Majkl Koneli Crni led

1. Dim se dizao iz Cahuenga Passa, ali ga je popreni sloj svjeeg zraka zaustavio n a odreenoj visini. S mjesta odakle je Harrv Bosch promatrao, dim je izgledao popu t sivog nakovnja to se uzdie iz klanca. Kasno poslijepodnevno sunce podarilo je si vilu ruiastu nijansu to se od vrha suavala do dubokog crnila u dnu, gdje se poar uzbr do irio kroz gutaru na istonoj strani usjeka. Prebacio je scanner na zajedniku frekv enciju hitnih slubi okruga Los Angeles i sluao kako efovi vatrogasnih jedinica izvj euju kontrolni centar da je devet kua u jednoj ulici ve nestalo, a one u sljedeoj uli ci nalaze se na putu vatri. Poar se irio prema otvorenim padinama Griffith parka, a ondje moe satima divljati prije nego to ga se obuzda. Harry je mogao uti oaj u gla sovima ljudi na linijama. Bosch je promatrao eskadrilu helikoptera, to su s te ud aljenosti nalikovali na vilinske konjice, kako ulaze i izlaze iz dima, te isputaj u svoj teret vode i ruiastog zapraivaa vatre na zapaljene kue i stabla. To gaje podsj etilo na zapraivanje u Vijetnamu. Buka. Nesigurno poskakivanje i vijuganje preopt ereenih letjelica. Vidio je kako goleme koliine vode padaju na krovove to gore, a o dmah potom kako se diu oblaci pare. Skrenuo je pogled s poara i zagledao se u suho grmlje to pokriva obronak i okruuje stupove na kojima poiva njegova vlastita kua, n a zapadnoj strani usjeka. Vidio je tratinice i poljsko cvijee u gutari ispod sebe. Ali ne i prerijskog vuka kojeg je prolih tjedana viao kako lovi u suhom koritu isp od njegove kue. Katkad mu je obiavao baciti komadie piletine, ali ivotinja nikad ne bi prihvatila hranu dok bi je Bosch promatrao. Tek onda poto bi se Bosch povukao s trijema u kuu, vuk bi iziao iz skrovita i uzeo hranu. Harry je prerijskom vuku na djenuo ime Timido. Katkad bi kasno nou uo kako klancem odjekuje njegovo zavijanje. Ponovno je pogledao prema vatri, upravo u trenutku kad je odjeknula glasna eksp lozija, a unutar sivog nakovnja zakovitlala se kugla gustoga crnog dima. Zauli su se uzbueni glasovi iz scannera, a ef jedne jedinice javio je da se zapalila boca plina od rotilja. Harry je gledao kako se tamniji dim rasplinjava u veem oblaku, a potom je prebacio scanner na taktike frekvencije policije Los Angelesa. Bio je d euran. Boina dunost. Sluao je pola minute, ali nije uo nita osim rutinskih poruka. in se da e Boi u Hollywoodu biti miran. Pogledao je na sat i odnio scanner u kuu. Izvu kao je tavu iz penice i prebacio na tanjur svoju boinu veeru, peena pilea prsa. Potom je skinuo poklopac s lonca kuhane rie i graka, te veliku porciju stavio na tanjur. Ponio je obrok do stola u blagovaonici, gdje ga je ve ekala aa crnog vina, a do nje tri estitke to su stigle tog tjedna, ali ih jo nije bio otvorio. Na CD playeru vrt jela se skladba Pjesma podzemne eljeznice u Coltraneovu aranmanu.

Dok je jeo i pio, otvorio je omotnice s estitkama, kratko ih prouio i prisjetio se poiljatelja. Znao je da je to obred mukarca koji ivi sam, ali to mu nije smetalo. Mnogo je Boia proveo u samoi. Prva je estitka bila od biveg partnera koji se povukao iz posla zahvaljujui novcu zaraenom na knjizi i filmu te se preselio u Ensenadu. P isalo je ono to je uvijek pisalo u Andersonovim estitkama: Hany, kad e doi ovamo? Idua je estitka takoer stigla iz Meksika, od ribolovnog instruktora s kojim je Harry p rolog ljeta proveo est tjedana bavei se ribolovom i uei panjolski u mjestu Bahia San F elipe. Bosch se tada oporavljao od prostrijelne rane na ramenu. Sunce i morski z rak ubrzali su njegov oporavak. Uz boinu estitku, napisanu na panjolskome, Jorge Bar rera takoer je pozivao Boscha u Meksiko. Posljednju je estitku Bosch otvarao polak o i oprezno, a znao je i od koga je prije nego to je proitao potpis. Poslana je iz Tehachapija. Zato je i znao. Bila je rukom otisnuta na prljavobijelom papiru iz zatvorskog postrojenja za reciklau, a prikaz Kristova roenja bio je pomalo mutan. Poslala ju je ena s kojom je proveo jednu no, ali je nebrojene noi razmiljao o njoj . I ona je eljela da je posjeti. No oboje su znali da to nikad nee uiniti. Otpio je malo vina i pripalio cigaretu. Coltrane je sada bio na pjesmi Spiritual snimlje noj uivo u Village Vanguardu u New Yorku dok je Harry jo bio dijete. No tada je sc anner - koji je jo uvijek tiho emitirao poruke na stoliu kraj televizora privukao njegovu pozornost. Glasovi policijskih scannera bili su tako dugo zvuna kulisa nj egova ivota da je mogao ignorirati taj agor, usredotoiti se na zvuk saksofona, a ip ak uhvatiti rijei i ifre koje su bile neobine. uo je neki glas kako govori: "Jedan-K -Dvanaest, Stoer Dva treba tvojih dvadeset." Bosch ustane i pode do scannera, kao da e njegovo emitiranje postati razgovjetnije ako ga bude gledao. ekao je deset s ekundi da se zahtjev ponovi. Dvadeset sekundi. - Stoer Dva, lokacija je Skrovite, Western juno od Franklina. Soba sedam. Ovaj, Stoer Dva trebao bi ponijeti masku. B osch je jo ekao, ali to je bilo sve. Navedena lokacija, Western i Franklin, nalazi la se unutar podruja hollywoodskog okruga. Jedan-K-Dvanaest bila je ifra za detekt iva koji radi na umorstvima u glavnom uredu smjetenom u Parker centru u sreditu gr ada. OPU, Odjel za pljake i umorstva. A Stoer Dva bila je ifra za pomonika efa polici je. U okrugu su bila samo tri efova pomonika, a Bosch nije bio siguran tko je Stoer Dva. Ali to nije vano. Pitanje je zbog ega bi se jedan od ljudi koji su meu najviim a po inu u policiji uznemirivao na Boi? Drugo je pitanje jo vie muilo Harrvja. Ako je pozvan OPU, zato najprije nisu obavijestili njega, deurnog detektiva hollywoodskog okruga? Poao je u kuhinju, stavio tanjur u sudoper, nazvao postaju u Wilcoxu i z atraio deurnog zapovjednika. Porunik po imenu Kleinman podigao je slualicu. Bosch ga nije poznavao. Bio je novi, premjeten iz okruga Foothill. - to se dogaa? - upita B osch. - ujem preko scannera o tijelu u Westernu i Franklinu, a meni nitko nita nij e rekao. A to je udno, jer sam ja danas deuran.

- Ne zabrinjavajte se zbog toga - ree Kleinman. - eiri su sve sredili. Kleinman je zacijelo veteran, pomisli Bosch. Taj izraz ve godinama nije uo. Pripadnici su OPUa etrdesetih godina nosili slamnate eire. Pedesetih su nosili eire od pusta. Potom su eiri izili iz mode. Policajci u odorama sad su detektive OPU-a zvali odijela, a ne eiri, ali ne i policajce koji su iskljuivo radili na umorstvima. Jo uvijek su misli li da su oni najbolji, na samom vrhu. Bosch je mrzio takvu aroganciju ak i kad je bio jedan od njih. Zato i jest dobro raditi u Hollywoodu, toj gradskoj kanaliza ciji. Nitko se ne pravi vaan. To je onaj pravi policijski posao, jasan i jednosta van. - O emu je rije? - upita Bosch. Kleinman je nekoliko sekundi oklijevao, a pot om ree: - Imamo tijelo u motelskoj sobi u Franklinu. ini se da je samoubojstvo. No sluaj e preuzeti OPU, elim rei, ve su ga preuzeli. Mi nismo u igri. To je nareenje od ozgo, Bosch. Bosch ne ree nita. Malo je promislio. OPU izlazi radi boinog samoubojst va. To nema ba previe smisla. A onda shvati. Calejrico Moore. - Koliko je to staro ? - upita. - uo sam kako Stoeru Dva kau neka ponese masku. - Zrelo je. Rekli su da e biti glavobolje. Problem je u tome to od glave nije mnogo ostalo. ini se da je po puio obje cijevi samarice. Barem tako ujem na OPUovoj frekvenciji. Boschov scanner nije hvatao tu frekvenciju. Zato nije uo nita od ranijih poruka u vezi s tim sluaje m. Odijela su oito promijenili frekvenciju samo da bi vozaa Stoera Dva obavijestili o adresi. Da nije bilo toga, Bosch bi o sluaju uo tek idueg jutra u postaji. To ga je naljutilo, ali je nastojao govoriti mirnim glasom. elio je to je mogue vie dobit i od Kleinmana. - To je Moore, zar ne? - ini se tako - ree Kleinman. - Njegova je znaka ondje na komodi. Lisnica. No kao to sam rekao, nitko nee identificirati tijel o. Dakle, nita nije sigurno. - Kako se sve to dogodilo? - Gledajte, Bosch, ja ovd je imam posla, ako znate to mislim. Ovo se vas ne tie. OPU je preuzeo sluaj. - Ne, grijeite, ovjee. Tie me se. Ja sam trebao biti prvi obavijeten. elim znati kako se sve to dogodilo jer ne razumijem zato me niste pozvali. - U redu, Bosch, bilo je ova ko nekako. Primili smo poziv od vlasnika te rupe koji ree da ima le nekog skitnice u kupaonici sobe broj sedam. Poslali smo jedinicu, a deki su javili da i jest ta ko, nali su le. No zvali su telefonom, a ne preko radija, jer su na komodi vidjeli znaku i lisnicu te su znali da je to Moore. Ili su barem pomislili da je to on. Vidjet emo. U svakom sluaju, nazvao sam kapetana Grupu kui, a on je nazvao efova pom onika. Pozvali su eire, a vas nisu. Tako to ide. Dakle, ako imate neku zamjerku, to se odnosi na Grupu ili moda na efova pomonika, a ne na mene. Ja sam ist.

Bosch nita ne ree. Znao je iz iskustva da e osoba od koje eli izvui podatke na koncu progovoriti ako on bude utio. - To vie nije u naim rukama - ree Kleinman. - Sranje, televizija i Times su ve ondje. Daily News. Zakljuili su da je to Moore, kao i svi ostali. Sve je to velika zbrka. ovjek bi mislio da e ih poar na brdu vie zanimati. Ni sluajno. Poslagali su se ondje du Westerna. Moram onamo poslati jo jedna kola da nadziru medije. Dakle, Bosch, trebali biste biti sretni to niste umijeani. Boi je, za Boga miloga. Ali to nije zadovoljilo Boscha. Trebali su ga zvati, a on je tre bao odluiti kad e pozvati OPU. Netko ga je posve iskljuio iz postupka, a to mu je s metalo. Pozdravio je Kleinmana i pripalio jo jednu cigaretu. Izvadio je pitolj iz ormaria iznad sudopera i zadjenuo ga za pojas traperica. Potom je odjenuo svijetl osmeu sportsku jaknu iznad vojnike zelene maje to ju je imao na sebi. Vani se ve smr ailo, a kroz klizna staklena vrata vidio je rub vatrene stihije na drugoj strani usjeka. Vatra se posebno isticala na crnom obrisu brda. Poput iskrivljenog avolje g cerenja to se primie vrhu uzvisine. Iz tmine ispod kue uo je prerijskog vuka. Zavi jao je na mjesec to se uzdizao, ili na poar, ili moda samo za sebe jer je sam i u m raku. 2. Bosch se vozio nizbrdo prema Hollywoodu, a uglavnom je putovao pustim u licama dok nije stigao do Boulevarda. Na plonicima su se nalazile uobiajene skupin e bjegunaca i onih koji su u prolazu. Bilo je i prostitutki koje su se etale: vid io je jednu s crvenom kapom Djeda Boinjaka na glavi. Posao je posao, lak i na Boi. B ilo je elegantno odjevenih i naminkanih ena koje su sjedile na klupama na autobusn im postajama, ali zapravo nisu ekale autobuse i zapravo nisu bile ene. Boini ukrasi i lampice, razapeti na svakom raskru Boulevarda, samo su pojaavali nadrealistiki doj am neonskog blistavila i kia. Poput kurve s previe minke, pomislio je, ako tako neto uope postoji. No Boscha nije deprimirao prizor to ga je okruivao. Bio je to Cal Mo ore. Bosch je ve gotovo tjedan dana oekivao neto ovakvo, od trenutka kad je uo da se Moore nije pojavio na prozivci. Veina policajaca hollywoodskog okruga nije se pi tala je li Moore mrtav. Pitali su se jedino koliko e trebati da se pojavi njegovo tijelo. Moore je bio narednik koji je vodio okrunu ulinu jedinicu za borbu protiv droge. To je bio noni posao, a njegova je jedinica radila samo na Boulevardu. U okrugu se znalo da se Moore rastao od ene i da ju je zamijenio viskijem. Bosch je to saznao iz prve ruke kad je jedan jedini put bio s dekima iz Droge. Takoer je s aznao da ga moda mui neto vie, a ne samo brani problemi I prezasienost poslom. Moore j e neizravno govorio o Unutranjoj kontroli i o istrazi o njemu. Sve je to samo pov eavalo ionako teku boinu potitenost. im je Bosch uo da poinju potragu za Calom Mooreo znao je. ovjek je mrtav. To su znali i svi ostali u policiji, iako o tome nitko n ije glasno govorio. ak ni u medijima nitko nije nita spomenuo. U poetku je policija pokuala sve obaviti tiho.

Diskretna pitanja u Mooreovu stanu u Los Felizu. Nekoliko prelijetanja helikopte rom preko oblinjih breuljaka u Griffith parku. No tada je netko sve to dojavio jed nom televizijskom izvjestitelju, ovaj je to objavuio, a sve su ga ostale postaje i novine slijedile. Mediji su marljivo izvjetavali o napredovanju potrage za nes talim policajcem. Mooreova fotografija nalazila se na oglasnoj ploi u prostoriji za tisak u Parker centru, a policija je javnosti upuivala uobiajene molbe. Bila je to prava drama. Ili barem scenarij za udarnu televizijsku reportau: potrage na k onjima, traganje iz zraka, ef policije koji dri fotografiju tamnokosog, privlanog n arednika ozbiljna izraza lica... Ali nitko nije istakao da se traga za mrtvacem. Bosch je zaustavio automobil na semaforu u Ulici Vine i promatrao kako ovjek, ko ji na sebi nosi plakate, prelazi ulicu. Hodao je ustro i poskakujui, a koljena su mu stalno udarala u kartonski natpis. Bosch je vidio da je na karton zalijepljen a satelitska fotografija Marsa, a veliki dio bio je zaokruen. Ispod toga je velik im tiskanim slovima pisalo: POKAJMO SE! LICE NAS GOSPODNJE PROMATRA! Bosch je is tu fotografiju vidio na naslovnici tabloida dok je stajao u redu u prodavaonici Lucky, ali tabloid je tvrdio da je to Elvisovo lice. Svjetlo na semaforu se prom ijenilo i Bosch je nastavio prema Westernu. Razmiljao je o Mooreu. Osim jedne veer i to ju je proveo u njegovu drutvu u jazz baru blizu Boulevarda, nije imao mnogo p osla s Mooreom. Kad su Boscha prethodne godine premjestili iz OPU-a u hollywoods ki okrug, svi su mu ondje s oklijevanjem pruili ruku i govorili da im je drago to su ga upoznali. No ljudi su se openito drali suzdrano. To je bilo razumljivo budui d a su ga iz OPU-a maknuli na preporuku Unutranje kontrole, ali Bosch im nije zamje rao. Moore je bio jedan od onih kolega koji bi mu uglavnom samo kimnuli glavom k ad bi ga sreli u hodniku ili na sastancima osoblja. Bilo je to i razumljivo, jer je Bosch radio na umorstvima u detektivskom uredu u prizemlju, a Mooreova jedin ica, hollywoodski BANG - skraenica za Boulevardska antinarkotika grupa - nalazila se na prvom katu postaje. Ipak, postojao je taj jedan susret. Za Boscha je to bi o sastanak s ciljem prikupljanja informacija o sluaju na kojem je radio. Mooreu j e to bila prigoda za nekoliko piva i mnogo aica viskija. Mooreova BANG jedinica im ala je onu vrstu zanimljivog naziva kakvo su mediji oboavali, ali to je zapravo b ilo samo pet policajaca koji su radili u preureenom spremitu i nou harali Hollywood Boulevardom dovlaei u postaju svakoga s jointom ili neim boljim u depu. BANG je bil a jedinica kojoj je bila vana koliina, stvorena kako bi obavila to vie uhienja da bi se time u proraunu za iduu godinu opravdali razni zahtjevi, da se dobije jo ljudi, jo opreme i, povrh svega, jo sredstava za prekovremeni rad. Nije bilo vano to je okr uni dravni odvjetnik u veini sluajeva sklapao nagodbe za uvjetno putanje, a ostale uh ienike odmah oslobaao. Jedino su bili vani statistiki podaci o uhienjima. Ako je neki izvjestitelj iz Kanala 2 ili Kanala 4 ili iz Timesa elio jedne noi poi s njima i n apraviti priu o BANG-u, tim bolje. U svakoj su policijskoj postaji postojale jedi nice kojima je vaan samo broj uhienja.

Stigavi do Westerna, Bosch je skrenuo na sjever i pred sobom ugledao bljeskanje p lavih i utih svjetala patrolnih automobila i jarkih reflektora televizijskih kame ra. U Hollywoodu je takav prizor obino ukazivao na nasilni kraj ivota ili na premi jeru nekog filma. No Bosch je znao da u ovom dijelu grada nema nikakve premijere , osim ako nije rije o prvom poslu trinaestogodinje prostitutke. Bosch je stao uz plonik pola bloka dalje od Skrovita i pripalio cigaretu. U Hollywoodu se poneto nik ad ne mijenja. Samo se za to izmisli novo ime. Taj motel je bilo otrcana rupa i prije trideset godina kad se zvao El Rio. Jo uvijek je otrcana rupa. Bosch nikad nije bio ondje, ali je odrastao u Hollywoodu pa se sjeao. Boravio je u dovoljno s linih mjesta. Sa svojom majkom. Dok je jo bila iva. Skrovite je motel s unutranjim dv oritem iz etrdesetih godina, a veliko stablo indijske smokve u sredini dvorita tije kom dana stvara ugodnu hladovinu. Nou svih etrnaest motelskih soba utone u mrak to ga naruava jedino sjaj crvenog neonskog natpisa. Harry opazi da slovo u natpisu M JESENE CIJENE nije osvijetljeno. Dok je jo bio djeak, a Skrovite se zvalo El Rio, to gradsko podruje je ve bilo poelo propadati. Ali nije bilo toliko neonskih reklama, a zgrade su se, ako ne i ljudi, doimale svjeije, ne tako mrane. Tada je postojala zgrada u kojoj su bili uredi Streamline Modernea, a izgledala je poput prekooce anskog broda usidrena kraj motela. Davno je otplovila, a sad se ondje nalazi jed an manji trgovaki centar. Promatrajui Skrovite iz parkiranog automobila, Bosch je z nao da je to jadno mjesto za noenje. Jo jadnije mjesto za umiranje. Iziao je iz kol a i zaputio se prema motelu. uta policijska traka bila je rairena preko ulaza u dv orite, a uz nju su stajali policajci u odorama. Na jednom kraju trake jarka svjet lost televizijskih ekipa usredotoila se na skupinu mukaraca u odijelima. ovjek sjaj nog, obrijanog tjemena jedini je govorio. Dok je prilazio, Bosch je shvatio da i h svjetlost zasljepljuje. Nisu vidjeli nita iza novinara. Brzo je pokazao svoju z naku jednom od policajaca, potpisao se na popis nazonih na mjestu zloina to ga je po licajac drao na podmetau za papir i kliznuo ispod trake. Vrata sobe broj sedam bil a su otvorena, a iznutra je dopirala svjetlost. Iz sobe je dopirao i zvuk elektr ine harfe. Bosch je po tome znao da je sluaj dopao Artu Donovanu. Tehniar zaduen za prikupljanje dokaza na mjestu zloina uvijek je sa sobom nosio maleni radio. I uvi jek je bio namjeten na The Wave, postaju s glazbom novoga doba. Donovan je tvrdio da glazba unosi smirenje u prostor gdje su ljudi ubijali ili su bili ubijeni. H arry je uaoi a usta i nos pokrio rupiem. To mu nije pomoglo. Smrad koji nije bio na lik ni na to drugo zapahnuo ga je im je preao prag. Ugledao je Donovana kako klei i stavlja praak za otiske prstiju na brojanike ureaja za klimatizaciju to se nalazio n a zidu ispod jedinog prozora u sobi. - ivjeli - ree Donovan. Nosio je lijeniku masku kako bi se zatitio od smrada i udisanja crnog praka. - U kupaonici.

Bosch je na brzinu pogledao naokolo, jer e mu odijela zacijelo rei neka ode, im ga otkriju. Veliki krevet bio je pokriven izblijedjelim ruiastim pokrivaem. Bila je tu samo jedna stolica, a na njoj su se nalazile novine. Bosch poe onamo i opazi da je rije o Timesu s datumom starim est dana. Na istoj strani gdje se nalazio krevet bila je kombinacija komode i zrcala. Na komodi se nalazila pepeljara i u njoj s amo jedan opuak do polovice popuene cigarete. Vidio je takoer i 38 Special u najlon skoj futroli, lisnicu i znaku. Ta su tri predmeta bila pokrivena crnim prakom za o tiske prstiju. Na komodi nije bilo nikakve poruke, a upravo bi je tu Bosch oekiva o. - Nema poruke - ree Bosch, vie sebi nego Donovanu. - Nema. Ni u kupaonici nema niega. Pogledaj sam. To jest, ako ti ne smeta to e ostati bez boine veere. Harry pogle a niz kratki hodnik to je vodio od stranje lijeve strane kreveta. Vrata kupaonice nalazila su se desno, a on se nevoljko uputio prema njoj. Vjerovao je da na svij etu ne postoji policajac koji barem jednom nije pomislio na samoubojstvo. Zausta vio se na pragu. Tijelo je sjedilo na prljavim bijelim ploicama poda, leima oslonj eno na kadu. Prvo to je Bosch opazio bile su izme. Od sive zmijske koe s viim potpet icama. Moore ih je nosio one veeri kad su bili zajedno na piu. Jedna se izma jo uvij ek nalazila na desnoj nozi, te je mogao vidjeti simbol proizvoaa, 5 poput zmije, n a iznoenoj gumenoj peti. Lijeva je izma bila skinuta i stajala je uspravno uza zid . Lijeva noga, u arapi, bila je umotana u plastinu vreicu za dokaze. arapa je neko bi la bijela, pretpostavio je Bosch. No sad je sivkasta, a noga je neznatno oteena. Na podu kraj dovratka leala je dvadesetkalibarska samarica s dvije cijevi. Kundak je bio rascijepljen du donjeg ruba. Deset centimetara dug iver leao je na ploicama, a Donovan ili jedan od detektiva zaokruio ga je plavom bojom. Bosch nije imao vr emena razmiljati o tim injenicama. Samo je pokuavao sve to zapamtiti. Pogledao je t ijelo. Moore je na sebi imao traperice i majicu. Ruke su mu visjele niz tijelo. Koa mu je imala boju sivog voska. Prste mu je naelo truljenje, a podlaktice su mu nabrekle kao u Popaja. Bosch je na desnoj ruci ugledao izoblienu tetovau, iscereno lice vraga ispod aureole. Tijelo je bilo oslonjeno na kadu, pa se inilo da je Mo ore zabacio glavu unatrag kao da ju je elio umoiti u kadu, moda da opere kosu. No B osch je shvatio da to samo tako izgleda, jer veeg dijela glave jednostavno nije b ilo. Unitila ju je silina pucnja iz dvocijevke. Svijetloplave ploice oko kade bile su pune osuene krvi. Smei tragovi kapanja sputali su se u kadu. Nekoliko je ploica napuklo na mjestima gdje se zabila sama. Bosch je osjetio da netko stoji iza njeg a. Okrenuo se i naao oi u oi sa efovim zamjenikom Irvinom Irvingom. Irving nije nosi o masku, niti je na ustima i nosu drao krpu. - Veer, efe. Irving kimne glavom i upi ta: - to vas dovodi ovamo, detektive?

Bosch je vidio dovoljno da bi uspio rekonstruirati ono to se dogodilo. Odmaknuo s e od praga, zaobiao Irvinga i zaputio se prema ulaznim vratima. Irving je poao za njim. Proli su kraj dvojice pripadnika ureda medicinskog istraitelja, odjevenih u jednake plave kombinezone. Kad su izili iz sobe, Harry je bacio rupi u ko za smee to s u ga policajci donijeli na mjesto dogaaja. Pripalio je cigaretu i opazio da Irvin g u ruci ima smei fascikl. - uo sam preko scannera - ree Bosch. - Mislio sam da bih trebao doi budui da sam noas deuran. Ovo je podruje mog okruga, pa sam ja trebao dob iti sluaj. - Da, da, ali kad je utvreno tko je u sobi, odluio sam odmah proslijedit i sluaj Odjelu za pljake i umorstva. Kapetan Grupa je stupio u vezu sa mnom. Ja sa m donio takvu odluku. - Znai da je ve utvreno kako je ono unutra Moore? - Ne sasvim . - Podigao je smei fascikl. - Svratio sam u arhiv i uzeo njegove otiske. Dakako, to e biti odluujui pokazatelj. Tu je i zubni karton, ako je ostalo neto za identifi kaciju. No sve ostalo ukazuje na takav zakljuak. Tko god da je tamo u kupaonici, upisao se u knjigu gostiju kao Rodrigo Moya, a to je ime Moore koristio u BANG-u . Iza motela parkiran je mustang, takoer unajmljen pod tim imenom. Mislim da u ov om trenutku zajednika istraiteljska ekipa nema mnogo dvojbi. Bosch kimne glavom. V e je ranije imao posla s Irvingom, kad je ovaj stariji mukarac bio zamjenik efa Odj ela za unutranju kontrolu. Sad je efov zamjenik, jedan od trojice najviih po inu u p oliciji, a njegovo se polje rada proirilo na Odjel za unutranju kontrolu, Obavjetaj nu i istraiteljsku slubu za narkotike, te sve detektivske slube. Harry je trenutak razmiljao treba li riskirati i nastaviti se buniti zato to ga nisu pozvali. - Treb ali su me pozvati - ipak je rekao. - To je moj sluaj. Uzeli ste mi ga prije no to sam ga uope dobio. - Pa, detektive, na meni je da dajem i uzimam. Nije li tako? N ema razloga za uzrujavanje. Nazovimo to pojednostavljivanjem. Znate da Odjel za pljake i umorstva rjeava sve to se odnosi na smrt policajca. Na koncu biste im ipak morali predati sluaj. Ovo je uteda na vremenu. Nema nikakvog skrivenog motiva, os im svrsishodnosti. Ondje unutra nalazi se tijelo policajca. Njemu i njegovoj obi telji dugujemo brzu i profesionalnu obradu, bez obzira na okolnosti njegove smrt i. Bosch ponovno kimne glavom i osvrne se naokolo. Na vratima ispod neonskog nat pisa MJESENE CIJENE, blizu prednjeg dijela motela, vidio je detektiva OPU-a po im enu Sheehan. Ispitivao je mukarca ezdesetih godina koji je unato veernjoj hladnoi nos io majicu bez rukava i vakao okrajak cigare. Upravitelj. - Jeste li ga poznavali? - upita Irving. - Moorea? Ne, zapravo nisam. elim rei, da, poznavao sam ga. Radil i smo u istom okrugu, dakle poznavali smo se. On je uglavnom bio u nonoj smjeni, radio je na ulici. Nismo imali mnogo doticaja... Bosch nije znao zato je u tom tr enutku odluio lagati. Pitao se je li Irving to shvatio po njegovu glasu. Promijen io je temu. - Dakle, rije je o samoubojstvu; jeste li to rekli izvjestiteljima?

- Nita nisam rekao izvjestiteljima. Razgovarao sam s njima, da. Ali nisam rekao n ita o identitetu tijela u toj sobi. Neu ni rei dok ne bude i slubeno potvreno. Vi i j a moemo ovdje stajati i rei da smo prilino sigurni da je unutra Calexico Moore, ali to njima neu rei sve dok ne obavimo sva testiranja i ne stavimo toku na svako slov o i na smrtovnici. - Udario je smeim fasciklom po bedru. - Zato sam uzeo njegov o sobni dosje. Kako bih sve to ubrzao. Otisci prstiju poi e zajedno s tijelom do med icinskog istraitelja. - Irving se osvrne prema vratima motelske sobe. - Ali, vi s te bili unutra, detektive Bosch, pa mi recite. Bosch se na trenutak zamisli. Zan ima li to ovoga ovjeka, ili me samo iskuava? Ovo je prvi put da ima posla s Irving om a da nije rije o suparnikoj situaciji u istrazi Unutranje kontrole. Odluio je ris kirati. - ini se da je sjeo na pod kraj kade, skinuo izmu i palcem povukao oba oki daa. Naime, pretpostavljam da je rije o obje cijevi, sudei prema oteenjima. Povukao j e okidae palcem, povratni udar bacio je samaricu na dovratak gdje je otkinula koma d drveta. Glava mu je otila na drugu stranu. Prema zidu i u kadu. Samoubojstvo. Eto vidite - ree Irving. - Sad mogu detektivu Sheehanu rei da se slaete. Ba kao da ste vi prvi pozvani na mjesto dogaaja. Nema razloga da se bilo tko osjea iskljuenim . - Nije u tome stvar, efe. - U emu je stvar, detektive? Da ne moete prihvatiti inje nice i slagati se s kolegama? Da ne prihvaate zapovijedi i odluke Odjela? Gubim s trpljenje s vama, detektive. A nadao sam se da mi se to vie nikad nee dogoditi. Ir ving je stajao tako blizu Boschu da mu je njegov zimzeleni dah zapahnjivao lice. Bosch se osjeao kao da ga je ovaj ovjek stjerao u kut i pitao se je li to uinio na mjerno. Korakne unatrag i ree: - Ali nema poruke. - Jo nema poruke. Jo nismo sve pr egledali. Bosch se pitao o emu se radi. Mooreov su stan i ured jamano pregledali im se saznalo da je nestao. Jednako tako i stan njegove ene. to je ostalo? Je li Moo re mogao nekome potom poslati posljednju poruku? Dosad bi ve stigla. - Kada se to dogodilo? - Nadamo se da emo sutra ujutro neto saznati, nakon obdukcije. Ali pretp ostavljam da je to uinio odmah po dolasku u motel. Prije est dana. Kad smo ga prvi put ispitivali, upravitelj je rekao da je Moore stigao prije est dana i otad ga vie nisu vidjeli izvan sobe. To se slae sa stanjem u kojem se nalazi soba, sa stan jem tijela, s datumom na novinama. Obdukcija e biti sutra ujutro. Po tome je Bosc h zakljuio da je Irving sve dobro podmazao. Obino je na obdukciju trebalo ekati tri dana. A boini bi blagdani sve to jo vie usporili. ini se da je Irving znao to Bosch m isli. - Vriteljica dunosti efa medicinskih istraitelja pristala je da obavi obdukcij u sutra ujutro. Objasnio sam da e u medijima biti nagaanja koja nee biti ugodna ni

njegovoj eni ni policiji. Pristala je na suradnju. Na kraju krajeva, vriteljica dun osti efa eli postati ef slube. Zna koliko vrijedi suradnja. Bosch nita ne ree. - Dakle , tada emo znati. Ali nitko, ukljuujui upravitelja, nije vidio narednika Moorea nak on to je prije est dana uzeo sobu u motelu. Ostavio je tono odreene upute da ga se n ikako ne smije uznemiravati. Mislim da je to obavio odmah po dolasku. - Kako to da ga onda ranije nisu nali? - Platio je mjesec dana unaprijed. Izriito je rekao d a ga ne smiju uznemiravati. Na ovakvome mjestu ionako nema svakodnevnog ienja soba. Upravitelj je mislio da je Moore pijanac koji e se ovdje dan i no opijati, ili e s e pokuati izlijeiti. Ovako ili onako, na ovakvome mjestu upravitelj ne moe biti izb irljiv. Mjesec dana, to je 600 dolara. Uzeo je novac. Drali su se obeanja da se nee pribliavati sobi broj sedam, sve do danas kad je upraviteljeva ena opazila da je noas netko provalio u automobil gospodina Moye, mustang. Pored toga, dakako, bili su znatieljni. Kucali su na vrata kako bi mu to rekli, ali on nije odgovarao. Up otrijebili su rezervni klju. Po smradu su znali to se dogodilo im su otvorili vrata . Irving je rekao da je Moore/Moya ureaj za klimatizaciju namjestio na najjae i na jhladnije, kako bi usporio raspadanje i zadrao smrad u sobi. Vlani runici bili su p ostavljeni na pod uz prag ulaznih vrata kako bi se soba jo bolje izolirala. - Nit ko nije uo hitac? - upita Bosch. - Koliko mi znamo, nije. Upraviteljeva ena je got ovo posve gluha, a on kae da nije nita uo. ive u posljednjoj sobi s druge strane. S jedne strane imamo duane, a s druge uredsku zgradu. Uveer se sve to zatvara. Otrag a je uliica. Pregledavamo knjigu gostiju i pokuat emo ui u trag drugim gostima koji su boravili u motelu prvih nekoliko dana nakon to je Moore stigao. No upravitelj kae da nikomu nije iznajmio sobe kraj Mooreove. Mislio je da bi Moore mogao posta ti glasan ako ima problema s alkoholom. I, detektive, ovo je prometna ulica. Odm ah ispred motela nalazi se autobusna postaja. Mogue je da nitko nije nita uo. Ili, ako su uli, nisu znali o emu je rije. Nakon kratkog razmiljanja Bosch ree: - Ne shvaam zato je uzeo sobu za mjesec dana. elim rei, emu? Ako se ovjek naumio ubiti, zato je t o elio tako dugo skrivati? Zato nije to jednostavno uinio i pustio da nau njegovo ti jelo? To bi bio kraj prie. - To je teko pitanje - ree Irving. - Ja mislim da je elio pruiti priliku svojoj eni. Bosch uzdigne obrve. Nije shvaao. - ivjeli su odvojeno objasni Irving. - Moda joj nije elio upropastiti blagdane. Stoga je pokuao prikrit i tu vijest tijekom dva tjedna, moda mjesec dana. To se Boschu inilo neuvjerljivim , ali u tom trenutku nije imao boljeg objanjenja. Vie mu nije padalo na pamet nije dno pitanje. Irving je promijenio temu i tako stavio Boschu do znanja da je njeg ov obilazak mjesta zloina zavrio. - Dakle, detektive, kako vam je rame?

- Dobro je. - uo sam da ste bili u Meksiku kako bi tijekom lijeenja usavrili svoj pa njolski. Bosch nije odgovorio. Nije ga zanimalo takvo avrljanje. elio je rei Irving u da mu se sve to ini neuvjerljivim, ak i uza sve prikupljene dokaze i objanjenja. Ali nije znao rei zato je tako, a dok ne otkrije razlog, bit e bolje da uti. Irving je govorio: - Uvijek mi se ini da nema dovoljno policajaca, koji nisu Latinoameri kanci dakako, a koji se dovoljno trude da naue drugi jezik ovoga grada. elio bih v idjeti da cijeli Odjel... - Imamo poruku - dovikne Donovan iz sobe. Irving ostav i Boscha bez ijedne rijei i zaputi se prema vratima. Sheehan poe za njim u sobu, u drutvu jo jednog detektiva kojeg je Bosch prepoznao kao ovjeka iz Odjela za unutran ju kontrolu po imenu John Chastain. Harry je trenutak oklijevao, a zatim je poao za njima. Jedan od tehniara iz ureda medicinskog istraitelja stajao je u hodniku b lizu vrata kupaonice, a ostali su se okupili oko njega. Bosch je poalio to je baci o rupi. Zadrao je cigaretu u ustima i duboko udisao dim. - Desni stranji dep - ree teh niar. - Ima tragova trulei, ali se moe proitati. Papir je bio dvaput presavijen, pa je unutranji dio prilino ist. Irving je iziao iz hodnika podigavi plastinu vreicu za d kaze i promatrajui papiri u njoj. Ostali su se natisnuli oko njega. Osim Boscha. P apiri je bio siv poput Mooreove koe. Boschu se inilo da vidi samo jedan red rukopis a na papiru. Irving ga je pogledao kao da ga prvi put vidi. - Bosch, morat e otii. Harry je elio pitati to pie u poruci, ali je znao da mu nee rei. Vidio je kako se Cha stain zadovoljno smijulji. Kraj ute trake ponovno je zastao i pripalio jo jednu ci garetu. uo je udaranje visokih potpetica, okrenuo se i ugledao jednu od izvjestit eljica, plavokosu novinarku Kanala 2, kako mu se pribliava drei u ruci mikrofon, a na licu lani smijeak. Dobro uvjebanim i hitrim manevrom nala se pred njim. No prije no to je otvorila usta, Harry ree: - Nemam to rei! Ne radim na sluaju. - Ne moete li s amo... - Nemam to rei! Smijeak je nestao s njezina lica brzinom sjeiva giljotine. Lj utito se okrenula od njega. No zaas su njezine potpetice ponovno otro lupkale kad se premjestila na poloaj za A-snimku, onu s kojom e poeti njezin izvjetaj. Iznosili su tijelo. Reflektori su bljetali, a est snimatelja oblikovalo je kordon. Dva ovjek a iz ureda medicinskog istraitelja gurali su pokriveno tijelo na nosilima i proli kroz kordon do plavog kombija to ih je ekao. Harry je opazio da je Irving, drei se s toiki uspravno, mrana lica hodao za njima, ali ne tako daleko za njim da ga kamere ne bi

snimile. Na kraju krajeva, bilo kakvo pojavljivanje u veernjim vijestima bolje je nego nikakvo, pogotovo za ovjeka koji je bacio oko na efov ured. Nakon toga se pr izor na mjestu zloina poeo rasprivati. Svi su poeli odlaziti. Izvjestitelji, policaj ci, svi. Bosch se sagnuo ispod ute trake i pogledom traio Donovana ili Sheehana, a li mu uto prie Irving. - Detektive, kad malo razmislim, postoji neto to biste mogli uiniti kako bismo sve jo vie ubrzali. Detektiv Sheehan mora ovdje dovriti posao. No elio bih prije medija stii do Mooreove ene. Moete li se pobrinuti da obavijestite n ajbliu obitelj? Dakako, nita nije sigurno, ali elim da njegova ena zna to se dogaa. Bo sch je ranije nastupio tako ojaeno da se sad nije mogao povui. elio je dio sluaja: d obio ga je. - Dajte mi adresu - ree. Nekoliko minuta kasnije Irving je otiao, a po licajci u odorama uklanjali su utu traku. Bosch je vidio kako Donovan ide prema k ombiju, nosei samaricu umotanu u plastini omota i nekoliko manjih vreica s dokazima. Harry je podigao nogu na branik kombija i vezao cipelu dok je Donovan spremao do kaze u drvenu kutiju u kojoj se neko nalazilo vino Napa Vallevja. - to eli, Harry? U pravo sam saznao da uope ne bi trebao biti ovdje. - To je bilo ranije. Ovo je sad a. Upravo su me ukljuili u sluaj. Dobio sam dunost da obavijestim obitelj. - Krasna dunost. - Da, pa, ovjek uzme to mu daju. to je rekao? -Tko? - Moore. - Pazi, Harry, to je... - Pazi, Donnie, Irving me zaduio za obitelj. Mislim da mi to daje neko pravo. Samo elim znati to je rekao. Pa poznavao sam tog ovjeka. To nee ii dalje. Dono van s mukom ispuhne zrak, posegne u kutiju i pone pregledavati vreice s dokazima. - Zapravo nije ba mnogo rekao. Nita tako znaajno. Upalio je baterijsku svjetiljku i uperio snop na vreicu u kojoj se nalazila poruka. Samo jedna reenica. Otkrio sam tko sam. 3. Adresa koju mu je Irving dao oznaavala je neku kuu u Canvon Countrvju, gotovo sat vremena vonje sjeverno od Hollywooda. Bosch krene na sjever hollywood skom autostradom na kojoj se ne plaa pristojba, stigne do Golden Statea i zatim z ae u mrani usjek izmeu planina Santa Susanna. Promet je bio rijedak. Veina se ljudi nalazi u svojim domovima gdje jede peenu puricu s nadjevom, pretpostavio je. Bosc h je razmiljao o Calu Mooreu, o onome to je uinio i o onome to je ostavio za sobom. Otkrio sam tko sam.

Bosch nije imao pojma to je mrtav policajac mislio tom jednom reenicom narkanom na p apiriu i ostavljenom u stranjem depu. Harry je svoje zakljuke mogao temeljiti samo n a jednom razgovoru to ga je imao s Mooreom. I to je to zapravo bilo? Dva sata ispi janja piva i viskija u drutvu mrzovoljnog i cininog policajca. Nikako nije mogao z nati to se u meuvremenu dogaalo, kako se raspao oklop to ga je titio. Prisjetio se sv og sastanka s Mooreom. Dogodilo se to prije samo nekoliko tjedana i radilo se o poslu, ali su ipak zavrili priajui o Mooreovim problemima. Nali su se jednog utorka uveer u baru i grilu Catalina. Moore je radio, ali Catalina se nalazila samo pola bloka juno od Boulevarda. Harry je ekao za ankom u stranjem kutu. Policajcima nikad nisu naplaivali posluivanje. Moore je sjeo na stolac do njega i naruio viski i Hen ry's pivo, ono to je i Bosch imao pred sobom na anku. Bio je odjeven u traperice i maju koja mu je mlohavo visjela preko pojasa. Uobiajena odjea tajnog policajca, a on se u tome doimao vrlo oputeno. Traperice su na bedrima bile izlizane do sive boje. Rukavi maje bili su odrezani, a ispod desnog rukava vidjelo se vraje lice u tetovirano plavom tintom. Moore je bio privlaan na grub nain, ali se nije obrijao ve najmanje tri dana, pa se doimao nekako nestabilno, poput taoca kojeg su pustil i na slobodu nakon dugotrajnog zatoenja i muenja. Meu posjetiteljima Cataline istic ao se kao smetlar na vjenanju. Harry je opazio da je ovjek iz Droge zakvaio sive izm e od zmijske koe na poprene ipke stolca. To su bile posebne izme kakve su voljeli na tjecatelji rodea jer su potpetice bile okrenute prema naprijed i osiguravale bol je trenje pri obaranju vezanog teleta. Harry je znao da ih ulini borci protiv nar komanije zovu prainarke, jer slue istoj svrsi kad svladavaju osumnjienika pod utjec ajem aneoskog praha. Najprije su puili, pili i nevezano razgovarali, pokuavajui uspo staviti i veze i granice. Bosch je opazio da Mooreovo mijeano naslijee doista opra vdava ime Calexico. Bio je tamne puti, izrazito crne kose, uskih bokova i irokih ramena, a njegovoj etnikoj pripadnosti prkosile su jedino oi. Imao je oi kalifornij skog surfera, zelene poput antifriza. A u njegovu glasu nije bilo ni traga Meksi ku. - Postoji pogranini grad po imenu Calexico. Odmah nasuprot Mexicaliju. Jesi l i ikad bio ondje? - Ondje sam se rodio. Tako sam dobio ime. - Ja nikad nisam bio ondje. - Ne zabrinjavaj se, nisi mnogo propustio. Samo pogranini gradi poput svih ostalih. Jo uvijek odlazim onamo s vremena na vrijeme. - Obitelj? - Ne, vie ne. M oore je barmenu znakom naruio jo jednu rundu, a potom je nanovo pripalio cigaretu na cigareti to ju je popuio do filtera. - Mislio sam da si me neto htio pitati - re kao je. - Htio sam. Dobio sam jedan sluaj.

Pie je stiglo, a Moore glatkim pokretom strusi svoj viski. Naruio je jo jedan prije nego to je barmen uspio upisati narudbu. Bosch je poeo ukratko opisivati svoj sluaj . Dobio ga je prije nekoliko tjedana, a zasad nije nikamo stigao. Tijelo tridese togodinjeg mukarca, koji je potom pomou otisaka prstiju identificiran kao James Kap palanni iz Oahua, Havaji, ostavljeno je ispod nadvonjaka hollywoodske autostrade u Ulici Gower. Bio je zadavljen icom za vezivanje bala dugom oko etrdeset pet cent imetara s drvenim zaglavcima na krajevima, za bolje zatezanje ice poto ju se omota oko neijeg vrata. Vrlo ist i efikasan posao. Kappalannijevo lice imalo je plavkas tosivu boju ostrige. Plavi Havajanin, prozvala ga je vriteljica dunosti efa medicins kih istraitelja dok je obavljala obdukciju. Dotad je Bosch, zahvaljujui podacima u kompjutorima, ve saznao da je za ivota takoer bio poznat kao Jimmy Kapps, te da je imao dosje dug poput ice to ju je netko upotrijebio da mu oduzme ivot. - Stoga se nitko nije previe iznenadio kad su ga tijekom obdukcije otvorili i nali etrdeset dv ije gumice u njegovoj utrobi - rekao je Bosch. - to je bilo u njima? - Ono havajs ko sranje pod nazivom staklo. Rekli su mi da je to derivat leda. Sjeam se kad je led prije nekoliko godina bio glavni hit. U svakom sluaju, taj Jimmy Kapps bio je kurir. Nosio je to staklo u svom elucu, vjerojatno je tek iziao iz zrakoplova iz Honolulua kad je naletio na ovjeka sa icom. ujem da je to staklo skupa roba, a na t ritu ima mnogo konkurencije. Mislim da traim nekakvu pozadinu, moda neku ideju koja e mi pomoi. Jer nemam ba niega. Nikakvu ideju o tome tko je sredio Jimmvja Kappsa. Tko ti je rekao za staklo? - Oni koji rade na narkoticima u sredinjici. Nisu mi mnogo pomogli. - Zapravo nitko nita i ne zna, zato je tako. Jesu li ti rekli to o crnom ledu? - Neto malo. To je konkurencija, rekli su. Dolazi od Meksikanaca. To je uglavnom sve to su mi rekli. Moore se osvrnuo u potrazi za barmenom koji se na lazio na drugom kraju anka, a inilo se da ih namjerno ignorira. - Sve je to relati vno novo - rekao je. - U osnovi, crni led i staklo su jedno te isto. Isti je rez ultat. Staklo dolazi s Havaja. A crni led dolazi iz Meksika. Droga dvadeset prvo g stoljea, moglo bi se rei. Kad bih ja bio trgovac, rekao bih da pokriva cijelu de mografiju. Netko je zapravo uzeo kokain, heroin i phenovolidine, PCP, te sve to pomijeao. Snana droga. Navodno ini sve. Daje opojnost cracka, ali heroin osigurava trajnost. Govorim o satima, a ne o minutama. Zatim ima samo djeli praha, PCP-a, k ako bi se uljepao kraj uitka. ovjee, kad to jednom doista zavlada ulicama, kad uspos tave veliko trite, sranje, naokolo e hodati samo gomila zombija. Bosch nita ne ree. V e je znao veliki dio sve toga, ali Moore se raspriao, a on ga nije elio pitanjem sk renuti s puta. Pripalio, je cigaretu i ekao. - Poelo je na Havajima - rekao je Moo re. - Oahu. Ondje su radili led. Drogu su zvali jednostavno led. To je bila mjeav ina PCP-a i kokaina. Vrlo profitabilno. Potom se razvilo. Dodali su heroin. Dobr a roba. Bijela. Sad to zovu staklo. Mislim da

je to bio njihov moto ili tako neto: glatko kao staklo. No u ovom poslu nita nije zajameno. Postoje samo cijena i dobit. - Podigao je obje ruke kako bi naglasio van ost tih dvaju imbenika. - Havajani su imali dobru robu, ali ih je muilo dopremanje te robe na kopno. Postoje brodovi i postoje zrakoplovi, ali to se moe u dobroj mj eri nadzirati. Ili barem do neke mjere. Hou rei, moe ih se provjeravati i motriti n a njih. Stoga su na kraju spali na kurire kakav je bio taj Kapps. Oni gutaju to sranje i lete ovamo. No ak je i to tee no to izgleda. Kao prvo, moe se prenijeti ogr aniena koliina. to si rekao, etrdeset dva balonia u tome momku? Koliko bi to bilo, oko sto grama? To nije vrijedno truda. Povrh toga, postoji Sluba protiv droge, SPD, a oni imaju ljude u zranim lukama, u zrakoplovima. Trae osobe poput Kappsa. Zovu i h krijumari gumica. Imaju posve razraen profil. Zna, popis onoga to treba traiti. Lju di koji se znoje, ali su im usne suhe; takav uinak ima antidijaretik, sredstvo pr otiv proljeva. Ono sranje od Kaopectata. Krijumari gumica to piju kao da je rije o pepsi. To ih otkriva. U svakom sluaju, elim rei da je Meksikancima neusporedivo la ke. Zemljopis je na njihovoj strani. Imaju brodove i zrakoplove, a takoer imaju tr i tisue kilometara granice na kojoj gotovo uope nema nadzora i zabrana. Kau da save zni agenti zaustave pola kilograma kokaina na svakih pet kilograma to prou kraj nj ih. Pa, kad je rije o crnom ledu, na granici ne zaustavljaju ak ni grama. Ne znam ni za jedan sluaj da je netko zbog crnog leda uhien na granici. - Zastao je kako b i pripalio cigaretu. Bosch je opazio da mu ruka drhti dok dri ibicu. - Meksikanci su zapravo ukrali recept. Poeli su oponaati staklo. Samo to se oni koriste domaim sm eim heroinom s katranom. To je ljepljivo sranje s dna posude. U tome ima svakakvi h neistoa, pa postaje crno. Zato drogu zovu crnim ledom. Proizvode jeftinije, prev oze jeftinije i prodaju jeftinije. Gotovo su izbacili Havajane iz posla. A to je zapravo njihov jebeni proizvod. inilo se da je Moore time zavrio svoju priu. Harry upita: - Jesi li ita uo o tome da Meksikanci ukokavaju havajske kurire u nastojanj u da na taj nain preuzmu trite? - Ne, barem ne ovdje gore. Vidi, mora imati na umu, M eksikanci proizvode to sranje. No ne mora biti da oni sami to prodaju na ulicama . Radi se o nekoliko viih razina dok ne stigne do ulice. - Ali su ipak oni ti koji odluuju. - Istina. To je istina. - Dakle, tko je uklonio Jimmvja Kappsa? - Zatek ao si me, Bosch. To je prvi put da o tome ujem. - Je li tvoja ekipa ikad uhitila kojeg dilera crnog leda? Jeste li ikoga otkrili? - Nekolicinu, ali ti govori o na jniim prekama na ljestvama. Bijeli deki. Dileri na Boulevardu obino su bijeli deki. N jima je lake obavljati taj posao. No to ne znai da im drogu ne dobavljaju Meksikan ci. Takoer ne znai da njihovi dobavljai nisu bande sa Srednjeg juga. Dakle, uhienja t o smo ih obavili vjerojatno ti uope ne bi pomogla.

Lupao je praznom kriglom po anku sve dotle dok barmen nije uzgledao, a onda mu zn akom naruio jo jednu rundu. inilo se da Moore postaje sve zlovoljniji, a Boschu dos ad nije mnogo pomogao. - Onda se moram popeti vie uz ljestve. Moe li mi ita dati? Ne mam niega, a ovo je ve staro tri tjedna. Moram neto ieprkati ili odustati od sluaja i krenuti dalje. Moore je gledao ravno naprijed, u boce to su stajale du stranjeg zid a. - Pazi, vidjet u to mogu uiniti - rekao je. - No mora imati na umu da se mi ne ba vimo crnim ledom. Kokain i aneoski prah, marihuana, time se bavimo iz dana u dan. Nita egzotino. ovjee, mi smo jedinica kojoj je vaan samo broj uhienja. Ali imam vezu u SPD-u. Razgovarat u s tim ovjekom. Bosch je pogledao na sat. Bila je blizu pono, a on je elio otii. Gledao je kako Moore pripaljuje cigaretu iako mu je jedna cigar eta jo uvijek gorjela u krcatoj pepeljari. Harry je jo uvijek pred sobom imao punu au piva i viski, ali je ustao i poeo po depovima traiti novac. - Hvala, ovjee - rekao je. - Vidi to moe uiniti i javi mi. - Svakako - rekao je Moore. Nakon trenutka utnje, dodao je: - Hej, Bosch? -to? - Znam za tebe. Zna... ono to se prialo u postaji. Zna m da si bio na tapetu. Pitam se, jesi li ikad imao posla s ovjekom iz Odjela za u nutranju kontrolu koji se zove Chastain? Bosch je na trenutak razmislio. John Cha stain bio je jedan od najboljih. U Odjelu za unutranju kontrolu pritube su se na k raju svrstavale kao opravdane, neopravdane ili neutemeljene. On je bio poznat ka o Opravdani Chastain. - uo sam o njemu - rekao je Bosch. - On je trojka, vodi jed nu jedinicu. - Da, znam da je detektiv tree klase. Sranje, svi to znaju. Htio sam rei, je li on... je li bio meu onima koji su se okomili na tebe? - Ne, uvijek je to bio netko drugi. Moore je kimnuo glavom. Ispruio je ruku i uzeo viski to se nal azio ispred Boscha. Ispio ga je i rekao: - Prema onome to si uo, misli li da je Cha stain dobar u svom poslu? Ili je samo jo jedno odijelo s aureolom oko guzice? - P retpostavljam da to ovisi o tome to misli kad kae dobar. Ali, ne, mislim da nitko od njih nije dobar. Uz takav posao ne mogu ni biti. No ako im prui priliku, svaki od njih e te spriti, pa tvoj pepeo staviti u vreicu. Bosch je s jedne strane elio pita ti to se dogaa, a s druge se strane nije elio uplitati. Moore nita nije rekao. Preput ao je odluku Boschu. Harry je odluio da se nee uplitati. Rekao je: - Ako su se oko mili na tebe, ne moe mnogo uiniti. Nazovi sindikat i uzmi odvjetnika. Postupaj u sk ladu s njegovim uputama i nemoj odijelima dati nita to ne mora.

Moore je bez rijei jo jednom kimnuo glavom. Harry je stavio na ank dvije novanice od dvadeset dolara. Nadao se da e to pokriti raun i da e neto ostati za barmena. Potom je iziao. Vie nikad nije vidio Moorea. Bosch je preao na autocestu Antelope Vallev i zaputio se prema sjeveroistoku. Na nadvonjaku Sand Canyon pogledao je na drugu stranu autoceste i vidio bijeli televizijski kombi koji se kretao prema jugu. S a strane se isticao veliki broj 9. To je znailo da e Mooreova ena ve znati to se dogaa kad Bosch onamo stigne. Osjetio je mjeavinu krivnje i olakanja jer joj on nee mora ti prvi rei runu vijest. Tada je shvatio da ne zna kako se udovica zove. Irving mu je dao samo adresu, oito pretpostavivi da Bosch zna njezino ime. Kad je skrenuo s autoceste na glavnu prometnicu Sierru, pokuao se prisjetiti novinskih lanaka to ih je proitao tijekom tjedna. U njima se spominjalo njezino ime. Ali nije se mogao sjetiti. Sjeao se da je nastavnica, profesorica engleskog jezika, u gimnaziji u V allevju. Takoer se sjeao da je pisalo kako nemaju djece. I sjeao se da je nekoliko mjeseci ivjela odvojeno od mua. Ali ime, njezina se imena nije mogao sjetiti. Skre nuo je na Del Prado, gledao brojeve napisane na kamenim rubovima plonika, pa se n apokon zaustavio pred kuom koja je neko bila dom Cala Moorea. Bila je to obina kua u ranerskom stilu, od one vrste kakvih je bilo na stotine u planiranim naseljima ij i itelji svakog jutra preplave autoceste. Izgledala je velika, moda etiri spavae sob e, a Boschu se to uinilo neobinim za brani par bez djece. Moda su neko imali drukije p lanove. Svjetlo nad ulaznim vratima nije bilo upaljeno. Nikoga se nije oekivalo. Nikoga se nije eljelo. Ipak, Bosch je na mjeseini i u sjenama vidio tratinu ispred kue te je znao da je travu trebalo pokositi barem prije mjesec dana. Visoka trav a okruivala je znak poduzea za nekretnine Ritenbaugh to se nalazio blizu plonika. Na kolnom prilazu nije bilo automobila, vrata garae bila su zatvorena, a prozori su se doimali poput mranih, praznih duplji. Samo se jedno prigueno svjetlo vidjelo i za zavjese koja je pokrivala staklo kraj ulaznih vrata. Pitao se kakva e biti, te hoe li osjeati krivnju ili gnjev. Ili oboje. Bacio je opuak na ulicu, a zatim iziao iz automobila i stao na njega. Proavi kraj alosnog natpisa Prodaje se, zaputio se prema ulaznim vratima. 4. Na otirau ispred ulaznih vrata na trijemu pisalo je DOB RO DOLI, no otira je bio izgaen i ve se dugo nitko nije pobrinuo da ga isprai. Bosch je sve to zapazio jer je nakon kucanja drao sputenu glavu. Znao je da e biti bolje gledati u bilo to nego u tu enu. Njezin se glas javio nakon to je drugi put pokucao . - Odlazite. Nemam to rei. Bosch se morao osmjehnuti, sjetivi se kako je i sam to rekao te veeri.

- Gospoo Moore? Ja nisam novinski izvjestitelj. Radim za policiju Los Angelesa. V rata su se odkrinula nekoliko centimetara i pojavilo se njezino lice, ali je bilo skriveno u sjeni, jer je svjetlost dopirala iza nje. Bosch je vidio da je lanac rairen preko otvora. Ve je pripremio svoju znaku, pa ju je pokazao. - Da? - Gospod a Moore? - Da? - Ja sam Harry Bosch. Ovaj, ja sam detektiv u PLA. I poslali su m e... smijem li ui? Trebao bih... postaviti vam nekoliko pitanja i obavijestiti va s o, ovaj, razvoju dogaaja u... - Zakasnili ste. Ovdje su ve bili ljudi iz Kanala 4 i 5 i 9. Kad ste pokucali, zakljuila sam da ste netko drugi. Dva ili sedam. Nit ko mi drugi ne pada na pamet. - Smijem li ui, gospoo Moore? Spremio je lisnicu sa znakom. Zatvorila je vrata, a on je uo kako skida lanac. Vrata su se otvorila, a o na ga kretnjom ruke pozove da ude. Uao je u predsoblje poploano meksikim ploicama bo je hre. Na zidu se nalazilo okruglo zrcalo, pa je Bosch u njemu vidio kako zatvar a i zakljuava vrata. Zapazio je da u jednoj ruci dri papirnati rupi. - Hoe li ovo dug o trajati? - upita ena. Rekao je da nee, pa ga ona povede u dnevnu sobu gdje je sj ela u mekani naslonja pokriven smeom koom. Djelovao je vrlo udobno i nalazio se kra j kamina. Kretnjom ga je pozvala neka sjedne na kau nasuprot kaminu. Ondje su zac ijelo uvijek sjedili gosti. U kaminu su se arili ostaci vatre koja se gasila. Na stoliu kraj kojeg je sjedila vidio je kutiju papirnatih rupia i hrpu papira. Veina j e nalikovala na izvjetaje ili moda na skripta; neki svesci su se nalazili u plastin im koricama. - Lektira - ree ena opazivi njegov pogled. - Podijelila sam uenicima kn jige, s time da lektiru predaju prije boinih blagdana. To je trebao biti moj prvi usamljeni Boi, pa pretpostavljam da sam eljela biti sigurna kako u imati to raditi. B osch kimne glavom. Osvrne se naokolo po sobi. U svom je poslu mnogo otkrivao o l judima promatrajui njihove sobe, nain na koji ive. esto mu to ljudi nisu mogli sami ispriati. Stoga je uio iz svojih opaanja i vjerovao je da je dobar u tome. Prostori ja u kojoj su sjedili bila je oskudno namjetena. Nije se inilo da ovamo esto dolaze lanovi obitelji ili prijatelji. Na jednom kraju sobe nalazila se velika polica z a knjige, puna romana u tvrdom uvezu i velikih knjiga o umjetnosti. Nije bilo te levizora. Nikakva znaka o djeci. To je bilo mjesto za tihi rad ili za razgovore uz vatru. Ali nita vie. U kutu nasuprot kaminu stajalo je boino drvce visoko metar i pol, ukraeno bijelim lampicama i crvenim kuglicama, te s nekoliko kod kue izraenih ukrasa koji su izgledali kao da su prelazili s generacije na generaciju. Sviala mu se pomisao da je sama namjestila i okitila drvce. Nastavila je sa ivotom i obia jima usred ruevina

svoga braka. Namjestila je drvce radi sebe. U tome je osjetio njezinu snagu. Osj eala je bol i moda usamljenost, ali je u sebi takoer nosila snagu. Drvce je govoril o da je ona ena koja e sve to preivjeti, izdrati do kraja. Sama. Poelio je da se moe s jetiti njezina imena. - Prije nego to ponete - ree ena - smijem li vas neto pitati? S vjetlost lampe za itanje kraj njezina naslonjaa bilo je prilino slaba, ali je jasno zapazio prodornost pogleda njezinih smeih oiju. - Svakako. - Jeste li to uinili na mjerno? Jeste li dopustili da izvjestitelji prvi dou ovamo kako vi ne biste moral i obaviti prljavi posao? Tako je moj mu to obiavao zvati. Obavjetavanje obitelji. Z vao je to prljavim poslom i rekao da ga detektivi uvijek nastoje izbjei. Bosch os jeti kako mu se lice ari. Na polici iznad kamina nalazila se ura, pa se inilo da j ako glasno otkucava za nastale utnje. Konano je uspio rei: - Tek su mi maloprije re kli neka poem ovamo. Malo sam se namuio dok sam vas naao. Ja... - Prekinuo se. Ona je znala. -ao mi je. Drim da imate pravo. Nisam urio. - U redu je. Ne bih vas treba la dovoditi u neugodnu situaciju. To je sigurno uasan zadatak. Bosch je poelio da ima fedora eir poput onih kakve su uvijek imali detektivi u starim filmovima; tada bi ga mogao drati u rukama i prstima slijediti njegov obod, tek toliko da neto ra di. Pogledao ju je pozornije i uoio kakvou njene poneto oteene ljepote. Srednje tride sete godine, pretpostavio je, smea kosa s plavim pramenovima. Djelovala je ustro, poput trkaice. Jasno naznaena eljusna crta iznad napetih miia vrata. Nije minkom pokua a prikriti bore to su se jedva primjetno izvijale ispod njenih oiju. Nosila je tra perice i iroku bijelu maju za koju je pomislio da je neko pripadala njenu muu. Bosc h se pitao koliko Calexica Moorea jo uvijek nosi u svom srcu. Harry joj se zaprav o divio, jer ga je dovela u neugodnu situaciju spomenuvi prljavi posao. Znao je d a je to zasluio. U tri minute koliko ju je poznavao uinilo mu se da ga na nekoga p odsjea, ali nije bio siguran na koga. Na nekoga iz njegove prolosti, moda. Osim sna ge, iz nje je zraila mirna njenost. Pogled mu se stalno vraao na njene oi. Djelovale su poput magneta. - U svakom sluaju, ja sam detektiv Harry Bosch - poeo je ponovn o nadajui se da e ona rei svoje ime. - Da, ula sam o vama. Sjeam se novinskih lanaka. I sigurna sam da je moj mu govorio o vama; mislim da je to bilo kad su vas premje stili u hollywoodski okrug. Prije dvije godine. Rekao je kako vam je prije toga jedan studio prilino dobro platio da bi se mogao koristiti vaim imenom i snimiti t elevizijski film o nekom sluaju. Rekao je da ste kupili jednu od onih kua na stupo vima, gore u brdima. Bosch nevoljko kimne glavom i promijeni temu.

- Ne znam to su vam novinski izvjestitelji rekli, gospoo Moore, ali mene su moji n adreeni poslali da vam kaem kako se ini da je va mu pronaen i da je mrtav. ao mi je t am vam to morao rei. Ja... - Ja sam znala i vi ste znali i svaki je policajac u o vom gradu znao da e doi do toga. Nisam razgovarala s izvjestiteljima. Nisam ni mor ala. Rekla sam im da nemam to rei. Kad toliko njih doe do vae kue uveer na Boi, znate je rije o loim vijestima. Kimnuo je glavom i spustio pogled na zamiljeni eir u svoji m rukama. - Dakle, hoete li mi rei? Je li slubeno proglaeno samoubojstvo? Je li upot rijebio puku? Bosch potvrdno kimne glavom i ree: - Izgleda tako, ali nita nije sigu rno dok... - Dok se ne obavi obdukcija. Znam, znam. Ja sam ena policajca. Bila sa m, elim rei. Znam to smijete rei, a to ne smijete. Kakvi ste vi ljudi, ak ni sa mnom n e moete biti iskreni. Uvijek postoje tajne to ih drite za sebe. Vidio je kako joj s e u oima pojavljuje otrina, gnjev. - To nije tono, gospoo Moore. Samo pokuavam ublaiti ... - Detektive Bosch, ako mi elite neto rei, jednostavno mi recite. - Da, gospoo Mo ore, upotrijebio je puku. Ako elite pojedinosti, mogu vam ih dati. Va je mu, ako je to va mu, raznio sebi lice samaricom. Posve je nestalo. Zato moramo biti sigurni da je to on i moramo biti sigurni da je to sam uinio, a tek emo tada moi rei da je to sigurno tako. Ne pokuavamo prikriti tajne. Samo to jo uvijek nemamo sve odgovore. N agnula se unatrag u naslonjau, dalje od svjetla. Bosch je kroz koprenu sjena nazi rao izraz njena lica. Ublaili su se otrina i gnjev u njezinim oima. inilo se da su j oj se ramena opustila. Osjetio se posramljenim. - Oprostite - ree. - Ne znam zato sam vam to rekao. Trebao sam samo... - U redu je. Pretpostavljam da sam to zaslui la... I ja se ispriavam. A tada ga pogleda bez srdbe u oima. Probio je njen oklop. Vidio je da joj je potrebno neije drutvo. Kua je prevelika i premrana da bi sad u njo j bila sama. Sva boina drvca i lektire ovoga svijeta to ne mogu promijeniti. Ali p ostojalo je neto vie od toga zbog ega je Bosch elio ostati. Otkrio je da prema njoj osjea nagonsku privlanost. Za Boscha to nikad nije bila privlanost suprotnosti, ve j e bilo upravo obrnuto od toga uvrijeenog vjerovanja. Uvijek je u enama koje su ga privlaile vidio dio sebe. Zato je tako, nikad nije mogao shvatiti. Jednostavno je bilo tako. Sad je tu ena kojoj ne zna ak ni ime, a neodoljivo ga privlai. Moda je to odraz njegovih potreba i njega samoga, ali neto postoji i on je to uoio. Privuklo ga je i pobudilo u njemu elju da sazna to je urezalo kolobare ispod tako prodorni h oiju. Znao je da ona, kao i on, svoje oiljke nosi u sebi, duboko zakopane, a sva ki je posebna zagonetka. Ona je poput njega. Znao je. - ao mi je, ali ne znam vam ime. efov zamjenik samo mi je dao adresu i rekao neka poem. Nasmijeila se njegovoj nelagodi.

- Sylvia. Kimnuo je glavom. - Sylvia. Ovaj, osjeam li to kojim sluajem miris kave? - Da. elite li kavu? - To bi bilo sjajno, ako vas ne gnjavim previe. - Nema probl ema. Ustala je, no kad je prola ispred njega, javile su mu se sumnje. - ujte, ao mi je. Moda bih trebao otii. Vi imate o emu razmiljati, a ja sam ovdje uljez. Bolje je ... - Molim vas, ostanite. Godit e mi drutvo. Nije ekala odgovor. Vatra je zapucket ala kad je plamen naao posljednji dep zraka. Gledao je kako se zaputila prema kuhi nji. Priekao je trenutak, jo se jednom osvrnuo naokolo, ustao i poao prema osvijetl jenim vratima kuhinje. - Crna je u redu. - Dabome. Vi ste policajac. - Ne volite ih ba previe, zar ne? Policajce. - Pa, recimo samo da nemam ba dobro iskustvo s nj ima. Bila mu je okrenuta leima. Stavila je dvije alice na plou ormaria i poela ulijev ati kavu iz staklena vra. Oslonio se na dovratnik uz hladnjak. Nije bio siguran to bi trebao rei, hoe li nastaviti slubenim tonom ili ne. - Imate lijep dom. - Ne. To je lijepa kua, ali ne i dom. Prodajemo je. Valjda bih trebala rei da je sad ja pr odajem. Jo uvijek se nije okrenula. - Znate da ne moete sebe okrivljavati za ono to je on uinio. To je bila jadna utjeha i on je toga bio svjestan. - Lake je rei nego uiniti. - Da. Uslijedio je dugi trenutak utnje prije nego to je Bosch odluio nastav iti. - Nali su poruku. Zastala je u onome to je radila, ali se jo uvijek nije okren ula. - Otkrio sam tko sam. Samo je to pisalo. Nita nije rekla. Jedna je alica jo uv ijek bila prazna. - Znai li vam to neto? Konano se okrenula prema njemu. Na jarkom kuhinjskom svjetlu vidio je slane tragove to su ih suze ostavile na njenu licu. Z bog toga se osjetio nesposobnim, kao da je nitko i kao da nita ne moe uiniti kako b i joj pomogao. - Ne znam. Moj mu... bio je zarobljen u prolosti. - Kako to mislite ? - On se samo... uvijek se vraao. Vie je volio prolost nego sadanjost ili nadu u bu dunost. Rado se vraao u vrijeme odrastanja. Volio je... Nije se mogao rijeiti nekih stvari. Gledao je kako joj suze klize u udubljenja ispod oiju. Okrenula se prema ormariu i dovrila ulijevanje kave.

- to mu se dogodilo? - upita Bosch. - to se bilo kome dogaa? - Neko vrijeme je utjel a, a onda ree: - Ne znam. elio se vratiti. Osjeao je potrebu za neim u prolosti. Svat ko osjea potrebu za svojom prolou, pomisli Bosch. Kat-kad te privlai jae nego budunost Obrisala je oi papirnatim rupiem, okrenula se i pruila mu alicu. Otpio je gutljaj pr ije nego to neto kae. - Jednom mi je rekao da je ivio u dvorcu - ree Svlvia. - Barem je on to tako zvao. - U Calexicu? - upita Bosch. - Da, ali to je kratko trajalo. Ne znam to se dogodilo. Nikad mi nije mnogo priao o tom dijelu svog ivota. Radilo se o njegovu ocu. Dolo je vrijeme kad ga otac vie nije elio. On i njegova majka mor ali su otii iz Calexica, iz dvorca, ili to je ve to bilo, pa ga je ona povela sa so bom preko granice. Volio je govoriti da je iz Calexica, ali je zapravo odrastao u Mexicaliju. Ne znam jeste li kada bili ondje. - Samo sam proao onuda. Nikad se nisam zaustavio. - Uglavnom svi tako misle. Ne zaustavljaj se. Ali on je ondje o drastao. Zastala je, a Bosch je ekao. Gledala je u svoju kavu. Privlana ena koju je sve to izmuilo. Jo uvijek nije shvaala da je to za nju jednako poetak kao i kraj. To nikad nije prebolio. Odbacivanje. esto se vraao u Calexico. Ja nisam ila, ali z nam da on jest. Sam. Mislim da je promatrao svog oca. Moda je zamiljao to je moglo biti. Ne znam. uvao je fotografije mjesta u kojem je odrastao. Katkad bi ih nou, k ad je drao da ja spavam, izvadio i gledao. - Je li on jo iv, otac? Pruila mu je jo je dnu alicu kave. - Ne znam. Rijetko je govorio o svom ocu, a onda kad bi govorio, rekao bi da je njegov otac mrtav. Ali ne znam je li bio mrtav u prenesenom smisl u ili je doista umro. Bio je mrtav to se tie Cala. To je jedino bilo vano. Kod Cala je to bilo vrlo osobno. Jo uvijek je osjeao da je odbaen, nakon toliko godina. Nis am ga mogla navesti da pria o tome. No kad bi priao, jednostavno bi lagao, tvrdio bi da mu starac nita ne znai i da ga nije briga. Ali znailo mu je. Znala sam. Nakon nekog vremena, nakon nekoliko godina, moram priznati da sam prestala pokuavati p okrenuti razgovor o tome. A on to nikad nije spominjao. Jednostavno bi otiao onam o, katkad preko vikenda, katkad samo na jedan dan. Po povratku nikad ne bi govor io o tome. - Imate li te fotografije? - Ne, uzeo ih je kad je otiao. Nipoto ih ne bi ostavio. Bosch otpije malo kave kako bi imao vremena da razmisli. - ini se - p one - ne znam, ini se kao... je li to moglo imati neke veze sa... - Ne znam. Mogu vam rei samo to da je imalo mnogo veze s nama. To je bila njegova opsesija. Bila mu je vanija od mene. To je bio razlog to se na brak raspao. - to je pokuavao nai? - N e znam. Tijekom posljednjih nekoliko godina jednostavno me iskljuio. Moram rei da sam nakon nekog vremena i ja njega iskljuila. Tako je i zavrilo.

Bosch kimne glavom i pogleda u stranu. to bi jo mogao uiniti? Katkad ga je njegov p osao uvlaio previe duboko u tue ivote, a on je mogao samo stajati i kimati glavom. P ostavljao je pitanja zbog kojih je osjeao krivnju, jer nije imao pravo na odgovor e. On je ovdje samo glasnik. Od njega se ne oekuje da otkrije zato bi netko uperio samaricu u vlastito lice i povukao okidae. Ipak, zagonetka Cala Moorea i bol na n jezinu licu nisu mu dali da ode. Opinjavala ga je na nain koji je bio jai od njezin e fizike ljepote. Privlana je, da, ali bol na njenu licu, suze, ali i snaga u njen im oima djelovale su na njega. Pomislio je da ona to nije zasluila. Kako je Cal Mo ore mogao tako zajebati stvar? Ponovno je pogleda. - Ima jo neto to mi je jednom re kao. Ovaj, imam neka iskustva s Odjelom za unutranju... - Znam koji je to odjel. - Da, pa, pitao me za savjet. Pitao me poznajem li nekoga tko se raspitivao o nj emu. Zove se Chastain. Je li vam Cal priao o tome? O emu se radilo? - Ne, nije. Nj ezino se dranje mijenjalo. Bosch je doista mogao vidjeti kako iz nje ponovno izbi ja gnjev. Njezine su oi postale izrazito otre. Pogodio ju je u ivac. - Ali, znali s te neto o tome, zar ne? - Chastain je jednom doao ovamo. Mislio je da u mu pomoi u o nome to je radio. Rekao je da sam se alila na svog mua, to je bila la. elio je pretrai i kuu, a ja sam mu rekla neka ode. Ne elim o tome razgovarati. - Kad je Chastain d oao? - Ne znam. Prije nekoliko mjeseci. - Upozorili ste Cala? Oklijevala je, a po tom kimne glavom. Tada je Cal doao u Catalinu i pitao me za savjet, shvatio je Ha rry. - Sigurni ste da ne znate o emu se radilo? - Tada smo ve ivjeli odvojeno. Nism o razgovarali. Meu nama je sve bilo gotovo. Jedino to sam uinila bilo je to da kaem Calu kako je taj ovjek doao i kako je lagao o tome tko se na njega alio. Cal je rek ao da samo to i ine. Lau. Rekao mi je neka se ne zabrinjavam zbog toga. Harry je i spio svoju kavu, ali je alicu zadrao u ruci. Znala je da je njen mu nekako zakazao, svojom je prolou izdao njihovu budunost, ali je ostala lojalna. Upozorila ga je na Chastaina. Bosch joj to nije mogao zamjeriti. Zbog toga mu se samo jo vie sviala. to vi radite ovdje? - upita ena. - Molim? - Ako istraujete smrt moga mua, onda zaci jelo znate za istragu o njemu. Ili mi vi takoer laete, ili jednostavno ne znate. A ko je tako, to radite ovdje? Odloio je alicu na ormari. To mu je dalo jo nekoliko sek undi. - efov zamjenik poslao me ovamo da vam kaem to se... - Prljavi posao.

- Tono. Zapao me prljavi posao. No kao to sam rekao, na neki sam nain poznavao vaeg mua i... - Ne vjerujem da je to zagonetka koju moete rijeiti, detektive Bosch. Kimn uo je glavom. Uobiajeni postupak na koga se ovjek uvijek mogao osloniti. - Predaje m engleski i knjievnost u gimnaziji Grant u Vallevju - ree. Uenicima zadajem da proi taju mnoge knjige o Los Angelesu kako bi stekli osjeaj za povijest i znaaj svoje z ajednice. Sam Bog zna da ih je vrlo malo roeno ovdje. U svakom sluaju, jedna od ti h knjiga je Dugi oprotaj. Govori o jednom detektivu. - Proitao sam je. - Postoji j edna reenica. Znam je napamet. "Nema smrtonosnije zamke od one to je sam sebi post avlja." Kad god to proitam, pomislim na svog mua. I na sebe. Ponovno pone plakati. T iho, ne skidajui pogled s Boscha. Ovaj put nije kimnuo glavom. Vidio je potrebu u njezinim oima, pa joj je priao i poloio ruku na njeno rame. Osjeao se nespretno, al i ona se primaknula i poloila mu glavu na prsa. Pustio ju je da se isplae sve dok se nije odmaknula. Poslije sat vremena Bosch je stigao kui. Uzeo je do polovice n apunjenu au vina i bocu to je ostala na stolu od veere. Iziao je na stranji trijem, sj eo, pio i razmiljao sve do ranih jutarnjih sati. Vie nije gorjela vatra na drugoj strani usjeka. No sad je neto gorjelo u njemu. Calexico Moore oito je naao odgovor na pitanje to ga svi ljudi nose duboko u sebi, na koje i Harry Bosch eli saznati o dgovor. Otkrio sam tko sam. I to ga je ubilo. Ta je pomisao stegnula Boschovu ut robu, zavukla se u najskrovitije predjele njegova srca. 5. U etvrtak, u zoru nako n Boia, osvanuo je jedan od onih dana za kakvima ude snimatelji razglednica. Na neb u nije bilo ni traga smogu. Poar u brdima se ugasio, a povjetarci s Tihog oceana davno su rastjerali dim. Udolina Los Angelesa se sunala pod plavim nebom i mekani m kumulusima. Bosch je odluio da poe duim putem kroz brda vozei se Woodrow Wilsonom do raskrija s Mulholandom, a potom zavojitom cestom kroz Nicholsov kanjon. Volio je gledati breuljke pokrivene plavim glicinijama i ljubiastim upavcima. Na njihovim su vrhuncima vjekovale milijune dolara vrijedne kue koje su gradu davale ozraje s lave to blijedi. Dok je vozio, razmiljao je o prethodnoj veeri i kako se osjeao dok je tjeio Sylviju Moore. Osjeao se poput policajca na Rockwellovoj slici. Kao da je neto posebno. Kad je iziao iz breuljkastog podruja, poao je Geneseeom do Sunseta, a potom je preao na Wilcox. Parkirao je iza postaje, proao kraj prozora s reetkama na eliji za pijance i uao u detektivski ured. Tmurno raspoloenje u prostoriji bilo je opipljivije od dima cigareta u pornokinu. Detektivi su sjedili za stolovima sput enih

glava, veina je tiho razgovarala telefonom ili je zabila lica u papirologiju koja im je svojim neprestanim pritjecanjem upravo opsjedala ivote. Harry sjedne za st ol to pripada Uredu za ubojstva i pogleda Jerryja Edgara, svog povremenog partner a. Vie nije bilo trajno dodijeljenih partnera. Detektivski je ured imao premalo l judi, a zbog smanjenja prorauna nisu se primali novi djelatnici i nije bilo proma knua. Sve se svelo na pet detektiva za tim stolom. ef Ureda, porunik Harvey Devedes et osam Pounds, uspijevao se snalaziti tako to su detektivi radili sami, osim na kljunim sluajevima, opasnim zadacima ili prilikom uhienja. Bosch je ionako volio ra diti sam, ali veina ostalih detektiva se alila. - to se dogaa? - Bosch upita Edgara. - Moore? Edgar kimne glavom. Bili su sami za stolom. Shelby Dunne i Karen Moshi to obino su dolazili poslije devet, a Lucius Porter bio je sretan ako se dovoljno otrijeznio da doe do deset. - Maloprije je Devedeset osam iziao iz svoje kutije i rekao da se otisci prstiju slau. Bio je Moore. Raznio je sama sebe. Nakon toga s u nekoliko minuta utjeli. Harry je preletio pogledom papirologiju na svom stolu, ali nije mogao prestati da razmilja o Mooreu. Zamiljao je kako Irving ili Sheehan ili moda ak Chastain zove Sylviju Moore i kae joj da je identitet potvren. Harry je mogao vidjeti kako njegova tanka veza sa sluajem nestaje poput dima. Nije se mora o okrenuti da bi shvatio kako netko stoji iza njega. Pogledao je preko ramena i vidio Poundsa kako ga odozgo promatra. - Harry, ui naas. Poziv u staklenu kutiju. Pogleda Edgara koji je upitno uzdigao obrve. Harry ustane i poe za porunikom u nje gov ured na elu detektivske prostorije. Bila je to malena soba s prozorima na tri strane kroz koje je Pounds mogao gledati svoje ljude, ali je njegov stvarni kon takt s njima bio ogranien. Nije ih morao ni uti, ni osjeati njihov miris, niti ih p oznavati. Zastori koji su mu esto prijeili pogled na njih toga su jutra bili razma knuti. - Sjedni, Harry. Ne moram ti rei da ne smije puiti. Jesi li lijepo proveo Boi? Bosch ga je samo gledao. Nije mu se svialo da ga taj ovjek zove imenom i da ga pi ta o Boiu. Oklijevajui sjedne. - to je? - upita. - Nemoj se ponaati neprijateljski, H arry. Ja bih se trebao ljutiti. Upravo sam uo da si dobar dio boine veeri proveo u o nom otrcanom motelu, Skrovitu, u kojem se nitko pametan ne bi elio nalaziti i gdje je Odjel za pljake i umorstva obavljao istragu. - Bio sam deuran - ree Bosch. - Tr ebali su me pozvati na mjesto dogaaja. Poao sam onamo da vidim to se dogaa. Pokazalo se da me Irving ipak treba. - To je u redu, Harry, ako ostane na tome. Rekli su mi neka ti kaem da se ne petlja u sluaj Moore. - to bi to trebalo znaiti? - Ba ono to i se ini da znai.

- Gledaj, ako ti... - Nije vano, nije vano. - Pounds umirujuom kretnjom uzdigne ruk e, potom stisne hrbat nosa i tako najavi poetak glavobolje. Otvori srednju ladicu pisaeg stola i izvadi kutijicu aspirina. Proguta dva aspirina bez vode. - Dosta smo rekli o tome, u redu? - ree Pounds. - Nisam... ne moram se svaki put... Pound s se zagrcne i odskoi od stola. Proe kraj Boscha, izleti iz kutije, pa potri do fon tanice kraj ulaza u detektivski ured. Bosch ga nije ak ni pogledao. Samo je sjedi o na svojoj stolici. Pounds se za nekoliko trenutaka vrati i nastavi. - Ispriavam se. U svakom sluaju, govorio sam da se ne moram svaki put prepirati s tobom kad te pozovem ovamo. Doista drim da mora neto poduzeti u vezi s problemom koji se javl ja u tvom odnosu prema zapovjednom ustroju ovog odjela. Sve dovodi do krajnosti. Bosch je mogao vidjeti kako mu se u kutovima usana jo uvijek zadrao bijeli aspirin slian kredi. Pounds ponovno proisti grlo. - Samo ti prenosim savjet za tvoje... Zato mi to Irving sam ne kae? - Nisam rekao... gledaj, Bosch, zaboravimo na to. J ednostavno zaboravi. Reeno ti je i s tim smo gotovi. Ako ima neke namisli u vezi s prolom veeri, s Mooreom, odustani. Time e se baviti netko drugi. - Siguran sam da je tako. Budui da je uo upozorenje, Bosch ustane. Poelio je baciti tog ovjeka kroz n jegov vlastiti stakleni zid, ali e se zadovoljiti cigaretom kad bude vani, iza eli je za pijance. - Sjedni - ree Pounds. - Nisam te zato zvao. Bosch ponovno sjedne i bez rijei prieka. Gledao je kako se Pounds pokuava pribrati. Ponovno je otvorio l adicu i izvadio drveno ravnalo kojim se odsutno poigravao kad je poeo govoriti. Harry, zna li koliko smo imali sluajeva ubojstava ove godine? Pitanje je stiglo i znebuha. Harry se pitao kamo Pounds smjera. Znao je da se on sam bavio s jedanae st sluajeva, ali est tjedana nije radio, tijekom ljeta dok se u Meksiku oporavljao od rane. Pretpostavljao je da Odjel za umorstva ima sedamdesetak sluajeva godinje . - Nemam pojma - ree. - Pa, rei u ti - ree Pounds. - Do ovog trenutka u ovoj smo go dini imali ezdeset est ubojstava. I, dakako, jo uvijek imamo pet dana do kraja godi ne. Vjerojatno e se pojaviti jo koji sluaj. Mislim, najmanje jedan. Dani uoi Nove go dine uvijek su opasni. Vjerojatno emo... - Pa to s tim? Sjeam se da smo lani imali pedeset devet. Ima sve vie umorstava. to je jo novo? - Novo je da se broj rijeenih s luajeva smanjuje. Manji je od polovice broja ubojstava. Od ezdeset est sluajeva trid eset dva su rijeena. Sad, dobar dio tih sluajeva rijeio si ti. Povjerio sam ti jeda naest sluajeva. Sedam si ih rijeio

uhienjem ili na neki drugi nain. Imamo naloge za uhienje u jo dva sluaja. Od preostal a dva otvorena sluaja, jedan se sporo razvija, a ti se aktivno bavi Jamesom Kappal annijem. Tono? Bosch kimne glavom. Nije mu se svialo kako se sve ovo razvija, ali nije bio siguran zato je to tako. - Problem je cjelokupni uspjeh - ree Pounds. - K ad se gleda sve redom... pa, to je prije gadan neuspjeh. Pounds snano pljesne rav nalom po dlanu i zavrti glavom. U Harryjevoj glavi poela se oblikovati ideja o to me to sve ovo zapravo znai, ali neto mu je jo uvijek nedostajalo. Nije bio siguran to Pounds tono smjera. - Razmisli o tome - nastavi Pounds. - Sve te rtve i njihove o bitelji! A za njih nema pravde. I tada, tada, pomisli kako e se srozati povjerenj e javnosti u nas, u ovaj Odjel, kad L. A. Times preko cijele stranice u gradskoj rubrici razglasi da vie od polovice ubojica na podruju hollywoodskog okruga nekanj eno eta naokolo. - Ne vjerujem da se moramo zabrinjavati za to hoe li povjerenje j avnosti spasti na nie grane - ree Bosch. - Mislim da ne moe. Pounds ponovno protrlj a hrbat nosa i mirno ree: - Ovo nije trenutak za tvoj jedinstveni cinini pogled na ovaj posao, Bosch. Nemoj ovamo donositi svoju aroganciju. Mogu te maknuti s ubo jstava i staviti na automobile ili maloljetnike kad god poelim. Shvaa li me? Rado u izgutati vatru ako se poali sindikatu. - Gdje e tada biti tvoja statistika o rijeeni m sluajevima? to e tada pisati u gradskoj rubrici? Dvije treine ubojica u Hollywoodu nekanjeno se izvuku? Pounds vrati ravnalo u ladicu i zatvori je. Boschu se uini d a mu se na licu nazire osmijeh i pone vjerovati da je upravo uao u njegovu klopku. Pounds tada otvori drugu ladicu, izvadi plave korice i stavi ih na stol. U takv im su se koricama obino drali izvjetaji istrage o umorstvu, ali je Bosch vidio da s adre tek nekoliko stranica. - Dobro si primijetio - ree Pounds. - to nas dovodi do svrhe ovoga sastanka. Vidi, govorimo o statistici, Harry. Rijeimo li jo jedan sluaj, nai emo se na sredini. Umjesto da kaemo da ih se vie od polovice izvue, moemo rei da e pola ubojica uhvaeno. Rijeimo li jo dva sluaja, moemo rei daje vie od pola uhvaeno. vaa li me? Kad Bosch nita nije rekao, Pounds samo kimne glavom. Napravio je pravu p redstavu poravnavajui korice na stolu, a potom se zagleda ravno u Boscha. - Luciu s Porter se nee vratiti - ree. - Jutros sam s njim razgovarao. Kani u prijevremenu mirovinu radi stresa. Rekao je da ide k lijeniku. Pounds posegne u ladicu i izva di jo jedne plave korice s izvjetajem o umorstvu. Zatim jo jedne. Bosch je shvatio t o se dogaa. - Nadam se da je naao dobrog lijenika - govorio je Pounds dok je stavlj ao pete i este korice na hrpu. - Jer kad sam se posljednji put raspitivao, ovaj O djel ne smatra da je ciroza jetre bolest izazvana stresom. Porter je pijanica i to je sve. Nije poteno da mu se prizna invaliditet uslijed stresa i da dobije pri jevremenu mirovinu jer

ne moe nadzirati svoju sklonost piu. Sredit emo ga na administrativnom sasluanju. Ni je me briga ako i Majku Terezu dovede za svog odvjetnika. Sredit emo ga. Kucnuo j e prstom po hrpi plavih korica. - Pogledao sam ove sluajeve; imao je osam otvoren ih sluajeva; i to je upravo jadno. Kopirao sam tobonji tijek istrage, pa u provjeri ti. Kladio bih se da je sve izmiljeno. Sjedio je negdje za ankom u ono vrijeme kad je navodno ispitivao svjedoke ili istraivao. - Pounds alosno zavrti glavom. - Zna, izgubili smo mogunost provjere onda kad smo prestali slati istraitelje u parovima . Nitko nije mogao pripaziti na tog ovjeka. Sad ovdje imam osam otvorenih istraga , a tako nemaran rad odavno nisam vidio. Koliko ja znam, svaki se ovaj sluaj moga o rijeiti. A ija je bila ideja da detektivi rade sami, poelio je pitati Bosch, ali nije upitao. Umjesto toga, ree: - Jesi li ikad uo priu o tome to se dogodilo kad je Porter jo bio u odori prije desetak godina? On i njegov partner jednom su priliko m stali da napisu prijavu protiv nekog govnara koji je sjedio na ploniku i opijao se na javnome mjestu. Porter je vozio. To je bio rutinski postupak, samo prekraj na prijava, pa je ostao za upravljaem. Sjedio je ondje kad je govnar ustao i puca o u lice njegovu partneru koji je stajao s objema rukama na notesu i primio meta k ravno medu oi. A Porter je sjedio i gledao. Pounds je djelovao ozlojeeno. - Pozn ata mi je ta pria, Bosch - ree Pounds. - Ponavljaju je svakoj generaciji novaka ko ja proe kroz akademiju. Lekcija o tome to ne treba uiniti, kako ne zajebati. Ali to je davna prolost. Ako se elio izvui na raun stresa, trebao je to tada uiniti. - U to me je stvar, ovjee. Nije to uinio onda kad je mogao. Pokuao je to prebroditi. Moda je pokuavao deset godina, a onda je jednostavno potonuo u bujici svega tog sranja to se valja svijetom. to eli da uini? Da izabere jednaki izlaz kao Cal Moore? Dobiva li zvjezdicu u dosjeu ako gradu pritedi pokoju mirovinu? Pounds je nekoliko sekundi u tio, a onda ree: - Vrlo rjeito, Bosch, ali na duge staze tebe se uope ne tie to e biti s Porterom. Nisam to uope trebao spominjati. No uinio sam to kako bi razumio ono t o ti sada elim rei. Ponovno se pozabavio onim trikom pospremanja, kako bi bio sigu ran da je poravnao sve uglove na hrpi plavih korica. Potom je cijelu hrpu gurnuo preko stola prema Boschu. - Preuzet e Porterove sluajeve. elim da na nekoliko dana ostavi sluaj Kappalanni. Ionako nimalo ne napreduje. Ostavi ga do iza prvoga i posv eti se ovome. elim da preuzme osam Porterovih otvorenih sluajeva i da ih proui. Uini t o brzo. Htio bih da potrai neki sluaj s kojim po svom sudu moe brzo neto uiniti, a zat m se svim silama baci na to u sljedeih pet dana, do Nove godine. Radi i vikendom, odobrit u prekovremeno. Ako eli da ti se pridrui jo netko iz ekipe, nema problema. A li strpaj nekoga u zatvor, Harry. Poi i uhiti mi nekoga. Ja... moramo rijeiti jo je dan sluaj kako bismo stigli do polovice. Krajnji je rok pono uoi Nove godine.

Bosch ga je uporno gledao preko hrpe korica. Sada je posve proitao tog ovjeka. Pou nds vie nije policajac. Postao je birokrat. Sad je nita. Zloine, prolijevanje krvi, ljudsku patnju vidi samo kao statistike podatke u dnevniku rada. Na kraju godine dnevnik rada mu kae koliko je uspjean bio u poslu. Ne ljudi. Ne unutranji glas. Ta kva vrsta bezline arogancije truje vei dio policije i izolira je od grada, od njeg ovih itelja. Nije ni udo to Porter eli otii. Nije udo to je Cal Moore sam sebi dokraj vot. Harry ustane, podigne hrpu korica i zagleda se u Poundsa pogledom koji je g ovorio: Poznajem te. Pounds skrene pogled u stranu. Na vratima Bosch ree: - Zna, a ko onemogui Portera, jednostavno e ti ga poslati natrag za na stol. Gdje e tada biti? Koliko e sluajeva idue godine jo uvijek biti nerijeeno? Pounds je uzdigao obrve dok j e razmiljao o tome. - Ako ga pusti da ode, dobit e zamjenu. Ima mnogo pametnih ljudi za drugim stolovima. Meehan koji radi na maloljetnicima je dobar. Dovede li ga z a na stol, kladim se da e tvoja statistika bolje izgledati. No ako onemogui Portera, pa ga dovede natrag, moda emo ovo idue godine ponovno raditi. Pounds prieka trenutak , kako bi bio siguran da je Bosch zavrio, a potom ree: - to je to s tobom, Bosch? K ad je rije o istraivanju, Porter ti nije ni do koljena. Ipak, stoji ovdje i pokuava m u spasiti dupe. U emu je tos? - Nema nikakvog tosa, porunie. Mislim da u tome i jest t os. Shvaa me? Odnio je korice do svog mjesta za stolom i spustio ih na pod kraj st olice. Edgar ga je gledao. Jednako kao Dunne i Moshito koji je nedavno stigao. Ne pitajte - ree Harry. Sjeo je, pogledao hrpu kraj svojih nogu i nije elio imati nikakva posla s time. Ono to je elio bila je cigareta, ali u detektivskom se ured u ne smije puiti, barem ne dok je Pounds u blizini. Potraio je broj u svom Rolodex u i utipkao ga. Na poziv se netko javio tek nakon to je telefon sedmi put zazvoni o. - to je sad? - Lou? - Tko je to? - Bosch. - O, da, Harry. Oprosti, nisam znao tko zove. to se dogaa? uo si da u traiti prijevremenu mirovinu zbog stresa? - Da. Zat o te i zovem. Dobio sam tvoje sluajeve. Pounds mi ih je dao, pa bih pokuao bar jed an sluaj rijeiti zaista brzo, recimo do kraja tjedna. Pitao sam se ima li ti neku i deju... dri li da moda zna na koji bih se sluaj trebao usredotoiti? Poinjem ni od ega druge strane zavladala je duga utnja. - Harry, sranje - konano ree Porter, a Bosch prvi put shvati da je ovjek moda ve pijan. - Uh, prokletstvo. Nisam mislio da e ona j pua sve svaliti na tebe. Ja, uh, Harry... Harry, nisam ba uspio...

- Hej, Lou. Zna i sam da to nije nita strano. Spreman sam za posao. Samo traim neto o d ega bih mogao poeti. Ako mi ne moe pomoi, u redu. Jednostavno u sve pogledati. Priek o je i shvatio da su ostali za stolom sluali to govori, a nisu to ni pokuali prikri ti. - Jebi ga - ree Porter. - Ja, uh, jebi ga, ne znam, Harry. Nisam... nisam se ba trudio, zna to elim rei. Nekako sam posve u komi. uo si za Moorea? Sranje, sino sam gledao vijesti. Ja... - Da, prava teta. uj, Lou, ne zabrinjavaj se zbog toga! U re du? Pogledat u sve to. Imam ovdje izvjetaj o umorstvima, pa u sve pregledati. Nita. -Lou? - U redu, Harry. Nazovi me ponovno ako eli. Moda u se kasnije neega sjetiti. Sa da mi nije ba najbolje. Bosch je nekoliko trenutaka razmiljao prije nego to ita kae. U mislima je predoio Portera na drugoj strani linije kako stoji u potpunome mraku . Sam. - Sluaj - tiho e Bosch. - Bit e bolje... mora se uvati Poundsa kad je rije o tv om zahtjevu za prijevremenu mirovinu. Mogao bi poslati odijela da te provjere, z na na to mislim, postaviti nekoliko momaka da motre na tebe. Mora se kloniti barova . Mogao bi pokuati da onemogui tvoj zahtjev. Razumije? Nakon nekoliko trenutaka Por ter je rekao da razumije. Bosch spusti slualicu i pogleda ostale za stolom. Detek tivski je ured uvijek djelovao buno, sve dotle dok nije morao obaviti telefonske razgovore to ih nitko nije trebao uti. Bosch izvadi cigaretu. - Devedeset osam ti je utrapio sve Porterove sluajeve? - upita Edgar. - Tako je. Taj sam, smetlar ovo g ureda. - Da, a to smo onda mi, nepouzdane face? Bosch se nasmijei. Vidio je da E dgar nije znao treba li biti zadovoljan to je izbjegao taj zadatak ili ljutit jer je zaobien. - Pa, Jede, ako eli, vratit u se u kutiju i rei efu da si voljan ovo podi jeliti sa mnom. Siguran sam da e gnjida... Prekinuo se jer ga je Edgar udario nog om ispod stola. Osvrnuo se i vidio kako mu se pribliava Pounds. Lice mu je bilo c rveno. Vjerojatno je uo posljednje rijei. - Bosch, nee valjda ovdje puiti tu odvratnu stvar? - Neu, porunie, ba sam kanio izii. Odgurne stolicu od stola i izie na stranje arkiralite kako bi popuio cigaretu. Stranja vrata elije za pijance bila su otkljuana i otvorena. Boini pijanci ve su ukrcani u zatvorski autobus i odvezeni do sudnice. o vjek u sivom kombinezonu polijevao je gumenim crijevom pod elije. Harry je znao d a je betonski pod elije pod laganim nagibom to je pomagalo u svakodnevnom ienju. Gled ao je kako prljava voda tee kroz vrata na parkiralite, a zatim nestaje u odvodnom kanalu. U vodi je bilo bljuvotina i krvi, a smrad je bio odvratan. No Harry se n ije micao. Ovo je mjesto u kojem ivi i radi. Kad je popuio, bacio je opuak u vodu i gledao kako ga izljev odnosi u kanal.

6. Osjeao se kao da je detektivski ured postao akvarij, a on jedina riba u vodi. Morao je pobjei od radoznalih pogleda. Bosch podigne hrpu plavih korica i kroz st ranja vrata izie na parkiralite. Potom se brzo vrati u postaju kroz vrata uvareva ur eda, zaputi se kratkim hodnikom kraj prostorije za pritvor i stubitem do spremita na prvom katu. Malenu su prostoriju zvali Brani apartman jer je imala leajeve u ud aljenom kutu. Zajednika neslubeno slubena postaja. Ondje se takoer nalazio stari sto l iz kantine i telefon. I bilo je mirno. Samo mu je to trebalo. Danas je prostor ija bila prazna. Bosch spusti hrpu korica na stol i odmakne iskrivljeni automobi lski branik obiljeen kao dokaz. Nasloni ga na hrpu kutija za dosjee kraj razbijen e daske za surfanje na valovima na kojoj se takoer nalazila cedulja s brojem doka znog materijala. Potom se posveti poslu. Harry je zurio u trideset centimetara v isoku hrpu korica. Pounds je rekao da je okrug ove godine imao ezdeset est ubojsta va, zasad. S obzirom na rotaciju i ukljuujui Harrvjevo dvomjeseno lijeenje, Porter j e vjerojatno dobio etrnaest sluajeva. Osam ih je jo otvoreno, a to znai da je rijeio e st sluajeva. To nije lo rezultat s obzirom na promjenjivu narav umorstava u Hollyw oodu. irom zemlje veina rtava umorstava poznavala je svog ubojicu. To su najee bili lj udi s kojima su jeli, pili, spavali, ivjeli. Ali u Hollywoodu je drukije. Ne posto je nikakva pravila. Postoje samo otkloni, zastranjivanja. Ovdje stranci ubijaju strance. Ne mora postojati razlog. rtve se nalazi u uliicama, kraj autocesta, du gr mljem prekrivenih padina u Griffith Parku, u vreama baenim kao smee u restoranske k ontejnere. Jedan od Harryjevih otvorenih sluajeva bilo je otkrie tijela u komadima - po jedan dio na svakom od odmorita poarnih ljestava peterokatnog hotela na Gowe ru. Taj sluaj nije izazvao previe uenja u uredu. Ljudi su ak zbijali ale oko toga i go vorili kako je srea da rtva nije odsjela u Holiday Innu. Ondje ima etrnaest katova. To zapravo znai da se u Hollywoodu udovite moe s lakoom kretati meu ljudima. Samo jed an automobil vie na pretrpanoj autocesti. Neki e biti uhvaeni, a neki e nestati bez traga, osim ako ovjek ne rauna krv to je ostavljaju za sobom. Porter je rijeio est sl uajeva, a osam ih je ostalo nerijeeno i tada se odluio povui. Takvi rezultati nee mu donijeti odlija, ali to ipak znai da je na ulicama est udovita manje. Bosch shvati da bi mogao uravnoteiti Porterove rezultate ako uspije rijeiti jedan od osam otvoren ih sluajeva. Slomljeni bi policajac barem otiao s ujednaenim rezultatima. Boscha ni je bilo briga za Poundsa i njegovu elju da rijei jo jedan sluaj do ponoi uoi Nove godi ne. Nije osjeao nikakvu privrenost Poundsu, a vjerovao je da godinje slaganje u tab lice, crtanje grafikona i analiziranje izgubljenih ivota niemu ne slui. Zakljuio je da e posao obaviti za Portera, ako ga obavi. Jebe Poundsa. Gurnuo je korice u poza dinu stola kako bi imao mjesta za rad. Odluio je na brzinu pregledati svaki sluaj umorstva i podijeliti ih u dvije skupine. Jedna hrpa sa sluajevima koje se moglo brzo rijeiti, a druga sa sluajevima za koje nije vjerovao da bi neto mogao uiniti u tako kratko vrijeme.

Sloio ih je kronolokim redom, poevi od davljenja sveenika koje se dogodilo na Valenti novo u pregradi javnog kupalita u Santa Monici. Poslije dva sata, kad je zavrio s pregledavanjem, Harry je imao samo dvije plave korice na hrpi sluajeva koji se mod a mogu rijeiti. Jedan je bio star mjesec dana. Jednu je enu netko odvukao s klupe na autobusnoj postaji na Las Palmasu do mrane vee zatvorene prodavaonice hollywood skih suvenira, silovao je i noem ubio. Drugi je sluaj bio star osam dana. Otkriven o je tijelo mukarca iza non-stop restorana na Sunsetu, blizu zgrade Udruge redate lja. rtva je premlaena na smrt. Bosch se usredotoio na ta dva sluaja, jer su bili na jsvjeiji, a iskustvo mu je usadilo vrsto uvjerenje da rjeavanje sluaja, kao kod mnoen ja broja samim sobom, postaje sve tee sa svakim danom to prolazi. Tip koji je zada vio sveenika sigurno se nekanjeno izvukao. Harry je znao da postoci govore tome u prilog. Bosch je takoer uviao da bi mogao brzo rijeiti dva najnovija sluaja ako bude imao sree. Kad bi uspio identificirati mukarca kojeg su nali iza restorana, taj bi ga podatak mogao odvesti do obitelji, prijatelja i suradnika, pa najvjerojatnij e i do motiva, a moda i do ubojice. Ili, ako bi uspio slijediti kretanje rtve koja je silovana do mjesta na kojima je bila prije odlaska na autobusnu postaju, moda bi saznao gdje i kako ju je ubojica uoio. Ishod je bio neizvjestan, pa je Bosch odluio da temeljito proui oba dosjea prije nego to donese konanu odluku. No s obziro m na postotke, ipak je najprije uzeo najsvjeiji sluaj. Tijelo pronaeno iza restoran a bilo je najtopliji trag. Na prvi pogled u izvjetaju o umorstvu upadalo je u oi o no to nije sadravao. Porter nije preuzeo gotovi, tipkani primjerak obdukcijskog pr otokola. Stoga se Bosch morao osloniti na istraiteljeve saetke i na Porterove bilj eke s obdukcije, a ondje je pisalo samo to da je rtva premlaena do smrti tupim pred metom, to je policijski izraz za gotovo sve. Procijenjeno je da je rtvi bilo oko p edeset pet godina, nazvana je Juan Neznanac #67. Razlog tome bilo je uvjerenje d a je rije o ovjeku latinskog podrijetla, a to je bio ezdeset sedmi neidentificirani mukarac latinskog podrijetla naen mrtav u okrugu Los Angelesa tijekom godine. Na tijelu nije pronaen ni novac, ni lisnica, niti bilo kakva druga osobna stvar osim odjee, a sva je proizvedena u Meksiku. Jedini klju za identifikaciju bila je teto vaa na gornjem lijevom dijelu prsa. To je bio jednobojni obris neega slinog duhu. U dosjeu se nalazila polaroidna fotografija. Bosch ju je nekoliko trenutaka prouav ao i zakljuio da je plavi crte duha slinog Casperu bio vrlo star. Tinta je izblijed jela, a crte nejasan. Juan Neznanac #67 tetovirao se u mladosti. Izvjetaj s mjesta zloina to ga je Porter napisao sadravao je podatke