Luka Matić, Demian Papo (Ur.) Sveučilište, Filozofija, Obrazovne Politike. Knjižica Sažetaka 4. Studentskog Filozofskog Simpozija. Osijek 8.-9. Svibnja 2014

Filozofski fakultet Sveuilita Josipa

Jurja Strossmayera u Osijeku

SVEUILITE, FILOZOFIJA,

OBRAZOVNE POLITIKE

4. studentski filozofski simpozij

Udruge studenata filozofije logOS, Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta

Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Hrvatskog filozofskog drutva

Osijek, 8. i 9. svibnja 2014.

IZDAVA

Filozofski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

ZA IZDAVAA

Ana Pintari

UREDNICI Luka Mati i Demian Papo

LEKTURA I KOREKTURA Programski Odbor simpozija

PRIJELOM TEKSTA

Ivan Neak

AUTOR FOTOGRAFIJE NA KORICAMA Ivan Klindi (www.ivanklindic.info)

DIZAJN KORICA

Danijel Jaki

TISAK Tiskara i knjigovenica Filozofskog

fakulteta u Osijeku i Gradska tiskara Osijek d. d.

NAKLADA 250 primjeraka

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Gradske i sveuiline

knjinice Osijek pod brojem 131101064

ISBN 978-953-314-066-7

POKROVITELJI SIMPOZIJA

Osjeko-baranjska upanija

Grad Osijek

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

ODRAVANJE SIMPOZIJA POTPOMOGLI SU

Gradski prijevoz putnika d.o.o. Osijek

Turistika zajednica Grada Osijeka

Z a h v a l e

Ovaj simpozij bilo bi nemogue odrati bez materijalne podrke

pokrovitelj, stoga zahvaljujemo: Osjeko-baranjskoj upaniji i upanu prof. dr. sc. Vladimiru iljagiu, Gradu Osijeku i gradonaeniku Ivanu Vrkiu, Sveuilitu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i rektoru prof. dr. sc. eljku Turkalju, Filozofskom fakultetu Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera, Grad-skom prijevozu putnika d.o.o te Turistikoj zajednici Grada Osijeka.

Ovaj simpozij bilo bi nemogue organizirati bez prethodnog isku-stva, stoga zahvaljujemo Odsjeku za filozofiju te nastavnicima prof. dr. sc. eljku Senkoviu, koji je vodio simpozij Etike teme (2011), prof. dr. sc. Marijanu Krivaku, koji je vodio simpozij Filmozofija (2012) te dr. sc. Martini eelj i dr. sc. Ivanu Stubliu, koji su prilikom organizacije ovoga simpozija bili posrednici u komunikaciji s naim matinim Odsjekom.

Nadalje, zahvaljujemo prof. dr. sc. Vladimiru Jelkiu, predsjedniku Hrvatskog filozofskog drutva, i prof. dr. sc. Hrvoju Juriu, administrativ-nom tajniku Hrvatskog filozofskog drutva, koji su prepoznali ovaj na pro-jekt i osigurali mu potporu naeg strukovnog udruenja.

Zatim, zahvaljujemo tajnici dekanice Filozofskog fakulteta Kristini Kovaevi, koja je svojom poduzetnou doprinijela naoj produktivnosti tijekom organizacije, te prodekanici za znanost i meunarodnu suradnju prof. dr. sc. Mariji Omazi, koja je svojim strunim savjetima nastojala pre-venirati mogue propuste u organizaciji.

Uz sve ve navedene, zahvaljujemo i Ivanu Neaku koji je ovu knji-icu grafiki pripremio, Danijelu Jakiu koji je dizajnirao naslovnicu te Ivanu Klindiu koji nam je ustupio svoju fotografiju da ju iskoristimo za naslovnicu.

Naposljetku, najveu zahvalu elimo izraziti dvjema osobama koje su odravanju ovoga simpozija pruili najveu podrku. Prije svega, zahvalju-jemo naoj dekanici, prof. dr. sc. Ani Pintari, na materijalnoj i moralnoj po-drci koju je pruala svim naim aktivnostima u posljednjih godinu dana. Doc. dr. sc. Davoru Baliu najvea hvala zbog toga to nam je, pri organiza-ciji simpozija Hrvatska filozofska batina (2013), ukazao neizmjerno po-vjerenje time to nas je uvrstio u Organizacijski i Programski odbor, nauio nas zanatu organiziranja simpozija i znanstvenom radu uope, podnosio i is-pravljao nae poetnike greke te nam, istovremeno, neumorno pruao po-drku.

SVEUILITE, FILOZOFIJA, OBRAZOVNE POLITIKE


Udruge studenata filozofije logOS, Odsjeka za filozofiju

Filozofskog fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Hrvatskog filozofskog drutva

S A D R A J Zahvale ........................................................................................................... 4 Organizacijski i Programski odbor simpozija ............................................ 6 Uvod ................................................................................................................ 7 LUKA MATI, DEMIAN PAPO, Uz temu: Sveuilite, filozofija, obrazovne politike ..................................................................................... 9 Program simpozija ....................................................................................... 15 Saeci izlaganja ............................................................................................. 21 Prikaz dosadanjih triju studentskih filozofskih simpozija ...................... 59 SLAVEN LENDI, Studentski filozofski simpozij Etike teme ............ 61 SLAVEN LENDI, II. studentski filozofski simpozij Filmozofija ........ 65 DEMIAN PAPO, HRVOJE POTLIMBRZOVI, .. 69 Adresar izlagaa ............................................................................................ 75

ORGANIZACIJSKI ODBOR SIMPOZIJA Demian Papo (predsjednik)

Ana Grgi

Barbara Horvat

Marijana Josipovi

Denis Jurkovi

Luka Mati

Nikolina Mijatovi

Hrvoje Potlimbrzovi

Damir Sekuli

Ivan Stubli

Marina oki

Luka Zuci

Martina eelj

-----------------------------------------------------

PROGRAMSKI ODBOR SIMPOZIJA

Luka Mati (predsjednik)

Marijana Josipovi

Nikolina Mijatovi

Demian Papo

Damir Sekuli

7





Uvod

9

Uz temu: Sveuilite, filozofija, obrazovne politike

Nakon to je Odsjek za filozofiju Filozofskoga fakulteta Sveuilita

Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku organizirao prva tri studentska filozof-ska simpozija, koji su nosili naslove Etike teme (2011), Filmozofija (2012) i Hrvatska filozofska batina (2013), ovogodinji simpozij organizirala je Udruga studenata filozofije logOS uz podrku suorgani-zatora, Odsjeka za filozofiju i Hrvatskog filozofskog drutva. Ovom prili-kom elimo ukazati na vanost promjene organizacijske sheme simpozija i na razloge za odabir teme koja glasi Sveuilite, filozofija, obrazovne poli-tike. 1. Promjena organizacijske sheme simpozija i njezino znaenje

Naime, prva dva studentska filozofska simpozija, dakle oni koji su pod naslovima Etike teme i Filmozofija odrani 2011. i 2012. godine,1 organizacijski nisu ukljuivali studente. To znai da su za izbor teme tih dvaju simpozija, prihvaanje prijav, izradu rasporeda izlaganja i moderira-nje sesija bili zadueni nastavnici Odsjeka za filozofiju. U takvoj organi-zacijskoj shemi, studentski doprinos radu simpozija svodio se na izlaganje vlastitih radova i sudjelovanje u raspravama. Tek je trei studentski simpo-zij, dakle onaj koji je odran 2013. godine pod naslovom Hrvatska filo-zofska batina,2 na inicijativu doc. dr. sc. Davora Balia donio promjenu organizacijske sheme u smjeru ukljuivanja studenata u organiziranje stu-dentskog simpozija. Naime, za taj simpozij Bali je odabrao 13 studentica i studenata od kojih je sastavio Organizacijski odbor i Programski odbor

1 Vidi prikaze tih simpozija: Slaven Lendi, Studentski filozofski simpozij Etike teme, Filozofska istraivanja 31/2 (2011), str. 475-477. Slaven Lendi, II. studentski filozofski simpozij Filmozofija, Filozofska istraivanja 32/2 (2012), str. 384-386. Ti su prikazi otis-nuti u: Davor Bali (ur.), Hrvatska filozofska batina: 3. studentski filozofski simpozij Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Knjiica saetaka simpozija, Osijek, 17. svibnja 2013. (Osijek: Filozofski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2013) na str. 47-54. Vidi i str. 61-68 ove knjiice. O stu-dentskim simpozijima mogue se je informirati i na web stranici Odsjeka za filozofiju http://web.ffos.hr/filozofija/?id=157 (pristup 28. travnja 2014). 2 Demian Papo, Hrvoje Potlimbrzovi, 3. studentski filozofski simpozij Hrvatska filozofska batina, Filozofska istraivanja 33/2 (2013), str. 380a-382a. Vidi i str. 69-73 ove knjiice.

10

simpozija.3 S obzirom na popunjavanje tih dvaju odbora studentima, oni su preuzeli i prikladne radne zadatke, dakle odluivali o prihvaanju prijava, sastavljali program simpozija i obavljali druge zadae potrebne za organi-ziranje simpozija. Dva zadatka koje pri organizaciji simpozija Hrvatska filozofska batina studenti nisu preuzeli bilo je ureivanje knjiice saetaka i osiguravanje materijalnih sredstava potrebnih za odravanje simpozija. No, za ovaj simpozij i to se promijenilo, tako da je Udruga studenata filozofije logOS preuzela na sebe punu odgovornost za odravanje simpozija. To znai da smo: odabrali i obrazloili temu, pozvali izlagae i predavae, osi-gurali materijalna sredstva za odravanje simpozija, organizirali boravak gostiju u Osijeku za vrijeme trajanja simpozija te priredili ovu knjiicu i druge promotivne materijale simpozija. tovie, ovaj simpozij, dakle prvi za iju su organizaciju odgovorni studenti, prvi je koji e imati dvodnevni pro-gram, u kojem e izlagati etvoro pozvanih predavaa te 26 studenata sa pet sveuilita iz Hrvatske i triju univerziteta iz Srbije. Time je ne samo ostvareno nego i premaeno oekivanje koje su u prikazu prologodinjeg simpozija naveli Demian Papo i Hrvoje Potlimbrzovi da e i etvrti osje-ki studentski filozofski simpozij takoer obiljeiti brojna izlaganja te da e na njemu sudjelovati studenti iz to veeg broja hrvatskih sveuilinih gra-dova.4

S obzirom na navedeno, smatramo da se moe zakljuiti da su studenti osjekog Odsjeka za filozofiju dokazali svoju sposobnost za poslove orga-nizacije strunih i znanstvenih manifestacija. Na temelju toga nadamo se da e studenti napokon dobiti svoje predstavnike, koje e sami birati, u Vijeu Odsjeka za filozofiju i to s pravom glasa barem o studentskim pitanjima. 2. O temi Sveuilite, filozofija, obrazovne politike

Kao to smo naveli u tekstu poziva za prijave na simpozij, u ovoj godini obiljeavaju se brojne obljetnice koje se tiu bilo visokog kolstva u Hrvatskoj bilo osjekog studija filozofije: 140. obljetnica poetka rada prvog modernog sveuilita u Hrvatskoj (zagrebakog Sveuilita); 100. godinjica smrti Franje Markovia (1845-1914) prvog dekana Mudroslovnog fakulteta i prvog filozofa koji je obnaao dunost rektora zagrebakog Sveuilita te 3 Vidi: Bali (ur.), Hrvatska filozofska batina: 3. studentski filozofski simpozij Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, str. 4. 4 Papo, Potlimbrzovi, 3. studentski filozofski simpozij Hrvatska filozofska batina, str. 382a.

11

prvog sveuilinog profesora filozofije u Hrvatskoj; obiljeavanje desete go-dine postojanja studija filozofije na Filozofskom fakultetu Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, zahvaljujui emu e u jesen 2014. godine, dakle s poetkom akademske 2014./2015. godine, biti proveden upis desete generacije studenata preddiplomskog studija filozofije po bolonjskom mo-delu studiranja.5

Uz to, smatramo da postoje barem tri filozofski relevantna razloga za ovu temu pa emo ih navesti. Prvi od njih je imperativ koji je u prvom od svojih predavanja o metodi akademskoga studija odranim u Jeni 1802. go-dine izrekao klasini njemaki filozof Friedrich Wilhelm Joseph Schelling (1775-1854): Nuno je dakle, da se na univerzitetima saopi javna opa poduka o svrsi, nainu, cjelini i posebnim predmetima akademijskog studi-ja.6 Poznato nam je da takve ope poduke, kao ni poduke u opeobrazov-nim predmetima, na sveuilitima u Hrvatskoj nema. Dakle, izostaje insti-tucionalni oblik pruanja znanj pomou kojih se studenti mogu orijentirati u cjelini znanost i formirati svoja oekivanja od upisanog studija. Drugi od filozofski relevantnih razloga koji su nas naveli na izbor ove teme jest da u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina nedostaje sustavnog istraivanja problema visokokolskog sustava iz perspektive filozofske discipline koja bi se mogla nazvati filozofijom odgoja i obrazovanja. Naime, od poetka deve-desetih godina prologa stoljea, u Hrvatskoj na temu ideje sveuilita objav-ljena su tek dva zbornika7 i tri tematska bloka u asopisima.8 Kao posljednji

5 Za povijest osjekog Odsjeka za filozofiju vidi: Luka Mati, Ususret desetoj generaciji studenata filozofije u Osijeku: prilog povijesti osjekog Odsjeka za filozofiju u: Bali (ur.), Hrvatska filozofska batina: 3. studentski filozofski simpozij Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, str. 57-67. 6 Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling, O metodi akademijskoga studija u: Immanuel Kant, Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling, Friedrich Nietzsche, Ideja univerziteta, iza-brao, preveo i predgovor napisao Branko Despot (Zagreb: Globus, 1991), str. 123-241, na str. 130. [F. W. J. Schelling], Vorlesungen ber die Methode des akademischen Studiums Friedrich Wilhelm Joseph von Schellings smmtliche Werke, Erste Abtheilung, Fnfter Band (Stuttgart und Augsburg: J. G. Cotta'scher Verlag, 1859), str. 207-352, na str. 212: Es ist also notwendig, da auf Universitten ffentlicher allgemeiner Unterricht ber den Zweck, die Art, das Ganze und die besondern Gegenstnde des akademischen Studiums erteilt werde. 7 Kant, Schelling, Nietzsche, Ideja univerziteta i Damir Barbari (prir.), emu obrazovanje. Razmatranja o budunosti sveuilita (Zagreb: Matica hrvatska, 2011). 8 Prvo je objavljen blok Ideja sveuilita / The Idea of University, Encyclopaedia moderna 39/3 (1992), str. 421b-432b. Zatim su objavljeni blokovi lanaka proizalih iz meu-narodnog interdisciplinarnog simpozija Ideja sveuilita u sklopu 21. Dana Frane Petria u asopisima Metodiki ogledi 20/1 (2013) i Filozofska istraivanja 33/3 (2013).

12

filozofski relevantan razlog za odabir ove teme navodimo izvjesnu obavezu filozof da se oituju o temi koja je, povijesno gledano, usko vezana uz filozofiju. Uz to, smatramo da nije dovoljno nadati se da e nai prilozi... pridonijeti boljem razumijevanju biti sveuilita,9 ve da je naa obaveza aktivno transformirati sveuilita u nastavnom, znanstvenom i politikom smislu. To u aktualnim okolnostima bolonjske reforme, dakle u okolno-stima ekonomizacije i komercijalizacije visokokolskih ustanova, po naem sudu, znai da istraivakim radom treba otvarati prostor za istraivaki i drutveno odgovornu znanost te za javno obrazovanje koje e biti dostupno svima.

S nadom da e se i nakon ovoga simpozija nastaviti istraivanja tem koje smo predloili u pozivu na simpozij, zakljuit emo ovaj uvod navoe-njem nekih istraivakih izazova koji se tiu nae teme. Prvi istraivaki izazov nedvojbeno su reformski procesi koji se dogaaju u djelatnostima znanosti i visokoga obrazovanja. Naime, od raspada Socijalistike Federa-tivne Republike Jugoslavije, dakle u samostalnoj Republici Hrvatskoj, ove dvije djelatnosti ureivalo je ak pet zakona. To su prije svega bili Zakon o usmjerenom obrazovanju i Zakon o znanstvenoistraivakoj djelatnosti koji su naslijeeni iz pravnog sustava prethodne Socijalistike Republike, potom su ta dva zakona zamijenjena Zakonom o visokim uilitima (NN 96/1993) i novim Zakonom o znanstvenoistraivakoj djelatnosti (NN 96/1993), da bi bolonjska reforma bila uvedena Zakonom o znanstvenoj djelatnosti (NN 123/2003) koji je do danas doivio izmjene i dopune u sedam navrata (NN 198/2003, 105/2004, 174/2004, 46/2007, 63/2011, 94/2013, 139/2013). Osim reformi u nacionalnom zakonodavstvu, smatramo da se ne mogu zane-mariti niti komodifikacija ni marketizacija javnih obrazovnih sustava u glo-balnom kontekstu.10 Nadalje, smatramo da pozornost zainteresiranih istrai-vaa zasluuju i brojne druge teme, poevi od poloaja studenata u visoko-kolskom sustavu, dakle pitanja sudjelovanja studenata u procesima odlui-vanja, pitanja organizacije nastave, ali i pitanja studentskog standarda. Dakle, smatramo da su vrijedne teme i one koje su zanemarene u diskursu klasinog njemakog idealizma kojim je ustanovljena moderna ideja sveui-lita.

9 Urednitvo, Ideja sveuilita / The Idea of University, Encyclopaedia moderna 3(39) (1992), str. 421b. 10 O tome vidi: Alex Callinicos, Universities in a neoliberal world (London: bookmarks publications, 2006).

13

Nadamo se da e se o tim temama u budunosti oitovati i svoje prosudbe donijeti nadolazea generacija istraivaa sveuilita, filozofije i obrazovnih politika. Uz to, nadamo se i da e budui istraivai navedenim temama pristupati iz raznolikih perspektiva, poevi od filozofije odgoja i obrazovanja i povijesti filozofije pa do perspektiva iz cijelog spektra hu-manistikih i drutvenih znanosti.

Luka Mati i Demian Papo

15





Program simpozija

17



Udruge studenata filozofije logOS, Odsjeka za filozofiju

Filozofskog fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Hrvatskog filozofskog drutva

P R O G R A M

ETVRTAK, 8. svibnja 2014.

Sveana dvorana Filozofskog fakulteta, Lorenza Jgera 9, Osijek 9.00 9.30 Pozdravne rijei i otvaranje simpozija

- prof. dr. sc. Vladimir iljagi, upan Osjeko-baranjske upanije - Ivan Vrki, gradonaelnik Grada Osijeka - prof. dr. sc. eljko Turkalj, rektor Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u

Osijeku - prof. dr. sc. eljko Senkovi, voditelj Odsjeka za filozofiju Filozofskog

fakulteta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku - prof. dr. sc. Vladimir Jelki, predsjednik Hrvatskog filozofskog drutva - Demian Papo, predsjednik Organizacijskog odbora simpozija Sveuilite,

filozofija, obrazovne politike - prof. dr. sc. Ana Pintari, dekanica Filozofskog fakulteta Sveuilita

Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Uvodna izlaganja 9.30 9.45 Luka Mati (Osijek): Sveuilite, filozofija, obrazovne politike: gdje je

mjesto studentima? 9.45 10.00 Demian Papo (Osijek): Franjo Markovi: osniva hrvatske akademske menze i hrvatskog akademskog doma 10.00 10.15 Rasprava 10.15 10.30 Pauza

18

10.30 10.45 Duan Milenkovi (Ni): Specifino-muziki aspekti antikog pojma muzike i njihov udeo u obrazovanju i vaspitanju oveka

10.45 11.00 Anelko Mihanovi (Split): Neodvojivost filozofije i umjetnosti 11.00 11.15 Juraj Jarmek (Osijek): Usporedba filozofija seksualnosti Michela

Foucaulta i Friedricha Nietzschea 11.15 11.30 Rasprava 11.30 12.00 Pauza Pozvana predavanja 12.00 12.30 Emil Kuan (Split): Obrazovne paradigme i njihove politike poslje-

dice 12.30 13.00 Moira Baker (Radford/Osijek): Unfulfilled Dreams: Student Acti-

vism in 1960s America / Neispunjeni snovi: Studentski aktivizam u Americi 1960-ih

13.00 13.30 Rasprava Pauza za ruak 13.30 15.30 15.30 15.45 Jelena Velji (Beograd): O univerzitetu i/na tritu: sluaj Srbije 15.45 16.00 Marija Jakovljevi (Beograd): Tranzicija mladih iz visokog obrazo-

vanja na trite rada: od koncepta ljudskog kapitala do fleksibilnog rada

16.00 16.15 Marina oki (Osijek): to, kako i zato studija filozofije od osnu-tka Sveuilita do danas

16.15 16.30 Rasprava 16.30 16.45 Pauza 16.45 17.00 Antonio Shala (Osijek): Platon: uloga znanja u zajednici 17.00 17.15 Damir Sekuli (Osijek): Filozofija iskustva u spisu Experience and

Education Johna Deweya 17.15 17.30 Draen Rastovac (Rijeka): Moemo li imati bolju demokraciju? 17.30 17.45 Rasprava 17.45 18.00 Pauza

18.00 18.15 Slaven Lendi (Osijek): Pojam slobode u prirodnom odgoju i filo-zofiji Jean-Jacquesa Rousseaua

18.15 18.30 Emanuela Kuli (Osijek): Kant i pedagogija 18.30 18.45 Dunja Bonai (Osijek): Utjecaj Mary Wollstonecraft na suvremenu

filozofiju odgoja 18.45 19.00 Rasprava

19.00 Zavretak prvog dana simpozija

19

PETAK, 9. svibnja 2014.

9.30 9.45 Valentina Perii (Split): Ideja i autonomija sveuilita 9.45 10.00 Luka Zuci (Osijek): Intelektualac i univerzitet 10.00 10.15 Antonio Jurai (Zadar): Vanost kultivacije kritikog miljenja kod

studenata i uenika 10.15 10.30 Rasprava

10.30 10.45 Pauza

10.45 11.00 Vladimir Simovi (Beograd): Visoko obrazovanje u transformaciji: od koncepta javnog dobra ka konceptu ljudskog kapitala

11.00 11.15 Marija Zavrki (Osijek): Sveuilite kao korporacija student kao dionik intelektualnog kapitala

11.15 11.30 Hrvoje Potlimbrzovi (Osijek): O poloaju humanistikih znanosti u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (2013)

11.30 11.45 Rasprava

11.45 12.00 Pauza

Pozvana predavanja 12.00 12.30 Mislav Kuko (Split): Filozofija u doba globalizacije 12.30 13.00 Ivona Novak (Rijeka): Razmatranje analitiko-kontinentalne podjele

filozofije i njezina utjecaja na obrazovanje u Hrvatskoj 13.00 13.30 Rasprava

Pauza za ruak 13.30 15.30

15.30 15.45 Nikolina Mijatovi (Osijek): Emancipatorno obrazovanje: feministi-ka kritika common sense diskriminacije u nastavi

15.45 16.00 Milica Rai (Ni): Nasilje znaka: Delezova dekonstrukcija uenja, istine i obrazovanja

16.00 16.15 Jelena Stankovi (Novi Sad): Znanje radi ESPB bodova savre-meno znanje radi znanja

16.15 16.30 Rasprava

16.30 16.45 Pauza

16.45 17.00 Josip Gu (Split): Pojava sveuilit u Europi i vanost sveuilita uope

17.00 17.15 Marijana Josipovi (Osijek): Usporedba ideja univerziteta Karla Jas-persa i Martina Heideggera

17.15 17.30 Goran Stani (Zagreb): Ideja univerziteta u filozofiji Branka Despota 17.30 17.45 Rasprava

17.45 18.00 Pauza

18.00 19.00 Zavrna rasprava i zatvaranje simpozija

21





Saeci izlaganja

23

MOIRA P. BAKER Radford University, Virginia Odsjek za engleski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta Sveuilita u Osijeku

Unfulfilled Dreams: Student Activism in 1960s America

One of the most tumultuous eras in American history since the Civil War, the 1960s saw a massive wave of student activism in overlapping movements that shook American society to its core by challenging whole systems of institutionalized injustice. Specifically, student activists in the Civil Rights Movement worked to dismantle the system of racial segregation. Students in the Anti-War Movement worked to end the Viet Nam War and the systemic militarism that spawned it. Students in the Womens Movement focused their protests on endemic sexism, gender discrimination, and the pervasive inequality of women in American society. Students in the Free Speech Movement pushed for educational reform and unrestricted free speech rights on campuses. The means employed to achieve these ends included non-violent direct action, acts of civil disobedience that challenged unjust laws, peaceful sit-ins at segregated facilities, boycotts of segregated facilities, student strikes, anti-war teach-ins, and campus sit-ins.

Often these non-violent exercises of public dissent were met with violence to the point of bloodshed and death. By 1970, after the My Lai Massacre, the atrocities of the Viet Nam War became undeniable. President Nixon announced that he had extended bombing into Cambodia, and some student activists felt pushed to more extreme measures. At Kent State University in Ohio, an unoccupied Reserve Officer Training Corps building was burned during student protests. In response, at a later campus demonstration four unarmed students were shot by National Guardsmen armed with tear gas, M1 rifles, and fixed bayonets. The massive wave of angry student protests, campus closings, and student strikes that followed the Kent State massacre led the Presidents Commission on Campus Unrest to conclude in 1970 that "the crisis on American campuses has no parallel in the history of the nation," and was rooted "in divisions of American society as deep as any since the Civil War."

This lecture presents a narrative history of these events during a time when student activists in intersecting and overlapping movements

24

challenged America to its core, urging it to live up to its promise of liberty, equality, and respect for human rights. The lecture will also suggest the successes of these movements, which pushed America into addressing the systemic racism, sexism, and militarism that were, and still are, so deeply rooted in Americas institutions. During the 1960s students believed that we could change society and that America would finally not only live up to its constitutional promises but also conduct its foreign policy in a way that respects the human rights of all peoples. Our dream is stillquite obviously--unfulfilled, but I submit that the activism of American students during the 1960s jarred a complacent society into recognizing that it must address its own racial and sexual inequalities as well as its militarism. Landmark legislation like the 1964 and 1965 Civil Rights Acts addressed both racial and sexual discrimination, making both illegal in employment, housing, and public accommodations. Despite cyclical backlashes against such progress, women and people of color in America continue the struggle for justice in which student activists engaged; they continue to make incremental advances even though racism and sexism are still deeply entrenched in many American institutions. Unfortunately, America seems not to have learned the lesson that Viet Nam War protesters urged upon the conscience of the nation, that "America is the greatest purveyor of violence in the world today," as Dr. Martin Luther King stated. But the story of American democracy has always been the story of a struggle to compel the United States to live up to its highest principles. Though the dream of a just society is unfulfilled, the lifelong activists who came of age in the 1960s have not abandoned it.

Neispunjeni snovi: studentski aktivizam u Americi 1960-tih

Kao jedna od najburnijih era u povijesti Amerike nakon Graanskog rata, 1960-te su doivjele masivan val studentskog aktivizma u isprepletenim pokretima koji su osporavanjem cijelih sustava institucionalne nepravde potresli ameriko drutvo do njegove sri. Tonije, studentski aktivisti koji su bili ukljueni u Civil Rights Movement (Pokret za graanska prava) nastojali su sruiti sustav rasne segregacije. Studenti ukljueni u Anti-War Movement (Proturatni pokret) nastojali su stati na kraj Vijetnamskom ratu i sustavnom militarizmu iz kojeg je nastao. Studenti ukljueni u Womens Movement (Pokret za prava ena) usmjerili su svoje prosvjede na endemini seksizam, rodnu diskriminaciju i nejednakost ena koja je proimala ameri-

25

ko drutvo. Oni studenti koji su, pak, bili ukljueni u Free Speech Move-ment (Pokret za slobodu govora), zahtijevali su obrazovnu reformu te neo-graniena prava na slobodu govora na podruju kampus. Studenti su upo-trebljavali razliita sredstva za postizanje eljenih ciljeva, kao to su, pri-mjerice, neposredno nenasilno djelovanje, graanski neposluh koji je ospora-vao nepravedne zakone, sit-in akcije i bojkote onih ustanova i kampusa koji su provodili segregaciju, studentski trajkovi te proturatne teach-in akcije.

Reakcije na studentska nenasilna izraavanja javnog neslaganja esto su bile obiljeene nasiljem, krvoproliem i smru. Okrutnosti Vijetnamskog rata su do 1970. godine, dakle nakon My Lai Massacrea (masakr u My Laiju), postale neosporne. U to doba predsjednik Nixon objavio je da je bombardiranje proirio na podruje Kambode, ime je nagnao nekolicinu studentskih aktivista na poduzimanje otrijih mjera. Tijekom studentskih prosvjeda na Kent State University u Ohiju spaljena je naputena zgrada kole za priuvne asnike. Odgovor na taj in uslijedio je tijekom jedne od demonstracija na kampusima, kada su pripadnici nacionalne garde, naoru-ani suzavcem, pukama M1 i bajunetama, ustrijelili etvero nenaoruanih studenata. Masivan val ustrih studenskih prosvjeda, zatvaranja kampus i studentskih trajkova organiziranih nakon masakra na sveuilitu u Kentu, doveli su do osnivanja predsjednikog istranog povjerenstva za nemire na kampusu, koje je 1970. godine donijelo zakljuak da je kriza na amerikim kampusima neusporediva s bilo kojom krizom u nacionalnoj povijesti (the crisis on American campuses has no parallel in the history of the nation), koja je svoj korijen imala u podjelama u amerikom drutvu, najdubljima od vremena Graanskog rata (in divisions of American society as deep as any since the Civil War).

U ovom izlaganju predstavit u narativnu povijest spomenutih doga-aja koji su se dogaali u vrijeme u kojem su studentski aktivisti, ukljueni u gotovo istovjetne i isprepletene pokrete, u potpunosti osporavali Ameriku i nastojali je potaknuti na ostvarenje obeane slobode, jednakosti i potivanja ljudskih prava. Osim toga, u izlaganju u navesti uspjehe koje su ti pokreti poluili, natjeravi Ameriku na rjeavanje problem sustavnog rasizma, se-ksizma te militarizma, a koji su bili, i jo uvijek jesu, tako duboko ukori-jenjeni u amerike institucije. Tijekom 1960-ih studenti su vjerovali da je mogue promijeniti drutvo i da e Amerika konano, ne samo ispuniti us-tavna obeanja, nego i urediti vanjsku politiku, pri emu e potivati ljudska prava svih etnikih skupina. Na san oito je ostao neispunjen, ali tvrdim da je aktivizam amerikih studenata tijekom 1960-ih uzburkao samozadovoljno

26

drutvo, natjeravi ga da prepozna nain kojim mora rijeiti problem rasnih i spolnih nejednakosti te vlastiti militarizam. Kljuni zakoni, kao to su, pri-mjerice, Civil Rights Act (Zakon o graanskim pravima) iz 1964. i 1965. godine, bili su usmjereni na rjeavanje problema rasne i spolne diskrimina-cije, uinivi je ilegalnom pri zapoljavanju, kupovini nekretnin i iznajmlji-vanju javnog smjetaja. Usprkos ponavljajuim protivljenjima takvom na-pretku, amerike ene i Afroamerikanci nastavili su borbu za pravdu, u koju su se prethodno upustili studentski aktivisti. Osim toga, amerike ene i Afroamerikanci postiu izniman napredak u toj borbi, unato injenici da su rasizam i seksizam jo uvijek usaeni u mnoge amerike institucije. Naa-lost, ini se da Amerika nije nita nauila iz poruke odaslanoj od prosvje-dnik protiv Vijetnamskog rata i usmjerenoj prema nacionalnoj svijesti, da je Amerika, kao to je to tvrdio Martin Luther King, najvei raspaava nasi-lja u dananjem svijetu (America is the greatest purveyor of violence in the world today). Pria o amerikoj demokraciji oduvijek je bila pria o borbi kojom se nastojalo primorati Ameriku na ivot u skladu s vlastitim najviim principima. Iako je san o pravednom drutvu ostao neispunjen, do-ivotni aktivisti odrasli u 1960-ima nipoto ga nisu napustili.

Prijevod na hrvatski: Demian Papo

27

DUNJA BONAI studentica 1. godine preddiplomskog studija filozofije te engleskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

Utjecaj Mary Wollstonecraft na suvremenu filozofiju odgoja

Mary Wollstonecraft (17591797), inae poznatija kao majka Mary Shelley, autorice Frankensteina, znaajna je kao filozofkinja morala i poli-tike, a u filozofiji odgoja je najutjecajnija svojim djelom Obrana enskih prava iz 1792. godine. Njezina filozofija kao i njezin osobni ivot uinili su je jednom od utemeljiteljica filozofije feminizma i feministikog pokreta.

U spomenutom djelu, koje je jedno od najranijih djela filozofije femi-nizma, Mary Wollstonecraft iznijela je tezu da ene treba odgajati u skladu s njihovom ulogom majki koje odgajaju svoju djecu jer bi ih takav odgoj stavio u poziciju koja im pripada po naravi. Mlade bi ene od najranije dobi trebalo odgajati da postiu mnogo vie nego da se samo fokusiraju na vanj-sku ljepotu i ulogu supruge. Zagovarajui pravedniji odnos izmeu muka-raca i ena ona nije tvrdila da bi spolovi u svemu trebali biti jednaki ve je apelirala na ravnopravnost u postizanju kreposti, dakle u ostvarenju duhov-nih vrijednosti. Stavom da su ene upravo svojom osjeajnou same rtve svojih osjeaja koji ih ometaju u racionalnom prosuivanju ona je smatrala da je upravo odgoj taj koji ene stavlja u taj neravnopravan poloaj spram mukaraca. U meudjelovanju osjeaja i razuma ene su te, prema Wollsto-necraft, koje bi zbog nepravilnog odgoja mogle pogubno djelovati i na cjelo-kupnu civilizaciju. Prema njezinoj strategiji odgoja, mukarci i ene trebali bi biti odgajani prema jednakom modelu kad ve brak kao zajednica ini osnovu drutva.

Utjecaj Mary Wollstonecraft na suvremenu filozofiju feminizma od velikog je znaaja, ali ono to je daleko znaajnije je njezin utjecaj na suvre-menu filozofiju odgoja. Svojim tezama kojima je upozorila na injenicu da ena odgojem i obrazovanjem utemeljenim na razumskim naelima primar-no stjee mo nad svojim ivotom, dakle nad samom sobom, stvorila je zna-ajnu filozofsku teoriju iji utjecaj raste zajedno sa snaenjem feministikog pokreta i irenjem borbe za enska prava.

28

JOSIP GU student 3. godine preddiplomskog studija filozofije i povijesti Filozofski fakultet, Sveuilite u Splitu

Pojava sveuilit u Europi i vanost sveuilita uope

Renesansa 12. stoljea vrijeme je u kojemu su nastali mnogi kulturni obrasci koji su do danas zastupljeni u zapadnoj kulturi. Velike zasluge za podizanje razine europske kulture moemo pripisati intenzivnijem dodiru Europe s neeuropskim civilizacijama, pri emu prije svega mislim na onu arapsku. Zahvaljujui arapskim prijevodima, Aristotelova misao ula je u europsku kulturu na velika vrata. Osim toga, renesansu 12. stoljea obi-ljeio je i nastanak velikih umjetnikih ostvarenja, naroito u knjievnosti na narodnom jeziku. Iako je filozofija u to vrijeme smatrana sluavkom teo-logije (ancilla theologiae), to ne znai da nije bilo istaknutih linosti i ive rasprave. Kao tipinog predstavnika tih novih stremljenja, istaknuo bih, primjerice Petra Abelarda.

Prva sveuilita nastala su izvan crkvene ingerencije, to je neobino za to razdoblje, u kojemu je Crkva jo uvijek imala prevlast nad duhovnim, ali i svjetovnim ivotom Europe. Crkva se uspjeno infiltrirala u rad sve-uilita sjeverno od Alpa, dok su talijanska sveuilita zadrala naglaenu svjetovnu komponentu. Obino se za prvo sveuilite uzima ono u Bologni, gdje su se do kraja 12. stoljea formirala sva bitna obiljeja koja pripisujemo sveuilitu.

Konano, istaknuo bih vanost sveuilita uope. Potrebno je nagla-siti i vanost autonomije sveuilita, koja nastoji sprijeiti upliv sumnjivih interesa pojedinaca ili vlasti u proces obrazovanja. Meutim, autonomija je u poetku bila ugroavana djelatnou Crkve, dok danas prijetnju predstavljaju velike korporacije i mnogi kapitalistiki monici sa svojim, esto sebinim, interesima.

U svojemu izlaganju ponudit u povijesni prikaz nastanka sveuilita kao takvog u zapadnoeuropskoj kulturi. To u, prije svega, uiniti prikazi-vanjem renesanse 12. stoljea, koja je stvorila atmosferu u kojoj su izrasla prva sveuilita. Na kraju u istaknuti vanost same ideje sveuilita i pro-bleme s kojima se sveuilite suoavalo u svojim najranijim godinama, ali i one s kojima se suoava danas.

29

MARIJA JAKOVLJEVI studentica master studija sociologije Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu

Tranzicija mladih iz visokog obrazovanja na trite rada: od koncepta ljudskog kapitala do fleksibilnog rada

Tranzicija mladih iz visokog obrazovanja na trite radne snage klju-

no je pitanje za razumevanje tranzicije u odraslost jer predstavlja meha-nizam reprodukcije drutvene nejednakosti, obzirom da je obrazovanje jedan od osnovnih mehanizama i kanala drutvene pokretljivosti. U izlaganju u stoga naznaiti uzroke, forme i implikacije promena u sferama visokog obra-zovanja i trita radne snage, pri emu treba imati u vidu na koji nain ova polja interreaguju sa kapitalima mladih, te kakav je iri drutveni kontekst.

Odstupanje/a tranzicije mladih iz visokog obrazovanja na trite rada od obrasca obrazovanje-zaposlenje posmatrau kao simptom globalnih struk-turnih kretanja jer se tek tada mogu razumeti fenomeni koje savremeni autori nazivaju kultura odlaganja, zamrznuta tranzicija ili produena mla-dost, a koje su oblikovali nestabilnost globalizovanog trita rada, zahtevi za produenim kolovanjem, dekompozicija drave blagostanja i pad realnog socijalizma.

Neoliberalna kretanja reflektuju se u bolonjskom prostoru kao implikacije teorije ljudskog kapitala, a koju reprezentuju koncepti kao to su: drutvo znanja, etos produktivizma, obrazovanje za kompetencije, obrazo-vanje kao privatno dobro, visokokolske ustanove kao preduzea, celoivo-tno uenje. Panju u posvetiti i ideolokim manipulacijama o potrebi pro-fesionalne i teritorijalne mobilnosti studenata i radnika kao usaivanja spremnosti za prekarni rad, a koja se zahteva usled ogromne nezaposlenosti.

Razumevanje optih principa moe dovesti do delovanja koje e uzrokovati promene u oblasti praktinih politika. Ali te su promene najee delimino ublaavanje posledica, jer je za reavanje krupnih drutvenih pro-blema, kao to su oni koji se javljaju u vezi sa visokim obrazovanjem (nedo-stupnost, neprimenljivost, neosavremenjenost itd.) i tritem rada (nezapo-slenost, nesigurnost zaposlenja, loi uslovi rada, odliv mozgova) potrebna promena drutvenih odnosa koji ih generiu.

30

JURAJ JARMEK student 2. godine diplomskog studija filozofije i povijesti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku Usporedba filozofija seksualnosti Michela Foucaulta i Friedricha

Nietzschea

U izlaganju u predstaviti i usporediti pristupe seksu francuskog filo-zofa Michela Foucaulta (1926-1984) i njemakog filozofa Friedricha Nietzschea (1844-1900). Pritom u se usredotoiti na slinosti meu njima. Poblie, usredotoit u se na Foucaultove koncepte ars erotica i scientia sexualis te na Nietzscheove interpretacije bogova Apolona i Dioniza. Dok je u sluaju Foucaulta rije o eksplicitnoj filozofiji seksualnosti, kod Nietzschea se stavovi prema seksualnosti mogu tek implicitno iitavati iz njegovih interpretacija grke kulture i filozofije. Uz to, Foucault je Nietzschea navodio kao jedan od izvora inspiracije za svoje bavljenje filo-zofijom seksualnosti.

Foucaultovi koncepti ars erotica i scientia sexualis kao dva di-hotomna pojma predstavljaju dva pristupa pitanju seksualnosti. Scientia sexualis nastala je u zapadnom svijetu i u novijoj povijesti, a oznaava sek-sualnost kao umijee izvoenja istine iz uitka, pri emu se uitak definira kao praksa u koju su pojedinci postupno inicirani te kao biljeenje iskustva. Ona se ne raspituje o uitku, nego o stjecanju formi moi kroz znanje, a motivirana je voljom za znanjem koja je srodna Nietzscheovoj volji za mo. Ars erotica je bila istona percepcija seksa kao umjetnike forme, a bavila se ekonomijom tijela i uitka. Zagovara se decentralizacija i regionalizacija svih uitaka te se istie potreba za stvaranje drugih formi uitaka, odnosa, veza i ljubavi. Foucault je elio vidjeti kraj sive pustinje seksualnosti i kraj monarhistike vladavine nad seksom, i to oslobaanjem uitka od sputa-vajuih diskursa.

Pokazat u i kako je Nietzscheova interpretacija Apolona i Dioniza srodna konceptima ars erotica i scientia sexualis. Apolon, koji je oka-rakteriziran onime racionalnim, discipliniranim, skladnim i eljom za zna-njem srodan je s scientia sexualis, dok je Dioniz, okarakteriziran onim iracionalnim, divljim i kaotinim, srodan s ars erotica.

31

MARIJANA JOSIPOVI studentica 2. godine preddiplomskog studija filozofije te hrvatskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

Usporedba ideja univerziteta Karla Jaspersa i Martina Heideggera

Prilikom sveanog preuzimanja poloaja rektora Univerziteta u

Freiburgu, 27. svibnja 1933. godine, njemaki filozof Martin Heidegger (1889-1976) odrao je rektorski govor. Taj je govor zapoeo naglaavajui da je rektorska dunost usmjerena na duhovni razvoj obrazovne institucije. Nadalje, u svom rektorskom govoru Martin Heidegger ukazao je na ono to je po njegovu miljenju bt ideje univerziteta. Desetljee ranije, 1923. godi-ne, Karl Jaspers (1883-1969) prikazao je svoju viziju univerziteta u djelu Die Idee der Universitt. Jaspers je u svojem djelu pisao o tome to je znanost i kakva bi trebala biti, to bi univerziteti trebali postaviti kao svoj cilj, kao i o nainima na koje ovjek i drutvo sudjeluju u ideji univerziteta te o drugim povezanim temama.

Smatram da su Heideggerov prikaz univerziteta u rektorskom govoru i Jaspersov prikaz univerziteta u djelu Die Idee der Universitt pogodni za usporedbu s filozofskog stajalita. Naime, obojica filozofa pokuali su odre-diti bit univerziteta. U nastojanju za odreenje biti univerziteta Jaspers i Heidegger koristili su se nekim istim ili slinim pojmovima, kao to je pri-mjerice pojam zajednitva te iz tog razloga mogu usporeivati teze ovih filozofa s iste pozicije. Ipak, u nekim stajalitima ovih filozofa postoje raz-like, kao primjerice u njihovim definicijama znanosti to mi doputa da ana-liziram kljune pojmove i teze koje se u Heideggerovom i Jaspersovom shvaanju ideje univerziteta razlikuju.

U svom u izlaganju izdvojiti kljune pojmove i teze iz ova dva filozofska doprinosa razmatranju ideje univerziteta. Zatim u usporediti i analizirati kljune toke Jaspersova i Heideggerova rada, a na temelju uspo-redbe donijeti zakljuke o slinostima i razlikama u pogledu na ideju uni-verziteta Karla Jaspersa i Martina Heideggera.

32

ANTONIO JURAI student 2. godine preddiplomskog studija filozofije i kulturne antropologije Filozofski fakultet, Sveuilite u Zadru

Vanost kultivacije kritikog miljenja kod studenata i uenika

Filozofija se zasniva na imperativu kritikog promiljanja cjelokupno-ga svijeta, to je zajednika paradigma svim povijesnim razdobljima i kola-ma miljenja. Vezano uz to, velik je problem hrvatskoga drutva danas ma-njak kritikog stava koji bi trebao pomoi pri orijentaciji i donoenju odluka u svakodnevnom ivotu. Takoer, ponekad se ini da filozofija, barem na ovim prostorima, nikada nije bila u teem poloaju. Stoga je naa je zadaa istaknuti da bavljenje filozofskim promiljanjem pomae drutvu pri sazri-jevanju i nadilaenju problema s kojima se suoava kao kolektiv racionalnih pojedinaca.

U svojem izlaganju ponudit u jedno mogue razumijevanje drutve-nih problema kroz kategorije egzistencije i ekonomije. Naime, ivimo u drutvu u kojemu vlada opa oskudica, poevi od svakodnevnih potreptina do nekih luksuza, duh vremena i drutveni odnosi su takvi da nam za pokre-tanje i zadovoljavanje potreba trita treba konkretan proizvod naeg rada kojeg moemo plasirati pred kupce.

Takvi parametri nisu plodno tlo za humanistike znanosti ako kao njihov zadatak razumijemo objanjavanje svijeta i doprinos razvoju kulture i civilizacije. S obzirom na potrebe trita, sve vie mladih prisiljeno je zapo-staviti vie obrazovanje radi stjecanja materijalnih uvjeta za preivljavanje, prilagoavajui se upravo takvom tritu koje diktira potranju konkretizira-nih dobara. Zbog navedenog nesklada dolazi do regresivnog procesa u koje-mu sve vie radno sposobnog stanovnitva daje prednost radu, a ne obrazo-vanju. Na taj nain, iz generacije u generaciju drutvo gubi mlade, sposobne i ambiciozne ljude spremne analizirati pukotine u sistemu i sanirati ih ko-ritenjem gore navedenog kritikog stava u procesu obnove i samorevidira-nja drutva. Po svemu sudei, u kapitalizmu smo zapeli ali nita nas ne sprjeava da promislimo i osmislimo drugaiji, bolji te napredniji sistem.

33

MISLAV KUKO Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Splitu

Filozofija u doba globalizacije

Globalizacija je jedan od najrairenijih recentnih kulturnih, drutve-nih, ekonomskih, politikih fenomena koji obiljeava diskurs humanistikih i drutvenih znanosti na poetku treeg tisuljea, nove epohe obiljeene zavretkom staroga i nastajanja novoga jo-ne-definiranoga svijeta. Radi se dakle o novoj, jo neustrojenoj epohi koja prua izazove i u kojoj se otvara prostor za nove teorijske paradigme to pokuavaju definirati novi svijet u nastajanju. Recentna popularnost pojma globalizacije rezultirala je njegovim brojnim protuslovnim definicijama. Dok u normativnom smislu neki globa-lizaciju povezuju s napretkom, prosperitetom i mirom, drugi je pak doiv-ljuju kao nazadovanje, katastrofu i propast. Glede odreenja globalizacije ni-tko nije indiferentan, a mnogi su zbunjeni. Ono to je zajedniko i nesporno u svim njenim definicijama jest stav da je globalizacija proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog i politikog djelovanja koje nadmauje granice nacio-nalnih drava, te se odnosi na svijet kao jedinstvenu cjelinu. U tome se kon-tekstu istie multidimenzionalnost globalizacijskih procesa: istodobno djelo-vanje ekonomskih, politikih, ekolokih, kulturnih i komunikacijskih imbe-nika na razini svjetskoga sustava. Neosporna viedimenzionalnost pojma i fenomena globalizacije upuuje na potrebu njezina interdisciplinarnog raz-matranja, ali prije svega, kao conditio sine qua non, i njezina filozofskog promiljanja. Globalizacijski procesi viestruko su ve ovladali svijetom, presudno odredivi ustroj nove epohe, stoga Minervina sova nema vie to ekati Filozofija u globalizacijskom kontekstu, prije svega ima zadau da konceptualizira i diferencira razliite dimenzije zamrenih i sloenih globali-zacijskih procesa i problema, da izvri odgovarajuu pojmovnu ralambu, izdiferencira pristupe globalizaciji, kao i njezine dimenzije te dade odgova-rajuu prosudbu njezinih normativnih aspekata. Globalizaciju liberalne eko-nomije treba pratiti jasna konceptualna analiza i normativni zahtjev za glo-balizacijom odgovornosti u nakani da se zatiti globalna budunost ovje-anstva i globalna javna dobra (od pitke vode, do istog okolia i ozonskog omotaa, od bogatstva prirodnih vrsta do raznovrsnih kultura) kao i da se

34

prokau socijalne zamke to proizlaze iz ideologije aktualna neo-liberalnog globalizma koju promiu korporacije i diktat neograniena trita.

Upravo u tome smislu prua se mogunost filozofiji i njezinim te-meljnim granama i disciplinama, kao to su socijalna i politika filozofija, te poglavito etika, dakako i bioetika, da zajedno s empirijskim drutvenim zna-nostima, ali i prirodnim i tehnikom znanostima, dakle interdisciplinarno i transdisciplinarno porade na izgradnji navlastite individualne i drutvene svi-jesti i savjesti, ne samo glede etikih implikacija globalizacije nego i odgo-varajuih spoznajnih i metodologijskih pitanja.

Drugi dio izlaganja fokusira se na pravce razvoja filozofije u globali-ziranom svijetu to se elaborira na primjeru recentnih aktivnosti krovne svjetske filozofske asocijacije: Meunarodne federacije filozofskih drutava (FISP). U kontekstu prezentacije djelovanja FISP-a, raspravit e se i druge relevantne teme, poput trinih ugroza filozofije i neoliberalistikih obrazovnih politika, s posebnim osvrtom na prilike u Hrvatskoj.

35

EMANUELA KULI studentica 2. godine diplomskog studija filozofije i pedagogije Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

Kant i pedagogija

U svojem izlaganju dat u prikaz osnov Kantovog miljenja o peda-gogiji, dakle njegovu teoriju odgoja koju je nuno promatrati iz cjeline nje-govog opusa. Kant je odgoj definirao kao njegovanje i nastavu s obrazova-njem koje je svojstveno jedino ovjeku. Naime, Kant je bio duboko uvjeren da ovjek jedino odgojem moe postati ovjekom. Upravo odgojem se omoguuje realizacija svih naina pojavljivanja praktikoga uma i to disci-pliniranjem pripitomiti divljinu u sebi, kultiviranjem vanost pouke i na-stave, postajanjem mudrim biti civiliziran i ugodan u drutvu, te mora-liziranjem biti vjet za ostvarenje razliitih ciljeva. Zalagao se za promjene u pedagogiji i za odgoj djece prema onom buduem, a ne sadanjem. Nagla-sio je da bi nit vodilja u odgoju trebala biti njegova bt: pouavati ljubav prema istini, a ne istinu samu. Dakle, odgajatelji i roditelji bi trebali u jav-nom i privatnom odgoju biti jednako usmjereni prema istini i dunosti. U skladu s tim vienjem, Kant je naveo podruja odgajateljevih zadaa: njega, skolastiko, pragmatino i moralno obrazovanje. Do problema u odgoju moe doi prije svega ako je odgajatelj lo. Uz to, Kant je u teoriji morala nastojao ukazati na relacije sloboda-zakonitost i samoodreenje-odreenje od strane drugoga, pri tome naglaavajui da djetetu treba dati slobodu od samog poetka i paziti da mu se ne slomi volja. Ako se slomi volja djeteta uslijedit e ropski nain miljenja, zbog ega e dijete, jer nije voeno od-gajateljem koji je racionalan, ostati u ne-umnosti.

36

EMIL KUAN Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Splitu

Obrazovne paradigme i njihove politike posljedice

Izlaganje ima za cilj istraiti kakav uinak ima specijalizacija kao na-elo u obrazovanju i u kojoj se mjeri spomenuto naelo moe koristiti kao alat u razlikovanju obrazovnih paradigmi, u pogledu njihove otvorenosti i ostvarivanja uvjeta za primjenu ireg spektra pozitivnih sloboda. Ukoliko pronaemo temelje za tvrdnju da su uinci primjene naela specijalizacije u obrazovnom procesu pogodni za drugospomenutu liniju istraivanja moi emo, naposljetku, procijeniti kakve bi (dugorone) politike posljedice mo-gla imati primjena obrazovnih paradigmi temeljenih na tom naelu, mislei prvenstveno na pasivnost odnosno aktivnost politikih (i obrazovnih) subje-kata.

Radna pretpostavka cjelokupnog istraivanja jest da su obrazovne pa-radigme (pa po ekstenziji i sustavi koji ih utjelovljuju) nerazdruivo pove-zane s politikim i pogotovo ekonomskim sustavom neke zemlje, i to na nain da ekonomija kroji politiku koja je onda reflektirana u obrazovnom sustavu. Takoer, poneto vremena posvetit emo konceptu kampusa i ulozi takvog pristupa izgradnji sveuilita u gorespomenutim mijenama (to bismo uvjetno mogli nazvati specijalizacijom u geografskom smislu), koja svakako nije zanemariva. Odatle se nadamo proiriti spektar pitanja koja se dadu po-staviti o tome gdje se hrvatski obrazovni sustav trenutno nalazi i u kojem smjeru ide te kome je to zaista u interesu. No, ova pitanja ne smiju biti samo analitike naravi. Promjene se, dakako, mogu dogoditi tek jednom kada je neki problem shvaen i kritiki prevladan. Ukoliko se ispostavi da postojei obrazovni sustav, zajedno s naelima koja ga utemeljuju, zaista ograniava nau sposobnost za politiku aktivnost (i aktivizam) onda se pitanje pro-mjene sustava pretvara u moralnu dunost a sama promjena u praktinu re-alizaciju prethodno zanemarenih sloboda.

37

SLAVEN LENDI apsolvent diplomskog studija filozofije te engleskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

Pojam slobode u prirodnom odgoju i filozofiji Jean-Jacquesa Rousseaua

Filozof Jean Jacques Rousseau (17121778) svakako je jedan od naj-

utjecajnijih mislilaca i drutvenih figura prosvjetiteljstva i romantizma. Nje-gova razmiljanja o slobodi, toleranciji i odgoju pokazala su se kao vrlo izdrljiva i utjecajna, od osamnaestog stoljea pa sve do danas. Rousseau je u meunarodnoj akademskoj zajednici nedvojbeno priznat kao jedan od na-jutjecajnijih teoretiara obrazovanja i pedagogije. Pojam prirodnog odgoja i njegove kritike izopaenog graanskog drutva i institucija esto su citirane kao glavne odlike njegove pedagoke i obrazovne filozofije. Rousseauova djela O porijeklu nejednakosti ljudi (1754), Emile ili o odgoju (1762), i Drutveni ugovor (1762) mnogo govore o institucijama koje kvare ovjeka i nunosti prirodnog odgoja ovjeka. Meutim, nedovoljno su istraene pedagoke, a i drutveno-politike implikacije njegova koncepta prirodnog odgoja. Te su implikacije povremeno proturjene i paradoksal-ne. U djelu Emile ili o odgoju, Rousseau se postavlja ne samo kao da tono zna to su pojmovi priroda i sloboda ve i da poznaje istinsku i pravu prirodu ovjeka te zbog toga zna i kakvo tono to obrazovanje za istin-skog ovjeka treba biti. Za Rousseaua prava i istinska sloboda lei jedino u onome to on naziva prirodom. Takoer, unutar drutvenog i revolucionar-nog konteksta osamnaestog stoljea Rousseauove teorije pronale su plodno tlo meu revolucionarno nastrojenim idealistima, radikalima, a i jakobinskim voama poput Maximiliena Robespierra i Louisa Antoinea de Saint-Justa. Prijemivost Rousseauovih odgojnih teorija uz revolucionarna zbivanja ne moe se zanemariti.

Cilj je ovoga izlaganja ukazati na injenicu da Rousseauovo defini-ranje i postovjeivanje pojmova prirode i slobode nipoto nije jednoznano te da takvo poistovjeivanje prirode i slobode vodi u paradoks i proturjeje, kako u obrazovnom, tako i drutveno-politikom kontekstu.

38

LUKA MATI student 2. godine diplomskog studija filozofije i pedagogije Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

Sveuilite, filozofija, obrazovne politike: gdje je mjesto studentima?

Istraujui nastanak koncepta koji je uvrijeeno nazivati ideja sveui-

lita ili ideja univerziteta, filozofski pisac iz Nia Zoran Dimi u svojoj je knjizi Raanje ideje univerziteta (2013) ponudio nekoliko uvida o ulozi uenik/studenata u razliitim historijskim manifestacijama obrazovnih pro-cesa, od kojih u istaknuti dva koja su za temu mojega izlaganja posebice vana. Prvi od tih uvida tie se statusa koji su imali uenici u Platonovoj Akademiji. Naime od Dimia doznajemo da se s Platonom i njegovom Aka-demijom uvruje prosvetiteljski karakter grke filozofije i znanosti, to je postepeno dovelo i do toga da je, kao to takoer doznajemo od Dimia, rasla svest o tome da je mthodos, tj. istraivanje, jedna zajednika, opta stvar, preko koje, pre svega, lanovi Akademije stiu svoj identitet. Da bi istraivanje bilo mogue, uenici su morali biti aphetoi, dakle moralo im je biti omogueno da samostalno pronau svoj put do znanja. Drugi Dimiev uvid koji mi je ovdje vaan, tie se statusa studenata na srednjovjekovnim sveuilitima. Piui o osnivanju sveuilita koje se smatra prvim osnovanim u Europi, dakle onog u Bolonji, Dimi je izvijestio da su to sveuilite kao svoju korporaciju osnovali studenti kojima je cilj bio izboriti povoljnije materijalne uvjete studiranja, dakle izboriti se za niu cijenu najma prostorij za odravanje nastave i za spavanje te za niu cijenu hrane. Ali, od Dimia moemo doznati i to da su studenti srednjovjekovnih sveuilita bili podvr-gnuti strogom reimu uenja i ivota, zbog ega, za razliku od svojih anti-kih prethodnika, nisu imali priliku za pronalaenje vlastita puta do znanja. Osim tih dvaju uvida koji, ponavljam, poivaju na Dimievu djelu Raanje ideje univerziteta, u izlaganju u istaknuti i uvid koji je ve postao opim mjestom meu istraivaima ideje sveuilita. Rije je o konceptu akadem-skih sloboda, koji se sastojao od slobode uenja (Lernfreiheit), zajamene studentima, i od slobode nauavanja (Lehrfreiheit), zajamene nastavnicima. Inae, o akademskim slobodama oitovali su se i, primjerice, poljski filozof-ski pisac Marek Kwiek u svojem lanku The Classical German Idea of the University Revisited, or on the Nationalization of the Modern Institution iz

39

2006. godine te ve spomenuti Zoran Dimi u svojem djelu Raanje ideje univerziteta iz 2013. godine. Kwiek ih je prepoznao kao jedan od triju te-meljnih principa (three main principles) modernog sveuilita, dok ih je Dimi okarakterizirao jednim od triju elemenata onoga to je nazvao kimeni stub moderne ideje sveuilita.

Budui da je visoko kolstvo u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, pod-vrgnuto brojnim reformskim zahvatima koji su poznati pod zajednikom sintagmom bolonjski proces, ti zahvati nuno su doveli do promjena u kon-ceptualizaciji akademskih sloboda i uloge studenata. O tim promjenama pisao je, primjerice, austrijski filozofski pisac Konrad Paul Liessmann, koji je u svojoj knjizi Theorie der Unbildung. Die Irrtmer der Wissens-gesellschaft (2006) bolonjski proces ocijenio elitistikim i protuprosvjetitelj-skim, budui da, izmeu ostaloga, studente svodi na raunovodstvenu vrije-dnost ljudskog kapitala.

U izlaganju u istraiti poloaj i ulogu studenata u dananjem, dakle bolonjskom visokokolskom sustavu, pri emu u se usredotoiti na tri pi-tanja: 1. Kakve akademske slobode danas studenti uivaju i u kojoj mjeri?; 2. Moe li se govoriti o klasnom poloaju studenata u okvirima visoko-

kolskog sustava i, ako se moe, koji je to poloaj?; 3. to to ograniava poloaj studenata i njihove akademske slobode u

okviru visokokolskog sustava?

Da bih odgovorio na ta pitanja, ukazat u na zakonske i podzakonske propise koji u hrvatskom visokokolskom sustavu ureuju proces visokog obrazovanja, zatim na prava i obaveze studenata i, naposljetku, na organizi-ranje studenata te zastupanje studentskih interesa, bilo prema tijelima susta-va visokog obrazovanja bilo prema tijelima drave.

Lektura: Davor Bali

40

ANELKO MIHANOVI student 3. godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti te engleskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Splitu

Neodvojivost filozofije i umjetnosti

U svojem izlaganju ukazat u na blisku povezanost filozofije i umjetnosti te na njihov meusobni utjecaj. Da bih to postigao analizirat u djela filozof poevi od zaetnik estetike, dakle Platona i Aristotela, pa sve do suvremenih filozof, primjerice Slavoja ieka. Tom u analizom potvr-diti inicijalnu tezu svojega izlaganja: umjetnost je od filozofije nerijetko ne-mogue odijeliti.

Prouavanjem djel eminentnih mislioca i teoretiara uvia se da leksis, terminologija i zakljuci vezani uz umjetnosti gotovo bez iznimke pronalaze mjesto meu koricama najvanijih filozofskih knjiga. Stoga u u izlaganju kronoloki obraditi filozofske tekstove koji se referiraju na umjet-nost kako bi dokazao i prezentirao vrste spone izmeu spomenute znanosti i njenog kreativnog parnjaka. Poevi od analize Platonove metafizike lijepog, koju su kasnije nastavili Schelling i Hegel, prikazat u da je umjetnost valo-rizirana ve u antropolokom razdoblju grke filozofije. Nadalje, istraiva-njem Kantovih, a potom i Nietzscheovih, teoretskih postavki o umjetnosti potvrdit u kontinuitet filozofskog zanimanja za likovnost, estetiku, glazbu i druge oblike umjetnikog izraavanja. Pored toga, u dvadesetom stoljeu do-lo je do svojevrsne radikalizacije umjetnikih ostvarenja na koje ni filozofi nisu ostali nijemi: Sartre je kritizirao larpurlartizam, Roland Barthes zahtje-vao je kritinost umjetnosti, Arthur Danto proglasio je smrt povijesti umjet-nosti, Umberto Eco razvio je koncept otvorenog djela, Jacques Rancire govorio je o estetici kao reimu identifikacije umjetnosti itd. Naposljetku, velikim brojem razliitih povijesnih primjera isprepletenosti filozofije i um-jetnosti u izlaganju u pokazati spoj i mjeavinu znanosti i kreacije, neodvo-jivost, bliskost te meusobni utjecaj filozofskih i umjetnikih dostignua.

41

NIKOLINA MIJATOVI studentica 3. godine preddiplomskog studija filozofije te hrvatskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku Emancipatorno obrazovanje: feministika kritika common sense

diskriminacije u nastavi

Kao to je poznato iz marksistiih i kritikih teorija, za kapitalistiko drutvo karakteristini su odnosi moi koji se oituju u dominaciji onih koji su rasno, rodno ili klasno superiorni. Takoer, iz kritike pedagogije je poznato i to da se nain funkcioniranja kapitalistikog sistema preslikava i na odgojno-obrazovne ustanove, pa se neravnopravnost oituje i u nastavi. Upravo stoga to je neravnopravnost duboko ukorijenjena u drutvu teko ju je prepoznati. Jedna od teoretiarki koje govore o tome je feministika teore-tiarka Roxana Ng. Ng je uvela pojmove common sense seksizma i rasizma da bi imenovala diskriminacijske prakse koje nesvjesno izvodimo. Takve prakse su, primjerice, koritenje mukog roda kao opeg roda ili shvaanje mukog kao racionalnog nasuprot iracionalnog enskog.

Nadalje, brojni kritiari suvremenog obrazovanja navode da su ideolo-gemi poput izvrsnosti i konkurentnosti izvori legitimacije navodno meritokratskih praksi u odgojno-obrazovnom sustavu. Uz to, Roxana Ng navodi da postojei sustav nagrauje one koji posjeduju mo u rasnom, rod-nom ili klasnom smislu u odnosu na ostale studente. Nagraivanje se vri materijalnim sredstvima, dakle stipendijama, to rezultira time da sustav na-grada favorizira one studente ija je poetna pozicija bila bolja.

U ovom u izlaganju, a na osnovu feministike i kritike pedagogije, analizirati neke od diskriminacijskih praksi s kojima se studenti/ce susreu u svom iskustvu obrazovanja te ponuditi mogue metode otpora i transfor-macije diskriminatornog nastavnog okruja u demokratsko nastavno okruje. Takoer, kritikom u metodologijom pokazati da standardna, dakle aktu-alna, pedagoka paradigma potvruje diskriminaciju reproducirajui uzorke drutvene neravnopravnosti te stoga nema kapacitet za emancipacijsko djelo-vanje.

42

DUAN MILENKOVI student 4. godine osnovnih studija filozofije Filozofski fakultet, Univerzitet u Niu Specifino-muziki aspekti antikog pojma muzike i njihov udeo u

obrazovanju i vaspitanju oveka

Kao i svi vaniji pojmovi antike filozofije, pojmovi i veoma su bogati znaenjem. U njima ono see od specifino-muzi-kih aspekata grkog muziciranja, dakle sviranja na nekom muzikom in-strumentu i odnos izmeu zvukova koje taj instrument proizvodi, pa do sa-mog filozofskog utemeljenja umetnikog izraavanja u antikoj Grkoj, a koje se sastoji od ukazivanja na njegovu svrhu u obrazovanju i uspostavlja-nju sklada u dui. Specifino-muziki aspekti ovih pojmova, koji su najblii dananjem shvatanju muzike umetnosti, obino nisu u sreditu interesova-nja savremenih tumaa antike filozofije. Ti se aspekti ostavljaju po strani kao irelevantni tehniki okviri u kojima se krije samostalni smisao muzike umetnosti antike. Razlog za takvo postupanje obino se trai u izvesnoj ne-samostalnosti muzike u odnosu na poetsku umetnost Grka, pri emu je muzika samo jedan aspekt epskog, lirskog ili dramskog izraza.

U svojemu izlaganju ukazat u na to da veza izmeu specifino-mu-zikih i filozofskih znaenja ovih pojmova nije sluajna, ve da se i specifi-no-muziki aspekti, na sebi svojstven nain, samostalno podvrgavaju pome-nutom filozofskom utemeljenju muzike umetnosti. Razliitu povezanost ovih znaenja moemo uoiti u uenjima pitagorejaca, Platona i Aristotela. Dok se u uenju pitagorejaca obrazovna svrha specifino-muzikih aspekata nalazi u meusobno zajednikom ustrojstvu kosmosa, muzike i ovekove due, ona se u filozofiji Platona i Aristotela ogleda u uticaju koje ovi aspekti imaju na oveka unutar odreenog drutvenog ustrojstva. Ilustrovanje razli-itog razumevanja izraajnih, a time i vaspitno-obrazovnih, mogunosti spe-cifino-muzikih sredstava u uenjima ovih filozofa pokuae da razbije ilu-ziju jednoznanog shvatanja ovih sredstava u antici.

43

IVONA NOVAK studentica poslijediplomskog doktorskog studija Filozofija i suvremenost Filozofski fakultet, Sveuilite u Rijeci Razmatranje analitiko-kontinentalne podjele filozofije i njezina

utjecaja na obrazovanje u Hrvatskoj

Suvremena filozofija Zapada obuhvaa dvije suprotstavljene tradicije filozofske misli: analitiku i kontinentalnu. Analitika filozofija oznaava stil filozofiranja koji je bio zajedniki logikim pozitivistima poetkom 20. stoljea te se, s ponekim izmjenama, zadrao i do danas, a u kojemu stilu filozofi trebaju pristupati pojedinanim filozofskim problemima s jasnoom i preciznou egzaktnih znanosti, pomou alata logike i jezika. S druge strane, kontinentalna filozofija ukljuuje niz filozofskih pravaca kojima je zaje-dniko to da filozofiji pristupaju iz perspektive prvog lica te odbijaju metodu prirodnih znanosti. Uz to, dok analitiki filozofi smatraju da se pojedini pro-blemi u filozofiji trebaju analizirati odvojeno od njihova povijesnog pori-jekla, kontinentalni autori ih sagledavaju unutar konteksta njihova nastajanja te stoga stavljaju znatan naglasak na povijest filozofije.

Premda ovaj opis ugrubo zahvaa razlike izmeu analitike i kon-tinentalne tradicije filozofiranja, brojni autori, poput primjerice Srena Overgaarda, Paula Gilberta i Stephena Burwooda upozoravaju na potekoe s kojima se suoavamo ukoliko pokuamo odrediti nune i dovoljne uvjete za svrstavanje nekog filozofa u jednu ili drugu tradiciju. tovie, nekolicina autora ak dovodi u pitanje vjerodostojnost analitiko-kontinentalne podjele. Ipak, budui da sam najprije studirala na odsjeku na kojemu je zastupljena kontinentalna, a zatim na odsjeku analitike filozofske tradicije, podupirem stajalite da je jaz izmeu dvije tradicije itekako stvaran te da se manifestira u svim aspektima suvremenog filozofiranja, a ponajprije u pouavanju filo-zofije, kako na zapadnim tako i na hrvatskim sveuilitima. Prije razmatranja posljedica koje analitiko-kontinentalni rascjep ostavlja na akademsko po-uavanje filozofije, ukratko u prikazati povijest rascjepa te odrediti podru-ja filozofskog istraivanja u kojima je on najevidentniji. Izlaganje u zavr-iti iznoenjem nekoliko zakljuaka koji se tiu budunosti obje tradicije, a koje u utemeljiti na ideji suradnje koja bi osjetno doprinijela poveanju kvalitete nastave filozofije na sveuilitima.

44

DEMIAN PAPO student 2. godine diplomskog studija filozofije te engleskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku Franjo Markovi: osniva hrvatske akademske menze i hrvatskog

akademskog doma

Franjo Markovi (1845-1914), hrvatski filozof, pedagog, pjesnik, knji-evni i kulturni teoretiar i kritiar te jedan od prvih lanova Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, bio je osniva katedre za filozofiju i njezin prvi profesor na Mudroslovnom fakultetu Sveuilita Franje Josipa I. u Zagrebu. tovie, obnaao je i dunost dekana, a potom i rektora, pa stoga i ne udi prosudba koju je 1974. godine izrekao Vladimir Filipovi u Uvo-dnoj napomeni djela Filozofijski portret Franje Markovia Alberta Bazale, iz koje doznajemo da je Markovi predstavljao jednu od najznaajnijih kul-turnih linosti nae ue domovine Hrvatske u razdoblju njenog stvaralakog knjievnog i kulturnog uspona druge polovice XIX. i poetka XX. stoljea.

No, Markovi je, to pak doznajemo iz doktorskog rada Drutvena i politika djelatnost Franje Markovia, koji je napisao, i 2013. godine obra-nio povjesniar Ivan Pekli, u dosadanjoj hrvatskoj kulturnoj javnosti per-cipiran kao knjievnik ili filozof, dok se o njegovoj politikoj, drutvenoj i prosvjetnoj djelatnosti pisalo vrlo malo, i to prigodom nekih obljetnica. O tonosti Peklieve prosudbe Markovieve vanosti u podruju drutvenih djelatnosti svjedoi injenica da je bio osnivaem i suradnikom brojnih dru-tava, kao to je, primjerice, Hrvatsko skupno knjievniko drutvo, Hrvat-sko ope prosvjetno blagotvorno drutvo, Hrvatsko planinarsko drutvo te drutva Didaktika, potpornog drutva za strune vjebe kandidata srednjo-kolskog uilita. Osim toga, to doznajemo iz, primjerice, desetog sveska Grae za povijest kolstva Kraljevin Hrvatske i Slavonije Antuna Cuvaja iz 1913. godine, Markovi je u listopadu 1896. godine predloio osnivanje hu-manitarnog i graanskog drutva na Sveuilitu, koje je nazvano Hrvatska mensa academica. Markovievu zainteresiranost za osnivanje takva drutva potvruje i njegova Promemoria, posveena sabiranju za hrv.[atsku] menzu akademinu i hrv.[atski] akademini dom u Zagrebu, koja se nalazi u sklopu Markovieve rukopisne ostavtine. Iz nje doznajemo i, primjerice, to da se Markovi mudro dosjetio naina prikupljanja sredstava za pokreta-

45

nje djelovanja menze i doma, predloivi da se u svrhu kulturne uspomene na 50godinje vladanje cara Franje Josipa I menza i dom nazovu Mensa accademica Francesco-Josephina u Zagrebu (Franje-Josipovo), a tako se neka i zove dom: Croatica domus accademica Francesco Josephina (Franje-Josipovo). Premda je Drutvo, prema spoznajama anonimna autora zapisa-nima 1937. godine u dnevnim novinama Veer, zapoelo sa svojim djelova-njem 1898., a prema Cuvajevim spoznajama, 1908. godine, Markovi je bio ne samo njegovim inicijatorom i osnivaem, nego i osnivaem sveuiline menze u kojoj su se hranili brojni studenti zagrebakog sveuilita. U izlaganju u istraiti okolnosti osnivanja drutva Hrvatska mensa academica, a onda i okolnosti pokretanja djelovanja akademske menze i akademskog doma, pri emu u, to sugerira i naslov, posebnu pozornost po-svetiti Markovievoj ulozi i doprinosu u tom poduhvatu s kraja 19. stoljea.

Lektura: Davor Bali

46

VALENTINA PERII studentica 3. godine preddiplomskog studija filozofije i povijesti umjetnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Splitu

Ideja i autonomija sveuilita

Jedna od kljunih toaka u idejama sveuilita njemakih filozofa i mislioca je misao da je sveuilite uena zajednica javnih uitelja, profesora, uenjaka i drugih koja je autonomna. Naime, kao to moemo doznati iz knjige Raanje ideje univerziteta Zorana Dimia, moderna ideja sveuilita svoje temelje ima u filozofiji prosvjetiteljstva i romantiarskoj ideji Bildunga. Jedan od filozofa koji su snano utjecali na oblikovanje moderne ideje sveuilita bio je i Immanuel Kant, koji je u spisu Spor fakulteta (Der Streit der Facultten) uspostavio regulativnu ideju sveuilita kao uvjet mo-gunosti ozbiljenja sveuilita. Pritom je za Kanta sveuilite bilo ustanova iji je cilj napredovanje prema savrenijem pristupanju svijetu uenosti i nje-govu cjelovitijem razvoju. Poljski filozof Marek Kwiek prepoznao je Kan-tovo znaenje za formiranje ideje modernog sveuilita: Prvi je princip jedinstvo istraivanja i poduavanja, drugi je zatita akademske slobode: slo-bode poduavanja i slobode uenja; trei je sredinja vanost filozofskog fakulteta.

U ideji sveuilita, kako ju je Kant zamislio, ono to danas zovemo humanistikim i drutvenim znanostima ima kontrolnu funkciju u odnosu prema drugim znanostima. Temelj za takvo razumijevanje lei u uvjerenju da samo obrazovana i slobodna osoba moe biti dobar graanin i doprinijeti napretku ovjeanstva. A preduvjet za obavljanje kontrolne uloge jest auto-nomija.

No, usprkos Kantovim i zamislima drugih filozofa, povijesni razvoj doveo je do podreenosti sveuilita tritu. U izlaganju u pokazati da ta podreenost tritu onemoguava kritike perspektive drutvenih i humani-stikih znanosti, a potom i da industrijalizacijom sveuilita nastaje njegova heteronomija te da nastupa njegova dehumanizacija koja za rezultat ima dehumanizaciju drutva.

47

HRVOJE POTLIMBRZOVI student 1. godine diplomskog studija filozofije i pedagogije Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

O poloaju humanistikih znanosti u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (2013)

Vlada Republike Hrvatske 2013. godine objavila je nacrt Strategije

obrazovanja, znanosti i tehnologije kojom se planira dugorona vizija obrazovanja, znanosti i tehnologije u Republici Hrvatskoj. Odmah potom otvorena je javna rasprava o strategiji tijekom koje je zainteresirana javnost imala priliku dati svoje miljenje, primjedbe i prijedloge na predloeni tekst. Izmeu ostalih lanova akademske zajednice, oitovali su se i filozofi aka-demik Mislav Jei te prof. dr. sc. Ante ovi, dok je raspravi svojim ko-mentarom pridonio i sindikat Akademska solidarnost. Njihove reakcije, kao i one veine znanstvenika iz drutvenih i humanistikih znanosti, bile su naj-prije usmjerene na strategijom predvienu drutvenu ulogu znanosti i viso-kog obrazovanja koja se svodi tek na ekonomski i gospodarski napredak drave. Osim toga, istaknuli su i problem marginaliziranja drutvenih i hu-manistikih podruja znanosti u odnosu prema prirodnim i tehnikim podru-jima. Zatim, naglasili su i problem naruavanja autonomije sveuilita pu-tem uplitanja politike te su upozorili na besadrajnost neoliberalnih ideolo-gema zastupljenih u obrazovnom diskursu koji prevladavaju i u ovoj stra-tegiji (cjeloivotno obrazovanje, izvrsnost, konkurentnost, vrednovanje).

U ovome izlaganju najprije u se usmjeriti na analizu poloaja huma-nistikih znanosti predvienog u strategiji koji se svodi na slubu ouvanja kulturnog i nacionalnog identiteta Republike Hrvatske. Nakon toga u ga dovesti u odnos sa spomenutom ekonomizacijom drutvene uloge znanosti i obrazovanja, to dovodi u pitanje smisao i isplativost studiranja drutvenih i humanistikih znanosti te provoenja istraivanja na tome podruju.

48

MILICA RAI apsolventica osnovnih studija filozofije Filozofski fakultet, Univerzitet u Niu

Nasilje znaka: Delezova dekonstrukcija uenja, istine i obrazovanja

U filozofiji ila Deleza (Gilles Deleuze, 1925-1995) koncept uenja

poiva na teoriji znakova. Prema Delezu, prvi podsticaj za uenje je susret za znakom koji ukazuje na neto strano to poziva na odgonetanje, a svaki dalji korak u uenju jeste tumaenje znakova. Delez se suprotstavljao stanoviti-ma po kojima je podsticaj za uenje neto unutranje, a shodno tome, da je ono spoljanje tek saznajni materijal koji stoji na raspolaganju prirodnom razumskom pogonu. On je obezvredio ideju prirodne volje ili ljubavi za mu-drou kao neophodni uslov za uenje. Utoliko je Delez izneo i kritiku shva-tanja filozofije kao ljubavi prema mudrosti, ili kao prijateljice mudrosti. Teite procesa uenja Delez postavio je u momenat heterogenosti znakova: susret sa znakom je susret sa neim stranim, znaci iskljuuju homogenost, slinost sa onim to se ve zna. Taj momenat otkriva nasilje znaka. Ono je u tome to znak oduzima ueniku mir svojstven shvatanju uenja kao akta pri-rodne dobre volje. Dakle, istina do koje se dolazi iznuena je nasiljem znaka, ona nije gotov korpus znanja koji eka da se do njega doe dobrom voljom. Delez je, takoe, dekonstruisao odnos uitelja i uenika. Njegova postavka je da se uvek ui sa nekim, a ne od nekoga. Dakle, Delez potpuno izmeta pozi-cije uitelja i uenika, to otvara novo polje za razmatranje koncepta obra-zovanja, uloge uitelja i obrazovnih institucija. Jo jedan bitan momenat je u pojmu nunosti: po Delezu, istina koja se otkriva kroz znak jeste nuna, uenje u dodiru sa znakom jeste nuno, ali se ta nunost postavlja nasuprot nunosti institucionalnog obrazovanja u nekoj dravi po ijim je zakonima odreeni stepen obrazovanja obavezan.

U svom izlaganju predstaviu Delezov koncept uenja pri emu e usredotoiti na dekonstrukciju odnosa uiteljuenik, i on e se razviti u razmatranje posledica ove dekonstrukcije, sa naglaskom na paradoksu odno-sa nunosti institucionalnog obrazovanja i nunosti uenja kao tumaenja znakova.

49

DRAEN RASTOVAC student 3. godine preddiplomskog studija filozofije i povijesti Filozofski fakultet, Sveuilite u Rijeci

Moemo li imati bolju demokraciju?

Usporeujui demokratska naela donoenja odluka kao i demokrat-sko drutveno ureenje sa drugim drutvenim ureenjima moemo uvidjeti prednosti koje nam ono donosi. Primjerice mogunost participacije graana u vlasti unutar predstavnike demokracije. Nadalje, prilikom raspravljanja o demokraciji moramo imati na umu da pojam demokracija oznaava velik broj meusobno razliitih upravljakih praksi. Nisu sve demokracije identi-ne, no ono to je zajedniko svim oblicima demokracije, uloga je itavog dutva u procesu donoenja odluka. Takoer, smatram da treba imati na umu da se ideja demokracije kao vladavine naroda pretvara u sustave demo-kratskog upravljanja kao jedan od tri osnovna institucionalna oblika: izravna demokracija, predstavnika demokracija i asocijativna demokracija.

Budui da i sami ivimo u sustavu predstavnike demokraciji poblie u se baviti upravo tim institucionalnim oblikom demokratskog ureenja. Poblie u predstaviti pokuaj redizajna izbornog sustava koji je ameriki sociolog Erik Olin Wright predstavio u svojoj knjizi Envisioning Real Utopias, dakle redizajna koji se bazira na istraivanju Jamesa S. Fiskhina predstavljenog u djelu Deliberative Polling: Toward a Better-Informed Democracy.

Ukratko u ocrtati prijedlog na koji se pozivam te u ukazati na pro-bleme koji su specifini za predstavniku demokraciju. Potom u kao mogu-e rjeenje tih problema predstaviti model nasuminog izbora lanova pred-stavnikih tijela. Naime, smatram da nasumini izbor predstavnikih tijela moe biti odgovor na potencijalnu opasnost degradiranja demokracije u svo-ju sutinsku suprotnost, dakle u oligarhiju. Upravo bi se nasuminim izborom, koji svima prua jednaku ansu za obnaanje javnih dunosti mo-glo odgovoriti na taj izazov. Ukazujui na argumente koji se koriste u zago-varanju ideje nasuminog izbora prezentirat u ideju demokracije koja pos-toji jo od Platonova djela Drava, ali koja se ne shvaa dovoljno ozbiljno.

50

DAMIR SEKULI student 3. godine preddiplomskog studija filozofije te engleskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

Filozofija iskustva u spisu Experience and Education Johna Deweya

Ameriki pragmatiar John Dewey (1859-1952) je, to doznajemo od

Pave Bariia u uvodniku prvoga sveska asopisa Filozofska istraivanja objavljenog 2011. godine, koji je naslovio Demokracija na prekretnici sloboda, jednakost, pravednost. Uz 150. obljetnicu roenja Johna Deweya. Uz temu, jedan od najveih suvremenih filozofa i teoretiara demokra-cije. Dok demokracija predstavlja glavnu ideju u opusu ovoga mislioca, velik dio ivota posvetio je i prouavanju znaaja iskustva u obrazovanju, to Barii potvruje u navedenome uvodniku: Dokazivao je demokraciju kao najbolji oblik drutva i svoj je demokratski optimizam nastojao povezati s osebujnom filozofijom odgoja. Posljednji u nizu njegovih spisa posve-enih obrazovnim teorijama je Experience and Education iz 1938. godine. U uvodniku navedenoga Deweyeva spisa, Alfred Lawrence Hall-Quest nazvao ga je lucidnom analizom tradicionalnog i progresivnog obrazovanja, a smatrao ga je i najboljim iskazom o obrazovanju kojega je Dewey objavio.

U spisu Experience and Education Dewey je poao od kritike tradi-cionalnog i progresivnog pristupa obrazovanju, jer je smatrao da ti pristupi nisu primjenjivali paljivo razvijenu filozofiju iskustva koja bi, prema njego-vu miljenju, trebala podrazumijevati suradnju uenika i uitelja pri razvitku iskustva kao istinskog obrazovnog sredstva. Uz to, istaknuo je vanost stva-ranja idealnog okruenja za uenje koje bi trebalo nastati kroz kontinuiranu interakciju uenika s predmetom izuavanja.

U ovome u izlaganju prikazati Deweyeva kritika polazita i njegovu zamisao ispravnog pristupa obrazovanju, koji se temelji na iskustvu. Pri tome u se posebno posvetiti odnosu uitelja i uenika, kojega smatram klju-nim ne samo za Deweyev pristup obrazovanju nego i za obrazovanje ope-nito.

51

ANTONIO SHALA student 2. godine diplomskog studija filozofije te engleskog jezika i knjievnosti Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

Platon: uloga znanja u zajednici

Znameniti grki filozof Platon (oko 428. p. n. e.-oko 348. p. n. e.) svoju je filozofsku misao prikazao u brojnim dijalozima koje je ostavio u nasljee zapadnoj civilizaciji. S obzirom na to da su u Platonovim dijalozima isprepletene razliite tematike, njegove dijaloge ne moemo prouavati unu-tar okvira pojedinanih filozofema. Stoga, i kada govorimo o pojmu znanja, nuno se moramo dotaknuti Platonove sveobuhvatne ontoloke slike svijeta, kao i politike zbilje zajednice u koju je smjestio znanje. Odredbu znanja kao vrline Platon je naslijedio od Sokrata, a dodatno ju je produbio u neko-liko dijaloga, ukljuujui Teetet i Menon.

Ipak, tek u Dravi Platon je pisao o znaaju znanja za utemeljenje idealne ljudske zajednice. Prema Platonu, ne moemo govoriti o loem zna-nju jer je ono uvijek dobro. Znanje je najvaniji konstituent i spona drave koja za krajnji cilj ima sreu graana. Dosegnuti sreu i blaenstvo () mogue je samo unutar zajednice koja je odgojem dobro ure-ena te djelovanjem po vlastitoj naravi due, koja voena znanjem samu sebe otkriva i ostvaruje. Uloga znanja u Platonovoj Dravi od jednake je vanosti kako na individualnoj tako i na globalnoj razini pa se moe rei da je drava u velikom ono to je ovjek u malom.

Oslanjajui se na tri navedena dijaloga, dakle na Menon, Teetet i Dravu, u izlaganju u se usmjeriti na eksplikaciju Platonove odredbe zna-nja kao vrline koja unutar dobro ureene odgojne prakse ima kljunu ulogu u izgradnji idealne drave. Prikazat u na koji nain Platon pomou znanja smjeta pojedinca u zajednicu, odnosno nain na koji je znanje kao ono indi-vidualno povezano sa znanjem kao socijalno-politikim fenomenom zaje-dnice.

52

VLADIMIR SIMOVI apsolvent sociologije Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu Visoko obrazovanje u transformaciji: od koncepta javnog dobra

ka koneptu ljudskog kapitala

O obrazovanju ne moemo priati kao o izolovanoj drutvenoj sferi. Ali dominantni oblik integrisanosti univerziteta u drutvo zavisi od domi-nantnog drutveno-ekonomskog poretka. Vreme drave blagostanja (welfare state), u kojem je integrisanost univerziteta shvatana kao integrisanost jav-nog dobra, je prolo. Na snazi je ofanziva ije je polazite ideja o ljudskom kapitalu, konceptu koji sve strukturne uslovljenosti cinino prebacuje na polje line uspenosti ili neuspenosti. Ova svojevrsna zamena koncepata odigrala se pod uticajem promena koje su se dogodile krajem 1970-ih godina, kada se u kapitalistikoj ekonomiji poelo usidravati ono to je danas poznato kao neoliberalizam. Od tad se klasni sukob zaotrava na svim nivoima drutva, pa samim tim i u sferi visokog obrazovanja koje danas, u kontekstu drastino pojaane konkurencije na tritu rada, postaje osnovni preduslov zaposlenja, dok je, sa druge strane, ogroman deo populacije efek-tivno onemoguen da se koluje postepenim ukidanjem javnog finansiranja i uvoenjem privatnog finansiranja studija. Visoko obrazovanje postalo je nunije nego ikada ranije i istovremeno ono sada mora da se plati. Ovo bi-smo mogli nazvati paradoksom sve manje dostupnosti i sve vee nunosti visokog obrazovanja.

U izlaganju u skicirati prelaz od drave blagostanja ka neoliberali-zmu, a potom ukazati na to kako je ova drutveno-ekonomska transformacija uticala na uruavanje obrazovanja zasnovanog na konceptu javnog dobra. Ako su obrazovne institucije i ostale u sferi javnog, one sve vie slue iz-vlaenju kapitala ka privatnom sektoru, izmeu ostalog i kroz razliite oblike privatno-javnog partnerstva.

53

GORAN STANI student 2. godine preddiplomskog studija filozofije i religijske kulture Filozofski fakultet Drube Isusove, Sveuilite u Zagrebu

Ideja univerziteta u filozofiji Branka Despota

U ovom u izlaganju ponuditi jedno mogue filozofsko razumijevanje ideje univerziteta i njezinoga znaenja. To smatram potrebnim budui da su, u posljednje vrijeme, este rasprave o visokom obrazovanju te da neki autori ideju univerziteta proglaavaju mrtvom. Polazite za moje izlaganje bit e radovi u kojima se o ideji univerziteta oitovao poznati suvremeni hrvatski filozofski pisac, akademik Branko Despot (1942).

Izlaganje u poeti tako da u dati pregled Despotovih doprinosa filozofskom razmatranju ideje univerziteta. Potom u izloiti problem iz oblasti filozofske terminologije, naime problematinost prevoenja latinske rijei universitas hrvatskom rijeju sveuilite. Zatim u izloiti dopri-nos klasinog njemakog filozofa Immanuela Kanta (1724-1804), napose onaj dio Kantovih razmatranja ideje sveuilita koji se odnosi na podjelu fakulteta unutar sveuilita i Kantovu odredbu uloge filozofskog fakulteta unutar sveuilita. S tim u u vezu dovesti i odnos znanosti i sveuiline ustanove s posebnim naglaskom na vanost znanstvene istine, a u kontekstu sve snanije interdisciplinarne pomame.

Naposljetku, otvorit u, pozivajui se na Platona, i pitanje o zajedni-tvu onih misleih, odnosno zajednici znanstvenog miljenja koje bi na svoj nain trebalo zaokruiti i dati smisao sveuilitu. Pritom, smatram da je vano naglasiti da govor o sveuilitu nije govor o neemu izvanjskom koje nas se ne tie ve je to govor o nama samima koji se legitimno nazivamo sveuilitem. Stoga u zakljuiti izlaganje ukazivanjem na vanost osobne refleksije o istinskom znaenju i ideji univerziteta.

54

JELENA STANKOVI studentica 3. godine osnovnih studija filozofije Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu

Znanje radi ESPB bodova - savremeno znanje radi znanja

U ovom u izlaganju predstaviti sofisticiranu konstrukciju instituci-onalizovanog obrazovanja kroz povest, kao i modernu problematiku te ne-konzisentnosti bolonjskog sistema obrazovanja. U pokuaju da interpeli-ram odgovor na pitanje (ne)mogunosti studiranja filozofije, najpre u ak-centovati negativan aspekt i (ne)mogunosti individualizacije pojedinca u maineriji prisilnog proizvoenja akademskih graana u kapitalistikom apa-ratu intelektualne eksploatacije na radno trite.

Ukoliko retrospektivno pogledamo poloaj filozofije kroz njenu isto-riju, kao i naine na koji su mislioci sticali svoje filozofsko obrazovanje, do-lazimo do jedne aporije koja nas tera da postavimo sebi pitanje: da li se filozofija kao takva okrenula u nekom drugom pravcu ili su se moderni mi-slioci nali u jednom misaonom orsokaku, gde su se mudrost i znanje radi znanja sveli na politiko-ekonomske odnose? Nekadanje znanje radi zna-nja zamenjeno je novom mantrom - znanje radi ESPB bodova i uputanja u trite rada. Studenti se samim inom upisivanja na univerzitet apstraktno posmatraju kao kupci, konzumenti onih usluga koje prua univerzitet. Ovim dolazimo do jednog od kljunih problema, naime, studenti stiu odreeno znanje i vetine koje e po zavretku studija biti pogodne za prodaju na tritu. Znanje koji studenti stiu vrednuje se bodovima i ocenama, to je ve samo po sebi upitno i problematino. Taman kad smo pomislili da smo onto-loku zaleinu stvari po sebi ostavili u metafizikom mraku i da je prak-tiki ivot, najzad, postao transparentan i izvestan, doli smo do trine tran-sendirajue realnosti, koja ima mo da pravi selekciju i eliminie one koje smatra nepodobnim za knjiko reprodukovanje znanja steenih na uneverzi-tetu. ESPB bodovi nam krajnje eksplicitno stavljaju do znanja koliko nae steeno znanje vredi. Stavljajui knjiko znanje na intelektualnu vagu, budu-e akademce etiketiraju kao podobne ili nepodobne za stupanje u procese moderne eksploatacije.

55

MARINA OKI apsolventica diplomskog studija filozofije i pedagogije Filozofski fakultet, Sveuilite u Osijeku

to, kako i zato studija filozofije od osnutka Sveuilita do danas

U lanku koji je naslovio Filozofija u Hrvatskoj od osnutka Sve-

uilita i objavio ga u asopisu Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 1996. godine, akademik Branko Despot razmatrao je historijske okolnosti osnivanja Sveuilita u Zagrebu u kontekstu promiljanja povije-snih zadaa i povijesnotvornosti filozofije kao jednog meu sveuilinim studijima. Razmatrajui historijske okolnosti, Despot je prepoznao utemelje-nje Sveuilita, pa onda unutar Sveuilita i Filozofskog fakulteta, a na njemu studija filozofije, kao odgovor nagovoru slobode.

Uz to, prema Despotovu miljenju, osnivanje Sveuilita je bilo povijesni in kojim je narod stekao mogunost za samoosvjetenje i samoodreenje. Uloga je filozofije u procesima samoosvjetenja i samoodre-enja, prema Despotu, bila odrediti mjerodavno shvaanje slobode.

U svojem izlaganju postavit u ona pitanja koja smatram vanima za orijentaciju nama koji smo u filozofsku djelatnost ukljueni bilo kao studenti bilo kao profesori. Poblie, ta se pitanja odnose na mjesto studija filozofije unutar sustava visokog obrazovanja, potom na korisnost studija filozofije u smislu stjecanja strune spreme koja omoguava zaposlenje, pa onda i na mogunost postojanja neega to bi se zvalo bt studija filozofije. Napo-sljetku, oitovat u se o ovim pitanjima u kontekstu suvremenih napada na filozofiju i druge humanistike znanosti koje tvorci javnih politika proglaa-vaju beskorisnima. Osnova za moje oitovanje o tim napadima bit e Despotov stav da je studij filozofije po svojoj bti beskoristan, dakle da ne moe proizvesti konkretnu

Documents

Luka Matić, Demian Papo (Ur.) Sveučilište, Filozofija, Obrazovne Politike. Knjižica Sažetaka 4. Studentskog Filozofskog Simpozija. Osijek 8.-9. Svibnja 2014