Pojam i definicija Menadersko raunovodstvo je posebna disciplina raunovodstva koja nastoji osigurati informacije finansijske prirode za menadere svih nivoa u svrhu donoenja menaderskih odluka, osobito u podruju planiranja, budetiranja i kontrole trokova, prihoda i dobiti. Termin menadersko raunvodsvo kod nas se do sada nije upotrebljavao. On je izveden iz termina Management accouting i Managerial Accounting Termin menadersko raunovodstvo odnosno management accounting se definie kao resurs menadmenta koji ga na svim nivoima opskrbljuje finansijskim informacijama koje se koriste u planiranju i upravljanju poslovanjem Termin managerial acconunting se definie kao podruje raunovodstva koje slui kao pomo menaderima u donoenju odluka, posebno u planiranju, budetiranju i kontroli trokova i prihoda. Podjela raunovodstvaRaunovodstvo se dijeli sa dva aspekta: Prema vrsti objekta ije ekonomske aktivnosti opisuje Prema cilju koji treba postiiSa stanovita promatranja objekta ije ekonomske aktivnosti opisuje raunovodstvo se dijeli na: - raunovodstvo profitnih organizacija, - raunovodstvo neprofitnih organiz., - dravno raunovodstvo, - raunovodstvo banaka, itdRaunovodstvo profitnih (preduzea) organizacija slijedi dva osnovna cilja i to: - osiguranje informacija o poslovanju za potrebe vanjskih korisnika (drava, povjerioci, dioniari, radnici itd.) - osiguranje informacija za potrebe planiranja, kontrole tekuih aktivnosti, procjene rezultata poslovanja, lociranja menaderske odgovornosti i donoenja menaderskih odluka.

Menadersko raunovodstvo i finansijsko raunovodstvoObzirom na gore navedena dva cilja raunovodstvo preduzea se moe podijeliti na dva osnovna specifina dijela i to na: Finansijsko raunovodstvo tradicionalno umjereno prema povijesnom prikazivanju stvarnih poslovnih dogaaja i ne uzimaji u obzir budue transakcije.Ono podrazumijeva pripremu,obradu i upotrebu raunovodstvenih podataka i informacija koje opisuju finansijske pozicije i operativne ,investicijske i finansijske rezultaze.Finanasijsko raunovodstvo je usmjereno na osiguranje finansijskih izvjetaja za vanjske stranke i za utvrivanje obaveza prema svim vrstama poreza koje propisuje drava pa je zbog toga sadraj njegovih izvjea formaliziran zakonom. -Menadersko raunovodstvo - je dio raunovodstva u kojem se odvija proces prikupljanja, procjenjivanja, pripreme analize i predoavanje upravo onih raunovodstvenih informacija koje su potrebne menadmentu radi planiranja, organizacije i kontrole poslovanja poslovnog subjekta. Budui da menadersko raunovodstvo svoja izvjea koriste prvenstveno u menadmentu , njihov sadraj nije formaliziran zakonom.Iako je menad.raunvod.logina nadogradnja na ve postojee finansijsko raunovodstvo ,ono po zakonu nije obavezno,pa se esto zove interno rauovodstvo.a)Trokovno raunovodstvo- najee se smatra sastavnim dijelom menaderskog raunovodstva.Ono se moe posmatrati kao izdvjena disciplina raunovodstva ali kad se posmatra menadersko raunovodstvo ono redovito ukljuuje i trokovno raunovodstvo.Pored podjele raunovodstva poduzea na finansijsko i menadersko u praksi se pojavljuju jo dva znaajna ogranka raunovodstva: - raunovodstvo poreza - ukljuuje porezne evidencije i proraune u skladu sa Zakonom o porezima ali i planiranje poreza - interna revizija- esto se poduzima kako bi se osiguralo da raunovodstvena izvjea budu realna i tana Menadersko raunovodstvo u irem konceptu podrazumijeva raunovodstvo trokova.Ui koncept menaderskog raunovodstva obuhvaa procese planiranja i kontrole te sastavljanje internih izvjetaja za potrebe odluivanjaRazvoj menaderskog raunovodstva u dananje vrijeme moe se posmatrati kroz sljedee 4 faze: Razdoblje znanstvenog menadmenta Razdoblje menaderske kontrole Razdoblje decentrilizirane menaderske kontrole Suvremeni razvojStr.12

Raun dobiti i gubitka u terminima menaderskog raunovodstvaRaun dobitka i gubitka prikazuje prihode i rashode (ukljuivi i poreze) tokom izvjetajnog razdoblja (najee jedne godine) te razliku izmeu prihoda i rashoda, odnosno dobit ili gubitak.Raun dobiti i gubitka se u strukturi pozicija razlikuje ovisno o djelatnostima ije rezultate poslovnih operacija iskazuje.Tako je raun dobiti i gubitka u proizvodnoj djelatnosti specifian po nainu iskazivanja trokova za prodano, odnosno rashoda iz osnovne aktivnosti. Uskladitivi trokovi (direktni materijal, direktni rad, opi trokovi proizvodnje ili trokovi i proizvodne reije) Neuskladitivi trokovi (trokovi uprave i prodaje, opi trokovi finansiranja i drugi opi trokovi) Osnovno pravilo kod tereenja trokova proizvodnje je : Da se uskladitivi trokovi prenose na rashode tek kad se prodaja gotovih proizvoda dogodi, Da se neuskladitivi trokovi odmah po svom nastanku prenose na rashode perioda. Raun dobiti i gubitka u djelatnosti trgovine takoer je specifian po nainu iskazivanja trokova za prodato tj. rashoda iz osnovne aktivnosti. Prema MRS-u br.2, ukupne trokove u djelatnosti trgovine treba razvrstati na trokove kojima privredno drutvo moe teretiti zalihe trgovake robe (uskladitivi trokovi) i na trokove kojima privredno drutvo nema pravo teretiti zalihe (neuskladitivi trokovi) nego ih mora tretirati kao trokove perioda. Zalihe koje se pojavljuju u bilansu stanja preduzee moe teretiti samo trokovima nabave koje ine: trokovi nabavke, trokovi konverzije i drugi trokovi nastali u procesu dovoenja zaliha na njihovu sadanju lokaciju i u sadanje stanje. Trokovi nabave su ujedno i trokovi koji e biti preneseni na rashode kad se roba proda. U menaderskom izvjetaju o raunu dobiti i gubitka, jednako kao i u slubenom izvjetaju, zalihe robe prenesene iz prethodne godine, vrijednost nabavljene robe tokom godine i zalihe na kraju godine uvijek se prikazuju po trokovima nabave. To znai da prilikom izrade svih izvjetaja treba svesti vrijednost zaliha na trokove nabave

Uticaj metoda obrauna zaliha na dobitak i vrijednost imovine u bilansu Prema MRS 2 Zalihe, razlikuju se sljedee metode obrauna utroka zaliha i to: - FIFO (prva ulazna prva izlazna),- metod prosjene cijene Utvrivanje prosjenih cijena mogue je: Primjenom metoda pokretnih prosjeka, i Primjenom metoda konstantnog prosjeka. FIFO metoda (podrazumjeva da se materijal koji je nabavljen po prvim nabavnim cijenama prvi troi.) Bit obrauna po metodi FIFO sastoji se u tome da se zalihe koje su ranije nabavljene prve po redoslijedu terete na rashode tj.prve se prodaju. PRIMJER: Zalihe materijala se sastoje od slijedeih nabavki: 15.01. 1.000kg 10KM = 10.000KM 17.02. 1.500kg 12KM = 18.000KM 28.02. 2.000kg 14KM = 28.000KM Ukupna vrijednost na zalihi iznosi 56.000KM. Prema trebovanju br. 15 izdato je 2.000kg materijala. Utvrditi trokove materijala primjenom FIFO metode. RJEENJE: Trokovi materijala =(1.000kg x 10KM) + (1.000kg x 12KM) = 10.000KM + 12.000KM = 22.000KM

METODA PROSJENE NABAVNE CIJENE Trokovi materijala po ovoj metodi prosjene nabavne cijene utvruju se mnoenjem utroenih koliina sa prosjenom nabavnom cijenom materijala.Prosjena nabavna cijena = Ukupna vrijednost materijala na zalihi Ukupna koliina nabavljenog materijala

Utvrivanje prosjenih cijena mogue je: Primjenom metoda pokretnih prosjeka, i Primjenom metoda konstantnog prosjeka ANALIZA EFEKATA OBRAUNA TROKOVA MATERIJALA NA REZULTAT I ZALIHE Efekte primjene razliitih metoda obrauna trokova materijala se mogu analizirati na slijedeem primjeru: Pretpostavljeni ukupni prihod iznosi 80.000KM, ostali trokovi osim trokova materijala iznose 15.000KM. Utvrditi efekte obrauna trokova materijala primjenom FIFO metode i metode prosjene cijene na rezultat i zalihe materijala analiziranog preduzea.Neto knjigovodstvena vrijednost aktiva = obaveze + vlastiti kapital vlastiti kapital = aktiva obaveze vlastiti kapital = neto vrijednost preduzea neto vrijednost preduzea =aktiva obaveze Osnovna s truktura neto knjigovodstvene vrijednosti sastoji se od: - upisanog kapitala, - premija na emitovane dionice, - rezervi, i - zadrane dobiti. Poveanje neto vrijednosti preduzeaUveanje neto knjigovodstvene vrijednosti trgovakog drutva iz dobitka realizira se jednostavnim zadravanjem dobitka , odnosno odustajanjem vlasnika od isplateNeto vrijednost preduzea moe se poveati: - direktnim ulaganjem kapitala od strane njegovih vlasnika, - emisijom dionica, - raspodjelom dobiti

Dobit i njegova raspodjelaDobit je pozitivna razlika izmeu ostvarenog prihoda u odreenom razdoblju i pripadajuih mu rashoda. Oporezivanje dobiti vri se prema Zakonu o porezu na dobit. Osnovica poreza na dobit = bilansna osnovica poreza na dobit + uveanja umanjenja. Porez na dobit = osnovica x stopa Ostvarena dobit je jedina veza izmeu bilansa stanja i bilansa uspjeha. Gubitak i njegov uticaj na umanjenje vrijednosti preduzeaGubitak se pojavljuje kad su prihodi nedovoljni za pokrie rashoda, odnosno da su prihodi manji od rashoda. Gubitak se moe pojaviti i kad su prihodi vei od rashoda s tim da ta razlika nije dovoljno velika da pokrije porez obraunat na tu razliku uveanu za trokove koji se ne priznaju u porezne rashode Gubitak moe biti do visine uloenog kapitala i iznad visine uloenog kapitala.Gubitak se pokriva: - iz rezervi (ako ih ima), - poveanjem osnovnog kapitala, i - iz zadrane dobiti Amortizacija u bilansu stanja i bilansu uspjehaAmortizacija je proces otpisa vrijednosti stalnih sredstava. Deprecijacija je postupni proces prijenosa vrijednosti materijalne imovine koja traje due od godinu dana na trokove obraunskog razdoblja tijekom vijeka trajanja te imovine.Iako je u meunarodnoj raunovodstvenoj terminologiji uobiajeno da se pravi razlika izmeu amortizacije i deprecijacije kod nas to jo nije slubeno pusvojeno nego se i deprecijacija naziva amortizacijom.Amortizacija = deprecijacija Metode obrauna amortizacije su: - vremenski metod (linearni i degresivni), - funkcionalni metod, i - kombonovani metoda

Analiza odnosa bilansnih pozicija i pozicija u raunu dobiti i gubitka (Ratio AnalysisAnaliza odnosa, u praktinom smislu, obuhvata praenje performansi preduzea radi njihova unaprjeenja. Ona pomae u definisanju pokazatelja uspjenosti na sljedei nain: daje podatke o profitabilnosti, efikasnosti upravljanja aktivom, solventnosti i investicijskom potencijalu, osigurava konzistentnu bazu podataka za praenje smjerova (trendova) kretanja performansi i za istraivanje promjena u njima, omoguuje usporedbu pokazatelja uspjenosti preduzea s ostalim preduzeima u okruenju i iskustveno postavljenim mjerama uspjenosti, omoguuje usporedbu rezultata uspjenosti po dijelovima preduzea.Analiza odnosa pomae u odreivanju smjerova menaderskih aktivnosti i donoenju optimalnih menaderskih odluka u izboru strategija poslovanja u budunosti. Ona menaderima slui u planiranju, kontroli i donoenju odluka..Upotreba analize odnosa prikazuje se kroz : Analizu profitabilnosti, Analiza obrtaja aktive (imovine), Analiza solventnosti i likvidnosti, Analiza zaduenosti, Analiza investiranja Izraunavanje ukupnog izraza uspjenosti (Zeta Score) i Analiza solventnosti i likvidnosti Likvidnost je mjera sposobnosti preduzea da izmiri dospjele kratkorone obaveze. tekui odnos = tekua aktiva / tekua pasiva Solventnost je sposobnosti preduzea da u roku udovolji svojim dugoronim obavezama. POKAZATELJI LIKVIDNOSTI Likvidnost (eng. Solvency, liquidity) je sposobnost imovine ili njezinih pojedinih dijelova da se mogu pretvoriti u gotovinu koja e biti dovoljna za pokrie preuzetih obaveza. Pokazatelji likvidnosti se koriste za procjenu sposobnosti preduzea da izmiruje dospjele kratkorone obaveze. Pokazatelji likvidnosti imaju za cilj da ukau na sposobnost preduzea da servisira dospjele obaveze za plaanje, uz odravanje potrebne strukture sredstava i ouvanje dobrog kreditnog boniteta preduzea. Ova sposobnost preduzea je uslovljena nizom elemenata kao to su protok obrtnih sredstava kroz poslovni ciklus preduzea, rokom dospijea obaveza, usklaenou dugova i vlastitih izvora finansiranja. Najei pokazatelji likvidnosti su; - Pokazatelj tekue likvidnosti - Pokazatelj ubrzane likvidnosti - Pokazatelj trenutne likvidnosti - Pokazatelj finansijske stabilnosti. Pokazatelj tekue likvidnosti (eng.current ratio) smatra se pokazateljem likvidnosti najveeg stepena, jer u odnos dovodi pokrie i potrebe za kapitalom u roku od godinu dana. Pokazatelj tekue likvidnosti se dobije kada se u omjer stavi kratkorona imovina i kratkorone obaveze. Standard za ovaj pokazatelj je 2:1. Ovdje je potrebno ispitati strukturu obrtnih sredstava i utvrivanje koeficijenata obrta pojedinanih obrtnih sredstava (zaliha, potraivanja i gotovina). Pokazatelj opte (tekue) kratkorona imovina likvidnosti = kratkorone obaveze

Pokazatelj ubrzane likvidnosti se koristi za procjenu da li preduzee moe da izmiri svoje kratkorone obaveze uz upotebu svoje najlikvidnije imovine. Kod izrauna ovog pokazatelja zalihe se iskljuuju i iz toga razloga se pokazatelj ubrzane likvidnosti smatra prezicinijim od pokazatelja tekue likvidnosti. Pokazatelj ubrzane likvidnosti (eng.qick ratio), smatra se posebnim mjerilom likvidnosti drugog stepena i izraunava se po formuli:

Ovaj pokazatelj likvidnosti govori o tome ima li preduzee dovoljno kratkronih sredstava da podmiri dospjele obaveze, ali da ne prodaje zalihe. Pokazatelj ubrzane likvidnosti bi trebao iznositi minimalno 1 ili vie, to ovisi od industrijskog prosjeka.

POKAZATELJI FINANSIJSKE STABILNOSTI Pokazatelj finansijske stabilnosti smatra se da bi trebao biti manji od 1, jer se iz dijela dugoronih izvora mora finansirati kratkotrajna imovina. Formula za izraunavanje pokazatelja finansijske stabilnosti je sljedea:

Ako je ovaj pokazatelj vei od 1, to znai da je dugotrajna imovina finansirana iz kratkoronih obaveza, tj. da postoji deficit radnog kapitala. Smanjenje pokazatelja finansijske stabilnosti je pozitivna tendencija, ime se stvaraju predpostavke za finansijsku stabilnost preduzea ija se likvidnost analizira. POKAZATELJI ZADUENOSTI Pokazatelji zaduenosti ili finansijske poluge ( eng. Leverage ratios), pokazuje strukturu kapitala i nain na koji preduzee finansira svoju imovinu. Ovaj pokazatelj se koristi za procjenu finansijskog rizika preduzea, odnosno pokazuje stepen zaduenosti preduzea. Pokazatelji zaduenosti predstavljaju stepen rizika ulaganja u preduzee, odnosno odreuju stepen koritenja posuenih finansijskih sredstava od strane analiziranog preduzea. U analizi zaduenosti preduzea vane su dvije vrste pokazatelja zaduenosti i to: - Pokazatelji na osnovu stavljanja u omjer rauna bilansa stanja, radi utvrivanja omjera u kojem se imovina finansira posuenim sredstvima; - Pokazatelji na osnovu rauna bilansa uspjeha, radi utvrivanja koliko su puta fiksne naknade pokrivene dobitkom Najee koriteni pokazatelji zaduenosti su:a - Pokazatelj zaduenosti; b - Pokazatelj vlastitiog finansiranja; c - Pokazatelj odnosa glavnice i duga; d - Pokazatelj stepena pokria I; i e - Pokazatelj stepena pokria II. f - Pokazatelj pokria kamata g - Faktor zaduenosti POKAZATELJI ZADUENOSTI Pokazatelj zaduenosti (eng. Debt ratio, leverage ratio) pokazuje do kojeg iznosa preduzee koristi zaduivanje kao oblik finansiranja, odnosno koliki je postotak imovine preduzea nabavljen zaduivanjem. Pokazatelj zaduenosti nam govori koliki udio sredstava preduzea su osigurali kreditori i izraunava se kada u odnos stavimo ukupne obaveze i ukupnu imovine, po formuli:

to je vei odnos duga i imovine, vei je finansijski rizik, a to je manji, nii je finansijski rizik. U pravilu bi vrijednost pokazatelja zaduenosti trebala biti 0,5 (50%) ili manja. Pokazatelj vlastitog finansiranja govori koliko je imovine finansirano iz vlastitog kapitala tj. glavnice, i njegova bi vrijednost za razliku od pokazatelja zaduenosti trebala biti vea od 0,5 (50%), to bi znailo da se preduzee finansira vlastitim izvorima vie od 50%. Pokazatelj vlastitog finansiranja je suprotan pokazatelju zaduenosti i izraunava se po formuli:

POKAZATELJI ZADUENOSTI Pokazatelj odnosa duga i glavnice dobije se po formuli:

Gornja granica odnosa duga i glavnice je najee 2:1, s udjelom dugoronog duga ne veim od 1/3. Visoka vrijednost ovog pokazatelja kod preduzea, skree panju na mogue potekoe pri vraanju posuenih sredstava i plaanja kamata. Granica kreditne sposobnosti preduzea posmatrano od strane banaka u veini sluajeva odnos vlastitog i tueg kapitala se kree u omjeru od 30:70 Pokazatelj stepena pokria l se esto naziva i zlatno bankarsko pravilo koje govori o pokriu dugotrajne imovine glavnicom. to znai da ovo pravilo zahtijeva da se dugotrajna imovina finansira iz dugoronih izvora, bilo vlastitih ( osnovni kapital, nerasporeena dobit...) ili tuih ( krediti od finansijskih institucija tj. bankarski krediti). Stepen pokria I se izraunava na osnovu podataka uzetih iz bilansa stanja, pa formula za izraunavanje je sljedea:

Pokazatelj stepena pokria II ili zlatno bilansno pravilo govori o pokriu dugotrajne imovine glavnicom uveanom za dugorone obaveze. Dobija se koritenjem sljedee forumule:

Vrijednost ovog pokazatelja mora uvijek biti vea od 1, jer je poznato da dio dugoronih izvora, zbog odravanja likvidnosti, mora biti iskoriten za finansiranje kratkotrajne imovine, samim time, pokazatelj stepena pokria II, mogue je istovremeno razmatrati i kao pokazatelj likvidnosti.

Pokazatelj pokria kamata, pokazuje do kojeg iznosa moe opadati poslovni dobitak, a da to ne dovede u pitanje plaanje kamata.

Faktor zaduenosti razmatra mogunost podmirenja obaveza, odnosno pokazuje koliko je godina potrebno da bi se iz ostvarene zadrane dobiti uveane za amortizaciju, podmirile ukupne obaveze. Izraunava se po formuli:

POKAZATELJI AKTIVNOSTIPokazatelji aktivnosti su poznati pod nazivom pokazatelj obrta, i upuuju na brzinu kojom imovina cirkulie u poslovnom procesu, a raunaju se na osnovu odnosa prometa i prosjenog stanja. Opta formula za izraunavanje pokazatelja obrta je:

Prosjeno stanje se izraunava kada se u obzir uzme zbir knjigovodstvenog stanja na poetku i na kraju godine i podijeli sa 2 (predhodna godina+tekua godina/2) Ako je poznat pokazatelj obrta, tada je mogue izraunati i prosjene dane vezivanja sredstava tj. prosjeno trajanje obrta:

Pokazatelji obrta se najee raunaju na ukupnu imovinu, kratkotrajnu imovinu i potraivanja. Najee koriteni omjeri su; - Pokazatelj obrta ukupne imovine - Pokazatelj obrta dugotrajne imovine - Pokazatelj obrta kratkotrajne imovine - Pokazatelj obrta zaliha i broj dana vezivanja zaliha - Pokazatelj obrta potraivanja i trajanje naplate potraivanja u danima. Pokazatelj obrta ukupne imovine govori koliko se puta ukupna imovine preduzea obrne u toku jedne godine, odnosno kolika je brzina cirkulacije imovine u poslovnom procesu.

Pokazatelj obrta dugotrajne imovine se dobije kada u omjer stavimo ukupni prihod i fiksnu imovinu, a pokazuje koliko uspjeno preduzee koristi dugotrajnu imovinu s ciljem stvaranja prihoda.

Pokazatelji aktivnosti su poznati pod nazivom pokazatelj obrta, i upuuju na brzinu kojom imovina cirkulie u poslovnom procesu, a raunaju se na osnovu odnosa prometa i prosjenog stanja. Opta formula za izraunavanje pokazatelja obrta je:

Prosjeno stanje se izraunava kada se u obzir uzme zbir knjigovodstvenog stanja na poetku i na kraju godine i podijeli sa 2 (predhodna godina+tekua godina/2) Ako je poznat pokazatelj obrta, tada je mogue izraunati i prosjene dane vezivanja sredstava tj. prosjeno trajanje obrta:

Pokazatelji obrta se najee raunaju na ukupnu imovinu, kratkotrajnu imovinu i potraivanja. Najee koriteni omjeri su; - Pokazatelj obrta ukupne imovine - Pokazatelj obrta dugotrajne imovine - Pokazatelj obrta kratkotrajne imovine - Pokazatelj obrta zaliha i broj dana vezivanja zaliha - Pokazatelj obrta potraivanja i trajanje naplate potraivanja u danima. Pokazatelj obrta ukupne imovine govori koliko se puta ukupna imovine preduzea obrne u toku jedne godine, odnosno kolika je brzina cirkulacije imovine u poslovnom procesu.

Pokazatelj obrta dugotrajne imovine se dobije kada u omjer stavimo ukupni prihod i fiksnu imovinu, a pokazuje koliko uspjeno preduzee koristi dugotrajnu imovinu s ciljem stvaranja prihoda

Pokazatelji obrta kratkotrajne imovine se dobije kada u omjer stavimo ukupan prihod i kratkotrajnu imovinu.

Pokazatelj obrta zaliha i broj dana vezivanja zaliha. Pokazatelj obrta zaliha pokazuje koliko puta godinje preduzee obrne prosjene zalihe.

Pored izrauna pokazatelja obrta zaliha, mogue je izraunati i dane vezivanja zaliha po slijedeoj formuli:

Pokazatelj obrta potraivanja i trajanje naplate potraivanja u danima. Potraivanja od kupaca predstavljaju prodaju koja nije naplaena, iz toga razloga se moe smatrati i kao oblik kredita koji preduzee daje svojim kupcima produivanjem roka naplate. Na osnovu toga potraivanja i te kako utiu na novani tok preduzea.

Ako se zna pokazatelj obrta potraivanja, mogue je izraunati i trajanje naplate potraivanja u danima po formuli;

POKAZATELJI PROFITABILNOSTI Pokazatelj profitabilnosti poslovanja preduzea smatra se jednim od najvanijih pokazatelja koji se dobijaju finansijskom analizom. Pokazatelj profitabilnosti (rentabilnosti) izraava snagu preduzea, odnosno ukupnu uspjenost poslovanja analiziranog preduzea. Najee koriteni pokazatelji profitabilnosti su: Mara profita Stopa povrata imovine Stopa povrata glavnice Maru profita moemo raunati kao bruto i neto maru profita, a izraunava se na osnovu podataka iz bilansa uspjeha. Bruto mara se izraunava kada u omjer stavimo dobit prije oporezivanja (bruto dobit) uveanu za kamate s prihodima od prodaje. to je bruto mara profita vea, preduzee je uspjenije u ostvarivanju planirane zarade

Neto profitna mara takoer ukazuje na sposobnost menadmenta u voenju poslovanja preduzea, odnosno upravljanju povjerenim im resursima. Rauna se kada u odnos stavimo neto dobit uveanu za kamate i prihodima od prodaje

Stopa povrata imovine (ROA) pokazuje uspjenost koritenja imovine u stvaranju dobiti. Stopa povrata imovine izraava se u postotku, a izraunava se kada u omjer stavimo neto dobit i ukupnu imovinu, odnosno na sljedei nain:

Stopa povrata imovine varira u zavisnosti o industriji ili djelatnosti kojom se preduzee bavi. Ovaj isti pokazatelj mogue je izraunati i pomou formule:

Stopa povrata imovine predstavlja pokazatelj neto profitabilnosti imovine. to je nia dobit po novanoj jedinici imovine, vii je stepen intenzivnosti imovine, i obrnuto. Vea intenzivnost imovine preduzea zahtijevat e vei iznos novaca za reinvestiranje u poslovanje, kako bi se i dalje ostvarivala dobit. Ukoliko je vrijednost ROA pokazatelja nekog preduzea 30% to znai da ono zarauje 0,30 KM za svaku KM imovine. Stopa povrata glavnice (ROE) pokazuje koliko novanih jedinica dobiti preduzee ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog kapitala, a rauna se prema formuli

Na osnovu uporeivanja pokazatelja profitabilnosti vlastitog kapitala i profitabilnosti imovine, te kamatne stope koja na tritu ( koja odraava cijenu koritenja tueg kapitala) mogue je doi do zakljuka o stepenu koritenja finansijske poluge, odnosno isplativosti koritenja vlastitog ili tueg kapitala.

POKAZATELJI INVESTIRANJA Pokazatelji efikasnosti investiranja dioniara pruaju dioniarima i potencijalnim dioniarima informacije o efektima ulaganja u obine dionice dionikog drutva. Za izraunavanje ovih pokazatelja, osim podataka iz finansijskih izvjetaja, potrebni su i podaci o dionicama, posebno o broju i tritnoj vrijednosti dionica. Najvaniji pokazatelji investiranja su; - Dobit po dionici (EPS) - Dividenda po dionici (DPS) - Odnos isplate dividendi (DPR) - Ukupna rentabilnost dionica (P/E ratio) - Dividendna rentabilnost dionice ili prinos po dividendi.

II dio Zeta score analizaIzraunavanje ukupnog izraza uspjenosti zasniva se na vie razliitih podataka koje je prema profesoru Altmanu matematiki mogue izraziti formulom: Z= 0,012X1 + 0,014X2 + 0,033X3 + 0,006X4 + 0.010X5Ponderi su konstantne veliine dobivene na temelju empirijskih studija. Koeficijenti koji su predstavljeni sa X1 X5 izraunavaju se: X1 = tekua aktiva / ukupna aktiva, X2 = zadrana dobit / ukupna aktiva, X3 = operativna dobit / ukupna aktiva, X4 = trina vrijednost glavnice / knjigovodstvena vrijednsot ukupnih dugova, X5 = prihod od prodaje / ukupna aktivaNajzbaajnije u primjeni Zeta izraza je to to na temelju empirijskih istraivanja profesor Altman utvrdio kontrolne mjere koje pokazuju kako tvrtka posluje i vjerovatnost to e se snjom dogaati u budunosti.Rezultati istraivanja pokazuju: - ako je Z > 3 preduzee posluje vrlo dobro i ima blistavu budunost, - ako je Z < 1,8 preduzee posluje slabo i oekuje ga neuspjeh za najvie 2 godine. - ako je Z < 3 a vee od 1,8 preduzee mora hitno preispitati svoje poslovanje. Rezultati dobiveni primjenom Zeta obrasca mogu se koristiti kao dodatna kontrola informacija za menadment u svrhu bolje procjene tekueg poslovanja i oekivanja u budunosti.Horizontalna analiza finansijskih izvjetajaHorizontalna analiza je uporedni prikaz apsolutnih iznosa najvanijih pozicija bilansa stanja i bilansa uspjeha i promjena tih iznosa tokom vremena. Za izraunavanje promjena u pozicijama finansijskih izvjetaja i njihovo uporeivanje moe se izabrati bazna godina, a ostale godine se uporeuju sa njom na temelju baznih indeksa. Uporedba se moe koristiti svake godine s prethodnom godinom na temelju izrauna lananih indeksa. Najvei problemi horizontalne analize jesu :inflacija,promjene u politici bilansiranja itd.Neusporedive podatke je svakako bolje nikako ne staviti u izvjee nego da stvaraju krivu sliku i zabunu.

Vertikalna analiza finansijskih izvjetajaVertikalna analiza prikazuje postotni udjel svake stavke finansijskog izvjetaja u odnosu na odgovarajui zbir.Npr. U aktivi e tekua aktiva biti prikazana u odnosu na ukupnu aktivu, trokovi za prodato, bruto dobit, trokovi uprave i prodaje, kamate, operativna dobit itd bit e prikazani kao postotak od prihoda.Iz usporednog izvjea za vertikalnu analizu bilansnih pozicija moe se uoiti kako se kreu odnosi meu pozicijama tijekom vremena.Izvetaj o novanim tokovimaIzvjetaj o novanim tokovima daje informacije menaderima, investitorima i kreditorima o prilivima i odlivima novca tokom obraunskog perioda, kao i o rezultatu tog odnosa.Gotovina je resurs koji dri trgovako drustvo u ivotu.Izvjetaj o novanim tokovima omoguuje procjenu uspjenosti poslovanja gotovinom i procjenu buduih tokova gotovine kako nebi dolo do blokade na raunima.Izvjetaj o novanim tokovima se definie kao izvedeni finansijski izvjetaj u kojem su prikazani prilivi i odlivi gotovine po osnovu poslovne, investicione i finansijske aktivnosti u toku obraunskog perioda.Izvjetaj o novanim tokovima je obavezan finansijski izvjetaj i dio je seta godinjeg izvjetaja preduzea.Izvjetaj o novanim tokovima moe se zamisliti kao novanik poduzetnika u koji novac dolazi od naplata i odlazi radi plaanja razliitih obaveza. Dobit iz bilansa uspjeha i ostvareno poveanje / smanjenje gotovine u praksi nikad se nee podudariti Izvjetaj o novanom toku sastoji se od tri djela i to: - izvjetaj o novanim tokovima od operativnih aktivnosti, - izvjetaj o novanim tokovima od investicijskih aktivnosti, i - izvjetaj o novanim tokovima od finansijskih aktivnosti.- izvjetaj o novanim tokovima od operativnih aktivnostiIzvjetaj o novanim tokovima se odnosi na obraunski period.Gotovina predstavlja gotovinu u blagajni, depozite po vienju i kratkorone depozite u poslovnim bankama, Gotovinske ekvivalente ine kratkorona, visoko likvidna ulaganja koja se brzo pretvaraju u gotovinu bez znaajnijeg rizika konverzije.U gotovinske ekvivalente se ubrajaju: komercijalne zapise, obveznice, mjenice, ekove i obveznice dravnog trezora kojima je rok dospijea do 3 mjeseca. Poslovne aktivnosti preduzea ine glavne transakcije iz kojih proizilaze poslovni prihodi i rashodi. U poslovne aktivnosti ubrajaju se: - prodaja gotovih proizvoda, usluga i robe na eksternom tritu, - plaanje obaveza prema dobavljaima po osnovu nabavke materijala, robe, transakcije plaanja razliitih trokova poslovanja, i - plaanja drugih obaveza. Razlika primanja i izdavanja gotovine predstavlja neto novane tokove iz poslovne aktivnosti. - izvjetaj o novanim tokovima od investicijskih aktivnosti, i Investiciona aktivnost se odnosi na vrednovanje i selekciju ulaganja iji je rok dui od jedne poslovne godine,Investicionu aktivnost ine: nabavka nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalnih sredstava i prodaja nekretnina, opreme i nemat. Sredstava.Finansijsku aktivnost ine transakcije preduzea kojima se determiniu odnosi preduzea i njegovih partnera koji obezbjeuju izvore finansiranja. Finansijske aktivnosti imaju za posljedicu promjenu obima i strukture izvora finansiranja preduzea, odnosno spostvenog i pozajmljenog kapitala. - izvjetaj o novanim tokovima od finansijskih aktivnosti.METODE SASTAVLJANJA IZVJETAJA O NOVANIM TOKOVIMA Prema MRS 7- Izvjetaj o novanim tokovima, novani tokovi mogu se prikazati koristei dvije osnovne metode: Direktan metod, i Indirektan metod Razlika izmeu metoda se svodi na na razliit utvrivanja novanih tokova od poslovnih aktivnosti, dok su dijelovi izvjetaja od ulagakih i finansijskih aktivnosti identini kod obe metode Jedina razlika izmeu ovih metoda je u nainu prikaza novanog toka, a ne u rezultatu.DIREKTAN METOD SASTAVLJANJA IZVJETAJA O NOVANIM TOKOVIMAU direktnom metodu moraju se prikazati posebno sve stavke novanih priliva (primitaka-naplata od kupaca)) i od njih se odbijaju sve stavke novanih odliva (izdataka.plaanje prema dobavljaima).Kod direktne metode podaci se utvruju direktno iz raunovodstvenih evidencija, odnosno konta.Neto novani tok po direktnoj metodi utvruje se sabiranjem novanih priliva i oduzimanjem novanih izdatakaINDIREKTNI METOD SASTAVLJANJA IZVJETAJA O NOVANIM TOKOVIMAIndirektni metod sastavljanja izvjetaja o novanim tokovima, generie iste konane rezultate u sve tri aktivnosti, ali je nain prikazivanja pozicija priliva i odliva gotovine u poslovnoj aktivnosti razliit. Primjena indirektnog metoda zahtjeva utvrivanje razlika bilansnih pozicija iz dva uzastopna bilansa stanja.Indirektni metod zapoinje izvjetaj sa prenosom dva podatka iz bilansa uspjeha neto dobit i amortizacija.Novani tokovi investicione i finansijske aktivnosti su identini primjenom oba metoda prikazivanja izvjetaja o novanim tokovima.Zakljuci koji smo izveli kod direktnog metoda izvjetaja o novanim tokovima ostaju validni i za indirektni nain prikazivanja novanih tokova.

ANALIZA IZVJETAJA O NOVANIM TOKOVIMAIzvjetaj o novanim tokovima kao pregled primanja i izdavanja gotovine u obraunskom periodu razvrstanih prema kljunim aktivnostima, predstavlja znaajan finansijski izvjetaj koji dopunjava informacije sadrane u osnovnim izvjetaj. bilansu stanja i bilansu uspjehaOsnovni cilj raunovodstvenog izvjetavanja je da se korisnicima omogui sticanje uvida u sposobnost preduzea da generie novane tokove povezane sa njihovim ulaganjemIzvjetaj o tokovima gotovine predstavlja i slui menaderima, investitorima i kreditorima kao analitiko sredstvo da bi: Utvrdili iznos gotovine koja je obezbjeena iz poslovanja tokom perioda, Procjenili sposobnost preduzea da ispunjava sve svoje obaveze onako kako dospjevaju, kao i sposobnost plaanja dividende akcionarima, Utvrdili iznos ulaganja u nove nekretnine, postrojenja i opremu tokom perioda, Utvrdili obim finansiranja potrebnog za proirenje ulaganja u dugorona sredstva ili nastavak poslovanja i Procjenili sposobnost preduzea da ostvaruje tok gotovine u buduim periodima.Analiza novanih tokova se jo naziva i procjenom solventnosti.Procjena solventnost sastoji se iz tri podruja: - operativne preformanse, - finansijska fleksibilnost, - procjena likvidnosti.Operativne preformanse kompanije odnose se na sposobnost preduzea da raste i razvija se kroz poslovne aktivnosti. Preduzee koje najvee prilive gotovine ostvaruje od prodaje gotovih proizvoda, roba i usluga, a odlive od aktivnosti plaanja trokova sadranih u prodatim gotovim proizvodima ili nabavnoj vrijednosti prodane robe, kao i ostalih trokova perioda je preduzee ije su operativne performanse veoma dobre. Finansijska fleksibilnost odnosi se na procjenu sposobnosti preduzea da generie gotovinu iz drugih izvora koji nisu dio poslovne aktivnosti preduzea. U pitanju je je sposobnost preduzea: - da se kreditno zaduuje, - da emituje obveznice, i - da na finansijskom tritu emituje dionice.Likvidnost je dio finansijske fleksibilnosti i definie se kao kratkoroni aspekt posmatranja novanih tokova preduzea. Likvidnost je sposobnost preduzea da pretvori svoju aktivu u gotovinu.Ukoliko dominira tekua imovina u odnosu na dugorona sredstva, preduzee se u naelu moe smatrati likvidnim.Konana procjena likvidnosti zavisi i od odgovarajuih finansijskih koeficijenata, koji su predstavljeni kao: - koeficijenti za procjenu likvidnosti, - utvrivanje neto tekuih sredstava, - specifini koeficijenti koji se odnose na izvjetaj o novanim tokovima. Finansijski koeficijenti za procjenu likvidnosti se definiu kao pokazatelj opte likvidnosti i rigorozni racio likvidnost.

POKAZATELJ OPTE = TEKUA SREDSTVA LIKVIDNOSTI KRATKORONE OBAVEZE

Normala je odnos 2:1, mada se s obzirom na veliinu i strukturu obaveza preduzea normalom moe smatrati i odnos 1:1.

RIGOROZNI POKAZATELJ = LIKVIDNA SREDSTVA LIKVIDNOSTI KRATKORONE OBAVEZE

Normalom se smatra odnos 1:1, mada se u odreenim sluajevima moe prihvatljivim smatrati i odnos 0,5:1Tumaenje ovog pokazatelja najvi zavisi od injenice mogunosti naplate potraivanja koja ine dio likvidnih sredstava

Priroda trokova i upravljanje trokovimaMenadersko raunovodstvo pored upravljanja finansijskim rezultatom posebnu panju posveuje: - upravljanju trokovima i - upravljanju prihodima. Mogui su brojini pristupi razmatranju teorije i prakse trokova s tim da je kljuni dio promatranje sa stanovita realizacije procesa menadmenta, a posebno sa stanovita planiranja, budetiranja i kontrole trokova. Proces obuhvata trokova usmjeren je prema uspostavi sistema koji govori o stvarnim ili buduim trokovima. Stvarni trokovi ine istorijski troak, iji je zbir obuhvaen u okviru finansijskog raunovodstva. Praenje trokova prema mjestima i nosiocima spada u trokovno raunovodstvo. Pojam trokaTrokovi se mogu definisati kao resursi koje treba rtvovati ili kojih se treba odrei radi postizanja specifinog cilja. Utroci se definiu kao fiziko ulaganje materijalnih vrijednosti i dobara u stvaranju uinaka (proizvoda). Izdaci se definiu kao smanjenje novanih sredstava u blagajni i na raunima u bankama. Rashodi su rtvovani resursi u stvaranju prihoda kojem pripadaju. Upravljanje trokovima obuhvata predvianje, planiranje, budetiranje i kontrolu trokova te analize ponaanja trokova.Osnovni cilj upravljanja trokovima je postii to veu dugoronu korist od uinjenog troka. Modeli upravljanja trokovimaModeli upravljanja trokovima mogu se razvrstati na slijedee:1. modeli tradicionalnog upravljanja proizvodnim trokovima,2. modeli upravlj. utemeljeni na procesu,3. modeli upravlj.utemeljeni na aktivnostima,4. modeli utemeljeni na integraciji upravljanja trokovima proces/aktivnosti i ukupnim tro.5. modeli koji pored kvantitativnih ukljuuju i kvalitativne elemente kontrole trokova1.Model tradicionalnog upravljanja proiz. trokovima se temelji na podjeli trokova u tri grupe i to: - trokovi direktnog materijala, - trokovi direktnog rada, i - trokovi proizvodne reije.U okviru tradicionalnog modela trokovi izravnog materijala i rada prate se i kontroliraju po jedinici proizvoda , a trokovi proizvodne reije se pridruuju izravnim trokovima proizvoda na temelju udjela trokova izravnog rada.To je ujedno i glavno obiljeje modela tadicionalnog upravljanja trokovima.Tradicionalni pristup dakle ne pravi razliku izmeu razliitih trokova aktivnosti proizvodne reije koji se pojavljuju kod svake vrste proizvoda.Tereenje trokova proizvodne reije veliki.To je jedan od najveih nedostataka tradicionalnog modela upravljanja trokovima.Prednost ovog modela je jednostavnost njegove primjene.Pravila u upravljanju trokovima Na dugi rok apsolutno je vano biti jeftiniji od konkurencije za isti nivo ponude ili nuditi vie za istu cijenu, Da bi ostali konkurentni trokovi poslovanja u relativnoj svoti moraju kontinuirano padati, Stvarni trokovi, prihodi i dobit za svaki segment kao i stvarne cijene i dobit za svaku uslugu i sve kljune kupce moraju uvijek biti poznati. Menaderska kontrola openito i controling funkcija posebno moraju se koncentrisati na: Dobit (profit) Novani tok i snagu odravanja izvora novca.Podjele trokova znaajne za upravljanje trokovimaTrokovi prema prirodnim vrstama dijele se na: - materijalni trokovi, - trokovi amortizacije, - trokovi primanja zaposlenih, - trokovi usluga, - razni trokovi poslovanja, i - finansijski trokovi poslovanja ukljueni u obraun uinakaTrokovi prema ulozi u bilansu stanja dijele se na: - uskladitive, - neuskladitive. Trokovi prema mogunosti kontrole mogu biti: - kontrolabilni, i Nekontrolabilni

Trokovi prema mjestima nastanka i nositeljima dijele se na: - trokove proizvodnje i - neproizvodne trokove,Trokovi prema nositelj. dijele se na: - direktne i indirektne trokove. Trokovi sa stanovita njihove uporedbe i predvianja mogu biti: Stvarni trokovi (historijski i tekui), Planski trokovi, Standardni trokovi, Marginalni trokovi, Prosjeni trokovi.Podjela trokova u odnosu na promjene obima aktivnosti mogu biti: Fiksni trokovi, Varijabilni trokovi, Mijeani trokovi, i Diskrecijski trokovi. Trokovi sa stanovita donoenja specifinih menad. odluka mogu biti: Opravdani i neopravdani trokovi, Izbjeivi i neizbjeivi trokovi, Oportunitetni trokovi, Transakcijski trokovi, Interne cijene u ulozi trokova, i Trokovi konkurentnosti.