Makroskopska građa drva

Anatomija drva – Makroskopska građa drva – tekst prilagođen iz Šumarske enciklopedije

DRVO Riječ drvo u hrvatskom jeziku ima dva značenja. Drvo: živi biljni organizam, koji raste u fitocenozama ili izvan njih. Njemu se često daje ime stablo i ističe razlika između drveta i grma. Ovom biologijskom pojmu drveta odgovaraju i termini u stranim jezicima (lat. arbor, franc. arbre, tal. albero, engl. tree, njem. Baum). Za ovaj pojam u hrvatskom jeziku postoji i skupno ime: drveće. Drugo: riječ drvo upotrebljava se i kao termin za oznaku mrtve tvari, koja potječe od živog biljnog organizma stabla. Ovom tehnologijskom pojmu drva odgovaraju i termini u stranim jezicima (lat. lignum, franc. bois, tal. legno, engl. wood, njem. Holz). Za ovaj pojam postoji u hrvatskom jeziku i skupno ime: drvlje.Uzrok ovom dualizmu termina drvo treba tražiti u činjenici da granica između života i smrti kod drveta kao biljnog organizma nije tako izrazita kao kod životinjskih organizama. Taj se dualizam osjeća i u ruskom jeziku, gdje riječ derevo može značiti i jedan i drugi pojam. Ipak i u ruskom jeziku postoji riječ drevesina za oznaku tehnologijskog pojma drveta. U hrvatskom se jeziku ta distinkcija osjeća u genitivu. Drvo (gen. drveta) neki autori upotrebljavaju za označivanje biologijskog pojma, a drvo (gen. drva) za oznaku tehnologijskog pojma.U nazivu predmeta (anatomija drva) riječ drvo je upotrijebljena kao tehnologijski termin.

ANATOMIJA DRVA

Biljno podrijetlo drva Drvnu tvar ili lignocelulozu proizvode samo žive biljke; zasad ne postoji mogućnost sintetske proizvodnje lignoceluloze. U srednjoj geološkoj prošlosti Zemlje (mezozoik-karbon) glavni proizvođač drva bilo je niže vaskularno bilje iz skupine papratnjača (Pteridophytae). Danas proizvodi drvo od praktičkog značenja samo više vaskularno bilje iz skupine sjemenjača (Spermatophytae). Tijelo vaskularne biljke složene je građe; ono je izgrađeno od raznovrsnih stanica i staničja. Od staničja su izgrađeni osnovni organi više biljke: korijen, stabljika i list. Zajednička je karakteristika svega vaskularnog bilja specifično provodno ili konduktivno staničje; ono se zove žiljni ili vaskularni sustav biljke.

Drveće u klasifikaciji bilja Krupna stabla, važna za iskorišćivanje šuma, proizvode samo spermatofite : golosjemenjače - gimnosperme i kritosjemenjače - angiosperme. Iako su sve golosjemenjače tipično odrvenjele biljke, drvo za iskorišćivanje proizvodi samo red četinjača (Coniferales).Četinjače, malobrojne po broju vrsta, od najveće su važnosti za proizvodnju mekog drva (čamovine, drva četinjača). Ukupna svjetska proizvodnja drva četinjača ne stoji ni u kakvu razmjeru s brojem vrsta koje ga proizvode; ograničena je uglavnom na umjerena klimatska područja. Tvrdo drvo (drvo listača) proizvode angiosperme - dikotiledone s 30 redova i mnogo porodica. Poznato je oko 1500 vrsta drva listača od komercijalne važnosti; pretežni je broj vrsta ograničen na tropska područja. U umjerenim zonama relativno mali broj vrsta proizvodi velike količine drva listača.

Vrste drva za iskorišćivanje Relativno mali broj vrsta proizvodi stabljike dovoljno debele za trupce i piljenu građu. Za iskorišćivanje ne dolaze u obzir ni vrste drveća koje proizvode drvo slabe kvalitete. Mnoge srodne vrste drva ne mogu se pouzdano identificirati te dolaze na tržište pod zajedničkim imenom (hrastovina, topolovina, palisandrovina, mahagonijevina). Suvremenim metodama prerađuje se sve veći broj ranije bezvrijednih ili malovrijednih vrsta drva, koje na taj način postaju komercijalne (Aesculus, Salix, Liquidambar, Quercus cerris, Ailanthus). Broj komercijalnih vrsta drva nije ustaljen; on je uvijek manji od ukupnog broja drvenog bilja nekog područja.

1


Makroskopska građa drva Makroskopske karakteristike drva nastaju zbog nehomogene i različite građe drva u histološkom smislu. Za identifikaciju pojedinih vrsta, rodova ili porodica mnogo su značajnije razlike u histološkoj građi, nego razlike u fizičkim svojstvima drva.

Osnovni presjeci drva Makroskopska građa drva može se uočiti na svakoj njegovoj površini bez obzira na orijentaciju reza i način obradbe. Budući da je drvo valjkasto tijelo s centralnom uzdužnom osi simetrije, za potpuno upoznavanje građe drva potrebna su tri međusobno okomita presjeka (Slika 1): poprečni (p), tangentni (t) i radijalni (r). Poprečni je presjek okomit na smjer protezanja žice; tangentni i radijalni presjeci paralelni su sa žicom.

Slika 1. Shematski prikaz drvnog valjka u tri osnovna presjeka

Tekstura drvaIzgled drva na obrađenoj površini zove se tekstura (Slika 2). Tekstura drva uvjetovana je dimenzijama, oblikom i smjerom nizanja elemenata građe, te procentualnim učestvovanjem i rasporedom pojedinih elemenata u građi drva. Nadalje tekstura je uvjetovana ravninom rezanja drva, odnosno kutom pod kojim su elementi građe presječeni.Neki autori smatraju da je tekstura drva samo funkcija veličine i kvalitete elemenata građe drva. Po tom tumačenju, drvo fine teksture je jednolike građe na svim presjecima (Juniperus, Tilia, Buxus), a drvo grube teksture pokazuje velike razlike u građi ranog i kasnog dijela goda (Larix, Quercus, Fraxinus).

Slika 2. Isječak iz četverogodišnje stabljike bijelog bora (Pinus sylvestris) sa tri osnovna presjeka. 0 srčika, 1-4 godovi drva, f živa kora-floem, l mrtva kora-lub, g granica goda, s

smolenica, t traci, k kambij

2


God ili godišnji prirast drvaNajuočljivija posljedica nehomogenosti građe drva na poprečnom presjeku jest god i granica goda. God (godišnji prirast) drva je sloj drva koji se formira po čitavu stablu u toku jedne vegetacijske periode (Slika 2).Abnormalna građa goda. Razne poremetnje u djelovanju kambija uvjetuju formiranje abnormalnih godova. Prekinut god nastaje ponajčešće potkraj života u suhovrhom stablu s asimetričnom i djelomično uginulom krošnjom. Zbog pomanjkanja hraniva kambij ne proizvodi drvo po čitavu opsegu u jednoj ili više uzastopnih vegetacijskih perioda. Na takvim mjestima dolazi do spajanja godova. Nakon nekog vremena latentni dijelovi kambija postaju aktivni te formiraju na tom mjestu neprekinut god (Slika 3 lijevo). Lažni god nastaje zbog preranog formiranja zone kasnog drva unutar normalno građenog goda. Ta je zona obično uža i manje uočljiva nego normalni završetak goda (Slika 3 desno). Zona kasnog drva lažnog goda je s obje strane opkoljena rjeđim staničjem ranog drva te ne formira prema van oštro omeđenu granicu goda. Takve nepravilnosti u građi goda zovu se dvostruki ili višestruki godovi; oni se protežu neprekinuto po čitavu opsegu stabla. Lažni godovi nastaju zbog poremetnja u fiziološkim procesima, koje mogu biti izazvane mrazom, golobrstom, poplavom, sušom ili abnormalnim produljenjem vegetacijske periode do u kasnu jesen. Ekstremne suše tokom ljeta na Mediteranu izazivaju formiranje lažnih godova gotovo svake godine. Te se abnormalnosti najbolje uočavaju u drvu mediteranskih četinjača (Cupressus, Juniperus, Cedrus).

Slika 3. Lijevo: 1-prekinuti god, 2-normalni god; Desno: 1-lažni god, 2-kasno drvo normalnog završetka goda

Bjeljika i sržU mnogim vrstama drveća postoji razlika u boji drva centralnog dijela debla i perifernog plašta. Tamniji centralni dio zove se srž, a svjetliji periferni dio je bjeljika. Fiziološke promjene, koje se zbivaju prigodom prijelaza bjeljike u srž, zovu se proces osržavanja ().Ozljedna srž nastaje iz patoloških razloga u jedričavim vrstama drva prije vremena normalnog osržavanja. Žive stanice bjeljike uginu, a drvo na takvu mjestu potamni i poprimi boju normalne srži.Uklopljena bjeljika može se formirati iz nepoznatih razloga unutar srži svake jedričave vrste drva. U takvim stablima srž je diskontinuirana s jednim ili više kružnih vijenaca bjeljike.Lažna srž razvija se u mnogim bakuljavim vrstama, koje inače nemaju srži. Takva srž je sivkastozelena, smeđa ili crvenkastosmeđa, a po položaju u trupcu odgovara srži jedričavih vrsta.Osržavanje s aspekta novijih fizioloških istraživanja nije ograničeno na jedričave vrste drva, već je općenita pojava starenja u svim vrstama. Termin jedričavo i bakuljavo drvo odnosi se samo na razlike u boji bjeljike i srži u morfološkom smislu te se uvijek ne podudara s fiziološkim značenjem srži. Promjena boje drva, akumulacija ili pomanjkanje škroba, trijeslovina i teklina, te formiranje tila, nije uvijek siguran znak osržavanja.

Za osržavanje drva mjerodavne su samo fundamentalne promjene u fiziološkom smislu, a to je smrt stanica parenhima. S tog aspekta ne zadovoljava konvencionalna klasifikacija na vrste: a) s bjeljikom i neobojenom ili obojenom srži (Ulmus, Fraxinus, Corylus, Salix), b) s bjeljikom i neobojenom srži (Picea, Abies, Fagus, Tilia), c) s bjeljikom i obojenom srži (Quercus, Juglans, Castanea, Robinia) i d) samo s bjeljikom (Carpinus, Alnus, Betula, Aesculus). Prema fiziološkoj definiciji osržavanja postoje samo dvije skupine: drvo s obojenom srži i drvo s neobojenom srži. I prigodna srž bakuljavih vrsta, ukoliko nije nastala zbog patoloških razloga (gljive, insekti, bakterije, niska temperatura, mehaničke

3


pozljede), smatra se normalnom srži, a takve vrste drva ubrajaju se u jedričave (Fraxinus, Fagus). Prema tome jedričave vrste drva mogu biti obligatorne ili fakultativne. Sržne tvari obligatornih jedričavih vrsta ugrađene su pretežno u stijenke stanica, a proces osržavanja zahvaća podjednako sve elemente građe drva. U fiziološkom i morfološkom smislu obligatorno osržavanje je stalna i markantna pojava u starenju stabla, koja se zbiva vrlo pravilno (Larix, Quercus, Morus). Pravilnost u obligatornom osržavanju ogleda se u vremenu početka osržavanja, te u rasporedu i omjeru srži i bjeljike u stablu. Fakultativnim osržavanjem sržne tvari akumuliraju se pretežno u lumenima stanica parenhima, a u stijenke stanica prodiru nejednoliko i slabo. Fakultativno osržavanje u fiziološkom smislu nije stalna karakteristika vrste, a vrijeme početka osržavanja vrlo je promjenljivo. U morfološkom smislu ono je nepravilno s obzirom na intenzitet boje srži i raspored srži i bjeljike u stablu (Fraxinus, Fagus, Corylus, Betula, Acer).

Drvo četinjača, listača i palma Tehničko drvo stvaraju četinjače (Gymnospermae-Coniferae), listače (Angiospermae-Dicotyledonae) i palme (Angiospermae-Monocotyledonae). Drvo četinjača i listača pripada istom tipu sekundarnog ksilema te se razlikuje samo po detaljima građe (Slika 4). Odrvenjele stabljike palma, po načinu postanka, anatomskoj građi i po izgledu, bitno se razlikuju od sekundarnog ksilema (Slika 5). One proizvode odrvenjelu biljnu tvar, koja je po strukturi, izgledu i fizičko-tehničkim svojstvima potpuno različita od drva.

Slika 4. Poprečni presjek mlade stabljike jasena (Fraxinus pennsylvanica)

4


Slika 5. Poprečni presjek palmeDrvo četinjača izgrađeno je u uzdužnom smjeru gotovo samo od traheida. Jednolikost u građi utječe i na makroskopski izgled. Drvo četinjača uglavnom je finije žice i homogenije građe od drva listača; zone ranog i kasnog drva u godu nastaju zbog razlika u debljini stijenki i lumena iste vrste elemenata; svi uzdužni elementi građe poredani su u pravilne radijalne nizove, između kojih se protežu tanki i ravni traci. Drvo četinjača nema traheja, te se običnim okom ne zamjećuju pore kao u mnogih listača. Jednoliki histološki sastav uvjetuje i jednoliku teksturu. Markantni su samo godovi s pravilnim zonama ranog i kasnog drva te bjeljika i srž. Traci se u pravilu ne vide običnim okom; na potpuno glatkom poprečnom presjeku lupom se razabiru radijalni nizovi traheida. U drvu nekih rodova vide se lupom i lumeni traheida ranog drva, koji mogu biti i veći od sitnih pora listača (Larix, Pseudotsuga, Sequoia).

Drvo listača izgrađeno je u uzdužnom smjeru od traheja, traheida, drvnih vlakanaca i parenhima. Nehomogenost u građi s obzirom na tip, veličinu i raspored elemenata građe odražava se i na makroskopskom izgledu drva listača. Na poprečnom je presjeku drvo listača izrazito porozno. Ono je sastavljeno dobrim dijelom od traheja, koje se vide običnim okom ili povećalom. Za vrijeme sazrijevanja drva traheje znatno uvećavaju promjer, te potisnu susjedne mehaničke i akumulativne elemente iz prvotnog položaja. Nepravilnost u rasporedu uzdužnih elemenata građe i devijacije trakova oko traheja specifična je karakteristika drva listača. U homogenim vrstama drva s vrlo sitnim trahejama te se nepravilnosti mogu uočiti samo povećalom ili mikroskopom (Fagus, Olea, Buxus).

Po rasporedu traheja unutar zone ranog i kasnog drva razlikuju se dvije skupine drva listača: prstenasto-porozna i difuzno-porozna.Prstenasto-porozno drvo ima na početku goda vijenac krupnijih pora. One se vide pojedinačno običnim okom (Castanea, Quercus, Ulmus) ili su uočljive samo povećalom (Prunus avium, Syringa, Sambucus). Pore u pravilnom kružnom rasporedu izgrađuju svjetliju zonu rjeđeg drva. Takav raspored pora odlično je vidljiv običnim okom; on uvjetuje formiranje nehomogenog drva s najmarkantnijim godovima, pogotovo ako su pore ranog drva vrlo krupne.Difuzno-porozno drvo ima traheje po čitavoj širini goda približno jednake veličine i jednake gustoće. Samo neke difuzno-porozne vrste drva umjerene zone imaju krupne pore dobro vidljive običnim okom (Juglans, Hedera, Vitis), ili jedva uočljive običnim okom (Betula, Ceratonia). U ostalih difuzno-poroznih vrsta drva umjerene zone pore su vrlo sitne i nevidljive običnim okom (Populus, Fagus, Acer). Difuzno-porozni raspored pora uvjetuje u pravilu homogeniju građu drva s malim razlikama unutar goda i slabo uočljivom granicom goda.

Drvo palma izgrađeno je od razasutog tipa žila, koje su uklopljene u temeljnu masu akumulativnog odrvenjelog staničja parenhima (Slika 5). Ono nema godova; formira se djelovanjem posebnog sekundarnog meristema, koji se po načinu djelovanja i po rasporedu u stabljici bitno razlikuje od kambija drveta.

5

Documents

Makroskopska građa drva