1. UVOD

U realizaciji nastavnog plan i programa tjelesne i zdravstvene kulture treba se pridržavati

metodičkih principa rada. Vrijednosti metodičkih principa dolaze do izražaja samo ako se

primjenjuju u svim organizacijskim oblicima rada.

Za uspjeh u svakoj djelatnosti potrebno je pridržavati se određenih principa. Potreba za

uvažavanjem načela ne potječe samo iz činjenice da one čine opće smjernice za rad, već i iz

spoznaje da su jedna od temeljnih uvjeta za učinkovitost cjelokupnog odgojno-obrazovnog

rada u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture.

U ovom radu osvrnut cu se na samo one metodičke principe koji su specifični za tjelesno i

zdravstveno odgojno-obrazovno područje u širem odnosno tjelesnu i zdravstvenu kulturu u

užem smislu a to su:

- princip odgojnosti i zdravlja

- princip jasnoće

- princip zornosti

- princip svjesne aktivnosti

- princip sistematičnosti i postupnosti

- princip raznovrsnosti

- princip svestranosti

- princip primjerenosti i praktične primjenjivosti

- princip individualizacije.

2. METODIČKI PRINCIPI

Za uspjeh u svakoj ljudskoj djelatnosti, a posebno u onima koje se svode na rad s

ljudima u koje spada i djelatnost nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, potrebno je uz

ostalo, pridržavati se određenih principa. Štoviše, brojni autori smatraju da, uz planiranje i

programiranje, metodičke organizacijske oblike rada, metode rada, praćenje i volorizaciju

efekata rada, principima pripada također jedno od središnjih mjesta u radu nastavnika. Potreba

za uvažavanjem principa ne potječe samo iz činjenice što čine opće smjernice za rad, nego i iz

spoznaje što su jedan od temeljnih uvjeta za učinkovitost cjelokupnog odgojn- obrazovnog

rada u tjelesnim i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području.

S obzirom na to da se navedeni ciljevi i zadaća ne mogu ostvariti isključivo putem

nastave tjelesne i zdravstvene kulture, odnosno putem nastavnog procesa, već uz pomoć svih

organizacijskih oblika rada, tj. putem odgojno-obrazovnog procesa, proizilazi da se u

realizaciji plana i programa tjelesne i zdravstvene kulture treba pridržavati metodičkih

principa rada. Te stoga što su metodički principi svojom izvornošću i funkcijom bliži tjelesnoj

i zdravstvenoj kulturi nego didaktički principi.

Za razliku od didaktičkih principa koji upućuju samo na na opće smjernice rada u svim

organizacijskim oblicima rada predviđenim planom i programom tjelesne i zdravstvene

kulture, jer osim svoje didaktičke univerzalnosti izražavaju i specifičnosti koje proizilaze iz

supstratne znanosti i tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja. Te specifičnosti

nisu zanemarujuće. Naprotiv, temelje se na zakonitostima koje proistječu iz potrebnog i

mogućeg utjecaja motoričkih aktivnosti na antropološki status čovjeka ali i na zakonitostima

odgojno-obrazovnog procesa u kojima se odvija i ostvaruje transformacija njihovih

antropoloških obilježja pod utjecajem motoričkih aktivnosti. Prema tome, uprkos činjenici što

se neki metodički principi podudaraju sa didaktičkim ne samo u nazivu nego i u općim

porukama koje iz njih proistječu, ipak se s njima ne mogu poistovjetiti. N aprotiv univerzalna

primjena metodičkih principa u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi ne roizilaze samo iz spoznaje

po kojoj su primjenjivi u svim organizacijskim oblicima rada,nego i iz činjenice što svoju

funkciju u realizaciji ciljeva tog odgojno-obrazovnog podrčja mogu ostvariti samo u njihovom

funkcionalnom jedinstvu. Vrijednost metodičkih principa dolazi do izražaja samo ako se

primjenjuje u svim organizacijskim oblicima rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi.

Shodno tome u daljnjem razmatranju osvrnut cu se na samo one metodičke principe

koji su specifični za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje u širem odnosno

tjelesnu i zdravstvenu kulturu u užem smislu a to su:

- princip odgojnosti i zdravlja

- princip jasnoće

- princip zornosti

- princip svjesne aktivnosti

- princip sistematičnosti i postupnosti

- princip raznovrsnosti

- princip svestranosti

- princip primjerenosti i praktične primjenjivosti

- princip individualizacije.

2.1 Princip odgojnosti i zdravlja

Ovaj metodički princip bi trebao biti, jedan od temeljnih principa u radu nastavnika

tjelesne i zdravstvene kulture. Već iz samog naziva ovog odgojno-obrazovnog područja

zaključuje se da su utjecaji na odgoj i zdravlje učenika dvije bitne pretpostavke za uspješnu

realizaciju njegovih ciljeva i zadaća. I zaista mogućnosti za odgojno djelovanje na učenike

skoro da su neograničene. Ne samo zato sto to područje raspolaže s dosta brojnim

organizacijskim oblicima rada, nego i zato što u tijeku odgojno-obrazovnog procesa dolaze i

učenici i nastavnici u bezbroj situacija i tzv. standardnih i varijabilnih, koje omogućavaju

odgojno djelovanje. Ako tome dodamo da se i odgojno-obrazovni rad u tjelesnoj i

zdravstvenoj kulturi odvija, u usporedbi sa drugim odgojno-obrazovnim područjima također u

tzv. nestandardnim uslovima kao na igralištu, u dvorani, na snijegu i ledu, u vodi i uz vodu

onda su mogućnosti odgojnog djelovanja putem tjelesnog vježbanja još i veće. Činjenica

postojanja velikih mogućnosti odgojnog djelovanja u tom području samo je jedan od

preduslova za odgoj učenika ali ne i jedini uslov. Ako znamo da se odgajati može samo u

situaciji, radu, radnoj atmosferi, koje je samo po sebi odgojno onda se može reći da je

temeljni uslov za iskorištavanje komparativnih prednosti tjelesne i zdravstvene kulture u

pogledu odgajanja učenika dobro organiziran rad. Ako se rad stručnjaka svodi na

uvježbavanje gole tehnike,svladavanje suhoparne taktike ili podizanje netaknutih sposobnosti

sudionika u odgojnom procesu, bez drugih mogućih i potrebnih poruka, onda se sasvim

sigurno umanjuje vrijednost njegova rada jer ga svodi na razinu vulgarizirane vještine. U radu

nastavika uz sve ostalo moraju biti prisutne i odgojne poruke. Primjenom dobro izabranih i

osmišljenih sadržaja možemo utjecati na pozitivne voljne i moralne osobine učenika, i

razvijati kod njih osjećaj i odgovornost za rad kao i tačnost i discipinu u radu.Nastavnik mora

motivirati učenike za rad, ali i tokom rada mobilizirati one osobine i sposobnosti koje su u

određenom trenutku važne. Ako nastavnik primjeti da se ne poštuju pravila igre ili da

ponašanje nije na potrebnom nivou ili slično nastavnik trebe pravovremeno reagirati i uputiti

na loše posljedice takvog ponašanja. Isto tako nastavnik treba da pohvali ili nagradi učenike

kada oni to zasluže, kao i opomenuti ili na adekvatan način kazniti ako su to zaslužili.

Također treba da upozorava i opominje učenike na održavanje zdravstveno-higijenskih

navika, posebno onih koje se odnose na osobnu higijenu, higijenu odjeće i obuće, opreme i

vježbališta a na taj način i čuvanje zdravlja uopće. U odgojno-obrazovnom području sve je u

funkciji zdravlja, a hoće li se te prednosti i ostvariti sve zavisi od nastavnika u nastavnom

procesu.

2.2 Princip jasnoće

Radi što lakšeg i bržeg razumjevanja između nastavnika i učenika a zatim i

sporazumjevanja, važno je brinuti se i o principu jasnoće.Komunikacija na relaciji nastavnik-

učenik, odnosno transmisija potrebnih informacija, može se ostvariti na različite načine i

putem različitih sredstava; jedan od nezaobilaznih načina prenošenja informacija jest putem

govora. Prenositelj informacija govorom može biti nastavnik ali i učenik. Potrebne

informacije mogu se prenositi neposredno ili posredno. Osim toga razlikujemo još i

jednosmjernu ( kada informacija ide od pošiljatelja do primatelja bez povratne informacije ) i

dvosmjernu komunikaciju ( kada pošiljatelj dobiva povratnu informaciju od

primatelja).Izlaganja nastavnika trebaju biti kratka, jasna i govorno razumljiva. što su učenici

mlađi opisivanje treba biti kraće, a demonstracija treba biti uvjerljiva.Nastavnik treba da glas

prilagodi prostoru i broju učenika kao i formaciji u kojoj se učenici nalaze, kako bi ga svi

dobro čuli. Kad je rad izložen publici preporučljivo je da učenici budu u koncentriranim

formacijama. Da bi učenici razumjeli šta trebaju raditi, kako izvesti određeno motoričko

gibanje i zašto služi koja vježba, nastavnik se mora izražavati književnim jezikom.

2.3 Princip zornosti

Ovaj princip je veoma važan u radu sa učenicima.Hoće li učenici određeno motoričko

kretanje, vježbu ili zadaću svladati lakše ili teže, brže ili sporije, ovisi između ostalog i o tome

kakva je njigova predodžba o motoričkom kretanju koje ih želimo naučiti.Ako je učenicima

jasna predodžba o kretanju koje ih želimo naučiti taj proces će se odvijati puno brže i

uspješnije, i obratno. Znači prvi uslov za oblikovanje jasne i konkretne vizuelne slike o

novom motoričkom gibanju jest da se učenicima to motoričko gibanje pokaže da ga dožive

putem žive demonstracije nastavnika ili učenika.Osim demonstracije treba upotrebljavati i

druga sredstva kao što su u prvom redu vizuelna i autovizuelna sredstva, radi sto jasnije

predodžbe o motoričom kretanju koje želimo naučiti učenike.Od vizuelnih sredstva dolaze u

obzir još i: crteži, slike, element-filmovi, dijafilmovi a od audiovizuelnih: mogu se upotrijebiti

filmovi, tv emisije, videoprogrami i slično.

2.4 Princip svjesne aktivnosti

O uvažavanju i poštivanju ovog principa u nastavi, također zavise krajnji rezultati

rada.Osnovna poruka ovog principa proizilazi iz potrebe da se učenici svjesno uključe u

nastavni proces i da u njemu aktivno sudjeluju. Jer to je također jedan od temeljnih uslova da

budu subjekti a ne objekti u nastavnom procesu.Jedan od osnovnih uslova za svjesno

uključivanja učenika u nastavni proces jest da im je jasan cilj tjelesnog vježbanja. To znači da

u svakoj prilici i svim učenicima mora biti jasno zašto vježbaju, šta vježbaju, na što određena

vježba utječe i kakvi su učinci tog vježbanja. Sat treba organizirati tako da svi budu aktivni u

isto vrijeme i od početka do kraja sata. Pospremanje i pripremanje te čuvanje ulazi u to.

Uključiti ih u pomaganje, mjerenje skokova i bilježenje rezultata.

2.5 Princip sistematičnosti i postupnosti

Kod ovog principa treba uvijek polaziti od cilja koji se želi postići, pa od zadaća uz

pomoć kojih se želi ostvariti cilj, zatim od sadržaja putem kojih se mogu realizirati zadaće.

Krenuti od onih značajki, sposobnosti i osobina učenika koje su im najslabije razvijene.

Sustavnost podrazumijeva i osiguravanje kontinuiteta vježbanja kroz duže vremensko

razdoblje.Da bi poštivali načelo postupnosti učenje i usavršavanje motoričkih gibanja treba se

pridržavati načela: od poznatog k nepoznatom, od lakšeg k težem, od jednostavnog k

složenom, od bližeg k daljem (od prirodnih kretanja prema izmišljenim).

Od poznatog k nepoznatom, osnovna poruka tog načela sastoji se u tome što nova

motorička gibanja treba, kad god je to moguće, graditi na prethodno usvojenim.

Od lakšeg k težem, suština ovog načela proistječe, uz ostalo, iz činjenica prema kojoj

je opći redosljed vježbi i tijek nastavnogg procesa uvjetovan zakonitostima i značajkama

pojedinih razvojnih razdoblja. Prema tome, osnovne biološke pretpostavke za primjenu

pojedinih motoričkih struktura, motoričkih kretanja ili vježbi ne formiraju se istodobno, nego

po određenom redosljedu.

Od jednostavnog k složenom, poruka ovog načela očituje se u tome da pri svladavanju

npr. neke motoričke strukture treba ići od jednostavnijih prema složenijim elementima. Isto

tako treba uvažavati i to je li za nekog određeno motoričko kretanje jednostavno ili složeno, a

to ne ovosi samo o strukturi motoričkog kretanja, nego i o aktuelnom stanju motoričkih

sposobnosti sudionika u nastavnom procesu, kao i o stepenu motoričke informiranosti o

motoričkom kretanju koje bi učenici trebali izvoditi.

Od bližeg k daljem, ovo načele se temelji na poruci posebno o radu sa mladim dobnim

skupinama učenika, da treba u svladavanju motoričkih kretanja polaziti, kad god je to

moguće, od tzv. prirodnih kretanja tzv. izmišljenim, umjetnim, odnosno apstraktnim

motoričkim kretanjima.

2.6 Princip raznovrsnosti

Rad treba biti raznovrstan da bi se održala motivacija,koristiti različite organizacijske

oblike rada. Na različitim mjestima održavati čas tjelesnog odgoja,različita sredstva koristiti,

različite metodičke oblike rada.

2.7 Princip svestranosti

Organizirati rad tako da se što svestranije utječe na njihov antropološki sistem.

Utjecati svestrano i na antropometrijeske karaktereistike,motoričke sposobnosti i

funkcionalne. Uzimati nastavne teme koje imaju različit utjecaj na organizam.

2.8 Princip primjerenosti i praktične primjenjivosti

Primjeren je svaki onaj rad u kojem se maksimalno uvažavaju stanje učenika, dob,

spol, antropološka obilježja, razina motorička znanja i dostignuća, primjereno njihovom

predznanju. Vrijednost imaju ona znanja koja postanu trajno osobno vlasništvo učenika i koje

mogu koristiti u svakodnevnom životu.

2.9 Princip individualizacije

Treba biti upoznat s aktualnim stanjem antropološkog stanja učenika i djelovati u

skladu s njim kod svakog učenika posebno. Paziti da individua može doći do punog izražaja, a

na taj način i da može ostvariti kreativnost.

3. ZAKLJUČAK

4. LITERATURA