge probleme, znala je reći, a njezine su izreke bile podupirači njezine odluke da bude prava Milosrdna sestra sv. Križa.

Obitelj sestre Melanke potječe iz Šiškovaca. U braku Antuna Jemrića i Kate rođ. Dekanić rodila se, uz pet sinova, u Šiškovcima, kćerka, 29. svibnja 1923. godine, koja je na krštenju u župi Cerna dobila ime Ana. Uz ratarstvo i obiteljsko gospodarstvo, koje je vodio, bio je otac i narodni poslanik, ali mala Ana nije imala sreću zapamtiti ga. Umro je uslijed srčanih tegoba, kada je njoj bilo 11 mjeseci. Brzo nakon njega prešla su u vječnost i dva njezina brata u dječjoj dobi. Hrabra majka nastavila je borbu za život s četvero djece. Poučavala ih je u kršćanskom životu, učila poslu i brizi za egzistenciju. Dospjevši do školske dobi, Ana se marljivo spremala za prve sakramente: ispovijed i Prvu sv. Pričest. Osnovnu školu završila je u rodnom selu. Potom je uz majku po-stupno učila i obavljala sve kućanske poslove, ručni rad i rad u polju. Već zarana zatitralo joj je u duši zanimanje za redovničko zvanje, ali nije imala hrabrosti to izreći majci, jer bi to značilo ostaviti ju samu. Nakon odlaska jedne djevojke iz sela u samostan, ta je misao nije napuštala. Borila se sama sa sobom i pokušala zaboraviti na to, ali dragi Isus nije prestajao opet me zvati. Tada je sa sigurnošću obznanila svoju odluku i pridobila majčino dopuštenje. U Samostan u Đakovo došla je 1941. godine. Nakon prvih pouka o životu u kandidaturi, pošla je na filijalu na kliniku Šalata. Već je 1943. godine pozvana u Đakovo u postulat, a 1944. godine, ulaskom u novici-jat, dobila je ime sestra Melanka. Bila sam vrlo sretna da mogu doći korak bliže dragom Isusu. Tu me obdario mnogim milostima…

Njezine odlike – taktičnost, ozbiljnost, iskrenost i savjesnost - posvuda su je preporučivale, od kandidature do posla, koji je kasnije obavljala. No, njezino redovničko ime, namjerno ili slučajno, odaje i crtu njezina ka-raktera – melankoličnost - s kojom se cijeli život uspješno borila. Svoje zvanje cijenim i ljubim, želim i molim dragog Isusa da budem prava sestra sv. Križa i njegova vjerna službenica i zaručnica.

Kao Milosrdna sestra sv. Križa bila je spremna poći onamo kamo ju poslušnost u teškim poslijeratnim pri-likama bude poslala. Odmah poslije Prvih zavjeta 1945. godine pošla je na već poznato mjesto na Šalatu, gdje je kao sestra radila do otpuštanja sestara iz bolnica. Sestre su otpuštane zbog toga što nisu htjele skinuti redov-ničko odijelo da bi ostale na radnim mjestima. Tako 1947. godine dolazi u Đakovo gdje će svojim umijećem u slavonskom vezenju, zlatovezu, izrađivati misno ruho. Kada se 1951. godine ukazala mogućnost zaposlenja na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, sjetile su se sestre poglavarice sestre Melanke. Preuzela je ondje mjesto laborantice, ali se nakon 5 godina razboljela te je od 1956. do 1958. godine provela na liječenju u Zagre-bu na Vrhovcu. Nakon što je prizdravila, našlo se za sestru Melanku slobodno mjesto laborantice u Srijemskoj Mitrovici (1958.-1966.). Sedamdesetih godina prilike su se u zagrebačkim bolnicama malo „ublažile”, glede zapošljavanja sestara, pa je sestra Melanka 1966. godine uspjela dobiti mjesto laborantice na Dječjoj klinici na Šalati. Usred malih patnika na onkološkom dječjem odjelu bila je sestra Melanka na pravom mjestu. Znala se približiti djeci tako da su trčali k njoj kada je ulazila u njihove sobe i pružali joj sami prstiće da ih „bocne” i do-bije krv za nalaze, inače su od drugih plakali i bježali. Bilo je to čudno, svjedoče njezine suradnice. Uz redoviti



posao, polagala je i višu laborantsku školu, iako više nije bila u mladenačkim godinama. Liječnici su najviše vjerovali njezinim laborantskim nalazima, a slovila je „kao najtočnija laborantica na Šalati”. Takvoj je ocjeni doprinijela njezina pedantnost, urednost i savjesnost. Svima je bila poznata i njezina diskrecija glede nalaza. U susretima s pacijentima i osobljem, kao i s roditeljima malih bolesnika, bila je srdačna i odmjerena, nije govo-rila „ni previše ni premalo riječi”.

Imala je smisla za ručni rad i šivanje, što je zajednici rado darivala u „slobodnom” vremenu. No njezino mjesto u kapelici bolnice bilo je najčešće „popunjeno” i tu je rado molila.

Njezine radne sposobnosti temeljile su se na njezinu duhovnom životu. Nadahnjivala se na uzoru Milosrdne sestre sv. Križa, na blaženoj majci M. Tereziji, ali je rado čitala i život Velike Terezije. Interes za duhovni život potaknuo ju je i na studij duhovnosti na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, pored rad-noga vremena.

U zajednici sestara na Šalati dobro se osjećala i ostala je ondje do odlaska u mirovinu 1983. godine. Tada pre-lazi u zajednicu na Vrhovec 43. Njezina ruka, vješta igli i šivaćem stroju još od kuće, sada je dobro došla velikoj zajednici. Uz to je vodila brigu o blagovaonici sestara. Uvijek je bila u pokretu i nije besposleno i bespotrebno trošila vrijeme. Njezin osjećaj za čistoću i urednost bio je zamjetljiv na svakom koraku.

Njezine fizičke sile sve su teže slijedile ritam zajednice na Vrhovcu 43 i bile su razlogom njezina prijelaza u zajednicu bolesnih sestara na Vrhovcu 45. Zbog potrebne njege prešla je, iako teška srca, 2015. godine na bole-snički kat provincijalne kuće. Tu je dozrijevala za nebo do zadnjega dana, svjesno predajući cijeli život, sa svim što joj je u njemu bilo darovano ili uskraćeno, u ruke Stvoritelju. A on je došao po nju kao tat, koji je iznenadio nas, ali ne i nju. Bila je spremna.

Draga naša sestro Melanka, izražavamo ti danas svoju zahvalnost za primjer života Milosrdne sestre sv. Križa u življenju karizme naše blažene Utemeljiteljice i zahvaljujemo Bogu što te je uzdržao u svojoj ljubavi do konca.

Čvrsto se nadamo da tvoja duša sada uživa vječnu radost u društvu mnoštva, napose malenih, koje si primala po Isusovoj riječi: Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima… (Lk 9, 48)

Gospodine Isuse, udijeli joj sretnu vječnost u društvu svojih blaženih! s. M. Blaženka Perković

Sestra TJEŠISLAVA, Mara BUKOVAC

Rođena: 17. rujna 1924.Prvi zavjeti: 26. travnja 1951.Umrla: 25. prosinca 2017.

Na sam dan Božića, dok je zajednica bolesnih sestara na bolesničkom odjelu (na drugom katu) bila okupljena oko obiteljskoga stola, u slavljeničkom raspoloženju, Gospodin je u 11,45 sati pozvao dragu nam sestru Tješislavu da se pridruži slavlje-nju Božića u vječnosti. Sestre, dirnute ovim iznenadnim odlaskom, uvjerene su da je to bio izraz velike Božje ljubavi i povlastice za dušu sestre Tješislave, koja je već duže vrijeme smireno i spremno čekala Spasiteljev dolazak.



Po naravi je, kako smo je poznavali, bila smirena, skromna, strpljiva, požrtvovna i uslužna, a lice joj je resio blagi osmjeh i tiha vedrina u srcu. Nije govorila o teškim prilikama kroz koje je od djetinjstva morala prolaziti. Znala je puno toga nadići i pretrpjeti, radeći za dobro drugih, a rad joj je bio prožet tihom molitvom.

Sestra Tješislava, krsnim imenom Mara, rođena je 17. rujna 1924. godine u ličkom selu Široka Kula, kod Gospića, u kršćanskoj obitelji Mile i Marije rođ. Orešković, a krštena je 20. rujna iste godine u župnoj crkvi rodnoga mjesta. S osam je godina pristupila Prvoj sv. Pričesti, s 10 primila sakrament Potvrde. U obitelji se redovito molilo i živjelo po vjerskim načelima. Mala Mara pomagala je rado roditeljima u kući i na polju, čuvala je i stoku, kad god ne bi morala u školu. Bila su to vremena kada se teško živjelo i ne čudi što je majka, u mlađim godinama, podlegla bolesti tifusa.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i nakon njega Hrvati su u tom kraju proživljavali posebno teške dane. Katolici nisu bili omiljeni, nego se imao dojam da smetaju drugim stanovnicima, o čemu svjedoči činjenica da im je 1948. godine minirana i crkva, i župni stan.

Starija sestra sestre Tješislave, naša sestra Danijela, bila je tada u Zagrebu. Zbog teške situacije pozvala je k sebi svoju sestru Maru da bi kod nje provela neko vrijeme. Ostala je Mara tu nekoliko mjeseci, ali se više nije vraćala kući. Bila je smještena u Zagrebu, u jednoj kući gdje je često susretala redovnice. Promatrajući njihov život i rad, i sama je poželjela, kao i one, darovati svoj život Bogu. Tako je u svibnju 1948. godine stupila u Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Nekoliko mjeseci prije Marina dolaska u samostan, sestra je Danijela umrla. Mara se nije dala time pokolebati. Stupivši u Đakovo, započela je vrijeme redovničke formacije te nakon godinu dana, tj. 1949. godine, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, bila je primljena u postulat. Završivši potom i vrijeme novicijata, položila je Prve zavjete 26. travnja 1951. godine te je ostala još neko vrijeme u Đa-kovu, kako bi dopunila potrebno osnovno školovanje.

Tih godina u Hrvatskoj su mnoge sestre dobivale otkaze i napuštale radna mjesta jer nisu prihvatile odložiti redovničko odijelo. Božja ih je Providnost vodila u druge krajeve, među druge narode, kojima su kao bolničarke služile. Tako je i sestra Tješislava bila poslana u vojnu bolnicu u Skoplje, gdje je djelovala od 1951. do 1960. godine. Bilo je to njezino prvo radno mjesto. Nakon isteka ugovora s ovom Ustanovom, pošla je u bolnicu u Prištinu, na Kosovo. I ovdje je njegovala bolesnike punih 25 godina, sve do svojega umirovljenja 1985. godine. U Prištini je, uz posao, završila i srednju medicinsku školu.

U svojem dugom radu u samaritanskoj službi sestra Tješislava bila je uvijek savjesna i zauzeta za bolesnike, bez obzira na njihovo nacionalno porijeklo ili vjersko opredjeljenje. Prema svima bila je susretljiva i mirotvor-na. Uživala je dobar ugled u svojem kolektivu, kao i među bolesnicima. Siromašnim i ispaćenim stanovnicima Kosova služila je s puno ljubavi. Imala je oko za potrebe drugih i osjetljivo srce upravo za najsiromašnije. Uvi-jek je činila više od onoga što je trebala. Snagu za svoje djelovanje crpila je iz svakodnevne molitve. Sve što je bilo teško, rado je prikazivala za potrebe Crkve, za svećenike i za nova duhovna zvanja, a nije zaboravljala ni svojega nećaka, fra Zvonka Lutrovića, OFM, kojega je s puno ljubavi u mnogim prigodama spominjala.

Nakon umirovljenja vratila se u Đakovo gdje joj je bila povjerena služba bolesnim svećenicima u Svećenič-kom domu u Đakovu. Pristupila joj je s istom požrtvovnošću i brigom, a to su stariji svećenici osjećali tijekom 14 godina, tj. od 1985. do 1999. godine. Potom dolazi u provincijalnu kuću jer je zbog svojega zdravstvenog stanja već i sama bila potrebita pomoći. Usprkos teškoćama, nije im se prepuštala nego je, istina smanjenim snagama, vršila različite manje službe u zajednici i tako pomagala sestrama koje su bile još slabije.

U danima kada je bila već iscrpljena i ozbiljnije bolesna, zahvalno je prihvaćala pomoć i usluge drugih sesta-ra i njegovateljica. Kakva je bila u životu, skrovita i tiha, takva je bila i u bolesti. Kada bismo je pitali kako je, uvijek bi odgovarala da je dobro. S puno je smirenosti i unutarnje predanosti i vedrine prihvaćala svoje stanje, pripravljajući se za konačni prijelaz. Posljednjih tjedana života rado je pjevala i razveseljavala sestre. Ipak su njezini zadnji trenutci bili sasvim neočekivani. Na sam dan Božića, dok su zdravije sestre dolazile čestitati blag-



dan bolesnima, ona se tiho i neprimjetno preselila u vječnost. Otišla je na vječnu gozbu za koju se cijeli život pripremala.

Po njezinim skrivenim žrtvama i postojanim molitvama neka nam Gospodin podari dostojnu zamjenu za nju, kao što je ona bila dostojna zamjena svojoj sestri Danijeli.

Draga sestro Tješislava, hvala ti za ljubav utkanu u zajednicu Milosrdnih sestara sv. Križa! U ovoj godini ju-bileja 150. obljetnice dolaska sestara u Đakovo, izmoli i nama svet i Bogu predan život! Počivaj u miru Božjem sve do ponovnoga susreta u vječnosti.

s. M. Jacinta Mandura

Sestra LIDIJA, Pavica KUPČERIĆ

Rođena: 6. studenoga 1943.Prvi zavjeti: 12. svibnja 1966.Umrla: 2. siječnja 2018.

Iako je cijenila život i sve ulagala da ga očuva i učini što kvalitetnijim, o smrti je govorila često i bez straha. Svjesno se pripremala za taj zadnji čin poslušnosti Ocu na ovoj zemlji. I nitko nije mogao tako dobro organizirati okolnosti prelaska u vječ-nost kao Gospodin, kojemu je s ljubavlju i žarom služila i pripadala. Ovoga utorka (2. siječnja 2018.) bio je ispovjedni dan za sestre koje su obavljale godišnje duhovne vježbe, ali i za sestre svih zajednica u provincijalnoj kući. I sestra se Lidija ispovjedi-

la u popodnevnim satima, sudjelovala je zatim na večernjoj sv. misi u kapelici zajednice bolesnih sestara, kojoj je i sama pripadala, a nakon mise pošla je, kao i obično, u svoju sobu. Njezina rođena sestra, sestra Silvina, došla je pitati što će večerati i primijetila je da sestra Lidija teško diše, da ne odgovara na pitanje. Odmah je pozvala sestre u pomoć, a ubrzo je stigla i Hitna medicinska služba. Počela je borba za život sestre Lidije. U međuvre-menu je primila i sakramente umirućih, da bi u 19 sati i 30 minuta pobjedu odnio ne ovozemaljski, nego vječni život. Naša se draga sestra Lidija smirila u izvoru svakoga života, u Bogu.

Rođena je u Marijancima 6. studenoga 1943. godine. Sljedećega dana krštena je u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Marijancima. Evo što je sama sestra Lidija, krsnim imenom Pavica, u vrijeme svoje bolesti zapisala o svojem djetinjstvu i životnom putu:

U jeku Drugoga svjetskog rata, nešto prije stvaranja nove Jugoslavije, u obitelji mojih roditelja Đure i Kate Kupčerić, rođ. Korov, rodio se novi život. Bilo je to 6. 11. 1943. godine. Moja sestra Anka imala je tada 5 godina i vjerujem da mi se jako obradovala. U to ratno i poratno vrijeme gotovo sve obitelji tištalo je siromaštvo i nei-maština. Kad je meni bilo 5 godina, dobili smo brata, a nakon toga još tri sestrice. Imali smo veoma pobožnoga oca...

Istina, bili smo siromašni, ali nikada gladni, a ni željni bilo čega, jer za bolje nismo znali. Ja sam rado išla u školu i lako sam učila. Željela sam biti učiteljica. Teta nam je često dolazila u goste i pričala nam je o časnim sestrama u Donjem Miholjcu. Pronašla sam časopise i rado ih čitala. Nakon Prve pričesti, koju sam primila u



osmoj godini, pitala sam Župnika – mogu li ja u samostan? Odgovorio mi je da mogu, ali kad odrastem. Često i preko tjedna sam odlazila na sv. misu, premda druga djeca nisu išla, zato sam dobila nadimak „opatica”. Kad mi je bilo 15 godina, mogla sam poći u samostan, ali me je pretekla moja starija sestra. Otac mi je branio ići u samostan sve do punoljetnosti, ne znam zašto. Vjerojatno zbog rada i pomoći u obitelji. Trebalo je poći u srednju školu, no tata nije dao ni čuti za komunističku školu, a ni za stipendiju. Tako sam ja osjećala jasni poziv poći u samostan. Jednostavno se nisam mogla oduprijeti tome pozivu u duši. Prijavila sam se Župniku, a on je prenio roditeljima koji nisu pristajali, ali na moje inzistiranje dopustili su mi odlazak od kuće u samostan. To je bilo 1961. godine. Moja mlađa sestra također je pošla za nama u samostan i to 1969. godine, a da ja nisam ni znala. Dobila je ime sestra Zorislava. Jednom sam pitala mamu: Kako to da smo nas tri pošle u samostan, unatoč njihovu protivljenju? Ona je rekla: „Molila sam Gospu da vam izmoli vjernog i plemenitog Zaručnika.” Eto sad vidim da je Isus najvjerniji i najplemenitiji Zaručnik.

Dani moje priprave za redovnički stalež protekli su u radosti i druženju s djevojkama koje imaju isti cilj. Išli smo u školu s ostalim učenicima koji su nas poštivali i voljeli. Bliža priprava za redovnički život počela je 1964. godine. To nazivamo Postulat, a 1965. godine Novicijat. Prve redovničke zavjete položila sam 12. svibnja 1966. godine. Preuzimam dužnost u Bijeljini na kirurškom odjelu u bolnici. Tada smo bile jedine redovnice u uniformi u BiH. To je bio istiniti misionarski rad. Imala sam prilike podijeliti sakrament krštenja maloj umirućoj djeci. Tada je dosta djece umiralo, a većina od njih nisu bila krštena. Unatoč zabrani komunista, uspjeli smo umirući-ma pozvati svećenika ili ih same pripremiti za susret s Bogom. To je bilo punih 5 godina. Tada je bila zatvorena naša kuća. To je bila volja Božja. Primljena sam u lječilište u Lipiku na mjesto odjelne sestre. Voljela sam taj odjel jer je malo smireniji rad od kirurgije. Imala sam prilike čuti bolesnike, tješiti ih, pomoći im. Mogla sam i učiti, pa sam u Zagrebu završila višu medicinsku školu. Nakon 5 godina u Lipiku, dala sam se na raspolaganje poglavarima i premještena sam na čeljusnu kirurgiju, 1976. godine, u Zagrebu gdje ostajem do 1998. godine. Rad u operacijskoj sali prilično je zahtjevan. Osjetila sam da nedostaje malo više poznavanja vjerskih istina, poznavanje teologije, jer je bilo često rasprava u operacijskoj sali, kod dugih operacija. Zato sam upisala studij na Filozofsko-teološkom fakultetu kod isusovaca. Bilo je dosta naporno, ali nisam polagala sve ispite, samo sam slušala predavanja.

Sam Bog zna zašto su sestre u operacijskim salama radile tijekom komunističke vladavine. To su bili dani zajedničkog rada i nastojanja da se pomogne bližnjemu. Divila sam se našim liječnicima koji su tako nesebično ulagali svoje vrijeme i zdravlje, uz minimalnu plaću. U vrijeme Domovinskog rata bili su danonoćno na ras-polaganju. Tako i američki liječnici, koji su došli pomoći. Čeljusna kirurgija morala se preseliti 1996. godine u bivšu vojnu bolnicu u Dubravi. Budući da su mi bila koljena istrošena i nisam mogla putovati, zamolila sam da me prime na ORL, u operacijsku salu. Tu su već radile naše sestre, a u istoj kući i stanovale. Zadivilo me cijelo osoblje, koje me prihvatilo u toj dobi bez ikakvih prigovora. Ljudi uistinu znaju biti divni. Iako je to hit-na kirurgija i česta su gušenja, većina liječnika s velikim mirom i spretnošću pružala je pomoć. Godine 1998. pošla sam u mirovinu i tako dolazim u Đakovo gdje sam dobila dužnost na porti, gdje ostajem 6 mjeseci. Zatim, 1999. godine, odlazim na otok Krk, u Sveti Vid. Nakon dvije i pol godine ponovno se vraćam u Đakovo i radim u fizikalnoj terapiji gdje rado pomažem sestrama u njihovim fizikalnim potrebama. Dužni smo ići onim putem kojim nas poziva Gospodin.

Eto, gotovo sam na smiraju danâ, kao i moja sestra Silvina, i želim dati Bogu hvalu za sve dobro koje mi je u životu učinio i dao. Želim zahvaliti Bogu za sve ljude koje sam susrela, kojima sam mogla pomoći ili su oni meni pomogli i bili mi prijatelji. Za sve želim i dalje moliti. Sretna sam kao Milosrdna sestra sv. Križa. Bogu hvala za milost poziva i ustrajnosti na tom putu, koji nikada ne bih mijenjala. Vjerujem da sam program svojega života dosad ispunila, i to Božjom pomoću: žrtvovati se za obraćenje grješnika, žrtvovati se za posvećenje svećenika, žrtvovati se za duše u čistilištu i to: „S Marijom sve za Isusa!”

Najveća je milost u redovničkom životu što smijem svakodnevno pristupiti sv. misnoj žrtvi i pričesti. Zato se isplati živjeti na zemlji!



Uistinu, Bogu hvala na ovako Bogu predanomu životu. Hvala i dragoj sestri Lidiji što nam je sama predsta-vila sebe, da u ovim trenutcima, dok ispraćamo njezino tijelo, snažnije doživimo njezinu prisutnost blizinom njezine vjere i duhovnoga nadahnuća.

Sestre, koje su živjele sa sestrom Lidijom, ističu brojne njezine vrline, njezine sposobnosti. Sve to što je od Gospodina primila, nesebično je i velikodušno darivala bližnjima. Ističu naročito da je sestra Lidija iznad svega cijenila sv. misu. Tu je crpila snagu za svakodnevne izazove kojih se nije plašila. Bila je dinamična, kreativna, zauzeta za dobro drugih, otvorena za sve što je plemenito, dobro i korisno, mlada duha, spremna podržati zdrave ideje, bez obzira na to od koga su dolazile. Ustrajno je razvijala svoje darove, ali je i drugima pomagala da u sebi otkriju bogatstvo koje im je darovano. Ugrađivala se u zajednicu na sve načine, uvijek spremna na uslugu, uvijek spremna slušati i čuti druge, a i nenametljivo, nesebično darovati od svojega bogatstva.

Dok zahvaljujemo Gospodinu za ovaj bogati redovnički život, za dar njezina ispunjenog života, zahvalju-jemo i dragoj sestri Lidiji što se nije štedjela u darivanju iz ljubavi prema „vjernom i plemenitom Zaručniku”, kojemu je potpuno, bez pridržaja pripadala.

Draga sestro Lidija, zahvaljujemo ti za sve materijalne i duhovne darove koje smo od tebe primale. Neka ti Gospodin sve naplati i njegova ljubav neka te ispunja u svu vječnost.

Počivala u miru Božjem. Amen.s. M. Jacinta Mandura

Sestra BOGUMIRA, Barbara KOŠĆAK

Rođena: 16. srpnja 1925.Zavjeti: 20. travnja 1950.Umrla: 9. siječnja 2018.

Veliča duša moja Gospodina, životni kliktaj drage nam sestre Bogumire, 9. si-ječnja je u 8 sati i 10 minuta, najsvečanije otpjevan. Okružena sestrama, jačana mo-litvom okupljenih, tiho i mirno predala je svoj duh Bogu, izvoru života i svetosti. Još 14. ožujka 1949. godine, zapisala je u svojem Životopisu ovo: Sve sam veselo ostavila iz ljubavi prema raspetom Spasitelju i prema Križu. Ja po svojoj slabosti ne mogu ništa, ali Gospodin je jak i on će mi pomoći, ja vjerujem. U danima smirene

starosti znala je reći: Živim radosno svoju starost i iščekujem susret. Svaki dan mi je darovan. Datum njezina rođenja nekako je nagovijestio da će mala Barbara, kasnije sestra Bogumira, biti uvijek u okrilju i u školi Gospe Karmelske.

Rođena je 16. srpnja 1925. godine, u selu Oštrice, župa Remetinec, u Hrvatskom zagorju, krštena je slje-dećega dana. Bila je treće dijete od sedmero braće i sestara u obitelji Petra i Terezije rođ. Zrinski. Čestiti ljudi, privrženi Bogu i Crkvi, živjeli su u obiteljskoj zadruzi sa stricem. Učili su svoju djecu radu i međusobnoj slozi, koja je uvijek podrazumijevala i odricanje. Baka i majka bile su joj prve vjerovjesnice, vodile su je u crkvu,



učile moliti. U drugom je razredu primila Prvu pričest i Potvrdu, koju joj je podijelio u Remetincu blaženi kard. Alojzije Stepinac.

Nakon završene pučke škole polako se upućivala u domaćinske poslove. U kući je vladao mir i sloga. Živjelo se skromnije, primjereno prilikama tadašnjeg vremena, normalan život za one dane. Kad je nastao rat, trpjeli smo oskudicu kao i drugi, zapisala je ona u svojim sjećanjima. Na prvo proštenje Majci Božjoj Karmelskoj u Va-raždin išla je s majkom kad joj je bilo 15 godina i ondje je primila škapular. U obitelji se napose zimi zajednički molilo, a čitalo se i vjerski tisak. Prvi put Barbara je vidjela časnu sestru na slici u Glasniku Srca Isusova. Tada se i u njoj pojavila misao da se posveti Bogu. Učlanila se u Društvo Srca Isusova i obavljala Prve petke. Pravi zaokret u njezin život unijela je sestra Domina, sestra sv. Križa, kada je došla u posjet zavičaju u njezino selo. Barbara joj je povjerila svoju skrivenu želju, a sestra Domina ju je poučila što sve treba učiniti. Da joj olakša put, sa sobom je u Đakovo ponijela Barbarinu molbu za prijem u Samostan. Odgovor je bio pozitivan. Prevladavši majčino protivljenje, uoči blagdana Bezgrješne 1946. godine, stigla je Milosrdnim sestrama sv. Križa u Đakovo, radosna i sretna što je dragi Isus baš nju pozvao. Bila sam vedre naravi, najviše me veselilo pjevanje u zboru. Voljela sam raditi sve poslove i prva sam se javljala kad je nešto trebalo, a bila sam sa svim zadovoljna, sjeća se ona u osvrtu na svoj život.

Kao kandidatica najprije je privatno polagala 5. i 6. razred, a potom je pomagala gdje god je trebalo. Godine 1949. započela je bližu redovničku formaciju.

Poslije Prvih zavjeta, koje je položila 20. travnja 1950. godine, nekoliko godina provela je na filijalama u Otoku, Vukovaru i Vinkovcima, radeći u vrtu, u kući i posjećujući bolesnike. Usput se pripremala za polaganje osmogodišnje škole. Tih godina otvorio se put našim sestrama u bolnicama diljem Srbije. U Prištini su već radile naše sestre pa je onamo 1958. godine poslana i s. Bogumira. Učila je od sestara i liječnika radeći na odjelu, a uz rad je završila najprije bolničarsku, kasnije i medicinsku školu. Bile su to godine dojmljiva iskustva nesebič-nosti sestara koje su je nastojale što bolje uvesti u njegu bolesnika. U svojem Životopisu sjeća se i liječnika na Očnom odjelu bolnice u Prištini, kamo je bila raspoređena, koji ju je obazrivo i mudro poučavao pred drugima, govoreći: Ja znam da vi znadete, ali ja želim da učinite ovako… I pokazao mi je što trebam činiti. Tu sam osjetila opipljivu Božju pomoć, napisala je.

Na Očnom odjelu u Prištini radila je sve do umirovljenja 1987. godine. Nakon toga je poslana u Đakovicu, u Franjevački samostan. Tu je tiho, brižno i marljivo radila sve kućne poslove. U Đakovici ostaje sve do ratnih zbivanja na Kosovu 1999. godine. Iscrpljena radom i ratnim okolnostima, došla je u Đakovo. Ubrzo je premje-štena u Vinkovce da, prema svojim silama, posluži zajednici. Od 2008. godine darivala se Bogu i sestrama u Đakovu, u zajednici u Domu sv. Josipa.

O svojem odnosu s Bogom posvjedočila je: Uvijek sam se rado molila Majci Božjoj, shvatila sam da mi je cijeli život bio obilježen njezinom ljubavlju… Osjećala sam da me Bog vodi. Samostanski život mi je bio i jest najveća radost. (…) Toliko je bilo djevojaka u mom mjestu, zašto je Bog baš mene odabrao! – uvijek mi je to draga tajna. Mlađima bi rado poručila da molitvom njeguju zvanje, … da se ne boje žrtve jer bez žrtve ne može se služiti ni Bogu ni ljudima. Životom je ovo potvrdila.

Sestrinska ljubav, koju je od svoje mladosti njegovala, cijeloga života zračila je iz njezina pogleda, riječi, uslužnosti i dobrohotnosti. U svemu volja Božja na prvom mjestu, znala je govoriti. Njezin život obilježila je blagost, tiha, samozatajna, velikodušna privrženost i poslušnost Bogu, poglavaricama i zajednici. Skromna, jednostavna i vjerna, nadasve miroljubiva.

Po njezinoj poslušnosti i predanom služenju neka Gospodin u svim našim zajednicama oživljava i učvršćuje pravi redovnički duh…

Draga sestro Bogumira, zahvaljujemo Bogu za primjer tvojega života, primjer tvoje iskrene jednostavnosti, za dar tvojega služenja u vjeri i iz vjere, za tvoje tihu i ustrajnu predanost u ljubavi, za sve tvoje molitve i žrtve.



Sada smireno počivaj na Isusovu Srcu, u društvu svojih najmilijih, osobito u društvu svojega dobrog brata Fa-bijana, salezijanca, kojega si izuzetno ljubila. Uživaj radosti vječnoga života!

s. M. Jacinta Mandura

Sestra MARISTELA, Marija ŠIMIĆ

Rođena: 16. siječnja 1933. Prvi zavjeti: 12. svibnja 1955. Umrla: 17. siječnja 2018.

Bog moj i sve moje! Bogu hvala za sve! - bio je moto života naše drage sestre Maristele, koja je u utorak, 16. siječnja, u večernjim satima, nakon što joj je tijekom dana pozlilo, prevezena u osječku bolnicu, gdje je u srijedu, 17. siječnja, u 5,30 sati, blago preminula u Gospodinu. Ona, koja je mnogima bila majka i sestra, umrla je u prisutnosti Onoga koji joj je bio sve i zbog kojega se nije dala ni u starosti zaustaviti u ljubavi i vršenju kućanskih poslova u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu prika-

zujući, kako je sama rekla, svoje molitve i žrtve za bogoslove, da budu sveti svećenici i ustraju u svećeničkom zvanju.

Stojeći uz njezin odar, u ime njezine rođene sestre Josipe, njezine rodbine i poznanika, a napose u ime nas, njezinih susestara, s kojima je dijelila svoj redovnički život, i u ime tolikih bogoslova i svećenika, kojima je svojom vedrinom i služenjem bila tiha prisutnost majčinske ljubavi i za koje je posvećivala svoj život, recimo s njom: Bogu hvala za sve!

U Životopisu drage sestre Maristele upoznajmo njezino djetinjstvo i mladost, njezine čežnje i ljubav prema Bogu i redovničkomu pozivu. Ona piše: Svjetlo Božje ugledala sam kao osmo dijete Ivana i Julijane 16. siječnja 1933. godine u Ivankovu, gdje sam po svetom krstu postala dijete Božje. Dobra majka vodila nas je u crkvu i učila moliti dok smo još bili mali. Prvu svetu pričest primila sam u rodnoj župi, u Ivankovu, u drugom razredu osnovne škole, 21. lipnja 1942. godine, na blagdan sv. Alojzija Gonzage, koji mi je kasnije bio zaštitnik i po-moćnik u izboru zvanja. (...) Od malena rado sam išla u crkvu i molila svetu krunicu. Kad sam završila četvrti razred, ostala sam kod roditelja, iako su mi oni dali na volju, da idem dalje u školu kao dvije moje starije sestre. (...) Kad sam već više došla razumu, pitala sam se: Što ću biti? Koje ću zvanje izabrati? Često sam razmišljala i čitala o djevičanskim dušama koje su podnijele strašne muke, pa i smrt, da očuvaju svetu čistoću. To me je osobito privlačilo. (...) Rado sam čitala glasnike i tražila u njima osobito primjere onih koji su ostavili svijet i pošli u samostan da se žrtvuju za druge. Često sam mislila da i ja ostavim svijet i pođem u samostan. Kad sam 8. rujna 1947. godine primila sakrament Potvrde, od toga dana čežnja mi je sve više rasla za samostanom i sve više sam se uklanjala svijetu. Nije me ništa više veselilo. Povlačila sam se sve više u samoću. Kad sam vidjela koju redovnicu, bila sam sva sretna. Najmilije mi je bilo kad sam išla u Đakovo, i to sam išla najviše da dođem u samostansku crkvu. 15. kolovoza 1949. godine prvi put sam došla na portu i pitala primaju li u samostan. Časna sestra, koja je bila na porti, odgovorila mi je da sada ne primaju, ali dat će dragi Bog pa će opet primati. Drugi put bila sam godinu dana kasnije i tada sam na Veliku Gospu dobila dokumente koje sam trebala ispuniti.


Primljena sam u samostan 19. studenog 1950. godine. S velikim pouzdanjem u pomoć Božju započela sam svoj novi život. Pomoć i milost Božja uvijek mi je bila poticaj da budem ono što trebam biti. Dobrotu i ljubav Božju osjećala sam u velikoj brizi dragih poglavara za moje vremenito i vječno dobro, osobito za vrijeme bolesti, koja je trajala 44 dana. (...)18. listopada 1953. godine stupila sam u postulat. Veliku zahvalnost i ljubav dugujem dragim poglavarima da sam smjela završiti četvrti razred i malu maturu, uz mnoge žrtve sestara učiteljica i ostalih susestara. Bog je velik i ne da se nadmašiti u svojoj dobroti, samo ako se pouzdajemo u njega.

Tako piše tadašnja kandidatica, naša sestra Maristela. Svi, koji poznajemo sestru Maristelu, možemo po-tvrditi kako su upravo ovaj njezin mladenački žar i njezina povezanost s Bogom imali velik odraz u njezinu redovničkom životu.

Sestra Maristela položila je Prve zavjete 12. svibnja 1955. godine, a Doživotne zavjete 12. svibnja 1961. godine. Svoj redovnički život provela je djelujući gotovo u svim oblicima naše karizme. Početak njezina dje-lovanja bio je na Vojnoj akademiji u Beogradu, od 1955. do 1962. godine. Njezina tiha prisutnost blagotvorno je utjecala na povjerenje bolesnika koji su joj lako povjeravali svoje boli i teškoće. Na toj dužnosti nije dugo ostala. Bila je pozvana na dužnost pomoćne sestre sestri voditeljici kandidatica, u provincijalnu kuću, u Đakovo. Pouzdavajući se u Božju pomoć, prihvatila je novo polje rada. Na toj dužnosti bit će od 1962. do 1967. godine, kada ju je poslušnost odvela ponovo na novu dužnost, daleko od plodne Slavonije, na obale plavoga Jadrana, u Krčku biskupiju, gdje će najprije raditi uredske poslove, u kancelariji Biskupskoga ordinarijata Krk, od 1967. do 1974. godine, a odatle je premještena u Opatiju, gdje će od 1974. do 1983. godine obavljati kućanske poslove u Rezidenciji Družbe Isusove. Nove dužnosti i nove okolnosti djelovanja tražile su mnogo prilagođavanja i žrtve. Sve je to sestra Maristela prihvaćala s mirom i povjerenjem u Boga. Od 1983. godine pa do svoje iznenadne smrti posvetila se tihom i požrtvovnom vršenju kućanskih poslova u đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu.

U ovom trenutku oproštaja od naše sestre Maristele što drugo možemo reći nego da smo ponosni što smo imali takvu sestru. Iz njezina života jasno uočavamo da ju je Providnost vodila na prava mjesta, gdje je svojom predanošću Bogu i svojom osobnošću, koja je odavala radosnu, smirenu i požrtvovnu redovnicu, mogla svjedo-čiti mladim ljudima kako je lijepo biti sva za Boga i sva za bližnjega.

Zahvaljujući za našu sestru Maristelu, za njezin lijep, ispunjen, krjepostan, radostan, predan, svjedočki i svet život, na kraju zajedno s njom recimo: Bogu hvala za sve!

Počivaj u miru Božjem. Amen. s. Meri Gotovac

� mo Ivo Andrić, rektor Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu

Homilija na misi zadušnici za s. Maristelu ŠimićDraga braćo i sestre, zadnja dva dana u Bogoslovnom sjemeništu prošla su tiše i sabranije nego inače. Vijest da je umrla sestra Ma-

ristela, ta dobra duša naše kuće, sve nas je iznenadila i ražalostila, i svatko je od nas, njezinih ukućana, ova dva dana, što sâm za sebe, što u razgovoru s drugima „brojio krunicu uspomena” na ovu dragu Milosrdnu sestru sv. Križa. A, hvala Bogu, tu se zbilja ima što brojiti. Koliko srdačnih susreta, koliko majčinske i sestrinske pažnje za svakoga, koliko posla i brige, koliko molitava, svetih misa i žrtava za sjemenište i za sve njegove stanovnike, koliko tihe i nenametljive, ali nezamjenjive prisutnosti, koja će u sjemeništu itekako nedostajati u sestarskoj



kapeli - gdje je jutrom dočekivala misnike, u poslovima u kuhinji, na sjemenišnim hodnicima i u dvorištu – gdje je svima nama bila učiteljica urednosti i marljivosti, u brizi za cvijeće po sjemenišnim hodnicima i prozorima, koje je svaki gost uočio s divljenjem, u pažnji i ljubavi prema svima, u živom zanimanju za svakoga i u gotovo nestvarnoj vedrini... Puno je toga stalo u 35 godina koje je sestra Maristela provela u Sjemeništu s generacijama bogoslova, svećenika, sjemenišnih djelatnica i djelatnika, i tko bi sve to mogao nabrojiti.

U Evanđelju koje smo čuli, Krist svoje poziva na budnost i pripravnost za svoj dolazak. Iščekivanje toga dolaska možemo shvatiti ako ga usporedimo s nezaobilaznom istinom našega života: s činjenicom smrti. Smrt je strašna ako se iščekuje kao nešto što će tek doći, ako se doživljava kao nešto što je potpuno izvan nas. Razu-man čovjek zna da je smrtan, da je smrt dio života, pa živi koliko-toliko pomiren s tom činjenicom. Isto je tako s budnim iščekivanjem dolaska Gospodnjega. Taj dolazak nije nešto što će se tek dogoditi, a budnost nije tek čekanje, budnost je način života, otkrivanje Kristova pojavka u nama i oko nas.

Ovo o budnosti i pripravnosti, na što nas Evanđelje poziva, lako se prepoznaje u budnom i staloženom životu pokojne sestre Maristele. „Ja sam pripravna!” – ovu sam rečenicu u zadnje vrijeme u više navrata od nje čuo. Istu rečenicu, kako sam čuo, izgovorila je i u bolnici, nekoliko sati prije svojega prijelaza u vječnost.

Život sestre Maristele bio je označen čekanjem Gospodina, to je bio način njezina života. Zato smijemo vje-rovati da je Gospodinu spremno otvorila „čim je stigao i pokucao”. Primjerom budnoga kršćanskog života, i sve nas budila je i poticala na isto – na budnost i pripravnost.

Završio bih riječima teologa Moltmanna, koji ovako moli: „Naše vrijeme, Gospodine, odmiče - daj nam svo-je vrijeme kako bismo živjeli.” Zemaljsko vrijeme sestre Maristele odmaklo je, isteklo. Molimo Gospodina da ju nagradi svojim vremenom, kako bi živjela u Nebu, u Bogu. Amen.

Izrazi sućuti o. Petra Galaunera, SJ

Poštovana sestro Amalija!Primio sam od sestre Finke obavijest, s osmrtnicom, da je jučer, na spomendan sv. Antuna Pustinjaka, sestre

Maristela napustila ovaj zemaljski život i preselila se u vječnost. Prva moja pomisao nakon te vijesti bila je: napustila nas je jedna dobra, plemenita i vjerna Sestra sv. Križa. Tako sam ju doživljavao u našim susretima u Opatiji, a i kasnije i u Sjemeništu u Đakovu. Upravo takve bile su i prve reakcije moje subraće, koji su Sestru poznavali, kad sam ih obavijestio o smrti i pokazao im osmrtnicu. Čuo sam i riječ: ta je Sestra zlata vrijedila u Opatiji. Svima je ostala u najljepšoj uspomeni. Vidim, da se neki spremaju doći na ispraćaj u Đakovo. I to je znak poštovanja i zahvalnosti, posebno za njezin rad u Opatiji.

Vama, sestro Amalija, i svim Vašim Sestrama izražavam iskrenu sućut! Osobno ne mogu doći na sprovod. Ali ću se molitveno priključiti pogrebnoj sv. misi, kao i ispraćaju na sestarsko groblje, gdje tolike poznate i dobre Sestre sv. Križa, među kojima su i moje Tete, čekaju dan Uskrsnuća. Kolikogod nas žalosti svaki takav rastanak, ali smijemo biti i radosno zahvalni, što je sestra Maristela blagoslovljeno završila svoj zemaljski život i ušla u proslavljeni dio Družbe sestara sv. Križa. Rado ju uključujem u svoje svećeničke molitve, u Kristu odani p. Galauner, SJ.



Sestra JONA, Janica ZEMLJAK

Rođena: 31. kolovoza 1921.Prvi zavjeti: 28. kolovoza 1943.Umrla: 24. siječnja 2018.

U polnoćnoj tišini od 23. na 24. siječnja, u 1 sat i 25 minuta, u samostanu na za-grebačkom Vrhovcu, ispunila se životna čežnja naše drage sestre Jone za susretom sa Zaručnikom za kojim je radosno čeznula cijeloga života.

Njezin bi se život mogao izraziti ovim njezinim riječima: Ja kao bolesnica mo-ram više moliti, u šutnji nositi križ, imati u rukama upaljenu svjetiljku molitve i žrtve da, kada Gospodin pokuca, otvorim i kažem: Evo me Gospodine!

Život naše drage sestre Jone bio je prožet radom i molitvom. U tom je vještom povezivanju živjela te je tako ostavila trag uspjeloga redovničkog života, prolazeći svoj križni put s Isusom, slijedeći ga kao Milosrdna sestra sv. Križa, jer sestra sv. Križa nije više svoja nego su križ i ona posvuda zajedno, reći će ona u poodmakloj dobi svojim mlađim susestrama.

Taj je život započeo svoj put pod suncem 31. kolovoza 1921. godine u obitelji Stjepana i Jule rođ. Pupek u Kamenoj Gorici/Carevdar. Krštena je u župi sv. Vida u Madžarevu već 1. rujna na ime Janica.

Majka je unosila u srca svoje djece prve istine vjere, kao i ljubavi prema Bogu. Tako je Janica već kod Prve svete Pričesti, dočekavši taj radosni dan, izrekla Isusu svoju želju da postane časna sestra. Tim je putem krenula 1940. godine i došla u Samostan u Đakovo. Nakon kratke pouke o životu u kandidaturi i nakon boravka na fili-jali u Subotici, vratila se u Đakovo za početak novicijata 1942. godine. Prve je zavjete položila kao sestra Jona 28. kolovoza 1943. godine.

Odmah je poslana u službu u zakladnu bolnicu na Sv. Duhu u Zagrebu gdje je od sestara primila pouke u njezi bolesnika, a nakon nekoliko mjeseci prešla je na Dječji klinički odjel bolnice na Rebru. Malena rastom, a velika ljubavlju prema bolesnoj dječici, bila im je bliska. Bila je vrlo omiljena među njima.

Kada je sestra Jona, zajedno s mnogim drugim sestrama, stavljena pred izbor: preodjenuti se u civilno odijelo ili napustiti bolnicu, odlučila se za ovo drugo, smatrajući to znakom svoje vjernosti do kraja! I napustila je 1947. godine svoj omiljeni posao kod bolesnih mališana. Poslije toga bila su dovoljna samo tri dana na zamjeni sestre u bolnici u Gospiću da ju Providnost stavi na novi ispit vjernosti. Treći dan, za vrijeme dežurstva, upala je u bol-nicu milicija, proglasivši da je ona, sestra Jona, uhićena. Pošla je s njima, ali ni na koji njihov zahtjev i prijetnju smrću nije htjela skinuti redovničko odijelo. Vi mi ga niste ni obukli, ne ćete mi ga ni skinuti, usudila se reći. Ni danju ni noću nisam skidala redovničko odijelo; poštujmo ga, ono će nas čuvati, reći će kasnije. Odvedena na ispitivanje, bila je tri dana u samici, svezanih ruku, pod prijetnjama prisiljavana da prizna ono što ni čula ni vi-djela nije. Na prvi šamar glasno je rekla: Isuse, hvala ti što bar malo mogu biti slična tebi. Prijetili su joj i smrću, jer je tih dana ondje bila ubijena sestra Žarka, milosrdnica, ali ni ta prijetnja nije ju slomila. Redovnica na sva-kom mjestu, pa i zatvoru – zahvalna je Gospodinu za križ. Nikad mi Bog nije bio tako blizu, kao tada, piše ona u svojim sjećanjima. Osuđena je na tri mjeseca zatvora. Bio je to pravi „prijeki sud”, bez razloga i bez dokaza.

Posjet majke Amadeje Pavlović, tadašnje provincijalne poglavarice, bio joj je svjedočanstvo blizine svih se-stara. Radost što je i u zatvoru ostala u redovničkom odijelu ispunila je u času susreta srce i sestre Jone, i majke Amadeje.

U zatvoru se bila i razboljela pa je premještena na zatvorski bolesnički odjel. U viziti ju je prepoznao liječ-nik, prijatelj njezina brata, i premjestio ju je u gradsku bolnicu gdje su još radile naše sestre. Dogodilo se kratko



poslije svih tih događaja da se četverogodišnji sinčić sudca, koji je sudio sestru Jonu, teško razbolio. Donio ga je sestrama u bolnicu i molio za pomoć. Prepoznao je sestru Jonu, došao je do nje i pitao: Sestro, mrzite li vi mene zato što sam vas osudio? Kako bih ja to mogao popraviti? Spremno je odgovorila da ga ne mrzi, ali savjet je bio doista hrabar: Idite i ispovjedite se! Ništa nije odgovorio. Ispovjedio se i postao redoviti vjernik, a sestru Jonu i na ulici hrabro je pozdravljao…

Godine 1949. morale su sve sestre, budući da nisu pristale redovničko odijelo zamijeniti civilnim, kako u Zagrebu tako i u Gospiću, napustiti rad u bolnici.

Providnost je sestri Joni, kao i drugim sestrama, otvorila druga vrata, posluživši se znamenitim vojnim liječ-nikom, tada svjetski poznatim kardiologom dr. Papom, koji je vodio Vojno-medicinsku kliniku u Beogradu. Dr. Isidor Papo, koji je sestre u Beograd pozvao, upoznao ih je kada je u Samostanu u Đakovu, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, bila smještena partizanska bolnica, a on je tu bio liječnik. Sestra Jona snašla se i u Beogradu, na kirurškom odjelu, a potom je 1958. godine prešla u bolnicu u Prištinu, gdje je ostala do umirovljenja 1979. go-dine. Već naviknuta na mentalitet i potrebe pretežito albanskoga stanovništva, ostala je na Kosovu još tri godine, pomažući u Župi sv. Antuna u Đakovici. Zatim je prešla u Zagreb, u Marijin dom, godine 1983., da bi nastavila svoju službu ljubavi, dvoreći u zajednici bolesne sestre. Ovdje je prionula novom revnošću u poznatu joj službu njege sada svojih bolesnih susestara.

Sestru Jonu resila je odlika neumorne brige za bolesnike, bez obzira na dob i starost. Ona je voljela obići bo-lesnike pa i nakon toga što im je sve potrebno učinjeno i posluženo. Obavljala je i u svojoj zajednici tu dužnost, kao nekad u bolnici. Nije bolesnicima dovoljno samo donijeti sve što traže. Oni ne smiju ostati dugo bez nadzora jer nikad se ne zna što se bolesniku može dogoditi u jednom času, odgovarala bi na nagovaranje sestara da se ide odmoriti. Velikom strpljivošću i neumornom ljubavlju služila je nepokretnim sestrama.

Otkuda sva ta revnost i trud? Čitajući njezine brojne duhovne zapise, možemo reći: Evo istinite Milosrdne sestre sv. Križa! Sestra Jona težila je ostvariti život s Bogom i u Bogu, prema duhovnosti otajstva Krista Ras-petoga: Sestra sv. Križa može izvršiti svoje poslanje ako ju nosi duh Družbe – ljubav prema Bogu i bližnjemu, prema zajednici. Zato moram moliti otvorena srca i imati upaljenu uljanicu u rukama kad Gospodin pokuca da mogu otvoriti i reći: Evo me Gospodine. Moj je djelokrug trpljenje, žrtva, molitva i strpljivost u tišini. A oslonac mi je sveta Euharistija i majka Marija, koja kao moj uzor stoji uz Križ. Kalvarija je mjesto koje je Nebu najbli-že. Samo pod križem može sazreti plod za vječnost. Duh ovih redaka, izvađenih iz njezinih zapisa, osjećao se u njezinoj blizini i onda kada je sama bila bolesnica, kada su iz punoga srca navirale riječi koje su otkrivale tajnu ovoga života, čija je radost izvirala iz prihvaćenoga životnog križa. Njezina bolesnička sobica bila je mjesto vječnoga klanjanja. Pred slikom ludbreškoga čuda klanjala se Krvi koja je s križa potekla i molila je glasno. Prihvaćam teškoće i križ radi Isusa i tako pomažem drugima da upoznaju Isusa i zavole ga.

Svoj je život zamislila i provodila u trajnoj molitvi, tako da je svakomu danu u tjednu dodijelila posebnu molitvenu nakanu. Na srcu joj je bila Crkva, draga Družba (vrhovno vodstvo, Provincija i njezin podmladak, zajednica, patnici). Kako se radovala svakoj novoj kandidatici! Još 2009. godine govorila je, sjećajući se naših utemeljitelja i izvora Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa: Pođimo na izvore. Neka nam naša televizija budu Križ i Svetohranište… Molimo jedna za drugu da u ovo naše vrijeme možemo križ razumjeti, ljubiti … i u duhu vjere živjeti karizmu ljubavi. Molimo da nam križ bude više u srcu nego na grudima. Jesam li ostala vjerna križu ili sam nešto tražila natrag od svoje žrtve? Križ i patnje bit će nakit za haljinu koja će me resiti svu vječnost. U takvoj haljini želim ići u susret Zaručniku. Hvala Ti, Isuse, što smijem umrijeti kao sestra sv. Križa. (2009.)

Svaka godišnjica obnove zavjeta bila joj je prigoda da izlije iz srca svoju radost zbog poziva Milosrdne sestre sv. Križa i ponovi svoju molitvu za vjernost do konca. Liturgijska vremena bila su joj izvor nadahnuća za uvijek novi način predanja života u ruke Božje. A u središtu njezina duhovnog stremljenja bilo je sjedinjenje s Isusom u vršenju volje Božje. Isus u srcu!

Svaki je dan ponavljala obnovu zavjeta i svoje prikazanje Bogu te se svjesno, do zadnjega časa, pripremala za susret s nebeskim Zaručnikom. U poteškoćama visoke starosti i bolesti nije se tužila, a zadnji je dan još smogla snage pjevati pjesmu Majci Božjoj Bistričkoj!



Draga naša sestro Jona, svi tvoji zapisi, razgovori i molitve, kao i sve tvoje žrtve dočekale su te u Knjizi života, koju je danas otvorio Gospodar života i smrti na radost, vjerujemo, Nebeske Majke, naših utemeljitelja i naših susestara, kao i svih stanovnika Neba, kao svjedočanstvo da samo put Križa vodi u nebo!

Ti si sa sobom ponijela preko praga smrti sve ono što si u srcu njegovala za života. Stoga se nadamo da ne ćeš zaboraviti moliti za nas, da nas Gospodin obraduje zvanjima kakvo je bilo tvoje, i čvrsto zasadi drvo svoga Križa u Hrvatsku provinciju, kako bi ono i dalje svijetlilo naraštajima koji dolaze.

s. M. Blaženka Perković

Sestra Jona svojim sestrama Otišla sam iako je još uvijek ostalo stvari za vidjeti i raditi. Morala sam…

Nemojte plakati, drage moje sestre.

Budite sretne zbog svih godina koje smo provele zajedno. Dala sam vam svoju ljubav, a vi ste mi darovale sreću.

Zahvaljujem vam na ljubavi koju ste mi pokazivale, posebno kad sam bila stara i nemoć-na. Oprostite mi što je sve predugo trajalo.

Ako vam se hoće, možete i plakati, ali samo neko vrijeme. A onda neka se vaša tuga pre-tvori u radost, jer se samo na trenutak odvajamo. Blagoslivljajte sjećanja koja su u vašem srcu.

Budete li me trebale, pozovite me. Doći ću čak i ako me ne budete vidjele ili mogle dota-knuti. Bit ću uvijek blizu vas. Slušajte svoje srce i jasno ćete osjetiti slatkoću ljubavi koju ću vam pokazivati.

Kada dođe vrijeme da i vi pođete, dočekat ću vas, pozdraviti vas i reći vam: Dobro došle!

Zahvaljujem vam na ljubavi koju ste mi pokazivale i oprostite mi na mojim slabostima.

Život se nastavlja.

Moja je čežnja, drage moje sestre, velika kao more, i nigdje mira nemam osim u Bogu. On je moj život, On je moje sve.

Hvala vam, još jednom, za radost, za ljubav i za sve sretne dane. Htjela bih da nemate brige i da budete sretne. Uvijek ću moliti za vas i biti vaša sestra Jona.

Sestra Jona IsusuUvijek ću biti tu za Tebe jer si me naučio kako davati i voljetiIsuse, uvijek ću biti tu za tebe jer si me naučio voljeti.

Ti si jedini koji si me učio kako davati, a ne očekivati ništa zauzvrat.

Ti si me naučio da je ljubav davanje, da je ljubav praštanje.

Da za svakoga postoji ljubav.

Ti si bio moja bezuvjetna ljubav,

ti si taj koji mi je pokazao što je moje srce u stanju učiniti



i što moja ljubav može napraviti.

Bez tebe ja bih bila izgubljena, ne bih znala što je ljubav.

Pa kako onda da ne budem tu kada me zatrebaš?

Ovo je moj vječni zavjet tebi: uvijek ću biti tu kada me zatrebaš.

Isuse, uvijek ću biti Jona na koju možeš računati,

na koju se možeš osloniti.

Jona, u koju se možeš pouzdati.

Dokle god me imaš, nikada ne ćeš biti sam.

Tvoja će Jona biti uz tebe.

(Oba zapisa pročitao vlč. Antun Štefan kod sprovodnih obreda.)

Sestra PETROMILA, Stošija MAZIĆ

Rođena: 11. siječnja 1925.Prvi zavjeti: 28. travnja 1949.Umrla: 31. siječnja 2018.

Kada je naša draga sestra Petromila, ispraćajući prošli tjedan preminulu sestru Jonu, stavila na nju ruke i molila: Nemoj dugo čekati da dođeš po mene! - bio je to odjek vjere iz srca koje je čeznulo za susretom s Isusom, za kojega je živjela i koje-mu se nadala cijeli svoj životni vijek.

Toj vjeri nije Gospodin odolio, nego ju je brzo ispunio. Njezino čekanje na ko-načni poziv trajalo je nepuna tri dana. Preselila se tiho, u noći 31. siječnja, u 93.

godini života, ispraćena molitvom svojih susestara, te se pridružila sestri Joni i mnogim vjernim Milosrdnim sestrama sv. Križa.

Ovu je sestru Gospodin pozvao u zajednicu Milosrdnih sestara sv. Križa s dalekoga otoka Ugljana. U obitelji ratara Kuzmana Mazića i Matije-Marije rođ. Marcelić, u Preku, o. Ugljan, ugledala je 11. siječnja 1925. godine svjetlo dana djevojčica koja je na krštenju u Župi Gospe Ružarice u Preku 18. siječnja dobila ime Stošija. Iako se do kruha za obitelj dolazilo teškim težačkim radom, nisu roditelji zapuštali vjerski odgoj svojih devetero djece, od kojih je četvero otišlo u vječnost već u ranom djetinjstvu. Majčine vjerske pouke usijecale su se duboko u srce male Stoše, tako da je radost zbog dolaska Isusova u njezino srce u sv. Pričesti izražavala skakanjem od ra-dosti. U svojem veselom stilu pošla je u školu, ali joj se škola nije uvijek sviđala. Ponekad su učitelji bili strogi, pa ni kazne nisu izostajale. Stoga nije voljela školu. Ipak je kod kuće završila pučku školu.

A prva misao na odlazak u samostan javila se već u djetinjstvu, o čemu se nije ustručavala glasno govoriti. Roditelji nisu pokazivali zanimanje za njezino „pričanje” pa je i ona prestala o tome govoriti. Teške prilike



Drugoga svjetskog rata proživljavala je u izbjeglištvu, zajedno s obitelji, pod opasnom talijanskom okupacijom. Mislila sam da ne ćemo ostati živi, zapisala je.

U zreloj dobi, pitanje posvete života u samostanu tražilo je od nje odgovor i postalo je goruće kada je jedna kandidatica Milosrdnih sestara sv. Križa iz njihova mjesta došla u posjet zavičaju. Njoj je Stošija predstavila svoju želju i zanimala se za mogućnost dolaska u Samostan. „Nije ti u samostanu kao kod kuće, da možeš raditi što želiš”, rekla joj je kandidatica o životu za koji se Stošija zanimala. Ona se ipak nije dala pokolebati, nego je pošla s tom kandidaticom u sestarsku zajednicu u Herceg Novi, gdje je čekala poziv u kandidaturu, bude li ju ta zajednica preporučila. Nakon sedam mjeseci pozvana je Zagreb, gdje dopunjava naobrazbu u šestogodišnjoj školi, i potom u Đakovo, da bi sva sretna započela bližu redovničku pripravu. U novicijat je ušla 10. travnja 1948. godine, primivši redovničko ime sestra Petromila. Sljedeće godine položila je Prve zavjete. Iz svojega je djetinjstva, mladosti i rodnoga kraja ponijela duboku, zdravu i pravu pobožnost, čestitost, marljivost i veliku snagu duha. Na tim je zdravim temeljima nastavila izgrađivati svoj redovnički život.

Otvorene i spremne duše za sve pozive sestara poglavarica, krenula je poslije zavjeta na put Milosrdne sestre sv. Križa. Najprije je pošla u Porat, o. Krk, gdje se vrlo dobro snašla u obradi vrta. Nakon tri godine pozvana je u Đakovo (1953.-1955.) da privatno polažući ispite dopuni svoju osnovnoškolsku izobrazbu. Tu se potom pri-premila za službu bolesnicima u našoj Bolničkoj školi, koja je u to vrijeme djelovala u Provincijalnoj kući u Đakovu, u posebnim prilikama poratnoga vremena. Te su okolnosti bile uzrokom odlaska naših priuče-nih sestara bolničarki u daleko Skopje, gdje ih je vojna bolnica dočekala objeručke. Tamo je upućena i sestra Petromila. U gradu na Vardaru, u okolnostima katoličke dijaspore i stranoga jezika, mlada je sestra s puno zauzete dobrohotnosti nastojala pomoći bolesnicima, bez obzira na vjeru i narodnost, te se u tom služenju nije umarala niti se je dala nadmašiti. Tu je ostala samo godinu dana. Istim je marom nastavila raditi u Srijemskoj Mitrovici (1958.-1985.), gdje je također ostala u sjećanju kao požrtvovna njegovateljica bolesnih. Ondje ostaje nakon umirovljenja kao njegovateljica devet bolesnih starica u privatnim kućama. Sve ih je dopratila do njihova prijelaza u vječnost. Posvuda i sve do konca života potvrdila je ocjenu re-dovničkih odgojiteljica, koje su je prosudile kao uslužnu, požrtvovnu i savjesnu. U službi bolesnika njezina je narav pronašla sebe, a bolnica je u Sr. Mitrovici vidjela njezinu spremnost za svaki posao, njezinu savjesnost i sigurnost u ono što je činila. Tako je jednom, u svojoj jednostavnosti i poniznosti, poslušala liječnika koji je tražio da ponovi pretragu za određivanje krvne grupe, uz primjedbu: Ponovit ću, ali sam sigurna da je točno ovo što sam prvi put napravila. I bilo je točno. Poštovanje prema njoj i prema svim sestrama, te sigurnost liječnika u njezin posao time je još viša porasla. Njezino osnovno obilježje bila je redovnička poslušnost, pobožnost i požrtvovnost. U Srijemskoj Mitrovici sjećali su se još dugo godina poslije njezina odlaska sestre Petromile kao „dobre, dobrohotne i nesebične časne sestre”.

Nakon završene službe u bolnicama (1955.-1985.), stigla je sestra Petromila u našu kuću u Zagrebu, Vr-hovac 43, ali ne zato da bi uživala u umirovljeničkim danima, nego da na nov način nastavi svoje služenje bolesnima i potrebitima: u privatnoj dvorbi bolesnika. Gotovo deset godina išla je u pomoć bolesnima u privatne kuće diljem Zagreba. Kad više nije mogla odlaziti u pomoć ljudima izvan kuće, posluživala je s puno ljubavi i razumijevanja susestre slabije od sebe, bila je kod pripreme variva, pomagala je u vrtu ili je pak vrijednim rukama još kačkala lijepe tabletiće, slušajući usput Katolički radio ili Radio Mariju, da bi zajednici prenijela ono što je lijepoga čula. Ona se nije ustručavala započinjati duhovne teme. Veliki joj je križ zadavao oslabljeni sluh. Taj je nedostatak nadoknađivala čitajući tumačenja nedjeljnih čitanja te uranjajući u otajstvo od kojega je živjela njezina predanost Bogu i zajednici. A nije joj bilo teško, tije-kom propovijedi ili predavanja u duhovnim vježbama, stajati pod zvučnikom tijekom cijeloga predavanja ili propovijedi, kako bi što bolje razumjela pouku ili tumačenje odlomka Sv. pisma. Živo se zanimala za događanja u Provinciji i Družbi i iskreno se radovala svakoj novoj kandidatici kao Božjemu daru i znaku da Bog na nas misli. Do u duboku starost resilo ju je bistro pamćenje i zdravo prosuđivanje događaja. Pa



i kada ne bi čula o čemu je riječ, znala je, po gestama govornika, prepoznati je li riječ o Bogu ili o njoj samoj.

U zajednicu bolesnih sestara „Marijin dom” na Vrhovcu prešla je 2002. godine, zajedno s bolesnom sestrom Seforom, kojoj je s puno ljubavi služila i dopratila ju je do njezina prijelaza u vječnost. Njezina svjesna priprava na susret sa Zaručnikom nastavila se po malim službama u zajednici i dnevnom moli-tvom pred Presvetim; svaki je dan adorirala s Božjom riječi u ruci. Ona je voljela Isusa i voljela je sve svoje sestre.

Draga naša sestro Petromila, Presveto Srce Isusovo, čiji te je lik raširenih ruku dočekao na samostanskoj por-ti prije 72 godine, vjerujemo da te je sada zagrlilo i dočekalo riječima: Dođi blagoslovljena Oca mojega! Jer, ... oboljeh i pohodila si me (usp. Mt 25, 36). A ti si danas, na blagdan posvećenoga života, kao toliko puta u svojem dugom životu, s upaljenom svjetiljkom, obasjana Svjetlom, uz kliktaj srca obnovila Njemu svoje prikazanje i posvetu: Sad otpuštaš slugu svoga ... jer vidješe oči moje... I ušla si u radost Gospodara svojega.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila joj!s. M. Blaženka Perković

Sestra ERMINA, Kate CELEBRINI

Rođena: 3. travnja 1924.Prvi zavjeti: 11. travnja 1945.Umrla: 2. veljače 2018.

Na blagdan Svijećnice, blagdan posvećenoga života, još je jedan Bogu posvećeni život u našoj zajednici dovršio svoju posvetu na ovome svijetu i nastavio slavlje u vječnosti.

U 94. godini života i 73. godini zavjeta preselila se naša sestra Ermina tiho, usred dana, u vječni život. Na današnji je blagdan mnogo puta u svojem dugom životu, s upaljenom svijećom, obnavljala svoje prikazanje i posvetu, da bi se danas ispunio

Šimunov hvalospjev dana: Sad otpuštaš slugu svoga…, jer vidješe oči moje spasenje tvoje!Otok Krk na sjevernom Jadranu okruženje je njezina djetinjstva. Sve do novijega procvata turizma na našim

otocima jedva se znalo za malo mjesto Porat na o. Krku. Do tada su ljudi toga dijela naše Domovine jeli ribarski i ratarski kruh sa sedam kora, kako bi rekao naš narod. Ali kako tvrd bijaše kruh, tako tvrda bijaše i vjera toga našeg primorskog ratara i ribara, a brojna djeca u obiteljima svjedoci su toga sve do danas. U obitelji Miroslava Celebrinija i Marije rođene Radić, u Portu, šestero je djece učilo od rana moliti i raditi te živjeti kršćanski i u strahu Božjemu. Kao drugo dijete od šestero braće i sestara rodila se 2. travnja 1924. godine djevojčica koja je krštena u Župi sv. Apolinarija u Dubašnici i dobila ime Kate. Njezino djetinjstvo teklo je uobičajeno sve do polaska u školu, koja je bila u selu Bogović. U školi je bila i priprema za Prvu sv. Pričest koje se sjeća kao naj-radosnijega dana u životu. Uz male pomoći oko mlađe braće, Kate je rado promatrala svoje divno more i njegov čar, napose o zalasku sunca. Ali radost djetinjstva pomutila je iznenadna smrt majke, kada je Kate bila u trećem



razredu pučke škole. Bol, koju je tada doživjela, usjekla joj se duboko u srce i nosila ju je u duši gotovo cijeli život. Mlađu braću i sestre uzele su tete u svoje obitelji, a Kate je sa starijim bratom ostala uz oca. Prihvatila se kućnih poslova, u koje su je upućivale dobre susjede, te je nakon kraćega prekida nastavila sa školom. U selu je susretala časne sestre različitih Družbi - sestre sv. Vinka, Milosrdne sv. Križa kao i sestre Srca Isusova koje su prosile za siromašnu djecu. One su u njoj probudile želju da se posveti Bogu. Tu je svoju želju izrekla ocu. Otac je najprije bio nesklon ispuniti joj želju, ali ju je ipak, nakon nekog vremena, poslao u Split k sestrama franjev-kama u školu, gdje se još više učvrstila u zvanju. Pored sestara franjevki, čula je ona i za Milosrdne sestre sv. Križa u Đakovu, o kojima su pričale dvije kandidatice iz Svetoga Vida. Tako se odlučila javiti u daleko Đakovo gdje je primljena u kandidaturu 1940. godine. Na oblačenju, pri ulasku u novicijat 1944. godine, dobiva redov-ničko ime sestra Ermina, a svoju je odluku da živi život Milosrdne sestre sv. Križa potvrdila Prvim zavjetima 1945. godine.

Da bi se osposobila za rad u bolnici, uputile su je sestre poglavarice u samostansku bolničku školu u Đakovu, a potom je poslušnost šalje u samaritansku službu. Najprije se uključila u rad sa susestrama na Rebru, koje su je uvodile u praktični dio njege bolesnika.

Zatim je od 1948. do 1951. godine bila u bolnici u Vukovaru i Sl. Brodu. Kako se tada u bolnicama otpuštalo sestre, nije bilo lako dobiti trajno zaposlenje. Tako se sestra Ermina od 1951. do 1953. godine našla u bolnici u Knez Selu, prihvaćajući se različitih poslova. Budući da je sestrama u njezinu rodnom Portu u ono poratno doba prijetio izgon, ako nisu rodom iz toga mjesta, poslale su sestre poglavarice sestru Erminu onamo kako bi ostanak sestara u Portu bio sigurniji. Kad se bura oko protjerivanja sestara ondje stišala, opet je ona bila spremna slijediti poslušnost. Ona ju je odvela u bolnicu u Stari Bar, u Crnu Goru, gdje su objeručke primali sestre koje su hrvatske bolnice otpuštale, najčešće zato što nisu htjele odložiti svoje redovničko odijelo, a ponekad i napustiti sveto zvanje.

Put milosrdne ljubavi započela je sestra Ermina u Starom Baru 1954. godine, u služenju na dječjem odjelu. Za njegu bolesne djece bila je kao stvorena. Malena rastom, živahna i okretna, tu je doživljavala radost i uspjeh, a njezine su plave oči iskrile od sreće, osobito onda kada su se izliječena djeca vraćala zdrava svojim domovima. Njezina ćud, nalik ćudi malenih, koju nam je Krist stavio za uzor, došla je do izražaja u lakom rješavanju nes-porazuma i dobroj suradnji s osobljem, napose kao voditeljica dječjega odjela, u raspoređivanju posla, vođenju ljekarne i tomu sličnih zaduženja. I u sestarskoj zajednici djelovala je ugodno kad je svojom vedrinom i spre-mnošću na šalu znala blažiti razne teškoće. Kad ju je skučeni stambeni prostor sestara podsjećao na „sprešane sardine”, te izazivao smijeh, lakše su se podnosile teškoće u kojima su sestre živjele i radile. U Baru je ostala 30 godina - cijeli radni vijek - i dočekala je 1985. godine mirovinu.

Nakon umirovljenja, smjela je tri mjeseca dvoriti bolesnoga ujaka, svećenika fra Teofila Radića, TOR, na Krku. Nakon njegove smrti ostala je u sestarskoj kući u Sv. Vidu, o. Krk, i posvetila se rado čuvanju djece dok su im roditelji bili na poslu. Tako je i ondje više generacija malenih prošlo kroz „vrtić” sestre Ermine. Konačno je 1995. godine morala odustati od toga omiljenog posla zbog bolesti srca. Prešla je u samostan u Zagreb, Vrhovac 43, da se ondje liječi.

Osobitost sestre Ermine bila je ta što je uvijek i svagdje nastojala služiti Gospodinu u veselju, kako kaže psal-mist, a da pritom nije štedjela svoje snage. Znala je i na bolesničkom odjelu pronaći nove mogućnosti da na svoj način slavi dobroga Boga i razveseli susestre. Vrijeme koristim pletući male ukrase, moleći i pjevajući veličam nebeskoga Zaručnika svojim redovničkim životom; iz dana u dan sve sam pripravnija za susret s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, s Blaženom Djevicom Marijom i s našim utemeljiteljima, te sa svojim pokojnicima, piše ona u svojem Životopisu. U zajednici je obavljala male službice do 2010. godine, a potom je i sama postala potrebita pomoći sestara.

Budući da je oporavak, nakon slomljenoga kuka 2013. godine, tekao polako, njega, koju je tada trebala, mogla joj je biti pružena na bolesničkom katu u provincijalnoj kući, kamo je potom i premještena. Bio je to za



nju novi početak i ne baš tako lagan. Tu se susret, za kojim je čeznula, i nebo, kojemu se radovala, približio i dogodio na blagdan Prikazanja Gospodinova.

Draga naša sestro Ermina, ti si svoj život Milosrdne sestre sv. Križa darovala u služenju malenima i u njima si primala i liječila Isusa, slijedeći njegovu riječ: I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima (Mt 18, 5). Vjerujemo i nadamo se da je Isus sada tebe primio u svoje društvo i u društvo dječice o kojima reče da je njihovo kraljevstvo nebesko (usp. Mt 19, 14).

Gospodine Isuse, budi joj punina radosti vječne!s. M. Blaženka Perković

In memoriam o. Ivanu Cebulskom, SVD

U samostanu Nysa, samostanu misionara Družbe Božje Riječi, poznatijih kao verbita, samostanu koji se nalazi na jugu Poljske, 15. siječnja 2018. godine blago je u Gospodinu preminuo o. Ivan Cebulski, u 86. godini života, 64. redovništva i 58. godini svećeništva. Sprovod je bio 22. siječnja, nakon svete mise u 12 sati, na samostanskom groblju u Nysi. Na sprovodu su prisustvovale s. M. Helena Šajbl, provincijalna savjetnica i s. M. Suzana Babić, kućna poglavarica zajednice sestara na Vrhovcu.

Pater Ivan, kako smo ga zvali, rođen je 8. listopada 1932. godine u gradu Wy-goda, biskupija Poznan, Poljska. Za svećenika je zaređen 1960. godine. Nakon pet godina rada u pastoralu odlazi 1965. godine u Rim gdje je 1969. godine doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Vrativši se u Poljsku radio je na fakultetu kao

profesor dogmatike. Uz to je vršio službu magistra novaka i bio član provincijalnoga vijeća. Od 1972. do 1982. godine bio je član Generalnoga vijeća Družbe Božje riječi u Rimu.

U Zagreb dolazi 1982. godine, u prosincu, gdje ostaje 30 godina, do 2012. godine. U našoj samostanskoj kapeli na Vrhovcu obavljao je redovita liturgijska slavlja, a išao je također i dugi niz godina k sestrama Klanja-teljicama Krvi Kristove na Tuškanac. Dolazio je i u Đakovo kao voditelj duhovnih vježbi, bio je prisutan i na radijskim emisijama kao navjestitelj Božje riječi. Pisao je propovijedi i izdao tri sveska nedjeljnih propovijedi za god. A, B i C. Izdavao je i dugi niz godina 12-lisni misijski kalendar te je i na taj način promicao misijski duh i rad. Surađivao je s mnogim župnicima i prijateljima misija.

Ostavio je u mnogima od nas, koje smo ga poznavale, dubok trag istinskoga i zauzetoga svećenika i redov-nika. Uvijek je bio spreman, i po vrućini, i po lošem vremenu, doći u samostan na Vrhovcu, kad god je nešto trebalo. Bio je djelitelj sakramenata, propovjednik, držao nam je egzorte, živio je s nama i dijelio našu svag-dašnjicu. Na njega se uvijek moglo računati. Točan i savjestan, dobro se uklopio u našu kulturu i rado je dijelio svoje životno iskustvo i znanje, kad ga je tko tražio.

Neka mu Gospodin, koji ga je našao kao vjernoga slugu, bude plaća za sav trud i napor u radu u njegovu vinogradu, a mi molimo za pokoj njegove duše.

s. M. Augustina Dominković



Lucija Kovačević – majka sestre Jelene Kovačević

Rođena je u selu Priština kod Teslića, župa Bežlja, 9. studenog 1929. godine, kao četvrto dijete oca Franje i majke Kate. Živjela je sretno djetinjstvo, uz pobožnu i vrijednu majku i oca. Kuća im je bila daleko od crkve, ali to ju nije priječilo da, s ostalim ukućanima, redovito ide na nedjeljnu sv. misu. Bila je članica zajednice križari-ca, koje je vodio vlč. Benković. Tu je stekla dobre temelje kršćanskoga života i smisao za požrtvovnost, što je došlo do izražaja u načinu sklapanja sakramenta ženidbe. Bog je vodio ovu vrlo nadarenu djevojčicu i djevojku, mnogostruko obdarenu.

Zaručila se kao djevojka za voljenoga mladića. Kanila je s njim ući u brak. Međutim, dogodilo se da su čet-nici ubili načelnika sela, a ubrzo nakon toga umrla mu je supruga. Ostalo je njihovih šestero djece siročadi, s najstarijim sinom Jagom. Njegova ju je rodbina zamolila da se uda za Jagu. To je za nju bilo veliko iskušenje. Razvrgnula je zaruke i pošla za Jagu. Prihvatila je njega i njegovu braću i sestre. Bila je svjesna da je to pretežak križ koji sama ne će moći iznijeti. Kao vjernica stajala je čvrsto uz Križ Kristov, euharistiju i Mariju. Tako je odgajala i nas, svoju djecu. Sa svojim mužem imala je dvanaestero djece: 8 sinova i 4 kćeri, od kojih su dvije redovnice: Kata, s. Adelina (Klanjateljica Krvi Kristove) i Marija, s. Jelena (Milosrdna sestra sv. Križa).

Od nas je zahtijevala bogobojaznost, poštenje, radinost i slogu. Nama je ostavila primjer kako nas vrijeme ne može pregaziti i kako naš duh ne može ostarjeti. Kada su se nastanili u Hrvatskom zagorju, zbog Domovinskoga rata, imala je vremena za sebe i naučila se služiti internetom, te je, kako kaže, uz najbolje duhovnike obavljala seminare u svojoj sobi, uz nagovore fra Zvjezdana Linića, Tomislava Ivančića, Marija Knezovića i drugih. Mno-go je čitala, izrađivala ručni rad, a kućanske poslove obavljala je do zadnjega sata života. Umrla je u nedjelju, dok je zvonilo Pozdravljenje - Anđeo Gospodnji, koje je sa svojim mužem godinama zajedno molila.

Draga naša mama, dragi naš tata!Sutra, 23. studenoga, navršava se 69 godina od sklapanja bračnoga saveza između vas dvoje. Bez obzira što

uoči tako veličanstvenoga dana stojimo pred otvorenim grobom, u koji ćemo položiti tijelo naše drage mame, mi, ispunjeni tugom i ponosom, slavimo ovu godišnjicu. U Kristu ste zajedništvo utemeljili, živjeli i nastavit ćete ga živjeti u vječnosti.

Draga naša mama, jučer nas je tata okupio, htijući nam izreći koliko te je uvijek ljubio i poštivao. Rekao nam je da si ti spasila njegov život. Prije četrdeset godina u Đakovu je na groblju ugledao natpis na dječjem grobu, zapamtio ga je i u srcu nosio do danas. Dao nam je zadatak da taj natpis uklešemo na tvoj spomenik: SVIDJELO SE DRAGOM BOGU DA OKITI RAJ I UZEO NAŠU DRAGU MAMU U SVOJ LIJEPI ZAGRLJAJ!

Tvoj hod po ovoj Dolini suza, kako si uvijek nazivala ovu zemlju, započeo je na Terziću brdu u Bosni prije 88 godina, a završava danas, ovdje, u lijepom Hrvatskom zagorju. Na tvoju izričitu želju, tvoje zemne ostatke položit ćemo ovdje, u ovaj komad hrvatske zemlje, posaditi kao lozu spasa, kako te davno nazvao Luka Depolo u članku Glasa Koncila, u rubrici Braća naša zaboravljena.

Milosrdni Isuse, budi joj vječna radost i nagrada.s. Jelena Kovačević



Documents

List ilosrdnih sestara sv. ri aM K ž - God. XXXIX., br. …...ondje gdje se susrećemo sa samim sobom. U toj se dubini otvaramo susretu s Bogom. Tu postajemo svjesne svojih odnosa