Metodologija eksperimentalne psihologije – I parcijala (skripta) -          Nauka (znanost) je:

1. mnoštvo činjeničnih spoznaja prikupljenih u cjelinu2. objektivno istraživanje iskustvenih pojava3. stav što ga zauzima prema stvarnosti

 -          Naučna (znanstvena) metodologija je sistem pravila i postupaka na temelju kojih se obavljaju istraživanja i u skladu s kojima se provjeravaju izvodi različitih teorija.-          Eksperiment je postupak kojim namjerno, u strogo kontroliranim uslovima, izazivamo neku pojavu u svrhu njenog opažanja ili mjerenja.-          Učestalosti potkrepljenja:

1. kontinuirano potkrepljenje – potkrepljenje koje se javlja poslije svakog poželjnog oblika ponašanja životinje

2. djelomično potkrepljenje – potkrepljuju se samo neka poželjna ponašanja; razlikujemo dva oblika djelomičnog potkrepljenja:

3. djelomično potkrepljenje pomoću proporcionalnog rasporeda – nakon određenog broja odgovora slijedi potkrepljenje, a broj potrebnih odgovora može biti fiksni (npr. potkrepljenje se javlja nakon svakog petog tačnog odgovora) i varijabilni (broj potrebnih odgovora u pojedinačnom pokušaju može varirati)

4. djelomično potkrepljenje pomoću intervalnog rasporeda – ovi su rasporedi  potkrepljivanja zasnovani na vremenskim intervalima (ovi intervali takođe mogu biti fiksni i varijabilni)

 -          Vrste potkrepljenja

1. nagrada ili kazna2. pozitivno ili negativno

 -          Generalizacija je proces zaključivanja s pojedinačnog na opće; primjena rezultata istraživanja za objašnjenje situacija i pojava koje nisu bile uključene u samo istraživanje.-          Naučne (znanstvene) teorije su logički organizovani sklopovi tvrdnji (prijdloga, iskaza, dokaza) koji služe za definiranje događaja (konstrukta), opisivanje odnosa među ovim događajima i objašnjavanje pojavljivanja ovih događaja.-          Izvori teorija su mješavina intuicije, ličnih opažanja i postojećeg znanja. Teorija nastaje indukcijom (od pojedinačnog ka općem): iz mnošva pojedinačnih opažanja izvlače se zajedničke karakteristike i zakonitosti koje se organizuju u teorije.   -          Kriteriji evaluacije određene teorije mogu biti sljedeći:

1. Jednostavnost – od svih mogućih teorijskih objašnjenja prihvata se najjednostavnije.2. Preciznost predviđanja – teprije na osnovu kojih je moguće preciznije predviđati ponašanje imaju veću

vrijednost u odnosu na teorije koje nude samo generalne predikcije.3. 3.      Rigoroznost testiranja, odnosno provjeravanja – naučna (znanstvena) teorija je dobra ukoliko

je u stanju podnijeti rigorozne naučne (znanstvene) provjere. Rigorozno testiranje uključuje veći broj testova koji nastoje oboriti teorijske postavke u odnosu na broj testova koji za cilj imaju potvrđivanje tih postavki 

 -          Konstrukti su osobine koje nisu podložne direktnom opažanju, već o kojima sudimo indirektno, na temelju različitih pokazatelja. Predstavljaju poseban oblik pojmova, ali pojmova koji obuhvataju objekte koji su sami po sebi apstraktni.

-          Operativne definicije objašnjavaju konstrukte isključivo u terminima operacija korištenih za njihovo izazivanje i mjerenje.-          Hipoteza je provizorni, prema mišljenju onoga koji je čini, jedan od mogućih odgovora na problem, ali koji tek daljnje istraživanje treba da potvrdi ili odbaci.Dedukcijom (od općeg ka pojedinačnom) se iz teorija izvlače istraživačka pitanja i problemi koji se oblikuju u hipoteze, a one se zatim provjeravaju istraživanjem. -          Hipoteze nisu provjerljive ukoliko konstrukti nisu jasno i operativno definisani, ukoliko je hipoteza cirkularna te ukoliko se pozivaju na ideje ili sile koje su nauci nedostupne.-          Tačnost instrumenta je razlika između onoga što instrument pokazuje tačnim i onoga što mi znamo da je tačno.-          Preciznost instrumenta je nivo na kojem instrument osigurava tačnost mjerenja (npr. precizniji je sat koji pokazuje vrijeme na nivou stotinki, nego sat koji pokazuje vrijeme na nivou sekundi)-          Valjanost je osobina da mjerenja da mjeri ono što treba da mjeri.-          Pouzdanost je određena konzistentošću (dosljednošću) dobivenih rezltata, tj. mjerenje je pouzdano ukoliko ponovnom primjenom istog instrumenta dobijemo iste rezultate.-          Istraživački pristup, odnosno istraživači metod koji je usmjeren na provjeru postavljenih teorija ima nekoliko osnovnih karakteristika:

1. Generalni pristup je empirijski tj. temelji se na direktnom opažanju i eksperimentisanju kako bi se odgovorilo na naučna pitanja.

2. Hipoteze su provjerljive, a konstrukti kojima se barata jasno definisani i operativno određeni.3. Opažanje je sistematično i kontrolisano. Kontrola nad uvjetima predstavlja i

mogućnost sistemskog mijenjanja prilika što istraživaču omogućava utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza između pojava.

4. Izvještavanje o opaženim fenomenima je nepristrasno i objektivno.5. Instrumenti koji se u istraživanjima koriste su tačni i precizni.6. Mjerenja su valjana i pouzdana.7. Stav naučnika je okarakterisan kritičnošću i skepticizmom.

-          Tri osnovna cilja nauke(znanosti):

1. 1.      Opis opaženih fenomena – odnosi se na procedure kojima se događaji i njihovi odnosi definišu, klasificiraju, katalogiziraju ili kategoriziraju. Istraživanja koja vode opisu fenomena mogu imati dva pristupa:

2. a.      Nomotetički – istraživanje uključuje veliki broj učesnika i nastoji izraziti prosječnu ili tipičnu vrijednost određene grupe;

3. b.      Idiografski – jeste studija pojedinca (npr. studija slučaja)

Prilikom opisa pojava možemo se koristiti kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima.Kvantitativna istraživanja su rezltat statističkih sumiranja i analiza. Kvalitativnaistraživanja proizvode istraživačke nalaze koji nisu zasnovani na statističkim obradama i procedurama te im generalno nedostaje kvantifikacija.

1. 2.      Predviđanje – vrijednost jedne pojave predviđamo na osnovu vrijednosti druge pojave. Kada se rezultati u jednoj varijabli mogu koristiti za predviđanje rezultata u drugoj varijabli, kažemo da varijable koreliraju, odnosno da rezultati kovariraju.

2. 3.      Razumijevanje – podrazumijeva utvrđivanje uzroka koji su doveli do određenog fenomena. Naučnici su postavili tri važna uslova za utvrđivanjekauzalnosti među pojavama i njihovo razumijevanje:

3. a.      Vremenski slijed4. b.      Kovariranje događaja5. c.       Kontrola relevantnih faktora

  

-          Zavisna varijabla je fenomen koji je predmet proučavanja; je ono što u eksperimentu mjerimo. Zavisna varijabla mora biti simptomatična za ono što mjerimo i mora omogućiti da se aspekti ponašanja mogu objektivno opažati.-          Nezavisna varijabla je faktor koji se u eksperimentu namjerno unosi i mijenja da bi se provjerilo utiče li on na zavisnu varijablu.-          Relevantne variable (faktori) su svi faktori za koje znamo da mogu, osim nezavisne variable uticati na zavisnu varijablu.-          Osnovna šema psihologijskog eksperimenta je:                     S                  Ψn                R (P) Gdje je S-stimulus, Ψn-konstrukt, R(P)- reakcija/ponašanje -          U najjednostavnijim eksperimentalnim nacrtima nezavisna varijabla ima dva nivoa. Ovi nivoi često predstavljaju prisustvo ili odsustvo određenog tretmana. Situacija u kojoj je tretman prisutan naziva se eksperimentalna situacija, a situacija u kojoj je tretman odsutan naziva se kontrolna situacija.-          Nezavisna varijabla može biti selektirana i manipulirana.-          Manipilurana nezavisna varijabla je varijabla koja je u potpunosti podređena istraživaču, odnosno čije vrijednosti određuje sam istraživač.  -          Selektirana varijabla je varijabla koju ispitanik mora birati iz već postojećih skupina pri čemu mu zakoni prirode ne dozvoljavaju manipuliranje. Nazivaju ih još ivarijablama individualnih razlika ili prirodnim variablama (spol, godine, inteligencija, agresivnost).-          Kontrola (relevantnih faktora) podrazumijeva eliminaciju ili stabiliziranje relevantnih faktora. Kontrolu postižemo kada spriječimo kovariranje zavisne i relevantne varijeble.-          Konfundirajuća varijabla je varijable koja sistematski kovarira(promjenom jedne  srazmjerno se mijenja i druga varijabla) sa eksperimentalnom (zavisnom) varijablom.-          Bitne karakteristike eksperimenta: unutrašnja valjanost, vanjska valjanost, osjetljivost, pouzdanost-          Unutrašnja valjanost je stepen u kojem promjene u zavisnoj varijabli možemo sa sigurnošću pripisati promjenama u nezavisnoj varijabli, u odnosu na efekte relevantne varijable.-          Vanjska valjanost je stepen u kojem rezultati eksperimenta mogu biti generalizirani na različite populacije, situacije, uslove itd.-          Osjetljiv je onaj eksperiment koji će otkriti uticaj nezavisne varijable na zavisnu, čak i kada je on mali.-          Vrte relevantnih varijabli:

1. a.      acendentne (eksplanatorne) – srazmjerno utiče i na nezavisne i zavisne varijable2. b.      intervenirajuće (interpretativne) – javljaju se poslije nezavisne, a prije zavisne varijable3. c.       kondicirajuće (specifikatorne) – uvjetuju intenzitet povezanosti zavisne i nezavisne varijable

 -          Objektivno istraživanje je istraživanje koje ne zavisi od stručnosti/nestručnosti istraživača.-          Eksperiment je jedina metoda u nauci koja nam omogućava kauzalnozaključivanje.-          Kauzalno zaključivanje je uzročno-posljedično zaključivanje.-          Jednostavni eksperimentalni nacrt se sastoji iz jedne nezavisne i jedne zavisne varijable.-          Složeni eksperimentalni nacrt se sastoji iz dvije ili više nezavisnih varijabli i jedne zavisne. Osnovna prednost složenog nacrta je mogućnost interakcije nezavisnih varijabli.-          Hipoteza mora biti definisana uz pomoć konstrukta, statistički definisana te mora sadržavati sve nivoe nezavisne varijable.-          Millova načela uzročnosti:

1. a.      Vremenski slijed2. b.      Kovariranje3. c.       Kontrola (relevantnih varijabli)

-          Glavni efekat je efekat jedne nezavisne varijable u složenom nacrtu.