MEĐUNARODNO

POSLOVANJE

SMIKSANA SKRIPTA

Mix preza (Prof. Dabić) i knjige / 1. i 2. kolokvij

ID: 40301

1

Ovo je samo pregled, a cijela skripta (65 str.)

te čeka u našoj SKRIPTARNICI!

2

Bok!

Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.

Što je SKRIPTARNICA?

Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Urbana, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje. Sve

skripte možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI u Urbanu. Sjedi na kavu

i uz svoju narudžbu naruči i skriptu. Simple as that!

Tko je napisao skripte?

Skripte koje nađeš kod nas nisu naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti donesu.

Mi smo ih samo malo uredili, da ti je ljepše učiti iz njih.

Želimo ti puno sreće s učenjem!

Štreberaj instrukcije

Ako negdje zapneš s učenjem, mi ti možemo pomoći.

Prijavi se na naše instrukcije i položi teške ispite bez muke.

Sve info možeš pronaći na www.referada.hr/instrukcije.

3

1. KOLOKVIJ

I. POGLAVLJE

1. GLOBALIZACIJA (prez.prof.Dabić)

Makro faktori koji utječu na globalizaciju: smanjenje trgovinskih barijera, tehnološke

promjene.

Globalizacija i tržište: barijere za investiranje i trgovinu nestaju, udaljenosti se smanjuju,

nacionalna gospodarstva se spajaju u jedinstveni ekonomski sustav.

Motivi za globalno djelovanje: povećanje kompetencija temeljnih aktivnosti, nova tržišta,

povećanje konkurentnosti.

Faktori globalizacije: značajan transfer tehnologije između zemalja, liberalizacija trgovine,

mobilnost rada i kapitala, promocija trgovinskih blokova koja potiče suradnju zemalja, globalno

smanjenje troškova komunikacije i transporta, brzorastuće ekonomije/poduzeća znanja i

rezultirajući dolazak globalne trgovine putem interneta, rastuća važnost tranzicijskih i

novonastajućih tržišta u kontekstu buduće potrošnje i poslovanja.

Problemi globalizacije: globalne kompanije pustoše nacionalni kapital zemalja u razvoju,

nekonzistentan marketinška politika globalnih poduzeća-prodaja proizvoda koji su zabranjeni

na domaćem tržištu u zemljama u razvoja, globalne kompanije sele proizvodnju u zemlje s

najnižim ekološkim standardima i maksimalno onečišćuju okoliš, globalne kompanije pustoše

ljudski kapital s ispod standardnim uvjetima rada u zemljama u razvoju.

Multinacionalne kompanije: ulaze u direktne strane investicije, posjeduju i kontroliraju stranu

imovinu, nabavljaju resurse u više zemalja, proizvode dobra i usluge u više zemalja, prodaju

dobra i usluge u više zemalja.

Ključni čimbenici (ne)konkurencije: samozadovoljstvo, globalizacija, nove ekonomske sile,

tehnološke promjene, fokus na jedno tržište, demografske promjene, troškovi, regulativa –

birokratiziranost.

Međunarodnom trgovinom nazivamo cjelokupnu razmjenu roba i usluga između neke zemlje

i inozemstva.

2. OSNOVNE INSTITUCIJE MEĐUNARODNOG GOSPODARSKOG I FINANCIJSKOG SUSTAVA

Nakon Drugog svjetskog rata, opći je zaključak bio da zemlje, umjesto sukobljavanja, moraju

surađivati i na političkome i na gospodarskome planu.

Kao odraz takvih političkih stajališta stvorena je Organizacija ujedinjenih naroda dok je za

ostvarenje željenih gospodarskih ciljeva trebalo stvoriti i odgovarajući gospodarski sustav.

Taj se novi svjetski gospodarski sustav, poznat još pod nazivom Bretton Woodski sustav,

započeo stvarati još za trajanja Drugog svjetskog rata, a dovršen je do početka pedesetih

godina prošlog stoljeća.

4

Tijekom rasprava, iskristalizirale su se tri osnovne skupine problema: problem međunarodnih

plaćanja odnosno tečajeva i konvertibilnosti valuta, problemi sustava međunarodne trgovine

te problem obnove i razvitka, posebno potencirana ogromnim ratnim razaranjima.

Sustav, zamišljen kao globalan, trajan i stabilan, trebao se oslanjati na tri, također globalne,

organizacije s time da svaka od njih dobije svoje posebno područje djelovanja.

Za te svrhe osnovane su:

o Međunarodni monetarni fond – MMF (International Monetary Fond – IMF)

o Međunarodna banka za obnovu i razvitak – MBOR (International Bank for

Recontruction and Development – IBRD)

o „Opći sporazum o carinama i trgovini“ – GATT (General Agreement on Tariffs and

Trade) koji je 1995.g. postao „Svjetska trgovinska organizacija“ – WTO (World Trade

Organisation).

Osnovni cilj bio je obnova sustava slobodne multilateralne razmjene jer on najefikasnije

povećava: proizvodnju i zaposlenost, nacionalni dohodak, životni standard stanovništva.

2.1. OSNIVANJE I ZADAĆA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA

Međunarodni monetarni fond, International Monetary Fond, IMF, osnovan je u prosincu

1945.godine s osnovnim ciljem:

1. Obnove i očuvanja stabilnih tečajeva

2. Postupno ukidanje ograničenja i obnova konvertibilnosti valuta u tekućim transakcijama

3. Davanje zajmova članicama u privremenim teškoćama u bilancama plaćanja radi

sprječavanja devalvacija ili ograničenja u međunarodnim plaćanjima

4. Definiranje pravila za znatnije promjene tečajeva valuta onih zemalja koje su u trajnijim

ekonomskim neravnotežama.

Od 1976.godine dolazi do transformacije statuta Fonda te se tada: ukida konvertibilnost dolara

za zlato, demonetizira se zlato (uvodi se tržišna cijena zlata), ukidaju se fiksni tečajevi, uvode

se fluktuirajući (plivajući) tečajevi valuta.

Do ovih transformacija došlo je zbog brze obnove i jačanja Europe i Japana te zbog brzog rasta

gospodarstava niza azijskih zemalja te se tako smanjila američka dominacija u svjetskom

gospodarstvu što je dovelo do rasta trgovačkih deficita i odljeva zlatnih rezervi u inozemstvo.

2.2. OSNIVANJE I ULOGA SVJETSKE BANKE

Druga institucija nastala kao rezultat Bretton Woodskog sporazuma je Međunarodna banka za

obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development – IBRD), kasnije

poznata kao Svjetska banka (World Bank Group – WB).

Početni cilj joj je bio pomoć članicama pri obnovi i prestrukturiranju te pomoć pri dugoročnim

razvojnim projektima.

Svjetska banka danas djeluje kao zajmodavac, jamac i organizator velikih razvojnih projekata.

Zemlje članice Svjetske banke istodobno su i članice MMF-a.

5

2.3. OPĆI SPORAZUM O CARINAMA I TRGOVINI – GENERAL AGREEMENT ON TARIFFS AND TRADE – GATT

U pregovorima oko osnivanja Međunarodne trgovinske organizacije (International Trade

Organization – ITO) sudjelovale su 23 najrazvijenije zemlje svijeta. Tijekom dvije godine

pregovora, zemlje se uspijevaju dogovoriti o: međusobnom smanjivanju carina, ujednačavanju

carinskih postupaka i o uklanjanju nekih drugih necarinskih zapreka trgovini. Na konferenciji

UN-a, usvojen je i statut (Havana Charter/Havanska povelja) zamišljene organizacije te je za

stvaranje ITO nedostajala samo ratifikacija u parlamentima najmanje 12 zemalja članica te je

za to predviđen rok od 18 mjeseci.

Kako prethodno usuglašeni dogovori ne bi „procurili“ u javnost, stvoren je privremeni

multilateralni sporazum nazvan „Opći sporazum o carinama i trgovini“, GATT. Postupak

ratifikacije povelje ITO nije bio uspješan kako se očekivalo. Naime, većina zemalja je u tekstu

otkrila ponešto što je ugrožavalo njihove nacionalne interese, a konačan neuspjeh označilo je

odbijanje ratifikacije u američkom Kongresu.

Bez Međunarodne trgovinske organizacije bilo je praktično nemoguće ostvariti zacrtane ciljeve

novog svjetskog trgovinskog sustava te se je dovelo i u pitanje djelovanje već osnovanih

organizacija MMF-a i IBRD-a.

Rješenje problema je pronađena tako što je GATT, koji je formalno pravno bio samo privremeni

sporazum, promaknut u trajni sporazum te pretvoren u neku vrstu organizacije. Stoga GATT

dobiva zadaću prevladati opću bilatarizaciju svjetske trgovine i klirinšku razmjenu, raširenost

trgovačkih blokova, prohibitivnih carinskih stopa, kvantitativnih ograničenja i

netransparentnosti vanjskotrgovinske politike.

U tom cilju održano je ukupno devet rundi pregovora koje su: postupno multililateralizirale i

liberalizirale svjetsku trgovinu, prvenstveno industrijskim proizvodima; bitno djelovale na

povećanje investicija i proizvodnje; stvorile uvjerenje da će se trend liberalizacije nastaviti.

2.4. SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA

Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization – WTO) osnovana je sporazumom

koji su 25.travnja 1994.godine u Marrakeshu u Maroku potpisali ovlašteni predstavnici 125

zemalja sudionica 8.pregovaračke runde (Urugvajska runda). Po tome sporazumu, ona počinje

djelovati s početkom 1995.godine.

Ključne razlike između WTO-a i GATT-a jesu:

1. WTO je organizacija s jasno određenim ciljevima, načelima, strukturom i izvorima

financiranja dok je GATT bio samo privremeni multilateralni sporazum

2. WTO uređuje trgovinu robama, uslugama i trgovinu povezanu s pravima

intelektualnog vlasništva dok je GATT sadržavao samo pravila za trgovinu

industrijskom robom

3. Rješavanje sporova između članica u WTO-u je precizno definirano, institucionalizirano

i efikasno, a osiguran je i mehanizam za izvršenje donesenih odluka. GATT nije imao

tako razrađene i precizne mehanizme.

6

2.4.1. CILJEVI, ZADAĆE I NAČELA SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE

Ključni cilj Svjetske trgovinske organizacije je daljnji razvitak sustava slobodne multilateralne

trgovine čime se podržava i olakšava postizanje bržeg rasta proizvodnje roba i usluga, pune

zaposlenosti, povećanje stopa rasta realnog dohotka i efektivne potražnje, a onda i brži rast

životnog standarda stanovništva u zemljama članicama.

U zaključcima iz Marrakesha navodi se da su zadaće WTO-a:

o Osigurati provedbu već sklopljenih i svih budućih multilateralnih sporazuma

o Organizirati nove trgovinske pregovore o daljnjoj liberalizaciji nacionalnih tržišta

o Razmatrati i nadzirati trgovinske politike zemalja članica

o Osigurati međunarodno sudište za rješavanje trgovinski sporova i razlika između

zemalja članica

o Surađivati s ostalim organizacijama važnim za globalnu ekonomsku politiku

o Pomagati i pružati tehničku pomoć zemljama u razvoju i slabije razvijenim

zemljama

o Poštivati i promicati norme za zaštitu ljudskog okoliša.

Osnovna načela multilateralnog trgovačkog sustava kojeg definira i kojega promiče Svjetska

trgovinska organizacija su:

o Načelo nediskriminacija (osniva se na dvjema klauzulama: klauzula najpovlaštenije

nacije i klauzuli nacionalnog postupanja)

o Načelo transparentnosti (zabrana necarinskih ograničenja, sve zaštitne mjere i

relevantni propisi moraju biti registriranu u WTO-u i dostupni svakoj članici,

„plafoniranje“ carinskih stopa što daje sigurnost, predvidljivost i povećava

investicije)

o Načelo daljnje liberalizacije (obveza pokretanja novih krugova multilateralnih

pregovora)

2.4.2 ORGANIZACIJSKA STRUKTURA SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE

Ministarske konferencije – Opće vijeće – Tajništvo

Najvažnije tijelo WTO-a jesu ministarske konferencije koje su ovlaštene obavljati sve funkcije

WTO-a i poduzimati sve mjere potrebne za ostvarenje tih funkcija.

Čine ih predstavnici svih članica, najčešće su to predstavnici država, ministarskih poslova ili

resorni ministri, ovisno o predmetu rasprave.

Održavaju se najmanje jednom u dvije godine. Do danas ih je održano devet (Hrvatska je prvi

put prisustvovala u Cancun-u 2003.godine).

1.konferencija Singapur 1996.

Potvrđeno pristajanje uz

liberalizaciju trgovine

Dogovor o ugrađivanju

područja investicija i

konkurencije pod

nadležnosti WTO-a

Uspostavljenje su

radne skupine

2. konferencija Geneva 1998.

Zalaže se za novi odnos

prema WTO-u,

svjetskoj ekonomskoj

stabilnosti,

gospodarskom rastu i

zapošljavanju

Potiče se Plan

aktivnosti za

3. konferencija Seatlle, SAD

1999.

Sastanak doživio

neuspjeh (nije

postignuta suglasnost

članica)

Prvi put nije donesena

ministarska deklaracija

7

Podržana Deklaracija o

trgovini proizvodima

informacijskih

tehnologija

U liste liberaliziranih

proizvoda uključeno

400 farmaceutskih

proizvoda

nerazvijene i male

zemlje

Usvaja se Deklaracija o

globalnoj elektronskoj

trgovini (e- commerce)

4. konferencija Doha 2001.

Nova runda

multilateralnih

trgovinskih pregovora

Primljene 2 nove

članice (Kina i Taiwan)

Vođene rasprave o

raznim temama

5. konferencija Cancun 2003.

Prvi put prisustvuje

Hrvatska

Sastanak nije uspio

6.konferencija Hong Kong

2005.

Nastavak rundi iz Dohe

(Razvojna agenda iz

Dohe)

Dogovor oko izvoznih

subvencija

Cilj: smanjiti

trgovinske barijere

Svakodnevne tekuće poslove Svjetske trgovinske organizacije obavlja Opće vijeće (General

Council), koje djeluje i kao opunomoćenik ministarskih konferencija u razdoblju između dva

zasjedanja.

Zasjeda po potrebi, a najmanje dvomjesečno.

Tajništvo treba osigurati tehničku potporu različitim vijećima, odborima i ministarskim

konferencijama.

o Ono pruža tehničku i stručnu potporu zemljama u razvoju pri izradi stručnih analiza

svjetske trgovine.

o U njegovoj je integraciji i promocija ciljeva i zadaća WTO-a u javnosti i medijima.

o Tajništvo osigurava i određene oblike pravne pomoći u arbitražnim procesima te

savjetuje vlade zemalja koje žele postati članice WTO-a.

U WTO-u svaka članica ima jedan glas. Odluke se najčešće donose konsenzusom, a svi

sporazumi doneseni u WTO-u ratificiraju se i u parlamentima zemalja članica. Moguće je i

većinsko glasovanje, ali od njezina osnivanja nikada nije bilo primijenjeno.

Krajem lipnja 2014.godine, WTO je imala 160 članica, a još ih je tridesetak imalo status

promatrača i izraženu želju za pristupom organizaciji.

Prednosti članstva u WTO-u su:

o Više stranih investicija

o Nova tržišta

o Trgovinski odnosi sa trećim zemljama

o Slobodniji protok kapitala.

10 prednosti članstva: mir, rasprave, pravila, trošak življenja, izbor, prihodi, rast i

zapošljavanje, efikasnost, lobiranje, dobro upravljanje.

8

2.4.3 MULTILATERALNI SPORAZUMI SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE

WTO se temelji na dvije skupine multilateralnih sporazuma.

o U prvoj skupini su tri velika multilateralna sporazuma:

1. GATT (General Agreement on Tariffs and Trade)1994.

2. GATS (General Agreement on Trade in Services)

3. TRIPS (Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights)

kojima se teži ujednačavanju vanjskotrgovinskih propisa u zemljama članicama kako bi se

smanjile pravne zapreke koje mogu biti velika prepreka vanjskoj trgovini te kako bi sustavi

bili transparentniji.

GATS – Opći sporazum o trgovini uslugama je multilateralni sporazum kojega čini skup

obvezujućih pravila za liberalizaciju trgovine uslugama.

TRIPS – Trgovinski aspekti prava na intelektualno vlasništvo je multilateralni sporazum čiji je

cilj osigurati međunarodnu zaštitu tvorevina ljudskog uma kao što su pravo umnožavanja,

patenti, industrijski dizajn, robni i trgovački znakovi.

U drugoj je skupini veći broj sporazuma kojima je cilj smanjiti mogućnost ograničavanja uvoza

uporabom tzv. necarinskih odnosno neprotekcionističkih mjera, odnosno oni sporazumi koji

uređuju ključne postupke i procedure o tijeku vanjskotrgovinskih poslova.

Najvažniji su: sporazumi o antidampingu, sporazum o tehničkim preprekama trgovini,

sporazum o carinskoj vrijednosti robe, sporazum o utvrđivanju podrijetla robe, sporazum o

subvencijama, sporazum o rješavanju sporova, sporazum o postupku izdavanja uvoznih

dozvola, sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama.

Sporazum o antidampingu definira što je to damping, kako se utvrđuje prodaje li neka tvrtka

svoju robu po dampinškim cijenama i koje je antidampinške mjere moguće primijeniti.

o Damping cijena se definira kao izvozna cijena koja je niža od normalne cijene.

o Pritom se za normalnu cijenu kaže da je to: cijena proizvodnje predmetne robe u zemlji

podrijetla robe, ili cijena po kojoj se ista ta roba izvozi na treća tržišta, ili izvozna cijena

izračunata kao zbroj troškova proizvodnje u zemlji podrijetla, prosječnog profita i

normalnih troškova izvoza.

o Damping je zapravo način uništenja konkurencije prodajom proizvoda po cijenama

koje ne pokrivaju varijabilne troškove proizvodnje, a glavni je cilj provođenja dampinga

stjecanje monopola, duopola ili oligopola.

Vrste dampinga:

o Klasični damping – velika međunarodna korporacija nastoji stvoriti monopol izvan vlastite

zemlje kako bi ostvarila ekstra zaradu, naziva se još i međunarodni damping

o Domaći damping – lokalna poduzeća s velikim zalihama novca, privatnim ili političkim vezama

provode ga u borbi protiv konkurencije u vlastitoj državi

o Javni damping – lokalna monopolska poduzeća na tržištima svojih sporednih djelatnosti nude

sporedne proizvode ili usluge po cijenama koje ne pokrivaju troškove proizvodnje

o Obrnuti damping – jača poduzeća svojim lokalnim dobavljačima nude cijene koje ne mogu

pokriti prodajom svojih proizvoda ili usluga. Pri tome ostvaruju gubitak koji prikrivaju iz zaliha

ili nekih drugih tržišta

Antidampinške mjere predstavljaju jedan od osnovnih mehanizama trgovinske politike

Europske unije, a donose se u cilju zaštite EU tržišta i domaćih proizvođača od dampinškog

9

uvoza robe iz trećih zemalja. Izuzetno su brojne, primjenjuju se kao dodatno davanje uz

redovnu carinu, a uglavnom su značajno više od redovnih carina. U slučaju dampinga, zemlja

uvoznica može postupiti na tri načina: ne poduzimati mjere antidampinškog postupka,

pokrenuti antidampinški postupak, primijeniti antidampinške carine. Radnje koje poduzima

zemlja uvoznica protiv zemlje izvoznice u slučaju dampinga su sljedeće: prepoznavanje

dampinga, pokretanje postupka, dokazivanje dampinga, sankcija za damping.

Sporazum o tehničkim zaprekama trgovini donesen je zato što se željela spriječiti zlouporaba

tehničkih standarda i procedure pribavljanja certifikata za nelegalno ograničavanje uvoza.

Njime se ne traži smanjenje dostignute razine zaštite zdravlja ljudi, biljaka i životinja nego ih se

potiče da umjesto nacionalnih rabe međunarodne standardne gdje god je to moguće, precizno

se propisuje postupak izdavanja certifikata te se obvezuje članice da redovito obavještavaju

WTO o svim promjenama na ovom području.

Sporazum o carinskoj vrijednosti robe definira osnovicu odnosno postupak izračunavanja

cijene na koju se plaća uvozna carina.

Sporazum o pravilima o podrijetlu robe uređuje uvjete i postupak za utvrđivanje podrijetla

robe, propisuje jedinstvenu formu, sadržaj i postupak izdavanja odgovarajuće isprave o

podrijetlu te propisuje kako tu ispravu treba potvrditi carinska služba zemlje izvoza.

Sporazum o subvencijama definira subvencije, i načelno zabranjuje subvencioniranje izvoza.

Određuje da ga sve članice moraju primjenjivati odnosno da će svaka primjena nedopuštenih

subvencija biti sankcionirana.

Subvencije se definiraju kao izravna ili neizravna financijska pomoć koju država ili njeni organi

na teritoriju zemlje članice daju svojim tvrtkama i koje od toga imaju izravnu korist. Pritom su

zabranjene sve vrste izvoznih subvencija kao i subvencija za korištenje domaćih proizvodnih

faktora. Dopuštene su subvencije za temeljna znanstvena istraživanja, za razvoj nerazvijenih

područja, subvencije u ekološki čiste tehnologije i subvencije u poljoprivredi.

2.5.1. PRIJAM REPUBLIKE HRVATSKE U SVJETSKE GOSPODARSKE ORGANIZACIJE

Ubrzo po osamostaljenju, Republika Hrvatska je postala članicom OUN-a, a onda i

Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

Kao zakonitoj sljedbenici bivše Jugoslavije pripadalo joj je i članstvo u GATT-u. Kako je to

Hrvatska propustila zatražiti, morala je proći postupak prijama koji se primjenjuje na nove

članice. U našem slučaju, zbog ratne situacije i političkog stanja u zemlji i okruženju, taj je

postupak bio duži i zahtjevniji nego inače.

Procedura za ulazak u GATT službeno je pokrenuta 1993.godine kada smo dobili i status

promatrača. Hrvatska je punopravnom članicom postala u studenome 2000.godine.

Promjene carina u RH nakon pristupanja WTO-u

Vrsta proizvoda Carine prije ulaska u WTO Carine nakon ulaska u WTO

Industrijski 9,7 6,5

Poljoprivredni 33,7 25

Riba i riblji proizvodi 32,1 15,5

10

2.5.2. PRIJAM REPUBLIKE HRVATSKE U ČLANSTVO EUROPSKE UNIJE

2004.god.- službeni status kandidatkinje za EU

2005.god.- službeni početak pregovora

1.srpnja 2013.godine HR je postala punopravnom članicom EU.

Ulaskom u EU, Hrvatska se je obvezala i na primjenu temeljnih pravila koja uređuju međusobne

odnose članica kao i zajedničkih politika prema nečlanicama.

Unutarnji odnosi članica temelje se na četiri temeljne slobode kojima se osigurava učinkovito

funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU, a to su: sloboda kretanja roba, sloboda pružanja usluga,

sloboda kretanja radnika i sloboda kretanja kapitala.

3. EUROPSKA UNIJA (prez. prof. Dabić)

Dugoročno atraktivna područja za investiranje će biti (Europa (27+)): roba široke potrošnje,

proizvodne djelatnosti, IT.

Ključne prednosti (Europa (27+)): veličina tržišta, prilike za rast, izvjesnost ulaska u EU.

Problemi (Europa (27+)): korupcija, političke prilike, transparentnost.

Atraktivna područja za investiranje (Istočna Europa-nove članice): odnosi s kupcima, IT

podrška i outsourcing, neke proizvodnje.

Ključne prednosti (Istočna Europa-nove članice): niski troškovi i sve obrazovanija radna snaga,

povoljno poslovno okruženje, mogućnosti rasta, politika sve više u službi gospodarstva.

Problemi (Istočna Europa-nove članice): infrastruktura, transparentnost, tehnologija, politika

plaća neto/bruto, zakonodavstvo, skupa poljoprivreda.

TRŽIŠTE RADA, FLEKSIBILNOST I TROŠKOVI U EUROPI Organizacijski modeli: mala

organizacijska fleksibilnost, radnički savjeti-smanjuju fleksibilnost Radno zakonodavstvo:

različiti zakoni o radu- povećani troškovi zbog više zaposlenih u RH, lokalni eksperti

Povlastice: mala mobilnost radne snage-zbog zakona o mirovinama, visoke naknade za

nezaposlenost u odnosu na plaće, indirektni troškovi uz plaću zbog socijalnih povlastica

KLIMA ZA PODUZETNIŠTVO I INOVATIVNOST NIJE NAJBOLJA Zaštita intelektualnog kapitala-

poteškoće zaštite robnih marki, kompleksnost i troškovi europskog sustava zaštite patenata

Odljev mozgova-posebno u znanosti i inženjeringu Premala ulaganja u istraživanja i razvoj,

bazna istraživanja se ne komercijaliziraju Odbojnost prema rizicima, pomanjkanje rizičnog

kapitala

PITANJA KONKURENTNOSTI Infrastruktura: dobra, ali skupa, potrebne značajne investicije

kod novih članica, liberalizacija energetskog tržišta još nije potpuna Konkurentnost i

trgovina: prespora liberalizacija-npr. poljoprivreda, telekomunikacije, troškovi/izbor

dobavljača Slaba potražnja/gospodarski rast: prespora trgovinska liberalizacija, prepreke

kroz fiskalno/monetarnu politiku

POTREBNA POLITIKA SMANJENJA PREPREKA Okrenuti se ciljevima povećanja

konkurentnosti, fokus na zemlje koje se ne uklapaju, pomoć da se harmoniziraju, zajedništvo

propisa i kompatibilnost sa međunarodnim standardima

SEKTORI U EU KOJI IMAJU PERSPEKTIVU RASTA Sektori gdje je bitan dizajn i kreativnost,

znanost, turizam, IT, e-poslovanje i internetske usluge, nove tehnologije-nanotehnologije,

biotehnologije, komunikacijske usluge, poljoprivreda i prehrana s dodanom vrijednošću,

sigurnost i zaštita-ljudi, proizvodi i infrastruktura

11

NEOPHODNO JAČANJE R&D PODRUČJA povezivanje javnog i privatnog sektora, poticanje

kreativnosti i inovacija u obrazovanju, učvršćivanje suradnje između sveučilišta i business-a,

veća razmjena u sudjelovanje na istraživačkim projektima unutar EU

Europa je generalno stara i nekonkurentna u klasičnim industrijskim granama. Administracija i

birokracija su preskupe. Europa ima prednosti u sofisticiranim proizvodnim djelatnostima, ima

konkurentsku prednost u poslovima IT-a i R&D-a. Europa ima vrlo razvijeno i konkurentno

obrazovanje za radnike u sofisticiranim industrijskim i uslužnim područjima. Osnovni problemi

EU konkurentnosti su nejedinstveno tržište rada i kruti propisi. EU treba promijeniti strateški

pristup radu, tehnologiji i ključnim tržištima.

Stupanj integracije zemalja

Tipovi integracija Stupanj kompleksnosti

Područje slobodne trgovine

Carinska unija

Zajedničko tržište

Ekonomska unija

Ekonomska i politička unija

3.1.1 ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA EU

Prethodnica današnje EU bila je Europska ekonomska zajednica (EEZ) koja je stvorena

Rimskim ugovorima iz 1957.godine. Carinska unija 1968.godine (zajednička carinska

tarifa i zajednički carinski propisi prema trećim zemljama, bescarinska trgovina između

zemalja članica te odredba po kojoj prihodi od carine predstavljaju prihode proračuna EEZ

odnosno EU (članice: Njemačka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa). Jedinstveno tržište

1986.godine – slobodno kretanje ljudi, dobara, usluga i novca. Europska unija

uspostavljena je 1.studenoga 1993.godine stupanjem na snagu tzv. „Maastrichs-kog

sporazuma“. – zajednička trgovinska politika, pravila tržišnog natjecanja i monetarne politike,

zdravstvo, obrazovanje i industrijske politike, poljoprivreda, promet i energija

3.1.2. TRGOVINSKA POLITIKA EU PREMA TREĆIM ZEMLJAMA

Trgovinska politika EU prema trećim zemljama zasnovana je na načelima zajedničke

trgovinske politike koja je jedna od temeljnih politika EU.

Trgovinska politika EU prema trećim zemljama usmjerena je na tri glavna područja

djelovanja:

o aktivno sudjelovanje u multilateralnim pregovorima u okviru WTO-a

o razvijanje specifičnih bilateralnih trgovinskih odnosa s pojedinim zemljama i regijama

te na odobravanje jednostranih povlastica zemljama u razvoju

o aktivan pristup u otkrivanju i uklanjanje nelegalnih zapreka na izvornim tržištima.

Osnovni ciljevi zajedničke trgovinske politike jesu poticanje gospodarskoga razvoja zemlje,

visoke zaposlenosti i konkurentnosti gospodarstva te zaštita okoliša u zemljama članicama.

12

Osnovni instrumenti kojima se provodi trgovinska politika prema inozemstvu jesu:

zajednička carinska tarifa, instrumenti trgovinske zaštite, praćenje i nadzor trgovinskih

politika trećih zemalja, sustav pružanja informacija o uvjetima pristupa trećim tržištima.

Zajednička carinska tarifa (TARIC) – sadrži konvencionalne carinske stope i povlastice

dogovorene u okviru multilateralnih pregovora WTO-a, te su u nju ugrađene sve bilateralno

usuglašene uvozne povlastice odobrene pojedinim zemljama i/ili integracijama kao i sva

carinska i necarinska ograničenja koja se primjenjuju u izvozu i uvozu.

3.1.4. HRVATSKI ZAKON O TRGOVINI

Osnovni propis kojime se uređuju uvjeti za obavljanje djelatnosti trgovine na domaćemu i

inozemnomu tržištu, zaštitne mjere pri uvozi u izvozu, mjere kojima se ograničava obavljanje

vanjske trgovine, definira nepošteno tržišno natjecanje te određuju upravne mjere i mjere za

nadzor trgovine je Zakon o trgovini.

Naš je trgovinski sustav u potpunosti usklađen s propisima EU.

Mjere trgovinskog zaštitnog mehanizma koje, u skladu s pravilima trgovinskog sustava EU,

dopušta naš Zakon o trgovini jesu:

o mjere za zaštitu od prekomjernog uvoza (kontingenti(količinska ograničenja) i

dodatne zaštitne carine za određenu robu)

o antidampinške (antidampinška pristojba) i kompenzacijske mjere (otklanjanje učinka

subvencioniranog uvoza)

o uvozne i izvozne dozvole.

13

Ovo je samo pregled, a cijela skripta (65 str.)

te čeka u našoj SKRIPTARNICI!