Militantni Ekstremisti-haridzije Naseg Doba-objavljena

8/9/2019 Militantni Ekstremisti-haridzije Naseg Doba-objavljena

1/8

Militantni ekstremisti: HARIDIJE NAEG DOBA

Ahmet Alibai

Ovaj tekst pokuava odgovoriti na tri pitanja koja se ovih dana esto postavljaju u naojjavnosti: Ko su ljudi koji su poinili teroristiki akt u Bugojnu? Ko je odgovoran za njihovozaustavljanje? Je li Islamska zajednica uinila dovoljno? On se svojim prvim dijelom obraa

prije svega muslimanskoj javnosti u nas a drugim i treim naoj iroj javnosti. Njegov ciljnije da dekonstruira ni ekstremistiki diskurs ni politizaciju bugojanskog sluaja, mada i zatim ima potrebe.

Eksplozija u Bugojnu ponovo je aktuelizirala raspravu o ideologiji koja je taj zloinizrodila. Naime, nije sporno da odgovornost, posebno krivinu, treba individualizirati. Ali kaoi kod drugih drutvenih pojava legitimno je pitati se ta je to to je ovaj zloin uinilomoguim, a da bi ga se bolje razumjelo i onda uspjenije lijeilo. Ovdje svakako govorimo

uopeno o ljudima koji koriste silu za ostvarenje svojih ideolokih ciljeva i odailjanje porukai to pravdaju islamskim argumentima. ta se tano desilo u Bugojnu jo ne znamo. Ne zna toni nadlena parlamentarna komisija. Zato ovdje govorimo u povodu teroristikog akta uBugojnu a ne o njemu. Sve to se moe rei, ako bude potvreno da su uhapeni poinili ovajteroristiki akt, jesu dvije stvari. Prvo, po ko zna koji put e se pokazati da su muslimaninajee direktne i indirektne rtve muslimanskih militanata. I drugo, njima samima biesrea da im sudije nee suditi po kodeksima klasinog islamskog prava.1

I. Terminoloko odreenje

Ovo nisu vehabije. Kao i obino, prvooptueni ideoloki krivac i ovoga puta jevehabizam. Meutim, ini se netanim pa i kontraproduktivnim ovaj teroristiki in nazivativehabijskim. Vie je tome razloga. Prvo, taj pojam u nas nikad niko nije precizirao ili makar

ponudio neku posuenu definiciju. Definicija ili poblie odreenje su ovdje vani jer potpunoneodreenim terminom vehabija nita ne pojanjavamo, niti nam ta neodreena kvalifikacijamoe pomoi u rasvjetljavanju bilo ega, razumijevanju bilo koje pojave ili uzajamnomsporazumijevanju. Jedan lini pokuaj da odredim ovaj pojam doveo me do zakljuka da suosnovne karakteristike vehabija u kontekstima u kojima se taj pojam u nas koristi sljedee:1) vjerska revnost i puritanizam, 2) literalizam i nepotivanje mezheba, 3) sklonostsamoinicijativi, da ne kaemo anarhizmu u organizaciji vjerskih poslova, i 4) iskljuivost

prema drugaijim miljenjima, koja ponekad granii sa njihovim anatemisanjem. Neki bi

ovdje dodali i nasilje, ali to nije tano za veinu vehabija, kao to emo vidjeti. Nita, meutim, od navedenoga nije ekskluzivna osobina vehabija. Revnosnihmuslimana, hvala Bogu, ima i meu sufijama, modernim i tradicionalnim muslimanima.Svako ko smatra da Kuran mukim nasljednicima odreuje duplo vie nego enskim jeliteralista. Odstupanje od etabliranih mezhebskih rjeenja je neminovno. I organi i slubeniciIZ-a odstupaju od hanefijskog mezheba u obredima ali je vano da u tim odstupanjima postojired u smislu da ta odstupanja dobiju sankciju Vijea za fetve ili nekog drugog foruma uZajednici. Tako se izbjegavaju brojni problemi to je i bila svrha uspostave mezheba. Dalje,

1 Koristim se prilikom da zahvalim mnogim profesorima i prijateljima koji su mi svojim sugestijama pomogli upripremi ovog teksta. Odgovornost za iznesene stavove je iskljuivo moja. Ujedno naglaavam da se ova analiza

ne odnosi na oslobodilake pokrete koji se bore za okonanje strane okupacije. Njihove postupke trebaprocjenjivati u odnosu na relevantno meunarodno pravo.
http://www.preporod.com/aktuelnosti-mainmenu-81/1706-militantni-ekstremisti-haridije-naeg-doba.htmlhttp://www.preporod.com/aktuelnosti-mainmenu-81/1706-militantni-ekstremisti-haridije-naeg-doba.html


2/8

ima i tradicionalnih bosanskih muslimana koji su iskljuivi u svojim gleditima, pa i nasilni.Primjer su dematlije koji su parmacima premlatili skupinu vehabija jer su ovi htjeli zasebnoklanjati teraviju. Podsjeanja radi, prije nekoliko godina rukovodioca Vjerskoprosvjetneslube Rijaseta IZ-a, sarajevskog muftiju i glavnog imama nisu usred dana u Sarajevu prebilevehabije. Konano, sklonosti anarhizmu u vjerskim poslovima ima i meu finim

bosanskim muslimanima, od obinih dematlija koji ne ele predati kurbanske koice u IZ-udo intelektualaca. O tome najbolje mogu govoriti Rijaset i muftije koji svakodnevno svojuenergiju dobrim dijelom troe na sluajeve nepotivanja autoriteta IZ-a od strane njenihlanova. Na osnovu svega moglo bi se zakljuiti da su svi muslimani pomalo vehabije. Ipak,vjerujem da su nenasilne vehabije bile i ostale sporne za IZ upravo zbog ove drugaijeadministrativne kulture koja se opire sistemskoj organizaciji vjerskih poslova, o emu vierijei moe biti neki drugi put. No, da se vratimo drugom argumentu o neadekvatnosti pojmavehabija za oznaavanje nasilnih ekstremista.

Ukoliko prihvatimo ovaj pojam kao legitiman za oznaavanje saudijskog selefizma, toje najea implikacija, onda nalazimo jo jedan vaan razlog za neadekvatnost kvalificiranjanasilja u ime vjere pojmom vehabijski. Naime, velika veina saudijske uleme, kako one

provladine (rahmetli Bin Baz, Ibn Usejmin, sadanji muftija Abdulaziz Alu ejh, itd.) tako ione disidentske (Avde, Havali itd.) odluni su protivnici nasilja. Ovi prvi su uz to i politikikvijetisti, ija totalna lojalnost vlastima esto iritira reformatore jer ne dozvoljavaju ni njihovu

javnu kritiku. Dakle, ako je iko vehabija, onda je to saudijska ulema, a ako su oni davnodigli glas protiv ovakvih grupa, osudili ih i upozorili na njihovu opasnost, onda nijeopravdano smjetati ih u istu kategoriju. S druge strane ni militanti ne priznaju vjerskiautoritet ove uleme. Prema tome, distanciranje je obostrano i treba ga uvaiti. Tano je da

postoje slinosti, ali one nisu dovoljne da se ove grupe izjednae, jer slinosti postoje iizmeu El-Kaide i ostalih muslimana pa ne prihvatamo da nas izjednaavaju. To to su razlikeizmeu nas i El-Kaide jasne nama, ne znai da su i prosjenom Zapadnjaku. Oni vide da svimi uimo Kuran, klanjamo, postimo i idemo na had. Stoga, kako god oekujemo odZapadnjaka da razlue El-Kaidu od ostalih muslimana i mi moramo odvojiti militante odostalih konzervativaca, radikala i slinih ali razliitih grupa. Kad ve govorimo o slinostima,moglo bi se slobodno kazati da su militanti vehabije u mjeri u kojoj su talibani hanefije.

Ko su onda militanti? Ako, dakle, militanti nisu vehabije, postavlja se pitanje ko su?Mislim da je najadekvatniji klasini islamski pojam haridije (doslovno oni koji su seizdvojili). Ukratko, haridije su bili prva sekta u islamu koja se pobunila protiv odluke halifeAlije, r.a., da prihvati arbitrau dvojice ljudi u sukobu sa hazreti Muavijom. Taj svoj postupaksu opravdali selektivnim citiranjem Kurana i doslovnim tumaenjem dijela kuranskog tekstasud pripada samo Bogu (ini-l-hukmu illa lillah). Potom su takva svoja shvatanja pokuali

zajednici nametnuti silom i terorom. Izmeu ostaloga, uspjeli su ubiti halifu Aliju.Vano je ovdje to to kod ove grupe jasno prepoznajemo sve karakteristike kojeispoljavaju suvremeni nasilni muslimanski ekstremisti koji svoje postupke legitimirajuislamskim pojmovima i argumentima a pri tom ne uoavamo nikakvu bitnu razliku izmeunjih. Dakle, zajedniki su im: revnost u izvanjskom prakticiranju vjere, selektivnost idoslovnost u izravnom tumaenju vjerskih tekstova te nepotivanje bilo kakvog vjerskog ili

politikog autoriteta izvan vlastitih krugova. Kljuna razlika izmeu njih su ekskomuniciranjeili proglaavanje neistomiljenika nevjernicima (tekfir) te odobravanje upotrebe nasilja i

svega to uz to ide u svrhu ostvarenja vlastitih ciljeva i slanje poruka. Nasilje je, dakle,teroristiki aspekt haridizma. Drugim rijeima, haridija je nosilac odreenih uvjerenja istavova. Kad haridija s rijei i misli prijee na djela, on je terorista. 2 Svakako da govor

2 Ameriko zakonodavstvo jasno naglaava nasilje kao problem kada definira radikalizaciju, pa kae da jeradikalizacija proces prihvatanja ili promoviranja ekstremistikog sistema uvjerenja u cilju promoviranja

2


3/8

mrnje i nasilje nisu jedini problematini oblici ponaanja ali jesu najopasniji. Oni su tzv.neposredna opasnost. Dvije navedene razlike, meutim, dovoljno su znaajne da opravdaju

povlaenje distinkcije izmeu vehabija i nasilnih ekstremista.Nije Bog zna kakva utjeha, ali valja znati da mi nismo prvi koji se suoavaju sa ovom

poasti. Haridizam je oivljen potkraj 1960-ih i poetkom 1970-ih u arapskim drutvima da

bi na neki nain kulminirao 11. septembrom 2001. S obzirom da svako doba sa sobomneminovno nosi i neke novine i blagu evoluciju u ideologijama, ovo novo izdanje haridizmamogli bismo radi jasnoe zvati neoharidizmom ili novim haridizmom a njegove nosioceneo-haridijama ili novim haridijama (havarid dudud). Tako ih uostalom nazivaju brojnesavremene muftije kao to su bivi ejhu-l-azhar Dadulhakk Ali Dadulhakk, ejh

Nasiruddin el-Albani i drugi.3 Kao i rane haridije i ove moderne ne priznaju nikakve ljudskezakone ve samo Boije, naravno onako kako ih oni razumiju. Zato su sami sebe i nazivalimuhakkime, oni koji prizivaju sud Boiji. Istina, haridije su u ime Boijeg suvereniteta(hakimijje) odbacili Alijinu odluku, dok neoharidije odbacuju odluke parlamenata, ali sutina

je ista: ljudski sud je neprihvatljiv. U svakom sluaju, haridije su poznate po brojnimpodsektama. Neoharidije su samo jo jedna od njih.4

Povezani pojmovi. Povremeno se u nas kao rjeenje nudi termin tekfirovci (kao i tekfirlije itekfirdije). On je ima veze s ovim ali mislim da nije dobro rjeenje. Naime, radi se samo o

jednom aspektu problema, koji kao takav nije relevantan za dravu, posebno ne za sudske ipolicijske organe. On moe biti interesantan samo za obavjetajne slube kao indikatorekstremizma, ali anatemisanje kao takvo ne predstavlja nikakvo krivino djelo u sekularnojdravi i ne moe biti predmet njenog interesovanja. On je svakako relevantan za vjerskuzajednicu i vjerske rasprave, u kojima se mogu snai samo najbolji poznavaoci islamskedoktrine i prava. Uz to, tekfir ne prakticiraju samo militanti, ali mi to njihovo anatemisanjeneistomiljenika ne opaamo jer ga ne prati nasilje. Zato smatram da je haridizamadekvatniji termin jer uz anatemu (tekfir), konotira i upotrebu sile. Iz istog razloga, nijenajvei problem to to neke zajednice ele u samoizolaciju. Ako Amerika moe ivjeti sAmiima, moemo i mi s njima. Demokratska drutva su uvijek nalazila naina daakomodiraju graanski neposluh, mirni separatizam i druge vrste nelojalnosti i osporavanjasuvereniteta dokle god se ne posee za nasiljem.

Takoer, treba izbjegavati pojmove dihadisti, islamisti, islamski teroristi i slino jernepravedno, makar podsvjesno, uspostavljaju vezu izmeu svete islamske dunosti dihada i

jednog od najodvratnijih zloina savremenog doba ili jednostavno olahko preputaju monopolekstremistima nad inae prihvatljivim pojmovima. Pojam selefija bi u ovoj kombinacijioznaavao svakog muslimana koji svoj uzor vidi u prvim generacijama muslimana, bilo da ih

pokuava vjerno oponaati ili samo okvirno slijediti. Za vehabije bi se onda moglo kazati da

su to saudijske selefije sa naprijed navedenim osobinama.Kad su suvremeni termini posrijedi, predlaem upotrebu termina muslimanski militanti.Alternativno, moe se kazati i nasilni ili militantni muslimanski ekstremisti, militantnimuslimanski radikali ili militantni islamisti.5 Kljuna je dakle upotreba odred- [str. 12] nice

ideoloki utemeljenog nasilja kako bi se postigla politika, vjerska ili drutvena promjena. Ahmet Alibai, ur.,Savremene muslimanske dileme, Sarajevo, Centar za napredne studije, 2009, 15.3 Fikret Kari, Heterodoksna uenja i grupe u islamu komparativna i erijatsko-pravna perspektiva,Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 2010., u pripremi.4 Jedna od moguih primjedbi na ovaj termin je injenica da danas ima haridija (npr. ibadije u Omanu) kojeuope ne dijele ove stavove i postupke. To je tano s tim to se radi o reformiranim haridijama, koje su oitonapravile otklon od izvornog haridizma kome je nasilje bilo imanentno. S druge strane ako su 'vehabije'inicijalno poinili pokolje i nedjela, koji to revolucionari nisu?5 U kontekstu izvjetaja da je akt u Bugojnu bio osveta zanimljivo je da su haridije brojne svoje zloine poinilida bi osvetili svoje drugove. Vrlo vjerovatno je osveta za rtve Bitke na Nehrevanu bila i motiv za ubistvo halifeAlije, r.a. Vidi: G. Levi Della Vida, Kharijites,EI2, 4: 1074-1077.

3


4/8

nasilni ili militantni s obzirom da npr. termin radikalan moe imati pozitivno znaenje.Kod nas uskoro izlazi knjiga Tariqa Ramadana Radikalna reforma, koja je pobrala brojne

pohvale jer poziva na radikalnu reformu metodologije islamskog prava i etike. Hirurgija jeopet radikalna grana medicine, koja esto ivot znai. Slino tome, islamista bi bio muslimankoji nastoji politiki afirmirati islam nasilnim ili mirnim putem. Konano, kada govorimo o

referentnom okviru kojim se nasilje pravda, najadekvatnije bi bilo kazati islamistikimilitantizam ili ekstremizam da bi se izbjeglo izravno povezivanje sa islamom.Ovakvo imenovanje ima vie prednosti. Naime, ako je ovaj naziv adekvatan, onda u

idejnom, politikom i sigurnosnom suoavanju sa ovom pojavom na raspolaganju imamostoljetno iskustvo muslimanskih drutava. Ujedno drim da ova terminoloka rasprava nijeakademsko cjepidlaenje. Bitna je za borbu protiv terorizma. Prvo, ona abolira one koji nisukrivi, i to bi nam kao odgovornom drutvu i zajednici koja hoe potovati ljudska prava i onihkoji nam se nuno ne sviaju trebalo biti vano. Drugo, preciznim definiranjem i suavanjem

problema olakavamo rad sigurnosnim organima jer suavajui fokus njihove panje miizotravamo sliku i tedimo njihove resurse. Istovremeno im tako omoguujemo da ne ostanuslijepi za druge oblike terorizma kao to su napad na ceremoniju postavljanja kamena

temeljca za Ferhadiju damiju, ubistva povratnika kao to je rahmetli Meliha Duri, eksplozivu blizini Potoara pred obiljeavanje desetogodinjice genocida u Srebrenici 2005., itd. U BiHnaalost ima mnogo terorizma ija ideoloka pozadina nema veze sa vjerom ve sa etnizmomili etnikim nacionalizmom i to ne treba zaboraviti. Resurse dravnih slubi moramoracionalno upoljavati i zato to su pored terorizma kao neoprostivog zloina u nas vrlo

prisutni i drugi oblici kriminala kao to su trgovina drogama i ljudima a koji svakodnevnounitavaju mnogo vie ljudskih ivota.

Kako tretirati neoharidije? Sljedee pitanje je kako se odnositi prema neoharidijama.Ovdje su od pomoi postupci hazreti Alije. Prvo je njihova tumaenja proglasioneprihvatljivim i pogrenim, uprkos njihovoj prima facie privlanosti, kazavi da je njihova

pria Istina kojom se eli la! (Kelimetu hakkin juradu biha batil). Zatim im je poslao IbnAbbasa, r.a., da ih pokua razuvjeriti, u emu je on dobrim dijelom uspio. Konano, nakon tosu mu otkazali lojalnost, obeao im je: Dugujemo vam tri stvari. Neemo vam zabraniti daveliate dragoga Boga u naim damijama; neemo poeti rat protiv vas i neemo vamuskratiti va udio u ratnom plijenu dokle god ste s nama. 6 Drugim rijeima garantirao im jeslobodu vjere, ivota, imovine i materijalna prava sve dok ne posegnu za silom. Protiv njih jeupotrijebio silu tek nakon to su oni inicirali sukob. Kad su poeli, onda se s njima odlunoobraunao u Bici na Nehrevanu ne ulazei u teoloku raspravu jesu li ili nisu muslimani. Tarasprava je ovdje zapravo irelevantna. Ko posegne za silom, silom e mu se odgovoriti. Svidrugi mogu raunati da e njihova ljudska prava i slobode biti zatieni u pravnoj i

demokratskoj dravi Bosni i Hercegovini.II. Ko se treba boriti protiv militantnog ekstremizma?

Decenije borbe protiv neoharidija su pokazale da na ovom problemu zajedniki moraju raditidrava, njen represivni aparat, vjerski autoriteti i graansko drutvo. Jedino sigurnosne slubemogu osigurati kratkorone mjere da se teroristiki napadi ne deavaju. One mogu pratitinosioce opasnih stavova, ali ne i procesuirati i kanjavati ih. To bi vodilo u greke, nepravde,krenja prava te rizikovalo masovne zloupotrebe od strane vlasti a onda i radikalizacijuirokih razmjera. Meutim, represija je poput urgentne medicine. Ona ne moe rijeiti

problem. Prije represije drava mora voditi rauna da njene politike budu pravedne jer sjeme

6 Ebu el-Hasen el-Maverdi (u. 450),El-Ahkam es-sultanijje ve el-vilaje ed-dinijje (n.p.: Merkez en-ner - Mektebel-ilam el-islami, 1985), 58.

4


5/8

militantnog ekstremizma najbolje klija i buja u movarama nezadovoljstva, beznaa ifrustracije koje stvaraju nepravedne politike. Nepravedne socijalne, kulturne i vanjske politikesu legla terorizma. Osjeaj nepravde i ponienja je ono to pojedince gura u ekstremizam.Ono to ih privlai je ideologija, u ovom sluaju nakaradno, redukcionistiko poimanjeislama. Zato vlade i meunarodne organizacije moraju revidirati unutranje i meunarodne

politike koje generiraju nepravdu i beznae i koje tako guraju ljude u ekstremistikekampove. U tom smislu je Peter Bergen, dobar poznavalac El-Kaide, u intimnoj atmosferisavjetovao ameriku vladu da, ako eli uspjeti u svojoj antiteroristikoj kampanji, ne napadanijednu muslimansku zemlju, makar ne uskoro. Njegov kolega je dodao: i ne koristitite rijekrsta i krstaki.7

Uzimajui u obzir upravo spomenutu ranu islamsku praksu i iskustvo liberalnihdrutava ukratko se moe rei da se drava, odnosno njen represivni aparat treba obraunavatisa djelima a ne sa stavovima. Ova distinkcija izmeu stavova i djela je vana. Da ilustriramoo emu govorimo na sluaju ratnih zloina. Kada ne bismo razluivali djela od stavova, Hakitribunal ne bi sudio samo ratnim zloincima ve svima koji su dijelili njihove stavove ili su ih

podravali i podravaju. To bi znailo da treba zatvoriti dobar dio Srbije i Republike Srpske

ukljuujui veinu lanova Vlade RS-a. (Karl Jaspers nam je jo prije pola stoljea lijepoobjasnio razliku izmeu kaznene, moralne, politike i metafizike odgovornosti). Ili drugi

primjer, ubica egipatskog predsjednika Envera Sadata, Halid Islambuli, je terorista koji je svojteror pravdao islamom i koga bi svaki erijatski sud osudio na smrt ne raspravljajui o tome jeli ili nije musliman. Sejjid Kutb je, meutim, moda bio radikalan, ali njemu je sueno za stavi zato ga danas mnogi smatraju ehidom, a knjiga zbog koje je objeen slobodno se prodavalave nekoliko godina nakon njegove smrti i u dravi koja ga je objesila. To je primjerzloupotrebe borbe protiv terorizma. Upravo ovakve zloupotrebe i muenja po zatvorimaarapskog svijeta su i oivjela haridizam i njegove ideje krajem 1960-ih. Haridizam je idejnosjeme terorizma, ali da nije bilo tih zatvora, te maternice u kojoj se sjeme nasilnogekstremizma razvilo, sjeme bi ostalo samo sjeme i nerazvijeni potencijal, kako bi rekli StariGrci. U tom smislu e po imid pravne drave BiH i demokratije uope biti veoma loe ako se

potvrdi da je jedan od osumnjienih pretuen nakon hapenja, dok sudovi u Hagu i Sarajevuljudske monstrume poput Lukia koji su spalili desetine ive djece oslovljavaju sagospodine.

Uloga vjerskih autoriteta. Ispravljanje stavova je domen djelovanja vjerske zajednice, uovom sluaju IZ-a, i u nekoj mjeri graanskog drutva. Na vjerskim autoritetima je da uradenajmanje tri stvari. Prvo, da teoloki argumentovano osude, diskvalificiraju i delegitimirajuekstremistiki diskurs. Time e se postii da se te ljude ne doivljava kao heroje ili ehide,nego kao razbojnike, kako klasino islamsko pravo kvalificira one koji ugroavaju sigurnost i

imovinu drugih ljudi u miru. Drugo, da svojim aktivnostima i u saradnji sa prihvatljivimnevladinim organizacijama pokriju prostor za islamsko djelovanje kako ne bi ostavili prostoraekstremistima. I tree, da budu vjerodostojni u svome radu; da njihova praksa bude usklaenasa islamskim uenjima. Islamska zajednica se ne treba stidjeti ni bojati rijei erijat, kao tose ni crkve ne stide rei da potuju kanone i tee kranskoj etici u svome radu. Treba li uzovo IZ razviti i poseban program aktivne prevencije i deradikalizacije kao to je uinjeno nanekim drugim mjestima, pitanje je o kome treba razgovarati.

Valja razumjeti da je ovo i rat ideja i da ga sigurnosne slube i bombe, ma kakopametne bile, same ne mogu dobiti. Svakako, ne treba preuveliavati, ali ni minimizirati izanemarivati vanost ove vjerske dimenzije. Ona nije cjelovito rjeenje, ali ne bude li diorjeenja, dugorono svaka takva borba protiv terorizma osuena je na neuspjeh jer, kako kae

7Savremene muslimanske dileme, 13.

5


6/8

jedan autor: Islam e poraziti El-Kaidu, mi neemo.8 Svakako, vjerski autoriteti, u naemsluaju IZ ne moe i ne treba raditi posao drave i obratno. Zapravo, kad bi se IZ poela bavitionim to se od nje nekad trai, naruila bi princip sekularnosti. Istu bi greku poinila i dravakad bi se poela baviti tekfirom.

Konano i graansko drutvo ima svoju ulogu. Zakonska tolerancija je jedno, a

graanska osuda neto sasvim drugo i one mogu ii pod ruku. Postoji, naime, potreba da seirenju ekstremistikih stavova odupre i sredstvima graanskog drutva: edukacijom,drutvenim ukljuivanjem, pritiskom i osudom, itd., zavisno od konteksta.

III. Je li Islamska zajednica uinila dovoljno?

Smatram da je odgovor u naelu pozitivan i to u pokuati argumentirati. Svakako jelegitimno pitati je li se moglo vie. Jesu li, naprimjer, Rijaset i obrazovne institucije IZ-amogle uiniti vie? I kao i uvijek sigurno da jesu, posebno da nije bilo genocida, da IZ-u nije

porueno 54% a oteeno 24% damija, ukljuujui sve osim jedne u RS-u, da joj nisu ubijena102 njena slubenika, da joj nije protjerano 537 demata. Sve je to iscrpljivalo i iscrpljuje

ljudske i finansijske resurse ove zajednice. Uostalom, da nije bilo svega toga, danasvjerovatno ne bi ni bilo ovog problema.

IZ je, od poetka reagirala na pojavu ekstremizma na vie nivoa i na razliite naine. Jou toku rata je jasno rekla koja vjerska tumaenja i praksa su ovdje prihvatljivi i to nastavilainiti do danas preko fetvi, zakljuaka, saopenja, konferencija, pravilnika, platformi irezolucija.9 Ona se uvijek odluno suprotstavljala nasilju i svakom pokuaju preuzimanjadamija, mektebske pouke, obuke imama, organiziranja hadda itd. od strane bilo koga pa ivehabija i neoharidija. Pri tome i ono to je uradio neki demat, ili imam ili glavni imam, ito je uradila IZ. I kad je muftija razgovarao ili pokuavao razgovarati sa rahmetli JusufomBariem ili zajednicom u Maoi, i to je IZ. I kad mediji IZ-a ekstremistima ne daju medijski

prostor kao neki sedminici i javni servisi, i to je reakcija IZ-a. (Svakako, i kad je jednamedresa iskljuila jednu svoju uenicu zbog nikaba, i to je IZ). Brojne su i druge mjereuvedene u cilju suzbijanja infiltracije ekstremistikih stavova. Tako, naprimjer, upravilu niko ne moe raditi u zajednici kao imam ako nije zavrio medresu. Odstupanjasu vrlo rijetka.10

Na svu sreu IZ nije zajednica jednoumlja i diktata, ve otvorena zajednica koja batinii njeguje islamski pluralizam. Zagovornici raznih istki, pak, treba da imaju na umu da

postoje i drugaiji prijedlozi za istke od onih njihovih. I dok bi oni istili Zajednicu odvehabija, neki bi istili umale tradicionaliste, drugi ultramoderniste, trei dervie, etvrtiiije itd. Sasvim logino, istkama obino nema kraja. Uz to, istke su haridijsko-mutezilijska, a ne sunnijska praksa. Sunnizam je uvijek bio inkluzivan. Zapravo to je i jedina

opcija ako se eli ouvati jedinstvo zajednice. I zato su sunnije uvijek i imali najinkluzivnijudefiniciju muslimana od svih muslimanskih sekti: ehl-i kible, ko god se okree Kibli unamazu, musliman je. Nije nepoznato da je i u ummetu i u IZ-u u prolosti bilo ideolokihistki. Danas gotovo da postoji konsenzus da na taj dio svoje historije ne moemo biti

ponosni. IZ ne moe, ne [str. 13] treba i ne smije biti inkvizicija.

8Savremene muslimanske dileme, 13.9 Vidi izbor tih dokumenata uRezolucija IZ u BiH o tumaenju islama i drugi tekstovi, Sarajevo, El-Kalem,2006; Mehmedalija Hadi, ur., Zbornik radova Naunog skupa "Islamska tradicija Bonjaka: izvori, razvoj iinstitucije, perspektive", Sarajevo: Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 2008; Rijaset IZ-a u BiH,Odluka o damijskom kunom redu, 16. okt. 2007.10Preporodje u vie navrata analizirao ekstremistiki diskurs na bosanskom jeziku. Vidi npr. Mirnes Kova,"Neo-tekfirijska ideologija meu muslimanima Balkana: ideje, pobornici i koncepti",Preporodu, br. 20/886 od15.10. 2008, str. 42-43; br. 21/887 od 1. 11. 2008, str. 30-31 i br. 22/888 od 15. 11. 2008. str. 36-37.

6


7/8

Islamska zajednica i nasilje. Tano je i to da su neke izjave i saopenja IZ-a ponekadtumaena kao uskraivanje njene podrke dravnim organima u suoavanju sa terorizmom.Ali sveukupno, svakome ko prati poziciju IZ-a sasvim je jasno da ona nikada nije stajala izanasilja i govora mrnje. Tako u Platformi IZ u BiH za dijalog iz 2005. godine izmeuostaloga stoji: Islamska zajednica odbacuje i osuuje upotrebu nasilja. Ovo je posebno

vano potcrtati u nae doba kada se pojedinci, grupe i drave, nekada i sa pozivanjem navjeru, koriste terorizmom radi ostvarivanja svojih politikih ciljeva. Terorizam, shvaen kaoilegalna upotreba sile usmjerena protiv zabranjenih ciljeva ili uz koritenje zabranjenih

metoda, predstavlja u miru ono to je ratni zloin u ratu. Sve ove vrste nasilja IZ odbacuje i

smatra zloinima kanjivim i po Boijem i po ljudskom pravu. IZ takoe osuuje i dravniterorizam, koji s obzirom na dravni monopol sile, moe imati teke posljedice. IZ posebno

osuuje pojedince ili grupe koje se pozivaju na Islam u vrenju teroristikih akata. Oni nepredstavljaju Islam niti muslimane svijeta i svojim aktima pored nasilja nad rtvama svojih

akata vre i nasilje nad muslimanima i Islamom. U borbi protiv terorizma treba utvrditi

uzroke terorizma ove vrste i njima se baviti. Sama ta borba mora se voditi zakonitimsredstvima.11 Takvima je porueno da idu odakle su doli ako im se ne svia bosanski

komunistiki islam. Ukoliko se neko pita zato to nije uraeno tako jasno mnogo ranije,podsjetit emo da mnoge stvari ranije nisu bile izdiferencirane i jasne kao to su danas.

Islamska zajednica, meutim, opravdano izraava zabrinutost za sluajeve poputAlirske grupe ili humanitarnih organizacija koje su pomagale jetime a sad su neopravdanozatvorene bez dokaza i suenja. Sveukupno, mi kao drutvo ne smijemo reagovati u afektu.Islamska zajednica, kao i Katolika i Anglikanska crkva, Amnesty International ili HumanRights Watch, treba da upozorava na mogua krenja ljudskih prava ma ko oteeni bili. Nikood Amnesty Internationala ne oekuje da podstie sigurnosne slube ove ili one zemlje dahapsi, niti da se pravda to nam se ini da igra ulogu avoljeg advokata, jer evo, esto seispostavi da onaj koga smo osumnjiili i nije avo. Briga za ljudska prava je dio misije IZ-a.U ve spominjanoj Platformi IZ-a za dijalog stoji: Zatita ljudskih prava predstavlja jednuod najznaajnijih tekovina savremenog pravnog razvoja a meunarodne kodifikacije visoka

dostignua koja treba da se prevedu u nacionalna zakonodavstva i stvarni ivot. U toku

napora za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda neophodno je nastupati principijelno a ne dase ova borba pretvori u sredstvo vanjske politike pojedinih drava i selektivno primjenjuje

radi vlastitih interesa. Sve ovo ne znai da naa reakcija na terorizam ne treba biti odlunave samo maksimalno odmjerena, jer je i prekomjerna i disproporcionalna reakcija sama posebi neprihvatljiva.

Radikalizam uspijeva tamo gdje nema IZ. Vjerujem, dakle, da je politika Islamske zajedniceu suoavanju sa radikalizmom i ekstremizmom urodila plodom. Prvo, kad se analizira

prisustvo tih pojava, jasno je da njih ima tamo gdje nema IZ-a sa svojom infrastrukturom, biloda je rije o nekim selima po Bosni ili urbanim centrima u dijaspori, ili je nema saktivnostima, kao to je rad sa omladinom. Tamo gdje je bilo organizirane Islamskezajednice, bilo da je rijei o Carevoj damiji u Sarajevu ili Meau i Bariima u Kalesiji, turadikali nisu uspjeli. Drugo, ostavivi odkrinuta vrata selefijama postignut je eljeni efekat:mnogi od tih ljudi su se promijenili i postali vrlo uredni lanovi IZ-a. Zbog toga danas,umjesto s hiljadama terorista mi imamo problema s vrlo vjerovatno malom i izolovanomskupinom ljudi. Treba razumjeti to svi ne vide ovaj uspjeh jer on medijski zaista nije takouoljiv. Tamo gdje je Islamska zajednica uspjela, tu nema problema, a bez problema (u BiH)nema medijske prie ni pozornosti.

11 Platforma se moe nai nawww.rijaset.ba. Udruenje ilmijje je organiziralo seriju javnih rasprava sa imamimai predsjednicima medlisa na kojima je Platforma predstavljena i o njoj raspravljano. To to se nekada niuposleni u Zajednici ni javnost mnogo ne osvru na ovakve dokumente je pria za sebe.

7
http://www.rijaset.ba/http://www.rijaset.ba/http://www.rijaset.ba/


8/8

Alternativno, da je Islamska zajednica reagovala prekomjerno, sada bismo vjerovatnoimali jo jednu islamsku zajednicu i tek tad bismo vidjeli ta je haos ili fesad, kako bi kazaliislamski klasici. Ne treba zaboraviti da je potencijal za terorizam u BiH nakon rata bioogroman u smislu ratnih trauma nakon genocida i etnikog ienja te prisustva radikalnihideja i elemenata izvana. Vjerovatno je vie razloga zato BiH ipak nije postala eenija ili

Palestina. Mislim prije svega na kakvu-takvu stranu intervenciju, prisustvo NATO snaga ipolitiku kulturu Bonjaka. Ali ne treba nimalo sumnjati da je angaman IZ-a dopriniotakvom razvoju situacije. Zbog svega mislim da bh. drava treba podrati rad IZ-a kaosaveznika u ovom nastojanju. To uostalom ini veina zapadnih zemalja sa svojimmuslimanskim organizacijama. Ta saradnja nije uvijek jednostavna ni prijatna, ali ona nemaalternativu. Kako smo ve vidjeli, zatvori sami nee moi idejno poraziti militantniekstremizam. Islam hoe! Druga je tema kako to objasniti onima koji bi da inkriminirajuerijat i protivnicima gradnje damija i vjeronauke u kolama.

Na kraju, mnogi se ovih dana pitaju koliko smo sigurni? Vrlo kratko, terorizam jeglobalni problem i mi smo sigurni koliko i bilo koja druga evropska zemlja. Ni manje, ni vie.Iz tog razloga, ovo nije vrijeme za uzajamne optube jer u suoavanju sa terorizmom moramo

pokazati da smo jedinstveni. No, ako ve neko hoe da se trai krivac, onda treba kazati da jenegdje neka sigurnosna sluba zakazala kad nije pod nadzor stavila osobe koje su dosad

poinile toliko kaznenih ili sumnjivih djela. Vano je da sada ostanemo jedinstveni u ovojborbi, da razliiti subjekti ove borbe jedni drugima olakavaju a ne oteavaju posao, da seodupremo politizaciji i zloupotrebi ove borbe, te da sauvamo hladnu glavu kako ne bismo

postali isti kao oni protiv kojih se borimo tako to emo na oltaru borbe protiv terorizmartvovati ideale slobodnog, otvorenog drutva. To bi bila njihova najvea pobjeda i ujednosabotaa borbe protiv ove poasti. Bez obzira koliko se ne slagali sa ekstremistima, valjauvijek insistirati na pravilu da su svi nevini dok se ne dokae suprotno. To je nuno kako se

borba protiv terorizma ne bi pretvorila u lov na vjetice i kako nevini ne bi stradali. Bilo biopasno poeti redom kriminalizirati grupe i pojedince u ijem diskursu i ponaanju imaneprihvatljivih elemenata jer bi to vremenom potkopalo same temelje slobodnogdemokratskog drutava kome teimo. Mladi muslimani i Alirska grupa se ovom drutvunikada ne smije ponoviti! I to je na izazov, a ne samo zaustavljanje terorista [str. 14].

---

Izvor: Preporod, god. XL, br. 14/928, 15. juli 2010, str. 12-14. Internet: http://www.preporod.com/aktuelnosti-mainmenu-81/1706-militantni-ekstremisti-haridije-naeg-doba.html

8

Documents

Militantni Ekstremisti-haridzije Naseg Doba-objavljena