Upload
adela-viktoria-vuckovic
View
74
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
Sveučilište u Zadru
Odjel za arheologiju Prof.dr.sc: Sineva Kukoč
Martina Čelhar, prof
LJUDI U BRONČANOM DOBU Kolegij: Brončano doba
Zadar, 1.12.2011, student: Adela Vučković
0
Zbog očitog manjka osobnih informacija koje su dostupne o ljudima iz brončanog doba, ipak
se puno toga može saznati iz ljudskih skeletnih ostataka u grobovima, samom opisu ljudi te
ostatcima njihove odjeće i ukrasa. U ovom seminaru bavit ćemo se nekim dokazima koji daju
informaciju o ljudima iz tog vremena.
Izgled ljudi i nošnja
Što se tiče same građe, tu nam jako dobro mogu poslužiti skeletni ostatci prema kojima se
može vidjeti stas i robusnost osobe te neka morfološka obilježja kao forma glave. Osim vrlo
poznatog primjera Ötzija sama rekonstrukcija lica dosad nije imala velikog utjecaja na ljude
ovog vremena.
Umjetnički opisi ljudi su prilično nesigurni jer naturalizam u to vrijeme nije bio česta pojava
te su sve te figurnie prikazane jednako a to je teško bilo zamisliti da su tako i izgledali. Gdje
ima dokaza o raznom nakitu kao prstenje, narukvice i ogrlice ili kacige, može se vidjeti da
njihov stas nije bio puno drugačiji od današnjeg te čak da je bilo manje različitosti među
njima nego što je to danas.
Sardinijske figurice daju jedan od najživotopisnijih prikaza brončanodobnih ljudi. Tu ima
raznih prikaza muškaraca, ratnika, pastira te što je još bitnije i žena koje nisu česta pojava u
umjetnosti skulptura tog doba.
Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze
Age, str.370
Kod same odjeće za rekonstrukciju služe ostatci ili čak cijele preživjele haljine (sl.dolje),
naprave koje su držale odjeću zajedno kao fibule, gumbi i igle kao i umjetnički prikazi u 2 ili
1
3 dimenzije. Ukrasi koji su ukrašavali određeni dio tijela čine najbolji pojedinačni dokaz o
odjeći.
Slika preuzeta iz A.F.Harding – Eurpoeian Societies In
Bronze Age, str.371
Prikazi ženskih figurina (sl.dolje) daju također dobar izvor informacija o odjeći. Kratka
prugasta suknja na figurinama iz Srbije i Mađarske je česti prikaz te izgleda da nisu nosile
puno više odjeće, no imale su puno ukrasa ali je također moguće da figurine predstavljaju opis
odjeće za posebne aktivnosti, a ne za svaki dan. Ove figurine također upućuju na to da je
njihova kosa bila složena u frizuru i držana na mjestu sa trakom ili mrežicom.
Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age,
str.373
2
Opis kamene ujemtnosti je nejasan u vezi toga što su ljudi nosili jer su obično samo kacige i
štitovi jasno prikazani . Kao što je pozanto iz nalaza Ötzija, brončanodobni ljudi su također
prakticirali tetovaže. Na kamenim prikazima ili drugim umjetnostima moguće čak i prikazuju
ukrase na tijelu te vrste, ali u osnovi tih prikaza u brončanom dobu nema.
No, s druge strane ima puno nalaza raznih ukrasa iz gorbova . Bitno je znati da li su ti ukrasi
korišteni nasumce ili je to bilo u svrhu strukturalne mode, kao npr. jesu li postojala određena
pravila kao koji su ukrasi primjereni kojim ljudima i okolnostima a naročito, jesu li postojali
određeni skupovi grupa ukrasa koji su išli zajedno i koji su smatrani primjerenima određenim
situacijama. Različite skupine ukrasa označavali su muškarce i žene, a njihov je skup varirao
u različitim periodima brončanog doba. Npr. u periodu 2 pločica remena bila je često
prikazana kao tutulus ( kružan brončani ukras) koja je bila kombinirana sa narukvicama i
ogrlicama spiralnog oblika ili u periodu 4 je fibula sa narukvicom spiralnog oblika ili viseća
sunčana lađa (ukras) koja je bila kombinirana sa jednom ili više pojasnih pločica, fibulom ili
ogrlicom prstenastog oblika.
Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age,
str.375
Nalazi u Kytlicovi pokazali su da se određeni ukrasi stavljaju na pokojnika. Što se prije
interpretiralo kao samo narukvica u inceneracijaskim grobovima, sada se može gledati kao
skupina ukrasa koji imaju kronološku i simboličnu vrijednost. Ima zanimljiva studija koja
proučava pojavljivanje ukrasa u grobovima žena iz jedne kulturne grupe u drugoj te tu pojavu
objašnjava kao posljedicu međukulturalnog braka. U Grunderfeldu, Bavariji u nađenim
grobovima vidi se da se i sama glava ukrašavala raznim ukrasima. Nađene su spiralno
oblikovane žice koje su formirale dijademu (slika dolje).
3
Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies in Bronze Age, str.377
U ovom malom groblju nejasno se vidi da li individue ovdje pokopane nisu bili obični
ljudi.To može, moguće, samo predstavljati neku lokalnu varijantu. Ono što je sigurno je da u
raznim fazama brončanog doba, su postojala pravila kroz koja su individue izražavale svoju,
ali i kulturnu pripadnost.
Smrtnost, zdravlje i životni vijek
Kao i mnoge prapovijesne populacije, ljudi iz brončanog doba nisu dugo živjeli. Bolesti, bilo
kronične, kao artritis, ili epidemija, kao virusna infekcija, sigurno su bile prisutne u svim
razdobljima i mjestima. Studije na temu smrtosti jasno pokazuju da je prenatalna i dojenačka
smrtnost bila vrlo visoka kao i dječja. Oni koji su preživjeli do svojih tinejdžerskih godina
imali su velike šanse preživljavanja do odraslih godina, ali kada navrše 35, njhove šanse su se
rapidno smanjivale. Ljudi stariji od 45 su bili jako rijetki (slika dolje).
4
Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age, str.379
Ove se brojke odnose samo na mjesta na kojima je bila prakticirana inhumacija tako da to
isključuje veliki broj drugih područja. Najviše ovih studija napravljeno je na području
centralne Europe. U kontrastu, ima jako malo kasnobrončanih grobova proučavanih na ovaj
način zato što je prevladavala uglavnom inceneracija. S obzirom na učestalost bolesti,
kvaliteta života sigurno je u mnogim slučajevima morala biti niska. Npr. oni sa kroničnim
artritisom bili su stalno u bolovima i ovisni o drugim stanovnicima. Čak i sam zubni karijes je
uzrokovao stalne bolove, dok je zubni apsces (gnojni čir oko korijena zuba) mogao biti i
smrtonosan. Nema sumnje da je tolerancija boli brončanodobnih ljudi bila veća nego kod
većine današnjih. Pošto su trpili velike bolove morali su postojati kućni lijekovi i opijati.
Veliki broj biljnih i homoepatskih (koristi snagu ljudskog tijela da se sam ozdravi) lijekova
bio je dostupan, neki od njih su čak i bili efektivni. Halucinogena i alkoholna pića su
vjerojatno bila korištena, onda kao i sada, da se olakša fizička ili mentalna bol. Kirurgija, u
okviru trepanacije (vrsta bušenja lubanje) je bila često prakticirana (slika dolje).
Ovo se koristilo da bi se došlo do mozga i ostalih unutarnjih organa uslijed velikih bolova i
mentalne bolesti. Teško je zamisliti da bi itko imao koristi od ovakve operacije, obavljena
bez anestetika i kontrole infekcije, ali postoje dokazi na lubanjama da je kost već počela
5
zarastati. Ostali primjeri patoloških značajki su spina bifida (rascjepljena kralježnica), artritis,
osteomijelitis, itd.
Pretpostavke o populaciji i demografija
Brončanodobne kulture, prema današnijm mjerilima, su bile male, o čemu svjedoče i opseg
naselja i veličina groblja. Da bi se odredio broj stanovnika nekog naselja koriste se grobovi
gdje se pokapaju obitelji. Tako npr. u Velikog Grudi imamo groblje sa 28-35 individua što
predstavlja naselje ili 6 obitelji sa 5-6 individua u svakoj što znači da je groblje bilo u upotrebi
oko 80 godina. Iz ovoga je vidljivo da je veličina grupe na jednom području u ranom i
srednjem brončanom dobu brojala samo nekoliko desetaka stanovnika, dok u kasnom
brončanom dobu u centralnoj Europi taj broj se podiže na nekoliko stotina. Razne metode su
uoptrijebljene da bi se procijenila veličina populacije na većem području, kao npr. plemensko
područje. Ako se uzme hipotetska brojka od 10 ljudi na km2 na svakih 350 km2, uzimajući u
obzir da je samo dio populacije bio pokopan u humku (1 na 44), gustoća humka bi bila 3 na
km2 i bili bi sagrađeni brzinom od 1.44 po generaciji. Ako se pretpostavi da se u humku
nalaze 3 pokopa dolazi se do brojke od 155 do 465 individua na 60 km2. Ove brojke su jako
nesigurne i samo rezultati sa područja sa boljom prezervacijom humaka će im omogućiti
testiranje. Slični prinicipi su bili upotrijebljeni i na području Terramare regije na sjeveru
Italije gdje je populacija u srednje bronačanom dubu 2 brojala 18,000 ljudi, u srednje
brončanom dobu 3 brojka je porasla na 29,000, a u kasno brončanom dobu ta brojka je
iznosila 31,000.
Ovo su sve samo pretpostavke, temeljene na gustoći populacije i broju naselja koji su
postojali u isto vrijeme, ali oni ipak daju početnu točku za pristup ovakvom problemu. Na
kraju kasnog brončanog doba centralna Europa je vjerojatno brojala nekoliko milijuna ljudi.
Iz tog razloga nije iznenađujuće da broj nalazišta i spomenika brončanog doba ima u izobilju
ili da ostatci pokojnika iz ovog perioda se učestalo pojavljuju.
Genetsko podrijetlo
U ovom vremenskom razdoblju posebna se pozornost podaje ljudima koji su pripadali kulturi
polja sa žarama zbog toga što imaju velike razlike u obliku lubanje od neolitičkih populacija.
Te razlike su podupirale ideju da su pripadnici kpž-a bili nametljivi novopridošlice na
europskom kontinentu. Iako su u novije vrijeme te interpretacije rjeđe, još uvijek mnogi
6
antropolozi po izgledu lubanje smještaju te ljude u razne grupe (nordijski, mediteranski...). Ali
većina cemeterija sadrži razne tipove keramike pa danas te fizičke karakteristike se
interpretiraju kao vrlo nesigurne. Istraživanja u Njemačkoj ukazuju na to da lubanje
brončanodobnih kultura nemaju toliko razlike od prehistorijskih na istom području u
razdoblju od ranog neolitika da rane broce. Samo se pripadnici kpž-a razlikuju, a to je moguće
zbog prirodnog procesa. Hoće li moderne tehnologije kao DNA analiza riješiti ovaj problem,
još se mora vidjeti. Analiza kostiju mogla bi dati odgovore na prehranu i namirnice, iako se
nada da će to riješiti i neke druge, općenitije probleme u brončanom dobu.
Zaključak
Sama frustracija zbog nedovoljnog broja dokaza o individuama u brončanom dobu donekle je
umanjena velikom količinom nađenih skeleta kao i artefakta „privatnog“ karaktera. Ironično
je kako se ponekad može odrediti godina, čak i mjesec u kojem je neka osoba umrla, ali ne i
njegovo/njeno ime te kako su izgledali. No bez obzira na to studije fizionomije
brončanodobnih ljudi su opširne i pokazuju potencijal za budućnost.
7
Literatura
A. F. Harding – European Societies in the Bronze Age, Cambridge, 1999
8