Marko Aurelije MISLI

(izbor iz djela)

Nakladnik NOVA AKROPOLA

Habdelieva 2, Zagreb

Urednik Andrija Joni

Prijevod Vlasta Nedela

Zoran Peh

Redaktura Dijana Kotarac Ivan Tomasevi

Lektura i korektura Branka aja

Grafiko urednitvo Atila Barta

Suzana Dobri

N O V A A K R O P O L A

Marko Aurelije MISLI

(izbor iz djela)

Tisak Forada d.o.o., Bauerova 29, Zagreb

ISBN 953 - 96431 - 3 - 9 Zagreb 2003.

KVLTVRNA VDRVGA

Predgovor

U nizu povijesnih karika koje su stvarale zapadnu civilizaciju znaajno mjesto pripada stoikoj filozofiji, jednom od posljednjih velikih filozofskih sustava antike Grke. Stoika filozofska kola nastala je na samom kraju IV st.pr.Kr. i kroz svoje je predstavnike djelovala sve do III. st. poslije Krista. Filozofija koju su dali stoici smatra se jednom od povijesnih poveznica grke i rimske kulture jer su je prihvaali mnogi vladari i dravnici Rimskog Carstva, tako da je esto nazivaju i rimskom filozofijom. Meutim, u vremenima koja su slijedila, i prvi kranski filozofi prihvatili su stoike postavke, a mnogi filozofi, od srednjeg vijeka do dananjih dana, citiraju i esto ugrauju njihove misli u vlastita uenja.

7

Univerzalnost kojom je stoika filozofija nadilazila i spajala razliita vremena proizlazi iz njenih etikih uenja. Iako su se stoici posveivali i istraivanju prirode, a na podruju logike i gramatike jo se i danas koriste termini koje su uveli, etika je bila svrha i sredite njihove filozofije.

Ljudski ivot, njegov smisao, ostvarenje istinskog ovjeka koji je i savreno sretan, temeljna je preokupacija stoika. U djelima posveenim etici oni govore o osnovnim naelima koja ovjek treba ostvarivati kako bi nadvladao potekoe i odgovorio na ivotne izazove. Sve prepreke, ali i odgovori, nalaze se u samom ovjeku. Svrha ivota je ivjeti u skladu s prirodom. Tako ovjek ostvaruje i svoju istinsku ljudsku prirodu koju stoici opisuju kroz pojam mudraca. Put prema ovom idealu savrene ljudske prirode vodi kroz proces usavravanja. Potekoe i izazovi nalaze se prvenstveno u ovjeku; to su zablude i nekontrolirani nagoni, robovanje slabostima i izvanjskim okolnostima. U samom ovjeku je i rjeenje: zabludama se suprotstaviti snagom razuma, nagonima snagom vrline, a snagom volje oduprijeti se slabostima. Put usavravanja ovjeka je, dakle, moralan ivot, ivot prema postojanim naelima. Takav je ivot u skladu i s prirodnim zakonom. Zato je za stoike ivjeti vrlinu prirodan in. Vrlina se ne ivi zbog nagrade ili straha, ona je rezultat slobode svijesti. Zato ni pritisak okoline ni teke okolnosti ne

smiju biti vanije od moralnog izbora u djelovanju. Savrena ljudska priroda savreno je slobodna, i nitko nije po roenju rob. Slobodan je samo onaj tko je vladar nad vlastitim nagonima, onaj tko slobodno izabire dunost umjesto trenutanih elja. Slobodan je onaj tko zna izabrati prave vrijednosti umjesto prividnih, a prave vrijednosti lee u ovjeku i ovise jedino o njemu samom.

No, stoici ne razmiljaju samo o ovjeku pojedincu. ovjek je bie zajednice. U svakom djeliu prirode odraava se jedan dio jedinstvenog boanstva i svi su ljudi meusobno srodni jer je u svakom dio boanskog uma. Ova boanska esencija daje svakom ovjeku pravo na vlastito dostojanstvo, ali on zato ima i dunost voljeti druge ljude. Svoju ljubav tada nee ograniiti na vlastitu obitelj ili dravu ve e biti graanin svijeta, onaj koji svjesno radi za dobrobit zajednice kojoj zaista pripada, a to je ovjeanstvo.

Ova naela dobila su svoj puni izraaj u rimskom razdoblju stoike filozofije kroz izuzetne pojave njenih posljednjih velikih predstavnika: Seneke, rimskog pravnika, Epikteta, rimskog roba, Marka Aurelija, rimskog cara. Njihovi ivotni primjeri i djela sauvana iz ovog razdoblja potvruju ono to su sami stoici govorili o filozofiji: za njih je to bila honeste vivendi scientia, znanost o estitom ivotu.

8 9

MARKO AURELIJE - rimski car i filozof

Marko Anije Ver rodio se 121. godine u Rimu, za vrijeme vladavine cara Hadrijana, kao potomak ugledne plemike obitelji. Poslije rane smrti roditelja usvaja ga djed, tadanji rimski prefekt. Hadrijana nasljeuje Aurelije Antonin (poznat kao Antonin Pio) koji usvaja tada sedamnaestogodinjeg mladia, mijenja mu ime u Marko Aurelije Antonin i proglaava ga svojim nasljednikom.

Jo od rane mladike dobi sklon filozofiji, Marko Aurelije pristupa stoikoj filozofiji kao ivotnom odabiru, a njegovi kroniari biljee tenju dravnika i cara za praktinim ostvarenjem stoike etike. Iako je za njega carski poloaj predstavljao teak teret, on ga, kao pravi stoik, prihvaa kao dunost koju za ivota treba ostvariti.

Premda je Rimsko Carstvo tada bilo suoeno s ozbiljnim unutranjim problemima i napadima barbarskih plemena, njegova vladavina (161. g. - 180. g.) ostaje zabiljeena kao posljednja etapa najsjajnijeg razdoblja ovog carstva. Marko Aurelije provodi reforme u graanskom pravu, tednjom sanira dravne financije, gradi kole, a vei dio svoje vladavine provodi branei granice carstva. Tamo i umire 180. godine. Povijesni zapisi govore o osobnom ivotu ovog cara koji nije bio sretan, jer ga je pratila nezahvalnost i nedolino ponaanje najbliih suradnika i lanova obitelji.

U posljednjim godinama ivota, u kratkim predasima izmeu vojnikih i dravnikih dunosti, Marko Aurelije pie dnevnik vlastitih misli i posveuje ga samome sebi. U ovom razgovoru sa samim sobom, napisanom na grkom jeziku, Marko Aurelije analizira svoje postupke i kao filozof savjetuje i poduava Marka Aurelija, ovjeka i cara.

Ovo djelo, tek mnogo kasnije prevedeno na latinski jezik pod naslovom Meditationes, plijenilo je ne samo pozornost nego i potovanje u narednim stoljeima. Danas je ono jednako zapaeno i aktualno jer iz njegovih stranica ne progovara rimski car iz II. stoljea, nego jednostavna dobrota ljudske due koju svako razdoblje moe prepoznati.

Ana Joni

10 11

Knjiga I.

Uljudnost i vedru narav upoznao sam najprije kod svoga djeda Vera.

Muevnost bez razmetljivosti upoznao sam preko onoga to sam uo i zapamtio od svoga oca.

Majka mi je bila primjer pobonosti i plemenitosti, dobrostivosti - ne samo u djelima, nego i u mislima, i primjer jednostavnog ivota kakvim bogati inae ne ive.

Svome pradjedu dugujem to me savjetovao da umjesto obinog kolskog obrazovanja uzmem dobre kune uitelje i da na tome ne tedim.

13

Od Diogneta1 sam nauio da se ne bavim beznaajnim stvarima, da budem sumnjiav prema arobnjacima i udotvorcima i njihovim priama o arolijama, egzorcizmu i slino, da se klonim borbi pijetlova i slinih ludosti, da ne zamjeram priprostima, da se upoznam s filozofijom poevi od Bakheja i nastavljajui s Tandazisom i Marcijanom, da piem sastavke ve u mladosti i da rado prihvaam obian leaj prekriven koom, kao i ostale stroge odredbe grke discipline.

Rustik2 mi je dao do znanja da mome karakteru treba vjebe i mara, te da se ne dam zavesti sofistikim oduevljenjem za mudrijakim raspravama, moraliziranjima, ni lanim asketizmom ili altruizmom. Uio me i da se klonim retorike, pjesnitva i verbalnih dosjetki, prenemaganja u odijevanju kod kue i slinih primjera loeg ukusa; pouavao me jednostavnom l iterarnom stilu tako da sam oponaao njegovo pismo iz Sinese upueno mojoj majci. Ako bi netko, nakon svae sa mnom u trenutku bijesa, dao znak da se eli pomiriti, istoga sam trena trebao biti spreman izii mu ususret. Isto tako, trebao sam biti temeljit u itanju, a ne zadovoljiti se samo opim naznakama smisla; nisam sebi smio dopustiti brzoplete zakljuke brbljavog jezika. On me takoer upoznao s Epiktetovim 1 Slikar i filozof koji je Marka upoznao sa stoicizmom. 2 K. Junije Rustik, stoik.

Raspravama donijevi mi primjerak iz svoje knjinice.

Sekstu^ dugujem ljubaznost, upravljanje kuanstvom oinskim autoritetom, spoznaju istinskog znaenja ivljenja u skladu s prirodom i nesebinog dostojanstva, intuitivnu brigu za dobro prijatelja, te dobroduno strpljenje s neznalicama i sanjarima. Njegova susretljivost davala je njegovom drutvu poseban ar, vie od bilo kakvog laskanja, a istodobno je izazivala savreno tovanje svih prisutnih. Osnovna ivotna pravila odreivao je i sistematizirao razumljivo i promiljeno. Nije nikada pokazivao znakove ljutnje ili neke druge osjeaje, bio je miran i nadasve ljubazan. Pohvale je izricao nenapadno i bez buke, i nikada se nije razmetao svojim enciklopedijskim znanjem.

Svome uitelju Frontonu4 dugujem znanje o tome da svaku apsolutnu mo prate zloba, lukavost i dvolinost, i da naim patricijskim obiteljima najveim dijelom nedostaju obini ljudski osjeaji.

Aleksandar Platoniar5 me oduavao od este upotrebe rijei "zauzet sam", osim u iznimnim sluajevima, govorei da nitko ne smije izbjegavati dunosti prema drutvu pod izlikom nekih hitnih poslova.

3 Sekst iz Heroneje, Plutarhov unuk i jedan od uitelja Marka Aurelija. 4 M. Kornelije Fronton, govornik, uitelj Marka Aurelija i Lucija Vera. 5 Carev tajnik.

14 15

Od svoga brata Severa6 nauio sam voljeti roake, voljeti istinu i pravdu. On me upoznao s Trazejem, Katonom, Helvidijem, Dionom i Brutom; od njega potjee moja spoznaja da se koncepcija zajednice treba temeljiti na jednakosti i opoj slobodi govora, a drava treba u prvom redu brinuti o ouvanju slobode podanika. On mi je ukazao na potrebu primjerenog i nepristranog razumijevanja filozofije, sklonosti k dobrim djelima, dareljivosti i optimizmu, te na povjerenje u naklonost svojih prijatelja. Pamtim takoer njegovu izravnost kad bi nekoga korio kao i to da svoje prijatelje nije ostavljao u nedoumici o tome to mu se svia, a to ne, nego bi im to jasno dao do znanja.

Maksim7 mi je bio primjer samokontrole, postojanosti namjere i vedrine za vrijeme bolesti ili drugih nedaa. Njegov je karakter bio zadivljujua kombinacija dostojanstva i ljubaznosti, a sve dunosti svoga zvanja obavljao je mirno i bez uzrujavanja. Nitko nije sumnjao u to da govori ono to misli i djeluje prema onome to smatra ispravnim. Nije znao za smetenost ili bojaljivost; nikada nije urio, ali nikada nije ni kasnio ni bio u nedoumici. Nije se preputao malodunosti ili usiljenoj veselosti, njime nikada nisu ovladali bijes ili ljubomora. Ljubaznost, suosjeanje i iskrenost pridonosile su stvaranju utiska pravinosti koja je prije bila uroena nego usaena.

6 Marko nije imao brata. Moda se ovo odnosi na Lucija Vera kojeg je, kao i Marka, posvojio car Antonin Pio. 7 Klaudije Maksim, stoiki filozof.

16

Nikada nikoga nije drao manje vrijednim, a ipak nitko se nije drznuo izazivati njegovu nadmo. Osim toga posjedovao je i ugodan smisao za humor.

Divio sam se blagosti svoga oca8, njegovoj ustrajnosti na odluci koju je donio svojom slobodnom voljom, potpunoj ravnodunosti prema ispraznim i lanim poastima, njegovoj radinosti, postojanosti i spremnosti da saslua sve ono to vodi k opem dobru, nepokolebljivom nastojanju da svaka nagrada ovisi o zasluzi, nepogreivom osjeaju kada treba zategnuti uzde, a kada ih olabaviti, i na kraju, njegovim naporima za suzbijanje pederastije. Bio je svjestan da drutveni ivot ima svoje zahtjeve: prijatelji mu se nisu morali pridruiti za stolom ili ga pratiti na putovanju ako su imali drugog posla. Svako pitanje koje bi trailo njegov savjet prouio bi pomno i strpljivo, i nije se moglo dogoditi da ga odbije samo tako. Njegova su prijateljstva bila trajna, bez hirova i bez pretjeranosti. Uvijek je bio na visini zadatka: vedar, ali dovoljno dalekovidan da svaki svoj plan nenametljivo i do u tanine dovede do savrenstva. Uvijek je bdio nad potrebama Carstva, pomno je uvao njegova blaga i podnosio kritike koje su proizlazile iz toga. Pred bogovima nije bio praznovjeran, niti se dodvoravao svojoj okolini kako bi izmamio njenu naklonost, mnotvu se nije ulagivao. Umjeren i postojan, prezirao je sve to je imalo primjese kienosti ili pomodnosti. Bez samozadovoljstva ili grinje savjesti prihvaao bi materija-8 Marka Aurelija je posvojio car Antonin Pio.

17

Inu udobnost kao sretnu okolnost i posluio se njome radosno, a kada bi izostala, nije alio. Nije ga se moglo optuiti ni za najmanju sofistiku smicalicu, ni za udvorniku drskost, ni za cjepidlaenje; svi su u njemu prepoznavali zrelu i izgraenu osobnost, neosjetljivu na laskanje i savreno sposobnu da vlada sobom i drugima. Nadalje, izuzetno je cijenio sve istinske filozofe, a one druge, premda nije kritizirao, nije ih niti slijedio. U drutvu je bio ljubazan i uljudan bez pretjerivanja. 0 vlastitom tijelu vodio je umjerenu brigu, nije se optereivao milju o produljenju ivota ili o uljepanju svoga izgleda, ali ga nije ni zanemarivao, te mu je vrlo rijetko trebala lijenika pomo. Kod njega nije bilo ni najmanjeg traga ljubomore kada bi kod nekog uoio neku izuzetnu sposobnost bilo u javnom istupu, pravu, etici i si., nego se zauzimao za to da se svakome dade prilika u onome u emu je dobar. Premda je cjelokupno njegovo djelovanje bilo vodeno potivanjem uspostavljenih institucija, nikada nije odstupao od svojih uvjerenja kako bi zadobio javno priznanje. No, nije volio nemir i promjenu, vrsto se drao istih mjesta i istih stvari. Odmah nakon to bi proao napad migrene preuzimao bi svoje obveze s novom energijom i snagom. Nije bilo puno njegovih tajnih i povjerljivih spisa, osim nekoliko rijetkih koji su se iskljuivo odnosili na dravna pitanja. Razborito i suzdrljivo se odnosio prema spektaklima, prema izgradnji javnih graevina, rasporedu novane pomoi, itd., uvijek imajui vie u vidu nunost mjera nego mogui pljesak. Nije se kupao u

18

neprilino vrijeme, nije imao maniju graenja, nije bio zahtjevan u pogledu hrane, nije prigovarao zbog kroja ili boje svoje odjee, a nije se bunio ni protiv izgleda ljudi oko sebe. Odjea mu je stizala iz dvora u Loriju, a veina stvari iz Lanuvija. Njegova dobro znana obrana nadglednika iz Tuskula bila je tipina za njegovo ponaanje jer mu je neuljudnost bila isto toliko strana kao i okrutnost ili prijetnja. Nikada se nije razbjesnio do toke usijanja, nego je imao obiaj ralaniti i odvagnuti svaki dogaaj mirno, metodino, odluno i dosljedno. Ono to se pamti o Sokratu, moe se primijeniti i kod njega: sposobnost da sebi dopusti ili uskrati uivanje. To je osobina koje su mnogi lieni zbog straha da budu odbaeni, odnosno silne elje za prihvaanjem. Takva snaga dobrovoljnog odbijanja ili privole ukazuje na savrenu i postojanu duu, to je Maksim pokazao i u bolesnikoj postelji.

Zapisano na rijeci Gran meu Kvadima.

19

Knjiga II.

Svaki dan zaponi rijeima: Danas u se susresti s protivljenjem, nezahvalnou, drskou, izdajstvom, mrnjom i sebinou, a sve zbog toga to oni koji grijee ne znaju to je dobro, a to zlo. to se mene pak tie, ve odavno mi je znana priroda dobra i njegova plemenitost, kao i priroda zla i njegova niskost. Poznajem i prirodu samog grenika koji mi je brat, ne po krvi, ve stoga to je obdaren razumom i boanskom iskrom. I zato mi nita od toga ne moe nauditi jer me nitko ne moe uplesti u neko nisko djelo. Na brata se ne mogu niti ljutiti niti se zavaditi s njim jer smo roeni za zajednika djela, poput ruku, nogu, obrva, gornjih i donjih zubi. tetiti jedan drugome znai protiviti se zakonu prirode, jer to je ogorenost ili zazor, ako ne samo jedan oblik ometanja rada prirode?

21

Svakoga trenutka vrsto nastoj, kao Rimljanin i kao mukarac, da to to upravo radi obavlja s ispravnim i prirodnim dostojanstvom, ovjekoljubivo, slobodno i pravedno. Oslobodi svoj um svih ostalih razmiljanja. To e moi ako svakom svom djelu prie kao da ti je posljednje u ivotu, ako se "oslobodi nepostojanosti, ako ti osjeaji ne pobijaju zapovijedi razuma, ako pobijedi elju za ostavljanjem utiska i divljenjem samome sebi, te ako prestane biti nezadovoljan svojom sudbinom. Vidi kako je malo toga to ovjek treba prevladati kako bi mu dani protjecati u miru i pobonosti: treba se samo drati ovih nekoliko savjeta jer bogovi ne trae nita vie.

Uznemiruju li te vanjska zbivanja? Povuci se tada na mirno mjesto gdje e moi usavriti svoje znanje o Dobru i nauiti kako ukrotiti vlastiti nemir. Zatiti se od jo jedne greke: od ludosti onih koji se ubijaju poslom, ali bez cilja prema kojem bi sav njihov napor i misli bili upravljeni.

Kada je Teofrast usporeivao grijehe, u onoj mjeri u kojoj se oni uope mogu usporediti, potvrdio je filozofsku istinu da je^rijeh poinjen iz udnje tei od grijeha poinjenog iz gnjeva. Gnjevno odvraanje od razuma barem donosi osjeaj nelagode i postienosti, dok grijeh iz udnje u kojem prevladavaju uici ukazuje na poputanje pred nasladama i nemuevnim sklonostima. Prema tome, i iskustvo i filozofija dre da grijeh poinjen iz udnje zasluuje teu kaznu od onoga poinjenog iz boli. U je

dnom je sluaju grenik nalik onomu tko je zbog nanesene mu nepravde izgubio samokontrolu, a u drugom imamo onoga koji udi zadovoljiti svoje strasti i svjesno ini krivo.

Budui da smo razumna bia, trebali bismo uvidjeti kojom brzinom stvari nestaju: tijela u prostoru, a sjeanje na njih - u vremenu. Isto tako, trebali bismo spoznati prirodu svojih osjetila, onih koji nas zavode nasladom ili nas strae bolom, onih koji nam prijete naom vlastitom uobraenou. Trebali bismo spoznati koliko su jeftina, podla i prljava i kako brzo iezavaju i umiru. Trebali bismo prepoznati istinsku vrijednost onih ija rije i misao ukazuju na asnost. I prirodu smrti trebamo shvatiti: ako o njoj trijezno razmiljamo i uklonimo sve predodbe koje smo uz nju vezali, uskoro emo je shvatiti kao prirodni proces (a samo se djeca boje prirodnog procesa) ili emo je prihvatiti kao doprinos dobrobiti prirode. Moemo nauiti i to kojim je svojim dijelom ovjek povezan s Bogom i to se s njim dogaa kada ode s ovoga svijeta.

Nema nita tunije nego kada ovjek, istraujui itavo stvaranje, "prodirui u dubine zemlje" kako bi pjesnik rekao, i znatieljno zavirujui u tajne dua drugih ljudi, ne shvaa da je jedino nuno vrsto se drati boanskog duha u sebi samome i vjerno mu sluiti. Ovo sluenje podrazumijeva oslobaanje od strasti, besciljnosti i nezadovoljstva djelima bogova ili ljudi. Savreno djelo bogova zasluuje

22 23

nae tovanje, a djela ovjeka nau bratsku naklonost, ponekad pak i nae milosre zbog ljudskog nerazlikovanja dobra od zla, crnog od bijelog.

Najvea teta koju ljudska dua moe sama sebi nanijeti jest da svojom krivicom postane tumor ili neka vrsta ira na tijelu svijeta. Nezadovoljstvo bilo ime to se dogaa uvijek je pobuna protiv prirode koja u sebi sadri prirode svih drugih bia. Druga teta je odbaciti nekog ovjeka, ili mu se suprotstaviti podmuklim namjerama, kao to to ljudi ine kad su gnjevni. Trea, predati se nasladi ili boli. etvrta, pretvarati se i biti neiskren ili dvolian u rijeima i djelima. Peta teta koju ljudska dua sebi moe nanijeti je ako svoja djelovanja i nastojanja ne usmjerava prema odreenom cilju i uzaludno rasipa svoje snage, bez dolinog promiljanja. Jer, i najneznatnije nae djelo mora imati u vidu neki cilj, a za razumna bia taj cilj je usklaenost s naelima i zakonima najstarijeg Grada i Drave.

Ljudski je ivot tek trenutak, njegovo postojanje neprestani tijek, ula poput slabe none svjetiljke, itavo tijelo hrana crvima, njegova dua nemiran vir, sudbina tajanstvena, a slava nestalna. Ukratko, sve tjelesno je poput rijeke koja tee, a to je u vezi s duom, poput sna je i izmaglice. ivot je borba i kratki privremeni boravak u stranoj zemlji, a nakon slave zaborav. Gdje da onda ovjek potrai oslonac? Samo i jedino u filozofiji. Biti filozof znai odravati

boanski duh u sebi neokaljanim i nepovrijeenim, tako da moe pobijediti sve naslade i boli, niega se ne primati bez cilja, lano ili prijetvorno, ne zavisiti o tome radi li neki ovjek neto ili ne, prihvaati sve to nas snae jer dolazi iz istog Izvora kao i ovjek sam, te posljednje i najvanije, vedro oekivati smrt jer ona nije nita drugo nego razdvajanje elemenata od kojih je svako pojedino bie sastavljeno. Ako ovim elementima ne teti njihovo neprestano uobliavanje i razobliavanje, zato bi onda ovjek s nepovjerenjem promatrao promjenu i raspadanje svega? To je zakon prirode, i u tome nema nikakvog zla.

24 25

Knjiga III.

Ne treba samo razmiljati o protjecanju ivota i plaljivo brojati koliko nam je jo ostalo. ak i ako se ovjekov ivot produi, moramo uzeti u obzir da njegov um moda nee uspjeti odrati sposobnost razumijevanja stvari ili kontemplativnog napora potrebnog za spoznaju boanskog i ljudskog. Iako ovjeku sa starou ne moraju oslabjeti disanje ili probava, osjeti ili nagoni, on se, ipak, vie ne moe u potpunosti koristiti svojim sposobnostima, ne moe tono procijeniti svoje dunosti ni rijeiti razliite probleme koji se javljaju, ne moe prosuditi je li dolo vrijeme da privede kraju svoj boravak na zemlji, a ne moe donijeti odluku ni o emu to zahtijeva izvjeban um. I zato moramo pouriti: ne samo zato to smo svakoga sata blie smrti, ve zato to e puno prije toga trenutka oslabjeti nae sposobnosti opaanja i shvaanja.

27

Jo neto treba primijetiti: ak i u sluajnim prirodnim pojavama postoji dra i ljepota. Dok se, naprimjer, kruh pee u penici, njegova kora ispuca, a te nepravilnosti u peenju, iako nenamjerne, svojstvene su mu i potiu tek. Isto tako pucaju i smokve u punoj zrelosti. Poetak propadanja, prije nego e otpasti, daje maslini osobitu ljepotu. Daleko od toga da su klonuli itni klas, namrgoeno lavlje elo, pjena iz veprovih ralja, lijepe slike ako ih gledamo izdvojeno, ali ako ih promatramo kao dio prirodnoga procesa, one doprinose ljepoti i privlanosti prirode.

Ne trati ostatak svoga ivota razmiljajui o onima oko sebe, ukoliko se ne radi o zajednikom dobru. Pitati se o tome to netko ini i zato, to govori, misli ili snuje, jednom rijeju, razmiljati o svemu onome to te udaljava od bliskosti s tvojim unutranjim Vladarem, predstavlja proputenu priliku za neki drugi posao. Pobrini se stoga da tok svojih misli oslobodi beskorisnih i nerazboritih matarija, osobito onih znatieljne ili neprijateljske prirode. ovjekovo razmiljanje mora biti takvo da upitan to mu je tog trena na umu, moe odgovoriti iskreno i bez oklijevanja, pokazujui time da su mu misli iste i iskrene, da je drutveno bie koje ne zanimaju ulna zadovoljstva, ljubomora, zavist, sumnja ili bilo koji drugi osjeaji zbog kojih bi pocrvenio kad bi ih u sebi prepoznao. Takav ovjek koji se ovdje i sada odluio stremiti k visinama, uistinu je sveenik i sluga bogova jer u potpunosti koristi onu

unutranju snagu koja ovjeka moe odrati neokaljana strastima, otporna na bol, nedodirljiva na uvrede i nepristupana zlu. On je borac u najveoj od svih bitaka, u borbi protiv nadmoi strasti; nadahnut je estitou, punim srcem pozdravlja sve to mu sudbina odredi i rijetko razmilja o tome to drugi govore, ine ili misle, osim ako to zahtijeva javno dobro. On brine svoju brigu, usredotoivi se na vlastitu nit u tkanju univerzuma, vodi rauna o asnosti svojih djela i uvjeren je u dobro svega to mu se dogaa jer je njegova vlastita sudbina voena neim viim. On ne zaboravlja bratstvo svih razumnih bia, jer ljudski je brinuti o svakom ovjeku; on zna da ne treba slijediti miljenje mase, ve samo onih ljudi koji ive u skladu s prirodom. A to se tie onih iji ivot nije na taj nain odreen, on uvijek ima na umu kakvima se oni pokazuju danju ili nou, kod kue i izvan nje, te u kakvom se drutvu kreu. Dobiti pohvalu od takvih ljudi koji ni sami sebe ne vrednuju za njega nema vrijednosti.

Neka tvojim djelima upravlja dobra volja, kao i osjeaj za zajedniko dobro, primjereni oprez, ali ne i neodlunost; neka u tvojim osjeajima ne bude uobraenog cjepidlaenja. Izbjegavaj brbljavost, izbjegavaj nametljivost. Bog unutar tebe trebao bi voditi bie koje je snano i zrelo, bie koje je dravnik i Rimljanin, vladar; voditi onoga koji je zauzeo svoj poloaj poput vojnika spremnog napustiti ovaj ivot i pozdraviti svoj poinak; voditi ovjeka koji se ne mora zaklinjati u svoje zasluge, niti ih drugi moraju pri-

28 29

znavati. U tome je tajna radosti, tajna neovisnosti o pomoi izvana, kada tvoj mir ne ovisi o drugima. Mi se sami moramo uspraviti, a ne biti uspravljani.

Ako ti ovaj ivot moe ponuditi ita bolje od pravde i istine, samokontrole i hrabrosti - to znai smireni um koji djeluje u skladu sa zakonom razuma, smireni um u svim sudbinskim situacijama - ako moe naslutiti neki vii ideal, zato mu se ne okrene itavom svojom duom, zato se ne veseli nagradi koju si naao? Ali ako smatra da nita nije vrjednije od boanstva koje u tebi boravi, koje upravlja svakim tvojim impulsom, vae svaki utisak, odrie se (Sokratovim rijeima) tjelesnih iskuenja i oituje odanost bogovima i suosjeanje prema ljudskom rodu; ako ti je u usporedbi s tim sve ostalo jadno i bezvrijedno, tada u sebi ne ostavljaj prostora ni za kakve druge tenje. Jer ako jednom uzmakne, zauvijek e nestati postojane odanosti idealu koji si izabrao. Nijedna druga tenja ne moe se mjeriti s valjanou koja pripada razumu i graanskoj dunosti; ni odobravanje itavoga svijeta, ni mo, ni bogatstvo, ni slast zadovoljstva. Na trenutak moe izgledati kako medu tim stvarima nema nepodudarnosti, no one vrlo brzo prevladaju i ovjeka izbace iz ravnotee. Zato te pitam, hoe li jednostavno i spontano izabrati ono najuzvienije i hrliti prema tome? Odgovorit e mi da je ono najuzvienije ujedno i za tebe najbolje. Ako je to najbolje za tebe kao razumno bie, tada se toga i dri; ali ako to pristaje samo ivotinji, tada to izravno i reci, i

ostani dolino ponizan - budi jedino siguran da si stvar ispravno procijenio.

Ne cijeni nikada dobitak steen krenjem vjernosti, gubitkom samopotovanja, kroz mrnju, sumnju ili proklinjanje drugih/neiskrenost; ne eli nita to trai da bude skriveno iza zastora. Onaj tko najveu vanost pridaje svom razumu, onom boanskom u sebi, te predanost njegovoj dobroti, taj se nee prikazivati onim to nije, nee se aliti i nee udjeti ni za samoom ni za gomilom. to je najbolje od svega, itav njegov ivot bit e rijeen neprestanih tenji i izbjegavanja. Takav ovjek ne mari koliko e se godina njegova dua zadrati u njegovom smrtnom tijelu, a u trenutku odlaska bit e za to spreman kao i za bilo koje djelo koje treba izvriti mirno i s potovanjem samoga sebe. Jedina mu je briga u ivotu ne zalutati stazom koja ne prilii razumnom i drutvenom biu.

Potuj svoju sposobnost stvaranja vlastitog miljenja. Jedino e njime tvoja dua moi izbjei ona miljenja koja se protive zakonima prirode i razumnoga bia. Samo vlastitim miljenjem moe postii obazrivost, biti u dobrim odnosima s ljudima oko sebe i u skladu s nebeskom voljom.

Kao to je kirurgu uvijek pri ruci kirurki no u sluaju iznenadne potrebe, tako i ti uvijek dri svoja naela spre-

30 31

mna za razumijevanje i ljudskih i boanskih stvari; ni u najbeznaajnijoj stvari nemoj zaboraviti koliko je to dvoje povezano. Jer nijedno ljudsko djelo nije valjano ukoliko nije povezano s boanskim i obrnuto.

Knjiga IV.

Ako nam je unutranja snaga u skladu s prirodom, ona e se spremno prilagoditi svakoj prilici. Ona ne tei ni za im unaprijed odreenim i na svom je putu spremna prilagoditi se i svaku prepreku pretvoriti u korisno iskustvo. To je poput krijesa koji nadvlada gomilu trijea koje bi inae uguilo plamiak. Njegov jarki plamen brzo zahvaa drvo, pali ga i jo se jae rasplamsava u visinu.

Ne poduzimaj nikakvo djelo nasumce ili bez potivanja naela prema kojima ono mora biti dovreno.

Ako je mo miljenja opa svojina ljudskoga roda, onda je to i razum koji nas ini razumnim stvorenjima. Iz toga, dakle, slijedi da razum svima nama govori to initi, a to ne. Postoji dalje i zakon svijeta prema kojem

32 33

smo svi sugraani i pripadamo opem graanstvu, a svijet je po tome jedan jedini grad. Postoji li neko drugo ope graanstvo koje bi ovjeanstvo moglo prihvatiti? Upravo iz te svjetske zajednice proizlazi razum i zakon. Ako ne otuda, onda odakle? Kao to zemaljski dio mene potjee iz zemlje, vodeni iz nekog drugog elementa, moj dah dolazi iz svoga izvora kao i toplina iz svoga (jer nita ne nastaje ni iz ega niti nestaje ni u to), tako mora postojati i jedan izvor uma.

Neminovno je da se odreena vrsta ljudi ponaa onako kako se ponaa. elja da se to promijeni slina je elji da u smokvi nema soka. U svakom sluaju, zapamti da ete i ti i oni vrlo brzo biti mrtvi, a i sama vaa imena bit e uskoro zaboravljena.

Sve to se dogaa, dogaa se po pravdi. Paljivo prati i shvatit e da je to istina. Slijed dogaaja nije samo njihovo puko nizanje, ve utvreni pravedan i ispravan red iz ruke onoga koji dodjeljuje svakome ono to mu pripada. Zato i nadalje ostani budan i neka ti svako djelo bude dobro u pravom smislu rijei. 0 tome vodi brigu na svakom koraku.

Uvijek se dri ova dva pravila: prvo, ini samo ono to razum, na vladar i zakonodavac, nalae za ope dobro, i drugo, preispitaj svoju odluku ako netko ukae na tvoju krivu prosudbu. No, mora biti siguran da takvo uvjerenje

proizlazi iz pouzdanja da se slui pravdi, zajednikom dobru ili slinoj stvari. Ovo mora biti tvoja jedina briga, a ne mogunost zadovoljstva ili slave.

Zrnca tamjana padaju na isti oltar: jedno prije, drugo kasnije, ali to nije bitno.

Trajniji mir postie onaj tko ne brine o rijeima ili postupcima svojih susjeda, ve nastoji sam djelovati pravedno i dobro. Dobar ovjek ne trai tue greke, ve kroi ravno prema cilju bez odstupanja.

Sve to je istinski lijepo, lijepo je samo po sebi i ne trai nita izvan sebe. Pohvala nema nita s tim jer zbog nje nita ne postaje ni bolje ni gore. To se odnosi i na sasvim obine oblike ljepote kao to su stvari iz prirode ili umjetnika djela. Ima li istinska ljepota potrebu za jo neim? Doista nema, kao to to nemaju ni zakon ili istina, dobrota ili umjerenost. Postaje li ita od toga ljepim zbog pohvale ili runijim zbog pokude? Gube li smaragd, zlato, bjelokost ili grimiz svoju ljepotu ako im se ne divimo? A lira, ma, pupoljak rue ili mlado stablo?

0 svijete, u skladu sam sa svakim tonom tvoje uzviene harmonije. Nita mi nije ni rano ni kasno ako je tebi pravodobno. 0 prirodo, sve to tvoja doba donose, za mene je plod. Od tebe polazi sve, u tebi je sve i tebi se vraa sve.

34 35

Zar ne bi uskliknuli "O, dragi Boji grade!" kada ak i pjesnik klie "O, dragi grade Kekropov!"9

Mudrac kae: "Ako eli upoznati spokojno zadovoljstvo, ne ini puno stvari odjednom." Radije se smiri, ogranii svoje djelovanje na ono to je bitno, na ono to ti nalae razum kao drutvenom biu. Zadovoljstvo dolazi iz spoznaje da ini nekoliko stvari i da ih ini dobro. Veina naih rijei i djela nepotrebna su i utedjet emo i vrijeme i trud ako ih izostavimo. ovjek bi se na svakom koraku trebao upitati: "Je li ovo jedna od suvinih stvari?" I ne samo da treba ograniiti beskorisno djelovanje, treba obuzdavati i takve utiske, i u tom sluaju nee uslijediti nepotreban in.

Iskuaj svoju sposobnost da ivi ivotom dobrog ovjeka, ivotom onoga koji je zadovoljan ulogom koja mu je pripala u univerzumu, onoga koji jedino tei pravednosti u svome djelu i dobrotvornosti na svome putu.

Sav se predaj onom to zna raditi, i u tome trai izvor snage. Ostatak ivota provedi kao onaj tko je bogovima iskreno povjerio sve to ima i otada vie nije ni gospodar ni rob.

Razmisli, naprimjer, o Vespazijanovu vremenu. to vidi? Vidi ljude kako se ene, podiu djecu, boluju, umiru,

9 Kekrop je legendarni osniva Atene.

bore se meusobno, slave, cjenkaju, obrauju zemlju, hvale se, ulaguju i zavide jedan drugome, spletkare, proklinju, nezadovoljno gunaju na svoju sudbinu, vole, zgru i ude za prijestoljem i poastima. Od cijeloga toga ivota danas nema ni traga. Idi dalje do Trajanova vremena. Opet isto, i taj je ivot nestao. Pogledaj zapise o ostalim vremenima i ljudima: opet e nai kako su nakon kratkoga ivotnoga vijeka nestali i rastvorili se u elemente. Kao najvanije od svega, sjeti se onih koje si i sam poznavao, a koji su ivot proveli bez prave svrhe umjesto da su izvravali svoje dunosti zbog kojih su i bili stvoreni. U takvom sluaju bitno je podsjetiti se da nastojanje oko neke stvari ovisi o njenoj vrijednosti. Ako eli izbjei obeshrabrenost, nikada se ne daj uhvatiti bezvrijednim stvarima.

Starih izraza danas vie nema. I nekadanja imena danas su arhaizmi: Kamilo, Cezon, Voles, Dentat, zatim Scipion i Katon, August, pa ak i Hadrijan i Antonin. Sve stvari prelaze u prie i vrlo brzo nestaju pod velom zaborava. To se dogaa ak i sa slavnim ljudima jer i njihov se dah gubi i oni su kao kod Homera "izgubljeni i za oko i za rije". to je, dakle, besmrtna slava? Potpuna praznina. emu onda treba teiti? Jedino ovome: ispravnoj misli, nesebinom djelu, rijei bez lai, naravi koja svaki dogaaj pozdravlja kao neto unaprijed odreeno i oekivano, kao neto to je proizalo iz jednog izvora.

36 37

Dragovoljno se pokori Kloti10 i prepusti joj pletenje tvoje niti od onakvog materijala kakvog ona eli.

Uoi kako se sve raa iz promjene i shvati da priroda najvie voli mijenjati ono to jest i stvarati nove stvari sline vrste. Sve to postoji sjeme je onoga to e od njega postati. Filozofu ne prilii misao da je sjeme samo neto to je posijano u zemlju ili maternicu.

Uskoro e umrijeti, a jo nisi postigao ni estitost ni mir. Jo nisi shvatio da ti ne prijeti zlo izvana, jo nema milosra za sve ljude i jo ne zna da je ispravno djelo jedina mudrost.

Paljivo promatraj kako mudri rade, emu se uklanjaju i emu tee.

Na univerzum uvijek gledaj kao na ivi organizam s jednim tijelom i jednom duom. Pomisli kako je sve sadrano u tome Jednom, sve pokree jedan impuls i sve je uzrok svemu to se dogaa. Pogledaj samo isprepleteno jato divljih ptica u letu ili sloenost tkanine.

Ono to nastupa kasnije uvijek je povezano s onim to je bilo ranije. To nije samo nizanje zasebnih dogaaja prema 10 Klota, jedna od triju Parka (Suenica), ona koja prede nit ovjekova ivota. Lahesa odreuje sudbinu, a Atropa kida nit kada ovjek treba umrijeti.

zakonima niza, meu njima postoji svrsishodna veza. I kao to je sve postojee meusobno harmonino, tako e i ono to dolazi imati istu udesnu vezu.

Budi slian stijeni o koju se neprekidno razbijaju valovi; vrsto ona stoji dok se vodena stihija oko nje polako stiava. "O, kako sam nesretan to mi se to dogodilo!" Ne govori tako, reci radije: "Kako li sam sretan to u meni nije ostalo gorine, to sam ostao vrst i to se ne bojim budunosti." To se svakome moglo dogoditi, no ne moe svatko iz toga izii bez ogorenja. Zato to onda jedan pripisuje nesrei, a drugi srei? Moe li ovjek nesreom nazvati ono to ne predstavlja odstupanje od njegove prave prirode, moe li uope biti takvog odstupanja ako ono nije protivno volji prirode? Dakle, tu volju si shvatio. Moe li te ono to ti se dogodilo sprijeiti da bude pravedan, velikoduan, umjeren, razborit, istinoljubiv, slobodan, da sebe potuje i da bude sve ono to ovjeka ini ovjekom? Kad god ti se dogodi neto to bi te moglo ogoriti, sjeti se da pravilo ne kae "Ovo je nesrea", ve "Srea je ovo podnositi asno".

Uvijek idi najkraim putem, jer najkrai put je put prirode, a istinska rije i djelo neka ti budu cilj. To e te liiti tjeskobe i sukoba, sramote i prijetvornosti.

38 39

Knjiga V.

Protiv nesklonosti da napusti krevet kod prve dnevne svjetlosti, imaj u pripravnosti misao: "Ustajem da bih ostvario djelo ovjeka." Moram li negodovati zbog obavljanja onoga za to sam roen i u ime ega sam doao na svijet? Je li svrha moga postojanja leati ovdje pod pokrivaem i grijati se? "Ah, ali to je puno ugodnije!" Jesi li, dakle, roen zbog uitka ili zbog dunosti? Pogledaj biljke, vrapce, mrave, pauke, pele, svatko od njih radei na svom zadatku prinosi svoj udio u smjeru skladnog svjetskog poretka. Hoe li uskratiti ovjekov doprinos tome, umjesto da spremno izvrava zahtjeve prirode? "Da, ali ovjek mora i poinuti." Slaem se, ali priroda je odmoru odredila granice kao i kod hrane i pia; kad prekorai ove granice, ide preko granica umjerenosti, dok s druge strane, kad je u pitanju rad, brzo odustaje od onoga to bi mogao postii.

41

Nema istinske ljubavi za sebe, jer da je ima, volio bi svoju prirodu i volju svoje prirode. Oni koji vole svoj poziv, predaju mu se do krajnosti, ne stiui se ak ni oprati ni jesti. Pa zar ti manje dri do svoje prirode negoli rezbar do svoje rezbarije, plesa do svog plesa, tvrdica do svoje hrpe srebrnjaka, ili razmetljiv ovjek do trenutka svoje slave? Kada su srcem u svom poslu, ti su ljudi spremni rtvovati hranu i san za njegov uspjeh. Je li sluenje za opu korist u tvojim oima manje znaajno i zasluuje li manje predanosti?

Nikada nee biti poznat po svojoj otroumnosti. Neka je tome tako. Ali jo uvijek postoji mnotvo drugih osobina za koje ne moe rei: "Nemam za to dara." Poradi, dakle, na onima koje su potpuno u tvojoj moi, a to su, naprimjer, iskrenost, dostojanstvo, izdrljivost, razboritost. Ne negoduj, budi umjeren, obziran prema drugima, iskren; budi blag u ophoenju i u govoru, dri se dostojanstveno. Pogledaj koliko ima kvaliteta koje bi u ovom trenutku mogle biti tvoje. Ne moe ustvrditi nikakve svoje priroene nesposobnosti Hi nesklonosti za njih, pa ipak se jo uvijek zadrava na manje uzvienom planu. Nadalje, je li nedostatak prirodne nadarenosti razlog za nastupe mrzovolje, krtosti i prekomjernog laskanja, prigovaranja na loe zdravlje, puzanje pred nekim i hvalisanje, te stalnu promjenu raspoloenja? Zasigurno nije. Svega si se toga mogao osloboditi daleko ranije i biti kriv samo zbog sporosti i

tekoe u razumijevanju, a ak i to moe popraviti vjebom, ukoliko to ne smatra nevanim ili ne uiva u vlastitoj ogranienosti.

Postoje oni koji se, ako ti naprave uslugu, ne usteu zauzvrat traiti naknadu. Drugi e te, pak, mada nespremni da idu tako daleko kao prvi, ipak potajno smatrati dunikom i biti potpuno svjesni onoga to su napravili. No, postoje takoer i oni koji, moglo bi se gotovo rei, uope nemaju svijest o onome to su uinili, poput loze koja dade grozd groa, i tada, budui da je donijela svoj plod, ne trai nita vie hvale od konja koji je zavrio utrku, lovakog psa koji je gonio divlja, ili pele koja je u konicu spremila med. Poput njih, ovjek koji je napravio dobro djelo, ne izvikuje ga, ve odmah prelazi na drugo, kao to e loza sljedeeg ljeta opet roditi groem. "Zar bismo se trebali ravnati prema biima koja djeluju nesvjesno?" Tono, iako bismo mi to trebali initi svjesno, jer kako kae izreka "obiljeje je drutvenog bia svijest o tome da su njegova djela za ope dobro". "Nije li poeljno da i samo drutvo bude toga podjednako svjesno?" Istina je, nesumnjivo, ali ti jo uvijek ne razumije smisao izreke pa se tako svrstava u red onih koje sam upravo opisao, a koji su na slian nain zavedeni varljivim zakljuivanjem. Shvati pravo znaenje izreke i ne boj se da e te to odvesti u zanemarivanje bilo koje drutvene dunosti.

42 43

Atenjani mole: "Kie, kie, dragi Zeuse, na polja i ravnice Atene!" Moda se uope ne bi trebalo moliti ili bi molitve trebale biti jednostavne i iskrene kao ova.

Ne budi alostan, ne kloni duhom i ne predaji se oaju ako s vremena na vrijeme obavljanje dunosti zaostaje za naelima. Vrati se u napad poslije svakog neuspjeha i budi zahvalan ako moe u veini sluajeva vjerno izvriti dunost onako kao to prilii ovjeku. Ali imaj istinske ljubavi prema onome emu se vraa: ne vraaj se svojoj filozofiji poput kolarca uitelju, nego kao oni to se bolna oka vraaju pripravku od jaja, ili drugi svom ljekovitom uvarku ili kupki. Na ovaj nain tvoje pokoravanje razumu nee postati predmetom javnog razmetanja, nego za tvoju privatnu utjehu. Imaj na umu da dok filozofija samo eli ono to tvoja vlastita priroda eli, ti sam si elio neto drugo, to nije bilo u skladu s prirodom. "Da, ali koja druga stvar bi mogla biti ugodnija?" Nije li to nagovor kojim te uitak tei zavesti? Razmisli: ne bi li plemenitost due bila ugodnija? Iskrenost, jednostavnost, ljubaznost, pobonost? tovie, kad razmisli o jasnoi i glatkoi kojom se procesi logikog zakljuivanja i shvaanja odvijaju, moe li postojati ita ugodnije od vjebanja uma?

U kakvu slubu ja sad stavljam snage svoje due? Priupitaj sebe o tome na svakom koraku, i razmisli: "U kakvom je to odnosu s dijelom mene koji ljudi zovu vladajuim dijelom? ija me dua naseljava u ovom

44

trenutku? Djeja, momaka, enska, tiranska, nijemog vola ili divlje zvijeri?"

Sastojim se od nematerijalnog prapoela i tvari. Ni jedno od toga ne moe prijei ni u to, kao to ni jedno od toga nije dolo u postojanje ni iz ega. Prema tome, svaki e dio mene biti jednoga dana preoblikovan procesom promjene u neki drugi dio svemira, koji e, kad doe njegov red, ponovno biti promijenjen u neto drugo i tako dalje, do beskonanosti. To je isti onaj proces kojim sam ja doao na svijet, i moji roditelji prije mene, a tako i unazad, jo jednom do beskonanosti. Izraz "beskonanost" dolazi u obzir ak i ako je svijet ureen u konanim ciklusima.

ovjeku se ne moe dogoditi nita to mu priroda nije odredila da moe podnijeti. Iskustva onih oko tebe ne razlikuju se od tvojih vlastitih, iako oni, budui da su ili manje svjesni onoga to se dogodilo, ili spremniji pokazati svoju borbenost, stoje mirno i bez straha. Bila bi sramota kad bi se neznanje i tatina pokazali snanijima od mudrosti.

Vanjske stvari ne mogu ni najmanje dotaknuti duu, one ne poznaju naina za to, one nemaju snage da utjeu na nju ili da je pokrenu. Ona utjee na samu sebe i pokree samu sebe; ona ima svoja vlastita mjerila prosuivanja i njima vae svako iskustvo.

45

ovjeanstvo mi je s jedne strane blisko budui da sam duan initi dobro svojim blinjima i imati strpljenja s njima. S druge strane, ukoliko pojedinci osujeuju moje ispravno djelovanje, ovjeanstvo tada na mene ima isto onoliko utjecaja koliko Sunce, vjetar ili divlja stvorenja. Istina, drugi mogu sprijeiti izvravanje odreenih djela, ali ne mogu osujetiti moju volju niti upravljanje mojim razumom, jer e se ovo dvoje uvijek zatititi i prilagoditi okolnostima. Razum moe zaobii sve prepreke koje stoje na putu djelovanja i preokrenuti ih u svoju korist, pa tako svaka smetnja njegovom djelovanju postaje korisna, a prepreke na njegovom putu postaju pomo napretku.

U univerzumu duboko potuj ono to je najuzvienije: ono emu sve ostalo slui i to svemu daje zakon. Na slian nain, takoer, duboko potuj najuzvienije u sebi: ono je dio istoga, budui da je i u tebi takoer ono emu sve ostalo slui i ime je tvoj ivot upravljan.

Ono to nije tetno za grad, ne moe tetiti ni graaninu. U bilo kojem sluaju primijeni naelo: "Ako nije oteen grad, nisam ni ja oteen." Ali ako bi grad zaista bio oteen, nikad se ne esti na krivca, radije pronai u emu grijei.

Promisli esto o brzini kojom sve postojee stvari, ili stvari koje tek dolaze u postojanje, prolaze mimo nas i nastavljaju dalje. Velika rijeka postojanja tee bez prestanka, s

vjenim mijenama i uzrocima koji se smjenjuju bez kraja. Nita nije stalno dok se ispred i iza nas protee beskraj -bezdan u kojem sve nestaje. ovjek bi stoga, dakle, bio nerazuman kad bi uzdisao ili se pjenio od bijesa, kao da e trajanje njegovih muka biti dugog vijeka.

ini li mi tko zlo? Neka on pripazi na to; njegova narav i njegovo djelovanje njegova su vlastita briga. to se mene pak tie, ja samo primam ono to priroda svijeta eli da primim, i djelujem onako kako moja vlastita priroda eli da djelujem.

Neka nikakvi tjelesni osjeaji, bilo bol ili zadovoljstvo, ne utjeu na uzvieni i neogranieni dio due. Pripazi da se taj dio due nikada ne pomijea s njima; on se mora ograniiti na svoje vlastito podruje, a osjeaje zadrati u njihovom vlastitom podruju. Ako se oni (djelovanjem organa jednih na druge, to je prisutno u svakom sloenom organizmu) proire do razuma, ne treba se pokuavati oduprijeti podraajima, jedino se vrhovni um mora uzdrati od dodavanja svojih vlastitih procjena njihove dobrote ili zloe.

ivi s bogovima. ivjeti s bogovima znai pokazivati im u svako doba duu zadovoljnu onim to su joj dodijelili, i u potpunosti ispunjavajui volju tog nutarnjeg boanstva, tog dijela sebe koji je Zeus dao svakom ovjeku za vladara i vodia - duu i razum.

46 47

Kako si se u prolosti ponaao prema bogovima, prema svojim roditeljima, svojoj brai, eni, djeci, uiteljima, odgajateljima, prijateljima, rodbini, slugama? U svim ovim odnosima, sve do dananjeg dana, moe li iskreno ponoviti pjesnikove stihove: "Nikad gruba rije, nikad nepravda prema bilo kome."11 Prizovi u sjeanje sve kroz to si proao i to si sve bio u stanju izdrati. Promisli kako je tvoja ivotna pria zavrena i tvoja sluba privedena kraju; sjeti se svih ugodnih prizora koje si vidio, zadovoljstava i boli koje si odagnao, brojnih prezrenih odlija, brojnih obzira koje si pokazao prema bezobzirnima.

Kako to da due bez ikakva znanja i uenja mogu postidjeti upuenog majstora i mudraca? Ah, ali koja je dua uistinu i upuena i mudra? Jedino dua onoga koji ima znanje o poetku i kraju i o sveproimajuem razumu koji upravlja univerzumom u njegovim odreenim ciklusima do kraja vremena.

Ustraj nepokolebljivo, dri se ispravnog puta u mislima i djelima, i tvoji e dani protjecati mirno. Ljudska dua, kao i dua svih razumnih stvorenja, ima dvije zajednike osobine s Bojom duom: ona nikad ne moe biti osujeena izvana i njeno se dobro sastoji u ispravnosti karaktera i djelovanja, kao i u usmjerenosti na to.

11 Homer, Odiseja

Knjiga VI.

Ako ini ono to je ispravno, neka te ne brine smrzava li se od hladnoe ili se grije kraj dobre vatre, jesi li neispavan ili svje poslije zdrava sna, kleveu li te ili ti pljeu, umire li ili se bavi neim drugim. (Jer ak je i umiranje posao; i tu se, takoer, od ovjeka ne trai nita vie nego "da pripazi da to dobro obavi".)

Gledaj ispod povrine; nikad ne dopusti da ono istinsko i vrijedno izmakne tvojoj pozornosti.

Suzdrati se od oponaanja najbolja je osveta.

Neka ti jedino zadovoljstvo i osvjeenje bude prelazak od jednog sluenja zajednici k drugom, uvijek s Bogom u mislima.

48 49

Da istodobno ima i maehu i majku, ispunjavao bi svoju dunost prema prvoj, ali bi se i dalje neprestano vraao drugoj. Ovdje ima oboje: carski dvor i filozofiju. Uvijek se za okrepu vraaj filozofiji; tada e ak i dvorski ivot, i ti u njemu, djelovati podnoljivo.

Kad se pred tobom nadu meso i druge poslastice, promisli: to je mrtva riba, perad ili svinja. Ili, u ovom falerni-jskom vinu je sok od grozda groa, moj grimizni plat ovje je runo obojeno s malo rakove krvi, parenje je trljanje dijelova tijela i izluivanje sjemena. Razmiljanja ove vrste idu do osnova svih stvari to postoje, ponirui u njih i otkrivajui njihovu pravu prirodu. Isti bi se postupak trebao primijeniti na itav ivot. Kada se neka stvar ini najuvjerljivijom, ogoli je, vidi kako je beznaajna i skini joj ogrta rjeitosti koji joj daje dostojanstvo. Umiljenost je varalica nad varalicama i nikad te ne omamljuje jae nego kad svoj rad zamilja najvrjednijim hvale. Sjeti se to Krat govori o Ksenokratu.

Neto hita prema postojanju, drugo iz postojanja. ak i kad neto prolazi kroz in postanka, neki dijelovi toga ve su prestali postojati. Protok i promjena vjeno obnavljaju tkivo univerzuma, ba kao to i neprestano protjecanje vremena stalno obnavlja lice vjenosti. U toj rijeci to tee, gdje nema vrstog oslonca, to ostaje ovjeku vrijedno meu tolikim stvarima koje jure pokraj njega? Bilo bi to isto kao zavoljeti vrapca u letu koji u tom istom trenutku

nestaje iz vida. ovjekov ivot nije nita vie do udah iz zraka i izdah iz krvi. I nema prave razlike izmeu jednog udisaja, samo da bismo ponovno izdahnuli, to inimo svakog trena, i stjecanja moi potrebne da uope diemo, kao to si to uinio jo juer kad si se rodio, samo da bi je jednog dana vratio izvoru iz kojeg si je povukao.

Ako ti je neto teko, nemoj zato misliti da je to izvan moi smrtnika. Ba suprotno, ako je ovjeku ita mogue i ispravno uiniti, smatraj da to onda mora biti mogue i tebi.

Ako mi bilo tko pokae i dokae da sam rijeima ili djelom u krivu, rado u se promijeniti. Ja tragam za istinom, to jo nikada nikoga nije povrijedilo. Samo je ustrajnost u samozavaravanju i neznanju ono to teti.

Budi plemenit i velikoduan prema stvorenjima bez razuma i prema veini materijalnih stvari jer ti ima razum, a oni ga nemaju. Ljudska bia, s druge pak strane, posjeduju razum; zato postupaj prema njima u duhu bratstva. U svakoj prilici pozovi u pomo bogove, ali bez previe dvojbi o duljini svojih molitvi; tri sata tako provedena bit e dovoljna.

Kako je barbarski negirati ljudima povlasticu da slijede ono to misle da im je najvanije i najkorisnije! Ipak, u odreenom smislu, to je ba ono to ini kad dopusti

50 51

svom gnjevu da se rasplamsa zbog njihovih prijestupa. Jer, konano, oni oito samo slijede ono to im je najvanije i najkorisnije. Kae da su se prevarili? Zato im onda to ne kae i objasni, umjesto da bude ogoren.

Smrt: osloboenje od osjeta, od hirovitosti nagona, od lutanja misli i sluenja tijelu.

Sramota je za duu da posre na putu ivota, dok tijelo i dalje ustraje.

Obrati pozornost na to kako e obini majstori ispunjavati elje nevjetog poslodavca sve do neke odreene toke, ali nita manje ne ustraju na pravilima svoga zanata i ne odstupaju od njih. Nije li jadno da graditelj ili lijenik ima vie potovanja prema kanonima svog umijea, negoli ga ovjek ima za svoje vlastite koje dijeli s bogovima?

Prilagodi se okolini u koju te je dovela sudbina i pokai istinsku ljubav prema blinjima kojima te je okruila.

Svi mi radimo da bismo ostvarili zajedniki cilj; neki od nas sa znanjem i svrhovito, drugi nesvjesno (kao to je Heraklit, mislim, primijetio da "ak i dok spavaju ljudi rade" i daju svoj doprinos kozmikom procesu). Jednoga zapadne ovaj dio zadae, drugoga onaj; poprilian dio obavi upravo onaj nezadovoljnik koji ini sve da bi sprijeio ili rainio tijek dogaaja. Univerzumu su potrebni

ak i takvi poput njega. Na tebi je, dakle, da odabere uz koga e se svrstati. Jer, u svakom sluaju, onaj koji upravlja svime, pronai e mogunost upotrijebiti te na neki koristan nain i nai ti mjesto koje ti pripada meu njegovim pomagaima i suradnicima. Pripazi ipak da te ne zapadne otuna uloga koju, prema Hrizipu, izvodi luda na pozornici.

Razmilja li Sunce o tome da obavlja dunost kie? Ili Asklepije da se bavi Demetrinim poslom? I kako je to sa zvijezdama? Nisu li svi oni razliiti, a ipak skladno rade s istim ciljem?

Ako bi svi bogovi zajedno vijeali o meni i o mojoj sudbini, tada bi to bilo dobro. Jer, teko je zamisliti boanstvo koje dijeli nerazumne savjete. Na kraju krajeva, to bi ih poticalo da rade na moju tetu? Tko bi bio na dobitku, zar oni i univerzum koji je njihova glavna briga? ak i kad ne bi bilo posebnih razloga da se zamisle nada mnom, sigurno bi razmiljali o univerzumu, a na meni je da doekam dobrodolicom i postupim blagonaklono prema svemu to bi se moglo dogoditi. Naravno, ako ne bi razmiljali ni o emu - kako je bezbono na to uope i pomisliti - uinimo onda kraj rtvovanju, molitvi, zavjetu i svim drugim djelima po kojima priznajemo da bogovi ive meu nama. Pa ak i tada, ak i da je istina da ih nije nimalo briga za nas smrtnike, ja u jo uvijek biti u stanju brinuti se o sebi i gledati svoju vlastitu korist, a korist svakog bia u skladu je s nje-

52 53

govim ustrojstvom i prirodom. Moja je priroda razumska i graanska; imam grad, a imam i zemlju. Kao Marko imam Rim, a kao ljudsko bie imam univerzum. Prema tome, to je korisno ovim zajednicama, i za mene je jedina korist.

Neka se tvoje misli esto zaustave na mnotvu velikih djela svih stalea i naroda, sve do Filistiona, Feba i Origaniona. Od njih, neka tvoje misli otplove k mnotvu drugih; misli na to kako moramo krenuti putem kojim je mnogo velikih govornika, toliko tovanih mudraca, ve otilo -Heraklit, Pitagora, Sokrat - junaci ranih dana, kapetani i kraljevi buduih pokoljenja, a s njima i Eudokso, Hiparh, Arhimed i mnogi drugi. Blistavi umovi, uzviene due, ljudi neumorni, sposobni i odluni; oni koji su se poput Menipa i njegove kole alili na raun prolaznosti i kratkoe ovog smrtnog ivota. Sjeti se esto tih ljudi koji su ve odavno mrtvi. Zar su oni sada zbog toga loiji - pogotovo oni ija su imena zaboravljena? U ovom ivotu samo je jedna stvar od neprocjenjive vrijednosti: proivjeti svoje dane u istini i estitom vladanju, ak i prema dvolinima i nepravednima.

Kako bi imao okrepu za svoj duh, sjeti se dobrih osobina svojih prijatelja: vjetine jednoga, samozatajnosti drugoga, neije plemenitosti i tako dalje. Nema pouzdanijeg lijeka za potitenost nego se ugledati na primjere razliitih vrlina koje neprestano otkriva u ljudima oko sebe. Zato ih uvijek imaj pred oima.

54

Naui se obraati punu pozornost na ono to drugi govore i nastoj proniknuti u misli sugovornika.

Sto nije dobro za konicu, nije dobro ni za pelu.

Nitko te ne moe sprijeiti da ivi prema zakonima vlastite prirode i ne moe ti se nita dogoditi to je suprotno zakonima prirode-svijeta.

55

Knjiga VII.

Isprazne sveanosti, kazaline predstave, krda ovaca i stoke, sukob kopljanika, kost baena oporu pasa, mrvica ribama, mravlja radinost i trud, strka uplaenih mieva, lutke na koncu - sve to je ivot. U svemu tome ti mora zauzeti svoje mjesto, mirno i bez prezira, ali biti svjestan da je ovjek vrijedan onoliko koliko su vrijedne njegove tenje.

Je li moj razum dorastao ovoj zadai? Ako jest, koristit u ga kao orue za rad koje mi je priroda dala. Ako nije, onda u ovaj posao prepustiti sposobnijem od sebe ako mi to dunost dopusti, ili u raditi najbolje to znam uz pomo onoga tko e iskoristiti moje nadahnue da ostvari dobrobit zajednice. Jer jedina svrha onoga to radim, bilo sam, bilo s nekim drugim, mora biti sluenje svima i sklad sa svime.

57

Koliko li je opjevanih ve nestalo u zaboravu! Koliko li je ve nestalo i onih koji su ih opjevali!

Ne uznemiruj se zbog budunosti. S njom e se suoiti istim orujem razuma kojim se i danas slui.

Sve je meusobno povezano svetom vezom i nema niega to je izdvojeno. Sve je usklaeno i sve zajedno oblikuje univerzum. Ureeni svijet je jedinstvo razliitosti. Jedan je Bog koji proima sve, sva bia su jedno, jedan je zakon (zajedniki razum svih razumnih bia) i jedna je istina; jedna je staza koja vodi savrenstvu svih stvorenja.

Svaki djeli materije brzo nestaje u kozmikoj supstanciji, svaki se uzrok vrlo brzo vraa uzroku univerzuma, i sva se sjeanja brzo utapaju u struji vjenosti.

Kad razumno bie djeluje u skladu s prirodom, njegovo je djelo u skladu s razumom.

U sustavu sazdanom od razliitih elemenata razumna su bia poput meusobno povezanih tjelesnih udova jednoga organizma koji predstavlja cjelinu, a zbog zajednike suradnje i pomoi sline su grade. Ova e misao djelovati na tebe snanije ako sebi bude neprekidno ponavljao: "Ja sam 'lanak' {melos) itavog kompleksa razumnih bia." Ako sebe vidi jedino kao 'dio' (meros), tada ti jo uvijek nedostaje iskrene ljubavi za ovjeanstvo i radosti u obav

ljanju dobrih djela zbog njih samih. Dobra djela ini po dunosti, a ne kao neto ime ini dobro sebi samome.

Neka dijelove mene pogodi to god hoe; oni mogu jadikovati ako ele. Ali to se mene samoga tie, sve dotle dok ja sam neto ne smatram nesreom, to me ne moe pogoditi. I nita me ne moe prisiliti da drugaije gledam na stvari.

to god svijet govorio ili inio, na meni je da ostanem dobar. Kao to bi zlato, smaragd ili grimiz sebi rekli: "to god netko govorio ili inio, moram ostati smaragd i sauvati svoju pravu boju."

Strepimo od promjene, a moe li ita nastati bez nje? Ima li prirodi ita drae ili prirodnije? Bi li mogao uivati u toploj kupki da drvo nije pretrpjelo promjenu? Bi li se mogao najesti da hrana nije doivjela promjenu? Moe li se ita korisno postii bez promjene? Nije li ti, dakle, jasno da promjena u tebi slijedi isti zakon i da nije nita manje nuna za prirodu?

Samo me jedno brine: da ne uinim neto to ne prilii ustrojstvu ovjeka, da ne poelim uiniti neto na drugi nain, ili da ne uinim neto za to jo nije pravi trenutak.

Uskoro e zaboraviti svijet, i uskoro e svijet zaboraviti tebe.

58 59

Svojstveno je ovjeku da voli i one koji grijee ili su skrenuli s pravoga puta. Takva je ljubav roena onoga trena kada shvati da su ti svi ljudi braa, da ne posru dragovoljno, ve iz neznanja, da uskoro nee biti ni jednog ni drugog, a iznad svega kada shvati da nisi povrijeen i da tvoj najvii um-vladar nije time postao nimalo gori.

Iz kozmike supstancije, kao iz voska, priroda oblikuje drijebe, zatim ga razgrauje i od te tvari stvara drvo, pa onda ovjeka, pa onda opet neto drugo, a nita od toga nije dugoga vijeka. to se tie same posude, nije je nita tee razloiti nego sastaviti u cjelinu.

Kada te netko povrijedi, razmisli prvo to on smatra dobrim, a to zlim. Kada to uvidi, tvoje uenje i bijes ustupit e mjesto saaljenju. Jer se tvoje poimanje dobra ne razlikuje puno od njegovog i stoga ti je dunost oprostiti. Ako si, pak, prerastao to da ovakva djela smatra dobrima ili zlima, tada e jo lake podnositi tue sljepilo.

Ne sanjaj o onome to nema, nego se sjeti najvanijih od blagoslova koje ima i pomisli sa zahvalnou kako bi za njima udio da nisu tvoji. Istodobno, meutim, pripazi da te uivanje u njima ne zaokupi toliko da bi njihovim gubitkom tvoj duevni mir bio razoren.

Ne zanosi se matarijama. Prestani biti marioneta nagona. ivi u sadanjem trenutku. Naui prepoznati svako iskustvo, bilo ono tvoje ili tue. Kod svake stvari razdvoji i razlikuj uzrok od tvari. Pomisli na svoj posljednji as. Tue pogreke ostavi onima koji su ih poinili.

Pomno sluaj to se govori i neka tvoj um pronikne u ono to se dogaa, kao i u uzroke dogaaja.

O slavi. Pogledaj u um onih koji joj tee, u njihove sklonosti i nesklonosti. Razmisli dalje kojom e brzinom dananji dogaaji biti prekriveni sutranjim, ba kao to jedan sloj pijeska prekriva drugi.

Sramotno je da crte lica posluno izvravaju naredbe uma, dok taj isti um odbija sebe i svoje dranje dovesti u red.

"Poput klasja ita ljudski ivoti zore; Ovaj je jo ostavljen, a onaj je ponjeven."

(Euripid, Hipsipila)

"Ako bogovi ne mare za mene i moja dva sina, ak i za to postoji dobar razlog."

(Euripid, Antiopa)

"I pravednost i srea na mojoj su strani." (Euripid)

60 61

Dobro kae Platon, da bi onaj tko raspravlja o ovjeku trebao na zemaljske stvari gledati kao s kakve proma-tranice: na mirnodopske ili ratne skupove, na poljodjelske radove, svadbe i razvode, raanje i umiranje, bune sudnice, osamljene pustoi, ljude s raznih strana, njihove sveanosti, alovanja i pogaanja; trebao bi pogledati svu tu arenu mjeavinu i harmonian red istkan od suprotnosti.

"to postade od zemlje, zemlji se vraa, to od nebeskog sjemena, nebu se vraa"

(Euripid, Hrizip)

"Boanski vjetar treba pozdraviti zamahom vesla i radosna srca"

(Nepoznati izvor)

Voli samo ono to je utkano u tkanje tvoje sudbine. Jer, to bi bilo primjerenije tvojim potrebama?

Trai duboko unutar sebe. Ondje je izvor dobra koji e izvirati dokle god bude traio.

Neka ti i poloaj tijela bude vrst i uspravan, bilo da si u pokretu ili u stanju mirovanja. Kako se duh razotkriva na licu, drei crte lica staloenima i asnima, isto se moe zahtijevati i od cijeloga tijela. Sve valja initi bez ikakve usiljenosti.

Umijee ivljenja slinije je hrvanju negoli plesanju, utoliko to od nas zahtijeva postojanost i budnost pred svakim neoekivanim napadom.

Neprestano istrauj tko su ljudi iju potvrdu eli kao i narav naela kojima se rukovode. Sagledaj izvore njihovih miljenja i njihovih motiva, i tada ih nee kriviti za nehotinu uvredu, niti e eljeti njihovu potvrdu.

Uvijek kada osjeti bol, spremno se podsjeti da u tome nema niega sramotnog ni tetnog po um koji se nalazi na kormilu. U veini sluajeva pomau Epikurove rijei kako "bol nikada nije nepodnoljiva niti vjena ako ima na umu da je ograniena i ako se ne prepusti pretjerivanju". Imaj takoer na umu da su i mnoge druge neugodnosti poput bezvoljnosti, vruice, gubitka teka, iste prirode kao i bol, iako to ne shvaamo. I kad bude gunao zbog neeg od ovoga, reci samome sebi da se preputa boli.

Kad su ljudi neljudi, vodi brigu da se prema njima ne ponaa onako kako se oni ponaaju prema drugima.

Kako je smijeno to vlastite slabosti ne izbjegavamo, a moemo. Tue bismo, pak, htjeli izbjei, a to je nemogue.

Ako si uinio neto dobro, a drugi je to dobroinstvo osjetio, zato trai jo pohvalu svojoj dobroti, neku uslugu zauzvrat? To oekuju samo budale!

62 63

Knjiga VIII.

Za sve to ini zapitaj se: Kakve e to za mene imati posljedice? Hou li se zbog toga pokajati? Uskoro u biti mrtav i sve e biti zaboravljeno. Ali, u meuvremenu, ako je taj pothvat primjeren razumnom i drutvenom biu koje se podvrgava istom zakonu kao i sam Bog, emu traiti vie?

Prvo je pravilo sauvati duh od briga. Jer sve to postoji mora se pokoriti zakonu prirode i ti e se vrlo brzo, poput Hadrijana i Augusta, morati pretvoriti u nitavilo. Drugo je pravilo gledati stvarima u oi i prepoznati ih takvima kakve jesu, imajui na umu da ti je dunost biti dobar ovjek. Uini bez odlaganja ono to ti priroda nalae; reci ono to ti se ini najispravnijim - ali s uljud-nou, skromno i iskreno.

65

Ne moe se nadati da e biti uen. Ali, ono to moe uiniti jest zauzdati oholost, izdii se iznad uitka i boli; moe zagospodariti zamkama slave, moe obuzdati svoju narav pred nerazboritima i nezahvalnima, i ak se brinuti za njih.

Neka te nitko vie nikada ne uje kako se ali na dvorski ivot, pa ak ni ti sam sebe.

Nitko nije iznenaen kad smokvino stablo rodi smokvama. Na slian nain morali bismo se posramiti ako nas iznenadi to to svijet rodi svojom uobiajenom etvom dogaaja. Lijenik ili kapetan broda pocrvenjeli bi kad bi ih iznenadilo to bolesnik ima groznicu ili je vjetar suprotan od oekivanog.

Ono to umire ne odlazi s ovoga svijeta, ostaje ovdje. Prema tome, ovdje se takoer i mijenja i raspada na svoje sastavne dijelove, to jest, na elemente koji izgrauju univerzum i tebe. I oni jednako tako podlijeu promjeni, pa ipak od njih ne dolaze nikakve pritube.

Sve je stvoreno da neemu slui, konj kao i loza, i tu nema mjesta nikakvom uenju. ak e ti i samo Sunce-bog rei: "Ovdje sam zato da bih radio", a tako i drugi nebeski stanovnici. Zbog kojeg si zadatka, dakle, ti stvoren? Zbog uitka? Je li takva misao dopustiva?

Priroda uvijek ima u vidu svoj cilj, a taj ukljuuje svretak, jednako kao i poetak i trajanje svega. Ona je kao baca kugle. Je li kugla time postala bolja ako je baena uvis? Je li ita gora kad padne ili kad nakon pada ostane leati? to dobiva mjehuri sapunice ako ostane itav, a to gubi ako pukne? Slino vrijedi i za svijeu.

Bilo to da inim, trebam initi tako da sluim ovjeanstvu. to god da me zadesi, trebam to prihvatiti mislei na bogove i na onaj univerzalni izvor u kojem itav tijesno povezani lanac okolnosti ima svoje polazite.

ovjeku je prava radost initi ono za to je stvoren. Stvoren je da pokae dobru volju svom rodu, da se izdigne iznad zahtjeva svojih osjetila, da razlikuje privid od stvarnosti i da ustraje u prouavanju prirode i njezinih djela.

Imamo tri odnosa: jedan prema tjelesnoj ljusci u koju smo umotani, jedan prema boanskom uzroku koji je izvor svega i nalazi se u svim stvarima, i jedan prema ostalim smrtnicima oko nas.

Ukloni sve uobrazilje i kai sam sebi: "U mojim je vlastitim rukama osigurati da nikakva zloba, pohota ili nemir bilo koje vrste ne nau svoj dom u mojoj dui; na meni je promatrati sve stvari u njihovom pravom svjetlu i svakom se od njih baviti kako to ona zasluuje." Podsjeti se na tu mo koja ti je dana kao prirodan dar.

66 67

Kako u senatu, tako i kad se obraa pojedincima, slui se jezikom koji je dolian, ali ne retorian. Budi razuman i svrsishodan u govoru.

Uzimaj skromno, daji otmjeno.

Priroda koja preobraava sve prepreke i oprenosti i stavlja ih na njihovo mjesto u tkanju sudbine, darovala je razumna bia istom takvom sposobnou da svaku zapreku iskoriste za vlastiti razvitak.

Neka te nikad ne zbune vizije itavog ivotnog vijeka najednom. To jest, ne dopusti svojim mislima da blude preko itavog mnotva razliitih nedaa koje bi te mogle zadesiti, nego radije, kad naie na neku od njih, upitaj samoga sebe: "to je tu toliko neizdrivo, toliko nepodnoljivo?" Otkrit e da se srami priznati poraz. I opet, sjeti se da nije teina budunosti ili prolosti ono to te pritie, ve je to uvijek i samo teina sadanjosti. ak i taj teret moe se olakati svede li ga u njegove stvarne granice i postupi li odluno s nesposobnou vlastitog uma da podnese takve sitnice.

Svatko ima neto to ga raduje. Mene raduje zdrav razum, nikakvo zaziranje od ovjeanstva i njegove kobi, mogunost sagledavanja i prihvaanja svih stvari blagonaklono, i bavljenje njima na nain kako to zasluuju.

ovjeku se ne moe dogoditi nita osim onog to je u skladu s njegovom prirodom, kao ni volu, lozi ili kamenu nita to odista ne pripada prirodi vola, loze ili kamena. Stoga, ako se svemu dogaa samo ono to je za njega uobiajeno i prirodno, emu alopojke? Ona ista priroda, koja je tvoja kao i njihova, ne donosi ti nita to ne bi mogao podnijeti.

Ako si uznemiren zbog neega izvana, bol ne dolazi od same te stvari, ve od tvoje procjene iste, a u tvojoj je moi da je odbaci kad god poeli. Ako se uzrok briga nalazi u tvom karakteru, preoblikuj svoja naela. Tko te u tome moe sprijeiti? Ako je nepoduzimanje nekog oito razboritog tijeka djelovanja ono to te mui, zato ga onda ne poduzme, umjesto da se grize u sebi? "Zato to se na putu isprijeila nepremostiva prepreka." U tom sluaju, ne brini; odgovornost za nedjelovanje nije tvoja. "Ali ivot nije vrijedan ivljenja ako se to ne uini." Daj se, onda, dragovoljno oprosti od ivota, prihvati razoaranje otmjeno i umri kao bilo koji drugi ovjek koji pred sobom nije imao prepreka.

Je li ti krastavac gorak? Baci ga. Ima li trnja na tvom putu? Makni ga. To je dovoljno. Nemoj rei: "Zato se tako neto uope pojavljuje na svijetu?" Onaj koji prouava prirodu samo e ti se nasmijati, ba kao to bi se tesar ili postolar nasmijali kad bi pronali greku u strugotinama ili komadiima zaostalim poslije njihova rada, koje si vidio u radionici. No oni bar imaju kamo baciti svoje otpatke, dok

68 69

priroda nema takvog odlagalita. To je udo njezina zanata: usprkos ovom samoogranienju, ona ipak preobraava u sebi sve to izgleda istroeno, staro ili beskorisno, stvarajui od toga novo, tako da joj nikad ne treba niti novih zaliha izvana, niti mjesto kamo bi sklonila svoj otpad. Dovoljni su joj njen vlastiti prostor, njene vlastite sirovine i njena vlastita vjetina.

Zakanjelo djelovanje, nesuvisli razgovori, nejasni utisci; dua previe sputana iznutra, dua previe slobodna izvana, ivot bez predaha - izbjegavaj takvo to. Muenitvo, sakatost, prokletstvo - kako mogu omesti ovjekovu sposobnost da ostane ist, zdrav, umjeren, pravedan! ovjek moe stajati pokraj bistrog izvora pitke vode i obasipati ga pogrdama, ali izvor e i dalje jednako tei svjeom vodom; ovjek moe baciti u njega ak i blato i smee, ali izvor e ih ubrzo rastvoriti i isprati, ne ostavljajui nikakvog traga. Kako postati gospodar takvog nepresunog vrela? Budno pazei na pravo da vladamo sami sobom u svakom trenutku dana, svom svojom dobrotom, jednostavnou i skromnou.

Sva zloba ovjeanstva ne moe ozlijediti univerzum, niti moe pojedinana zloba nekog ovjeka ozlijediti njegovog blinjeg. Ona ne teti nikome osim samom zloincu, a i on se moe osloboditi zlobe im sam tako odlui.

Ljudi postoje jedni zbog drugih. Stoga ih ili oplemeni ili podnosi.

Knjiga IX.

Nepravda je grijeh. Priroda je stvorila razumna bia zbog njihove uzajamne dobrobiti, da svatko od njih pomae jedno drugom u skladu s njihovim zaslugama te da ih ni na koji nain ne povrijedi. Ogrijeiti se o njenu volju znai jednostavno poiniti grijeh protiv tog najuzvienijeg od svih boanstava. La je takoer grijeh, usmjeren protiv iste boice. Jer, priroda jest priroda samog bitka, a bitak podrazumijeva srodstvo svih ivih bia. Istina je samo drugo ime za tu istu prirodu, prvobitnog stvoritelja svega to postoji. Stoga, ako je namjerna la grijeh zato to je prijevara nepravedan in, nehotina la je takoer grijeh, jer predstavlja notu koja nije u skladu s harmonijom prirode i stvara buntovniki nered u poretku univerzuma. Jer, prava je pobuna kad ovjek sebi dopusti da se, ak i nehotice, dovede u poloaj suprotan istini, budui da je toliko

70 71

zanemario mo koju mu je podarila priroda da nije vie u stanju razlikovati krivo od pravoga. Nadalje, grijeh je ii za uitkom kao da je on dobro, a izbjegavati bol kao da je zlo. To e uroditi prigovorima da je priroda nepravedna jer nagrauje i porok i vrlinu, jer oni koji se raduju uicima i nainima kako da ih se domognu obino su zli, dok boli i dogaaji koji su im povod padaju na lea dobrih. Osim toga, boji li se ovjek boli, to znai da se boji da se ne dogodi neto to je dio utvrenog poretka, a to je samo po sebi grijeh. Ako je sklon uicima, nee se zaustaviti pred nepravednim inom, to je oito grijeh. Ne, kad priroda sama ne pravi razliku - a da je to uinila ne bi stvorila bol i radost istovremeno - prilii se onima koji idu za njenim tragovima da budu kao ona i pokau istu nepristranost. Onaj, dakle, koji ne promatra s jednakom ravnodunou i bol i radost, i smrt i ivot, i ast i sramotu - koje je stvorila priroda bez ikakve pristranosti - bez sumnje ini grijeh. A kad kaem da priroda stvara bez pristranosti, elim rei da svaki novi val stvaranja prolazi redom ista iskustva kao i prethodni; jer to je posljedica poetnog impulsa kojeg je na samom poetku potaknula providnost - uzimajui odreene klice neeg to e tek biti i udahnjujui im stvaralake moi samoostvarenja, mijenjanja i nasljeivanja - da napreduju od postanka univerzuma do njegova dananjeg poretka.

Ne preziri smrt; radije se nasmijei njenom dolasku, jer to je volja prirode. Poput mladosti i starakog doba,

poput rasta i zrelosti, poput pojave prvih zubi, brade i sijedih vlasi, poput zaea, trudnoe i roenja djeteta, poput svakog drugog prirodnog procesa koji nam donose ivotna doba, takav je i na kraj. Nikad, dakle, ovjek koji razmilja nee gledati na smrt olako, nestrpljivo ili s prezirom; ekat e na nju tek kao na dio prirodnog procesa. Kao to oekuje pojavu djeteta iz utrobe svoje ene, tako oekuj i trenutak kad e dua napustiti ovu ovojnicu. Ali ako tvoje srce udi za nekom jednostavnijom utjehom, tada nema veeg olakanja pred licem smrti nego misliti na prirodu onog to ostavlja za sobom i na ud onih s kojima se vie nee morati nositi. Prema njima ne smije osjeati odvratnost, radije smatraj svojom dunou da se brine za njih i strpljivo ih podnosi; a ipak, nikad ne zaboravi da se odvaja od ljudi potpuno drukijih naela nego to su tvoja. Samo jedno, ako i to, moglo bi te zadrati i vezati uz ovaj ivot: prilika da se zblii sa srodnim duama. Ali, kad razmilja o zamorenosti ivljenjem u tako neskladnom mnotvu, zavapi: "Pouri, smrti, da se ne bih i sam zaboravio."

Grenik grijei protiv sebe, zlotvor zlo ini sebi, postajui gori zbog svojih vlastitih djela.

ovjek ne grijei samo djelovanjem, nego i proputanjem djelovanja.

72 73

Dovoljno je da tvoje sadanje miljenje proizlazi iz uvjerenja, tvoja djela iz nesebinosti, i da je tvoja dua zadovoljna svime to te snae izvana.

Izbrii fantazije, zauzdaj nagone, ugasi udnju; neka zavlada vrhovni razum.

Sve stvari koje imaju neto zajedniko tee onome to im je srodno. Zemaljsko tei zemlji, vodeno tee prema vodi, zrano na slian nain - odatle potreba za preprekama koje ih prisilno dre odvojenima. Tenja je plamena uspinjati se prema nebu zbog elementala vatre. ak i ovdje dolje on je tako rado u drutvu svoje vlastite vrste da e zapaliti bilo koju suhu tvar jer je u njoj malo sastojaka otpornih na vatru. Na isti su nain, dakle, svi dijelovi svjetskog uma privueni jedni drugima. Dapae, jo i jae, budui da su vieg stupnja, njihova elja da se stope i udrue sa sebi bliskima razmjerno je dublja. Taj instinkt za ponovnim sjedinjenjem pokazuje se u prvom stadiju meu stvorenjima bez razuma, kad vidimo pele koje se roje, stoku koja se skuplja u krdo, ptice koje se gnijezde u skupinama i parove koji se pare. Jer, u njima se dua ve pojavila. U ovim relativno viim oblicima ivota, elja za sjedinjenjem ima snagu kakva se ne moe nai u kamenju ili iblju. Kad doemo do bia s razumom, pojavljuju se politika udruenja, prijateljstva, obiteljski ivot, javni skupovi, a u doba rata sporazumi i primirja; na jo viem stupnju postoji ak i mjera jedinstva meu tijelima koja su

meusobno jako daleko, kao to je sluaj sa zvijezdama. Tako uspon na ljestvici stvaranja moe potaknuti osjeaj bliske pripadnosti ak i bez blizine. A sad pogledaj to se zbiva. Mi smo ti - mi, razumna bia -koji smo jedini zaboravili taj zajedniki ar za jedinstvom; samo meu nama tokovi kao da ne streme prema istoj toki. Ipak, koliko god bjeao, ovjek je ipak zaustavljen i vrsto uhvaen; priroda je prejaka za njega. Promatraj s panjom i vidjet e: prije e nai djeli tla koji nema veze s ostalim tlom nego ovjeka koji je bez ikakve veze sa svojim blinjima.

Podui ih bolje ako moe; ako ne, zapamti da ti je blagost dana za trenutke poput takvih. Sami bogovi pokazuju dobrodunost prema takvim ljudima, a povremeno su toliko milostivi da e im ak i pomoi kad pokuavaju sauvati zdravlje, bogatstvo ili dobar glas. I ti bi mogao tako postupati - tko te u tome prijei?

Radi mnogo, ali ne tako da od sebe stvara rtvu i ne sa eljom da s tobom suosjeaju ili ti se dive. Poeli samo jedno: da to to radi ili ne radi bude dolino razumnog graanina.

injenice su potpuno izvan naeg utjecaja: one su to to jesu i nita vie. One ne znaju nita o sebi i ne donose o sebi nikakve sudove. to je, dakle, to to izrie sud? Na vodi i vladar - razum.

74 75

Za baeni kamen nije nikakvo zlo to to pada, kao ni dobro to leti uvis.

Sve je zahvaeno promjenama. I ti si neprekidno podvrgnut preobrazbi i propadanju nekih svojih dijelova, a takav je i itav univerzum.

U prestanku ili prekidu neke aktivnosti i, da tako kaem, smrti nekog pokreta ili razmiljanja, nema zla. Osvrni se na faze svoga rasta: djetinjstvo, djeatvo, mladost, starost; svaka je promjena sama po sebi jedna vrsta smrti. Je li to bilo tako strano? Ili, uzmi ivot koji si ivio pod zatitom svoga djeda, zatim majke i konano, oca. Prati bezbrojne razlike, promjene i zavretke kojih je bilo u tim danima, pa se upitaj: "Je li to bilo tako strano?" Nita vie od toga nije ni prestanak, prekid, promjena ivota samog.

Kad oni oko tebe iskaljuju svoj prijekor ili zlobu na tebi ili se okome na tebe uvredama, priblii se, zagledaj im se u duu i vidi kakva je to vrsta ljudi. Otkrit e vrlo malo razloga za svoje bolno nastojanje da zadobije njihovo dobro miljenje. Svejedno je tvoja dunost da o njima i dalje dobro misli, jer priroda ih je stvorila da ti budu prijatelji, a i sami bogovi im pomau na sve mogue naine, snovima i proroanstvima, da postignu ciljeve za kojima eznu njihova srca.

Prvobitni je uzrok poput nabujale rijeke: nosi sve sa sobom. Kako su jadni mali ljudi koji se igraju politike i

uvjeravaju sami sebe da djeluju u duhu prave filozofije. Djeca, nesposobna ak i da obrisu vlastiti nos! A to s tobom koji si odrastao ovjek? Pa, radi ono to priroda u ovom trenutku trai od tebe. Prihvati se toga im ti se ukae prilika i ne gledaj uokolo ne bi li opazio je li te tko gleda. I ne oekuj Platonovu idealnu dravu nego budi zadovoljan ako ak i najmanja stvar zavri kako valja, a postignuto ne smatraj osrednjim uspjehom. Jer, tko se moe nadati da e promijeniti ljudsko uvjerenje, a bez promjene uvjerenja to se moe oekivati do nevoljne poniznosti i hinjenog odobravanja? 0 da, priaj mi sada o Aleksandru, Filipu i Demetriju Faleronskom. Ako su ti ljudi doista razumjeli volju prirode i nauili je slijediti, to je njihova osobna stvar. Ali ako u tome nije bilo nita vie od glume, tada me nikakav sud ne moe primorati da slijedim njihov primjer. Filozofija je skromna, jednostavna i jasna. Ne pokuavaj me navesti na ispraznu pompoznost.

Pogledaj s visine na bezbrojno mnotvo ljudi, na njihove ceremonije, njihova svakojaka putovanja po oluji i bonaci, aroliki uzorak njihovih dolazaka, okupljanja i odlazaka. Nastavi zatim razmatrati ivote prolih narataja, zatim razmotri ivot onih koji e tek doi, razmisli i o ivotu hordi dananjih divljaka iz dalekih krajeva. Ukratko, sjeti se koliko je mnogo onih koji ne znaju za tvoje ime, koliki e ga ubrzo zaboraviti, koliki e ga, koji te sada moda uzdiu u nebo, uskoro blatiti. Stoga sjeanje, slava i sve drugo zajedno nisu ni od kakve vrijednosti.

76 77

Kad te pritisnu vanjske okolnosti, ostani miran. Kad si iznutra ponukan na djelovanje, budi pravedan i poten: ukratko, neka rijei i djela prijeu u ponaanje korisno zajednici i koje ispunjava zakon tvog bia.

Bogovi imaju mo ili je nemaju. Ako je nemaju, zato im se moliti? Ako je imaju, zato se tad umjesto molitve da bi se dobilo ili sauvalo ovo ili ono, radije ne moliti za osloboenje od straha, udnje ili aljenja nad istim? Bez sumnje, ako ovjeku mogu biti od ikakve pomoi, mogu mu pomoi na taj nain. Rei e moda: "Ali, to je sve nad im su mi oni ve dali mo." Tada bi sigurno bilo bolje da iskoristi svoju mo i bude slobodan ovjek, nego da ezne poput roba i prosi za neto to nije u tvojoj moi. Osim toga, tko ti je rekao da bogovi ne pruaju pomo ak i onda kad neto lei u naoj moi? Poni moliti na takav nain pa e vidjeti. Tamo gdje netko moli: "Daj mi da imam tu enu", neka tvoja molitva bude: "Daj mi da ne udim za njom." Gdje netko moli: "Daj mi da se rijeim one osobe", moli: "Oslobodi me elje da se rijeim te osobe." Gdje netko prosi: "Potedi me gubitka mojeg najdraeg djeteta", radije prosi da se oslobodi uasa od njegovog gubitka. Ukratko, usmjeri svoje molbe u tom smjeru i prati to e se zbiti.

"Kad sam bio bolestan," rekao je Epikur, "nikad nisam obiavao govoriti o slabostima svog tijela. Nikad nisam sa svojim posjetiocima poveo razgovor o slinoj temi.

Nastavio sam razgovarati o naelima prirodne filozofije. A posebno sam se bavio time kako um, iako osjetljiv na patnje tijela, i dalje ostaje staloen i slijedi svoje vlastito dobro. Isto tako," dodaje on, "nisam dao lijenicima priliku da se hvale svojim uspjesima; moj je ivot jednostavno nastavio tei svojim normalnim tijekom, lagano i sretno." Kad si, dakle, bolestan, ili te mue neke druge brige, budi poput Epikura. Nikad se ne odreci filozofije, bez obzira to se dogodilo, i nikad ne uzimaj udjela u glupostima koje uje od neznalica i neukih (to je naelo s kojim se slau sve kole). Potpuno se usredotoi na zadatak koji je pred tobom i na sredstvo koje posjeduje za njegovo ispunjenje.

78 79

Knjiga X.

O duo moja, hoe li ikada postati dobra, iskrena, cjelovita, otvorena i promatrau vidljivija od tijela koje te okruuje? Hoe li ikada osjetiti radost koju prua srce ispunjeno ljubavlju i njenou? Hoe li ikada osjetiti takvu ispunjenost da vie nita ne eli, ne udi ni za im, da ne ezne ni za biem ni za stvari koja ti prua zadovoljstvo, da ne osjea potrebu produljiti dane zbog uivanja, da ne tei za mjestom, zemljom, ugodnim podnebljem ili ljudskim drutvom? Kada e biti zadovoljna svojim sadanjim stanjem, sretna sa svime oko sebe, sigurna da su sve stvari tvoje, da sve dolazi od Boga, da je sve dobro i da e ti biti dobro sve dotle dok je to bogovima drago i ureeno zbog sigurnosti i dobrobiti savrene ive Cjeline - tako dobre, tako pravedne 1 tako lijepe - koja daje ivot svemu, sve potpomae i sve

81

objedinjuje, a kad se sve rastvori, sabire u sebe kako bi nastalo neto drugo? Hoe li ikada postii takvo prijateljstvo s bogovima i ljudima da se ni rijeju ne ali na njih, a niti od njih dobiva rijei prigovora?

to god da ti se dogodi pripremljeno je za tebe od poetka vremena. U tkanju uzronosti nit tvoga bia oduvijek je isprepletena s tim dogaajem.

Ako sebi prisvoji pridjeve kao to su dobar, skroman, istinoljubiv, razuman, ispravan, velikoduan, pripazi da ih ne iznevjeri. Ako se dogodi da ih izgubi, vrati im se to prije. Sjeti se da razumnost podrazumijeva razluivanje i promiljanje svake stvari i budnu panju; ispravnost znai dobrovoljno prihvaati sve to ti je priroda namijenila, a velikodunost je izdizanje uma iznad svih tjelesnih zahtjeva, njenih ili grubih, oholosti, smrti i slinih briga. ivi prema tim pridjevima, ali ne udi da te njima drugi nazivaju, i postat e nov ovjek i krenuti u nov ivot. Nastaviti ivjeti na dosadanji nain, rastrgan i uprljan takvim nainom ivota, znai ivjeti poput lude i kukavice, to podsjea na gladijatora u areni koji iznakaen od divljih zvijeri, sav u krvi i ranama, moli da ga se potedi do sljedeeg dana kako bi se u takvom stanju iznova izvrgao istim kandama i raljama. Uspni se na ovu malu splav od pridjeva, i ako ih moe ostvariti, ostani na njoj kao da si ve prenijet na Otoke blaenih. Ali ako osjeti da te struja zanosi i da ne moe odravati pravac, skupi hrabrosti, povuci se u mirnu

luku i zadri svoje dostojanstvo, ili se pozdravi sa ivotom, ali ne gnjevno, ve jednostavno, iskreno i slobodno, kako bi sebi u zaslugu mogao pripisati barem taj uspjeh - dostojanstveno povlaenje iz ivota. Sjeanje na bogove pomoi e ti da ne zaboravi ove pridjeve, kao i to da oni od razumnih bia ne trae dodvoravanje, nego da im ona postanu nalik. Takoer se prisjeti da je smokva ono to ispunjava zadau smokve, pas ono to ispunjava zadau psa, pela zadau pele, a ovjek zadau ovjeka.

Neka ti postane navika stalno promatrati sveope promjene, budi u tome ustrajan i u tome se temeljito izvjebaj, jer za uzdizanje duha nema nita bolje od toga. Kada ovjek shvati da u jednom trenutku mora ostaviti sve i otii od ljudi, on se tada odvaja od tijela i potpuno se predaje sluenju pravednosti u vlastitom djelovanju i suglasju s prirodom u svemu ostalom. Tada ga ne zanima to drugi o njemu govore, misle ili rade protiv njega. Njemu su dovoljne samo dvije stvari: da je njegovo svakodnevno djelovanje pravedno i da zadovoljno prihvaa sve to mu donosi sudbina. Po strani ostaju sve brige i sav nemir, njegova jedina tenja jest kroiti ispravnim putem zakona i inei tako postati Bojim sljedbenikom.

Prirodi, iz koje sve dolazi i u koju se sve vraa, skroman i uen ovjek ovako govori: "Daj ono to hoe i uzmi ono to hoe." Ove rijei izgovara on bez patetike, pokorno i uljudno.

82 83

Preostalo ti je jo malo godina ivota. ivi ih tada kao da si na vrhu planine. Uope nije vano na kojem si mjestu ako posvuda vidi svijet kao grad, a sebe kao graanina. Neka ljudi u tebi vide i prepoznaju istinskog ovjeka koji ivi u skladu sa zakonima prirode, a ako to ne mogu podnijeti, neka te ubiju. I to je bolje nego ivjeti kako oni ive.

Ne gubi vrijeme na raspravljanje o tome kakav bi trebao biti dobar ovjek. Budi takav

Stalno razmiljaj o vremenu i postojanju i shvati da je svaka stvar u odnosu na postojanje samo zrnce pijeska, tek jedan okretaj svrdla u vremenu.

Za svakog ovjeka i za svaku stvar ono to donosi priroda za njihovo je vlastito dobro; i tovie, korisno je upravo onda kada je donijeto.

Sluga koji bjei od svoga gospodara, bjegunac je. Nama je na gospodar zakon i zato je svaki prekritelj zakona bjegunac. A tuga, bijes ili strah, sve su to odbijanja neega to je, u prolosti, sadanjosti ili budunosti, odredila snaga koja upravlja univerzumom - zakon koji svakom stvorenju dodjeljuje njegove dunosti. Poputati pred strahom, tugom ili bijesom znai biti bjegunac.

esto razmiljaj o tome kako je dananji ivot ponavljanje prolosti i ujedno najava onoga to ima doi. Osvrni se na

brojne drame u cjelini i na njihove pozadine koje si upoznao iz vlastitog iskustva ili iz povijesnih biljeki; sve je to tako slino: Hadrijanov dvor, naprimjer, ili Antoninov dvor, Filipov, Aleksandrov i Krezov. Predstava je uvijek ista, mijenjaju se samo izvoai.

Kada vidi ovjeka kako se zbog neega ljuti ili negoduje, zamisli prase kako se rita i skvii pod rtvenim noem. Nita bolji nije ni onaj koji legne na svoj leaj pa u samoi sobe tiho jadikuje nad ljudskim suanjstvom. Samo je razumnim biima darovana mo dobrovoljne prilagodbe okolnostima, a sama prilagodba neumoljiva je nuda za sve to je stvoreno.

Nikome ne daj povoda da o tebi govori kao o nepotenom i loem ovjeku. Ako te ipak netko dri takvim, potrudi se da to bude neutemeljeno. Sve ovisi o tebi jer tko te drugi moe sprijeiti da postane dobar i poten ovjek? Ako ne uzmogne biti takav, naprosto odlui da vie nee ivjeti jer ak ni razum u tom sluaju nee zahtijevati tvoje postojanje.

Zadatak zdravog oka je da vidi sve to je vidljivo, a ne da zahtijeva samo zelenu boju, jer to znai poremeen vid. Na slian nain zdrav sluh i njuh moraju prihvaati sve slune i mirisne poticaje. Zdrav eludac mora probavljati svaku vrstu hrane kao to mlin mora mljeti sve ono za to je nainjen. Tako isto i um mora biti spreman na sve to ga snae. Onaj tko vie: "Neka moja djeca budu spaena!

84 85

Neka se svijetom ori pohvala svakom mom djelu!" - nalik je oku koje udi samo za zelenim ili zubima koji trae samo meko.

Pri svakom djelu, bez obzira ijem, uvijek se upitaj: "Zato on to radi?" Ali poni od sebe i najprije sebi postavi to pitanje.

Knjiga XI.

Osobine razumne due su ove: ona moe samu sebe promatrati, preispitivati, napraviti od sebe sve to eli, moe sama uivati svoje plodove (dok plodove koje daju stablo ili ivotinja uivaju drugi). Ona uvijek ima potpuno dovren svoj zadatak, bez obzira u kojem trenutku okonava na ivot. Jer, za razliku od plesa, igrokaza ili slino, kod kojih, ako se iznenada prekinu, predstava kao cjelina ostaje nedovrena, dua uvijek moe rei: "Ja sam potpuno u svojoj vlasti." tovie, ona moe ako hoe obuhvatiti itavi univerzum, njegov ustroj i prazninu koja ga okruuje, i moe se vinuti u vjenost, zahvaajui i razumijevajui velike cikluse ponovnog stvaranja, uviajui kako budui narataji nee imati posvjedoiti nita novo, kao to ni nai preci nisu vidjeli nita vie negoli mi

86 87

danas. Osim toga, ako ovjek doe do svoje etrdesete godine i ako imalo razumije stvari, on je zapravo, zahvaljujui njihovoj slinosti, vidio sva mogua zbivanja, i prola i budua. Najzad, kvalitete razumne due ukljuuju ljubav prema ljudima, istinoljubivost, skromnost i prije svega, duboko potovanje prema samoj sebi, a kako je ovo posljednje jedno od obiljeja zakona, iz toga slijedi da se naelo razuma ni po emu ne razlikuje od naela pravde.

Jesam li uinio nesebino djelo? U tom sluaju i ja sam nagraen. Imaj ovu misao stalno na umu i budi postojan.

Oito nikakve druge ivotne okolnosti ne bi mogle biti pogodnije za bavljenje filozofijom od ovih u kojima te danas zatekla sudbina.

Iako te drugi mogu ometati u tome da slijedi put razuma, nikad te ne mogu odvratiti od ispravnog djelovanja. Uini da budu podjednako neuspjeni i u zatiranju tvojih dobronamjernih osjeaja prema njima samima. Oba stava mora podjednako braniti: svoju postojanost u odluci i djelovanju, te istodobno blagonaklonost prema onima koji te pokuavaju osujetiti ili uznemiriti. Ustupiti mjesto ozlojeenosti prema njima bila bi podjednako velika slabost kao da odustaje od smjera djelovanja i da si se predao prestraen prijetnjom. U oba sluaja, dunost je zaputena; s jedne strane kroz pomanjkanje

88

hrabrosti, a s druge strane, kroz otuenje od ljudi koji su tvoja roena braa i prijatelji.

Stvari od kojih strahuje ili koje izbjegava ne dolaze k tebi, prije ti odlazi k njima. Obuzdaj stoga svoje prosudbe o njima pa e i te stvari ostati u miru, a ti ih nee morati ni izbjegavati ni progoniti.

Dua postie svoj savreni okrugli oblik kada se ne istee ni za im, niti se skuplja u sebe; kada se ne rasipa, niti slomljena tone, nego se kupa u svjetlu koje joj u pravim bojama otkriva svijet i nju samu.

Hoe li mi se tko prezrivo nasmijati? To je njegova briga; moja je briga osigurati da nita to napravim ili kaem ne zasluuje prezir. Hoe li me moda mrziti? Opet, njegova stvar. Moja je biti u prijateljstvu i dobrostiv prema svim ljudima, spreman ukazati tom ovjeku gdje grijei i to bez grdnje ili razmetljive strpljivosti, nego otvoreno i velikoduno kao stari Fokion,12 ukoliko njegove rijei nisu bile hinjene. To je pravi duh za ovjeka; bogovi ga nikada ne bi smjeli vidjeti nezadovoljna ili da se ali na svoju patnju. Kakvo te zlo moe snai ako slijedi prave zakone svoga bia i prihvaa iz trenutka u trenutak to god velika priroda smatra pri-

12 Atenski general i dravnik koji je optuen za prijevaru i osuen na smrt. Upitan ima li na kraju to za rei, odgovorio je: "Samo to da nemam prigovora naAtenjane."

89

kladnim, kao pravi ovjek koji je na svaki nain spreman raditi za dobrobit svijeta?

Kako prazno i neiskreno zvui kad netko kae: "Odluio sam biti sasvim otvoren s tobom." Zato, ovjee, emu to? Za to ne treba uvoda, to e se oitovati samo po sebi. To bi moralo biti zapisano na tvom e