Mikas_OZ_13

49

KAKO RODITELJI I ODGOJITELJI PROCJENJUJU EMOCIONALNI RAZVITAK I PONAANJE DJECE

PREDKOLSKE DOBI

Mr. Davor MikasDjeji vrti Cvrak, Solin

Saetak: Cilj je bio istraiti usklaenost u procjeni problema u ponaanju i/ili emocionalnih problema djece predkolske dobi izmeu roditelja i odgoji-telja. Ujednaenost procjene izmeu roditelja i odgojitelja od velike je vanosti ne samo prilikom detekcije problema ve i kod odgovarajue procjene i razu-mijevanja problema, kao i kod odabira primjerenoga terapijskog postupka.

Istraivanje je obuhvatilo 150 djece predkolske dobi iz djejih vrtia Cvrak u Solinu i Grigor Vitez u Splitu. U procjeni je sudjelovalo 150 roditelja ispitivane djece, te njihovi odgojitelji iz djejih vrtia. Za tu namjenu koriteno je nekoliko upitnika Upitnik za odgojitelje, Achenbachov upitnik za roditelje Child Behaviour Check List (CBCL 4 18) i Achenbachov upitnik za na-stavnike Teacher Report Form (TRF 4 18).

Dobiveni rezultati ukazuju na to kako ne postoji znaajna usklaenost u procjeni problema u ponaanju i/ili emocionalnih problema kod djece predkolske dobi izmeu roditelja i odgojitelja. Pri procjeni djece koja trebaju strunu pomo odgojitelji su pokazali znaajno viu razinu osjetljivosti u od-nosu na roditelje. Kao najizraenije probleme naveli su smetnje panje, agresi-vno ponaanje i delinkventno ponaanje. Istodobno, kod djece kod koje, prema miljenju odgojitelja, ne postoje izraeniji problemi u razvoju, roditelji su se pokazali kao stroi procjenitelji.

Kljune rijei: CBCL/4-18, TRF/4-18, predkolsko dijete, emocionalni problemi, problemi ponaanja, slaganje meu procjeniteljima

Uvod

Veina djece predkolske dobi koja su ukljuena u predkolske usta-nove (djeje vrtie) manifestira ponaanje u skladu sa svojom razvojnom

* Ovaj rad je doraeni dio magistarskog rada (Usklaenost u procjeni problema u ponaanju djece predkolske dobi izmeu roditelja i odgojitelja) koji je obranjen na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, u svibnju 2005. godine.

Odgojne znanostiVol. 9, br. 1, 2007, str. 49-73

Izvorni znanstveni lanak

50

ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 49-73

i kronolokom dobi. Meutim, jedan se dio djece izdvaja po odreenim speci nostima koje imaju znaajan udio i posebno mjesto u strukturi njiho-va ponaanja.

Unutar tih speci nosti nalazimo itav niz emocionalnih problema (emotional problems), kao i problema u ponaanju (behavior problems) - npr. razliiti strahovi, agresivno ponaanje, povuenost, anksioznost, smetnje eli-minacije

Mnogi su istraivai djejeg ponaanja i kliniari skrenuli pozornost na vanost ranog prepoznavanja razvojnih problema, nunost praenja stabilnosti i kontinuiteta poremeaja, te naglasili znaaj prognostike dimenzije (1, 2, 3).

Sustavno praenje djejeg razvoja prua nam mogunost kontinuiranog sagledavanja cjelokupne situacije koja se odnosi na dijete. Ako se primijete neka znaajnija odstupanja od uobiajenog funkcioniranja primjerenog za tu dob, potrebno je ispitati okolnosti i pronai razloge koji do njih dovode. Kada se dobije jasna i objektivna slika djeteta, odnosno konkretnije se odredi nje-gov razvojni pro l tada postaje kudikamo jasnije to se doista dogaa. Otvara se i mogunost objektivnijeg sagledavanja etioloke dimenzije detektiranog problema.

Postaju vidljiviji razliiti aspekti djetetova ponaanja, kao i njegovo intrapsihiko stanje.

Logian slijed i nastavak tog pristupa vodi nas prema odreivanju i uvoenju odgovarajuih preventivnih programa (4), odnosno prema precizi-ranju konkretnijih poteza s pomou kojih moemo djelomino onemoguiti ili potpuno sprijeiti pojavu razliitih vidova psihopatologije koja ima klinika obiljeja.

S pomou CBCL-a (Achenbachova upitnika za roditelje) mogu se s velikim stupnjem pouzdanosti identi cirati djeca s poveanim stupnjem ri-zika od nastanka nekog oblika mentalnih poremeaja (5). Pojavljivanje psihopatolokih pojava u relativno kraoj budunosti moe se oekivati kod djece koja su rangirana visoko pri procjeni potencijalnih problema u ponaanju ili emocionalnih problema s pomou CBCL-a.

Kroes i sur. pokuali su utvrditi stupanj povezanosti izmeu podataka dobivenih uz pomo CBCL i naknadnog javljanja psihijatrijskih dijagnoza kod djece, koje su utemeljena na kriterijima de niranim u DSM IV.

Zakljuili su kako je CBCL kvalitetan instrument s pomou kojeg je mogue predvidjeti pojavu razliitih tipova problema u ponaanju djece i ado-lescenata.

Prema njihovim rezultatima podskala agresivno ponaanje, skala ek-sternalizacije i skala ukupnih problema imaju dobru prognostiku vrijednost u odnosu na ADHD i poremeaj ponaanja. Podskala problem panje do-bar je prediktor za ADHD, meutim dobru prognostiku vrijednost nema za poremeaj ponaanja.

Mikas D.: Kako roditelji i odgojitelji procjenjuju emocionalni razvitak i ponaanje

51

Podskale tjeskobe/depresivnost, socijalni problemi i problem miljenja predviaju poremeaj raspoloenja, dok podskale povuenost i seksualni pro-blemi imaju znaajnu prognostiku vrijednost za anksiozni poremeaj.

Uz pomo podskala delinkventno ponaanje i povuenost najbolje se moe predvidjeti poremeaj eliminacije. Vano je napomenuti kako su po-dskale problemi panje, povuenost i agresivno ponaanje najzahvalnije u smislu prognoze i imaju najbolju prognostiku vrijednost za irok broj dija-gnoza. Dakako, posebno treba istai kako skale eksternalizacije i internaliza-cije kao i skala ukupnih problema posjeduju dobru prediktivnu sposobnost za bilo koju dijagnozu.

Procjene djejeg razvoja i psihikog statusa od strane roditelja veoma su zanimljive istraivaima i kliniarima. Longitudinalna istraivanja koja se odnose na stabilnost procjene roditelja govore o visokom stupnju pouzdano-sti njihovih procjena u duem vremenskom razdoblju. Pokazalo se kako po-stoji znaajna dugogodinja stabilnost procjene za razliite vrste problema. Rezultat ukupnih problema, eksternalizacija i internalizacija pokazuju visoku razinu stabilnosti. Eksternalizacija pokazuje znaajno vii nivo stabilnosti ne-go internalizacija (6, 7).

Isto tako svih osam pro liranih sindroma ima znaajan nivo stabilnosti, koja se kree u rasponu od srednjeg do veoma visokog stupnja. Najvii nivoi stabilnosti evidentirani su kod agresivnog i tjeskobno/depresivnog ponaanja, problema s panjom i socijalnih problema, dok je slabiji nivo stabilnosti primijeen kod somatskih problema i problema miljenja.

Slini rezultati istraivanja naeni su u razliitima sredinama i razliitim kulturama (6, 7).

Takoer je potvreno kako ne postoji bitniji utjecaj spola i dobi na sta-bilnost procjene. Procjene roditelja imaju dobru prediktivnu sposobnost i stabilnost u odnosu na procjenu odgojitelja i uitelja koje se provede nakon odreenoga vremena.

Rezultati ovih istraivanja jasno pokazuju od kolike vanosti moe biti upotreba CBCL u preventivnom i klinikom radu, odnosno prilikom stvaranja procjene i razmatranja prognoze u razliitim situacijama, ali i klinikim sluajevima, odnosno u razliitim tipovima (mogue) psihopato-logije. Dobiveni rezultati mogu pomoi u identi kaciji djeteta kod kojeg po-stoji povean rizik za pojavu odreenih psihopatolokih poremeaja. Dakako, to otvara i mogunost jasnijeg sagledavanja etiologije tih poremeaja, odno-sno preciznije odreenje udjela pojedinih faktora u genezi konkretnog proble-ma. Isto su tako od velike pomoi i pri razmatranju prognoze za svaki poje-dini sluaj.

Ovisno o svakom konkretnom sluaju nuno je detaljno razmotriti i oprezno interpretirati rezultate dobivene uz pomo CBCL-a, kao i zamijeene

52


faktore rizika. Djecu koja imaju pro l s visokim stupnjem rizika potrebno je budno pratiti i u skladu s razvojem situacije planirati konkretne intervencije.

Intervencije mogu ii prema obitelji (edukacija roditelja), prema vrtiu/koli (edukacija odgojitelja/uitelja), te u smjeru klinikog tretmana u onim sluajevima kada se procijeni da je to nuno i doista neophodno.

U istraivanju djetetova ponaanja prvi i najvaniji izvor informacija jesu njegovi roditelji ( 8 ).

Da bismo dobili tone i pouzdane informacije o razvojnom procesu, neophodno je kontaktirati roditelje jer su oni svakodnevno blisko povezani s djetetom i imaju izravan uvid u njegovo ponaanje, ali u dobrom dijelu i u nje-gov intimni svijet. U veini sluajeva vjerodostojna procjena i pouzdana slika djejeg ponaanja dobije se od njegovih roditelja. Stoga, ne samo u znanstvenoistraivakom radu ve i u samoj klinikoj praksi prvi i nadasve znaajan izvor informacija o djetetu jesu njegovi roditelji, a osobito majka.

Meutim, osim roditelja vanu ulogu pri procjeni djetetova razvoja i ponaanja imaju i odgojitelji, odnosno uitelji. Dok roditelji imaju pri-liku upoznati dijete unutar obiteljskog konteksta, dotle su odgojitelji u puno boljoj poziciji da kontinuirano opserviraju i detaljno prate njegovo snalaenje i funkcioniranje unutar skupine iste ili sline dobi u vrtikom, odnosno kolskom okruenju.

Dobivanje podataka iz razliitih izvora omoguuje istraivaima i kliniarima stvaranje cjelovitije slike o djetetovu razvoju. Procjene roditelja, odgojitelja, brae i sestara i dr. ugrauju se u sveobuhvatni i zajedniki mo-zaik koji se sastoji od razliitih aspekata djetetova razvoja i iskustva.

Nemaju svi podjednaka iskustva s djetetom. Svatko od procjenitelja poznaje dijete iz razliitih situacija i razliitih ivotnih iskustava. Kut gle-danja na stvari, kao i pro l osobnosti procjenitelja, nisu isti.

esto se dogaa da ne postoji znaajna povezanost, odnosno korela-cija meu razliitim procjeniteljima, to moe upuivati na zakljuak kako koritenje vie izvora informiranja moe istraivae zavarati i skrenuti s pra-vog puta.

Prema istraivanju koje su proveli Achenbach, McConaughy i Howell (8) slaganje izmeu istih procjenitelja ima znaajnu korelaciju (r = 0,6), dok je slaganje meu razliitim procjeniteljima (npr. roditelji, uitelji, ostali objekti-vni promatrai) dosta nie (u prosjeku r = 0,28).

Veina istraivanja pokazuje da su roditelji bolji procjenitelji internalizirajuih tendencija nego odgojitelji, odnosno uitelji u kolama.

Istodobno, eksternalizirajue aktivnosti kod djece odgojitelji tonije zapaaju u odnosu na roditelje (9, 10).

Ti podaci ukazuju na injenicu kako je meusobna usklaenost u procjeni djece izmeu razliitih procjenitelja relativno mala i moe navoditi


53

istraivae i kliniare na pogrenu procjenu. Slini podaci dobiveni su i nekim drugim studijama (9, 11, 12).

Usprkos dobivenim rezultatima istraivai redovito izvode zakljuak kako prikupljanje podataka iz razliitih izvora daje jedinstvene informacije s pomou kojih je mogue zahvatiti i sagledati sloene aspekte emocionalnog razvoja i dinamike.

Drugim rijeima, prikupljanje podataka od razliitih procjenitelja omoguuje njihovo slaganje u cjelovitu sliku u kojoj je mogue primijetiti, sustavno analizirati i identi cirati odreene razvojne smetnje kod djeteta. Jer upravo razliiti izvori informacija daju dovoljnu lepezu podataka, prikuplje-nih iz razliitih situacija i razliitih perspektiva. S pomou njih u procjenu ula-ze i one situacije i podaci koje nije mogue, bez obzira na kvalitetu, dobiti od samo jednog procjenitelja.

Prilikom procjene djetetova razvoja doista treba voditi rauna i o injenici da insistiranje na dovoljnoj usklaenosti izmeu razliitih opserva-tora kako bi se napravila procjena i zauzeo odgovarajui stav, moe prekriti relevantne stvari, ali i prenaglaeno istaknuti pojedine aspekte funkcioniranja, odnosno dati im onu vanost koju realno nemaju.

U takvoj konstelaciji mogu se dogoditi odreene greke u procjeni.Stoga je veoma vano povesti rauna o razlozima zbog kojih neki op-

servator procjenjuje stvari upravo na takav nain. Nuno je i nadasve korisno pokuati bolje i detaljnije razumjeti procjeniteljsku sposobnost procjenitelja.

Ako se te dimenzije i njihove meusobne relacije ne sagledaju dovolj-no dobro konano miljenje i procjena problema mogu krenuti u pogrenom smjeru. To, dakako, nosi sa sobom i odreene negativne posljedice koje na-staju na temelju zakljuka izvuenog iz nejasnih i nedoreenih postavki.

Sumirajui razliite stavove i vienja te problematike mogli bismo zakljuiti da je procjenu problema u ponaanju i emocionalnih problema kod djece predkolske dobi potrebno i korisno izvriti uz pomo razliitih izvo-ra, odnosno razliitih procjenitelja jer se na taj nain dobiva lepeza relevant-nih podataka o razvoju i ponaanju djeteta (oni poznaju dijete u razliitim ivotnim situacijama i imaju speci na iskustva u odnosu na njega).

Istodobno je potrebno nadasve voditi rauna o kvaliteti i osposobljeno-sti samih procjenitelja kako ne bismo upali u zamku neujednaenosti i slabih statistikih korelacija, to bi odvelo i kliniara i istraivaa djejeg ponaanja u pogrenom pravcu.

Prema nekim istraivanjima na kvalitetu procjene utjee u prvom redu osobnost roditelja, jer su roditelji najznaajniji izvor informacija kada je u pi-tanju ponaanje i emocionalni razvoj djeteta, zatim razina obiteljskog distre-sa, te zadovoljstvo u braku obaju partnera, psiholoki simptom procjenitelja i dr. (13).

54


Metodologija istraivanja

Hipoteza i ciljevi

Hipoteza: Odreeni broj djece predkolske dobi ispitivanog uzorka ima probleme ponaanja i/ili emocionalne probleme.

Usklaenost u procjeni problema ponaanja i/ili emocionalnih proble-ma djece predkolske dobi izmeu roditelja i odgojitelja bitan je aspekt pravo-dobnog uoavanja, prepoznavanja i ukljuivanja djece u potrebne tretmane.

Ciljevi:a) Utvrditi vrste (tipove) problema u djece predkolske dobi ispitiva-

nog uzorkab) Istraiti i analizirati razlike u procjeni djece ispitivane i kontrol-

ne skupine izmeu roditelja i odgojitelja, kao i razlike u procjeni s aspekta spola

c) Ispitati koliko je usklaenost u procjeni problema u ponaanju i/ili emocionalnih problema djece predkolske dobi izmeu roditelja i odgojitelja bitan aspekt pravodobnog uoavanja, prepoznavanja i ukljuivanja djece u potrebne tretmane.

Uzorak

Istraivanje je provedeno na uzorku roditelja i odgojitelja djece predkolske dobi (4 7 godina). Predmet njihove procjene bilo je 150 dje-ce koja pohaaju redovit vrtiki program u ustanovama, odnosno centrima djejih vrtia - Cvrak u Solinu (vrtii Papaline, Paun, Sunica, Salona) i Grigor Vitez u Splitu (vrti Mala sirena).

U istraivanju je sudjelovalo 80 djeaka i 70 djevojica u dobi od 4 do 7 godina. Najvie ispitanika bilo je u dobi od 6 godina, a najmanje u dobi od 7 godina. Kako je ustanovljeno 2 - testom, dobna struktura djeaka i djevojica se ne razlikuje statistiki znaajno ( 2 = 4,420, df = 3, p = 0,219). Prosjena dob djeaka je 5,3 godine, sa standardnom devijacijom 0,89, koliko iznosi i prosjena dob djevojica, ali sa standardnom devijacijom od 0,97 godina.

Achenbachov upitnik za roditelje (CBCL) ukupno je ispunilo 150 ro-ditelja.

TRF (Achenbachov upitnik za nastavnike), kao i Upitnik za odgojitelje za svih 150 djece popunilo je sedam odgojitelja.

Ispitivana skupina u ovom istraivanju su djeca kod kojih su odgaja-telji registrirali probleme u ponaanju i/ili emocionalne probleme do te mje-re da zahtijevaju strunu pomo. Ostala djeca iz uzorka, kod kojih odgajatelji nisu registrirali probleme u ponaanju i/ili emocionalne probleme, ine kon-


55

trolnu skupinu. Od 80 djeaka njih 19 treba strunu pomo (23,8%) dok od 70 djevojica samo 8 (11,4%). Relativno velika razlika u uestalosti djeaka i djevojica koji trebaju strunu pomo statistiki nije znaajna (Fisherov eg-zaktni test, p = 0,057).

InstrumentarijUpitnik za odgojitelje

U ovaj upitnik upisuju se djeca za koju odgojitelj smatra da imaju odreeni razvojni problem ili poremeaj koji je evidentan u njihovu ponaanju unutar odgojne skupine. S pomou njega dobit emo i podatke za djecu s odreenim smetnjama u ponaanju, jesu li ukljuena u neki oblik terapijskog tretmana na samostalnu inicijativu roditelja ili je ta odluka bila potaknuta od odgojitelja iz djejeg vrtia. Isto je tako otvorena mogunost da sugestije od-gojitelja roditelji nisu prihvatili, kao i mogunost da odgojitelj o primijeenim smetnjama nije razgovarao s roditeljima.

Achenbachov upitnik za roditelje - Child Behaviour Check List / CBCL / 4 18 (Achenbach, 1991)

Ubraja se u najee koritene instrumente u djejoj i adolescentnoj psihijatriji. S pomou njega procjenjuje se razvojni pro l djeteta, te detektiraju emocionalni problemi i problemi ponaanja djece i adolescenata. Procjena se temelji na veem broju izvora podataka, odnosno procjenitelja, kao i na kvan-titativnoj taksonomiji.

Upitnik se sastoji od dva osnovna dijela. U prvom se dijelu procjenjuju ponaanje i adaptacijske mogunosti djeteta. S pomou njih formiraju se etiri zasebne skale aktivnosti, socijalne sposobnosti, kolske sposobnosti i ukup-ne sposobnosti.

Drugi dio obuhvaa 118 estica koje se odnose na ponaanje djeteta. Svaka estica posebno se mjeri na skali od tri vrijednosti: 0 = nije istina, 1 = djelomino ili ponekad istina, 2 = potpuna istina ili esto istina.

Udruivanjem prvog i drugog dijela skale pro lira se devet uih pro-blemskih skala ili sindroma, dvije iroke problemske skale i ukupno bodo-vanje problema.

Izdvojenih devet sindroma su: povuenost, tjelesni problemi, tjesko-be/depresivnost, socijalni problemi, problemi miljenja, problemi panje, de-linkventno ponaanje, agresivno ponaanje i seksualni problemi.

Skale irih problema oznaavaju internalizirajue i eksternalizirajue ponaanje.

56


Skalu internalizacije ine skale povlaenja, somatskih pritubi i skala tjeskobe/depresivnost. Skala eksternalizacije sastoji se od skala agresivnog ponaanja i delinkventnog popnaanja.

Achenbachov upitnik za nastavnike - Teacher Report Form /TRF 4 18 (Achenbach, 1991)

Koristi se za procjenu djejeg ponaanja i razine adaptiranosti na vrtiku, odnosno kolsku situaciju, kao i za procjenu emocionalnih problema i problema u ponaanju djece.

Prvi dio se sastoji od estica s pomou kojih se ispituje adaptivno ponaanje. Na taj se nain formira est skala: kolski rad, trud, primjereno ponaanje, uenje, zadovoljstvo i skala ukupne prilagoenosti.

Od 118 estica od kojih se sastoji drugi dio, 93 su preslike iz CBCL-a, dok se ostale odnose na problematiku ponaanja u koli koje roditelji nisu u prilici zapaati, disciplinu u razredu i sl.

Kao i kod CBCL-a i s pomou TRF-a izdvaja se osam sindroma, dvije skale irih problema, te ukupno bodovanje problema.

Postupak istraivanjaIspitivanje je realizirano u skladu sa svim etikim normama. Provedeno

je tijekom 2003. godine.Gotovo svi upitnici koji su ponueni ispitanicima bili su korektno i od-

govorno ispunjeni.Na roditeljskim sastancima koji su za tu namjenu organizirani u vrtiima

roditelji su detaljno upoznati sa strukturom upitnika koji su trebali popuniti. Takoer su im objanjeni osnovni ciljevi istraivanja, kao i nain popunja-vanja upitnika.

Zajamena im je i tajnost podataka.

Rezultati istraivanja

Rezultati analize Upitnika za odgojitelje

Upitnikom za odgojitelje registrirani su osnovni podaci o djeci koja tre-baju strunu pomo s obzirom na probleme s ponaanjem i/ili emocionalne probleme. Kako je ve prije registrirano, prema strunom miljenju odgoji-telja 27 djece od njih 150, koliko ih je obuhvaeno u ovom istraivanju, treba biti ukljueno u neki tretman. Ta su djeca izdvojena u poseban uzorak i ine ispitivanu skupinu ovog istraivanja, a ostala djeca ine kontrolnu skupinu.


57

Na inicijativu roditelja u tretman je ukljueno svega petero djece (11,1%), a samo dvoje na inicijativu odgojitelja (7,4%) - (Tablica 1).

Procjene i sugestije odgojitelja nije prihvatilo ak 63% roditelja (njih 17), a u sluaju troje djece (11,1%) koja trebaju strunu pomo o tome nije razgovarano s roditeljima (Tablica 1). Sva djeca (njih 5) za koju su roditelji zatraili strunu pomo trebaju tu pomo i prema miljenja odgojitelja.

Tablica 1. Broj djece koja prema miljenju odgojitelja trebaju strunu pomo (N = 27)

VarijablaDijete ukljueno u tretman na inicijativu roditelja 5 (11,1%)Dijete ukljueno u tretman na inicijativu odgojitelja 2 (7,4%)Procjene i sugestije odgojitelja roditelji nisu prihvatili 17 (63,0%)Dijete treba pomo, ali o tome nije razgovarano s roditeljima 3 (11,1%)

Djeca, koja po miljenju odgojitelja trebaju strunu pomo zbog pro-blema s ponaanjem i/ili emocionalnih problema, koju emo dalje referira-ti kao ispitivanu skupinu, ne razlikuju se znaajno od ostale ispitivane djece koja ine kontrolnu skupinu ovog istraivanja. Tako je prosjena dob djece iz ispitivane skupine 5,44 godine, dob njihovih oeva i majki je 38,81 odnosno 34,96 godina. Prosjena dob djece iz kontrolne skupine je 5,27 godina, oevi im u prosjeku imaju 37,19 godina, a majke 33,68 godina. Roditelji djece iz kontrolne skupine su u prosjeku vie nego godinu mlai od roditelja djece iz ispitivane skupine, no ta razlika nije statistiki znaajna.

Rezultati analize Achenbachova upitnika za roditelje CBCL

Rezultati analize razlika varijabli problemske skale Achenbachova upitnika CBCL za djecu i adolescente ispitivane i kontrolne skupine t-testom za nezavisne uzorke navedeni su u Tablici 2.

Tablica 2. Razlika ispitivane i kontrolne skupine djece, prema testu CBCL - rezultati t - testa za nezavisne uzorke

Varijable CBCL Skupina Na x b sc td dfe pPovuenost Ispitivana 27 1,15 1,83 0,757 148 0,450Kontrolna 123 0,93 1,26

Tjelesni problemi Ispitivana 27 0,56 1,05 0,435 148 0,664Kontrolna 123 0,46 ,99

Tjeskoba / depresivnost Ispitivana 27 2,37 2,04 -0,022 148 0,983Kontrolna 123 2,38 2,64

Socijalni problemi Ispitivana 27 2,04 1,68 -0,161 148 0,872Kontrolna 123 2,09 1,50

Problemi miljenja Ispitivana 27 0,33 0,73 1,250 148 0,213Kontrolna 123 0,18 0,54

58


Problemi panje Ispitivana 27 4,07 3,33 3,444 148 0,001Kontrolna 123 2,34 2,11

Delinkventno ponaanje Ispitivana 27 2,22 1,63 2,484 148 0,014Kontrolna 123 1,45 1,43

Agresivno ponaanje Ispitivana 27 7,74 5,25 1,590 148 0,114Kontrolna 123 6,20 4,39

Seksualni problemi Ispitivana 27 0,30 0,67 1,906 148 0,059Kontrolna 123 0,11 0,39Internalizirajui poremeaj

Ispitivana 27 4,07 3,50 0,427 148 0,670Kontrolna 123 3,72 4,04

Eksternalizirajui poremeaj


Problemska skala ukupno


a broj sluajeva, b prosjek, c standardna devijacija, d t-vrijednost, e stupnjevi slobode

Statistiki znaajne razlike naene su samo u sluaju problema s panjom i delinkventnim ponaanjem. U obje te varijable vei su proble-mi kod djece koja trebaju strunu pomo. Djeca te skupine kod problema s panjom u prosjeku postiu gotovo dvostruko vie bodova (4,07) od djece iz kontrolne skupine (2,34). Prosjeni skor za delinkventno ponaanje djece koja trebaju strunu pomo iznosi 2,22. Isti podataka u kontrolnoj skupini djece iz-nosi statistiki manjih 1,45 bodova.

U Achenbachovim problemskim skalama nema razlike izmeu djeaka i djevojica. Kako je vidljivo u Tablici 3, djeaci i djevojice se statistiki znaajno ne razlikuju niti u jednoj od skala CBCL upitnika. Valja istaknuti da razlike po spolu djece nema niti unutar ispitivane odnosno kontrolne skupine.

Tablica 3. Razlika djeaka i djevojica, prema testu CBCL - rezultati t - testa za ne-zavisne uzorke

Varijable CBCL Spol Na x b sc td dfe p

Povuenost Muki 80 0,78 1,04 -1,843 148 0,067enski 70 1,19 1,65

Tjelesni problemi Muki 80 0,39 0,75 -1,219 148 0,225enski 70 0,59 1,21

Tjeskobe / depresivnost Muki 80 2,14 2,17 -1,252 148 0,212enski 70 2,66 2,90

Socijalni problemi Muki 80 1,91 1,50 -1,442 148 0,151enski 70 2,27 1,54

Problemi miljenja Muki 80 0,20 0,51 -0,149 148 0,882enski 70 0,21 0,66

Problemi panje Muki 80 2,88 2,54 1,185 148 0,238enski 70 2,40 2,34

Delinkventno ponaanje Muki 80 1,69 1,63 0,883 148 0,379enski 70 1,47 1,33

Agresivno ponaanje Muki 80 6,46 4,57 -0,050 148 0,960enski 70 6,50 4,61


59

Seksualni problemi Muki 80 0,14 0,44 -0,263 148 0,793enski 70 0,16 0,47Internalizirajui poremeaj

Muki 80 3,28 3,13 -1,689 148 0,093enski 70 4,36 4,65


Muki 80 8,15 5,79 0,191 148 0,849enski 70 7,97 5,61


Muki 80 18,95 12,30 -0,720 147 0,473enski 69 20,54 14,59


Unutar spolnih skupina, tj. skupina djeaka i djevojica, jedina statistiki znaajna razlika je izmeu djeaka ispitivane i kontrolne skupine u problemi-ma s panjom (p=0,008), pri emu djeaci koji trebaju strunu pomo postiu u prosjeku 4,21 bod, za razliku od djeaka kontrolne skupine koji postiu sa-mo 2,46 bodova u prosjeku.

Kako bi se razjasnile razlike koje su uzrokovane vie nego jednim fak-torom (pripadnou skupini i spolom) u Tablici 4 navedeni su rezultati analize dvofaktorskim modelom analize varijance, svih onih skala CBCL-a za koje su naene znaajne razlike.

Tablica 4. Rezultati analize razlika po skupinama i spolu djece za test CBCL, dvofak-torskim modelom analize varijance

Varijable CBCL Spol Skupina UkupnoIspitivana Kontrolna

PovuenostMuki 0,95 0,72 0,78benski 1,63 1,13 1,19

Ukupno 1,15 0,93 0,97a

Problemi panjeMuki 4,21 2,46 2,88enski 3,75 2,23 2,40

Ukupno 4,07c 2,34 2,65a

Delinkventno ponaanjeMuki 2,21 1,52 1,69enski 2,25 1,37 1,47

Ukupno 2,22c 1,45 1,59a

a sveukupni prosjek, b znaajna razlika po spolu, c znaajna razlika po skupinama

Kako je vidljivo u Tablici 4 razlike koje se uoavaju na problemskoj skali za mjerenje povuenosti mogu se pripisati samo razlikama inducira-nim spolnom pripadnou djece. Djevojice na toj skali postiu u prosjeku statistiki znaajno vee vrijednosti (1,19) od djeaka (0,78). S druge strane, razlike u problemima panje i delinkventnom ponaanju uvjetovane su samo pripadnou skupini djece koja trebaju strunu pomo, odnosno kontrolnoj skupini. U obje skale djeca ispitivane skupine u prosjeku dostiu statistiki znaajno vee vrijednosti, nego djeca iz kontrolne skupine. Posljednja dva zakljuka mogu se prepoznati i u rezultatima navedenim u Tablici 2. Naena razlika u povuenosti mogla se naslutiti i na osnovi rezultat navedenih u Tablici 3, no dokazana je tek primjenom dvofaktorskog modela analize varijance.

60


Pouzdanost Achenbachova upitnika CBCL na promatranim uzorci-ma djece je zadovoljavajua. Cronbachov koe cijent za skupinu djece koja trebaju strunu pomo je 0,84, a za djecu iz kontrolne skupine 0,83. U oba sluaja su koe cijenti iznad zahtijevanog 0,80.

Valja istaknuti kako roditelji djece koja trebaju strunu pomo prema Achenbachovu CBCL upitniku registriraju probleme svog djeteta u malom broju skala, tonije samo u tri: povuenosti, problema s panjom i delinkvent-nom ponaanju.

Rezultati analize Achenbachova upitnika za nastavnike TRF

Za razliku od roditelja, odgojitelji kao strune osobe zamjeuju pu-no vie problema kod djece koja trebaju strunu pomo. Prema rezultatima Achenbachova upitnika za nastavnike odgojitelji su statistiki znaajno viim ocijenili sve probleme, osim tjelesnih, u djece koja trebaju strunu pomo, ne-go u djece iz kontrolne skupine (Tablica 5).

Tablica 5. Razlika ispitivane i kontrolne skupine djece, prema testu TRF - rezultati t - testa za nezavisne uzorke

Varijable TRF Skupina Na x b sc td dfe p

PovuenostIspitivana 27 2,63 2,83 2,904 148 0,004Kontrolna 123 1,30 1,98

Tjelesni problemiIspitivana 27 0,48 1,09 1,488 148 0,139Kontrolna 123 0,25 0,62

Tjeskobe / depresivnostIspitivana 27 4,22 3,89 1,988 148 0,049Kontrolna 123 2,87 3,04

Socijalni problemiIspitivana 27 4,11 4,06 4,324 148


61

Prema miljenju odgojitelja znaajne razlike izmeu djeaka i djevojica, bez obzira na pripadnost skupini, takoer postoje u vie skala TRF upitnika, nego to su uoili roditelji. Kako je vidljivo iz rezultata navedenih u Tablici 6, odgojitelji su uoili vee tjelesne probleme u djevojica i vee probleme panje, te vie delinkventnog i agresivnog ponaanja u djeaka. Kao poslje-dica toga su vei problemi djeaka u pogledu eksternalizirajueg ponaanja i ukupnih problema.

Tablica 6. Razlika djeaka i djevojica, prema testu TRF - rezultati t - testa za neza-visne uzorke

Varijable TRF Spol Na x b sc td dfe p

PovuenostMuki 80 1.45 1.92 -0.533 148 0.595enski 70 1.64 2.50

Tjelesni problemiMuki 80 0.16 0.46 -2.388 148 0.018enski 70 0.44 0.93

Tjeskobe / depresivnostMuki 80 2.83 3.35 -1.169 148 0.244enski 70 3.44 3.08

Socijalni problemiMuki 80 2.39 3.14 0.825 148 0.410enski 70 2.03 1.97

Problemi miljenjaMuki 79 0.49 1.08 0.568 147 0.571enski 70 0.40 0.91

Problemi panjeMuki 80 7.79 7.98 4.227 148

62


Tablica 7. Rezultati analize razlika po skupinama i spolu djece za test TRF, dvofaktor-skim modelom analize varijance

Varijable TRF Spol Skupina UkupnoIspitivana Kontrolna

PovuenostMuki 2,79 1,03 1,45enski 2,25 1,56 1,64

Ukupno 2,63b 1,30 1,54a

Tjelesni problemiMuki 0,21d 0,15 0,16censki 1,13 0,35 0,44

Ukupno 0,48 0,25 0,29

Tjeskobe / depresivnostMuki 4,53 2,30 2,83enski 3,50 3,44 3,44

Ukupno 4,22b 2,87 3,11

Socijalni problemiMuki 4,84d 1,62 2,39enski 2,38 1,98 2,03

Ukupno 4,11b 1,80 2,22

Problemi miljenjaMuki 1,22 0,28 0,49enski 1,00 0,32 0,40

Ukupno 1,15b 0,30 0,45

Problemi panjeMuki 16,47d 5,08 7,79censki 6,00 2,94 3,29

Ukupno 13,37b 4,00 5,69

Delinkventno ponaanjeMuki 2,21 1,13 1,39censki 1,00 0,70 0,74

Ukupno 1,85b 0,92 1,09

Agresivno ponaanjeMuki 11,16 4,34 5,96enski 8,13 2,85 3,46

Ukupno 10,26b 3,60 4,81

Internalizirajui poremeajMuki 7,16 3,41 4,30enski 6,63 5,23 5,39

Ukupno 7,00b 4,33 4,81

Eksternalizirajui poremeajMuki 13,37 5,48 7,35censki 9,13 3,56 4,20

Ukupno 12,11b 4,52 5,89

Problemska skala ukupnoMuki 38,78 15,52 20,82enski 24,88 13,52 14,84

Ukupno 34,50b 14,52 18,03

a sveukupni prosjek, b znaajna razlika po spolu, c znaajna razlika po skupinama, d znaajna interakcija faktora

Prema tim rezultatima problem povuenosti prisutan je u znaajno veoj mjeri kod djece koja trebaju strunu pomo i nije spolno uvjetovan. Tjelesni problemi su spolno uvjetovani i vei su kod djevojica (0,44), no po-stoji i posredan utjecaj pripadnosti skupini: najvee tjelesne probleme imaju djevojice koje trebaju strunu pomo (1,13). Svi ostali problemi su uvjetova-ni pripadnou skupini i u samo nekim sluajevima jo i spolnom pripadnou odnosno interakcijom tih dvaju imbenika.


63

Tjeskobe i depresivnost su vie prisutni u djece koja trebaju strunu pomo (4,22), kao i socijalni problemi koji su optereeni jo i indirektnim utjecajem spola i najvie su izraeni kod djeaka koji trebaju strunu pomo (4,84). Razlike u problemima miljenja iskljuivo su rezultat pripadnosti sku-pini i na tetu su djece koja trebaju strunu pomo (1,15). Problemi panje uvjetovani su s oba faktora, pa i njihovom interakcijom. Razlog tomu je to je problem panje golem u djeaka koji trebaju pomo (16,47), podjednako je velik i kod djevojica koje trebaju pomo (6,00) i djeaka iz kontrolne skupine (5,08), a najmanji je kod djevojica iz kontrolne skupine (2,94). Delinkventno ponaanje je uvjetovano s oba faktora: najizraenije je kod djeaka koji tre-baju strunu pomo (2,21). Agresivno ponaanje karakteristika je ispitivane skupine (10,26), bez obzira na spol (Tablica 7).

Internalizirajui poremeaji uvjetovani su samo utjecajem pripadnosti skupini i vei su kod djece koja trebaju strunu pomo (7,00). Veliina pro-blema eksternalizirajueg poremeaja posljedica je i utjecaja pripadnosti sku-pini i spolu djece. Vei su ti problemi u djece koja trebaju strunu pomo (12,11) i u djeaka, nego u djevojica, i u jednoj i u drugoj skupini, a najvei je u djeaka koji trebaju strunu pomo (13,37). Na razini ukupnih problema moe se registrirati samo utjecaj pripadnosti skupini, bez obzira na spol dje-teta. Djeca koja trebaju strunu pomo, prema miljenju odgojitelja, ukup-no uzevi, imaju puno vie problema (34,50) nego djeca kontrolne skupine (14,52) (Tablica 7).

Pouzdanost skala TRF upitnika je zadovoljavajua: Crombachov koe- cijent iznosi 0,83 i za skupinu djece koja trebaju strunu pomo i za djecu iz kontrolne skupine.

Tablica 8. Razlika testova CBCL i TRF djece koja trebaju strunu pomo - rezultati t - testa za zavisne uzorke

Varijable Test Na x b sc td dfe p

PovuenostCBCL 27 1,15 1,83 -3,357 26 0,002TRF 27 2,63 2,83

Tjelesni problemiCBCL 27 0,56 1,05 0,238 26 0,814TRF 27 0,48 1,09

Tjeskobe / depresivnostCBCL 27 2,37 2,04 -2,864 26 0,008TRF 27 4,22 3,89

Socijalni problemiCBCL 27 2,04 1,68 -2,509 26 0,019TRF 27 4,11 4,06

Problemi miljenjaCBCL 26 0,35 0,75 -3,035 25 0,006TRF 26 1,15 1,67

Problemi panjeCBCL 27 4,07 3,33 -5,926 26

64


Agresivno ponaanjeCBCL 27 7,74 5,25 -1,520 26 0,141TRF 27 10,26 9,24

Internalizirajui poremeaj

CBCL 27 4,07 3,50 -2,653 26 0,013TRF 27 7,00 6,27


CBCL 27 9,96 6,44 -1,090 26 0,286TRF 27 12,11 10,56


CBCL 26 23,58 14,88 -2,617 25 0,015TRF 26 34,50 23,08


Ocjene roditelja (CBCL skale) i odgojitelja (TRF skale) u djece koja trebaju strunu pomo statistiki se znaajno razlikuju u sljedeim varijabla-ma (Tablica 8): povuenost, tjeskobe / depresivnost, socijalni problemi, pro-blemi miljenja, problemi panje, internalizirajui poremeaj i ukupna pro-blemska skala. U svim tim varijablama odgojitelji vide znaajno vee proble-me u odnosu na roditelje. Najvee su razlike kod problema s panjom, to je i razumljivo jer taj problem puno lake uoavaju odgojitelji nego roditelji.

Tablica 9. Razlika testova CBCL i TRF djece kontrolne skupine - rezultati t - testa za zavisne uzorke

Varijable Test Na x b sc td dfe p

PovuenostCBCL 123 0,93 1,26 -1,921 122 0,057TRF 123 1,30 1,98

Tjelesni problemiCBCL 123 0,46 0,99 2,284 122 0,024TRF 123 0,25 0,62

Tjeskobe / depresivnostCBCL 123 2,38 2,64 -1,418 122 0,159TRF 123 2,87 3,04

Socijalni problemiCBCL 123 2,09 1,50 1,477 122 0,142TRF 123 1,80 2,03

Problemi miljenjaCBCL 123 0,18 0,54 -1,600 122 0,112TRF 123 0,30 0,72

Problemi panjeCBCL 123 2,34 2,11 -3,971 122


65

U Tablici 9 prikazani su rezultati analize razlika ocjena roditelja i od-gojitelja za djecu iz kontrolne skupine. I u ovom se sluaju roditelji i odgoji-telji razilaze u est varijabli, no struktura razlika je drugaija nego u sluaju djece koja trebaju strunu pomo. Kod djece kontrolne skupine roditelji zamjeuju statistiki znaajno vee tjelesne probleme, delinkventno i agresi-vno ponaanje, eksternalizirajui poremeaj i ukupne probleme. Odgajatelji, slino kao i u sluaju djece koja trebaju strunu pomo, zamjeuju vee pro-bleme kod panje.

Rasprava

Poznato je kako dio djece predkolskog uzrasta ima odreene probleme ponaanja i/ili emocionalne probleme.

Stoga je rano prepoznavanje razvojnih poremeaja kod djece u predkolskom razdoblju od velike vanosti jer omoguuje pravodobno sagle-davanje uoenog problema, kao i otvara mogunost odgovarajue terapijske intervencije.

Percepcija razvojnog pro la i cjelokupnih okolnosti u kojima dijete ivi veoma je vana, ponajprije stoga to na taj nain moemo prepoznati i razu-mjeti etioloku dimenziju poremeaja i jasnije se odrediti prema vrsti i obimu terapijske intervencije.

Dobivanje podataka iz nekoliko izvora (opservatora) i iz razliitih si-tuacija u kojima se dijete svakodnevno nalazi kompletira i upotpunjuje sliku o njemu, to znaajno pomae u stjecanju preciznijeg i opsenijeg uvida u etio-logiju i dinamiku poremeaja. Prikupljanje podataka od razliitih procjenitelja dat e neusporedivo vie informacija o razvoju djeteta nego to je mogue do-biti od bilo kojeg pojedinanog izvora, premda postoji opasnost od maskiranja skrivenih mehanizama na kojima poiva djeja patologija koje moe nastati nekritikim kombiniranjem informacija iz razliitih izvora (8, 9, 14).

U istraivanju koje smo proveli nastojali smo utvrditi toan broj djece u okviru ispitivanog uzorka kod kojih, po miljenju odgojitelja, postoje odreeni razvojni poremeaji, zatim tipove, odnosno vrste problema, te usklaenost u procjeni djece izmeu roditelja i odgojitelja.

Ovim istraivanjem obuhvaeno je 150 djece predkolskog uzrasta koja pohaaju redoviti vrtiki program i 150 njihovih roditelja (upitnik je ispunio jedan od roditelja za svako pojedino dijete).

U istraivanju je takoer sudjelovalo i 7 odgojitelja koji su popunjava-li TRF pojedinano za svako dijete, te Upitnik za odgojitelje: svatko za svoju vrtiku skupinu.

66


Unutar skupine od 150 ispitanika koja su obuhvaena ovim istraivanjem odgojitelji su identi cirali 27 djece koja, po njihovu miljenju, imaju odreene razvojne probleme. Oni su u istraivanju inili ispitivanu skupinu.

Ostala su djeca inila kontrolnu skupinu.U Upitniku za odgojitelje navedeni su podaci o djeci koja trebaju strunu

pomo, prema procjeni odgojitelja. Tonije, koliko je djece ukljueno u tera-pijski tretman na inicijativu roditelja, odnosno odgojitelja, zatim za koliko djece roditelji nisu prihvatili procjene odgojitelja, te u koliko sluajeva dijete treba strunu pomo, ali o tome odgojitelji nisu razgovarali s roditeljima.

Od 27 djece, koja po miljenju odgojitelja trebaju strunu pomo, a koje su odgojitelji naveli u Upitniku za odgojitelje, roditelji su prepoznali razvojne smetnje samo kod njih 5. U najveem broju sluajeva, ak u 63%, kao to je vidljivo u Tablici 1, roditelji odbijaju procjene i sugestije odgojitelja ili olako prelaze preko njih ne pridajui im previe znaaja. Miljenje i sugestije od-gojitelja posluali su samo u 2 sluaja (7,4%) i na osnovi njihove procjene zatraili odgovarajuu pomo.

Usporedbom tih procjena uoljiva je znaajna razlika u percepciji pro-blema izmeu roditelja i odgojitelja odgojitelji su izdvojili 27 djece koja, prema njihovu miljenju, imaju odreene razvojne smetnje, dok su roditelji istodobno primijetili smetnje samo kod petero djece.

Ti podaci nedvosmisleno ukazuje na injenicu kako roditelji rjee zapaaju razvojne smetnje u svoje djece u razdoblju prije polaska u osnovnu kolu u odnosu na odgojitelje.

Vjerojatno je to rezultat nekoliko faktora:a) roditelji predkolske djece teko prihvaaju injenicu da njihovo

dijete ima bilo kakvih razvojnih smetnji,b) s obzirom na to da se radi o relativno maloj djeci, obitelj njihove pro-

bleme ponaanja i/ili emocionalne probleme ne doivljava na jednak nain kao i odgojitelji i ne pridaje im podjednak intenzitet i znaaj,

c) roditelji nemaju mogunost usporedbe vlastite djece s drugom dje-com na osnovi objektivnih pokazatelja kao to je to sluaj u koli kolski uspjeh, ocjene, vladanje

Usklaenost u procjeni djejeg razvoja izmeu roditelja i odgojitelja od iznimne je vanosti jer otvara prostor za kvalitetno sagledavanje i ocjenu svih aspekata razvoja, kao i za pravodobnu terapijsku intervenciju. Naalost, slaganje u procjeni meu razliitim procjeniteljima preesto je nedovoljno, tako da kod jednog dijela djece struna pomo ostane na ovaj ili onaj nain uskraena i nedostupna.

Nedovoljna ujednaenost procjene posljedica je samog karaktera procje-ne koji se znaajno oslanja na osobnost roditelja, kao i na dinamiku obiteljskih


67

odnosa iz kojih izvire i motivacija (ili nedostatak motivacije) za promjenom, odnosno terapijskom intervencijom.

Veina istraivanja jasno pokazuje da ne postoji znaajna usklaenost u procjeni djejeg razvoja meu razliitim procjeniteljima (8,11, 12).

Pa ipak, prikupljanje informacija iz vie izvora uvijek je dobrodolo jer omoguuje sagledavanje razliitih aspekata djetetova razvoja, koji se veu uz razliita iskustva (8, 9, 14, 15).

Rezultati ovog istraivanja takoer potkrepljuju prije iznesene tvrdnje. Naime, komparacijom podataka, dobivenih s pomou Achenbachovih Upitnika za roditelje CBCL a i Upitnika za uitelje (Tablica 8 i 9), primjeuje se da postoji statistiki znaajna razlika pri ocjeni djece koja trebaju strunu pomo izmeu roditelja i odgojitelja u relativno velikom broju varijabli - povuenost, tjeskoba / depresivnost, socijalni problemi, problemi miljenja, internalizirajui poremeaj i skala ukupnih problema. Slino je stanje i u ocjeni djece iz kontrolne skupine, neslaganja su zamjetna kod niza varija-bli (tjelesni problemi, delinkventno i agresivno ponaanje, eksternalizirajui poremeaj i ukupni problemi), meutim njihov je raspored bitno drugaiji. Naime, pri ocjeni djece iz kontrolne skupine roditelji su postigli zamjetno vei rezultat u svim varijablama za koje postoji razlika u procjeni, osim kod va-rijable problemi s panjom. I u jednoj i u drugoj skupini djece odgojitelji su iskazali najveu osjetljivost za probleme panje, to se moe dovesti u vezu sa zahtjevom edukativnih aktivnosti koje obavljaju.

Kod ocjenjivanja djece iz ispitivane skupine odgojitelji su pokazali ku-dikamo vei senzibilitet za procjenu nego roditelji, ukljuujui internalizirajui i eksternalizirajui poremeaj, te ukupne probleme (ako se dopusti vea tole-rancija pri interpretaciji podataka), to je djelomino u suprotnosti s nekim ra-nijim istraivanjima (9, 11), koja su pokazala kako su roditelji bolji procjeni-telji internalizirajuih problema, dok su odgojitelji (uitelji) bolji procjenitelji eksternalizirajuih problema. Takvo razumijevanje stvari ini nam se da vie pristaje za djecu osnovnokolske dobi i adolescente jer je njihov svijet intim-nosti ono to ipak pripada obiteljskom krugu i tee se manifestira u vanjskom okruenju. Kod predkolaca stvari stoje kudikamo drugaije. Njihova intim-nost nije iskljuivo vezano uz obiteljsko okruenje, te je poprilino dostupna odgojitelju, bilo posredstvom ponaanja koja manifestiraju, bilo posredstvom nekog drugog sredstva komunikacije crtea, igara s lutkama, spontanim dramskim igrama i sl. Kao dodatan razlog vano bi bilo naglasiti i kvalitetnu educiranost odgojitelja za prepoznavanje razvojnih problema u djece.

Roditelji su, s druge strane, iskazali znaajno manju sposobnost u pre-poznavanju smetnji u djejem razvoju. To je vjerojatno posljedica i snanih obrana koje su duboko ukorijenjene u njihovoj osobnosti i koje na odreeni nain kontaminiraju i iskrivljuju njihov doivljaj vlastite djece.

68


Analizirajui rezultate procjene djece iz kontrolne skupine i usporeujui ih s rezultatima procjene ispitivane skupine, uoava se kako su upravo rodi-telji ti koji su pokazali znaajno veu senzibilnost za bilo kakve razvojne pro-bleme. ini se kako su roditelji te djece veoma osjetljivi na svako ponaanje za koje procjenjuju da odudara od uobiajenih prosjeka i prihvaenih standar-da u naoj sredini. Njihovi su doivljaji i na svjesnoj i na nesvjesnoj razini pod utjecajem razliitih strahova i anksioznosti koji u znaajnoj mjeri odreuju njihov doivljaj i utjeu na procjenu. Istodobno, odgojitelji prihvaaju to isto ponaanje kao posve normalno i uobiajeno i u tome ne vide iole znaajan problem, te mu ne pridaju bitniji znaaj. Oni tu djecu doivljavaju posve nor-malnom i bez ikakvih znaajnijih problema.

Ako pogledamo dobivene rezultate za svaki upitnik pojedinano, te ih meusobno usporedimo i poveemo, mogue je dobiti jasniji uvid u cjelokup-nu strukturu procjene i njihove uzajamne korelacije.

Usporeujui rezultate dobivene na problemskim skalama CBCL a izmeu ispitivane i kontrolne skupine, koji su navedeni u Tablici 2, uvia se kako su znaajne razlike meu navedenim skupinama pronaene jedino u varijablama delinkventnog ponaanja i problema s panjom. I jedna i dru-ga varijabla znaajno su vee kod djece iz ispitivane skupine. Gotovo dvo-struko. Primjenom dvofaktorskog modela analize varijance navedene razlike izmeu ispitivanih skupina de nitivno su potvrene za varijable delinkvent-no ponaanje i problemi s panjom, dok se je znaaj varijable povuenost u punom svjetlu pokazao tek upotrebom ove tehnike - Tablica 4. Prije je njezin znaaj, na neki nain bio prikriven.

Statistiki znaajna razlika takoer je vidljiva i kod varijable problemi s panjom izmeu djeaka ispitivane i kontrolne skupine, kada se usporeuju rezultati dobiveni unutar spolnih skupina. Djeaci ispitivane skupine postiu gotovo dvostruko vei rezultat od djeaka iz kontrolne skupine.

Razlika izmeu djeaka i djevojica pronaena je jedino kod povuenosti. Postignuti rezultat na toj skali kod djevojica je znaajno vei. Kod ostalih va-rijabli zamjetnija razlika nije naena. Taj podatak je u relativno znaajnom suglasju s izvjeima prema kojima nije uoena bitna povezanost spola dje-teta i eksternalizirajuih ponaanja, barem kada su u pitanju predkolska dje-ca (10). Meutim, veina istraivanja navodi kako roditelji uoavaju bitnu razliku meu djecom (ukljuujui i kolsku djecu) kada promatraju stvari s aspekta spola (9, 12, 16, 17, 18, 19). Djeaci uglavnom iskazuju veu razinu agresivnog i delinkventnog ponaanja, odnosno ukupno gledano veu razinu eksternalizirajueg ponaanja u odnosu na djevojice.

U usporedbi s roditeljima procjene odgojitelja bitno se razlikuju u veini varijabli. Na osnovi rezultata dobivenih na problemskim skalama TRF a, koji su navedeni u Tablicama 5, 6 i 7 jasno je vidljivo kako su procjene svih problema od strane odgojitelja statistiki znaajno vee u djece iz ispiti-


69

vane skupine u odnosu na djecu iz kontrolne skupine. Zamjetnija razlika samo nije evidentirana kod tjelesnih problema.

Odgojitelji su uoili i znaajniju razliku izmeu djeaka i djevojica od roditelja. Kod djeaka su zamjetno viim ocijenili probleme panje, agresiv-nosti i delinkventnog ponaanja, dok su kod djevojica jasnije izdvojili samo tjelesne probleme. Uoeni su takoer i vei problemi kod djeaka u odnosu na djevojice u eksternalizirajuem ponaanju. Ti su podaci u znaajnoj su-glasnosti s podacima nekih drugih autora koji razmatraju razlike u procjeni ponaanja djece s aspekta spola. U naelu, odgojitelji (uitelji) kod djeaka ocjenjuju znaajno viim varijable problemi panje, agresivno i delinkvetno ponaanje, eksternalizaciju te ukupne probleme (12, 20, 21, 22).

Dvofaktorskim modelom analize varijance razmotren je i zajedniki utje-caj faktora pripadnosti skupini i spola Tablica 7. Povuenost je naglaenije izraena kod djece u ispitivanoj skupini, ali nije znaajnije povezana sa spo-lom. Tjelesni problemi uglavnom su prisutni kod djevojica, ali su istodobno prisutni u obje ispitivane skupine. Tjeskobe i depresivnost, socijalni problemi i problemi miljenja bitno su izraeniji u djece koja trebaju strunu pomo.

Problemi panje i delinkventno ponaanje najvie su izraeni kod djeaka iz ispitivane skupine, dakle kod djeaka koji trebaju strunu pomo i uvjetovani su s oba faktora. Agresivno ponaanje iskljuivo se vee uz ispiti-vanu skupinu i nije spolno uvjetovano.

Internalizirajui poremeaj je naglaeniji u djece koja trebaju strunu pomo, dok znaajnije razlike to se spola tie nisu naene.

Eksternalizirajui poremeaj uvjetovan je s oba faktora gotovo dvo-struko je vei kod djeaka, a trostruko kod djece koja trebaju strunu pomo.

Kada se razmatra problemska skala ukupno uoljiva je znaajna razlika samo u odnosu na pripadnost skupini, dok se spol djeteta ne pokazuje kao odvie bitan faktor.

Djeca koju su odgojitelji oznaili kao onu koja trebaju strunu pomo, prema njihovoj procjeni imaju mnogo vie problema u odnosu na djecu iz kontrolne skupine.

Komparirajui ocjene djece iz obiju skupina izmeu roditelja (CBCL - a) i odgojitelja (TRF - a) na razini pojedinanih varijabli de nitivno se moe izvui zakljuak kako su odgojitelji iskazali zamjetno viu razinu osjetljivosti za uoavanje razvojnih problema kod djece nego njihovi roditelji. Tvrdnja se odnosi i na usporedbu ispitivanih skupina, kao i na usporedbu djece s aspekta spolne pripadnosti.

To je primarno rezultat strunosti i profesionalnosti odgojitelja, te dugogodinjeg iskustva u promatranju djejeg razvoja i njihova ponaanja unutar skupine vrnjaka. S druge pak strane, kada promatramo procjene rodi-telja, vidljivo je kako su one dobrim dijelom rezultat ranije navedenih faktora

70


- snanih obrana u njihovoj osobnosti, relativno male dobi djece, nedostatka objektiviziranih kriterija za usporedbu s drugom djecom (npr. ocjene) i sl.

Da zakljuimo, istraivanje koje smo proveli evidentno je pokazalo po-stojanje razliitog stupnja osjetljivosti za prepoznavanje problema u ponaanju i/ili emocionalnih problema kod djece predkolske dobi izmeu roditelja i od-gojitelja.

Odgojitelji su pokazali zamjetno vii stupanj osjetljivosti za uoavanje razvojnih problema kod one djece koja realno i trebaju strunu pomo, dok su roditelji stroe procijenili djecu iz kontrolne skupine.

Zakljuci

1. Provedeno istraivanje nedvosmisleno je pokazalo postojanje razliitog stupnja osjetljivosti za prepoznavanje razvojnih problema kod djece, izmeu roditelja i odgojitelja. Tonije, potvrdilo je postojanje nedovolj-ne usklaenosti izmeu roditelja i odgojitelja pri procjeni problema u ponaanju i/ili emocionalnih kod djece vrtike dobi.

2. Openito se moe kazati kako roditelji djece predkolske dobi rjee uoavaju razvojne probleme kod svoje djece u odnosu na odgojitelje. Vjerojatno je to posljedica nekoliko razloga: a) roditelji probleme ne doivljavaju previe ozbiljno s obzirom na dob

djeteta,b tee prihvaaju injenicu da postoji problem,c) ne postoje jasni i objektivni pokazatelji na osnovi kojih je mogue oba-

viti usporedbu kao u kasnijem razdoblju, d) strunost i profesionalnost odgojitelja.

3. Odgojitelji su pokazali veu osjetljivost pri procjeni djece i u internalizirajuim i u eksternalizirajuim problemima. Kao najdominant-nije probleme istaknuli su smetnje panje, te agresivno i delinkventno ponaanje.

4. U odnosu na odgojitelje koji su jasno uoili poveane probleme na veini problemskih skala kod djece iz ispitivane skupine, njihovi roditelji su po-kazali znaajno manju osjetljivost prilikom procjene razvojnog pro la. Nedostatak senzibiliteta za uoavanje i razumijevanje emocionalnih pro-blema i/ili problema ponaanja kod djece iz ove skupine dovodi do njihova nepravodobnog prepoznavanja od strane roditelja, kao i do svjesne ili ne-svjesne opstrukcije mogueg tretmana prilikom intervencije odgojitelja.

5. Kod djece kod koje nisu uoeni zamjetni problemi (kontrolna skupina), ro-ditelji su kudikamo stroe procjenjivali njihov razvoj od odgojitelja.


71

LITERATURA

1. Campbell, S. B. (1989). Developmental perspectives. In t. H. Ollendick & M. Hersen (Eds.), Handbook of child psychopatology (2nd ed., pp. 5 28). New York; Plenum.

2. Rose, S.L., Rose, S.A., & Feldman, J.F. (1989). Stability of behavior problems in very young children. Development and psychopathology, 1, 1 19.

3. Fischer,M., Rolf,J.E., Hasazi,J.E.& Cummings, L. (1984). Follow up of a preschool epidemiological sample: Cross age continuities and predictions of later adjusment with internalizing and externalizing dimensions of behavior. Child Development, 55, 137 - -150.

4. Hermans, J., Leu, H.R. (1998). Family risk and family support; Theory, Research and Practice in Germany and in the Netherlands. Delft, the Netherlands: Eburon.

5. Achenbach, T.M. (1991). Manual for the Child behavior checklist / 4 18 and 1991 Pro le. Burlington, VT: University of Vermont, Department of Psychiatry.

6. Verhulst, F.C. & Althaus, M. (1988). Persistence and change in behavioral/emotional problems reported by parents of children aged 4 14. Acta Psychiatr. Scand., 77:1 28.

7. McConaughy, S.H., Stanger, C., Achenbach, T.M. (1992). Three Year Course of Behavioral/Emotional Problems in a National Sample of 4 to 16 Year Olds:I. Agreement among Informants, J. Am. Acad. Child Adolesc. Psychiatry, 31, 5:932 940.

8. Achenbach, T.M., McConaughy, S.H.,& Howell, C.T. (1987). Child/adolescent behavior and emotional problems: Implications of cross informant correlations for situational speci city. Psihological bulletin, 101, 213 232.

9. Hinshaw,S.P., Han, S.S., Erhardt, D., Huber, A. (1992). Internalizing and Externalizing Behavior Problems in Preschool Children: Correspondence Among Parent and Teacher Ratings and Behavior Observations. Journal of Clinical Child Psychology, 21, 143 150.

10. Kraatz Keily, M., Bates, J.E., Dodge, K.A., Pettit, G.S. A Cross Domain Growth Analysis: Externalizing and Internalizing Behaviors During 8 Years of Childhood, Journal of Abnormal Child Psychology, April, 2000.

11. Yang, H-J, Soong, W-T, Chiang C-N, Chen W.J. (2000). Competence and Behavioral/Emotional Problems Among Taiwanese Adolescents as Reported by Parents and Teachers. J. Am. Acad. Child Adolesc. Psychiatry, 39 (2): 232 239.

12. Rudan, V., Begovac, I., Szirovicza, L., Filipovi, O. Behavioral/Emotional Problems in Croatia Children Parents and Teachers Reports: Pilot Study, Coll. Antropol. 26 (2002) 2: 447 456.

13. Treutler, C.M., Epkins, C.C. (2003). Are discrepances among child, mother and father reports on childrens behavior related to parents psychological symptoms and aspects of parent child relationships? (1) Journal of Abnormal Child Psychology, February

72


14. Offord, D.R.,Boyle, M.H., & Racine,Y. (1989) Ontario Child Health Study: Correlates of disorder. Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 28, 856 860.

15. Qi, C.H., Kaiser, A.P. (2003). Behavior problems of preschool children from low income families: review of the literature. Topics in Early Childhood Special Education, December, 22, 2003.

16. Dishion, T.J., Duncan, T.E., Eddy, J.M., Fagot, B.I., Fetrow, R., Social Learning Center, Eugene, OR (1994). The world of parents and peers: coercive exchange and childrens social adaptation. Social Development, 3(3), 255 268.

17. Dodge, K.A., Pettit, G.S., & Bates, J.E. (1994). Socialization mediators of the relation between socioeconomic status and child conduct problems. Child Development, 65, 649 665.

18. Lavigne, J.V., Gibbons, R.D., Christoffel, K.K., Arend, R., Rosenbaum, D., Binns, H. Et al. (1996). Prevalence rates and correlates of psychiatric disorders among preschool children. Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 35, 204 214.

19. Kaiser, A.E., Hancock, B.T., Cai, X., Foster, E.M., & Hester, P.P. (2000). Parent reported behavioral problems and language delays in boys and girls enrolled in Head Start classrooms. Behavioral Disorders, 26, 26 41.

20. Loeber, R., & Hay, D.F. (1994). Developmental approaches to aggression and conduct problems. U M. Rutter & D.F. Hay (Eds.), Development through life: A handbook for clinicans. Oxford: Blackwell Scienti c Publications.

21. Loeber, R., & Keenan, K. (1994). Interaction between conduct disorder and its comorbid conditions: Effects of age and gender. Clinical Psychology Review, 14, 498 523.

22. Spieker, S.J., Larson, N.C., Lewis, S.M., Keller, T.E., & Gilchrist, L. (1999). Developmental trajectories of disruptive behavior problems in preschool children of adolescent mothers. Child development, 70, 443 458.


73

THE WAYS IN WHICH PARENTS AND PRE-SCHOOL TEACHERS ESTIMATE BEHAVIOUR AND EMOTIONAL

DEVELOPMENT OF PRE-SCHOOL CHILDREN

Davor Mikas

Summary: The goal of our survey was to investigate the coherence of the estimated behavioural and/or emotional problems of pre-school children among their parents and pre-school teachers.

The balance between parents and pre-school teachers evaluation is highly important, not only for the problem detection, but also for the adequate evaluation and the understanding of the problem. Balance is also important for the appropriate selection of the treatment procedure.

The sample used in the survey comprised of 150 pre-school children from the nursery schools Cvrak in Solin and Grigor Vitez in Split. The parents and pre-school teachers were also included in the evaluation.

For the purpose of the study a few different questionnaires were used: Questionnaire for Teachers, Achenbach questionnaire for parents Child Be-haviour Check List (CBCL 4 18) and Achenbach questionnaire for teachers Teacher Report Form (TRF 4 18).

The results obtained point at no signi cant coherence in the evaluation of behavioural and/or emotional problems of pre-school children between the parents and pre-school-teachers.

In the evaluation of children in need of professional help, pre-school teachers were more supportive and sensible in comparison with the parents. Attention disorder, aggressive and violent behaviour are the most common problems.

Similarly, children who, according to pre-school teachers, had no devel-opmental problems, were judged more severely by their parents.

Key words: CBCL/4-18, TRF/4-18, preschool children, emotional prob-lems, behaviour problems, correspondence among informants

Documents

Mikas_OZ_13