UNIVERZITET U TUZLIPRAVNI FAKULTET

TEMA : AIDS KAO DRUŠTVENI PROBLEM

ISTRAŽIVAČKI RAD IZ METODOLOGIJE DRUŠTVENIH I PRAVNIH ISTRAŽIVANJA

Studenti: Mentor :

Bešlagić Ajla 104/04 Dr sc.Izudin Hasanović,van.profHadžiavdić Ado 141/04Omerašević Dženana 808/06Salkanović Amra V-209/05Selesković Admir 661/06

Tuzla, maj 2010.god

1. UVODNA RAZMATRANJA

„AIDS je neočekivana i nepredvidljiva epidemija našeg stoljeća i prva zarazna bolest

postmoderne“. LIK MONTANJE

Godine 1981. Doktori iz Los Anđelesa prijavili su novu misterioznu i zastrašujuću bolest koju su identifikovali kod nekoliko gej muškaraca.U roku od dvije godine broj slučajeva povećao se brzo, gej zajednica postala je uplašena, a Vašington je finansirao javne napore u razumjevanju i iskorjenjivanju ove bolesti.

Aids je među nama manje od 25 godina. Kraj 20.stoljeća obilježen je pojavom jedne nove zarazne bolesti, koja je ubrzo proglašena kugom savremenog doba. Riječ je dakle, o zarazi virusom HIV, koji u prosjeku ima inkubaciju oko 10. Godina i nakon tog vremen u čovjekovom tijelu nastupa stanje koje nazivamo AIDS. Znači AIDS je krajnji stadij zaraze virusom humane imunodificijencije ili kraće HIV. Bolest je nazvana AIDS-Acquired Immune Deficiency Syndrome (sindrom stečenog nedostatka imuniteta). Kao što i samo ime implicira bolest uništava prirodni imuni sistem tijela.

AIDS je bolest koja se pojavila ni iz čega i za manje od 25. Godina postala ozbiljna prijetnja zdravlju ljudi. AIDS dovodi u pitanje zdravlje, moral i običaje svakog od nas, remeti sreću i zadovoljstva ljubavi. AIDS označava nesreću patnju miliona individua bez obzira na geografske, društvene i kulturne granice. Tačan broj ljudi zaraženih HIV virusom je nepoznat, ali se po konzervativnim procjenama kreće oko 42 miliona. Nekoliko miliona od tog broja je u Evropi, a više od polovine ovog broja je u Africi.

Najmoćnije oružje koje danas imamo je sprećavanje mogućnosti zaraze HIV-om u našem svakodnevnom životu.

1.decembar je svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Povijest datuma seže do 1988.godine kada su održavši sastanak na vrhu, ministri zdravstva iz cijelog svijeta pozvali na društvenu toleranciju i bolju razmjenu informacija o bolesti. Svjetskim danom borbe protiv AIDS-a želi se osnažiti globalna borba s ovom okrutnom bolešću.

U okviru preventivno-zdravstvenih programa, posebna pažnja se posvećuje aktivnostima u borbi protiv HIV/ AIDS-a, a posebno borbi protiv stigmatizacije i diskriminacije koja okružuje ovu bolest. Aktivnosti u borbi protiv AIDS-a odvijaju se kontinuirano tokom cijele godine i u najvećoj mjeri, obuhvataju edukativne aktivnosti usmjerene na širenje znanja o ovoj bolesti u najširoj javnosti, a posebno među mladima.

Crvena traka je opšti simbol solidarnosti sa ljudima koji su HIV pozitivni i ljudima koji žive sa AIDS-om i ona ujedinjuje ljude u zajedničkoj borbi protiv ove bolesti. Ona je

1

internacionalni simbol svijesti problema HIV/ AIDS-a i nade da će se AIDS epidemija, bolest i patnje jednog dana završiti. Crvenu traku može nositi svako, pokazujući solidarnost sa 42 miliona ljudi širom svijeta koji žive sa HIV/ AIDS-om.Crvenu traku je 1991.godine osmislila kompanija „ Visual AIDS“ iz New Yorka, a ona je ubrzo postala dobro poznat simbol koji daje nadu društvu da će ova bolest biti izljećiva jednog dana.Sve ovo govori o ozbiljnosti ove bolesti kao i o značaju koji je dobila u svijetu kako bi se ljudi podstakli da paze na širenje ove bolesti, kao i da se informišu kako to do toga ne bi došlo.

2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA2.1. Definisanje predmeta istraživanja

Bolest koju danas nazivamo AIDS, po prvi put je opisana 1872.godine. Prvi koji je opisao ovaj oblik zaraze bio je mađarski dermatolog Moritz Kapozii. Po njemu ova bolest dobija svoj prvi nazi „ karposis sarkom“. Moritz Kapozii je još 1872. Godine opisao medicinski smrtni slučaj koji je nesumljivo bio prouzrokovan virusom HIV-a.

Sindrom AIDS je prvi put objavljen 1981.godine, ali su poznati slučajevi u SAD-u još 1978.godine. Prvi slučajevi AIDS-a su otkriveni kod 5 mladih ljudi do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od pneumonije izazvane Pheumocystis carinii. Zatim je sindrom otkriven kod 26 mladih homoseksualaca koji su oboljeli od Kapošijevog sarkoma. Najveći broj prijavljenih slučajeva javlja se u SAD-u ali su se slučajevi javljali i u mnogim drugim zemljama Evrope, Afrike i Amerike, među svim rasama, uzrastima i socijalnim klasama. Zajedničko za sve pacijente bilo je da su prije ovog oboljenja bili savršeno zdravi, a uz sve to i jako mladi. Pošto je veliki broj isključivo homoseksualaca bio zaražen ovim virusom, homoseksualci i biseksualci su se počeli smatrati „prljavom rasom ljudi“ čak su i osržani i brojni protesti protiv osoba sa seksualnim poremećajem.

Godine 1982. ova bolest dobija ime „AIDS“, Acquired Imunodeficiency Syndrome i „HIV“, Human Imunodeficiency Virus. AIDS se manifestira upalom pluća, crijevnim moždanim infekcijama i rijetkim tumorom „Kapošijevim sarkomom“. Bolest počinje ulaskom virusa u krvotok, zatim postepeno, tokom približno 10 i više godina, dolazi do oštećenja imunosti i na žalost, bolest u velikoj većini slučajeva završava smrću.

Međutim, 1982. godine su po prvi put registrovani pacijenti koji su bili zaraženi virusom HIV, a nisu imali odnos sa istim spolom. To su bili pacijenti koji su intravenski koristili

2

razne narkotike. Ubrzo poslije toga ova bolest se po prvi put javlja i kod žena, kao i kod djece zaraženih majki. Do sredine 1990. godine u SAD-u prijavljeno je oko 130.000 slučajeva. Svjetska zdravstvena organizacija raspolaže podatkom od 600.000 oboljelih slučajeva od čega se polovina odnosi na Afriku. U 1990. godini u SAD-u gotovo svi pacijenti sa AIDS-om pripadali su sljedećim kategorijama:- Homoseksualci i biseksualci oko 70 %- Narkomani 20 %- Heteroseksualni kontakti sa inficiranim partnerima 4 %- Djeca rođena od inficiranih majki 1 %- Pacijenti sa hemofilijom 1 %Mada je virus nađen u suzama, mokraći i bronhinalnim sekretima, prenos na ovaj način nije dokazan. Također nije dokazan prenos preko uboda insekata. Rutinski društveni i uobičajeni kontakti sa HIV inficiranom osobom ne prestavlja rizik prenosa, već samo seksualnim kontaktom i infekcijom preko krvi i tkiva.

Danas u svijetu postoje razne pretpostavke o porijeklu HIV virusa. Ona koja ima najviše pristalica odnosi se na afričko porijeklo. Znanstvenici se slažu u mišljenju da su izvori zaraze mogli biti majmuni iz ekvatorijalne Afrike, zaraženi vjerovatno 50-tih godina, i kasnije se taj virus modificirao i prenio najprije na domorodce, a zatim se raširio po čitavom svijetu.Pored ovih postoje i druge pretpostavke o porijeklu virusa, kao ona da je virus ljudskog porijekla ili ona o neželjenom virusu koji je pobjegao iz nekog labaratorija tj. Mikrobiološkoj pogrešci.Jedan engleski mornar bio je smješten u britansku bolnicu sa prilično neobičnom dijagnozom : upala pluća uzrokovana parazitom pneumocystis carinii i infekcija citomegalovirusom. Dijagnoza je bila jako neobična jer u normalnim okolnostima ovakva infekcija ne pogađa osobe sa cjelovitim imunološkim sistemom, već djecu i starije. Danas bi se taj klinički slučaj ili takva dijagnoza definisala kao AIDS.

Prvi slučajevi AIDS-a u Hrvatskoj i BiH zabilježeni su 1986. godine. U Hrvatkoj se radilo o bolesniku koji je infekciju zadobio radeći u jednoj državi zapadne Evrope, a u BiH se radilo o pacijentu koji je neko vrijeme radio u Keniji i koji se vratio u BiH zaražen. On je iste godine, kad je i zabilježen slučaj, preminuo.

2.2. Određivanje ciljeva istraživanja

3

Kako nastaje infekcija HIV-om?

Infekcija nastaje kada HIV virusi dospiju u krvotok do tada zdarve osobe. Da bi došlo do pomenute infekcije potrbno je da se ispune tri uslova a oni su :

1. Jedan od partnera mora biti HIV pozitivan2. Kod HIV pozitivnog partnera mora postojati dovoljno visoka koncentracija virusa

u tjelesnoj tečnosti. Koncentacija virusa koji se nalazi u slini, znoju, suzama i mokraći je izuzetno mala i zbog toga se smatra da oni nisu putevi prenosa virusa. Međutim koncentacija virusa u krvi, spermi, vaginalnom sekretu, menstrualnoj krvi i majčinom mlijeku je dovoljna za nastanak infekcije.

3. Da bi došao u tjelesnu cirkulaciju drugog partnera virus mora proći „ ulazna vrata“ prije nego što ugine. Do zaraze dolazi u trenutku kada krv zdrave osobe dođe u dodir sa krvlju zaražene, ili preko sjemene tekućine, ako se radi o muškarcu ili vaginalnih izlučevina, ako se radi o ženi. Sva oštećenja inegriteta kože i sliznice, naročito ona praćena krvarenjem kao npr. Ubod, opekotina, posjekotine, ogrebotine, nevidljivi rascjepi sluznice i polnih organa, gljivična oboljenja usne duplje mogu biti „ ulazna vrata“ infekcije.

Opis bolesti

Treba razlikovati AIDS od HIV-a. AIDS je neizlječiva bolest čiji je uzročnik HIV. Ovaj virus slabi imunološki sistem i u trenutku kada on više nije u stanju da organizam odbrani od infekcija, nastaje AIDS, kao najteži i posljednji stadij infekcije. Virus se reprodukuje tako što ulazi u ćeliju imunološkog sistema i svaki nosilac virusa potencijalni je prenosilac.

Virus se vezije za ćelije mozga, plića i mišićnig tkiva i nalazi se u svim tjelesnim tečnostima. I pored toga, infekcija se prenosi samo putem krvi, sperme i vaginalne tečnosti jer se samo u njima nalazi neophodan broj virusa potrebnih za infekciju. Period inkubacije, odnosno vrijeme od trenutka inficiranja do manifestacije bolesti je različit pa se kod nekih bolesnika javlja već nakon godinu dana a kod nekih tek nakon 10. godina.Neka israživanja koja obuhvataju osobe zaražene HIV-om, obavljena između 1977 i 1980. godine, pokazuju kako ni danas neki ispitanici nemaju uopšte simptoma a kod nekih je prisustvo jedino povećanje limfnih čvorova.AIDS onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sistema-prirodne odbrane organizma od infekcija. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se sve teže brani od raznih infekcija.

4

Činjenice o HIV/AIDS-u

1. AIDS uzrokuje HIV, humani virus nedostatka imuniteta, koji oštećuje odbrambeni sistem organizma. Ljudi koji imaju AIDS postaju slabiji jer njihovo tijelo gubi sposobnost da se bori protiv svih bolesti. Naposlijetku ovi ljudi umiru.2. Početak AIDS-a može se javiti poslije 10. godina od infekcije HIV virusom. Osoba zaražena HIV-om može izgledati, osjećati se zdrava mnogo godina ali ta osoba može prenjeti virus na drugu osobu.3. HIV se prenosi putem razmjene tjelesnih fluida koji su zaraženi HIV-om. Prenos se može desiti tokom svih stadija bolesti / zaraze. HIV se nalazi u sljedećim fluidima: krv, sperma, vaginalni sekreti, majčino mlijeko.4. HIV se najčešće prenosi spolnim putem. To se dešava zbog toga što se fluidi mješaju između dvije osobe naročito gdje postoje rasjekline tj. Rane ili ranice u analnom ili vaginalnom tkivu. Djevojke su naročito podložne zarazi HIV-om jer su njihove vaginalne membrane tanje te su time podložnije infekciji u poređenju sa odraslim ženama.5. Osobe koje imaju spolno prenosive infekcije imaju veći rizik da budu zaražene HIV-om ili AIDS-om i da prenesu svoju zarazu drugima.6. HIV se također može prenjeti kada je koža porezana ili probijena korištenjem nesterilne igle, šprice, žileta ili noža.7. HIV se ne prenosi grljenjem, rukovanjem, običnim svakodnevnim kontaktom, kašljanjem, kihanjem i drugo.

Simptomi HIV infekcije

Na početku mnogi ljudi ne razvijaju simptome kada se zaraze HIV-om. Vrijeme koje prođe između zaraze i pojave simptoma izrazito varira. Neki bolesnici, međutim nakom mjesec ili dva razvijaju simptome nalik na prehladu. Tijekom ovog razdoblja osoba je vrlo zarazna i HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Tijekom ovog asimptomatskog razdoblja, HIV se vrlo aktivno umnožava, napada i ubija stanice imunološkog sistema.Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode jest oticanje limfnih čvorova koje traje duže od tri mjeseca. Slijedeći znakovi i simptomi mogu upozoriti na HIV infekciju :

Brz gubitak težine ; Suhi kašalj ; Ponavljanje temperature i noćno preznojavanje ; Dugotrajan i neobjašnjiv umor ; Povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu ; Proljev koji traje duže od jedne sedmice ; Bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela ; Upala pluća, te

5

Gubitak pamćenja, depresija i drugi neurološki poremećaj.Svaki od ovih simptoma može se povezati i sa nekom drugom bolešću, pa upravo zbpg toga samo pretraga krvi na HIV može dokazati da su ovi simptomi povezani sa AIDS-om.

Simptomi AIDS-a

Osim simptoma navedenih u prethodnom odlomku, razvijenu bolest mogu obilježiti sljedeći simptomi i znakovi :

Tumori Osip Glavobolja

Razvoj karakterističnih infekcija i tumora ponekad može biti prvi znak prisutnosti AIDS-a. Također se i sljedeći simptomi mogu povezati sa AIDS-om:

Poremećaji govora Gubitak mišićne mase Smanjenje intelektualnih funkcija Oticanje zglobova Bol u zglobovima Ukočenost zglobova Nepodnošenje hladnoće Bol u kostima Bolovi u prsima, leđima ili stomaku Svrbež kože Osjetljivost na svijetlo i dr.

Prevencija

Obzirom da ne postoji cjepivo protiv HIV-a, jedini način za prevenciju bolesti je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja. Prevencija AIDS-a zahtjeva disciplinu i snažan karakter.

Ne bi se trebali upuštati u spolni odnis sa : Osobama za koje se sumnja ili zna da su HIV pozitivne; Više partnera; S osobom koja često mijenja partnera te Osobama koje su intravenski narkomani.

6

Diskriminacija oboljelih od AIDS-a

AIDS je prestao da bude samo medicinski fenomen i postao je višedimenzionalna pojava. Sve više se govori o AIDS-u sa socijalnog, moralnog i drugog aspekta. On je postao veoma složen i delikatan socijalni problem i to ne samo na relaciji : bolesnik- liječnik- porodica. Akteri vezani za ovu zasad neizlječivu bolest su i prijatelji i poznanici oboljelih, kolege sa posla i iz škole, razna udruženja za borbu protiv AIDS-a, mediji, pa i društvo u cjelini.

Na AIDS se, naročito u prvoj deceniji epidemije gledalo kao na bolest- ljagu. U mnogim časopisima izlazile su razne izjave i ideje o ovoj bolesti. Jedna od njih je bila „ AIDS je kuga koju je Bog poslao da kazni izopačenost“. Ova izjava je bila prihvaćena od strane mnogih.

Prve reakcije, čak i među zdravstvenim radnicima, bile su u znaku iracionalnog straha. Strah od zaraze je izazvao apsurdne mjere predostrožnosti, koje su išle do nepoštovanja bolesnika i skandaloznih postupaka medicinskih radnika.

Mnoge osobe zaražene HIV-om još uvijek se svakodnevno diskriminiraju. Strah od diskriminacije može spriječiti ljude u traženju pomoći i javnog obznanjivanja svog HIV statusa. Zaraženim može biti uskraćena zdravstvena pomoć, odbijen zahtjev za stan i zaposlenje, prijatelji i rodbina im mogu okrenuti leđa, osiguravajuće kuće ih ne žele osigurati. U nekim slučajevima ih obitelj izbaci iz kuće, supružnici zatraže razvod te doživljavaju fizičko nasilje ili čak ubistvo.

Danas se procjenjuje da se HIV-om zarazilo preko 42 miliona ljudi, dok je 22 miliona već umrlo od AIDS-a.

2.3. Postavljanje hipoteze i izvođenje posljedica predviđanja iz hipoteze

2.3.1. Hipoteza

7

„Neznanje i nedovoljna prevencija AIDS-a uzrokuje porast ove kompleksne i neizlječive bolesti u BiH“.

2.3.2. Izvođenje posljedica predviđanja iz hipoteze

2.3.3. Svijet u raljama kuge savremenog doba zbog neznanja i neinformiranosti čovječanstva o ovoj bolesti, na osnovu čega se povećava broj oboljelih od ove kompleksne bolesti

Broj zaraženih osoba vrtoglavo raste i u zemljama Istočne Evrope i Azije te na Karibima. Krajem 2000.godine ta se brojka, prema nekim suzdržanim procjenama, popela na 700.000.

Jedno israživanje provedeno u 6 velikih američkih gradova pokazalo je da među mladim muškarcima koji su homoseksualci, stopa zaraze iznosi 12,3 %. Nadalje samo 29 % HIV pozitivnih osoba znalo je da su zaražene. Epidemiologinja koja je vodila to istraživanje rekla je : „ Dotukla nas je spoznaja koliko malo HIV pozitivnih muškaraca zna da su zaraženi. To znači još više zaraženih osoba koje neće ni znati da su prenosioci virusa“.

Na sastanku stručnjaka za AIDS koji je održan u maju 2001. godine u Švicarskoj ta je bolest proglašena „ najstašnijom epidemijom u ljudskoj povijesti“. Prema najsvježijim podacima ova opaka bolest hara čitavim svijetom, međutim Afrika je još uvijek zemlja sa najviše zaraženih. Područje supsaharske Afrike, na kojem je procjenjeno da ima 25,3 miliona zaraženih, postalo je samo središte epidemije. Samo u tom dijelu svijeta je od AIDS-a 200. godine umrlo 2,4 miliona osoba odnosno 80 % svih koji su u toj godini umrli od te bolesti. U ovom dijelu svijeta AIDS je vodeći uzročnik smrti. Južnoafrička Republika je zemlja sa najvećim brojem zaraženih na svijetu, koji je procjenjen na 4,7 miliona. U toj se zemlji svakog mjeseca rodi 5000. HIV-pozitivne novorođenčadi.

2.3.4. Neznanje kod populacije o uzrocima širenja HIV virusa uzrokuje porast zaraženih pomenutim HIV virusom, što uzrokuje i dalja širenja ovog virusa

8

HIV VIRUS SE PRENOSI:

Seksualnim odnosom sa zaraženom osobom. Rizik raste povećanjem broja seksualnoh partnera bez korištenja prezervativa iako ni on nije 100% zaštita.

Putem transfuzije inficirane krvi tj. Krvi koja je HIV pozitivna. Korištenjem već korištenog tj. Inficiranog inravenskog pribora za unošenje

narkotika. Sa inficirane majke na plod za vrijeme trudnoće i pri porodu. Pod određenim okolnostima virus se može prenjeti putem davanja injekcije,

zubarkom intervencijom, raznim oblicima hirurške intervencije, bušenjem ušiju, tetoviranjem.

Rizično je i korištenje zajedničkog pribora za brijanje te pribora za pranje zuba.

HIV VIRUS SE NE PRENOSI:

Kašljanjem, kihanjem, znijenjem. Kroz vazduh, jer virus brzo ugine, budući da je vrlo neotporan u spoljnoj sredini. Putem uboda insekata npr. komarca, kao što se nekad mislilo. Razmjenom pribora za rad. Uobičajenim socijalnim kontaktima: dodirom, rukovanjem i zagrljajem. Upotrebom zajedničke garderobe i toaleta. Sjedenjem pored nekoga. Preko suza, znoja, urina ili izmeta.

2.3.5. Znanje i upućenost o HIV virusu i AIDS-u može mnogo doprinijeti kao lijek u borbi protiv same zaraze, širenja i prevencije od oboljenja

S obzirom da nema efikasnog lijeka protiv ove bolesti za sada je najvažnije spriječiti HIV infekciju kroz sveobuhvatno informisanje. O tome se mora govoriti na televiziji, u školama, javnim skupovima. Posebno je važno da se o tome kompleksnije informišu mladi.

Mada se više ne govori o rizičnim grupama, i dalje postoji nešto što se zove rizično ponašanje, a njemu su najpodložniji mladi. Samim tim, oni su vrlo podložni HIV-u i drugim bolestima koje se prenose seksualnim putem. Kao takvi oni jesu jedna od najugroženijih grupa. O tome svjedoče podaci :

9

U većini zemalja je čak 60 % HIV pozitivnih osoba između 15 i 24 godine Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije od početka epidemije do 2001.

godine umrlo je 5 miliona djece starosti ispod 15 godina Samo tokom 2002. godine umrlo je 100.000 djece Trenutno je u svijetu više od 3 miliona djece zaraženo HIV-om

Praksa širom svijeta pokazuje da je, bez obzira na često nerazumjevanje roditelja, pa čak i profesora, najefikasnije o ovoj bolesti govoriti u srednjim školama. Tu se sve saznaje kroz biologiju, tu se priča o seksualnom sazrijevanju, o rizicima i načinima prenošenja, ličnim vezama, osjećanjima i vrijednostima.

U svijetu postoji mnoštvo neprofitnih omladinskih organizacija koje se bave ovom problematikom, čija je jedna od osnovnih aktivnosti informisanje vršnjaka.

2.3.6. Zaštita čovjekovog tijela, odnosno udaljavanje od stvari koje mogu doprinijeti zarazi u mnogome mogu pomoći kao prevencija prije nego što uopće dođe do oboljenja

„Bolest je cijena neodgovornosti, a smrt surova kazna. Zato budimo odgovorno kako ne bismo bili kažnjeni“.

Istinski lijek AIDS-a nisu lijekovi i hemikalije, niti je lijek u pronalasku vakcine protiv virusa AIDS-a, bez obzira što je ideja o vakcini još aktuelna. Zato što virus AIDS-a, kao i virus gripe mijenja antigene koje u sebi sadrži, tako da je teško pronaci novu vrstu vakcine za različite antigene koji se stalno mijenjaju.

Istinski lijek je udaljavanje od sljedećih stvari :

nastranog seksa ( ako si od onih koji upražnjavaju nastrani sex, onda sebi izaberi samo jednog partnera, umjesto da upražnjavaš sex sa svakim koga sretneš );

droge (ako si od onih koji upotrebljavaju drogu, nastoj da upotrebljavaš samo dezinficirane injekcije, koje nisu prije upotrebljavane i da svaku injekcuju baciš odmah nakon upotrebe );

zinaluka ( ako si od onih koji upražnjavaju zinaluk, moraš izabrati samo jednu ljubavnicu/ ljubavnika).

Čak i ako bi se uspio pronaći adekvatan lijek za AIDS, to uopšte ne znači da će se njime stati u kraj ovoj zloglasnoj i opakoj bolesti. S obzirom da se AIDS moze prenjeti putem trnsfuzije krvi, potrebno je preduzeti sljedeće mjere predostrožnosti :

10

neuvoženje krvi iz zemalja u kojima je sida rasprostranjena; analiza već postojećih zaliha krvi, krvne plazme i drugih krvnih sastojaka radi

ustanovljavanja postojanja odbrambenih tjelašca od virusa HTLVIII; svi koji su bili u dodiru sa bolesnikom koji je obolio od side, dužni su prestati

davati svoju krv; ograničenje turističkih posjeta mjestima zaražena sidom; izbjegavanje klubova za zabavu, masažu i slično; izbjegavanje seksualno nastranih i mjesta na kojima se oni sakupljaju;

2.3.7. Mogu li oboljeli preživjeti socijalnu smrt kada se zaraze ovim kompleksnim virusom, to jeste, kako će društvo u kojem žive prihvatiti činjenicu da je zaražen HIV virusom te da li ta osoba može podnijeti socijalno odbacivanje, kao zaražene individue, ako živi u zajednici koja je konzervativna

Etički aspekti AIDS-a nepregledno su more pitanja i dilema.U pojedinim razvijenim zemljama broj oboljelih počinje da opada, a na oboljele se drugačije gleda. Razlog tome su vrlo glasne i ubjedljive kampanje u kojima učestvuju i javne ličnosti.

Kod nas još uvijek, osim što moraju da žive sa virusom, oboljeli moraju da prežive i socijalnu smrt. O tome ne smije da se zna na fakultetu ili radnom mjestu, poznanici ne žele da se rukuju sa članovima njihove porodice a komšije više ne dolaze na kafu.

Često se na skupovima posvećenoj ovoj bolesti, prije svega njenim etičkim aspektima, može čuti kako je medicinsko osoblje, u neznanju i strahu od zaraze, odbilo da liječi oboljelog.

Očigledno je da ljudi ovdje nisu dovoljno upoznati sa načinima širenja ove opasne infekcije, čak i u medicinskim ustanovama.

2.4. Određivanje metoda, tehnika i instrumenata istraživanja

Metod (grč. methos – put, traženje). Metoda označava način istraživanja stvarnosti, odnosno predmeta koji se proučava, radi stjecanja što istinitijeg saznanja.

11

Metod je sistem pravila djelovanja, ophođenja, istraživača u odnosu na objekat koji se proučava.Naučni metod je metod smjelih i domišljatih pretpostavki i oštrih pokušaja njegovog opovrgavanja.

U najširem smislu metod sadrži:

postupak – aktivnost koju treba provesti da bi se došlo do saznanja o predmetu znanje o samom predmetu sredstvo – podrazumijeva konkretna sredstva, radnje i instrumente za

proučavanje predmeta.

2.4.1. Metode istraživanja

U ovom istraživačkom radu korišteno je šest metoda istraživanja. To su : Metod indukcije ; Deduktivni metod ; Metoda analize ; Metoda sinteze ; Aksiomatski metod te Historijsko pravni metod ;

Metod indukcije podrazumijeva zaključivanje od pojedinačnog i posebnog ka općem, dakle radi se o zaključivanju koje se temelji na posmatranju pojedinačnog ili posebnog, a na temelju kojih se izriču opći sudovi ili zakoni. Metod indukcije se dijeli na :

potpuna i nepotpuna indukcija.

Deduktivna metoda je suprotna metodu indukcije i podrazumijeva spoznavanje posebnog i pojedinačnog na temelju znanja o općim stavovima. Kod ove metode zaključivanje se izvodi od općeg ka pojedinačnom. Polazne tačke dedukcije su :

zakon, opća istina ili princip iz kojeg izvodimo partikularne istine.

12

Metoda analize je misaono teorijsko i praktično rastavljanje svakog složenog predmeta spoznaje na njegove činitelje ili sastavne dijelove, momente ili aspekte, rastavljanje općeg na posebno, cjeline na dijelove, a njen krajnji cilj je objašnjavanje cjeline, cijelog sistema.

Metoda sinteze je takva metoda u kojoj stvarnost i pojave u njoj objašnjava logikom spajanja, objedinjavanjem jednostranih predmeta i pojava u složene i još složenije.

Dokazivanje se može definisati kao izvođenje istinitosti jednog stava na osnovu istinitosti nekog drugog ili drugih stavova za koje se zna da su istiniti ili barem vjerovatno istiniti.

Aksiomatski metod – ovaj metod se bazira na utvrđivanju stavova čija je istinitost nesporna, notorna, «samoočevidna» za svakog. Npr. Pacta sunt servanda

Historijsko pravni metod ispituje konkretne pojedinačne događaje date u vremenu i prostoru, izdvojene od ostalih pokušavajući da ih kao takve objasni konkretnim okolnostima.

2.4.2. Tehnike istraživanja

Tehnike istraživanja su osnovno sredstvo u prikupljanju i interpretaciji podataka o društvu i pojavama u njemu. Pod tehnikom istraživanja podrazumjevamo: posmatranje, intervju, anketu, upitnik, eksperiment i analizu sadržaja.

Prilikom prikupljanja podataka, informacija te jasne slike o ovoj kompleksnoj bolesti, kako bi se približila slika o problematici istraživanja, koristili smo dvije tehnike i to intervju i analizu sadržaja. Zbog kompleksnosti ove bolesti te zbog anonimnosti osoba koje su zaražene te koje su oboljele od ovog virusa ili je bolest već u progresu, nismo bili u mogućnosti obaviti tehniku posmatranja, kako bi dobili jasniji stav o ovoj kugi savremenog doba, tako što bi vidjeli fizičke promjene koje su nastale zbog virusa. Zato smo obavili intervju sa dr. Sanom Šabović – Olić, vodećim infektologm u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla..

13

Intervju je najrašireniji instrument istraživanja. Sastoji se od niza usmenih ili pismenih pitanja koja istraživač postavlja ispitaniku. Uspjeh zavisi od sposobnosti i umjeća ispitivača. Postupak prikupljanja činjenica se može podjeliti u dvije grupe koje sačinjavaju :

instrumenti kojima se prikupljajučinjenice i podaci koji su nastali prije nezavisno od istarživanja

podaci koji se prikupljaju i selektuju nakon provedenog istraživanja.Ta dva izvora se kombinuju, upoređuju i kvantificiraju ičine istraživačku cjelinu. . Analiza sadržaja je skup instrumenata čijiom se upotrebom želi dobiti tačnija slika, odnosno objektivni i sistematični podaci o pojavama i procesima koji se žele analizirati u društvu. Analiza sadržaja je pretežno opisana i putem nje se uspostavlja sistemska analiza određene pojave ili događaja. Najviše se primjenjuje u ispitivanju političke propagande. Propaganda se može analizirati na dva nivoa:

ispitivanje njenih pojava tj. trajnih ciljeva dublje povezanih sa osnovnim ideološkim stajalištima pojedinih pokreta i organizacija.

ispitvanje neposrednih propagandnih ciljeva i njihovih efekata.

Međutim dvije su najznačajnije mane ovog instrumenta: ostaje načisto opisanoj ravni, proučavajući sadržaj samo pojedinih oblika,

bez mogućnosti da ih poveže sa širim spletom društvenih odnosa. nije u mogućnosti da konkretno prati pojave i proces.

3. REZULTATI NAŠEG ISTRAŽIVANJA

Prva žrtva AIDS-a u Bosni i Hercegovini podlegla je u martu 1986. godine. Njenog imena danas se malo ko sjeća, zna se tek da je to bio muškarac, po zanimanju automehaničar, i da je neko vrijeme živio u Keniji, odakle se i vratio zaražen. Rijetki još pamte i gorku sudbinu njegovih najbližih: žena mu je otpuštena s posla, a djeca izbačena iz škole. Bila je to tipična reakcija sredine nespremne na spoznaju da se "ona" više ne događa samo "promiskuitetnom Zapadu" ili "izgladnjeloj Africi". Toliko nespremne da pojedini ljekari čak i četrnaest godina kasnije o sidi govore nerado, podvodeći je pod tzv. medicinsku tajnu, dok se u ovdašnjem narodu još uvijek vjeruje da se "opaka zaraza prenosi rukom, kašljem, poljupcem, pa čak i boravkom u istoj prostoriji sa oboljelim".

Od prve žrtve do danas, od AIDS-a su u Bosni i Hercegovini oboljele ukupno 32 osobe, i, liječnici tvrde, sve su umrle. U poređenju sa ostatkom planete, u kome je sida samo tokom prošle godine usmrtila 2.800.000 ljudi, od čega 500.000 djece, i u kome se godišnje HIV-om zarazi i do 5.400.000 novih beznadežnih slučajeva, podaci iz BiH

14

djeluju skoro bezazleno. Međutim, u poređenju sa podacima iz predratnog doba, kada je stopa oboljelih na 100.000 stanovnika imala četiri decimale, a prošle godine iznosila 0,17, jasno je da se i kod nas incidenca kreće uzlaznom putanjom.

Opasnost prijeti izvana ipak, u BiH do sada nije zabilježen nijedan slučaj oboljelog djeteta, a i broj HIV-pozitivnih je relativno mali. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, u ovom dijelu zemlje trenutno je takvih 39, dok u drugom entitetu navodno ima blizu 200 zaraženih HIV-virusom. Nažalost, do preciznih brojki nije moguće doći, jer Zavod za zaštitu zdravlja RS-a nije spreman da takve podatke iznosi u javnost. Osim toga, broj registrovanih ne znači i tačan broj stvarno zaraženih, te se ove cifre moraju posmatrati s izvjesnom dozom skepse. Svejedno, Bosna i Hercegovina danas slovi za zemlju sa najmanje oboljelih u čitavom svijetu i ta se činjenica ne smije zanemariti."Zato treba neprestano raditi na zdravstvenom prosvjećivanju građana", naglasit će u razgovoru za Dane dr. Fahrudin Kulenović, direktor Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, "jer je znanje o sidi najbolja borba protiv nje.Mi smo još uvijek sigurno epidemiološko područje i za sada kod nas postoji opasnost samo od unošenja HIV-virusa izvana. Stoga treba znati da se AIDS prenosi isključivo na tri načina: krvlju, seksualnim kontaktom i direktnom zarazom fetusa ukoliko je buduća majka nosilac virusa, kao i to da HIV-pozitivan nalaz ne znači obavezno i oboljenje, što znači da na HIV-zaraženu osobu ne smije pasti anatema i da ona mora biti normalno uključena u život." Od 1986.godine kada je registrirana prva HIV infekcija u BiH, do 11.novembra 2007. godine, u BiH je ukupno registrirano 147 slučajeva infekcije HIV-om. Prvih 10  slučajeva, svi u stadiju AIDS-a, evidentirani su agregirano, tako da je analizu podataka moguće vršiti od 1989. godine, od kada je do 2007., u BiH  registrirano 137 slučajeva sa HIV-om, od kojih 86 sa razvijenim AIDS-om. Od tog broja, u FBiH 84 osobe sa HIV -om (od kojih 57 sa razvijenim AIDS-om), u RS-u 53 slučaja HIV-a ( od kojih 29 sa AIDS-om). Od njih 137, do 2007. je umrlo 52. Po spolu 106 (77%) muškog je pola.

Jelena Ravlija, voditelj Službe za epidemiologiju pri Zavodu za javno zdravstvo FBiH, ističe da je od 1986. godine, kada je registriran prvi slučaj AIDS-a u BiH, do konca 2008. godine, u BiH registrirano ukupno 156 osoba sa HIV infekcijom, od kojih je 100 sa razvijenim AIDS-om.

U 2009. su u FBiH registrirana četiri nova slučaja HIV infekcije, od kojih dva sa razvijenim AIDS-om, a u RS su registrovane tri osobe zaražene HIV-om, odnosno AIDS-om.

Najviše zaraženih HIV-om prijavljeno je na Infektivnoj klinici u Sarajevu. Vesna Hadžiosmanović, šef ove klinike, kaže da u Kantonu Sarajevo ima 50 osoba zaraženih HIV-om.

"Prošle godine smo otkrili virus kod dvoje mladih od 23 i 28 godina. Mlada populacija ne razmišlja previše s kim ima spolne odnose i uglavnom ne znaju ništa o seksualnoj prošlosti osobe sa kojom imaju odnos", kaže

15

Hadžiosmanovićeva, dodajući da su akcije o HIV-u dale rezultate, te da se sve više mladih javlja u savjetovalište i na besplatno testiranje.

"Prevencija je najvažnija. Ne smije se upuštati u seksualne kontakte bez zaštite. Poslije rata velike su migracije ljudi i zaraženi su uglavnom došli iz zapadne Evrope. Ima dosta lijekova na tržištu i oni podstiču imuni sistem i drže virus pod kontrolom i sprečavaju infekcije", sitiče Hadžiosmanovićeva.

U 2009. u RS troje oboljelih: U RS je do danas registrovano 58 osoba zaraženih HIV-om, odnosno AIDS-om, navode u Institutu za zaštitu zdravlja RS.Iako su od tog broja čak tri osobe registrovane samo u 2009. godini, u Institutu kažu da situacija nije alarmantna, te da je potrebno povećati oprez i kontrolu.U Institutu za zaštitu zdravlja ističu da se građani edukuju putem sredstava informisanja, brošura, letaka, seminara, te okruglih stolova, što, kako i sami priznaju, nije dovoljno."To nije dovoljno i uvijek može bolje, ali prije svega mladi kao i ostala populacija moraju i sami raditi na informisanju i edukaciji o HIV-u i AIDS-u", ističe dr Jandri.Na rizično ponašanje mlađe populacije ukazuju i u Omladinskoj mreži BiH.Bojana Delibašić, koordinator za saradnju u borbi protiv HIV-a/AIDS-a u Omladinskoj mreži, ističe da nisu rijetki slučajevi da se virus HIV kod zaraženih osoba otkrije slučajno i to prilikom liječenja neke druge bolesti."Ima slučajeva da se zaraženi HIV-om jave doktoru zbog toga što im je opao imunitet ili imaju gripu, pa se u toku dijagnostičkih procedura ispostavi da imaju virus HIV", kazala je Delibašićeva.Ona naglašava da su najrizičnije grupe ovisnici i ljudi koji su se poslije nekog vremena provedenog u inostranstvu vratili da žive ovdje, te da je edukacija prvenstveno mladih neophodna kako bi se broj oboljelih smanjivao ili zadržao na sadašnjem nivou."Najveći je problem što mladi nisu edukovani. Prilikom seksualnih odnosa, koliko god je potrebna zaštita, potrebno je i znati upotrijebiti je na pravi način" , naglasila je Delibašićeva.

AIDS i HIV pozitivne osobe su u Tuzlanskom kantonu prisutni od 1990. godine. Prema riječima dr. Sane Šabović - Olić, vodećeg infektologa u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, te godine se pojavio prvi slučaj HIV-pozitivne osobe koja se inficirala seksualnim kontaktom u Njemačkoj. Sljedeći je bio oboljeli od AIDS-a koji se inficirao seksualnim kontaktom u Beogradu, gdje je bolest i otkrivena. Dr. Šabović-Olić ističe da je pacijent liječen jednim antiretroviralnim lijekom i ostalom potrebnom terapijom u UKC-u Tuzla u tri navrata 1996. i 1997.godine, ali da je umro u trećem boravku. „Treći slučaj je iz 1998.godine, pacijent je bolovao žuticu, a nakon što je utvrđeno da je HIV-pozitivan, samovoljno je napustio bolnicu i državu. Krajem 1998.godine je iz Njemačke deportovan u Tuzlu i on je za sada jedini poznati slučaj na našem kantonu. Broj je sigurno do sada veći s obzirom na prisustvo rizičnih skupina“, kaže dr. Sana Šabović-Olić.

3.1. Rezultati dosadašnjeg istraživanja

16

Od kada se prvi put pojavila, a bilo je to 1981. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, sida je usmrtila blizu 19.000.000 ljudi, od čega 7.700.000 žena i 3.800.000 djece. Ipak, novootkriveni lijekovi doprinijeli su da se, recimo, u SAD-u incidenca, koja je '92. iznosila 12,6 oboljelih na 100.000 stanovnika, posljednjih godina skoro tri puta umanji.

Međutim, liječnici se uglavnom slažu s tezom da danas mnogo veći problem predstavljaju žrtve AIDS-a na afričkom kontinentu, naročito u Južnoj Africi, potom narastajući broj oboljelih u Evropi, gdje prednjače Španija, Švicarska, Mađarska i Rumunija, te u bivšim zemljama Sovjetskog saveza - Rusiji i Ukrajini. Šokantno zvuče podaci da iznureno stanovništvo Južne Afrike, na koje otpada 10 posto svjetske populacije, čini čitavih 70 posto u ukupnom broju HIV-oboljelih u svijetu i nevjerovatnih 90 posto u ukupnom broju mrtvih. Ali, od AIDS-a umire i stanovništvo Angole, Etiopije, Gane, Kenije, Mozambika, Namibije, Ugande, Senegala, Zambije… Američki Worldwatch institut nedavno je objavio porazne rezultate svog istraživanja: svakog dana od side umre 6.000 Afrikanaca, a zarazi se još 11.000 novih. Stoga je ovaj problem odavno prekoračio granice kontinenta i udružio brojne svjetske zdravstvene organizacije u borbi protiv bezgranične epidemije među afričkim žiteljima, kao i brojne pojedince koji su u tome spremni dati lični dorinos. Posljednji primjer tiče se američke pjevačice Mary J. Blige, koja je 27. oktobra donirala ček od 250.000 dolara za borbu protiv AIDS-a u Južnoj Africi.

Međutim, bez obzira na milione unesrećenih Afrikanaca, naučnici predviđaju da će početkom novog milenija najveći porast oboljelih imati Rusija. Krajem prošle godine tamo je registrovano 130.000 HIV-bolesnika, no opšte stanje bijede, droge i prostitucije Rusiju već sada svrstava na vrh svjetske liste zaraženih. Stoga je u borbu protiv AIDS-a u ovoj zemlji Svjetska banka nedavno uložila 150 miliona dolara. Slična je priča i sa ostalim bivšim socijalističkim zemljama: Rumunija i Mađarska su već ubrajaju u "zone opasne krvi", Ukrajina također.

Ne treba mnogo pameti da bi se shvatilo da od tih "zona" i Bosni prijeti opasnost, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog sumnjivih djelatnosti brojnih Ukrajinki i Rumunki po noćnim barovima diljem zemlje. Zato nije naodmet naglasiti i da se sida nekada širila znatno sporije nego danas.

Prvih se godina, da bi se dobila realna cifra zaraženih, broj oboljelih množio sa pet, potom sa deset, danas se već množi sa pedeset, a istraživanja kazuju da će se vrlo skoro množiti sa sto. Dakle, to još jednom potvrđuje da se o sidi, i poslije gotovo dvije decenije, zna vrlo malo. "To je stoga što HIV-virus mutira i ima vrlo različite simptome", kaže dr. Kulenović i pesimistično prognozira: "Pronalazaču vakcine ostavljeni su milioni dolara, ali ja vjerujem da ona ni u deset narednih godina neće biti pronađena."

Kao što još uvijek nije pronađen ni posve efikasan lijek i kao što se ni danas ne zna odakle je zapravo virus došao: da li je uistinu nastao u pustarama Afrike ili je nekome, slučajno ili ne, utekao iz epruvete?

17

ZAKLJUČAK

18

„ Nijedan rat nije nanio tolike nevoljekao epidemija AIDS-a“

COLIN POWELL

Na osnovu svih podataka koji su sažeti u ovom radu, ukratko možemo zaključiti da se radi o jako ozbiljnoj, kompleksnoj, i na žalost ne izlječivoj bolesti koja je do sad odnijela milione ljudskih života. Među prvim razlozima što se ova bolest širila nevjerovatnom brzinom je ljudska neodgovornost i nedovoljna upućenost.

Budući da virus u organizmu ostaje skriven mjesecima, pa čak i godinama prije nego što se simptomi bolesti počnu primjećivati, ne znajući ili pak nesvjesno postajemo potencijalni prenosioci ove opake bolesti. Dakle, nije bitno koliko godina je prošlo od neke stvari koju smo uradili u prošlosti, a mogla bi da bude jedan od razloga nastanka ovog virusa, važno je da se ponašamo odgovorno i testiramo se, kako bi se spasili i kako ne bismo ugrozili tuđi a i svoj život.Bez obzira da li smo mladi ili ne, razbolit se možemo uvijek, ali je ipak važno ponašati se odgovorno i voditi brigu o sopstvenom zdravlju. Koliko se ponašamo odgovorno i vodimo brigu o sebi tj. Zdravlju toliko pomažemo i sudjelujemo u borbi protiv kuge savremenog doba.

Dakle, kada je HIV/ AIDS u pitanju, onda ne postoji rezervna šansa za ispravljanje greške već samo jaka volja i velika odgovornost koju bismo bili spremni pružiti u sprečavanju daljeg širenja socijalne katastrofe. Bolest je cijena neodgovornosti, a smrt surova kazna. Zato budimo odgovorni kako ne bismo bili kažnjeni.

„Bolest nije sramota,već je ona zaborav žrtve“

LITERATURA

19

1. Ali el-Barr, M. , Trebinjac,I . (1998). Spolne bolesti/blud, Sarajevo.2. Angelina Albijanić – Duraković, AIDS nakon devetnaest godina. DANI, arhiva

br.183. 1.decembar 2000.godine. Sarajevo3. Dr. Gotovac, P., Prof.dr.sc. Baršić, B., Mr.sc.med. Bruno, F. (1990).

Internacionalni simpozijum AIDS/SIDA priručnik studente i liječnike, Jugoslovenska medicinska naklada, Zagreb.

4. Federalno ministarstvo zdravstva FBiH, Nacionalni komitet za prevenciju HIV/ AIDS. (1991). Informativni vodič HIV/AIDS, 5-16.

5. Mujagić, H., Radovanović, Z., Vujanović, N., Vujić, A., Čobić, P. (1988). SSID-a Sindrom stečenog nedostatka imuniteta / AIDS. Sarajevo.

6. Udruženje epidemiologa i medicinskih ekologa Bosne i Hercegovine, (1998). Zbornik radova prvog internacionalnog simpozijuma o prevenciji HIV / AIDS-a na Mediteranu, Neum.

7. www.emedicinehealth.com/hivaids/article_em.htm , HIV/AIDS overview, transmission, symptoms and seek medical care, 10.05.2010.

8. www.unicef.org/supply/index_fighting_hiv.html , Fighting HIV/AIDS, UNICEF, 23.05.2010.

9. www.xy.com.ba/bih/aktuelnosti.php?nuid=1274791953 , Prevencija HIV-a i drugih krvlju prenosivih infekcija u profesionalnom okruženju, ASOCIJACIJA ZA SEKSUALNO I REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE XY, Sarajevo, 01.06.2010.

10. www1.voanews.com/bosnian/news/a-29-2005-12-01-voa2-86194557.html , Dan borbe protiv AIDS-a u BiH, GLAS AMERIKE, Studio Washington, 01.06.2010.

Sadržaj :

20

1. UVODNA RAZMATRANJA ............................................................................12. Metodologija istraživanja ................................................................................22.1. Definisanje predmeta istraživanja .................................................................. 22.2. ODREĐIVANJE CILJEVA ISTRAŽIVANJA ................................................... 4 2.2.1. Kako nastaje infekcija HIV-om? ..................................................................... 42.2.2. Opis bolesti .....................................................................................................4 2.2.3. Činjenice o HIV/AIDS-u .................................................................................. 52.2.4. Simptomi HIV infekcije..................................................................................... 52.2.5. Simptomi AIDS-a ............................................................................................ 62.2.6. Prevencija ....................................................................................................... 62.2.7. Diskriminacija oboljelih od AIDS-a .................................................................. 72.3. Postavljanje hipoteze I izvođenje posljedica predviđanja iz hipoteze.............. 82.3.1. Hipoteza .........................................................................................................82.3.2. Izvođenje posljedica predviđanja iz hipoteze .................................................82.4. Određivanje metoda, tehnika i instrumenata istraživanja............................. 122.4.1. Metode istraživanja ....................................................................................... 122.4.2. Tehnike istraživanja ......................................................................................13 3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA ........................................................................ 14 3.1. Rezultati dosadašnjeg istraživanja ................................................................17

ZAKLJUČAK .............................................................................................................19

LITERATURA ...........................................................................................................20

SADRŽAJ..................................................................................................................21

21