UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD IZ MEĐUNARODNE EKONOMIJE

Pokazatelji ino zaduženosti – vrste i specifičnosti

Nastavnik: Studenti:

Asistent:

Tuzla, mart, 2012. godina

SADRŽAJ

1. UVOD 1

2. POKAZATELJI INO ZADUŽENOSTI 2

2.1. Pokazatelji stanja zaduženosti 3

2.2. Pokazatelji tijeka zaduženosti 4

2.3. Ostali pokazatelji ino zaduženosti 5

3. INO ZADUŽENOST BOSNE I HERCEGOVINE 6

3.1. Stanje ino zaduženosti na dan 31.12.2010. godine 6

3.2. Struktura ino zaduženosti BiH prema kreditorima 6

3.3. Ino zaduženost u odnosu na period nastanka obaveza – dinamika

zaduživanja kroz period 1996. – 2010. godine 6

3.4. Pokazatelji ino zaduženosti 6

3.5. Direktna zaduženja entiteta 6

3.6. Pokazatelji ino zaduženosti u drugim zemljama (procjene za 2004.

godinu) 6

4. ZAKLJUČAK 6

LITERATURA 6

1. UVOD

Zaduženje nastaje zbog većih investicija od štednje u nacionalnom gospodarstvu, no

ono nastaje i zbog povećane tekuče potrošnje. Prilikom zaduživanja važno je

poštivati načelo racionalnosti, a to je da efikasnost investicija mora biti jednaka

prosjećnoj kamatnoj stopi na ta sredstva. To znači da ako se vanjski zajmovi

neefikasno utroše (npr. povećanje potrošnje) i

ne budu rezultirali u porastu proizvodnje mogu se pojaviti problemi otplate dugova.

Postoji veliki broj pokazatelja inozemne zaduženosti koje navode razni izvori i

autori, međutim kao najvažniji i ujedno najčešće zastupljeni pokazatelji u mnogim

analizama i komparacijama zaduženosti zemalja navode se pokazatelji koji su

detaljnije obrađeni u ovom radu.

Pokazatelje inozemne zaduženosti neke zemlje možemo podijeliti na

pokazatelje stanja i

pokazatelje tijeka zaduženosti.

U analizi zaduženosti važne su dvije vrste pokazatelja zaduženosti (financijske

poluge):

Pokazatelji na temelju stavljanja u omjer računa bilance radi utvrđivanja

razmjera u kojem se imovina financirala posuđenim sredstvima,

Pokazatelji na temelju računa bilance uspjeha radi utvrđivanja koliko su puta

fiksne naknade pokrivene dobitkom.

Ukupan dug Bosne i Hercegovine je jedan od važnih elemenata za ocjenu kreditnog

rejtinga. Vanjski dug BiH je zakonski definisan i praktično osiguran u dijelu

servisiranja istog iz državnog budžeta iz fiskalnih izvora koji se prenose sa

jedinstvenog računa za prikupljanje indirektnih poreza.

Pokazatelji vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine kroz period 2007.-2010. godine

se zadržavaju na održivim razinama. Odnos stanja vanjskog duga u BDP sa cca

22,3% klasificira zemlju u kategoriju umjereno zaduţenih zemalja, odnos stanja

vanjskog duga i izvoza od 69,8%, ukazuje na umjereni stepen opterećenosti izvoza

dugom, a odnos servisiranja vanjskog duga prema izvozu sa 3,4% i dalje ukazuje na

stabilno stanje u kapacitetu otplate duga.

1

Pored navedenih pokazatelja relevantan i često korišten pokazatelj duga je i odnos

servisiranja duga i budžetskih prihoda.

2. POKAZATELJI INO ZADUŽENOSTI

Pokazatelji zaduženosti koriste se za procjenu financijskog rizika, odnosno

pokazatelji mjere stupanj zaduženosti.

U analizi zaduženosti važne su dvije vrste pokazatelja zaduženosti (financijske

poluge):

Pokazatelji na temelju stavljanja u omjer računa bilance radi utvrđivanja

razmjera u kojem se imovina financirala posuđenim sredstvima,

Pokazatelji na temelju računa bilance uspjeha radi utvrđivanja koliko su puta

fiksne naknade pokrivene dobitkom.

Najčešći pokazatelji zaduženosti su:

Pokazatelj zaduženosti

Pokazatelj vlastitog financiranja

Pokazatelj financiranja

Pokazatelj pokrića kamata

Faktor zaduženosti

Stupanj pokrića I

Stupanj pokrića II

Pokazatelj zaduženosti pokazuje koliki udio sredstava su osigurali vjerovnici

(kreditori). Računa se dijeljenjem ukupnih obveza s ukupnom imovinom.

Pokazatelj zaduženosti pokazuje do koje mjere poduzeće koristi zaduživanje kao

oblik financiranja, odnosno koji je postotak imovine nabavljen zaduživanjem. Što je

veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik, a što je manji, niži je financijski

rizik. U pravilu bi vrijednost koeficijenta zaduženosti trebala biti 0,5 ili manja.

2

Financijski rizik predstavlja rizik kod fiksnih troškova financiranja (rizik da se

ostvarenim financijskim rezultatom neće pokriti kamate na dugove poduzeća) i/ili

rizik koji proizlazi iz stupnja zaduženosti poduzeća (rizik da poduzeće neće biti u

mogućnosti vratiti dug). Stupanj rizika se povećava usporedo sa stupnjem

zaduženosti poduzeća .

Pokazatelj vlastitog financiranja je komplementaran koeficijentu zaduženosti i

računa se na slijedeći način:

Pokazatelji vlastitog financiranja govore u kojem omjeru vlastito financiranje

sudjeluje u poslovanju poduzeća. Pokazatelj je to bolji što je koeficijent veći od 0,50,

jer onda to znači da se poduzeće financira iz vlastitih izvora s više od 50%. Odnosno,

možemo reći što je stupanj samofinanciranja veći to su vjerovnici sigurniji i rizik

poslovanja s tim poduzećima je manji.

Koeficijent financiranja je također jedan od značajnijih pokazatelja koji govori

kolika je rizičnost ulaganja u dotično poduzeće. Računa se dijeljenjem ukupnih

obveza s kapitalom.

Pokazatelj financiranja se naziva još i pokazateljem mogućeg zaduživanja, te prema

konzervativnom pristupu trebao bi iznositi 1:1. Međutim, u današnjim suvremenim

uvjetima poslovanja odstupa se pomalo od tako definiranog odnosa: sve veći

naglasak se pridaje rezultatima koji se postižu ukupnim kapitalom, tj. trajnoj snazi

prihoda. U tom kontekstu tolerira se veća zaduženost poduzeća i pomiče se odnos

vlastitog i tuđeg kapitala prema omjeru 30:70, a u mnogim bankama to predstavlja

granicu kreditne sposobnosti poduzeća

Pokriće troškova kamata je jedan od pokazatelja koji govori o dinamičkoj

zaduženosti poduzeća. Pokazuje razmjer u kojem poslovni dobitak može pasti a da

ne dovede u pitanje plaćanje kamata, odnosno pokazatelj daje informaciju o tome

3

koliko su troškovi kamata pokriveni s dobiti prije oporezivanja. Računa se na

slijedeći način:

Kod ovog pokazatelja kao sredstva koja se mogu upotrijebiti za podmirenje

godišnjeg troška kamata uzima se dobitak prije poreza i kamata (EBIT), jer su

kamate neoporezivi trošak (tj. na njihovo plaćanje ne utječe porez), odnosno ukupan

EBIT je raspoloživ za plaćanje kamata.

Poželjnim se smatra što veći odnos, jer je u tom slučaju manja rizičnost podmirenja

obveza po dospjelim kamatama. Ovaj pokazatelj služi kao orijentir za odluku o

zaduživanju kod financijskih organizacija, tj. da li je poduzeće uopće u mogućnosti

podmiriti troškove kamata za kredit koji bi eventualno zatražilo.

Faktor zaduženosti također ukazuje na dinamički aspekt zaduženosti jer razmatra

mogućnost podmirenja obveza, odnosno pokazuje koliko bi godina trebalo uz

postojeće uvjete poslovanja i ostvarivanja dobiti da poduzeće podmiri svoje ukupne

obveze.

Promatrano s aspekta sigurnosti poslovanja poduzeća podrazumijeva se da manji

faktor zaduženosti znači veću sigurnost i obrnuto.

Kontrolna mjera za ovaj pokazatelj je 5 godina. To znači, ako poduzeće može

podmiriti sve svoje obveze unutar 5 godina ono je solventno i nije prezaduženo.

Stupanj pokrića I – Zlatno bankarsko pravilo – nalaže ročnu usklađenost dijelova

aktive i pasive, odnosno zahtjeva financiranje dugotrajne imovine iz dugoročnih

izvora, bilo vlastitih (temeljni kapital, pričuve…) ili tuđih (bankarski krediti).

4

Vrijednost ovog pokazatelja ne bi trebala prelaziti vrijednost 1. Što je vrijednost niža

od 1 to je pokazatelj bolji.

Stupanj pokrića II – Zlatno bilančno pravilo – nalaže ročnu usklađenost dijelova

aktive i pasive, odnosno zahtjeva financiranje dugotrajne imovine iz dugoročnih

izvora, bilo vlastitih (temeljni kapital, pričuve…) ili tuđih (bankarski krediti).

Vrijednost ovog pokazatelja bi također trebala biti 1. Što je pokazatelj manji od 1 to

je zaduženost poduzeća manja, a likvidnost veća.

Tabela 1.: Pokazatelji zaduženosti

POKAZATELJI ZADUŽENOSTI 2007 2008

1) Pokazatelj zaduženosti 0,1219 0,0963

2) Pokazatelj vlastitog finansiranja 0,8781 0,90

3) Pokazatelj finansiranja 0,1388 0,1065

4) Pokazatelj pokrića kamata 77,83 228,23

5) Faktor zaduženosti 1,42 0,79

6) Stupanj pokrića I 1,56 1,57

7) Stupanj pokrića II 1,61 1,62

Zaduženje nastaje zbog većih investicija od štednje u nacionalnom gospodarstvu, no

ono nastaje i zbog povećane tekuče potrošnje. Prilikom zaduživanja važno je

poštivati načelo racionalnosti, a to je da efikasnost investicija mora biti jednaka

prosjećnoj kamatnoj stopi na ta sredstva. To znači da ako se vanjski zajmovi

neefikasno utroše (npr. povećanje potrošnje) i

ne budu rezultirali u porastu proizvodnje mogu se pojaviti problemi otplate dugova.

Postoji veliki broj pokazatelja inozemne zaduženosti koje navode razni izvori i

autori, međutim kao najvažniji i ujedno najčešće zastupljeni pokazatelji u mnogim

analizama i komparacijama zaduženosti zemalja navode se pokazatelji koji su

detaljnije obrađeni u ovom radu.

5

Pokazatelje inozemne zaduženosti neke zemlje možemo podijeliti na

pokazatelje stanja i

pokazatelje tijeka zaduženosti.

2.1. Pokazatelji stanja zaduženosti

Najvažniji pokazatelji stanja inozemne zaduženosti koji se uzimaju kod ocjene

stupnja

zaduženosti neke zemlje su:

Odnos ukupnog inozemnog duga prema BDP-u, pokazuje odnos ukupnog

inozemnog duga u odnosu na bruto domaći proizvod pa njegov porast

ukazuje na opasnost od nesolventnosti zemlje. Uzima se da odnos veći od

30% ukazuje na relativno veći rizik od pojavljivanja problema nesolventnosti.

Odnos duga prema domaćem proizvodu rast će ako je kamatnjak na dug veći

od stope rasta i ako je tekuća bilanca plačanja u deficitu.

Odnos ukupnog inozemnog duga prema izvozu robe i usluga, pokazuje

zaduženost po jedinici izvoza robe i usluga pa predstavlja dobar pokazatelj

sadašnje sposobnosti otplateduga. Važan je stoga što izvoz predstavlja izvor

prihoda iz kojih se moraju namiriti obveze po dugovima. Smatra se da

kreditni bonitet zemlje dolazi u pitanje onog trenutka kada ovaj odnos prelazi

200%, odnosno kada razina ukupnog inozemnog duga premaši dvostruku

veličinu izvoza roba i usluga. Prednost ovog pokazatelja je ta da je manje

promjenjiv od prvog pokazatelja u slučaju promjena realnog deviznog tečaja i

omogućuje donošenja značajnih zaključaka o trendovima.

2.2. Pokazatelji tijeka zaduženosti

6

Osim samog stanja vrlo je značajno sagledati kako će teći buduća otplata duga,

koliko će ona opteretiti gospodarske rezultate u budućem razdoblju. To pokazuju

sljedeći indikatori:

Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga pokazuje koliki dio

prihoda od izvoza robe i usluga treba izdvojiti za otplatu duga. Ovaj se odnos

najčešće uzima kao pokazatelj opterećenosti dugom. Otplata duga mjeri se

stvarnim plačanjem, u trenutku plaćanja, a ne utrenutku dospijeća, nastanka

prava ili obveze. Poboljšanje ovog odnosa može nastati i povećanjem

neplačenih dospjelih obveza otplate zajmova. Kod zemalja gdje su neto

transferi iz inozemstva veliki, boljim pokazateljem otplate duga smatra se

odnos otplate duga prema tekučim deviznim prihodima. Uzima se da je

prihvatljiv odnos otplate duga prema tekučim deviznim prihodima manji od

10%. Ukoliko je taj odnos veći od 20% javljaju se realne opasnosti od

problema likvidnosti.

Odnos godišnje obveze po kamatama prema izvozu pokazuje koliki dio

prihoda od izvoza robe i usluga treba izdvojiti za plaćanje kamata na

zajmove. Ovaj se pokazatelj često uzima kod jako zaduženih zemalja koje

reprogramiraju svoje dugove, jer se kamate obično ne reprogramiraju. Da bi

se ovaj odnos smanjivao, nužno je da stopa rasta izvoza bude veća od

kamatne stope na zajmove.

2.3. Ostali pokazatelji ino zaduženosti

Pored navedenih pokazatelja stanja i tijeka zaduženosti, u analizama se često

izračunavaju i drugi pokazatelji kao što su odnos štednje i investicija prema BDP-u,

te izravne strane investicije kao postotak BDP-a.

Odnos štednje i investicija prema BDP-u značajan je u situaciji porasta

inozemnog duga. Tada se promatra razvoj štednje i investicija u odnosu na

bruto domaći proizvod. Konvencionalno se prihvaća da ako ukupni inozemni

dug raste zbog porasta investicija to je bolje nego kada je dug posljedica pada

štednje. U tom smislu, porast duga uzrokovan rastom investicija znak je

gospodarskog oporavka. No, porast inozemnog duga većinom je odraz

7

deficita na tekućem računu. Iako je važno je li deficit posljedica rasta

investicija ili pada štednje, njegova je razina važna za održivost duga.

Međutim, neprestano visoki deficit na tekućem računu predstavljat će

problem bez obzira na njegove uzroke. Održivost inozemnog duga neće

postati problem ako je deficit na tekućem računu posljedica povećanja

investicija koje će pospješiti proizvodnju koja će potom dovesti do pada

deficita na tekućem računu.

Izravna strana ulaganja (FDI) kao postotak BDP-a. Niz zaduženijih

zemalja uspjelo je smanjiti svoj inozemni dug ili ga barem stabilizirati

korištenjem prihoda od izravnih stranih ulaganja za otplatu svoga duga ili za

financiranje deficita na tekućim računima. FDI u isto vrijeme donose dodatni

kapital za razvoj kao i transfer tehnologije i znanja. Stoga bi trebalo stvoriti

povoljne uvjete za njihovo privlačenje, a to znači prije svega efikasan pravni

sustav koji štiti vlasnička prava, makroekonomska stabilnost, transparentnost

monetarne i fiskalne politike u dužem razdoblju, efikasnost sustava plačanja

itd. Povoljna investicijska klima podrazumijeva i jednak status domaćih i

stranih partnera, razne porezne olakšice pri investiranju, uvoz opreme bez

carine i dr. Teorijskim pristupom ukazali smo na najznačajnije pokazatelje

inozemne zaduženosti, te na prihvatljive granice zaduživanja neke zemlje.

Ovi će nam indikatori poslužiti u analizi zaduženosti zemalja Srednje i

Istočne Europe. Na temelju analize pokazatelja zaduženosti svake pojedine

zemlje moći ćemo utvrditi koje su od promatranih zemalja najviše odnosno

najmanje zadužene.

3. INO ZADUŽENOST BOSNE I HERCEGOVINE

8

Ukupan dug Bosne i Hercegovine je jedan od važnih elemenata za ocjenu kreditnog

rejtinga. Vanjski dug BiH je zakonski definisan i praktično osiguran u dijelu

servisiranja istog iz državnog budžeta iz fiskalnih izvora koji se prenose sa

jedinstvenog računa za prikupljanje indirektnih poreza.

3.1. Stanje ino zaduženosti na dan 31.12.2010. godine

Zaključno sa 31.12.2010. godine stanje vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine

iznosi 6.249.392.794 KM (3.195.263.798 EUR-a).

Navedeni iznos uključuje kredite čiji je nositelj obaveza Bosna i Hercegovina, te

kredite koje su direktno ugovorili entiteti i koji su direktni nositelji obaveza po

istima. Istovremeno, svaka kategorija vanjskog duga alocirana je na korisnike, tj.

entitete, Distrikt Brčko i na institucije BiH.

Tabela 2.: Stanje vanjske zaduženosti BiH na dan 31.12.2010. godine u KM

OpisIznos

zaduženja

Od toga alocirano na

FBIH RS BD BiHInstitucije

BiH

BiH (nosilac

obaveze) 6.136.797.211 3.963.167.955 2.134.569.247 11.294.642 27.765.367

Direktni dug

entiteta 112.595.583 104.967.846 7.627.737 0 0

Ukupno 6.249.392.794 4.068.135.801 2.142.196.984 11.294.642 27.765.367

3.2. Struktura ino zaduženosti BiH prema kreditorima

Sa 31.12.2010. godine u stanju vanjske zaduţenosti Bosna i Hercegovina po strukturi

kreditora i dalje bilježi najveću zaduženost prema međunarodnim finansijskim

institucijama u iznosu od 65,91% od ukupne zaduţenosti, i to:

WB (Svjetska banka - IBRD, IDA ) 38,35%,

IMF (Međunarodni monetarni fond) 12,35%

EIB (Evropska investicijska banka) 8,39%,

EBRD (Evropska banka za obnovu i razvoj) 6,82%.

9

Značajne stavke zaduženosti Bosne i Hercegovine čine i naslijeđeni komercijalni

dugovi prema Pariškom klubu kreditora sa učešćem od 13,36% te dug prema

Londonskom klubu kreditora sa učešćem od 9,59%. Učešće ostalih kreditora u stanju

vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine je 11,14%.

Grafikon 1.: Struktura vanjske zaduženosti BiH prema kreditorima

38.50%

12.35%8.39%

6.82%

13.36%

9.59%

11.14%

WBIMFEIBEBRDPariški klubLondonski klubOstali kreditori

3.3. Ino zaduženost u odnosu na period nastanka obaveza –

dinamika zaduživanja kroz period 1996. – 2010. godine

U odnosu na period nastanka obaveza, vanjska zaduženost Bosne i Hercegovine se

posmatra kao:

„stari dug“ (dug nastao do 02.04.1992. godine) i

„novi dug“ (dug ugovoren poslije 14.12.1995. godine).

Sa 31.12.2010. godine učešće „starog duga“ u ukupnom stanju vanjske zaduženosti

iznosi 32% ili 2.026.202.604 KM, dok se 68% ukupnog stanja vanjske zaduženosti

odnosi na „novi dug“, odnosno 4.223.190.190 KM. (Tabela 3.)

Tabela 3.: Ukupan vanjski dug BiH po periodu nastanka obaveza

10

Godina„STARI DUG“ „NOVI DUG“ UKUPNO

(mil. KM)mil. KM % mil. KM %

1996. 1.045 71 426 29 1.471

1997. 1.250 68 598 32 1.848

1998. 1.305 58 935 42 2.240

1999. 2.425 65 1.320 35 3.745

2000. 2.498 62 1.557 38 4.055

2001. 2.553 58 1.868 42 4.421

2002. 2.301 54 1.989 46 4.290

2003. 2.067 51 1.947 49 4.014

2004. 2.006 50 2.026 50 4.032

2005. 2.049 47 2.289 53 4.338

2006. 1.798 44 2.273 56 4.071

2007. 1.746 44 2.215 56 3.871

2008. 1.747 41 2.493 59 4.240

2009. 2.062 39 3.172 61 5.234

2010. 2.026 32 4.223 68 6.246

Dinamiku zaduživanja BiH karakterizira rast vanjske zaduţenosti u periodu 1996. -

2001. godine, što je rezultat regulisanja „starog duga“ (IBRD, Pariški klub,

Londonski klub, EUROFIMA, EIB, Razvojna banka Vijeća Evrope) i novog

zaduživanja, kojeg, uglavnom, čini prvi kredit IMF-a i krediti Svjetske banke - IDA.

U periodu 2002. - 2008. godine nije bilo značajnijih oscilacija u stanju vanjske

zaduženosti, koja se u navedenom periodu „kretala“ na nivou od oko 4 milijarde KM.

Značajniji rast vanjskog zaduživanja primjetan je u 2009. godini, što je uglavnom

rezultat angažiranja prve tranše stand-by aranţmana IMF-a i aktiviranja opcionog

dijela duga prema Londonskom klubu povjeritelja.

Iskazano povećanje stanja vanjske zaduženosti sa 31.12.2010. godine u odnosu na

31.12.2009. godine, iznosi 1.015.290.963 KM, odnosno 19,40%. Navedeno

povećanje zaduženosti rezultat je „povlačenja“ druge, treće i četvrte tranše stand-by

aranžmana IMF-a u iznosu od 355,1 milijun KM, angažiranja dijela kredita Evropske

investicijske banke - 171,3 miliona KM, angažiranja kredita Pariški klub 13,36%,

11

IMF 12,35%, Svjetska banka 38,35%, (IDA 27,90 % ;IBRD 10,45%), Londonski

klub 9,59%, EIB 8,39%, EBRD 6,82%, Ostali kreditori 11,14%, Svjetske banke -

232,1 miliona KM, kredita EBRD-a - 114,3 miliona KM, kao i ostalih kredita od više

kreditora (KfW, Kraljevina Španija...) u iznosu od cca 110 miliona KM.

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

STARI DUGNOVI DUGUKUPNO

Pored navedenog, uzrokom povećanja stanja vanjske zaduženosti su i razlike nastale

osciliranjem valutnih kurseva (cca 250 mil. KM).

3.4. Pokazatelji ino zaduženosti

Pokazatelji vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine kroz period 2007.-2010. godine

se zadržavaju na održivim razinama. Odnos stanja vanjskog duga u BDP sa cca

22,3% klasificira zemlju u kategoriju umjereno zaduţenih zemalja, odnos stanja

vanjskog duga i izvoza od 69,8%, ukazuje na umjereni stepen opterećenosti izvoza

dugom, a odnos servisiranja vanjskog duga prema izvozu sa 3,4% i dalje ukazuje na

stabilno stanje u kapacitetu otplate duga.

Pored navedenih pokazatelja relevantan i često korišten pokazatelj duga je i odnos

servisiranja duga i budžetskih prihoda. U slučaju BiH, čini se interesantnim

pokazatelj odnosa plaćenih obaveza po osnovu vanjskog duga i prihoda od

indirektnih poreza, odnosno procentualni udjeli izuzetih sredstava za servis vanjskog

duga u ostvarenim neto indirektnim porezima koji je u 2010. godini iznosio 6,7%.

12

Tabela 4.: Pokazatelji vanjske zaduženosti BiH za period 2007. – 2010.

2007. 2008. 2009. 2010.

BDP (mil.KM) 23.357 26.175 27.547 27.991

Izvoz roba i usluga (mil.KM) 7.829 8.610 7.827 8.951

Vanjski dug (mil.KM) 3.961 4.240 5.234 6.249

Servisiranje vanjskog duga (mil.KM) 244 254 252 307

Neto prihod od indirektnih poreza na JRT

UNO (mil.KM)

4.657 4.927 4.371 4.586

Vanjki dug / BDP (%) 17,0 16,2 19,0 22,3

Vanjski dug / izvoz roba i usluga 50,6 49,2 66,9 69,8

Vanjski dug per capita (KM) 1.031 1.104 1.362 1.626

Servisiranje vanjskog duga / izvoz roba i

usluga (%)

3,1 3,0 3,2 3,4

Servisiranje vanjskog duga / Neto prihod od

indirektnih poreza na JRT UNO (%)

5,2 5,2 5,8 6,7

3.5. Direktna zaduženja entiteta

Struktura direktnog vanjskog duga entiteta po kreditorima i valutama

U svrhu cjelovitijeg sagledavanja vanjskog zaduženja, daje se pregled direktnih

zaduženja entiteta. Entiteti su u skladu sa zakonskim odredbama duţni dostavljati

podatke o direktnom zaduženju, iako ovaj dio vanjske zaduženosti nije državni dug,

i država nema obaveze servisiranja po istom.

Tabela 5.: Struktura direktnog vanjskog duga entiteta po kreditorima i valutama

13

3.6. Pokazatelji ino zaduženosti u drugim zemljama

(procjene za 2004. godinu)

Tabela 6.: Pokazatelji vanjske zaduženosti u drugim zemljama

Vanjski dug

(mil USD)

Vanjski dug

– rezerve

(mil USD)

Vanjski

dug /BDP

(%)

Vanjski

dug/izvoz

(%)

Servis vanjskog

duga/izvoz (%)

GDP per

capita (USD)

Albanija 1747 288 20.0 94.5 4.3 2730

Bugarska 17911 8698 67.2 112.0 44.6 3453

Hrvatska 30220 21419 78.5 159.8 23.3 8674

Češka 45791 16461 36.8 51.4 7.5 12151

Estonija 12130 9723 86.7 110.9 14.6 10,386

Makedonija 2253 852 39.5 93.1 8.9 2850

Mađarska 82423 63820 75.5 109.1 - 10829

Latvia 16000 13421 101.1 214.4 16.8 6860

Litvania 12414 8599 47.7 83.3 16.6 7603

Poljska 131102 88531 43.3 117.0 9.2 7943

Rumunija 32510 11515 33.0 98.2 18.2 4535

Rusija 267600 91700 35.0 99.8 26.0 5312

Srbija 15467 9624 63.8 246.9 27.4 3234

Crna Gora 822 603 39.6 86.7 2.9 3147

4. ZAKLJUČAK

14

Pokazatelji vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine kroz period ukazuju da se

posmatrani indikatori vanjskog duga i dalje zadrţavaju na odrţivim nivoima, a

uporedni pokazatelji sa drugim zemljama ne daju zabrinjavajuću sliku Bosne i

Hercegovine po pitanju održivosti duga. Obzirom da stanje vanjske zaduženosti

tokom 2006. godine nije bilježilo povećanje u odnosu na kraj 2005 .godine ostaju

prihvatljive ocjene vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine i za posmatrani period.

Odnos vanjskog duga u BDP sa cca 23 % klasificira zemlju u kategoriju

umjereno zaduženih zemalja,

Odnos servisiranja vanjskog duga prema izvozu sa cca 3,7 % i dalje ukazuje

na prilično stabilno stanje u kapacitetu otplate duga. Navedeni odnos ostaje

u granicama tj. ne prelazi prag održivosti duga.

Ovi procenti mogu se smatrati prihvatljivima, ali je i dalje potrebna selekcija pri

budućem zaduživanju. Naime, zaduživanje u perspektivi trebalo bi se odvijati pod

povoljnijim uslovima, a imajući u vidu utvrđene zaključke iz predhodnog perioda te

primjenu istih i u narednom periodu, obzirom da su kompatibilni sa srednjoročnom

razvojnom strategijom.

LITERATURA

15

Knjige:

1. Kešetović I.: „FINANSIJE monetarne i javne“, Tuzla, 2009. Godine

Web stranice:

2. http://www.mft.gov.ba/bos/images/stories/javni_dug/

vanjska_zaduzenost_2006_BS.pdf

16