MISLIŠ, STVARAŠ – Džejms Alen - RefikHrvic.net

MISLIŠ, STVARAŠ – Džejms Alen

www.refikhrvic.net

MISLIŠ, STVARAŠ – Džejms Alen www.refikhrvic.net 1.|Strana

MISLIŠ, STVARAŠ DŽEJMS ALEN

MISLIŠ, STVARAŠ „Um je gospodar moći koja oblikuje i stvara, a čovjekov Um,

uvijek kada uzima u ruke Alat misli i oblikuje šta želi, rađa hiljadu

radosti, hiljadu boli. On misli u tajnosti, i to sprovodi u djelo.

Okolina nije ništa drugo do njegovo ogledalo.“

http://www.refikhrvic.net/


UVOD

Knjiga “Misliš, stvaraš” (As a man thinketh) čuveni i poznati je klasik i

stogodišnji bestseler Džejmsa Alena koji je, između ostalog, poslužio i kao

inspiracija za pisanje knjige “Tajna” (The Secret) i smatra se nezaobilaznim

štivom među knjigama za samopomoć. Osnovna premisa knjige je da plemenite misli daju plemenitu, a niske misli

rđavu osobu. U knjizi Džejms Alen razotkriva na koji način misli mogu uticati

na stvarne događaje i zbivanja.

Bili mi toga svjesni ili ne, naša najdublja uvjerenja oblikuju naš karakter,

zdravlje, izgled, okolnosti a samim tim i našu sudbinu.

Alen ukazuje na to kako možemo ovladati svojim mislima i na taj način

ostvariti život kakav istinski želimo, umjesto da lutamo kroz život vođeni

nesvjesnim unutrašnjim silama što nas drže zarobljenim u okovima

neuspjeha i frustracije.



PREDGOVOR

Cil j ove knjižice, koja je rezultat meditacije i iskustva, nije

namijenjen kao iscrpan traktat na mnogo ispisanih tema o snazi

misl i. Ona je više sugestivna nego što teži objašnjavanju i cil j joj je da

stimuliše l jude da otkriju i prihvate istinu da – „Oni oblikuju sami

sebe“, na osnovu zamisl i, koje odabiru i potiču.

Da je um majstor – tkalac kako unutrašnje haljine karaktera tako i

spoljašnjeg plašta okolnosti i da, kako su do sada tkali u neznanju i boli,

od sada mogu početi tkati u prosvjećenju i veselju.



MISLI I KARAKTER

Aforizam „Kao što čov jek misl i u svome srcu takav i jeste“,

ne samo da obuhvata u cijelosti čovjeka kao biće, već je tako

sveobuhvatan da dopire do svakog stanja i okolnosti u njegovom životu.

Čovjek je doslovno ono što misli i njegov lik je potpuni zbir svih njegovih

misl i.

Baš kao što bil jka niče iz sjemena (a bez njega to nije ni mogla),

tako svaka čov jekova radnja niče iz skrivenih sjemena svijesti i nije se

mogla pojaviti bez njih.

To jednako vrijedi za takva djela koja nazivamo „spontanim“ i

„nesmišl jenim“ i za ona koja su namjerno provedena. Djelo je

rezultat misl i, a radosti i patnje su njegovi plodovi, i tako čov jek

skladišti slatke i gorke plodove svog gospodarenja…

Misao u umu nas je napravila, ono što jesmo je misl ima bilo

zapisano i izgrađeno. Ako je čov jekov um imao zle misl i, bol dolazi

na njega baš kao što točak dolazi iza goveda...

Ako pojedinac ustraje u čistoći misl i, radost ga sl ijedi baš kao

njegova sopstvena sjenka. Čovjek je rastao po zakonu i nije

rezultat pronalaska, a uzrok i posl jedica su apsolutni i nedostupni,

kako u skrivenom svijetu misl i, tako i u vidljivom i materijalnom

svijetu.

Plemenit i božanstvu sl ičan pojedinac nije slučajnost, već je

prirodni rezultat kontinuiranog nastojanja pravilnog razmišl janja i

rezultata duge saradnje s božanskim misl ima.

Jedan neplemeniti i životinjski pojedinac, po istom ovom procesu,

je rezultat kontinuiranog djelovanja prizemnih misl i. Čovjek stvara

i rastvara samog sebe, u fabrici svojih misl i on kuje oružje uz

pomoć kojih se uništava, ali on isto tako izrađuje alate kojima

gradi rajski dvorac sreće, snage imira.

Uz pravi izbor i istinitu primjenu misli, čovjek se uspinje do Božanskog

Savršenstva. Zlostavljanjem i pogrešnim primjenama misli, on se

spušta ispod nivoa životinje.

Između ove dvije krajnosti su svi ostali stepeni karaktera, a čovjek im je i

tvorac i gospodar. Od svih l ijepih istina, koje se odnose na dušu koja

je obnovljena i dovedena na svjetlo u ovom dobu, ni jedna nije



više radosna il i bogatija tim božanskim obećanjem i povjerenjem

od ove.

A to je - da je čovjek gospodar misli, stvaralac karaktera,

tvorac i vajar stanja, okoline i sudbine.

Kao biće Snage, Inteligencije i Ljubavi, kao gospodar svojih misl i,

čov jek ima ključ za svaku situaciju i sadrži u sebi to pretvarajuće i

regenerativno sredstvo uz pomoć kojeg može napraviti samog sebe

kakvim želi.

Čovjek je uvijek gospodar, čak i u svom slabijem i najzapuštenijem stanju,

ali u svojoj slabosti i degradaciji on loše upravlja svojim

„kraljevstvom“.

Kako se počinje ogledati nad svojim stanjem, on tada postaje

mudar gospodar koji inteligentno usmjerava svoju energiju i kroji

svoje misli prema plodnim rezultatima. Takav, svjestan gospodar, čovjek

može postati samo ako otkrije u sebi zakone misl i.

Ova otkrića su samoprimjene, samoanalize i iskustva. Samo takva

traženja i iskopavanja su dobijeno zlato i dijamanti, a svaki čovjek

može pronaći istinu povezanu s njegovim postojanjem, ali samo ako će

kopati duboko u rudnicima svoje duše.

Isto tako, kako je on stvoritelj svog karaktera, kalup svog života i graditelj

svoje sudbine može bez pogreške dokazati, ako će posmatrati, kontrolisati

mijenjati svoje misli, pratiti njihov uticaj na sebe i druge i u tom trenutku

povezivati uzrok i posljedicu pažljivim istraživanjem i korištenjem svakog

iskustva.

Čak i onoga za koje smatra da je neznačajno i svakodnevno, kao

sredstva za dobijanje tog znanja o samom sebi koje je Razumijevanje,

Mudrost i Snaga.

U tom smjeru, kao ni u jednom drugom, zakonom apsolutno je da:

„Ko traži, naći će i onome koji kuca, vrata će biti otvorena“.

Jer samo strpljenjem i vježbom čovjek može ući kroz Vrata Hrama Znanja.



UTICAJ MISLI NA

OKOLNOSTI

Čovjekov um može se uporediti sa baštom, koja se može inteligentno

njegovati ili se može pustiti da divlja, ali bez obzira da li se njeguje ili

zanemaruje, ona mora i daće plod.

Ako nije posađeno korisno sjeme, tada će obilje beskorisnog korova -

sjemena pasti i nastaviće se proizvodnja te iste vrste. Baš kao što baštovan

njeguje svoje zemljište, čisteći ga od korova i uzgajajući cvijeće i voće koji

su mu potrebni, tako i čovjek može održavati baštu svog uma, pljeveći

neispravne, nepotrebne i nečiste misli, te njegovati savršeno cvijeće i

voće ispravnih, korisnih i čistih misli.

Sprovođenjem ovog procesa, čovjek prije ili poslije otkriva da je on

gospodar – baštovan svoje duše, upravnik svog života. On također otkriva

unutar samog sebe, zakone misli, pa razumije sve sa rastućom tačnošću,

kako misaoni procesi i elementi uma djeluju u stvaranju njegovog

karaktera, okolnosti i sudbine.

Misao i karakter su jedno, a kako se sam karakter samo može

manifestovati i otkriti kroz okolinu i okolnosti, spoljni uslovi života neke

osobe uvijek će se naći skladno povezani sa njegovim unutrašnjim

stanjem.

To ne znači da su čovjekove okolnosti u bilo kom trenutku prikaz njegovog

cijelog karaktera, već su one tako prisno povezane sa nekim vitalno

misaonim elementom unutar njega samog, da su za sada neizostavni za

njegov razvoj.

Svaki čovjek je tamo gdje je po zakonu njegovog bića, zamisli koje je

ugradio u svoj karakter, dovele su ga tamo i raspored njegovog života

tamo nije slučajnost, već je to rezultat zakona koji ne može pogriješiti.

To je jednako istinito za one koji se osjećaju „izvan harmonije“ sa svojom

okolinom kao i za one koji su s njom zadovoljni. Kao progresivno i



evoluirajuće biće, čovjek je tamo gdje je, kako bi naučio i rastao, i kako

uči duhovnu lekciju, koju sadrži bilo koja okolnost, za njega ona prolazi

i daje mjesto drugim okolnostima.

Čovjek je odbojnik tako dugo dok vjeruje da je stvorenje uslovljeno spolja,

ali kada spozna da je on kreativna moć i da može naređivati skrivenom tlu

i sjemenu svog bića iz kojeg rastu okolnosti, on tada postaje svoj zakoniti

gospodar.

Te okolnosti rastu iz misli svakog čovjeka i to zna svako tko je duže vrijeme

vježbao samokontrolu i samočišćenje, jer on će primjetiti da su promjene u

njegovim okolnostima u tačnoj srazmjeri sa njegovim promjenljivim

mentalnim stanjem.

Ovo je toliko istinito da, kada se čovjek ozbiljno usmjeri na popravak

nedostataka u svom karakteru i ostvari brz i značajan napredak, on brzo

prolazi kroz sljedovanje preobražaja.

Duša privlači ono što tajno čuva, ono što voli, te također ono čega se boji,

ona doseže visinu svojih njegovanih težnji, ona pada na nivo svojih

nečasnih želja – i okolnosti su sredstva kojima to postiže.

Svaka misao (sjeme) posijana ili dozvoljena da padne na um i ukorijeni

se, stvara svoje lično, te prije ili poslije procvjeta u djelo i nosi plodove

mogućnosti i okolnosti.

Dobre misli rode dobrim plodovima, loše misli rode lošim plodovima.

Spoljni svijet okolnosti oblikuje sam sebe u unutrašnjem svijetu misli, pa su

tako ugodni i neugodni spoljni uslovi i faktori, koji za krajnji cilj čine dobro

pojedincu.

Kao žetelac svoje žetve, čovjek uči isto kroz patnju i blaženstvo. Sljedeći

najdublje želje, težnje, misli, i dopuštajući da njime dominiraju (prateći

varnice nečiste mašte ili nepokolebljivo hodati putevima jakih i visokih

nastojanja), čovjek na kraju stigne do plodova i ostvarenja u spoljnim

uslovima svoga života.

Zakoni rasta i prilagođavanja svuda su dostupni. Čovjek ne dolazi u dom

za siromahe ili u zatvor tiranijom, sudbinom ili okolnostima, već putem

niskih misli i požude. Čedan čovjek ne pada iznenada na put kriminala

stresom ili nekim slučajnim spoljnim uticajima, zločinačka misao je dugo



vremena tajno prisutna u srcu, a povoljna prilika je otkrila njenu

nakupljenu moć.

Prilika ne čini čovjeka, ona ga otkriva njemu samom. Ne može postojati

niti jedna takva okolnost kao što je spuštanje u porok i njegova patnja,

osim zlobne sklonosti, a isto tako uzdizanje prema vrlinama i čista sreća

nije moguća bez kontinuirane kultivacije takvih želja.

Prema tome, sam čovjek je gospodar i vladar misli, stvaralac samog sebe,

i autor svoje okoline. Čak i pri porodu duša dolazi i kroz svaki korak svog

zemaljskog hodočašća, ona privlači one kombinacije okolnosti i prilika koji

otkrivaju same sebe, one koje su odrazi njene čistoće i nečistoće, snage i

slabosti.

Ljudi ne privlače ono što žele, već ono što oni jesu. Njihove ideje, maštanja

i ambicije su osujećene pri svakom koraku, ali njihove najskrivenije misli i

želje se hrane svojom vlastitom hranom bilo da je ona čista ili prljava.

„Božanstveno što oblikuje naše krajeve“ je u nama samima, to je ono što

smo mi. Čovjek okuje samog sebe: misli i djelovanja su ciljevi Sudbine –

one zatvaraju, jer su uporišta; one su također anđeli Slobode – one

oslobađaju, jer su plemenite.

Molitvom čovjek ne dobija ono što želi, već ono što pravedno zavrijedi.

Njegove želje i molitve su uslišene i odgovorene kada su u skladu sa

njegovim mislima i postupcima.

U svjetlu ove istine, šta je smisao „borbe protiv okolnosti?“

To znači da čovjek stalno odbija spoljni efekat, a sve vrijeme njeguje i

čuva njegov uzrok u srcu. Taj uzrok može biti u obliku svjesnog poroka ili

nesvjesne slabosti, međutim šta god da je, to tvrdoglavo usporava

nastojanja njegovog posjednika, a time glasno traži lijek.

Ljudi su željni poboljšati svoje prilike, ali su istovremeno neskloni poboljšati

sami sebe i na taj način ostaju vezani. Čovjek koji ne zazire od

samoraspeća nikada ne može dostići cilj prema kojem mu je usmjereno

srce.

To je jednako istinito za zemaljske kao iza nebeske stvari. Čak i čovjek čiji je

jedini cilj steći bogatstvo mora biti spreman učiniti velike lične žrtve prije



nego što može doći do ispunjenja tog cilja, a koliko tek više onaj koji želi

doći do snažnog i uravnoteženog života.

Uzmimo za primjer čovjeka koji je očajno siromašan. On je vrlo željan da

njegova okolina i ugodnosti doma budu poboljšani, ali sve to vrijeme on

izbjegava rad i smatra da je opravdan u tome da pokušava prevariti

svoga poslodavca da mu je plata nedovoljna.

Takav čovjek ne razumije najjednostavnije elementarne principe onih

načela koja su temelj istinskog napretka i ne samo da je potpuno

nespreman ustati iz svog jada, već zapravo privlači k sebi još dublji jad

živeći u njemu, te djelujući iz lijenih, varljivih i kukavnih misli.

Sada uzmimo za primjer bogatog čovjeka koji je žrtva bolne i uporne

bolesti koja je rezultat proždrljivosti. On je spreman dati velike količine

novca da bi se oslobodio ove bolesti, ali istovremeno on neće žrtvovati

svoju želju za proždrljivošću.

On želi zadovoljiti svoj ukus za bogatu i neprirodnu hranu i imati svoje

zdravlje. Takav čovjek je potpuno nesposoban biti zdrav jer još nije naučio

prvi princip zdravog života.

Zatim imamo poslodavca koji je usvojio pogrešne mjere kako bi izbjegao

plaćanje i u nadi ostvarenja veće dobiti, smanjuje plate svojim

zaposlenima.

Takav čovjek je potpuno nespreman za ostvarenja prosperiteta, a kad se

nađe u stečaju, što se tiče i ugleda i bogatstva, on okrivljuje okolnosti, ne

znajući da je on jedini autor ovog stanja.

Predstavio sam ove tri priče samo kao ilustraciju istine da je čovjek

uzročnik (iako gotovo uvijek nesvjesno) svojih okolnosti, i da, iako je cilj na

kraju dobar, on stalno frustrira svoje postignuće ohrabrujući misli i želje koje

se možda ne mogu uskladiti s tim krajem.

Ovakvi slučajevi se mogu umnožiti i varirati gotovo neograničeno, ali to

nije potrebno, jer čitalac može, ako to odluči, potražiti djelovanja zakona

misli u svom umu i životu, i sve dok je to učinio, puki spoljni faktori ne mogu

služiti kao temelj za rasuđivanje.



Prilike su ponekad toliko komplikovane, a misao je nekad duboko

ukorijenjena. Uslovi sreće variraju beskrajno kod pojedinaca, tako da

čovjekovo duševno stanje (iako ono može biti poznato njemu samom), ne

može biti prosuđivano od strane drugog, gledajući sa spoljnjeg gledišta.

Čovjek može biti pošten u određenim situacijama, ali isto tako može

oskudijevati. Čovjek može biti nepošten u nekim situacijama, ali može

steći i bogatstvo.

Međutim, zaključak do kojeg se dolazi, da pojedinac doživljava neuspjeh

zbog svoje poštenosti ili da drugi prosperira zbog svoje nepoštenosti je

rezultat površnog rasuđivanja koje pretpostavlja da je nepošten čovjek u

potpunosti pokvaren (korumpiran), dok je pošten čovjek moralan.

U svjetlu dubljeg znanja i šireg iskustva takav sud je pogrešan. Nečastan

čovjek možda ima neke divne vrline, koje drugi nema, a pošten čovjek

ima odvratne mane koje nisu prisutne u ovom prvom.

Pošten čovjek žanje dobre rezultate svojih poštenih misli i djela, ali on isto

tako donosi na sebe patnje, što proizvode njegove mane. Nečastan

čovjek isto tako sakuplja svoje patnje i sreće.

Neugodno je ljudskoj taštini vjerovati da osoba pati zbog svojih vrlina, ali

to je tako sve dok ne iskorijeni svaku bolesnu, ogorčenu i nečistu misao iz

svog uma i opere svaku grešnu mrlju sa svoje duše.

Tek tada čovjek može biti u stanju da zna i da izjavljuje da su njegove

patnje rezultat ne njegovih loših već njegovih dobrih kvaliteta. Na putu

prema tome i puno prije nego što on dostigne ovo vrhovno savršenstvo,

čovjek će pronaći, ako radi na svom umu i životu, Veliki Zakon koji je u

potpunosti pravedan i koji ne može po tome dati dobro za zlo ili zlo za

dobro.

Imajući na umu takvu spoznaju, on će tada znati, gledajući unatrag na

svoje prošlo neznanje i sljepoću, da mu je život, i da je oduvijek bio,

pravedno uređen, te da su sva njegova prošla iskustva, dobra i loša, bila

pravedno razvijene građevine, njega nerazvijenog.

Dobre misli i djela ne mogu nikada stvarati loše rezultate, a loše misli i djela

ne mogu nikada stvoriti dobre rezultate. To je isto kao da kažemo da iz

kukuruza samo može nastati kukuruz, a iz koprive samo kopriva.



Ljudi razumiju ovaj zakon u prirodnom svijetu, i rade s njim, ali malo njih ga

razumije u mentalnom i moralnom svijetu (iako je tamo njegovo

djelovanje jednako jednostavno), a oni dakle, ne sarađuju s njim.

Patnja je uvijek učinak krive misli u nekom smjeru. To je znak da pojedinac

nije u skladu sa sobom i sa Zakonima njegovog bića. Jedini i vrhovni razlog

korištenja patnje je da se očisti, da izgori sve što je beskorisno i prljavo.

Patnja prestaje za onoga koji je čist.

Nema smisla paliti zlato nakon što je uklonjena nečistoća, isto tako

savršeno čisto i prosvijetljeno biće ne može patiti.

Patnja, sa kojom se čovjek susreće, u skladu je sa njegovim sopstvenim

mentalnim sklopom. Sretne okolnosti, koje čovjek susreće, rezultat su

njegove duševne harmonije.

Sreća, a ne materijalno posjedovanje, je mjera prave misli; jad, a ne

nedostatak materijalnog posjedovanja je mjera krivih misli.

Čovjek može biti proklet i bogat, može biti blagoslovljen i siromašan. Sreća

i bogatstvo su pridruženi samo kada je bogatstvo pravilno i mudro

iskorišteno, a siromah se samo spušta u jad kad gleda na svoju nagradu

kao teret koji mu je nepravedno nametnut.

Neimaština i zadovoljenje su dvije krajnosti jada. Oni su oboje jednako

neprirodni i rezultat su mentalnih poremećaja. Čovjek nije pravilno

uslovljen sve dok nije sretno, zdravo i prosperitetno biće, a veselje, zdravlje

i prosperitet su rezultat skladne prilagođenosti unutrašnjeg i spoljašnjeg, to

jest čovjeka s njegovom okolinom.

Čovjek počinje biti čovjekom kad prestane cviliti i žaliti se, pa započinje

tražiti skrivenu pravdu koja reguliše njegovim životom. A kako prilagođava

svoje misli tom kontrolišućem faktoru, on prestaje optuživati druge kao

uzroke svog stanja i izgrađuje se u jakim i plemenitim mislima.

On se prestaje boriti protiv okolnosti već ih počinje koristiti kao pomagala

u svom sve više ubrzanom napretku, te ih koristi i kao sredstvo za otkrivanje

skrivenih moći i mogućnosti u sebi.



Zakon a ne zbunjenost, je načelo koje dominira u svemiru. Pravda, a ne

nepravda, duša i suština života, i pravednost, a ne korupcija, su

pokretačke i oblikovačke snage duhovne vlade u svijetu.

Čovjek se samo mora ispraviti kako bi otkrio da je svemir u pravu i za

vrijeme tog procesa ispravljanja on će otkriti da, kako mijenja svoje misli

prema stvarima i drugim ljudima, da se stvari i ostali ljudi mijenjaju prema

njemu.

Dokaz ove istine je u svakoj osobi i zato ga je lako priznati jednostavnom

istragom koju sistematski radimo samoanalizom. Neka čovjek radikalno

promijeni svoje misli i biće zapanjen brzom transformacijom koja će dati

rezultat na materijalne uslove u njegovom životu.

Ljudi vole misliti da misao može biti tajna, ali ne može, jer ona se brzo

kristališe u naviku, a navika se pretvora u okolnost.

Nečiste misli bilo koje vrste se kristališu u iscrpljujuće i konfuzne navike, koje

se pretvaraju u zbunjujuće i nepovoljne okolnosti.

Misli straha, sumnje i neodlučnosti se kristališu u slabe, kukavne,

neodlučne navike, koje se pretvaraju u okolnosti propadanja, siromaštvo,

ropske ovisnosti.

Misli mržnje i kritikovanja se kristališu u navike optužbe i nasilja, koje se

opet pretvaraju u okolnosti povreda i progona. S druge strane, prekrasne

misli svih vrsta se kristališu u navike milosti i dobrote, koje se udružuju u

vesele i sunčane okolnosti.

Čiste misli se kristališu u navike umjerenosti i samokontrole, koje se udružuju

u okolnosti mira. Misli o hrabrosti, samouvjerenosti i odluke se kristališu u

srčane navike, koje se udružuju u okolnosti uspjeha, obilja i slobode.

Energične misli se kristališu u navike čistoće i marljivosti, koje se udružuju u

okolnosti miline.

Nježne i opraštajuće misli se kristališu u navike blagosti koje se pretvaraju u

zaštitne okolnosti.

Nesebične misli i misli ljubavi stvaraju okolnosti sigurnosti, trajnog napretka

i istinskih bogatstava.



Određeni niz misli koji je uporan, u bilo dobrom ili lošem, ne može ostati

bez rezultata na karakter i okolnosti. Čovjek ne može direktno odabrati

svoje okolnosti, ali može odabrati svoje misli, tako da indirektno, ali sigurno

oblikuje svoje okolnosti.

Priroda pomaže svakom pojedincu zadovoljenje misli i to one koje on

većinom podstiče, a mogućnosti koje su ponuđene brzo će dovesti na

površinu i dobre i zle misli.

Neka čovjek prestane sa svojim grešnim mislima i cijeli svijet će omekšati

prema njemu i biti spreman da mu pomogne. Neka skloni sa strane svoje

slabe i bolesne misli i evo, prilike će iskočiti u svakom trenutku da mu

pomognu u njegovoj čvrstoj namjeri.

„Znači bićete ono što ćete biti; neka neuspjeh nađe svoj lažni sadržaj u toj

siromašnoj riječi „okolini“, ali duh koji ga prozre, on je slobodan.“

„On gospodari vremenom, on pokori prostor; on zastrašuje tog hvalisavog

varalicu, priliku i veže tiransku okolnost i svrgne joj krunu, te popunjava

mjesto sluge.”

„Ljudska volja, ta nevidljiva snaga, potomstvo besmrtne Duše, može sjeći

put do bilo kog cilja, i kroz zidove granita.“

„Ne budi nestrpljiv u odlaganju, već čekaj kao onaj koji razumije; kad se

duh uzdigne i naredi, Bogovi su spremni slušati.“



UTICAJ MISLI NA

ZDRAVLJE I TIJELO

Tijelo je sluga uma. Ono sluša operacije uma, bile one namjerno izabrane

ili automatski izražene. U pozivu nezakonitih misli tijelo brzo tone u bolest i

propadanje, a u pozivu veselih i lijepih misli oblači se u mladost i ljepotu.

Bolesti i zdravlje, baš kao i okolnosti, ukorijenjeni su u mislima. Bolesna

misao će se izraziti kroz bolesno tijelo. Za misli straha poznato je da ubiju

čovjeka jednako brzo kao i metak. Ljudi koji žive u strahu od bolesti, bolest

i dobiju. Anksioznost brzo demorališe cijelo tijelo i ostavlja ga otvorenim za

ulaz bolesti, dok nečiste misli, čak iako im se fizički ne prepušta, ubrzo će

uništiti nervni sistem.

Snažne, čiste i sretne misli grade tijelo u milosti i snazi. Tijelo je delikatan i

plastičan instrument, koji odgovara spremno mislima koje su utisnute.

Navike i misli će proizvesti svoje rezultate na njemu, bilo dobre ili loše. Ljudi

će i dalje imati nečistu i otrovnu krv, sve dok imaju nečiste misli. Iz čistog

srce dolazi čisti život i čisto tijelo. Misao je izvor djelovanja, života i

manifestacije, neka izvor bude čist i sve će biti čisto.

Promjena hrane neće pomoći čovjeku koji neće promijeniti svoje misli.

Kada čovjek načini svoje misli čistima, on više neće htjeti nečistu hranu.

Čiste misli rade čistu naviku.

Takozvani svetac koji nije oprao svoje tijelo, nije svetac. Onaj koji je ojačao

i pročistio svoje misli ne treba ni razmatrati štetne mikrobe. Ako želite

zaštititi svoje tijelo, čuvajte vaš um.

Ako želite obnoviti svoje tijelo, uljepšajte vaš um. Misli zla, zavisti,

razočarenja, potištenosti, kradu tijelu zdravlje i milost. A kiselo lice ne dolazi

slučajno, to je rezultat kiselih misli.

Bore koje nagrđuju, iscrtane su od ludosti, strasti i nezadovoljstva.

Znam ženu od devedeset i šest godina, koja ima sjajno i nevino lice

djevojke.



Znam čovjeka koji još nije ušao u srednje godine čije je lice iscrtano u

neskladnim konturama.

Prvo je rezultat slatke i sunčane ćudi dok je drugo posljedica strasti i

nezadovoljstva. Kao što ne možete imati sladak i zdrav stan ukoliko ne

dopustite zraku i suncu slobodan ulaz u vaše sobe, isto tako snažno tijelo i

bistro, sretno, vedro držanje mogu samo biti rezultat slobodnog

prihvatanja misli radosti, dobre volje i spokoja da dođu u um.

Na licima starih nalaze se bore koje je izgradilo saosjećanje, druge je

izgradila snažna i čista misao, a treće su isklesane od strasti. Onima koji su

živjeli pravedno, starost je spokojna, mirna i dobroćudna, kao zalazeće

sunce.

Nedavno sam vidio filozofa na samrti. On nije bio star, osim po godinama.

Umro je tako slatko i mirno baš kao što je i živio. Nema boljeg doktora od

vesele misli koja će raspršiti bolesti tijela, nema tog tješitelja za uporediti sa

dobrom voljom, koja raspršuje sjenke tuge i boli.

Stalno živjeti u mislima zlovolje, cinizma, sumnje i zavisti je kao biti zatvoren

u tamnici koju smo sami sebi sagradili. Ali misliti dobro o svemu, biti veseo

sa svima, strpljivo učiti kako naći dobro u svemu - takve nesebične misli su

portal neba, a živjeti iz dana u dan u mislima mira prema svakom

stvorenju, dovešće obilan mir njihovom vlasniku.



MISAO I SVRHA

Sve dok misao nije povezana s ciljem nema inteligentnih dostignuća. Kod

većine ljudi, brodu misli je dozvoljeno „da bude nošen“ na okeanu života.

Besciljnost je porok i takvo splavarenje ne smije se nastaviti za onoga koji

bi htio izbjeći katastrofu i uništenje. Oni koji nemaju centralnu svrhu u svom

životu padaju lako kao plijen za sitne brige, strahove, nevolje i

samosažaljenja.

Sve ovo je dokaz slabosti koje, baš kao što namjerno planirani grijesi (iako

različitim pravcima) vode u propast, nesreću i gubitak, jer slabost ne može

opstati u razvijajućem svemiru.

Čovjek bi trebao zamisliti ispravan cilj u svom srcu i krenuti ka ostvarenju.

On bi trebao napraviti ovu svrhu kao centralnu tačku svojih misli.

Ona može biti u obliku duhovne ideje ili može biti svjetovni objekat,

zavisno od njegove prirode u to vrijeme, ali šta god da je, on bi trebao

stalno fokusirati svoju misaonu snagu na taj objekat koji je postavljen pred

njim.

On bi trebao napraviti ovu svrhu svojom vrhovnom dužnosti i trebao bi se

posvetiti dobijanju ovog dostignuća, ne dopuštajući svojim mislima da

odlutaju daleko u kratkotrajna maštanja, čežnje i zamišljanja.

Ovo je kraljevski put do samokontrole i istinite koncentracije misli.

Čak i ako on ne uspije ponovo i ponovo ostvariti svoju namjeru, stečena

snaga karaktera će biti mjera njegovog istinskog uspjeha, pa će ovo

stvoriti novu polaznu tačku za budući prevlast i trijumf.

Oni koji nisu spremni shvatiti veliku svrhu trebali bi fiksirati misli na

besprijekorno izvršavanje svoje dužnosti, ma koliko god im njihov zadatak

izgledao i činio se beznačajan.

Samo na ovaj način mogu se misli skupiti i usredsrediti, a odlučnost i

energija razviti, a kada se ovo dogodi, nema ničega što nismo u

mogućnosti ostvariti.



Najslabija duša, znajući svoje lične slabosti i vjerujući u istinu da se snaga

samo može razviti trudom i praksom, tako vjerujući, odjednom će se

napregnuti i dodajući trud naporu, strpljenje strpljenju i snagu snazi, nikada

se neće prestati razvijati, pa će konačno postati božanski jaka.

Kao što se tjelesno slab čovjek može učiniti jakim, pažljivim i strpljivim

treningom, tako i čovjek slabih misli može postati jak vježbajući samog

sebe pravilnim razmišljanjem.

Kako bi se uklonila besciljnost i slabosti i kako bi se počelo razmišljati s

ciljem, način je kako ući u redove onih jakih koji prepoznaju neuspjeh kao

jedan od puteva prema dostignuću.

Njima služe sve prilike, oni misle snažno, pokušavaju hrabro i dostižu

majstorski. Kada čovjek započne ovu svrhu, trebao bi psihički obilježiti

ravan put do svog dostignuća, ne gledajući ni desno ni lijevo.

Sumnje i strahove treba čvrsto isključiti, oni su uništavajući elementi koji

razbijaju ravni pravac napora, iskrivljuju ga u neuspješan i beskoristan.

Misli sumnje i straha nisu nikada ništa ostvarile i nikada ne mogu. One

uvijek dovode do propasti. Cilj, energija, moć za učiniti i sve jake misli

prestaju postojati kada se sumnja i strah ušuljaju.

Volja za činjenjem izvire iz znanja da nešto možemo učiniti. Sumnja i strah

su veliki neprijatelji znanja, a onaj koji ih podstiče, koji ih ne uništava,

ometa samog sebe na svakom koraku.

Onaj koji je pokorio sumnje i strahove pokorio je i neuspjeh. Svaka njegova

misao je bliska s moći i sve teškoće on hrabro susreće i mudro prevladava.

Njegovi ciljevi su sezonski posađeni i oni cvjetaju i donose plod, koji ne

pada preranona zemlju.

Saveznički povezana misao s ciljem postaje kreativna snaga, onaj koji ovo

zna sprman je postati nešto više i jače od običnog smotuljka zapetljanih

misli i nestabilnih osjećaja.

Onaj koji ovo radi postao je svjesni i inteligentni gospodar svojih mentalnih

sila.



FAKTOR MISLI U

DOSTIGNUĆU

Sve što čovjek postiže i sve što on ne uspije postići je direktna posljedica

njegovih vlastitih misli. Čovjekova slabost i snaga, čistoća i nečistoća, su

njegove, a ne od drugog čovjeka, one su donesene od njega samoga, a

ne od nekog drugog i kao takve, samo ih on može promijeniti, a ne neko

drugi.

Njegovo stanje je također samo njegovo, a ne od drugog čovjeka.

Njegove patnje i sreća su se razvili iznutra. Kao što on misli, takav i jeste,

kako nastavlja misliti, takvim ostaje.

Veliki čovjek ne može pomoći slabom, osim ako je slabiji spreman da mu

se pomogne, pa čak i tada slab čovjek mora postati jak za sebe, on

mora, svojim trudom, razviti snagu kojoj se divi u drugome.

Niko drugi osim njega samoga ne može promijeniti njegovo stanje. Istina je

da su tiranin i rob saradnici u neznanju i ako se čini da utiču jedan na

drugog, u stvarnosti utiču sami na sebe.

Savršeno Znanje percipira djelovanje zakona u slabosti onog

ugnjetavanog i u krivo primjenjenoj moći ugnjetavača.

Savršena Ljubav, gledajući na patnju koju obje strane povlače za sobom,

ne osuđuje niti jednu.

Savršeno Saosjećanje prihvata i ugnjetavača i ugnjetavanog.

Onaj koji je pokorio slabosti, otpustio sve sebične misli, ne pripada niti

silniku niti ugroženom. On je slobodan.

Čovjek može samo ustati, pobijediti i ostvariti uzdižući svoje misli. On može

samo ostati slab, bijedan i ubog odbijanjem da podigne svoje misli.

Prije nego što čovjek može išta postići, čak i u svjetovnim stvarima, mora

dići svoje misli iznad ropskih životinjskih zadovoljenja. On se ne mora, kako



bi uspio, odreći u potpunosti animalnosti i sebičnosti, ali jedan dio mora

barem biti žrtvovan.

Čovjek čija je prva misao brutalno zadovoljenje ne bi mogao ni misliti

jasno niti planirati sistematski, on ne bi mogao naći i razviti svoje skrivene

resurse, te bi u svakom slučaju doživio neuspjeh.

Kako nije započeo s kontrolom svojih misli, on nije u stanju kontrolisati

stanja i usvojiti ozbiljne odgovornosti. On nije sposoban samostalno

djelovati.

Međutim, on je ograničen samo na one misli koje odabere. Nema

napretka i postignuća bez žrtve, a čovjekov ovozemaljski uspjeh će biti u

onoj mjeri u kolikoj žrtvuje svoje zbunjene animalne misli i podesi svoje misli

na razvoj svojih planova, jačanje svojih odluka i pouzdanost u sebe.

I što više uzdiže svoje misli, što postaje više hrabar, pravedan, veći će biti

njegov uspjeh, više blagoslovljena i trajnija će biti njegova dostignuća.

Svemir ne daje prednost lakomima, nepoštenima, nemoralnima, iako se

površinski tako ponekad čini. On pomaže iskrenima, velikodušnima i

čestitima.

Svi veliki učitelji proglasili su ovo na različite načine, a kako bi dokazao i

znao čovjek samo treba ustrajati u naporu da bude što više umjeren,

uzdižući svoje misli.

Intelektualna dostignuća su rezultat misli koje su posvećene potrazi za

znanjem ili za lijepim i istinitim u životu i prirodi. Takva postignuća mogu

ponekad biti povezana s taštinom i ambicijom, ali ona nisu rezultat tih

obilježja, ona su prirodni izdanak dugog i teškog truda, te čistih i

nesebičnih misli.

Postignuće bilo koje vrste, su kruna napora i ukrasa misli. Uz pomoć

samokontrole, odluke, čistoće, pravednosti i dobro usmjerenih misli čovjek

se uspinje, dok se uz pomoć lijenosti, nečistoće, korupcije i konfuzije misli,

spušta.

Čovjek se može uzdići do visokog uspjeha u svijetu, pa čak i do uzvišenosti

u duhovnom carstvu, a opet se može spustiti u slabosti i jad. Pobjede

ostvarene pravilnim mislima mogu se samo pažnjom održavati.



Svi uspjesi, bilo u poslovnom, intelektualnom ili duhovnom svijetu, rezultat

su usmjerene misli, uređeni su po istom zakonu i radi se o istim metodama.

Jedina razlika je ucilju ostvarenja. Onaj koji bi htio ostvariti malo mora

žrtvovati malo, onaj koji bi htio postići puno mora žrtvovati mnogo, onaj

koji bi htio dostići visoko mora žrtvovati uveliko.



VIZIJE I IDEALI

Sanjari su izbavitelji svijeta. Čovječnost ne može zaboraviti svoje sanjare,

ona ne može dopustiti da njihovi ideali izblijede i umru, ona živi u njima.

Znaju ih kao realnosti koje će jednog dana vidjeti i znati.

Kompozitor, vajar, slikar, pjesnik, prorok, mudrac, ovo su stvoritelji svijeta

poslije svijeta, oni su arhitekti neba. Svijet je prekrasan jer su oni živjeli, bez

njih bi radno čovječanstvo propalo.

Onaj koji njeguje prekrasnu viziju, uzvišenu ideju u svome srcu, jednog će

dana to shvatiti.

Kolumbo je njegovao viziju nekog drugog svijeta i otkrio ga je.

Kopernik je kultivisao viziju o mnoštvu svjetova i većem svemiru i objavio

ga je.

Buda je ugledao viziju duhovnog svijeta besprijekorne ljepote i savršenog

mira i ušao je u njega.

Njegujte vaše vizije, njegujte vaše ideale, njegujte muziku koja se pokreće

u vašem srcu, ljepotu koja se stvara u vašem umu, milost koja oblači vaše

najčistije misli jer iz njih će izrasti ljupki uslovi.

Ako ostanete uravnoteženi s njima, vaš svijet će biti napokon izgrađen.

Željom ćete dobiti, stremeći ćete postići.

Zar će čovjekove najosnovnije želje primiti najveću mjeru zahvaljenja, a

njegove najčišće težnje gladovati od nedostatka hrane?

Takav nije Zakon, takvo stanje stvari nikad se ne može postići, zato: „traži i

bit će ti dano.“

Sanjaj uzvišene snove i kako sanjaš, to ćeš i postati. Tvoja vizija je

obećanje onoga što ćeš jednoga dana postati, tvoj ideal je proročanstvo

onoga što ćeš na kraju otkriti. Najveće dostignuće je, na početku i za

neko vrijeme, bio san.



Hrast spava u žiru, ptica čeka u jajetu, a u najvišoj viziji duše budi se

anđeo. Snovi su sadnice stvarnosti.

Vaše okolnosti mogu biti neprijatne, ali one takve neće dugo ostati,

ukoliko spazite ideal i trudite se da ga dohvatite. Ne možete putovati

unutar i dalje stajati izvana, bez štanda.

Uzmimo za primjer mladića koji je, potlačen siromaštvom i radom,

zatvoren dugo vremena u nezdravoj radionici, bez obrazovanja i

nedostaje mu uglađenost.

Ali on sanja o boljim stvarima, on razmišlja o inteligenciji, uglađenosti,

milosti i ljepoti. On zamišlja, psihički izgrađuje, idealne uslove života. Vizija

šire slobode i većeg obima uzima ga u posjed, nemir ga potiče na

djelovanje i on koristi svoje slobodno vrijeme i sredstva, ma koliko god

mala ona bila, kako bi razvio svoje prikrivene moći i resurse.

Vrlo brzo, njegov um se mijenja tako da ga radionica ne može zadržati.

Ovo je nastalo iz sklada sa njegovim mentalitetom da ispada iz svog

života kao haljina koja je odbačena sa strane.

I tako rastom mogućnosti koje se uklapaju u obim njegovih rastućih moći,

on izlazi iz njih zauvjek. Nekoliko godina kasnije, ovaj mladić je odrastao

muškarac. Nalazimo da je gospodar određenih snaga uma, kojima

upravlja.

U svojim rukama on drži užad gigantskih odgovornosti, on govori i životi su

promjenjeni, muškarci i žene zavise od njegove riječi i mijenjaju svoj

karakter i baš kao i sunce, on postaje fiksni i svijetli centar, oko kojeg se

okreću mnoge sudbine.

On je realizovao viziju svoje mladosti. On je postao jedan sa svojim

Idealom.

A i ti također, mladi čitaoče, ćeš shvatiti Viziju (ne ispraznu želju) svoga

srca, bila ona osnovna ili lijepa ili mješavina obje, jer ćeš uvijek težiti prema

onome što tajno i najviše voliš.

U tvoje ruke biće stavljeni tačni rezultati tvojih sopstvenih misli, dobićeš

ono što si zaradio, ni više, ni manje. Bez obzira na svoje sadašnje okruženje,



pašćeš, zadržati se ili ustati sa svojim mislima, svojim Vizijama, svojim

Idealima.

Ti ćeš postati tako mali kao što su tvoje želje za kontrolom ili veliki kao tvoja

dominantna težnja.

Prema lijepim riječima Stanton Kirkham Davisa:

„Možete voditi zapisnik i jedan tren proći kroz vrata koja su se toliko dugo

vremena činila kao barijera vaših ideala i pronaći sebe ispred publike, s

olovkom i dalje iza uvjeta, s mrljama mastila na rukama i tada izliti bujicu

svojih nadahnuća.

Možda vodite ovce i zalutate u grad, usta široko otvorenih, možete

zalutati pod nejasnim vođstvom duha u atelje majstora i nakon nekog

vremena on će reći: „Ništa te više ne mogu naučiti.“

I sada si ti postao majstor, koji je donedavno sanjao velike stvari za vrijeme

dok si vodio ovce. Položićete testeru na pod kako bi na sebe preuzeli

zadatak regeneracije svijeta.“

Lakomisleni, neupućeni i nemarni, koji vide samo prividne rezultate stvari,

pričaju osreći i prilici.

Kada vide čovjeka kako se bogati, kažu: „Kako je on sretan!“

Posmatrajući drugoga kako postaje intelektualac, oni uzvikuju: „Kako je

visoko razvijen!“

A primjećujući svetački karakter i široki uticaj drugog, kažu: „Kako ga je

prilika poslužila na svakom koraku!“

Oni ne vide testove i neuspjehe i borbe koje su ovi ljudi dobrovoljno prošli

kako bi dobili ovo iskustvo, nemaju znanja o žrtvama koje su učinili, o

neustrašivim naporima koje su uložili, o vjeri koju su izvježbali, kako bi

pobijedili naizgled nepremostivo i shvatili Viziju svog srca.

Oni ne poznaju mrak i glavobolju, oni samo vide svjetlost i radost, i zovu to

„sreća“.

Oni ne vide dug i naporan put, već samo ugodan cilj i zovu ga „dobra

sreća“, ne razumiju proces, već samo uočavaju rezultat, izovu ga prilika.



U svim ljudskim poslovima postoje nastojanja i rezultati, a snaga napora je

mjerilo rezultata.

Nije prilika.

Pokloni, moći, materijalna, intelektualna, duhovna vlasništva su plodovi

truda – to su završene misli, izvedeni ciljevi, realizovane vizije. Vizija koju

slavite u svom umu, Ideal kojeg ustoličite u svom srcu - to će izgraditi vaš

život, to ćete postati.



MIR I SPOKOJ

Smirenost uma jedan je od prekrasnih bisera mudrosti. To je rezultat dugog

i strpljivog truda samokontrole. Njegova prisutnost je znak zrelog iskustva i

više nego obično poznavanje zakona i operacija misli.

Čovjek postaje miran u toj mjeri da se razumije kao biće koje se misaono

razvija, jer takva znanja su neophodna za razumijevanje drugih kao

rezultat misli.

Kako on razvija pravo razumijevanje i sve više i više vidi jasnije interne

odnose stvari preko djelovanja uzroka i posljedice on prestaje galamiti,

uznemiravati se, brinuti i tugovati, pa ostaje staložen, postojan, smiren.

Miran čovjek, koji je naučio kako upravljati samim sobom, zna kako se

prilagoditi prema drugima, a oni s druge strane, poštuju njegovu duhovnu

snagu, pa smatraju da mogu naučiti i osloniti se na njega.

Što čovjek postaje sve više miran, veći je njegov uspjeh, njegov uticaj,

njegova snaga za dobro. Čak i običan trgovac će shvatiti da se njegov

poslovni prosperitet povećava kako on razvija veću samokontrolu i

staloženost, jer će ljudi radije poslovati sa čovjekom čije je ponašanje

čvrsto uravnoteženo.

Snažan i miran čovjek je uvijek voljen i cijenjen. On je kao stablo koje daje

hlad žednoj zemlji ili kao kamen koji štiti za vrijeme oluje.

Tko ne voli mirno srce, slatku narav, uravnotežen život?

Takav se čovjek ne obazire na to da li pada kiša ili sija sunce, te dolaze li

promjene. Takvi ljudi su uvijek slatki, vedri i mirni.

Taj mirni karakter, kojeg mi zovemo spokojnost, je posljednja lekcija kulture,

to je plod duše. On je dragocjen kao mudrost, više je željen od samog

zlata - da, čak i od čistog zlata.

Kako se čini beznačajno puko traženje novca u poređenju sa spokojnim

životom - životom koji prebiva u okeanu istine, ispod talasa, van dohvata

oluja, u vječnom Miru!



Koliko ljudi znamo koji uništavaju svoje živote, koji eksplozivnim napravama

uništavaju sve što je slatko i lijepo, koji upropaštavaju svoju ravnotežu

karaktera i stvaraju zlu krv!

Pitanje je, da li velika većina ljudi uništava svoj život i kvari svoje veselje

nedostatkom samokontrole?

Kako malo ljudi susrećemo u životu koji su uravnoteženi, koji imaju tu

izuzetnu stabilnost koja je karakteristika izgrađenog karaktera!

Da, čovječanstvo se bori s nekontrolisanom strašću, sa bučnom

neobuzdanom tugom, nošeno je anksioznošću i sumnjom, a samo mudrac

i samo onaj čije su misli kontrolisane i čiste, čini poslušnima vjetrove i oluje

duše.

Olujom nošene duše, bez obzira gdje ste, bez obzira pod kojim

okolnostima živite, znajte da u okeanu života ostrva sreće se smješkaju,

sunčane obale tvojih ideala čekaju tvoj dolazak.

Držite svoju ruke čvrsto na kormilu misli. U brodu tvoje duše počiva Učitelj

koji zapovjeda: “Ona samo spava - probudi je!”

Samokontrola je Snaga, prava Misao je Vještina, Smirenost je Moć.

Reci svome srcu: „Mir, budi mirno!“

Odabrao i uredio:

Refik Hrvić


Documents

MISLIŠ, STVARAŠ – Džejms Alen - RefikHrvic.net