mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

mirovne novosti

U ovom broju: � Меđunarodni dan žena u regiji - proslave i

protesti � Južnoafrička Republika: Duboki ožiljci

apartheida � Peta post-jugoslavenska mirovna akademija � Zajedno protiv torture u BiH: usvojimo zakon

� Dodjela grantova ICMP-ja � Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki Moon,

slavne osobe i žrtve mina pokreću globalnu kampanju za svijet bez mina

� Dino Mustafić: Ljubi bližnjeg svog zločinca � Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan

Pavao II.“: Za mlade i bolje sutra

broj 14 mart/ožujak 2012.

Probudite se!Priča se kako je izbio požar u kući u kojoj je neki čovjek spavao. Pokušali su ga iznijeti kroz prozor. Nisu uspjeli. Pokušali su ga iznijeti kroz vrata. Nije išlo. Bio je prevelik i pretežak. Bili su prilično očajni dok netko nije predložio:“Probudite ga, onda će sam izići.“

(Anthony de Mello, “Molitva žabe”)

Iza nas je duga i hladna zima. Jedna od onih koja je stavila na kušnju mnogo toga. Jesmo li se zapitali da li smo i koliko spremni za nove izazove i borbe? Da li je konačno došlo vrijeme za buđenje iz zimskog sna?

U broju Mirovnih novosti koji je pred vama pročitajte šarenilo malih i velikih borbi, od obilježavanja 8. marta širom Bosne i Hercegovine i rasnoj segregaciji u Južnoafričkoj republici, o kampanji „Posudi svoju nogu” i sjajnom, malom, ali izuzetno snažnom timu koji se bori za usvajanje Zakona o žrtvama torture u Bosni i Hercegovini. Također, tu su informacije o grantovima Međunarodne komisije za traženje nestalih osoba (ICMP), ovogodišnjoj Mirovnoj akademiji i nemali broj zanimljivih informacija o radu naših članica.

Jedino se za one koji spavaju i djecu treba brinuti.Odrastite!Ili se probudite!

Ja biram ovo drugo. Odrasti ne želim još, ali se želim probuditi.

I to je moj izbor!!!impressum

2 Mirovne novosti

Glavni i odgovorni urednik:Goran BubaloRedakcija:Edita ČoloSuzana BožićŠejla Dizdarević

design/DTP obradawww.oneworldsee.org

kontaktinfo@mreza-mira.netwww.mreza-mira.nettel: +387 33 812 401

Piše:

SuzanaBožićCaritas Biskupske konferencije BiH

Mirovne novosti 3

Osmomartovski marš i „Pridruži mi se na mostu“Međunarodni Dan žena i ove godine bio je dobar razlog da se aktivisti i aktivistkinje za ženska ljudska prava, ali i građanke i građani Sarajeva i čitave BiH skupe na jednom mjestu i aktivističkim maršem obilježe ovaj dan. Fondacija CURE zajedno sa udruženjem Infohouse, organizacijama Žene za Žene Internacional i Žene ženama upriličile su program koji se sastojao od osmomartovskog marša kojeg Fondacija CURE organizira od 2009. godine i akcije „Pridruži mi se na mostu“, koju Žene za Žene International tradicionalno organizuju u preko sedamdeset zemalja širom svijeta.Ispred Zemaljskog muzeja BiH u jedanaest sati skupile/i su se aktivistkinje i aktivisti iz čitave zemlje, kako bi osmomartovskim maršem dostojanstveno obilježile/i međunarodni Dan žena, ali i ukazali/e na probleme sa kojima se žene u bosanskohercegovačkom društvu susreću, od politike, nasilja, diskriminacije na osnovu roda i drugih. Nakon okupljanja, aktivisti i aktivistkinje marširali/e su kroz grad noseći transparente na kojima su bile poruke mira i solidarnosti. Preko petsto žena iz čitave BiH zaputile su se u centar grada, na Ajfelov most na Skenderiji, gdje je planirana akcija „Pridruži mi se na mostu“. Učesnici/e pustili su na mostu bijele balone i time pokazali da žele graditi mostove mira i nade za budućnost u društvu bez diskriminacije, stereotipa, predrasuda. Nakon toga uslijedio je nastavak manifestacije gdje se u parku Spomenik svim prisutnima obratili/e dugogodišnji aktivisti i aktivistkinje iz nevladinog sektora. Također, treba napomenuti da su se akcije povodom međunarodnog Dana žena održavale ne samo u Sarajevu, nego i u drugim bh. gradovima. Aktiviskinje Fondacije CURE iz cijele zemlje koje su udružene u Mrežu mladih aktivistkinja organizovale su obilježavanje 8. marta akcijama u svojim lokalnim sredinama. Akcije su organizovane u Bosanskom Petrovcu, Gračanici, Travniku, Banja Luci i Tešnju. Ove godine 8. mart obilježen je u gradovima širom BiH i sa velikim brojem aktivista i aktivistkinja koji se svakog dana u godini zalažu za jednakost, solidarnost i život bez nasilja i diskriminacije.

4 Mirovne novosti

Povodom Međunarodnog dana žena, žene iz cijele Bosne i Hercegovine okupile su se jučer, 8. marta, u Sarajevu i Banjoj Luci, gdje su protestnim marševima promovirale poruke mira, solidarnosti i rodne ravnopravnosti.Oko 1.000 žena okupilo se ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u organizaciji udruga Fondacije Cure, “Žene za žene”, Žene ženama, “Lokalne inicijative”, “Mikro” i drugih, odakle su maršom krenule ka Ajfelovom mostu, obilježavajući tako 101. godišnjicu 8. marta, Dana žena.“Evo i danas, poslije 101 godinu žene traže ista prava. Jedina razlika je što prije 101 godinu nismo mogle glasati, a danas to možemo. Osim toga, žena u politici i dalje nema, odnosno nisu dovoljno zastupljene koliko bi to trebalo prema Zakonu o ravnopravnosti spolova. U svim segmentima vlasti bi trebalo biti četrdeset posto žena, međutim, mi ih danas u politici imamo 17 posto, u Vijeću ministara nemamo nijednu ženu i rezultati su i više nego loši”, kazala je za Sarajevo-x.com,

Vedrana Frašto iz Fondacije “Cure”.Alma Budaković iz fondacije “Žene za žene” je istakla cilj da se što više žena sretne na današnji dan i pošalje poruke mira, solidarnosti i ravnopravnosti, što je i bio slučaj. Nakon marša, sve žene su se okupile na Ajfelovom mostu, odakle su puštanjem balona poslale svoje poruke. U malom parku kod zgrade Općine Centar je održan i prigodan program.Udruženje građana Oštra Nula je, u saradnji sa Fondacijom Cure iz Sarajeva, organizovalo ulični marš u Banjoj Luci pod nazivom “8. mart(š) svaki dan”. U sklopu aktivnosti za obilježavanje dana žena je u prostorijama mjesne zajednice Centar prikazan film “Iron Jawed Angels”. “Iako je još davne 1910. godine utemeljen Međunarodni dan žena, brojne žene svijeta se i dan danas moraju boriti za svoja prava. Ovo je nažalost tačno i za naše izrazito patrijarhalno društvo u kojem živimo. Svjedoci smo da žene trpe

diskriminaciju na svakom polju društvenog i kulturnog života, a ta diskriminacija ne prestaje čak ni kod egzistencijalnih pitanja i osnovnih ljudskih prava”, poručili su iz Oštre Nule. Organizacija ističe kako su žene u BiH i danas eksploatisane kao jeftina radna snaga pri čemu u većini slučajeva nemaju omogućena ni osnovna zakonom određena prava i naknade.“Ruralne sredine danas zaista predstavljaju veliku crnu rupu za žene, jer je čak oko 47 posto nepismenih žena u tim sredinama, što nam daje za pravo da postavimo i pitanje funkcionisanja naše pravne države koja svojim Ustavom svim građanima garantuje pravo na obrazovanje bez obzira na pol”, istakli su organizatori današnje akcije.Žene su nosile transparente s natpisima “Kao žena ja nemam zemlju, kao ženi moja zemlja je cijeli svijet”, “Osmi mart svima znan, ali ja sam žena svaki dan”, “Dosta nasilju nad ženama”... (Izvor: Sarajevo-x.com).

Žene Bosne i Hercegovine marširale za ravnopravnostIZ MEDIJA

Mirovne novosti 5

Меđunarodni dan žena u regiji - proslave i protestiProšle sedmice su žene širom svijeta proslavile i obilježile Međunarodni dan žena (više o ovom danu i njegovoj važnosti možete pročitati na Wikipediji. Žene u regionu su također obilježile Osmi mart, većina zabavama i šoping turama, ali raste i broj žena koje su izašle na ulice i zahtijevale svoja prava i jednakost. Aktivistkinje Ženske mreže Hrvatske i ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske su zaustavljene na ulazu na Markov Trg (sjedište Vlade Republike Hrvatske) u Zagrebu, dok su pokušavale predstaviti zahtjeve vezanim za nasilje nad ženama, radna i reproduktivna prava, jednaku zastupljenost i sudjelovanje u donošenju odluka, borbu protiv diskriminacije i rodnih stereotipa, rodno zasnovanog siromaštva i borbu za očuvanje sistema specijalnih ureda ombudsmena Vladi i drugim državnim institucijama."Tražimo hitno usvajanje zakona o financiranju autonomnih ženskih skloništa i savjetovališta, i da žene, žrtve silovanja u ratu dobiju status civilnih žrtava rata”, rekla je Sanja Juras iz Grupe Kontra. Četrdesetak žena je krenulo sa Trga bana Jelačića ka Markovom trgu gdje ih je zaustavila policija. Vlada je predložila da prosvjednice izaberu nekoliko predstavnica koje bi ušle na sastanak, dodajući da čitava grupa ne može proći Trgom (Trg je zakonom zatvoren za demonstracije i proteste). Prosvjednice su odbile tu ponudu. "Ovo nije protest. Ovom aktivnošću obilježavamo Međunarodni dan žena. Ova Vlada bi trebala imati više razumijevanja za ženska ljudska prava”, rekla je aktivistkinja Rada Borić. Premijer Zoran Milanović je ćestitao Međunarodni dan žena svim ženam Hrvatske, navodeći da je “još uvijek lakše biti muškarac nego žena u Hrvatskoj”. Ministar Uprave Arsen Bauk i ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras darovali su cvijeće zaposlenicama svojih ministarstava, a Vlada je putem Twitter-a čestitala “svim ženama koje 'tvitaju' i svim drugim djevojkama, ženama, majkama, kćerkama, sestrama i i svim žene generalno”U Beogradu su Žene u crnom obilježile Međunarodni dan žena sa cjelodnevnim programom pod motom “Ni suvišne ni poslušne – i buntovne i solidarne” čiji je fokus bio na radnim pravima žena. Cilj akcije je bio pokazati da žene ne prihvataju ulogu “suvišnih” žena na polju rada i odbijaju da budu smatrane beznačajnim, bezvrijednim, lišenim čovječnosti i pretvorene u robu.Program je uključivao javno čitanje izvještaja sa terena o ženama u Srbiji koje su postale “suvišne” jer nisu zadovoljile “zakone” tržišta i patrijarhata. Nakon čitanja, započele su ulični marš od Trga Republike do Kulturnog centra “Rex”, sa zaustavljanjem u Jovanovoj ulici, gdje je otkrivena spomen ploča na broju 49, posvećena Kseniji Atanasijević, filozofkinji, feministkinji, pacifistkinji i anti-fašistkinji, važnoj ličnosti ženskog pokreta u Srbiji. Program je nastavljen u Kulturnom centru Rex, razgovorom sa zaposlenicama „Jugoremedije“ iz Zrenjanina o njihovoj borbi za očuvanje fabrike, zatim predstavom “Različite, a iste” aktivistkinja iz Vlasotinca, predstavljanje romsko-ženskog aktivizma, te prikazivanjem filmova posvećenih Osmom martu. Ured za ravnopravnost spolova Ministarstva za rad i socijalnu politiku, organizovao je nacionalnu konferenciju “Žene u javnom životu”. Slavica Đukić Dejanović, predsednica Skupštine Srbije je na otvaranju konferencije rekla ”...da je srbijansko društvo nakon predstojećih izbora spremno da ima premijerku, ministricu unutrašnjih poslova i odbrane”.Natalija Mićunović, direktorka Ureda za ravnopravnost spolova je rekla da osnaživanje žena u politici osigurava podršku pitanjima od važnosti za žene, dodajući da bi žene na vlasti imale “...veće razumijevanje za PDV olakšice na dječiju odjeću i hranu nego muškarci”.Uoči Međunarodnog dana žena, treći festival “Noći ženskih prava” je održan u Skoplju, u kinu „Frosina“ u Omladinskom kulturnom centru. Festival je počeo 5. marta i na njemu su prikazana četiri dokumentarna filma, a posle projekcija su slijedili razgovori sa autoricama, stručnjacima i stručnjakinjama, aktivistkinjama za ženska prava i ravnopravnost spolova te zastupnicama u Parlamentu.

Piše:

DejanGeorgievskiwww.oneworldsee.org

6 Mirovne novosti

Na Međunarodni dan žena, aktivistički hor „Raspeani Skopjani“ izveli su „Ona se budi“, pjesmu grupe Šarlo Akrobata, u parku Žene borca u Skoplju. Pjesma je trebala da posluži kao podsjetnik makedonskim ženama da Osmi mart nije dan za cvijeće, zabavu i šoping ture, nego je dan koji bi trebao slaviti prava za koja su se borile generacije žena kroz istoriju, kao i prava koja tek treba izboriti. „Pjesma je posvećena svim tako divno različitim ženama, onima “koje su se probudile i onima koje još uvijek spavaju”. Trebamo se prisjetiti da je Osmi mart dan kada trebamo razmisliti o politikama koje se pripremaju i usvajaju bez saglasnosti ženskog faktora, bilo da je to kampanja protiv abortusa, kampanja stvaranja majki nacije ili podizanje spomenika i statua od kojih ni jedna ne predstavlja ženu”, rekli su „Raspeani Skopjani“.U Crnoj Gori, ANIMA – centar za žensko i mirovno

obrazovanje iz Kotora je organizovao na obali rijeke Pine performans pod nazivom “Preuzmi odgovornost i uključi se”. Performans je uključivao 50 žena koje su učestvovale na “ZANOSS” konferenciji, sa ciljem da pruži podršku građanskim protestima u Crnoj Gori koje su organizovali Nezavisni sindikat, MANS mreža i Unija studenata. Organizacija žena iz Herceg Novog je u Hotelu “Park” u Herceg Novom organizovala umjetničku izložbu i izložbu ručnih radova po pokroviteljstvom tradicionalnog programa “Ženama s ljubavlju”. Svi prihodi od ove izložbe će biti donirani fondu za liječenje četverogodišnje djevojčice iz Baošića i vrtiću “Naša radost”. Na Međunarodni dan žena, Centar Evropske Unije u Tirani je organizovao izložbu fotografija “Žene i kompromis”. Izložba fotografija običnih žena urađenih pod pokroviteljstvom projekta koje implementira Udruženje GIZ, sa kratkim opisima koji predstavljaju njihove lične istorije sa ciljem da promovišu ženska prava i osiguraju da se čuje i njihov glas.Šef EU Odjela za politike Kliver Humboldt naglasio je činjenicu da poštivanje ženskih prava je prioritet Evropske Unije i dio pravne stečevine EU-e i jedan je od ključnih projekata koje Albanija treba da završi na putu ka integraciji u Evrpsku Uniju. Koalicija za promociju učešća žena i mladih u politici, predstavnici civilnog drušva, grupe mladih i žena iz svih krajeva Albanije organizovali su protestni skup ispred Parlamenta Albanije zahtijevajući veća prava i jednakost. Tražili su od Parlamenta da prestanu sa odugovlačenjem u procesu usvajanja i implementacije kvota za osnaživanje i rodnih kvota. Konstatirajući da žene čine više od 50% populacije, a ipak samo 16% od svih zastupnika u Parlamentu i 1.8% gradonačelnika i općinskih vijećnika su žene, prosvjednice su zahtijevale izmjene Izbornog zakona kako bi se osiguralo da svaki treći kandidat na izbornim listama bude žena, da žene čine najmanje 30% sastava izbornih komisija i odbora, kao i strožije sankcije za povrede ovih odredbi kao i za slučajeve porodičnog i glasanja preko opunomoćenika.Osmog marta je grupa mladih ljudi iz Socijalističkog foruma mladih održala skup ispred zgrade Vlade u Tirani, protestvujući zbog visoke stope smrtnosti majki na porodu. Protestanti su izgovarali slogane protiv Vlade, optužujući je da je odgovorna za situaciju u albanskim bolnicama i za državni zdravstveni sistem zahtijevajući poboljšanja. Na Kosovu, Međunarodni dan žena je obilježilo nekoliko kulturnih događaja. Dok su najviši državni dužnosnici, predsjednik Kosova, premijer i predsednik Parlamenta čestitali ženama, žene su protestvovale zahtijevajući prava i jednakost. Ženska mreža Kosova protestvovala je pod motom “Ne želimo cvijeće, želimo pravdu za žene koje su zlostavljane tokom rata”. Ženska alijansa Kosova je održala skup podrške bivšem premijeru Ramush Haradinaj koji u Hagu čeka ponovno suđenje za optužbe za ratne zločine. Već smo izvještavali o protestima u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu i Banja Luci koji su održani povodom Osmog marta, Međunarodnog dana žena.

Mirovne novosti 7

Posjeta Južnoafričkoj Republici, bilo da je turistička ili neka druga, ne može vas ostaviti ravnodušnim. Iako je ova zemlja imala nešto drugačiju istoriju od naše, zajednički su nam segregacija, diskriminacija, mržnja, neprihvatanje drugačijeg, kako u prošlosti, tako i danas. Pored zlata, dijamanata, prirode koja oduzima dah, bogatog kulturno-istorijskog nasljeđa, Južnoafrička Republika je poznata i po apartheidu, sistemu rasne segregacije uvedenom sredinom prošlog vijeka, a koji je zvanično okončan otprilike u isto vrijeme kada i rat u Bosni i Hercegovini. Kažem zvanično, jer apartheid još uvijek živi u ovoj zemlji, ili bar na ulicama Johannesburga, kojeg sam imala priliku posjetiti. Ne trebate biti poznavalac političke situacije u Južnoafričkoj Republici da biste znali kako je ova zemlja i danas duboko podijeljena. Takođe, vrlo je lako doći do

zaključka ko je povlaštena manjina, a ko potlačena većina. Ako uđete u restoran brze hrane, u 95 odsto slučajeva poslužiće vas crnac ili crnkinja. Vlasnik restorana će u 95 odsto slučajeva biti bijelac ili bijelkinja. I tako redom, gdje god da dodjete. Naravno, to ne znači da svi stanovnici Johannesburga tako žive i razmišljaju, bila je ovo prilika da upoznam mnogo divnih ljudi svih rasa i nacionalnosti, ali tragove apartheida i decenija ugnjetavanja teško je ignorisati.Sistem apartheida uvela je Nacionalna partija kada je dobila izbore 1948. godine, na kojima je glasala samo bjelačka manjina. Istovremeno se dešavala velika migracija crnačkog stanovništva u gradove, što je među bjelačkom populacijom - afrikanerima, koji su najvećim dijelom bili britanskog porijekla - dovelo do straha od crnačke dominacije.

Južnoafrička Republika: Duboki ožiljci apartheida

Soweto, prigradsko naselje Johannesbuga gdje živi oko milion stanovnika. Radi se, uglavnom, o siromašnoj crnačkoj populaciji koja je masovno naseljavala ovo područje tokom apartheida i prisilnih raseljavanja. Veći dio naselja “sređen” je prije održavanja svjetskog prvenstva u fudbalu 2010. godine u Južnoafričkoj Republici, međutim, kako u naselje svakodnevno stižu stotine ruralnog stanovništva u potrazi za boljim životom, mnogi i danas žive u ovakvim “kućama”.

“Afrikaneri, bjelačko stanovništvo Južnoafričke Republike, pravdali su apartheid govoreći da to rade u ime Boga.”

Piše:

Šejla Dizdarevićwww.oneworldsee.org

8 Mirovne novosti

Međutim, u Muzeju apartheida u Johannesburgu imala sam priliku naučiti da je rasna segregacija u Južnoafričkoj Republici počela mnogo ranije. Još su 1965. godine u Cape koloniji bili zabranjeni brakovi između bijelaca i afrikanaca. 1913. godine stotine hiljada afrikanaca protjerani su sa svoje zemlje, a zakonom je određeno da moraju živjeti u posebnim rezervatima. Kao uvod u ono što će se desiti nekoliko godina poslije, afrikanci i rasno izmiješano stanovništvo gube pravo na glasanje i

time bilo kakvu kontrolu nad onim što se dešava u njihovoj zemlji. Naredne četiri decenije u Južnoafričkoj Republici vlada mrak apartheida u kojem je nebjelačko stanovništvo lišeno imovine, getoizirano, eksploatisano i diskriminirano na svaki mogući način.Tek u 70-tim godinama prošlog vijeka svijet je počeo primjećivati apartheid. Uslijedili su masovni protesti i ekonomske sakcije, koji su poduprli opoziciju unutar zemlje. Ipak, trebale su još dvije i po decenije da se apartheid ukine. 1994. godine su svi stanovnici Južnoafričke Republike imali priliku da glasaju na izborima, a Nelson Mandela bio je prvi demokratski izabran predsjednik ove države i prvi crnac koji je obavljao tu funkciju.Kao i stradanja na području bivše Jugoslavije, apartheid ostaje jedna od velikih mrlja 20. vijeka, zaostavština za koju se Južnoafrička Republika tek počela iskupljivati. Danas, na trgu gdje se u šezdesetim godinama prošlog vijeka odvijao poznati Rivonia proces u kojem se sudilo desetorici vođa Afričkog nacionalnog kongresa, uključujući Nelsona Mandelu, nalazi se dječije igralište. Johannesburg, koji je više puta proglašavan jednim od najopasnijih gradova na svijetu, danas je sve popularnija turistička destinacija. Još uvijek će vas savjetovati da se nigdje ne krećete sami, pogotovo ne noću, bodljikave žice na zidovima oko kuća domaćeg stanovništva djelovaće zastrašujuće, ali iskustvo je neprocjenjivo. Pored strašne istorije za koju mi najbolje znamo koliko je važno da se zna i ne ponovi, Južnoafrička Republika nudi i mnoga čuda. Potraga za afričkih „big five“ (velikih pet – lav, slon, nosorog, leopard i bizon) ostaviće vas bez daha, posebno kada se nađete na par metara pored nekog od njih, dok ste vi uljez u njihovom prirodnom staništu.

Johannesburg danas

Pilansburg rezervat

“Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete koristiti da biste promijenili svijet.”

Nelson Mandela

Mirovne novosti 9

Kosmos, štasmos, štaćemos?Dragi/e čitatelji/ke,

U našem jeziku samopredstavljanje, pogotovo pisanim putem, gotovo nužno biva doživljeno kao samohvala. Ni ovo ne može tome izbjeći, zbog čega žalim, ali nadam se da će takav doživljaj biti ublažen činjenicom da se ovdje ne predstavlja samo potpisnik ovih redova, onako „spomenarski“, već i jedan uspjeh Fondacije Mirovna akademija (FMA), a to je onaj na planu samoosnaživanja u vidu ljudskih resursa. Naime, poznato je da je FMA registrirana 2010., prije svega zbog potrebe dugoročne održivosti i, u konačnici, samoodrživosti edukacijskog programa Post-jugoslavenska mirovna akademija (PJMA) koji postoji od 2008. i ove će se godine održati peti put, što je svojevrstan jubilej.Do registriranja FMA, PJMA možemo posmatrati kao projekt koji je posljedica na iskustvu i spoznajama baziranog dijaloga četiri organizacije istaknute na polju izgradnje mira. To su: Mennonite Central Committee, Sarajevo; Nansen Dialogue Center, Sarajevo; TERCA, Sarajevo/Mostar i Centar za nenasilnu akciju, Sarajevo/Beograd. Od 2010. PJMA je u najvećoj mjeri stvar same FMA, koja od ove godine ima vlastitu infrastrukturu i ljude kojima su njeni projekti i aktivnosti jedini posao. Dakle, projekti i aktivnosti, radi se o množini. Nije više riječ samo o PJMA, u planu su i mnogi drugi. Sa jednim se došlo do vidljivog i opipljivog stupnja realizacije. To je izdavaštvo. Uskoro će iz štampe izaći prijevod knjige Lise Schirch pod nazivom Priručnik za stratešku izgradnju mira – Vizija i okvir za pravedan mir. Tom knjigom, pored samog njenog značaja kao svojevrsne početnice na polju izgradnje mira, najavljujemo cijelu biblioteku u vezi s izgradnjom mira pod nazivom PAX. Na taj korak smo se odlučili zbog činjenice da na našem (B, H, S, CG) jeziku nema dovoljno takve literature niti izdavača posvećenog isključivo toj tematici. Sljedeći korak u razmišljanju bio je taj da naše/a društvo/a uopće nije/su senzibilizirano/a za diskurs izgradnje mira. Čak za tu djelatnost u našem jeziku ne postoji ekvivalent u vidu jedne riječi, a i mir se doživljava kao prilično apstraktna kategorija te možda upravo otud nema množinu, izuzev u jako stilematičnom obliku kao “mirovi”. Gotovo da ne postoji svijest da se na njemu radi, da se on gradi te da postoje razlike između mira kao takvog jučer, danas i sutra te “ovdje” i “tamo”. Za razliku od svijesti o ratu/ovima. Zahvaljujući tom razmišljanju došli smo do zaključka da bi cilj knjige, kao i biblioteke, trebao biti i kontaminacija javnog prostora regiona diskursom izgradnje mira. To će postojati i kao jedan od ciljeva svih naših promotivnih aktivnosti. Prva od trenutka kad ovaj tekst bude objavljen bit će 23. marta u Beogradu, gdje će se promovirati knjiga, ideja o biblioteci PAX, Post-jugoslavenska mirovna akademija 2012. te sama FMA. Sedam dana poslije, tačnije 31. marta, ista promocija održat će se u Zagrebu, a 7. aprila u Banja Luci. Dakako, to nisu jedini događaji koji se tiču afirmacije i promocije izgradnje mira te samog mira kao cilja našeg djelovanja, samo su vremenski najbliži. FMA je izradila i strateški plan za period od 2012. do 2014. godine sa cijelim setom aktivnosti, ali ovdje rezervisani prostor ne bi dozvolio da se one nabroje, a kamoli obrazlože svaka ponaosob.Kao osoba u najvećoj mjeri odgovorna za daljnji rad FMA, skoro izabran za izvršnog direktora, red je da kažem što ću ja tu. Naime, uvriježen je odgovor, potpuno pogrešan pa je pogrešno i pristajanje na njega, onaj najčešće kod političara prisutni: “Izabrali/o me!” Pravi odgovor se u svim “izborima” krije u činjenici zašto se neko prijavio, kandidirao, kakogod. U mom slučaju razlozi su sljedeći: Kredibilitet FMA stečen prije svega kroz PJMA, o kojem svjedoče kako eminentni predavači/ice (Vlasta Jalušič, Tonči Kuzmanić, Snježana Kordić, Ugo Vlaisavljević, itd.), tako i pohvale učesnika/ca; neovisnost i samostalnost FMA, prije svega u odnosu na politički utjecaj, što je sve veća rijetkost i u NVO sektoru koji bi po defaultu trebao takav biti; intelektualni i kreativni izazov koji izgradnja mira nudi inače, a pogotovo u sredinama gdje se o njemu malo zna; i, na kraju, ali najbitnije, mir. Hvala na vremenu utrošenom na ove retke i, nadam se, sugestijama.

Piše

Amer TikvešaAmer Tikveša rođen je 1979. godine. Diplomirao je na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu i magistrirao na Rodnim studijima Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Završio je i VŠN Mediaplan. Radio je kao profesor književnosti i jezika u osnovnoj i srednjoj školi, u medijima, najduže u magazinu Dani, a objavljivao je i pojavljivao se i u drugima: Radiosarajevo.ba, Mediacentar.ba, BHT, Radio Federacije BiH, itd. Objavljivao je u različitim časopisima i publikacijama, te je imao angažman u brojnim projektima. Od projekata posebno vrijedi istaknuti koautorski rad na čitankama od petog do devetog razreda pod nazivom Svezame, otvori se! Bio je učesnik brojnih promotivnih i dijaloških tribina. Trenutno je izvršni direktor Fondacije Mirovna akademija.

10 Mirovne novosti

Drage prijateljice, dragi prijatelji,

Fondacija Mirovna Akademija

najavljuje

PETU POST-JUGOSLAVENSKU MIROVNU AKADEMIJUwww.mirovna-akademija.org

Sarajevo, 22. – 31.07.2012. godine

Sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da ove godine organiziramo petu po redu Post-jugo-slavensku Mirovnu akademiju (PJMA) za osobe sa prostora bivše Jugoslavije, aktivne na polju izgradnje mira, suočavanja sa prošlošću i zaštite ljudskih prava, za aktiviste/ice, studente/kinje, istraživače/ice, teoretičare/ke, novinare/ke, državne službenike/ce, političare/ke i sve ostale kojima je mirovni rad u fokusu življenja i djelovanja. Peta PJMA se organizira u Sarajevu od 22. – 31.07.2012. godine.

Osnovna nam je namjera doprinijeti unapređenju praksi i teorija izgradnje mira u regionu bivše Jugoslavije te ponuditi ljudima koji se bave izgradnjom mira priliku za:- kritičko sagledavanje i refleksiju dosadašnjih praksi i modela primjenjivanih na polju izgrad-nje mira u regionu bivše Jugoslavije, ali i svijeta;- upoznavanje sa novim teorijama i praksama izgradnje mira, aktuelnim u različitim dijelovima svijeta.

Nakon četvorogodišnjeg iskustva i realiziranih 12 kurseva, četiri sesije sa tri istovremena kursa, Post-jugoslavenska mirovna akademija će ove godine, zainteresiranim aktivistima/cama i istraživačima/cama ponuditi tri nova kursa koji će se odvijati paralelno (u isto vrijeme, na istom mjestu):

1. Politika, moć i nejednakosti

Voditelji/ce: Vlasta Jalušič i Tonči Kuzmanić, Mirovni inštitut, SlovenijaRadni jezik kursa: bosanski/hrvatski/srpski jezik

Opis kursa: Kurs je usmjeren na dublje razumijevanje problematike nejednakosti te njihove povezanosti sa nasiljem i odnosa između politike, moći i (ne)jednakosti. Pristup je zasnovan na premisi da nejednakosti narušavaju politiku i moć te doprinose nasilju ili vode u nasilje, mada nejednakosti i njihove posljedice mogu same po sebi ponekad biti opasnije od samog nasilja – u tom smislu kurs provokativno problematizira hipotezu da je nasilje ono „najgore“ što nam se može dogoditi.

Empirijsku okosnicu kursa činit će slučajevi revolucija kao generatora moći i politike, a fokus će biti na iskustvu iz 1968., na revolucijama u Srednjoj i Istočnoj Europi 1989. godine te nedavnim revolucijama na bliskom Istoku i u Africi (tzv. Arapsko proljeće). Osnovna pitanja: Šta se dogodi kad moć, utemeljena na političkom djelovanju, postane tek zakržljala osnova in-stitucija? Kako u tom okviru promatrati i razumjeti javne državne politike (ne)jednakosti i kako utjecati na njih? Diskusija različitih iskustava uspostavljanja moći i njezine institucionalizacije bit će popraćena vježbom konkretnih analiza politika – zakona i dokumenata – koje se odnose na pitanje (ne)jednakosti i njezinih posljedica.

Mirovne novosti 11

2. Uloga istorijske istine u transformaciji sukoba

Voditeljica: Svjetlana Nedimović, Puls demokratije, BiHRadni jezik kursa: bosanski/hrvatski/srpski jezik

Opis kursa: Svrha kursa je dvojaka. U smislu supstance, cilj je problematizovati status istori-jske istine u društvima, njenu ulogu u kompleksu procesa suočavanja s prošlošću i pristupa traganju za istorijskom istinom, unutar institucija države (sudstvo, komisije, akademska sfera) kao i unutar institucija društva (kreativna industrija, neformalne veze). Namjera je da se otvori diskusija o etičkom i političkom statusu istine, te pokrene debata o mehanizmima utvrđivanja i diseminacije istorijske istine, koja ne bi bila ograničena bilo institucionalizmom kao teorijskim okvirom ili empirijski utemeljenom kritikom institucionalnih formi traganja za istinom.

Drugi bitan aspekt kursa predstavlja rad s učesnicima/ama na razvoju pisanja koje se shvata ne samo kao kanal diseminacije stečenog znanja već kao jedan od bitnih elemenata kogni-tivnih procesa i razumijevanja svijeta uopšte.

Napomena: Pisanje eseja je uslov za pohađanje kursa.

3. Strategic Peacebuilding (Strateška izgradnja mira)

Voditeljica: Jayne Docherty, Eastern Mennonite University, SAD Radni jezik kursa: engleski jezik

Opis kursa: Kurs će razmatrati poteškoće i dileme koji se pojavljuju u procesu izgradnje mira u današnjim nasilnim konfliktima. Fokus će biti na učenju kako: a) razumjeti šta to znači imati strategiju tokom konflikta, b) razviti strateški plan za koordiniran rad svih uključenih grupa na izrgadnji mira i c) stvoriti i održati mrežu partnera za izgradnju mira na specifičnom području. Prvenstveno ćemo koristiti perspektivu nevladinog sektora, ali ćemo se također osvrnuti na koordiniranu suradnju nevladinog sektora sa državnim, međunarodnim i re-gionalnim institucijama, donatorima, te drugim organizacijama i osobama aktivnim na polju izgradnje mira. Učesnici/e kursa će se upoznati s aktualnim pristupima, okvirima i teorijama, te jezikom i terminologijom koja se koristi na različitim nivoima izgradnje mira.

Kurs će također biti fokusiran na razvijanju praktičnih vještina. Učesnici/e će raditi u gru-pama kako bi izradili plan strateške izgradnje mira za sopstvene organizacije, zajednice ili regije. Učesnici/e kursa će razvijati vještine pisanja kratkih izvještaja o određenom konfliktu, te učiti o načinima reagovanja na vijesti i korištenja medijskih informacija za izradu prijed-loga donatorskim organizacijama. Tokom druge polovine kursa će se organizirati vježba strateške izgradnje mira u kojoj će svi/e učesnici/e preuzeti određenu ulogu u konfliktu i zajednički raditi na izradi plana djelovanja.

Za više detalja o kursevima, voditeljima/cama i načinima prijavljivanja molimo posjetite www.mirovna-akademija.org.

Peta Post-jugoslavenska Mirovna akademija organizira se u Sarajevu od 22. – 31.07.2012. godine.

ZAJEDNO PROTIV TORTURE U BIH - MREŽA

12 Mirovne novosti

Prema UN Konvenciji protiv mučenja i drugog okrutnog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, izraz „tortura“1 označava svaki akt kojim se nekoj osobi namjerno nanosi bol ili teška tjelesna ili duševna patnja, s ciljem da se od te osobe iznude priznanja ili da se osoba kazni, zastraši i kad te patnje nanosi službena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu. Dakle, žrtva torture je osoba koja je doživjela i pretrpjela neki od oblika mučenja kako je definisano relevantnim međunarodnim dokumentima, bez obzira da li se tortura desila u ratnim ili mirnodopskim uslovima. Povod za pokretanje projekta „Zajedno protiv torture - Mreža“ je činjenica da Bosna i Hercegovina nema Zakon o pravima žrtava torture niti ima strateški pristup dugoročnom rješavanju ovog pitanja. Pitanja koje direktno pogađa čak 200.000 osoba u državi a koje su odlučili javno post-aviti Udruženje Vive Žene i Savezi i udruge logoraša u BiH.Osnov za donošenje ovog zakona postoji i nalazi se u Opće okvirnom sporazumu za mir za Bosnu i Hercegovinu iz Daytona - Sporazum o ljudskim pravima, poznatiji kao Aneks 6. U ovom Aneksu navedeno je čak 16 međunarodnih instrumenata iz oblasti ljud-skih prava koji imaju obavezujući karakter za Bosnu i Hercegovinu, u šta su uključeni naravno i Opća deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. godine i Konvencija protiv mučenja i drugog okrutnog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.Zbog toga Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava i Komitet protiv torture

Ujedinjenih Nacija, traže od Bosne i Her-cegovine da razvije pravne i druge mjere na nivou cijele države. Te mjere bi vratile dostojanstvo žrtvama jer bi im omogućile programe rehabilitacije, priznavanje i mogućnost dobijanja obeštećenja i prava na pravičnu i adekvatnu kompenzaciju. No 17 godina nakon Dejtonskog Sporazuma BiH još uvijek nema pomenute pravne mjere. Žrtve torture i njihove porodice nemaju ostvarena ljudska prava, nego se svakodnevno suočavaju sa brojnim pre-prekama za normalan život i ostvarenje minimuma osnovnih ljudskih prava. Zdravst-vena i socijalna zaštita, pravo na rad, pravo na obrazovanje, stambeno zbrinjavanje su i dalje nedostižni pojmovi za mnoge od njih.Stoga su udruženja i organizacije civilnog društva koje pružaju podršku žrtvama tor-ture i provode aktivnosti za unaprijeđenje njihovog položaja i pravnog statusa u Bosni i Hercegovini, a na inicijativu CRS-a i Caritasa osnovali Mrežu “Zajedno protiv torture u BiH”. Nosioc projekta je udruženje građana Vive Žene, a glavni partneri Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, Hrvatska udruga logoraša domovinskog rata u Kantonu Središnja Bosna, Savez udruženja logoraša Tuzlanskog kantona i Udruga zatočenih - Udruženje logoraša Brčko distrikta. Sred-stva za projekat u iznosu od 267,868.00 EUR donirala je Europska unija iz sredstava Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), a ispred državnih institucija u projekat je uključeno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u Bosni i Hercegovini. Mreža će u toku svog mandata, do kraja maja 2013. godine, pozivati

Omogućimo osnovna ljudska prava za 200.000 žrtava u BiH – usvojimo zakon!

Projekat finansira Evropska unija

Mirovne novosti 13

bosanskohercegovačku javnost, naročito druge organizacije civilnog društva, da zajedno pruže pomoć žrtvama torture i sadašnjim i budućim. Naročito osiguravajući krovnu zaštitu - usvajanje Zakona o žrtvama torture kroz:

Stvaranje pravno - poticajnog okruženja koji bi regulisao status svih žrtava torture i provođenje javne kampanje za donošenje zakonskog rješenja,

Razvoj partnerstva sa predstavnicima svih nivoa vlasti i jačanje svijesti javnosti u Bosni i Hercegovini o potrebama i prioritetima žrtava torture,

Jačanje prepoznatljivosti i uticaja mreže u bosanskohercegovačkom društvu kroz izgradnju organizacijskih i profesionalnih kapaciteta članica mreže.

Kao jedan od stubova projekta formirana je interresorna radna grupa za izradu zakona koju čine predstavnici odgovornih ministarstava u BiH i organizacija civilnog

društva. Glavni zadatak ove grupe biće priprema teksta Nacrta Zakona o žrtvama torture u BiH. Na osnovu javnih konsultacija sa predstavnicima svih žrtava u BiH pravni ekperti će Nacrt uobličiti u konačnu verziju koju će predstavnici Mreže potom predati nadležnim organima na daljnju proceduru koja će dovesti do njegovog usvajanja na državnom nivou.

O nosiocima projekta

U.G. Vive Žene osnovano je 1994. sa ciljem uspostavljanja sigurnog okruženja za najugroženije žrtve rata, a to je bila populacija žene i djece ratnih izbjeglica. Kroz dugi niz godina Vive Žene su obezbjeđivale psihoterapijski rad i podršku za žene i djecu koji su doživjeli ratne traume, iskustva psihološke, fizičke i seksualne torture u ratu. Cilj ovih aktivnosti bio je minimiziranje efekata traumatskih iskustava u svakondevnom životu korisnika usluga centra. U kasnijem periodu rad je proširen i na lokalne zajednice sa ciljem da se un-aprijedi znanje i poimanje ratne traume, posljedica torure na cjelokupni život u lokalnoj zajednici. Ove aktivnosti uključile su i rad sa muškarcima bivšim logorašima i žrtvama torture. U toku rada sa muškarcima žrtvama torture primjećena je potreba sa se poduzimaju aktivnosti na lobiranju na donošenju zakonskih rješenja statusa žrtava torure. U julu 2007. Vive Žene su se uključile u Međunarodni savjet za rehabilitaciju žrtava torutre (IRCT) kako bi imale pri-liku za razmjenu informacija, stalni profesionalni razvoj i unaprjeđenje usluga za korisnike. Dodatna komponenta rada Vive Žene odnosi se na provođenje edukacije za predstavnike javnih ustanova, vladinih i nevladinih organizacija široj lokalnoj zajednici. U skorije vrijeme Vive Žene su započele sa razvojem centra za dokumentaciju i evaluaciju kako bi se bilježio napredak i pratio uticaj programa na kvalitet života korisnika.

Konferencija Ispravimo nepravdu – za svjetliju budućnost, Sarajevo, 01.-02.12.2011.

Dodjela grantova ICMP-ja

14 Mirovne novosti

U oktobru 2011. godine Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) kroz Odjel za pravdu i inicijative civilnog društva (JCSI) objavlila je Konkurs za dodjelu grantova za 2012. godinu. Budući da je osnovni cilj Odjela za pravdu i inicijative civilnog društva poticanje saradnje udruženja porodica nestalih i drugih aktera civilnog društva u procesu rješavanja pitanja nesta-lih osoba, prioritet konkursa za dodjelu grantova dan je finansiranje projektnih aktivnosti koje će biti implementirane u partnerstvu između udruženja porodica nestalih osoba i drugih nevla-dinih organizacija u Bosni i Hercegovini i regiji Zapadnog Balkana. Projektni prijedlozi su trebali težiti dostizanju jednog od sljedećih ciljeva:

ostvarivanje prava preživjelih članova porodica nestalih osoba, podizanje svijesti, edukacija i umrežavanje po pitanju tranzicijske pravde i problematike

nestalih osoba, i kreiranje univerzalnih modela komemoracija i sjećanja na žrtve.

ICMP je zaprimo 26 projekata i 2 kratkoročna projektna prijedloga iz regije Zapadnog Balkana. Nakon što je komisija evaluirala sve prijedloge odlučeno je da će se po pitanju Bosne i Herce-govine podržati sljedeći projekti:

Nosilac projekta Partner(i) Naziv projektaUG Centar informativno-pravne pomoći Zvornik

Udruženje porodica zaro-bljenih i nestalih lica općine Zvornik

Efikasno ostvarivanje prava na informacije

Udruženje porodica “Vrban-ja” Kotor Varoš-Travnik

Udruženje logoraša opštine Travnik

Lobiranje i zagovaranje za ostvarivanje prava preživjelih

Udruženje za psihološku procjenu, podršku i savje-tovanje “Confluenca”

Udruženje “Žene Podrinja” Rehabilitacija preživjelih

UG “Istina-Kalinovik 92” Organizacija porodica zarobljenih i poginulih bo-raca i nestalih civila Istočno Sarajevo

Stepen implementacije Zakona o nestalim osobama BiH

Udruženje za traženje nestalih i nasilno ubijenih Bošnjaka Brčko Disktrikta

Udruženje porodica srpskih nestalih i poginulih boraca i civila rata Opštine Brčko i Udruženje za traženje nesta-lih i nasilno ubijenih Hrvata Brčko Disktrikta

Praktična primjena Zakona o nestalim osobama kroz informativnu i pravnu pomoć za porodice u Distriktu Brčko

Udruženje “Srebrenica Re-naissance”

Udruženje "Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe"”

Ljetni Univerzitet Srebrenica

Inicijativa mladih za ljudska prava Bosne i Hercegovine

Udruženje Prijedorčanki "Izvor"

Budućnost sjećanja

Udruženje za traženje zaro-bljenih i nestalih iz Hadžića

Udruženje logoraša Novi Grad Sarajevo

Okrugli stol

U ovom trenutku ICMP je također odlučio finansirati jedan kratkoročni projekat u Bosni i Hercegovini:

icmp

Mirovne novosti 15

Ministrice vlade ZDK posjetile „Medicu“ ZenicaDana 21.02.2012. godine, Udruženje „Medica“ Zenica posjetile su tri ministrice Vlade Zeničko-dobojskog kantona, gđa. Amra Babić - ministrica finansija, gđa. Senka Balorda - ministrica zdravstva, gđa. Berna-deta Galijašević - ministrica za obrazovanje, nauku, kulturu i sport i gđa. Berjana Ačkar - sekretar Vlade Zeničko-dobojskog kan-tona. Tokom posjete gošće su sa direk-toricom „Medice“ Zenica, mr.sci. Sabihom Husić, razgovarale o dugogodišnjem radu i iskustvima „Medice“ Zenica, primjerima dobre prakse iz Zeničko-dobojskog kantona, dobre saradnje „Medice“ Zenica i Zeničko-dobojskog kantona u iznalaženju prelaznih rješenja za adekvatno zbrinjavanje žrtava nasilja kao i Izmjene i dopune Zakona o socijalnoj zaštiti, koji su prepoznati i prezen-tirani ne samo u Bosni i Hercegovini već i šire. Važno je istaći da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti ZDK prepoznaje žrtve nasilja kao socijalnu kate-goriju, ali i daje definiciju ko su žrtve nasilja, koja prava imaju kao i predviđa privremeni smještaj žrtava nasilja u sigurnu kuću. Gošće su istakle da je rad „Medice“ evolu-irao, te se polje djelovanja vremenom

razvijalo kako bi se na sveobuhvatan način zadovoljile potrebe zajednice a prije svega njenih najugroženijih žena i djece žrtava nasilja i traume. Tri ministrice relevantnih ministarstava Zeničko-dobojskog kantona i Sekretar Vlade Zeničko-dobojskog kan-tona u okviru pomenute posjete imale su priliku da upoznaju polaznice obuka za zanimanje u okviru programa ekonom-skog osnaživanja, žene i djecu korisnice/ke Sigurne kuće „Medica“ Zenica kao i da se upoznaju sa osobljem „Medice“ Zenica i raspoloživim kapacitetima koje „Medica“ Zenica stavlja na raspolaganje i uz pomoć postojećih resursa iz zajednice, zalaže se i štiti prava najugroženijih kategorija u zajednici i iznalazi najbolja rješenja i modele zaštite žrtava i prevencije nasilja i traume. „Medica“ Zenica u partnerstvu sa nevladin-im organizacijama i vladinim institucijama kao i međunarodnim organizacijama, zalaže se za dostojanstven život bez nasilja i dis-kriminacije, te doprinosi kreiranju politika i strategija koje kreiraju okruženje u kojem svaka individua ima jednake mogućnosti kako u porodici tako i u zajednici, a u skladu sa međunarodnim standardima.

16 Mirovne novosti

U ovim zimskim i sniježnim danima Centar “Fortis” je organizovao malu akciju čišćenja sni-jega. Zbog velikog snijega koji je pao ovih dana, nije se moglo pristupiti prilazu prostorijama u Mjesnoj zajednici Jablanica II, gdje učenici održavaju časove Male škole klavira. Snijeg je uz pomoć male snage članova Centra “Fortis” otklonjen i sa krova. Nadamo se da snijeg neće više padati i da će djeca početi ponovo neometano učiti, jer su ona investicija koja ne može propasti. Članovi Centra su iskoristili snijeg koji je prekrio našu zemlju da bi napravili njima najdraži instrument. Na satu Male škole klavira učenici su u čast Johanna Sebastiana Bacha napravili maketu njegovog pianina.Ovaj mjesec na časovima klavira radimo poznatog njemačkog kompozitora Bacha, te smo se dosjetili da bismo mogli jedan čas načiniti i drugačijim. Nastavnica nam je pokazala kako časovi mogu imati jednu dinamičnost i dostići novopostavljene ciljeve - govore Emina i Amina.Klavir su, kažu Edita i Riad, svi zajedno pravili punih 4 sata, te su se lijepo družili, zabavili, a ponešto i naučili.Predstoji nam 21. mart, dan rođenja njemačkog kompozitora baroknog razdoblja Bacha. Ovo je bio jedan interesantan čas gdje su učenici mogli sami slagati dirke i ispitivati se međusobno šta su sve naučili. Ovo je jedna drugačija metoda kako se djeca i omladina mogu zabaviti, a naravno i naučiti ponešto novo. Neke kompozicije koje je ovaj kompozitor napisao, a koje učenici imaju priliku i svirati, su: Menuet u g-duru, Brandenburški koncert i Sonate.I Sara, naš najmlađi član, se lijepo zabavljala i pomagala svojim drugovima u pravljenju polus-tepena koji su kasnije dobili crnu boju.

Piše

Indira ČilićMeđunarodni centar za djecu i omladinu “Fortis”

Suljo Cilić bb88420 Jablanica063-334-993061-327-427www.centar-fortis.orgcentarfortis@yahoo.com

Akcije Centra Fortis u zajednici

Mirovne novosti 17

Posudi svoju noguGlavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki Moon, slavne osobe i žrtve mina pokreću globalnu kampanju za svijet bez mina

Povodom 13. godišnjice stupanja na snagu Konvencije o zabrani mina, pokrenuta je inspirativna globalna kampanja “Posudi svoju nogu” koja ima za cilj da doprinese rješavanju problema mina u svijetu. Ovu kampanju pokreće Međunarodna kam-panja za zabranu mina (ICBL), dobitnik No-belove nagrade za mir, čime ističe važnost da vlade država prepoznaju kompleksnost problema mina u svijetu i da ne stoje po strani dok mine nastavljaju da odnose ljud-ske živote. Koalicija za uključivanje protivminske akcije u razvojne programe, kao partner Međunarodne kampanje za zabranu mina, započinje kampanju u Bosni i Hercegovini, te će u narednom period pozvati sve aktere u Bosni i Hercegovini da daju svoj doprinos i pridruže se Generalnom sekretaru UN-a Ban Ki Moon-u, svjetski poznatim sportis-tima, preživjelim od mina i hiljadama ljudi širom svijeta koji će “Posuditi svoju nogu” da bi priveli kraju devastirajuće efekte prisustva mina.Kroz podršku hiljada preživjelih od mina širom svijeta i u Bosni i Hercegovini, Ko-alicija za uključivanje protivminske akcije u razvojne programe će pozvati i Vijeće ministara, kao najodgovorniju instancu da osigura svoj doprinos kako bi Bosna i Hercegovina bila očišćena od mina do 2019. godine.U narednom periodu, do 4. aprila 2012.go-dine, kada obilježavamo međunarodni Dan borbe protiv mina, desetine hiljada ljudi će učestvovati u kampanji “Posudi svoju nogu” u preko pedeset zemalja širom svijeta.U Bosni i Hercegovini, veličina minski sumnjive površine iznosi 1.340 km2 ili 2,6% od ukupne površine BiH, dok je gotovo četvrtina stanovništva direktno ugrožena minama. To Bosnu i Herzegovinu stavlja na mjesto jedne od minama najugroženijih zemalja u svijetu. Samo u toku 2011. go-dine, registrovane su 22 nove žrtve mina, od čega je 9 osoba smrtno stradalo. Proces uklanjanja mina se odvija znatno sporije od

dinamike utvrđene državnom strategijom usljed nedostatka finansijskih sredstava koja su trebala biti osigurana iz budžeta vlada na različitim nivoima. Ovakav trend, imao bi za posljedicu prolongiranje procesa uklanjanja mina nakon 2019. godine i neispunjavanje preuzetih obaveza od strane države Bosne i Hercegovine. Stoga, Koalicija za uključivanje protivminske akcije u razvojne programme “posuđuje svoju nogu” za Bosnu i Hercegovinu bez mina do 2019. godine. Da bi se to i desilo neophodno je:

Usvojiti zakon koji će osigurati kvalitetno strateško upravljanje protivminskim aktivnostima u BiH,

Dati prioritet protivminskim aktivnostima kroz godišnje budžetiranje i time osigurati dovoljna financijska sredstva za završetak procesa uklanjanja mina do 2019. godine,

Istovremeno je potrebno pružiti podršku najugroženijim stradalnicima od mina u procesu njihovog oporavka i reintegracije.

Pozivamo medije da podrže kampanju za Bosnu i Hercegovinu bez mina do 2019. go-dine i objave priloženo saopštenje 1. marta 2012. na dan početka globalne kampanje.

Za više informacija, možete kontaktirati:Amir Mujanović, Predsjednik Skupštine Koalicija za uključivanje protivminske akcije u razvojne programe Tel. 035 258 361, 061 152 134, Email: amujanovic@ipm-lsi.org

Dodatne informacije:

Za više infomacija o napretku Bosne i Hercegovine u implementaciji Konvencije o zabrani mina, molim posjetite online profil Bosne i Hercegovine u Landmine Monitor-u:

18 Mirovne novosti

http://www.the-monitor.org/index.php/cp/display/region_profiles/profile/229

Za više infomacija o uključenosti Međunarodne kampanje za zabranu mina, molim da posjetite: www.icbl.org/lendyourleg, Facebook: www.facebook.com/minefreeworld ili Twitter: www.twitter.com/minefreeworld

Koalicija za uključivanje protivminske akcije u razvojne programe

Koalicija za uključivanje protivminske akcije u razvojne programe (LMAD Koalicija) je nastala kroz saradnju nevladinih organizacija koje djeluju na području Bosne i Herce-govine na projektima protivminske akcije i razvoja. Ove organizacije uvidjele su potrebu za zajedničkim djelovanjem, kao jedinim načinom odgovora na uočene probleme koji se negativno odražavaju na sve aktere u procesu: zajednice ugrožene minama, žrtve mina, deminerske organizacije i društvo kao cjelinu. LMAD Koaliciju trenutno čine 11 organizacije: Inicijative preživjelih od mina, Norveška narodna pomoć, MDP Inicijative, Mozaik fondacija, STOP Mines, Handicap International, Posavina bez mina, Svijet bez mina, Unija za održivi povratak i integracije, Centra za razvoj i podršku i Organizacija am-putiraca UDAS. LMAD Koalicija svoje mjesto

u procesu povezivanja protivminske akcije i razvoja nalazi u zagovaranju poboljšanja koja su od zajedničkih interesa između zajednica ugroženih minama, viših tijela uprave, rel-evantnih tijela i donatora. Za više infomacija: www.lmad.ba.

Međunarodna kampanja za zabranu mina

Međunarodna kampanja za zabranu mina (ICBL) je jedinstvena svjetska mreža u oko 100 zemalja, koja predano radi na postizanju svijeta bez mina. Utemeljena je 1992. godine i ove godine obilježava 20. godišnjicu rada. 1997. godine, ICBL je, zajedno sa koordi-natoricom Jody Williams, dobio Nobelovu nagradu za mir za doprinos u donošenju i usvajanju Konvencije za zabranu mina. Za više informacija, molimo posjetite www.icbl.org/20

Konvencija za zabranu mina

Konvencija o zabrani protivpješadijskih mina je usvojena 1997. godine a stupi la je na snagu 1. marta 1999. godine. Konvencija u cjelosti zabranjuje sve protivpješadijske mine, zahtijeva uništavanje uskladištenih mina u roku od četiri godine, zahtijeva uništavanje mina koje su već u zemlji u roku od 10 godina, i potiče opsežne programe pomoći žrtvama mina. Za više informacija, molimo posjetite www.icbl.org/Treaty.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki Moon, slavne osobe i žrtve mina pokreću globalnu kampanju za svijet bez mina

Mirovne novosti 19

Ljubi bližnjeg svog zločincaMnogo smo puta čuli i vidjeli u našem javnom prostoru kako se otvoreno podržava vulgarni nacionalizam i veličaju fašističke ideje. Vjerovatno ohrabren nedavnim grafitom na jednoj sarajevskoj zgradi koji je glasio “Srbe na vrbe”, predsjednik Federacije Živko Budimir procjenjuje da je došao pravi tajming za koncert deklariranog nacionaliste Marka Perkovića Thompsona u Sarajevu1. Svačije je pravo da ima svoj muzički odabir i senzibilitet, jer i to govori o njemu samome, ali kada visoko pozicionirani funkcioner u ovoj zemlji ustvrdi kako ne vidi ništa problematično u sadržaju pjesama i stilu spomenutog turbo-kič ustaštva, onda je to skandalozno, sramotno i mizerno. U kič društvu, politika više nije javna adresa ozbiljne rasprave šta je dobro i potrebno našem društvu, i kako se to može ostvariti. Mi smo takvih rasprava lišeni već decenijama, izgubili smo povjerenje u institucije u kojima sjede šarlatani i demagozi vođeni populističkim instinktom održanja na vlasti, jer kontekst u kojem oni vladaju jeste društvo poharano krizama koje, nažalost, nije ništa naučilo iz lekcija polovine i kraja 20. stoljeća.U svojoj knjizi Anatomija fašizma ugledni povjesničar Robert O. Paxton nas upozorava da u 21. stoljeću nijedan fašist neće prisvojiti naslov “fašist”, jer fašiste djelomice prepoznajemo po onome što govore; svakako, važno je i kako djeluju. Taj novi, remodulirani fašizam niče u nedostatku političkih ideja i nepoznavanju univerzalnih vrijednosti, pa tako uzima oblik i boju svog vremena i kulture. A mi živimo u kulturi poricanja i laži, opravdavanja zla koje je činjeno drugima u ime nacionalnih prava, interesa i zaštite. Govoreći moralno, pa čak i politički, naša ravnodušnost i naviknutost na pojavu fašizma je opasna za budućnost. Zato se mora otvoreno reći da je izjava Živka Budimira i partija iz koje on dolazi (Hrvatska stranka prava), a koja ima pozitivan stav prema zločinačkom i kvislinškom ustaškom pokretu iz Drugog svjetskog rata, prototip današnjeg fašizma. Danas je to jedna od vladajućih stranaka u Federaciji BiH.Nažalost, predsjednik Federacije je samo jedan u nizu galerijskih likova bh. političara koji liče na fantome, duhove prošlosti kojima želimo vidjeti kraj, ali oni se kao smrtonosni virus začas preoblikuju tvoreći nove i nepredvidive kombinacije, nove složenice vladanja i političkih koaliranja. U Bosni i Hercegovini je danas teško reći šta je lijevo, a šta desno, što politiku dovodi do kraja smisla i ne ostavlja nikakav prostor za alternativu. Za taj fašizam koji se rodio pod našim prozorima, koji se ispisuje na zgradama i grobljima, spomenicima antifašizma, i kome se navijački skandira na stadionima, odgovorni smo svi, pojedinačno i kolektivno. To je rezultat duhovne praznine, izgubljene političke vizije ideja i ideala, oportune akademske zajednice, kriminogene poslovne elite, segregacijskog školskog sistema, politički kontroliranih medija.Duboko utonuvši u rezignaciju, naše društvo je iscrpljeno politikom propalih projekata, pregovora i dogovora, najavljenih predizbornih reformi kao snagom demokratskog i privrednog razvoja. Međutim, umor i zasićenost politikom ne mogu biti izgovor za gubitak građanskog identiteta, pretvaranje u pokornog glasača, “čovjeka mase” koji nema sposobnost da prepozna život kao dobrotu, istinu, ljepotu, pravdu i saosjećanje.Ako na to pristanemo, to znači da se fašizam opet nastanio na našoj adresi ili možda nije nikada ni otišao?Da nije otišao uvjerili su nas nedavno poslanici u Sarajevskom kantonu svojom političkom odlukom da podrže optužene za ratne zločine – funkcionere civilne vlasti i vojnike Armije BiH.U epilogu knjige o ratu u Bosni i Hercegovini Ljubi bližnjega svoga Peter Maass piše: “(...) sad sam mnogo svjesniji krhkosti ljudskih odnosa, i daleko svjesniji šta znači ili šta može značiti kada si Jevrej. To sam naučio od bosanskih Muslimana, koji su načinili dvije fatalne greške. Mislili su da to što su pripadali manjini nema značaja u civiliziranoj Evropi, a vjerovali da je divlja zvijer zauvijek upokojena. Nisu shvatili da, iako sam pridaješ vrlo malo značaja svojoj

Piše

Dino Mustafićfilmski i pozorišni režiser, direktor Internaciona-lnog teatarskog festi-vala MESS Sarajevo i član Regionalnog tima javnih zagovarača Koalicije za REKOM

Tekst preuzet sa www.zarekom.org, iz !Glas Inicijative za REKOM - 3/2012

1 http://www.radiosarajevo.ba/novost/67984/predsjednik-fbih-zeli-thompsonov-koncert (30.1.2012)

20 Mirovne novosti

pripadnosti nekoj vjeri, drugima to jednog dana zna postati važno; a to što vaše društvo djeluje stabilno ne znači da će zauvijek takvo ostati. Muslimani protiv kršćana, Jevreji protiv ne-Jevreja, bijelci protiv crnaca, siromašni protiv bogatih – toliko je šavova po kojima se jedno društvo može poderati, kad dopadne manipulatorima u ruke. To su lekcije kojima me je podučila Bosna i koje su ostale u meni i vjerovatno me promijenile. Divlja zvijer je tu, a tlo pod mojim nogama više nije čvrsto kao što je bilo.”Sada se već može reći da Bošnjaci prave i treću fatalnu grešku – puštaju “divlju zvijer” laži i obmana da ponovo kida istinu, koja je jedini lijek za naše ozdravljenje, jer doći do istine znači dosegnuti pravdu u ime svih zaboravljenih žrtava. Istina ne može biti selektivna, ona je činjenična i mjerljiva: upravo zbog toga Bošnjaci imaju moralni imperativ da insistiraju kako se svaka riječ o ratu mora čuti, svaka suza pamtiti i svaka žrtva zapisati. Bošnjaci nemaju razloga da se boje istine o ratu u Bosni i Hercegovini, jer nisu činili masovne i organizirane zločine, sistemske progone. Zato je važna namjera potpredsjednika Federacije Svetozara Pudarića da obilježi mjesto stradanja Srba u opkoljenom Sarajevu, čime se neće ni najmanje izmijeniti karakter odbrambenog rata koji su Sarajlije vodile u najdužoj opsadi u historiji čovječanstva. To je civilizacijski čin pijeteta i sjećanja koji ne želi isključiti ni jednu žrtvu bez obzira iz kojeg je naroda, samo tako možemo ovladati prošlošću da bismo krenuli dalje u budućnost i demokratsko društvo. Jedini način da to učinimo jeste da njegujemo kulturu saosjećanja i empatije, kako buduće generacije ne bi nikada ponovile okrutnosti prema onima koji su drugačije nacionalnosti ili vjerske pripadnosti. Bošnjaci imaju to historijsko iskustvo u svom sjećanju i iz Drugog svjetskog rata i bliske prošlosti (1992 – 1995), stoga imaju odgovornost da promijene epohu postdejtonske BiH, koja je bila obilježena ravnodušnošću prema bezbrojnim žrtvama, ali i prema vlastitoj sudbini žrtve koja ne smije ništa predati zaboravu, jer to znači izjednačiti dobro i zlo.Upravo je to učinila Skupština Kantona Sarajevo2 svojom sramnom i manipulatorskom odlukom kojom daje punu podršku Ministarstvu za boračka pitanja KS-a da, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i svim drugim mogućnostima, a u okviru predviđenih sredstava za sufinansiranje pravne pomoći branilaca BiH u budžetu KS-a, pruži sve vrste pomoći osmorici uhapšenih i optuženih za zločine nad srpskim i hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima u logoru “Silos” i drugim mjestima zatočenja na području općine Hadžići u periodu od 1992. do 1995. godine. Svjedoci smo 15 godina kako ovakve odluke dolaze iz svih etničkih zajednica kao “organizirana nevinost” u kojoj niko nije bio počinitelj, svi su žrtve onih drugih, čime se ispisuju nove stranice etnocentričke historije naših heroja i patriota koji imaju samo značaj u dnevnopolitičkim konfliktima i jeftinoj demagogiji pribavljanja glasova. Neodgovorno i nemoralno odsustvo društvene svijesti i savjesti prema značaju istine i istraga koje se vode protiv osumnjičenih za ratne zločine, nastavak su zla koje ponižava žrtve i produbljuje jaz među etničkim zajednicama, stvara budući prostor za galopiranje Maassove “divlje zvijeri” budućih sukoba i nesporazuma.U romanu Imrea Kertésza Likvidacija Judit kaže B.-u, rođenom u baraci Birkenaua: “Sigurno si u pravu, svijet je svijet ubica, ali uprkos tome ja ne želim vidjeti svijet kao svijet ubica, ja želim vidjeti svijet kao mjesto na kojem je moguće živjeti.”Hoćemo li ostaviti našoj djeci budućnost koja će biti u stanju slijediti takav svijet?

2 http://www.radiosarajevo.ba/novost/68697/politicka-osuda-rada-tuzilastva (30.01.2012)

“U kič društvu, politika više nije javna adresa ozbiljne rasprave šta je dobro i potrebno našem društvu, i kako se to može ostvariti. Mi smo takvih rasprava lišeni već decenijama, izgubili smo povjerenje u institucije u kojima sjede šarlatani i demagozi vođeni populističkim instinktom održanja na vlasti, jer kontekst u kojem oni vladaju jeste društvo poharano krizama koje, nažalost, nije ništa naučilo iz lekcija polovine i kraja 20. stoljeća.”

Mirovne novosti 21

Hod po tankoj žici: artikuliranje antiratnog angažmana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godinaKrajem 2011. godine objavljena je knjiga Antiratna kampanja 1991. – 2011. Neispričana povijest (Documenta – ARK, Zagreb: 2011). Knjiga je nastala kao rezultat obilježavanja dvadesete godišnjice osnivanja Antiratne kampanje Hrvatske, a samo je obilježavanje trajalo cijelu godinu. Održana su dva kruga razgovora osnivača/ica ARK-a, te okrugli stol „ARK 1991. – 2011. Dvadeset godina ispred svoga vremena“. Transkripti tih razgovora nalaze se u knjizi. Također, objavljeni su odabrani originalni dokumenti iz arhive ARK-a, koja se nalazi u Documenti i koja je u procesu sređivanja i digitalizacije. Zahvaljujući zajedničkom istraživačkom radu originalnih aktera/ki i raznih stručnjaka/inja napisane su kronologija ARK-a i kronologija općih događaja, te shema razvoja organizacija proizašlih iz ARK-a. Posebne blokove unutar knjige čine kolaži izjava stranih volontera te završni tekst koji problem ARK-a zahvaća iz sociološko analitičke perspektive. Knjiga je multidisciplinarnog ali prvenstveno dokumentarističkog karaktera, i njezin je cilj s jedne strane, da na jednom mjestu prikaže organizacijski razvoj Antiratne kampanje i okružje u kojem je djelovala, poteškoće artikuliranja antiratne pozicije i zalaganja za mir usred sveopćeg rata, te potencijale nasljeđa takve pozicije u novim i drugačijim okolnostima, i s druge strane, da promovira zaštitu materijalnih i nematerijalnih dobara nastalim tim djelovanjem i omogući njihovu vidljivost i prijenos kao oblik društvenog kapitala novijim generacijama aktivista i aktivistkinja, mirovnjaka i mirovnjakinja, znanstvenoj zajednici i cjelokupnom građanskom društvu.Na početku ratova za jugoslavensko nasljeđe, građanski aktivisti i aktivistkinje u Hrvatskoj suočili su se s kompliciranom dilemom: kako javno izraziti svoje antiratne osjećaje, priznajući istodobno pravo svojih sunarodnjaka na oružanu samoobranu. Antiratna kampanja Hrvatske proizašla je iz nastojanjā da se kroz sukobe očuvaju temeljne građanske vrednote kao zalog mirne koegzistencije u poslijeratnom

razdoblju. Unatoč važnosti Antiratne kampanje za razumijevanje procesā građanskog organiziranja u današnjoj Hrvatskoj, njeno je djelovanje ostalo iznenađujuće slabo teorijski obrađeno./.../ premda nikada nisu nijekali pravo svojih sugrađana na samoobranu, aktivisti i aktivistkinje ARKH borili su se protiv sveopće militarizacije hrvatskog društva, koja bi čin agresije iskoristila kao izgovor za ograničavanje ljudskih prava. Mnogo je energije uloženo u očuvanje komunikacijskih kanala u regiji i stvaranje vlastitih sredstava širenja informacija. One su pružile alternativnu perspektivu i djelovale protiv društvene homogenizacije oko nacionalne stvari. Proturatna borba, kako su je artikulirali članovi i članice Kampanje, bila je usađena u širu paradigmu otpora formalnoj politici. Politički orijentirana aktivistička scena koju je stvorila ta generacija građanskih protagonista u znatnoj je mjeri održala svoju neovisnost o oficijelnim strukturama moći.

Piše

Bojan Bilić

22 Mirovne novosti

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“: Za mlade i bolje sutraNadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ (NCM „Ivan Pavao II.“) mjesto je duhovnosti, susreta i obrazovanja; mjesto gdje mladi imaju mogućnost odgoja i rasta u vjeri, priliku za susrete s drugim i drugačijim, te mogućnost dodatnog obrazovanja. NCM „Ivan Pavao II.“ službeno je registriran 31. svibnja 2007. godine, s tim da je Ured za mlade Vrhbosanske nadbiskupije djelovao još od 2004. godine u prostorijama Vrhbosanskog ordinarijata. Centar vodi povjerenik za pastoral mladih i sveučilištaraca, doktor pastoralne teologije i ravnatelj, dr. Šimo Maršić.U Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ pored Ureda za mlade Vrhbo-sanske nadbiskupije, djeluje i Udruga katoličkih studenata „Emaus“, Ured za mlade Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH), te Fondacija za stipendiranje studenata FONSS. Centar nudi mladima cijele Nadbiskupije mogućnost da kroz razne projekte slobodno iz-raze svoje darove, talente, kreativnosti, ali isto tako da nadograde postojeće znanje te ono najvažnije, ojačaju vjeru. Kroz naše aktivnosti želimo promicati ideju da Katolička crkva ima povjerenje u mlade kao budućnost Crkve, da brine za probleme i poteškoće mladih nudeći im odgovore kroz rele-vantne projekte i programe. Kroz naše projektne aktivnosti godišnje prođe oko 5.000 mladih ljudi. Pod vodstvom ravnatelja, dr. Šime Maršića, u Centru radi 6 osoba na puno radno vri-jeme: Renata Vrdoljak, Ivana Klačar, Lucija Vukoja, Marijana Miketek, Ivana Žeger i Marina Medić, 10-tak honorarno i oko 50-tak volontera prema potrebama projektnih aktivnosti.

Mostovi povjerenjaVizija NCM-a „Ivan Pavao II.“ nalazi se u njegovom imenu. Blaženi papa Ivan Pavao II. gradio je mostove prema ljudima različitog podrijetla i različitih uvjerenja. Mostovi su smjernice za stanje u BiH, ali i u Europi. Ivan Pavao II je imao poseban odnos prema mladima, volio ih je i imao povjerenje u njih, a i oni su bili oduševljeni susretom s njim. Stoga je i dugoročni cilj NCM „Ivan Pavao II.“ pružanje prilike mladima da kroz različite aktivnosti i projekte pokažu svoje talente i sposobnosti, te da nadilaze predrasude i grade mostove prema drugima, bez obzira na nacionalnu, dobnu, spolnu ili rasnu pripadnost.

Za sretniju budućnost mladih!Misija Centra ogleda se kroz tri glavne okosnice: duhovnost, susreti i izobrazba, a ostvaruje se organizacijom različitih duhovnih susreta (molitve, duhovne vježbe, Križni put); organizacijom susreta mladih (biskupijskih, nacionalnih, regionalnih, internacionalnih, sportskih susreta); organizacijom socijalnih projekata (volonterski projekti, ljetni kampovi); organizacijom forma-tivnih i edukacijskih projekata (seminari, tečajevi, dugotrajne formacije). Kroz sve projekte i aktivnosti koje organizira Centar promoviraju se vrjednote nesebične ljubavi, samopoštovanja i poštovanja drugoga, altruizma, humanizma.

Putovi ka boljem sutra…Raznovrsnim projektima dajemo mladim ljudima mogućnost da stječu nova iskustva i vještine a usavrše postojeće, te kroz različite radionice razvijaju talente, kreativnost i sposobnosti. Pro-jekti Centra: Vijeće za mlade – institucija koja koordinira sve aktivnosti za mlade koje se provode na području Nadbiskupije. Savjetodavno, djelatno i reprezentativno tijelo koje predstavlja vjerske interese mladih u Nadbiskupiji, poboljšava kvalitetu vjerskog života, te povezuje i koordinira organizacije mladih u Nadbiskupiji. Vijeće se sastoji od 30 članova na čelu s predsjednikom Vijeća Vinkom kardinalom Puljićem. Formacija animatora župnog pastorala „Mladi za mlade“ - Vizija projekta jest da se na župnim razinama formiraju animatori, koji će rasti i sazrijevati u vjeri te odgovorno i organizirano u

Mirovne novosti 23

suradnji sa župnikom ili kapelanom sudjelovati u životu župe, a osobito u pastoralu djece i mladih. Program obuhvaća četiri vikend susreta i sedmodnevnu specijalizaciju na kojima se, između ostalog, obrađuju teme vlastitog identiteta, Crkve kao žive zajednice vjernika, praktični rad s mladima, duhovna dimenzija animatora i rast u vjeri, te mnoge zabavne igre i plesovi za animaciju mladih.Škola volonterizma - Radionice kroz koje se radi na razvijanju svijesti mladih o važnosti volo-nterizma za razvoj uže i šire zajednice, za njihov osobni rast i duhovni život, te razbijanje predrasuda o volonterskom radu i poticanje na kontinuirano volontiranje u cilju razvijanja kršćanske solidarnosti. 72 sata bez kompromisa - je volonterska akcija kojom želimo ponuditi mladima da žive soli-darnost, nadilaze predrasude i suočavaju se s izazovima; mogućnost za bolje upoznavanje, zajednički rad i korisno provođenje slobodnog vremena za dobrobit razvitka cijele lokalne zajednice. Mali putokazi u život - Rad sa djecom bez roditeljskog staranja kroz druženja na edukativno-preventivnim radionicama i ljetnim kampovima. Katolički skauti Vrhbosanske nadbiskupije - Skauti su mladi ljudi koji žele savršenije njegovati kršćanski život kroz katolički skautizam. Kroz razna hodočašća, volonterizma a posebice kroz boravak u prirodi teže za upoznavanjem Isusa Krista. KMNL – Katolička malonogometna liga Umrežavanje i pozicioniranje NCM „Ivan Pavao II.“ – umrežavanje i osnaživanje Centra u Katoličkoj crkvi, u vladinom i nevladinom sektoru, te na međunarodnoj razini u procesu eu-ropskih integracija.Trening za trenere - osposobljavanje mladih za razradu i provedbu radionica.Susreti koje organizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“: Dan mla-dih Vrhbosanske nadbiskupije – tradicionalni susret mladih katolika Vrhbosanske nadbisku-pije koji se održava svake godine zadnju subotu u svibnju. Organizacija hodočašća na Susrete hrvatske katoličke mladež; Organizacija hodočašća na Svjetski dan mladih; Dekanatski Križni put mladih, Susreti krizmanika, Taize – ekumenske molitve i hodočašćaPored različitih projekata i hodočašća za mlade Centar organizira ljetne kampove namijen-jene različitim ciljnim grupama: 1. Kamp specijalizacije za buduće animatore u župnim zajed-nicama; 2. Ekumenski kamp Friedensgrund, 3. Međunarodni kamp Friedensweg; i 4. Kamp

Formacija animatora zupnog pastorala 'Mladi za mlade'

24 Mirovne novosti

za djecu bez roditeljskog staranja – kamp Malih putokaza u život; na kojem borave djeca iz različitih institucija iz BiH, dakle različitih vjerskih uvjerenja, gdje imaju priliku upoznati svoje sličnosti i razlike .kroz radionice, radne akcije i naravno igru. (edukacija socijalizacija, zabava, radne akcije).

Malim koracima do mjesta od velike važnosti!Vrhbosanska Nadbiskupija je uz potporu Renovabis-a koncem 2005. godine kupila lokaciju na kojoj je obnovljena jedna kuća u kojoj su trenutno smješteni uredi, ured ravnatelja Centra i kapelica. No, potreba za većim prostorom sve je veća kako bi naš rad i angažman u radu sa mladima bio učinkovitiji i kako bi se dalje razvijali novi programi i inicijative. Stoga smo u srpnju 2011. godine, počeli s gradnjom Centra za mlade, mjesta koje će biti središte susreta, obrazovanja i duhovnosti za mlade. Sa izgradnjom Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ dobit ćemo više uredskog prostora, zatim prostorije za radionice i seminare, kapelicu, sportsku dvoranu, prostorije za različite sekcije mladih (glazbena, plesna, dramska, likovna, medijska...), biblioteku, sobe za smještaj oko 50 mladih, restoran i kafić.Djevojke i mladići imaju potrebu za mjestima koja će im biti uporište i oslonac u njihovom traženju smisla i svrhe života. Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ želi svojim jasnim katoličkim načelima i otvorenošću za različite izazove koje generacija mladih postavlja, postati za mlade mjesto odgoja i rasta u vjeri kroz različite projekte i inicijative. Cilj nam je da svi mladi ljudi koji dođu u susret s Centrom budu osposobljeni u susretu sa sobom i drugima pronaći Boga koji je s nama. Aktivnim življenjem tolerancije i prihvaćanja drugih i drugačijih koje svakodnevno susrećemo i s kojima živimo želimo ojačati bogatu snagu evanđelja u Katoličkoj crkvi i time Katoličku crkvu učvrstiti kao ferment jedinstva u Bosni i Hercegovini. Sve informacije o projektima i aktivnostima Centra možete pratiti na našoj web stranici www.mladicentar.org i u Glasu mladih, redovnoj rubrici u Katoličkom tjedniku.

Ljetni kamp Malih putokaza u zivot2

Mirovne novosti 25

ART terapijaO udruženju – Ko smo i šta radimo

UG „Primanatura“ osnovano je 2009. godine, na inicijativu prijatelja-članova Stichting Hol-land Hart Huis iz Holandije, i od tada marljivo djeluje u sopstvenim prostorijama u Doboju.

MisijaOrganizovanje i pružanje pomoći psiho-socijalno ugroženim ženama, zaštita njihovih radnih, socijalnih i ekonomskih prava te promocija njihovih primarnih interesa i potreba.

VizijaAktivnim djelovanjem na rješavanju korpusa pitanja i problema sa kojima se susreću žene u stanju psiho-socijalne potrebe nastoji se, realizujući različite projekte i ciljne projektne aktivnosti, osigurati bolji položaj žena u lokalnoj zajednici i društvu u cjelini.

CiljPrevashodan cilj “Primanature” je da osigura kvalitetno i sigurno mjesto za rješavanje psiho-socijalnih problema korisnica naših usluga.

Ciljnu grupu predstavljaju žene koje su doživjele neku vrstu psiho-socijalne traume; bilo da su žrtve porodičnog nasilja, samohrane majke, nezaposlene, egzistencijalno ugrožene, majke djece sa posebnim potrebama tj. okuplja se široka struktura socijalno ugroženih i u izvjes-nom smislu društveno marginovalizovanih žena, radi angažovanja na njihovoj resocijalizaciji i osnaživanju. "Primanatura" predstavlja pouzdano mjesto za naše klijente. Kod nas zene mogu doci u slučaju potrebe ali i zbog rješavanja zivotnih i licnih problema. Sve aktivnosti se ostvaruju u okviru tri projektne aktivnost koje se razlikuju po sadrzaju i svojoj strukturalnoj osnovi i to:

1. "STC" - socijalno–terapijski centar za osobe (djecu) s posebnim potrebama i njihove roditelje;

2. "DIVOZ" (Do It For Yourself ) Radno–edukaciona i terapeutska zajednica za žene ugrožene psiho-socijalnim problemima;

3. "FREYA" - savjetovalište i prihvatilište za žene i djecu ugroženu nasiljem u porodici.

Ostvarivanjem svojih primarnih ciljeva u okviru ovih projektnih aktivnosti, „Primanatura“ pruža pravnu i socijalnu zaštitu, psihološku, podrsku kroz razne vidove terapijskih aktivnosti, kao i pomoć i podršku žrtvama rodno utemeljenog nasilja, obiteljskog nasilja i nasilja u cjelini.

Art terapija Jedan od oblika terapije koji usvajamo i čiju metodiku nastojimo primjenjivati u našim centrima jeste Art terapija.Art terapija predstavlja specifičan oblik tretmana, primjenom različitih umjetničkih tehnika, kao što su slikanje, modeliranje, muziciranje itd. Liječenje Art terapijom je delikatan proces koji, dugoročno, pokazuje izvanredne rezultate.U našem centru, stručnim saradnicima je pružena mogućnost upoznavanja i izučavanja ove metodike rada kroz poseban vid obuke od strane cijenjenih stručnjaka iz Holandije.Terapeuti – gosti na radionicima su Lize den Oudsten – predsjednica UG Holland Hart Huis (mješovito holandsko-bosansko udruženje iz Den Haaga), Cokky van Velden, Marijke Faber i Mirjam Ridder, koje na nesebičan način prenose svoja znanja i iskustva.

Piše

Erna DizdarevićInformisanje i odnosi s javnošćuPrimanatura

26 Mirovne novosti

Učesnici radionica su stručni saradnici “UG Primanatura”, stručni saradnici škola sa inkluz-ivnom nastavom, te stručnjaci iz javnih ustanova koje se bave zaštitom zdravlja naših klijenata.Cilj radionica jeste upoznavanje stručnog osoblja sa novim, nekonvencionalnim načinom rada. Dva puta godišnje, naše gošće posjećuju Udruženje gdje održavaju radionice, u trajanju od pet radnih dana, sa šesnaest učesnika, podijeljenih u dvije grupe. Radionice imaju za cilj predstav-ljanje novih metoda rada, te osposobljavanje i educiranje učesnika, koji ove, novo-usvojene tehnike zatim mogu primjenjivati u radu sa svojim štićenicima.Iako sam naziv terapije možda sugeriše suprotno, iskustvo i poznavanje umjetnosti ovdje ne predstvaljaju preduslov za uspjeh tretmana. Značaj terapije leži u pronalaženju sopstvene ravnoteže i mira, koristeći za to slikanje ili muziciranje, kao provodnike svojih emocija. Učesnik terapije ne nastoji stvoriti umjetničko djelo; prepušta se čulima, i trenutno raspoloživim alatima kako bi ispoljio svoje psihičko stanje.

Šta terapeuti – učitelji kažu o svom radu u našem Centru U brošuri sastavljenoj nakon rada sa našim saradnicima, terapeutkinje iz Holandije osvrću se na minule radionice, te pišu:“Ovakav rad ne predstavlja terapiju u klasičnom smislu, više umjetničko vodstvo. Svrha je obnavljanje i uspostavljanje ravnoteže duha. Art terapija se temelji na odnosu između umjet-nosti i čovjeka. Rad sa ovim tehnikama stvara osjećaj balansa i učvršćuje jezgru zdravih ljudi. Ako se osjećamo dobro postoji zdrava ravnoteža između razmišljanja, osjećanja i djelovanja. To važi za svakog pojedinca, i u velikoj mjeri određuje tko smo mi kao pojedinci. Dugotrajan ili intenzivan stres, dovodi um i dušu van ravnoteže. Osjećamo se umorno, jadno i bolesno. Umjetničko vodstvo može pomoći da se postigne unutarnja ravnoteža te da se organizam oporavi.”Različite tehnike, boje, oblici i materijali imaju svoj specifičan i ljekoviti učinak. Posebna po-zornost se obraća upravo na usvajanje znanja na ovom polju.

Cokky van Velden učesnice radionice upoznaje sa tehnikom opuštanja slikanjem akvarela

Mirovne novosti 27

Terapeutkinje ističu kako je, prije početka tretmana, jako bitno upoznati se sa dijagnozom korisnika, kako bi se znalo sa kojom tehnikom tretmana se može pristupiti. Mnoga onespo-sobljenja mogu izazvati negativnu reakciju na određene tehnike. Naprimjer određena boja može djelovati uznemirujuće po klijente, rad tehnikom akvarela može pobuditi neugodu zbog upotrebe vode, i mnoge druge nepoželjne reakcije.

Stoga je neophodno prethodno biti upoznat sa značajem i uticajem svakog materijala i ob-lika, te znati precizno odabrati šta ponuditi korisniku, i kako na najoptimalniji način korisnika opustiti.

Šta smo naučiliNastanak rada prikazanog na slici definišemo kao ugovor o suradnji. Slika je izrađena na mokrom papiru, a sastoji se od dvije simetrične figure. Na njoj rade dva sudionika terapije, istovremeno i zajednički. Oba sudioniika slikaju isti oblik. Negdje na radu susreću jedni druge. Susretanje im sugeriše da moraju uskladiti svoj ritam – to postaje prioritet.

Članovi uviđaju da ritam zajedničkog rada na platnu djeluje vrlo opuštajuće.Art terapija je u prostorijama “Primanature” naišla na jako dobar prijem. Učesnice radi-onica ovakav način rada smatraju osvježavajućim, i uočavaju pozitivne efekte u svom sva-kodnevnom radu, obogaćenom novim tehnikama.

28 Mirovne novosti

Volonterizam – Veni, Vidi, Volontiraj

“Obaveza je svakog čovjeka da vrati svijetu bar onoliko koliko je od njega i uzeo.” (Albert Einstein)

Volontiranje se u najširem smislu definiše kao neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti svoje zajednice ili cijelog društva. Ova aktivnost se javlja u raznim oblici-ma, od tradicionalnih običaja uzajamne samopomoći do organizovanog djelovanja zajednice u kriznim periodima, kao i do pokušaja pomoći u spriječavanju i zaustavljanju sukoba i suzbijanja siromaštva.Ljudi pod volonterizmom podrazumjevaju razne stvari. Za neke je ključna karakteristika volonterskog rada odsustvo novčane nadoknade za nečiji rad, dok je za druge to odsustvo prisile bilo koje vrste. Volonterizam ima razne oblike i značenja u zavisnosti od okruženja i pod velikim je utjecajem historije, politike, religije i kulture određenog regiona. Ipak, moguće je odrediti neke ključne karakteristike onoga što određuje svaku volontersku aktivnost. Zajednički imenitelji volonterskog rada su:

besplatan rad, dobrovoljan rad, rad koji traje neko određeno vreme (određen broj sati angažovanja), rad koji je usmjeren na ostvarivanje dobrobiti drugih ljudi (pomoć usmjerena ka

ljudima sa kojima volonter nije u srodstvu), organizovani rad.

Međutim, postavlja se pitanje zašto ljudi volontiraju?

Razloga i motiva za volontiranje je mnogo, a mogu se podijeliti u dvije kategorije:

1. Motivi vezani za zadovoljenje sopstvenih potreba (internalni motivi), kao što su: lične vrijednosti i zalaganje za djelovanje u skladu sa određenim vrijednostima, želja za napredovanjem u karijeri, jer se volonterskim radom mogu steći vještine i

znanja značajni i za profesionalni razvoj, upoznavanje novih ljudi, sticanje kontakata i prijateljstava.

2. Motivi okrenuti ka spolja (eksternalni motivi), odnosno ka drugima i zajednici: motivacija u vezi sa građanskom svijesti i doprinosom društvu i zajednici, motivacija humanog, altruističnog karaktera, motivacija u vezi sa društvenim vrijednosnim sistemom

Veliki broj motiva potiče ljude da postanu volonteri, a isto je toliko veliko i široko polje volont-erskog djelovanja. Volonteri se bave različitim stvarima od pomaganja ljudima iz neposrednog okruženja, poput čišćenja lokalnog parka, rada u centru za djecu bez roditeljskog staranja pa sve do sudjelovanja u radu velikih međunarodnih organizacija i rada na projektima koji imaju svjetski značaj i koji utječu na sve nas.

Koristi od volontiranja su mnogobrojne, a kao najvažnij ističu se:1. Volontiranje jača izvršavanje vlasti - volontiranje daje vrlo impresivne rezultate u društvu.

Kroz volonterske aktivnosti ljudi stvaraju grupe koje mogu usaditi određene društvene norme i osjećaj građanske odgovornosti i pripadnosti.

2. Volontiranje povezuje zajednice - ono pruža priliku za ljude svih profila i životnih okol-nosti da učestvuju u nekoj aktivnosti ili procesu.

Piše

Lejla Hasandedić

Mirovne novosti 29

3. Volontiranje ima važan ekonomski učinak - volontiranje ima potencijal da doprinese ekonomskom rastu i u lokalnoj zajednici i na nivou države.

4. Volontiranje je hrana za um, tijelo i dušu - ovo je sjajan način da steknete životno iskustvo. U suštini, ono se svodi na to da nekome dobrovoljno date na raspolaganje svoje vrijeme, energiju i vještine. Za razliku od mnogih stvari u životu, volontiranje je vaš izbor.

5. Volontiranje može biti poticaj vašoj karijeri - volontiranje je savršeno sredstvo pomoću kojeg možete otkriti nešto u čemu ste zaista dobri i razviti nove vještine. Volontirajući ćete razviti trajne lične i profesionalne veze, a pruža vam se i sjajna prilika da naučite nešto novo o ljudima iz svih sfera života, različitih okruženja i novih industrija.

Nadamo se da vam je ovaj tekst pružio dovoljno informacija i da smo vas uspjeli motivisati da postanete volonter, jer volonterizam je jedna od rijetkih aktivnosti u kojoj mnogo više profiti-rate nego što uložite i u kojoj djelovanjem na lokalnom nivou utječete na globalne promjene. Pa šta čekate??

30 Mirovne novosti

Zdrava komunikacijaDva elementa koja proističu iz politike u BiH i ugrožavaju zdravlje njenih građana, a na koje ipak koliko-toliko možemo uticati, su neuslužna državna/javna uprava (naročito javno zdravstvo), i prenatrpanost medija političkim temama, pogotovo onima konfliktne prirode (tzv. prepucavanja i kontriranja). Takva jedna svakodnevnica, uz onaj uobičajeni svakodnevni stres modernog življenja (problemi na poslu-za one koji ga imaju, porodični problemi, saobraćaj, itd.) pogoduje i stvaranju distresa kod pojedinca.

U ovu svrhu biće dovoljno pomenuti da je distres, ili tzv. „loši stres“, onaj štetni oblik stresa koji može uslijediti ukoliko se stres, koji prema psiholizma nije sam po sebi neposredno štetan po zdravlje, ne kontroliše i ne kanališe adekvatno. O pojmu distresa je važno govoriti i zato što je ova pojava jedan od važnijih uzroka i posljedica nezdravog komuniciranja, a upravo je komuniciranje nešto na čemu svi mi, kao članovi ovog društva, možemo poraditi, i nešto čijim poboljšanjem možemo skoro sasvim sigurno poboljšati našu svakodnevnicu...dok čekamo Godoa (EU). Dakle, preduslov za zdravo komuniciranje je kontrola stresa (bio on opravdan ili neopravdan) i, naravno, eliminisanje svih onih navedenih elemenata bezobzirnog/neuljudnog komuniciranja (arogancija, želja za dominacijom, neprimjereno cinično i patronizirajuće obraćanje, podsmijavanje ili indirektno omalovažavanje, i sl.). I obratno, preduslov za manje stresa i distresa je zdravo komuniciranje.

Ovdje bi možda bilo poželjno podsjetiti šta je „zdrava komunikacija“, krilatica na koju sam, kao i milioni ljudi u svijetu, nadošao spontano. Možda bi za početak valjalo navesti šta „zdravo komuniciranje“ nije, a sigurno nije ono agresivno komuniciranje, izljev gnjeva ili kako ja volim reći „eksplozija“. Zdravo komuniciranje također nije ni ona arogancija, želja za dominacijom, neljubaznost, neprimjereno cinično i patronizirajuće obraćanje drugoj osobi i sl.

Tu onda dolazimo i do definicije „zdrave komunikacije“. To bi dakle bila svaka ona komunikacija u kojoj je došlo do obostrano korisne razmjene informacija uz uzajamno uvažavanje/obzir/obazrivost ili uzajamnu pažnju. Na tome zasigurno možemo dodatno poraditi kao društvo.

Naravno, kritika se ne odnosi na osobe koje se nose sa posljedicama mentalnih poteškoća, osobe pogođene teškom bolešću, gubitkom članova porodice u ratu, i općenito sve osobe iz ugrožene kategorije stanovništva. Od njih nije logično niti etički opravdano očekivati da u svakom trenu komuniciraju učtivo, tj. zdravo, a ipak to uspijevaju postići mnogo bolje od mnogih drugih koji žive kvalitetnije živote. Dakle, ako oni pod takvim okolnostima to mogu, mogu sigurno i drugi.

Dr. Julian Melgosa, u svojoj knjizi „Život bez stresa“, podsjeća na smisao same konverzacije, citirajući Andre Maurois-a (1885-1967) koji kaže:

„Konverzacija je polje na kome zajednički radimo, misleći na uticaj u cjelini, kao što zidari rade sa svojim ciglama“.

U još jednoj fantastičnoj knjizi, naslovljenoj „Osjećaji liječe“, autora Michaela Wegera, prof. Hademar Bankofer se prisjeća odušuvljenja prof. Dr. Charles Hannekena rezultatima ispitivanja koje je sproveo na Harvardu sa kolegama liječnicima i psiholozima: „Sad imamo dokaz: osjećaji, pozitivne misli i iskrena pažnja mogu liječiti, mogu zapanjujuće ubrzati proces ozdravljenja pacijenta!“ Prof. Bankofer dalje navodi da osjećaji mogu izazvati i bolest: zavist, ljubomoru, ali i mobing, i tokom vremena dovesti do želučanih problema, poremećaja srca i krvotoka, depresija itd. Očigledno se govori o onim nezdravim osjećajima, koji povlače za sobom i nezdrav način komuniciranja.

Nažalost, nezdravo komuniciranje je kod nekih osoba dio životnog stava i „stila“. Pojedini u toj kategoriji takav način komuniciranja ponekad (ili uvijek) doživljavaju kao vrlinu, pa

Piše

Ardian AdžanelaPreuzeto sa www.radiosarajevo.ba

Mirovne novosti 31

čak i kao dobar smisao za humor. Zdravorazuman način da se izađe na kraj sa takvim osobama je najprije učtiv/dobronamjeran razgovor, a u slučaju da taj metod ne urodi plodom, preostaje pravovremeno udaljavanje, radi samozaštite. Doduše, neki od tih „manje obzirnih“ su možda i svjesni svoje boljke, pa su odlučili problem „podijeliti sa drugima“ tako što su postali javni službenici, medicinske sestre (i “braća”), pa čak i liječnici, estradni „umjetnici“, a neki izgleda i političari ;). U okolnostima kada bezobzirnost pređe granicu, reakcija će neminovno uslijediti, ali je ona daleko efikasnija ako je kontrolisana, odmjerena (bez „ekspolozija“), ciljano usmjerena i zakonska, radi zaštite zdravlja pojedinca i društva u cjelini (npr. tužba za neki očigledan nemar ili nepravdu nanešenu od strane pojedinca ili države i sl.). Na internetu, s druge strane, nama običnim malim smrtnicima preostaje jedino da ignorišemo direktne i teške uvrede, u nedostatku mehanizama za sankciju takvih pojava. Zapravo ništa novo, ali eto, podsjećanja radi.

I na kraju, „jedna žlica vegete“, tj. poruka Dimity Reed-a, u njegovom tekstu pod nazivom “Rudeness will be the death of society” (Neobazrivost/neuljudnost/ …necivilizovanost uništava društvo, prev. A.A.):

“If people would just take two seconds to think about their actions and how they might affect another person, they would realize they are not the center of the universe.” (“Kada bi ljudi zastali na par sekundi i razmislili o svojim djelima i o tome kako utiču na život druge osobe, shvatili bi da se svijet ne vrti oko njih ”, prev. A.A.).

Dakle recept je tu, pa ko voli – nek izvoli.

32 Mirovne novosti

KrajKraj. Svi ga mi trebamo. Da stavimo tačku na kraj rečenice. I često nas, upravo ta tačka un-azadi, uspori ili navede na pogrešne postupke.Kada dođe kraj lepim stvarima, uvek žalimo.Teško nam je, i želimo da nikada nije došao. Ali, postoje momenti, tačnije, trenuci u životu, kada je baš taj kraj ono što nam je najpotrebnije. Ponekad, čak i kad su lepe stvari u pitanju.Naravno, pre svega, to nastupa kad god nam se dodogodi nešto ružno, neprijatno. Kada jedva čekamo taj kraj, jer više ne možemo da se borimo sa svim tim što se događa. Kada samo želimo da se to sve završi, da se oslobodimo svega i konačno, osetimo olakšanje koje smo dugo čekali. Onda on dođe i mi se osećamo dobro. Šta više, odlično.Ali, šta je sa situacijama u kojima je kraj neizvestan, situacijama u kojima, ni trenutka ne možemo da predvidimo da li će taj kraj za nas biti olakšavajući i prijatan, ili, težak i potresan? Šta kada kraj ne izađe na dobro?Znate one situacije u kojima ne znate gde se nalazite, ne znate ko ste, ili, što bi rekli, na čemu ste? Kada samo želite da se to reši? E, upravo te situacije nam prave pometnju u mislima, kada nam je samo potrebna ta završnica. Kakva god ona bila.U životu se uvek dešavaju situacije kada neke stvari ostanu nedorečene, nedovršene. A onda obično ostane ta čežnja da se to sve izrekne do kraja ili završi uz veliko finale. I, zbog toga mi neretko učinimo sulude stvari, upletemo se u nešto što nismo trebali, samo da bi doveli do kraja. Opet, naravno, neretko se nakon toga osećamo dobro, ali, ponekad se dogode i situ-acije kada nismo srećni nakon toga. Kada shvatimo da bismo se bolje osećali da je sve ostalo onako, po starom.Na kraju krajeva, zašto svi mi uopšte želimo kraj? Šta mislimo da ćemo postići njime? Da ćemo biti zadovoljniji, ponosni na sebe? Da, rekli smo nekome nešto što smo mislili, i? Šta mi sad imamo od toga? Sada samo imamo nove priče koje ćemo želeti da završimo. Jer, mnoge rečenice se završavaju upitnikom, ili, čak, sa tri tačke. I onda smo opet na istom. Jer, većina nas želi uzvičnik na kraju.

Reč-dve o ljubavi„I proglašavam vas mužem i ženom...“ Bela haljina, velika torta, cvetni aranžmani, orkestar,... San mnogih devojčica. Venčanje i sreća do kraja života. No, jesu li svi junaci bajki zaista bili srećni nakon venčanja? Oduvek sam mislila da nisu. Verovatno su im se posle desili problemi kao i svima. Uspavana lepotica je nervirala princa spavanjem do podneva, a Pepeljuga je, jednostavno, bila dosadna u uvek istim, staklenim cipelama.Priznajem, bila sam izuzetno čudno dete, pa sam umesto venčanja zamišljala karijeru, za-bave, ispunjenje. Mislila sam da ljubav do kraja života ne postoji jer, kad je princ Čarls varao Dajanu, neću ni ja bolje proći. A ona je imala i princa, i bajku.Po pitanju života u dvoje, uvek sam imala mnogo sumnji i pitanja. Jednostavno, ako je ljubav religija, ja sam bila nevernik. Verovatno je čudno što kažem 'bila', jer od nekoga ko je o ljubavi ispunjavao enciklopediju '1000 zašto i 1000 zato', očekujete čvrste stavove koji ostaju godinama. Ali, ipak, kažem 'bila', jer je za ovu temu prikladan perfekat. Razuverena sam. I ubeđena, priznajem.U vezi sam koja vraća veru. Kada sam je započinjala, rekla sam drugarici: „Osećam da bi ovo mogla da bude velika ljubav. A i ako se opečem, pa to ne ispadne sve sjajno, ja ću biti zado-voljna jer znam da sam bar, tu veliku ljubav probala.“ Još uvek se nisam opekla, a nadam se da ni neću. Ulaskom u moju javu, promenilo je i moje snove. Probudio je u meni ono dečije, romantičarsko, zaneseno. Naveo me da želim, volim, žudim.Sada već velikim delom verujem u ljubavnu sreću, u ispunjenost partnerovom prisutnošću, u radost i milinu stvorenu njegovom blizinom.I nasmejem se samoj sebi i ocrnim patetiku. A onda se setim definicije iz srpskog jezika po kojoj je patetika uzvišeno osećanje. Pa, kakve veze ima, i ne moram se osećati loše što

Piše

TamaraKaranović

Mirovne novosti 33

se osećam upravo, uzvišeno. A, ko zna, možda i o meni nekad bude bajka. Ali dovršena i srećna, u kojoj ne živim u dvorcu i moj muž ne nosi krunu, nego smo zadovoljni i zaljubljeni. Ionako dvorac više nije u modi, a i ne volim momke koji nose bleštav nakit.

ŽivotNedavno sam čula da je jedan mladić, koga sam znala iz viđenje, izvršio samoubistvo. Nisam ga dobro poznavala, pa ne mogu da znam da li je imao neke probleme, iako ljudi, kao i uvek, pričaju ili najbolje ili najgore o čoveku, nakon njegove smrti. Čula sam mnogo komentara, kao što su i oni da nije mislio na svoje roditelje i prijatelje. Zapitala sam se: "Kome on, uopšte, duguje svoje misli, u trenutku presude samom sebi?" Često su majke govorile svojoj deci ili heroji spasenima, kako im duguju život, kako su im dužni sve. Ako je život dug, kako se vraća i u koju banku da uplatim kamate?Ne, ja nisam licemerna, ja sam zahvalna svojim roditeljima na svemu i mnogo sam im toga dužna. Zahvalna sam im na vaspitanju, na hrani, na toplom domu, odeći. Zahvalna sam majci što me je u utrobi nosila devet meseci, ali, ja njoj ne dugujem. Život, to je samo moje. Kako će teći, šta ću sa njim činiti, to su samo moje odluke, a roditelji, prijatelji, saradnici, mogu samo sa tim biti saglasni ili ne.Vratiću se na temu samoubistva iako je to tako diskutabilna tema da je teško reći bilo šta.Lično smatram da samoubistvo nije rešenje nekog problema. Nikada više, taj neko neće uživati u čarima života, u lepom danu, u ljubavi, u radostima. Neće više osetiti ni one, ne tako bajne strane, kao što su tuga, dosada, bol. Da, to možda nije ono što sebi svaki dan želimo, ali, sve je to život, i on je tako prekrasan u tim svojim oscilacijama. Zato ga se ne treba odreći. Imamo ga i to je jedino što je zaista naše. Grčevito se držimo za svu svoju imovinu i za sva svoja prava, pa kako onda, odreći se onog najvažnijeg što posedujemo: prava na život.

34 Mirovne novosti

8. ICSL – MEĐUNARODNI SUSRETI BIBLIOTEKARA SLAVISTA

Bibliotekarstvo. Ljudska prava. Aktivizam.Sarajevo, april, 15.–18., 2012.

Zagovaranje ljudskih prava kroz bibliotečku praksu i znanost traži snažno profesionalno angažiranje u području globalne informacijske politike kojom su obilježene posljednje dekade prošlog stoljeća kada je tehnološki potvrđen prijelaz s industrijskog na informacijsko društvo. Sagledavanje posljedica društvenog, političkog, zakonodavnog i intelektualnog rearanžiranja komunikacijskih odnosa stoga predstavlja iznimno važno područje interpretacije profesional-nih izazova, odgovornosti bibliotekara da svojim uslugama podržavaju temelje demokratije: slobodu, jednakost, pravednost.Bibliotekari imaju izbor između instrumentalizacije njihove prakse i principijelnog angažiranja, odnosno reafirmiranja ideje o ulozi biblioteka u političkom, građanskom životu zajednice. Bez preispitivanja uloge biblioteka i bibliotekara u borbi protiv cenzure, socijalne ekskluzije, produbljivanja digitalnog jaza, komodifikacije informacija, odnosno mogućnosti zaštite infor-macijskih i komunikacijskih prava korisnika bibliotekarstvo ostaje zatvoreno u tradicionalna poimanja o struci kao neutralnoj i objektivnoj. Nasuprot tome, ciljevi koji se pred bibliotek-arstvo postavljaju na međunarodnoj razini, odavno uključuju zagovaranje profesionalne odgovornosti u kontekstu promišljanja globalne informacijske pravde kao i kultiviranje novih pristupa i praksi koje bi bile u stanju propitivati uspostavljene odnose moći putem umrežene komunikacijske infrastrukture.Iz tog razloga ova konferencija nastoji inicirati bolje javno razumijevanje zbog čega kultura bibliotečkog aktivizma predstavlja ključnu pretpostavku za pro-aktivno djelovanje u domenu promoviranja ljudskih prava. Iskustva radikalne suradnje, kritičkog razmišljanja, progresivno-gistupanja, odnosno spremnosti bibliotekara da se bore za zaštitu intelektualnih slobode korisnika svjedoče da “dijalog, kolaborativnost, organizacija, empatija, odlučivanje, praksa, filozofija i političko djelovanje jesu način da se ublaže društveni problemi” (Samek, 2008). Participacija u ovakvom bibliotečkom diskursu je nužna za relevantno orijentiranje informaci-jske profesije. Za postkonfliktno, tranzicijsko društvo poput bosanskohercegovačkog to je od posebnog značaja. Cilj nam je pokušati kreirati uvjete za razvoj profesionalnih strategija koje bi omogućile bolje razumijevanje važnosti uloge bibliotečkog aktivizma, a konferencija je, između ostalog, povod za utemeljenje okvira i otvaranje prostora za kontinuiranu diskusiju o odnosu bibliotekarstva, tehnologije, zakonodavstva, javnih politika, informacijske ekonomije i etike.U tom svjetlu je propitivanje prepreka koje stoje na putu realizacije ljudskih prava izuzetno značajno kako bi bibliotekari prepoznali politički kontekst informacijske profesije. Iz tog vas razloga pozivamo da nam pošaljete svoje radove kojim bi se podržalo kreiranje bibliotečke za-jednice spremne da diskutira profesionalne dileme i probleme, ali također i prijedloge politika koje mogu doprinijeti razvoju bibliotekarstva, lokalno i globalno.Međunarodni susreti bibliotekara slavista (ICSL) prihvataju radove, odnosno relevantne istraživačke teme o različitim aspektima zagovaranja ljudskih prava kroz bibliotečku profe-siju, ali također i članke o presjecištima društvene moći, ekonomije znanja, nove javne sfere, digitalne demokratije, informacijskog opismenjavanja, komunikativnog djelovanja “mrežnih građana” (netizens) u eri participatorne kulture.

Više informacija dostupno na: http://mreza-mira.net/node/1040

Piše

Saša MadackiCentar za ljudska prava

Organizatori:Fondacija Kemal Bakaršić, SarajevoCentral and Eastern European Online Library, Frankfurt a/MFilozofski fakultet Univerziteta u SarajevuIKD “UNIVERSITY PRESS” doo SarajevoSuorganizatori:Mediacentar SarajevoBiblioteka SarajevaTKD “Šahinpašić” SarajevoCentar za ljudska prava Univerziteta u SarajevuAsocijacija informacijskih stručnjaka, bibliotekara, arhivista i muzeologa – BAM Sarajevo.

Mirovne novosti 35

Piše

Uredništvo jugoLinka

Časopis jugoLink

Više od dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije u sferi naučnog istraživanja može se uočiti jedna zaista paradoksalna situacija: istraživački centri koji su do početka devedesetih godina prošlog veka pripadali jednom zajedničkom akademskom prostoru, pokušavaju da se iz novog (nacionalnog) konteksta, u kome deluju, svaki za sebe povežu sa drugim međunarodnim istraživačkim institucijama, a da pritom ne postoji skoro nikakva saradnja između samih tih centara. Iako sporadični i uglavnom individualni kontakti postoje – neki nikada nisu ni bili prekinuti – mesta za uspostavljanje jedne (nove) naučne javnosti na postjugoslovenskom prostoru ima više nego dovoljno. Zajednička naučna javnost pritom je uslovljena ne samo nekadašnjom zajedničkom institucionalnom strukturom ili jezičkom povezanošću. Već površan pogled na teme, teorijske pristupe, odabrane metode, ali i probleme novijih istraživanja, pre svega u oblasti društvenih nauka, u ovoj regiji ukazuje na niz sličnosti. Sve češće se na sad već međunarodnim naučnim skupovima „otrkiva“ u kojoj meri su istraživači u regionu u svom radu zapravo upućeni jedni na druge. Ta neophodnost saradnje odnosi se kako na mogućnosti korišćenja određenih istorijskih arhiva tako i na dostupnost samih rezultata istraživanja. Iako je upravo ovo poslednje svakako olakšano tehnološkim razvojem, pre svega digitalizacijom, pokušaji da se stvori jedan zajednički forum za razmenu informacija u oblasti nauke, i dalje su veoma retki.

Časopis jugoLink.Pregled postjugoslovenskih istraživanja predstavlja pokušaj stvaranja upravo jednog takvog foruma. Cilj je dakle promocija najnovijih naučnih radova pre svega (iako ne isključivo) mlađih istraživača sa područja nekadašnje Jugoslavije. Publikovanjem radova koji potiču iz različitih „naučnih škola“ na ovom prostoru, a koje su već godinama uglavnom odvojene jedne od drugih, pre svega se dobija jedinstven uvid u njihov izbor tema i interesovanja. Osim toga, otvara se mogućnost poređenja istraživačkih rezultata, metoda i teorijskih pristupa.

Tekstovi objavljeni u časopisu namenjeni su dakle postjugoslovenskoj naučnoj javnosti, ali isto tako i istraživačima sa nemačkog govornog područja koji su zainteresovani za jugoistočnu Evropu. S obzirom na niz ovdašnjih naučnih ustanova čiji je predmet istraživanja upravo ovo područje, časopis ovog profila izlazi u susret potrebi stalnog informisanja o novim studijama iz regiona. Tekstovi publikovani na jezicima proizašlim iz nekadašnjeg srpskohrvatskog / hrvatskosrpskog kao i na makedonskom i slovenačkom jeziku, obuhvataju istraživanja iz oblasti društvenih nauka. Tematski fokus pojedinačnih izdanja biće određen kako aktuelnim razvojem istraživačkog rada u regiji tako i interesovanjem naučne javnosti i uredništva.

Sledeći ovaj princip, temu prvog broja predstavlja jedan od fenomena zajedničkih svim društvima na postjugoslovenskom prostoru. Radi se o procesu društvene transformacije u periodu od početka devedesetih godina 20. veka do danas, koja svakako predstavlja važan istorijski prelom. Ovaj prividno okončan proces temeljne promene kako ekonomskog tako i političkog sistema u celoj istočnoj Evropi imao je niz društvenih posledica koje do danas nisu u dovoljnoj meri istražene. Čak i u brojnim radovima, objavljenim u zapadnoevropskom naučnom kontekstu, a koji pre svega teorijski pokušavaju da uoče (ne)pravilnosti u pome-nutom procesu, prostor bivše Jugoslavije predstavlja „vruć krompir“ koji se kao „izuzetak“ uglavnom zaobilazi. Tek poslednjih godina na ovom području mogu se zabeležiti značajniji kritički radovi o procesu transformacije. Pritom se i tu – bar u dobrom delu – može uočiti pretežno interesovanje za sistemske, ako ne i „tehničke“ aspekte promene, dok se ispitivanje posledica transformacije na same društvene odnose svodi tek na retka „razmišljanja na temu“. Stoga, u ovom broju predstavljamo upravo radove koji se upuštaju u kritičku analizu navedenih fenomena. Ove studije su rezultat istraživanja autora različitih disciplinarnih pro-fila i interesovanja, a objavljeni su u nekoliko novijih publikacija.

36 Mirovne novosti

Prilozi se bave nizom različitih aspekata pomenutog procesa i obuhvataju sledeće teme: promena društvenih odnosa u (post)tranzicijskim društvima (Ćurković: Tranzicija i solidar-nost), idejni okviri političke transformacije u Sloveniji (Kirn: Nacrt tranzicije u kapitalističkoj nacionalnoj državi kao projekat liberalnog proleća), trasnformacija obrazovnog sistema (Krašovec: Realna supsumpcija u hramu duha), razvoj društvenih odnosa u oblasti kul-turnog rada (Pejić: „Koncept vikenda više ne postoji!”) i transformacija urbanog prostora u postsocijalističkom kontekstu (Jadžić: Prostor, urbanizam, politika u postsocijalističkom gradu; Ćurčić: Kritika klerikalizacije Novog Sada). Radovi pritom predstavljaju, na osnovu kako tematskog fokusa tako i inovativnih teorijskih pristupa, važan doprinos jednoj široj kritičkoj analizi promena, čiji se uticaj ne tiče samo „teorije“, već i svakodnevnog života ljudi na postju-goslovenskom prostoru. Iz tog razloga ovaj broj posvećujemo upravo ovoj temi.

Izašao je prvi broj časopisa jugoLink. Pregled postjugoslovenskih istraživanja. jugoLink je časopis za mlade istraživače sa postjugoslovenskog prostora čiji se naučni radovi bave upravo ovim prostorom. Časopis izlazi kao online pub-likacija i dostupan je besplatno na stranici: http://jugolink.wordpress.com/. Informacije na nemačkom jeziku mogu se naći i na Istraživačkoj platformi za jugoistočnu Evropu: Forschungsplattform Südosteuropa (http://www.fpsoe.de)

IdejaViše od dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije u sferi naučnog istraživanja može se uočiti jedna zaista paradoksalna situacija: ... čitaj dalje (http://jugolink.wordpress.com/about/)

Cilj Cilj je dakle promocija najnovijih naučnih radova pre svega (iako ne isključivo) mlađih istraživača sa područja nekadašnje Jugoslavije. Publikovanjem radova koji potiču iz različitih „naučnih škola“ na ovom prostoru, a koje su već go-dinama uglavnom odvojene jedne od drugih, pre svega se dobija jedinstven uvid u njihov izbor tema i interesovanja. ... čitaj dalje (http://jugolink.wordpress.com/about/)

Tema prvog brojaTemu prvog broja predstavlja jedan od fenomena zajedničkih svim društvima na postjugoslovenskom prostoru. Radi se o procesu društvene transformacije u periodu od početka devedesetih godina 20. veka do danas, koja svakako pred-stavlja važan istorijski prelom. ... čitaj dalje(http://jugolink.wordpress.com/)

Call for Papers // Tema drugog broja: PROŠLOST I(LI) SADAŠNJOST. Sledeći broj časopisa posvećen je pitanjima tumačenja kako starije tako i novije prošlosti postjugoslovenskog prostora. ... čitaj dalje(http://jugolink.wordpress.com/call-for-papers/)

ROK ZA SLANJE TEKSTOVA: 01.04.2012

Mirovne novosti 37

Pokrenut Svjetski atlas ravnopravnosti spolova u obrazovanjuKako bi obilježili međunarodni Dan žena, UNESCO i UIS su zajednički objavili World Atlas of Gender Equality in Education (Svjetski atlas ravnopravnosti spolova u obrazovanju), koji sadrži preko 120 mapa, karata i tabela koji sadrži širok spektar spolno razvrstanih pokaza-telja.

Živopisan prikaz informacija i analiza upozorava na trajne spolne razlike i potrebe za većim naglaskom na ženske obrazovanje kao ljudsko pravo.

Atlas pokazuje obrazovne putove djevojčicama i dječacima i promjene u rodnoj nejedna-kosti tijekom vremena. Pokazuje uticaj kritičnih čimbenika kao što su nacionalno bogatstvo, geografski položaj, ulaganje u obrazovanje i područja studij.

Podaci pokazuju da:

Iako pristup obrazovanju i dalje predstavlja izazov u mnogim zemljama, djevojčice koje upisu-ju osnovnu školi imaju tenden-ciju da nadiđu dječake. Stopa odustajanja je veća za dječake nego djevojčice u 63% zemalja s podacima.

Zemlje s visokim stopom djevo-jaka upisanih u srednjoškolsko obrazovanje imaju više žena nastavnica osnovnog obra-zovanja od muškaraca.

Žene su većina tercijarnih studenata u dvije trećine ze-malja s dostupnim podacima. Međutim, muškarci i dalje dominiraju na najvišem nivou studija, na koje otpada 56% doktorskih studenata i 71% istraživača.

Atlas također pruža svježi pogled na napredak koji zemlje čine prema spolno-vezanim ciljevima koje je postavila međunarodna zajednica u Obra-zovanju za sve i Milenijskim ciljevima razvoja.

Štampano izdanje atlasa će biti popraćeno online alatima mapiranja podataka koji korisnicima omogućuju praćenje tren-dova tijekom vremena prilagođavanjem karata i izvozom podataka. Ovaj eAtlas redovito će se ažurirati s najnovijim raspoloživim podacima iz UNESCO zavoda za statistiku.

Više informacija: http://www.mreza-mira.net/node/1058

info@mreza-mira.net

www.mreza-mira.net

www.facebook.com/mzim.bih

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID).Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.