70

GASTROREPORTAŽA

Godwina smo našli na doku pored Plave pećine, baš gdje nam je naša domaćica Tereza rekla da će biti. Preporučila nam je da nas on odvede na vožnju čamcem,

da vidimo pećinu prije nadolazećih valova. Valovi su već postajali visoki, čamac je pravio skokove koji su svoj odraz nalazili u mom želucu. Godwinovo smireno lice je umirivalo moju nervozu. Pokazao mi je svaki detalj pećine, strpljivo čekajući da napravim dobru sliku. Ja sam jednom rukom fotografi sala, a drugom se grčevito držala za čamac. Njega je to zasmijavalo. Nisam mogla dočekati da se vratim na bezbjednost kopna, da jedem ribu koju nam je Godwin ulovio.

La Cucina di Bettina je mali restoran na vrhu brda iznad Plave pećine koji odiše mediteran-skom atmosferom, gdje nas je Godwin odveo nakon skokovite vožnje čamcem. Sjeli smo za male stolove i proučavali keramičke pločice sa naslikanim motivima grbova kojima su bili

Malteška gozbaPutujući Maltom, naša suradnica zaustavila se na južnoj obali kako bi obišla živopisnu Plavu pećinu, a potom i uživala u slasnim zalogajima koje nudi

restorančić La Cucina di BettinaNapisala Emira Larson obloženi. Joseph, vlasnik restorana, pojavi

se obučen u plavu majicu kratkih rukava sa natpisom Nike USA. Širokog osmijeha nas obavijesti da će Tereza kasniti, ali mi možemo početi ručak bez nje.

Začas se na malim spojenim stolovima ukaza gomila predjela. Nekima je bilo teško odgonetnuti sastav. Malteška kuhinja je re-zultat dugogodišnje veze između ostrvljana i raznih civilizacija koje su je zaposjedale. Unatoč svom vrlo talijanskom imenu, predjela u Cucina di Bettina su više podsjećala na arapske di-pove. Za jedan sam sa priličnom sigurnošću ustanovila da je od patlidžana, ali drugi mi je bio sasvim prepoznatljiv – humus, namaz pravljen od leblebija, poslužen sa pita-hljebom.

Strast za škampima

Stono bijelo vino u bokalčiću, koje Joseph kanu u dnu čaše, dobi moju dozvolu. On nam onda dosu čaše, pa nasu i sebi jednu. Josephu se razvezao jezik pa nam je pričao o vezama Malte sa Libijom, da su ovdje dolazili disidenti

Malteška kuhinja je tipična mediteranska kuhinja koja se temelji na svježim lokalnim sezonskim proizvodima i plodovima mora

lignji, soseva i bijelog luka, nije više ni bilo važno. Ličila je na bilo koju morsku, bijelu ribu.

“Ja bih mogla živjeti na Malti zbog hrane i klime”, izjavila sam. Mojim Maltežanima se svidio moj komentar, s odobravanjem su

klimali glavama. “I zbog ljudi”, dodala sam.Godwin nam je, nakon gozbe krcate

morskim stvorenjima, pokazao svoju logu iza restorana: mali samački krevet i obilje pecar-skog pribora su činili njegovu sobu. Predao je Terezi staru svjetiljku za čamce kojom se

71

privlače hobotnice da ona popuni svoju kole-kciju antikviteta.

“Imam ja i ženu i normalnu kuću”, obavijesti me, čitajući mi misli. “Ovdje boravim kad ribarim”, doda, pa nastavi: “Ti bi trebala os-

tati ovdje. On može loviti ribu za tebe”, reče pokazujući na mog muža.

“A šta bih ja radila?”“Kuhala ribu za njega, igrala bingo, izlazila

sa prijateljicama, kao ostale žene na ostrvu.”“Razmislit ću o tome.”

iz Libije u Gadafi jevo vrijeme. Vratio se još dalje u prošlost i govorio o vitezovima koji su, protjerani sa Rodosa, došli na Maltu. Goldwin se pridružio konverzaciji. Otkrio mi je da je ovo jedina kršćanska zemlja koja svog Boga zove Allah. Naime, jezik im je vrlo sličan arapskom. Da je katolička tradicija vrlo jaka na ostrvu. Toliko jaka da su uz Vatikan do prije dvije godine bili jedina zemlja u Evropi u kojoj nije dozvoljen razvod.

Tereza kaže da nikad nije išla u vožnju čamcem do Plave pećine. Posjedovala je nera-doznalost koja uvijek zarazi lokalce u bilo kojem dijelu svijeta.

Ja sam uživala u dipovima, ali ništa na svijetu ne može po-raziti moju strast za škampima, velikim rumenim rakovima, izbuljenih crnih očiju sa kliještima koja čekaju da budu isisana. Ljuštura je prskala na sve strane nakon što bih je smrskala, štrcajući sokove naokolo. Čak ni svijest da će mi biti muka zbog enormnih količina bijelog luka kojima su posuti ne može zaustaviti tu ovisničku glad za njima. Kažu da su puni holesterola.

Ljudi i klima

Stigle su grilovane lignje i mušule u sosu od bijelog vina. Srknula sam meko tkivo mušule bezobraznog izgleda, probala lignju gumaste teksture, bile su dobre, ali nisam ih kako treba ni osmotrila jer mene su svi za stolom pustili da požderem sve rakove. Poslije škampa i vina, smiješanih sa puno bijelog luka, stigla je riba koju je Godwin ulovio za nas. Mi nikad nismo zaista saznali koju je vrstu ribe ulovio, ali poslije ohlađenog malteškog vina, škampa, mušula,

Naš domaćin Godwin sa starom svjetiljkom za privlačenje hobotnica

Do Plave pećine stiže se čamcem

ARABIJA NA MALTI Malteška kuhinja je rezultat dugogodišnje veze između ostrvljana i raznih

civilizacija koje su je zaposjedale. Unatoč svom vrlo talijanskom imenu, predjela u Cucina di Bettina su

više podsjećala na arapske dipove