Matricu dogaaja koji se zbivaju oko nas mogue je, ba kao i sve, promatrati na vie razina.

Na prvoj razini svijet je upravo onakav kakvim ga opisuju mediji, kolski i fakultetski udbenici, svakojaki strunjaci i 'kueri', dakle svijet ide nekim svojim tokom i spontano se u njemu zbivaju ratovi, krize i tako dalje, sve zbog nekog unutarnjeg, ugraenog pravila ili logike. Zbog tog istog spontanog razvoja doivljavamo bum tehnologije i bum centralizacije svjetske financijske, politike i vojne moi.

Mogue je da ta slika nema ba nikakve veze s istinom. Ona je namjerno stvoreni privid, da abe ne bi skuile da ih se kuha u loncu. Jesam li vam ve rekao (a moda znate i otprije) kako ete skuhati ivu abu? Ako je ubacite u kipuu vodu iskoit e, ali ako je stavite u lonac pun hladne vode i zapalite vatru ispod njega, tada e se voda postupno zagrijavati, aba e se privikavati i jednom trenutku e biti skuhana, a da nije ni primijetila kad se to zbilo. To je modus operandi svjetskih zbivanja.

Na nekoj drugoj razini uoit e se stjecanje korporativne moi i povezanost korporacija centara moi, na nekoj treoj u fokus e moda doi svakojaka vie ili manje tajna drutva, i tako moemo ii sve dublje, do onih razina gdje emo odbaciti svakojake mentalne koncepte koji nam tumae kako su nastali svemir, ivot i ovjek, a koji su puna rupa kao vicarski sir. Zapravo, nieg osim rupa u njima niti nema. To je dobra razina jer se teren raistio da moe promotriti sve pet od nule, od poetka, nezagaeni pogrenim zakljucima.

A 'suvremeni' zakljuci, povijest je pokazala, tee tome da budu pogreni. Jeste li znali, recimo, da je Charles Duell, direktor Amerikog patentnog ureda 1899 izjavio: 'Sve to se moe izumiti, ve je izmiljeno!'

Ili da je 1781. godine francuski akademik Joseph Jrome Lefranais de Lalande decidirano izjavio: 'Dokazano je da je ovjeku nemogue da se umjetnim krilima ili drugim sredstvima uzdie u zrak, ili da se samo i odrava u zraku. ovjek je stvoren za zemlju, a krilati stvorovi za zrak. Ne pokuavajmo prekriti zakone prirode.' Ili da je 1903. godine ameriki astronom Simon Newcomb rekao: 'Konstrukcija zranog vozila koje bi moglo prevesti jednog ovjeka od jednog do drugog poeljnog mjesta zahtijevat e otkrie nekog novog metala ili prirodne sile. ak i s takvim otkriem ne moemo oekivati vie no da se vozi samo jedan ovjek.'

Ili: 'Iskljueno je za sva vremena da se udo ovjejeg glasa reproducira aparatima napravljenim od drveta ili metala', rekao je jedan francuski akademik nakon to je razgledao i uo Edisonov fonograf. Smatrao je da se tu radi o prijevari, a da taj 'lani pronalaza' ustvari govori iz trbuha.

Tako je to, robovi smo onoga to znamo ili bolje rei mislimo da znamo.

Tako se pria o dananjem vremenu isto ukazuje drugaijom kad se skinu mentalne naoale, pa se zaroni u daleku prolost i novim okom pogledaju misteriji poput bljeskovitog nastanka prvih civilizacija, pitanja kataklizme ili koliko ovjek zapravo postoji na Zemlji. Ta nas ista pria moe odvesti i sve dalje u svemir, a za poetak do Mjeseca, o kojem je ve bilo rijei prije nekoliko mjeseci, a pokazuje sve znaajke umjetno stvorenog (ili prilagoenog) nebeskog tijela smjetenog na njegov sadanji poloaj s minucioznom preciznou, a znai i s razlogom.

Svaka od spomenutih razina pouna je na svoj nain, jer se i na ivot odvija na vie razina istovremeno. No, potrebne su stotine stranica da bih ih se sve obuhvatilo i potom povezalo. Nema veze, vremena barem ima u neogranienim koliinama, kako je rekao ore Balaevi u pjesmi 'Nikad kao Bane'. Ja se bar nadam da ga ima, nekad mi se ini da ga ba i nema i da sve bre curi kroz prste.

No, jedna od tih razina ne jako duboka, ali jako vana jest i pitanje novca.

Jeste li i vi primijetili kako se tema prirode novca pojavila u fokusu u zadnjih pet-est godina? Tko je ikad od nas, 'obinih' ljudi, razmiljao o tome kako novac nastaje, to je to kreditni novac, to su to primarne emisije novca i tko ih smije ili ne smije raditi i tko mu je zabranio. A danas sjednete u kafi na kavu i s konobarom moete priati o tom temama.

One su se jednostavno pojavile, valjda im je bilo vrijeme. Osobno sam za razmiljanja o novcu uo tek negdje oko 2007. godine, a otada nisam mogao ne primijetiti kako su se razne informacije poele iriti kroz knjige, internet, a i razgovore meu ljudima.

Ali sigurno je da se u kontekstu nje esto spominje jedna izjava Nathaniela MeyeraRothschild: 'Dajte mi kontrolu nad valutom u nekoj zemlji i uope me nije briga za zakone u toj zemlji.'

To je, kao to moemo vidjeti oko sebe, doista vrlo tono.

U seriji Obitelj Soprano, ef te mafijake obitelji jednom prilikom ljutito objanjava svojim potinjenima kako ta 'njihova stvar' (mafija) oduvijek funkcionira na isti nain. Ustrojena je, rekao je, poput piramide po kojoj 'novac ide prema gore, a sranja prema dolje.' Slikovito i tono. Za istinu je uvijek potrebno malo rijei. Niti trunke drugaije nije niti sa svjetskom financijskom mafijom. Jer ona je upravo to, udrueni zloinaki pothvat, neka nikoga ne zavaraju akademske titule i lijepa odijela. Po kakvima su, uostalom, poznati i mafijai iz filmova.

Da je svijet ustrojen upravo prema Sopranovom naelu zorno potvruje vijest iz srpnja 2012. u kojoj sam proitao da svjetski javni dug 'raste iz minute u minutu', a u trenutku kada je tekst pisan iznosio je 'tono 45.677.123.612.519 dolara, ali svake sekunde raste za nekoliko stotine milijuna.' Nezamislivo velik fiktivni novac, koji su drave potroile optereuje svakog ovjeka ovog svijeta sa 6.525 dolara, a za otplatiti ga trebalo bi raditi osam mjeseci, a da se pritom ne potroi nijedan cent u druge svrhe, pisalo je dalje.

Najzaduenije drave nisu ni Grka ni Portugal, ni u apsolutnom niti u postotnom iznosu, SAD su dunik su broj jedan i duguju u ovom trenutku nezamislivih 11,91 tisua milijardi dolara. im se rodi, svaki od 371 milijuna Amerikanaca duan je 38 tisua dolara. Odmah poslije SAD- a je Japan, s nevjerojatnih 11,01 tisua milijardi kuna duga. Samo Japan i Amerika odgovorni su za polovicu svjetskog duga. Japanci bi trebali raditi pune dvije godine bez ikakvih trokova i jo ne bi otplatili dug, jer svaki Japanac duguje 87,6 tisuu dolara. Prosjeni Kanaanin duguje 40.000 dolara duga, koji je stvorila njegova drava i to u najveem dijelu u posljednjih 10 godina, jer je tada dug Kanade per capita iznosio manje od polovice, stanovnici azijskog diva Singapura po glavi duguju 43 tisue dolara, a Norveanin i Grk oko 38 tisua dolara. Najbolje stoje Kinezi s 980 dolara po glavi i Rusi s 1235 dolara po glavi, a i Libija je bila rekorder po malom javnom dugu od svega 3,2 posto BDP-a, kao i Azerbejdan koji jedini ima manji dug od Libije, ispod 300 dolara po glavi stanovnika te samo 3,6 posto udjela u BDP-u. (Bar je tako bilo prije agresije na Libiju.)

Kakva je to uope nakaradna situacija da je svaki stanovnik svijeta, bez svoga znanja i utjecaja, zaduen preko glave? ini li se to vama normalno?

Bit prie je da su ti deki, kojima se duguje sav taj novac i kojima je posveena ova knjiga, svjetski sustav podesili tako da sva energija (jer novac je energija) ide prema njima, na vrh, dok se nama ostalima, prema Sopranovom naelu, na glavu slijevaju samo fekalije. Sve skupa je bizarno. A najbizarnije je to se takav sustav smatra 'normalnim', o njemu se ui na faksu, ekonomisti raspravljaju o njegovim detaljima, umjesto da se sve to skupa nazove pravim imenima: prevara; pljaka; dalje smislite sami.

Na to se dobro nadovezuje teksti iz medija iz listopada 2010. pod naslovom 'Dominacija banaka - 147 povezanih kompanija kontrolira 40% svjetskog bogatstva': Mali broj kompanija, uglavnom banaka, ima glavnu ulogu u kreiranju financijske politike, pokazalo je istraivanje Federalnog instituta za tehnologiju u Zurichu. Prvih pet na listi multinacionalnih kompanija koje ine centar globalne ekonomije su Barclays banka, 'Capital Group Companies Inc', 'FMR Corporation', AXA i 'State Street Corporation'.U prvih 20 nalaze se banke Barclays, JP Morgan, Deutsche Bank, Merrill Lynch, UBS, Credit Suisse i Goldman Sachs. () Manje od jedan posto kompanija su u mogunosti da kontroliraju 40 posto bogatstva cijele mree.() Tim znanstvenika je otkrio da od 43.000 multinacionalnih kompanija, 1318 ine centar globalne ekonomije. Prema tom istraivanju na osnovu podataka iz 2007. godine 147 kompanija kontroliraju 40 posto bogatstva koje ostvare vodee multinacionalne kompanije. Struktura njihovog vlasnitva je isprepletana tako da svi imaju udjele u svakome. () Znanstvenici su naglasili da meusobna povezanost ne mora nuno biti zavjera za svjetsku dominaciju, nego da se manje kompanije usko povezuju s velikim kompanijama kako bi imale vee anse da preive u korporativnom svijetu.

Ne mora, ali moe.

Tko vlada novcem, taj zapravo vlada dravama. Zato na tom polju vlada skoro prava cenzura. Jer je polje od izuzetne vanosti. Kako i ne bi bilo. Ljudima ili dravama 'date' ili posudite fiktivni novac, natovarite im kamate na fiktivni novac, a uzmete im prava dobra kue, polja, industriju, otoke

I zato uvijek kad se (to je rijetko ali se dogaa) zauju drugaiji prijedlozi o, recimo, voenju monetarne politike od politike stabilnog teaja precijenjene domae valute kune koju promiu nacionalne sredinje banke, ubrzo e, bez dodatnog razmatranja, takvi prijedlozi biti sasjeeni svakojakim prijetnjama vezanim prije svega uz kredite podignute u stranim valutama. Na polju ekonomije ionako nitko od nas zapravo nita ne razumije kad se ekonomisti ponu razbacivati sa svojim metajezikom. Ponekad mislim da su razne struke stvorile vlastite metajezike ba zato da bi onemoguili da ih itko izvan struke razumije.

No, te ekonomske stvari zapravo nisu nerazumljive. Ustvari, to su iste one koje svakog mjeseca radimo u svojim kuanstvima, samo ih ne zovemo kompliciranim imenima. I onda kad novinari kontaktiraju ekonomske strunjake, a ovi im svojim metajezikom poneto kau ('fiskalna politika', 'monetarna politika'), pa oni to prenesu u novinama, ponekad se pitam razumiju li uope i oni o emu se radi. Onda itatelji to itaju i 'informiraju se', a u vie navrata sam neke od tih itatelja upitao znaju li o emu se radi u tome to su upravo proitali. Ispalo je da nisu ni oni znali. I itatelje i novinare kao da je sram upitati to znai neki pojam, pa svi prenose rijei ije znaenje zapravo ne razumiju i svi u tom lancu se prave da neto razumiju. A onda kad ti netko zaista rastumai, shvati da se iz tih strunih rijei kriju razumljivi i banalni koncepti.

Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmilja vie od bogatih, a to su siromani. Prema starom Twainu - im ga manje ima tim vie o njemu razmilja. Iz toga slijedi - ako se eli neiji um zarobiti, samo osobi treba oduzeti novac. Vjerujem da je i to jedan od razloga stvaranja kriza. Jer bez novca se ne moe, zar ne?

Rekao bih da sam po sebi, novac nije lo izum. Praktian je, on je posrednik koji nas spaava od nespretne trampe. (U zadnje vrijeme primjeujem napore da se zbog kreditnog novca sotonizira i novac generalno, zakljuujem da je cilj uvesti novi vid novca, jo nematerijalniji i jo vie podloan centraliziranoj kontroli, a ve ima i ime 'karbonski novac') .

No, i s klasinim novcem, negdje je krenulo po zlu. ini mi se da nasluujem gdje i kad, autor Joseph P. Farrel jednu je svoju knjigu nazvao Babylon's Banksters. Babilonski banksteri.

Pria koju se danas esto uje vraa u doba dok su ljudi jedni drugima plaali plemenitim metalima. Kovine su bile nespretne za nositi, a postojali su zlatari ili netko slian tko je imao dobro osigurane trezore, kae pria. Pa se netko sjetio da kod nekog zlatara pohrani svoju kovinu, a da mu se izda potvrda da je njegova kovina na tom mjestu, potpuno sigurna. Naravno, sljedei korak je bio da su ljudi meusobno jedni drugima poeli plaati tim potvrdama. Kovine su mijenjale vlasnike, ali uvijek su bile u istom trezoru.

Vlasnici tih trezora s vremenom su uoili da ljudi, kad su dolazili po svoje kovine, nikad nisu uzimali sve, ve samo djeli, koliko im je trebalo. Na pamet im je pala genijalna ideja. Pa su, kae pria, poeli na odreeno razdoblje posuivati djelie tuih kovina ili potvrde na kovine, uz kamatu. Stvarali su profit na temelju tuih kovina koje su pohranili, a jedina opasnost krila se u mogunosti da svi koji su kod njih pohranili svoju vrijednost dou istovremeno po svoje kovine. No, to se nije dogaalo. Ali se zato dogaala trgovina pomou potvrda za kovine, a tih je potvrda u opticaju odjednom bilo znatno vie nego kovina koje su im bile pokrie.

Neki kau da je suvremeni bankarski sustav, koliko god bio znatno sloeniji, u biti isti takav. Banke, grubo reeno, smiju posuditi do deset puta vie novca nego to ga zapravo imaju. Svi znamo da e svaka banka moe propasti ako svi njezini tedie dou po svoju lovu. Koje nema ja ne znam, moda zato jer banka zarauje neumjerene profite posuujui tuu lovu. Uostalom, svatko tko se ikada bacio, primjerice, u kupnju stana, uvidom u otplatnu listu moe vidjeti da je kamata koju e u dvadeset godina platiti banci tek neto manja od vrijednosti stana. Dakle, jedan stan njemu, jedan banci.

Uope ne vidim razlog zato se ne bi koristio neki bolji model ili druga formula za izraun kamata. Zato drava ne bi ljudima davala kredite za stanove bez kamata ili s nekom malom kamatom? Tako se novac ne bi transformirao u profit banke, nego bi se vraao u dravni proraun, stanovi bi bili svima dostupni, a da pri tom kotaju jednako kao i sada (zamislite da moete kupiti stan, a da, umjesto etiri ili pet tisua neega, mjesena rata ne prelazi dvije tisue neega), graevinski lanac bi zaraivao, ljudima bi ostajalo vie novca kojim bi, troei ga, opet doprinosili dravnom proraunu kroz PDV i druge poreze. Drava bi vrila izvornu funkciju da radi i postoji iskljuivo u korist svojih graana. Ona nema nijednu drugu svrhu i trebala bi se suprotstaviti bankarskom sustavu koji iskoritava graane. No, banku je teko izbjei kad nema alternative.

Kreditni novac vs. poklonjeni novac

Sve se moe svesti na tu podjelu kreditno novac protiv poklonjenog novca. Dobar primjer su SAD, gdje trust privatnih banaka zvan Federalne rezerve (nije niti jedno od tog dvoje) dravi posuuje novac umjesto da ga ona sama stvara. Bilo je pokuaja da se to promijeni, ali shvatit ete odmah kako je to zavrilo ako vam kaem da je izvjesni predsjednik Kennedy poetkom 1960-tih potpisao Izvrnu naredbu broj 11110, na temelju koje je odtampao 4.292.893.815 dolara sa natpisom 'UNITED STATES NOTE', umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE". Na taj je nain htio praktiki izbrisati javni dug koji je nastao zbog novca kojeg privatna centralna banka Federalne rezerve (FED) stvara ni iz ega, a dravi posuuje uz kamate.

FED je privatna banka osnovana 1913-e u vlasnitvu:

- Rothschild Banks of London and Berlin (Rothschild)- Lazard Brothers Bank of Paris- Israel Moses Sieff Banks of Italy- Warburg Bank of Hamburg, Germany and Amsterdam- Kuhn Loeb Bank of New York- Lehman Brothers Bank of New York- Goldman Sachs Bank of New York- Chase Manhattan Bank of New York (Rockefeller)

Sve same dobriine. Ubrzo nakon toga Kennedy je ubijen, a novanice povuene iz opticaja.

Kako ustvari izgleda poklonjeni novac?

Inaice su razne.

Jedan internetski pisac dao je primjer Poljske kao jedine zemlje EU koja nije ula u recesiju, nego je i u razdoblju najvee krize u okruenju biljeila gospodarski rast. Poljska tajna bila je u tome to su otpisali 18% nenaplativih kredita. To znai da su tu koliinu novca zapravo poklonili svojim poduzeima i graanima. Umjesto da ulete u recesiju poput ostatka EU kako bi pokazali da su nacionalne drave nesposobne same odolijevati tritu, Poljaci su se usudili pokloniti novac vlastitim graanima i izbjei recesiju. Onda je sruen zrakoplov i cijela vlada je poginula.

Mi pak imamo primjere iz svoje prolosti.

Veina obiteljskih kua u socijalizmu izgraena je kreditnim novcem, ali je, zbog visoke inflacije i nevezivanja kredita za konvertibilne valute, vraeno tek oko 20% uzetog novca. Ostatak je bio poklon. 'Drutveni stanovi' su 90-ih privatizirani otkupom za 20% realne vrijednosti. Ostatak je bio poklon. Zahvaljujui posljedicama novca poklonjenog jo tad, graani bive Jugoslavije odolijevaju krizi (donekle) jo uvijek. Drava i danas poklanja novac - kroz poticaje u poljoprivredi i kroz subvencije raznim gospodarskim i kulturnim granama, ali taj novac, iako poklonjen, nije nekreditni jer je izvorno stvoren kao kredit pa tako ne povlai za sobom sve one dobre posljedice koje nosi pravi nekreditni novac.

Danas je, pie isti autor, jedini nain stvaranja novca u vidu duga: 'U cijeni svakog proizvoda sadrana je kamata koju moraju platiti svi u lancu (seljak u Ekvadoru je digao kredit da bi pobrao banane, otkupljiva je digao kredit da bi ih otkupio, brodar da bi izgradio brod, uvoznik da bi platio banane, trgovac da bi ih kupio od uvoznika, a prije toga i da bi izgradio trgovaki centar) pa je nemogue utvrditi realnu cijenu bilo kojeg proizvoda. Kad se novac ne bi stvarao kao dug, imali bismo realne cijene roba, viestruko nie, ali bi banke ostale bez zarada. U ludom svijetu dananjice (koji zapravo moda nije lud, nego tako izgleda jer je rtva proraunatog plana animiranog njihovim medijima) nezamislivo je da drave stvaraju nekreditni novac.'

Srpski znanstvenik Stojan Nenadovi promocijom ideje o nekreditnom novcu bavio 30 godina i evo to je napisao: 'Nekreditni novac kao poklon je jedini pravi novac. Ulazi u opticaj bez troka i mjeri realne trokove i cijene. Kreditni novac ulazi u opticaj kao dug koji se mora vratiti i zato se dug nalazi u trokovima i cijenama koji se dodaju na realne trokove i cijene i zajedno s njima ini nominalne trokove i cijene. Koliko se emitira kreditnog novca, toliko se emitira duga i zato se za njega moe kupiti samo dug, odnosno prodati samo dug.() Kad sav kredit ue u opticaj, on se neko vrijeme ponaa kao poklon, dok ne pone otplata kredita. Tad novac nestaje iz opticaja to ograniava proizvodnju i pojavljuje se kao ekonomska kriza. Ne smije biti povlaenja novca iz opticaja. Ako se novac kao poklon povue iz opticaja, mora odmah biti zamijenjen novim poklonom. Da bi dio namijenjen otplati duga bio to manji, odreuje se to je mogue dui rok otplate. Ako je brzina opticaja novca u toku jedne godine jednaka 10, i ako je duina roka otplate kredita 10 godina, za deset godina bit e proizvedeno drutvenog proizvoda koji je jednak 50 puta emitiranog kredita i isto toliko trokova pojavit e se u cijenama. Ako je ista koliina novca emitirana kao poklon (koji se ne vraa), za deset godina bit e proizvedeno drutvenog proizvoda koji je jednak 100 puta emitiranog novca, dakle dva puta vie drutvenog proizvoda, a i dalje se poklonjeni novac obre i proizvodi novi drutveni proizvod, i dalje nema trokova tog novca u cijenama, i dalje nema inflacije. Budui da se zbog razvoja drutva poveava potreba za veom koliinom novca u opticaju, svake se godine treba dodati po nekoliko postotaka novca kao poklona (onoliko postotaka kolike su potrebe razvoja drutva) i tako se osigurava stabilan razvoj, bez mogunosti da se pojave krize. Pritom, cijelo vrijeme nema inflacije, pa su cijene stabilne i stabilna je vrijednost novca. Novac kao poklon pojavljuje se zato kao realan novac.'

Kad novac nije poklon, potrebe za novim koliinama novca zadovoljavaju se kroz kredit i tako u beskraj, to stvara beskrajnu inflaciju. Novac se stalno obezvrjeuje, a realan novac mora imati stalnu vrijednost. Stalnu vrijednost ima samo nekreditni novac koji ulazi u opticaj kao poklon, jer nema trokove koje treba dodati na realne trokove i realne cijene. Oni ostaju takvi kakvi jesu i prodaju se po svojoj realnoj vrijednosti (cijeni).

Znanstvenik Stojan Nenadovi predloio je ovo: 'Drava moe poklanjati mirovine umirovljenicima i djeje dodatke i druga socijalna davanja. Ako je razvijenija moe plaati prosvjetu i zdravstvo ili ulagati u infrastrukturu. Ako je nerazvijena, moe ulagati u poveanje proizvodnje. Najbolje je da se polovica novca ulae u poveanje proizvodnje, a polovina novca u poveanje potronje. Kako se ljudsko drutvo razvija, tako raste proizvodnja pa je potrebno sve vie novca u opticaju. Ali kako raste proizvodnja, tako raste i dohodak. Ljudi postaju bogatiji pa mijenjaju strukturu potronje, to vodi usporenju brzine opticaja novca i smanjenju potranje. Novac kao da nestaje, pa je potreban novac koji bi nadoknadio taj nedostatak novca. Otprilike, koliki je porast proizvodnje, potrebno je dva puta toliko vie novca. Ako je porast proizvodnje 5%, porast koliine novca u opticaju treba biti 10%. Za poveanu proizvodnju treba 5% novca, a 5% novca treba kupiti proizvodnju koja se ne bi mogla prodati zbog usporenja brzine opticaja novca i smanjenja tranje. Sva proizvodnja bit e prodana po nepromijenjenim cijenama. Nee ostati neprodanih proizvoda.U cijenama nee biti trokova koji se odnose na vraanje kredita, kamate i neke poreze. Cijene e biti manje za potroae (kupce). Njima e ostati nepotroen novac, kao njihova dobit, odnosno potroaki viak. Proizvoai (prodavatelji) e prodati po cijeni koja e biti znatno via od uloenog troka. Ostvarit e profit, koji e biti puno vei od profita kojeg danas ostvaruju. Potroai e moi tedjeti iz potroake dobiti, a proizvoai iz profita, ako nee ulagati u poveanje proizvodnje. Od banaka e dobiti kamatu za uloenu tednju. Tko je zainteresiran za kredit, moi e dobiti kredit i platiti kamatu za dobiveni kredit. Ali i uteeni novac i dobiveni kredit potiu od novca koji je u opticaj uao kao poklon. Novac kao poklon moe davati samo najvia vlast u nekoj dravi. Banke mogu uvati tednju koju im netko povjeri na uvanje i mogu davati kredite samo iz tako prikupljene tednje. Ako tako rade, nikad ne mogu doi u krizu u kakvoj se sada nalaze, a ni nitko drugi ne moe doi u krizu.'

Ima li netko da nije shvatio to je ovjek rekao? Stvar je toliko jednostavna. Bez mistificiranja, bez metajezika.

A oito je i da ideja vezanih uz novac koji ne bio sredstvo pljake ne manjka.