Moć konstruktivnog razmišljanjaEmmet Fox

1. Čudo od djeteta...................................................3

2. Molitva Bogu.......................................................8

3. Oče naš..............................................................10

4. Kruh naš svagdašnji...........................................15

5. Oprosti nam duge naše......................................18

6. Ne uvedi nas u napast........................................22

7. Dobri pastir........................................................25

8. Tajno mjesto......................................................28

9. Moj zaklon.........................................................31

10. Izbavi me........................................................35

11. Umirite se......................................................37

12. Ne bojte se.....................................................39

13. Svjetlo i spas..................................................43

14. Traži lice njegovo...........................................45

15. Izražavanje Boga............................................48

16. Vječne dveri...................................................52

17. U lavljoj jami..................................................54

18. Alahov vrt......................................................58

19. Vidjeti slavu...................................................61

20. Evo Boga vašega............................................64

21. Sveti put.........................................................67

22. Zlatni ključ......................................................70

23. Molitvom do rezultata...................................73

24. Velika avantura..............................................76

25. Ponovno rođenje...........................................78

26. Djeca svjetla...................................................80

27. Joga ljubavi....................................................83

28. Želja vašeg srca..............................................87

29. Duh pred vratima...........................................92

30. Molitvom do napretka...................................94

31. Vjera..............................................................96

32. Mentalna dijeta.............................................98

33. Prisutnost....................................................103

34. Život poslije smrti........................................104

35. Ispravan život...............................................113

36. Reinkarnacija...............................................120

37. Reinkarnacija II............................................127

38. Sijati i žeti.....................................................136

39. Znanstvena molitva.....................................137

40. Riječ koja ima moć.......................................138

41. Blagoslov i kletva.........................................139

42. Zlatna vrata..................................................140

43. Duhovni postupak........................................142

44. Sagledaj Boga...............................................143

45. Istinski sam na pravom putu:.......................144

Ova je knjiga napisana da poduči o principima života pomoću konstruktivnog mišljenja. U kreativnoj misli

leži sva moć. Misao je ključ života, jer čovjek je onakav kakve su njegove misli. Danas ljudi tek počinju

razumijevati moć koju misao ima u oblikovanju sudbine pojedinca. Nejasno shvaćaju da su misli stvarne, no

ne znaju kako se primjenjuje Zakon mišljenja.

Ova knjiga pokazuje da je vaša sudbina zaista u vašim rukama, jer je nemoguće misliti jedno, a raditi drugo.

Odabirom ispravne misli, ostvarujete skladan i sretan život. Knjiga pokazuje da slabo i površno razmišljanje

rezultira besciljnim i promašenim životom, da se pozitivnim razmišljanjem ostvaruje uspjeh i sreća, a da je

strah početni uzrok i korijen svih bolesti, neuspjeha i razočaranja. Knjiga govori o jedinoj mogućoj metodi

prevladavanja straha.

Ono što uistinu mislite o nekoj osobi ili situaciji uvjetuje način na koji se prema njima odnosite. Želite li da

se situacija promijeni, morat ćete naučiti nositi se s njom mijenjajući svoje misli.

Također je istina da ste vi rezultat vaših nepromjenjivih životnih uvjerenja, ma koliko ona bila različita od

vaših trenutačnih misli. Vaš mentalni sklop, vaša razmišljanja od sata do sata, proizvode specifične uvjete

koje bismo mogli opisati kao vrijeme vaše duše. Vaša se fiksna uvjerenja vezana za stvari koje su zaista

važne, rijetko mijenjaju i mogli bismo ih nazvati klimom duše koja oblikuje vašu sudbinu.

Što vjerujete da je prava istina o velikim životnim problemima? Što mislite o svom odnosu prema Bogu?

Kakvog Boga štujete? Mislite li da molitva zaista može nešto promijeniti? Molite li se samo svom vlastitom

uvećanom produžetku ili štujete istinskog Boga u duhu i istini? Što mislite o životu nakon smrti? Vjerujete li

da ste već živjeli? Osjećate li se jadno u dubini srca jer mislite da ste rođeni pod nepovoljnim uvjetima?

Zašto je jedan čovjek bolestan, a drugi zdrav? Zašto jedan živi u sretnom, udobnom domu dok drugi provodi

bijedan život u straćari? Zašto je jedan čovjek popularan i poštovan, a drugi nevoljen ili u najmanju ruku

ignoriran? Zašto jedan stvara velika djela dok se drugi nesigurno provlači kroz život ne radeći ništa korisno?

Zašto su mnogi iskreno religiozni ljudi nesretni i frustrirani? Zašto mnogi odani proučavatelji Biblije ne

mogu riješiti niti jedan od svojih problema? Zašto su izučeni ljudi i filozofi notorno neuspješni u osobnom

životu, ako je istinita izreka »znanje je moć« ?

Neophodno je da shvatite kako je vaš stav prema ovim pitanjima ono što u konačnici određuje sve u vašem

životu, od vašeg tjelesnog stanja do posla koji radite i ljudi koje srećete. Namjera ove knjige je pomoći

ljudima da razbistre vlastite misli o važnim stvarima i pokuša objasniti osnovne istine najjednostavnijim,

svakodnevnim rječnikom. Autor knjige vjeruje kako je i najuzvišenije religijske i filozofske istine moguće

objasniti najjednostavnijim jezikom i zato nikada nije, ni u svojim knjigama niti na predavanjima, koristio

riječi koje nisu u općoj upotrebi u uredima, radionicama, javnom prijevozu i slično. Predznanje o metafizici

2

ili duhovnoj istini je apsolutno potrebno želite li razumjeti sami sebe i preuzeti efikasnu kontrolu nad svojim

životom. Knjiga o tome govori iz nekoliko različitih aspekata. Učenje ove knjige zasniva se na Bibliji.

Biblija nije samo knjiga, ona je duhovni vrtlog kroz koji se moć duha s neba spušta na zemlju. Razlog zbog

kojeg većina ljudi relativno malo profitira proučavajući Bibliju je taj što im nedostaje duhovni ključ.

Moć da svoj život učinite zdravim, sretnim, korisnim i izvanredno uspješnim može biti vaša ukoliko

proučite zakon života i dosljedno ga primjenjujete.

Sva poglavlja u knjizi bila su već objavljivana kao zasebni napisi i kao takvi se još uvijek mogu nabaviti.

Ova je zbirka sastavljena kao odgovor na traženja mnogih ljudi iz cijelog svijeta.

3

1. Čudo od djeteta

Ono što možda ne znate jest: kada jednom postignete potpuni duševni mir, omogućujete mističnoj moći, čudu od djeteta, da vas nauči novim stvarima, stvarima u potpunosti izvan mogućnosti vašeg trenutačnog poimanja, omogućujući vam da prema želji radite ono što su drugi smatrali nemogućim.

Kako god to neobično zvučalo, postoji mistična moć koja vaš život može preobraziti tako potpuno, tako

radikalno, tako cjelovito, da vas vaši vlastiti prijatelji neće lako prepoznati. U stvari, i vi ćete teško moći

prepoznati sami sebe. Sjest ćete i zapitati se: »Jesam li ja zaista muškarac ili žena kojih se jedva sjećam, koji

su nosili moje ime prije šest mjeseci ili godina? Jesam li zaista bio ili bila ta osoba? Je li moguće da je ta

osoba bila ja?« Odgovor je da ćete, iako u određenom smislu zaista ista osoba, biti i netko potpuno drugačiji.

Ova mistična, ali jaka i stvarna sila može vas podići danas, sada, iz sredine promašaja, propasti, bijede,

očaja  i u tren oka, kao što je rekao Pavle, riješiti vaše probleme, izgladiti neprilike, osloboditi vas

komplikacija i postaviti vas čiste, sigurne i sretne na put slobode i raznih mogućnosti.

Ta vas sila može podići iz nepokretnih, izliječiti vas i omogućiti vam da živite kako želite. Ona može

otvoriti vrata zatvora i osloboditi zarobljene. Ona ima magični balzam iscjeljenja za ranjena i slomljena srca.

Ako ste spremni primati i učiti, ova mistična moć će vas podučiti svim stvarima koje morate znati, nadahnut

će vas novim mislima i idejama pa će vaš posao biti uistinu originalan. Ona će u vaš život uvesti nova i

čudesna znanja onog trenutka kada ih budete htjeli - slavna znanja - neobične stvari o kojima se ne uči u

školi i ne piše u knjigama. Ona za vas može učiniti ono što je možda najvažnije od svega u situaciji u kojoj

se nalazite: može pronaći vaše istinsko mjesto u životu i dovesti vas do njega. Može pronaći prave prijatelje,

srodne duše koje zanimaju iste ideje ili koje žele iste stvari kao i vi. Može vam omogućiti da imate idealan

dom. Može vam omogućiti napredak koji znači slobodu, slobodu da budete, radite i idete kamo vas duša

vodi.

Ova nevjerojatna moć, iako sam je ispravno nazvao mističnom, ipak je posve stvarna. Ona nije puka mašta i

apstrakcija, već najpraktičnija stvar koja postoji. Njezino je postojanje danas poznato tisućama ljudi diljem

svijeta, a poznavale su je i određene prosvijetljene duše desecima tisuća godina. Ona nije ništa manja od

iskonske moći bića i njezino otkriće je božansko pravo svih ljudi. Vaše je pravo i privilegija da stupite u

kontakt s tom moći i da joj dozvolite da radi kroz vaše tijelo, um, imovinu, kako ne biste više puzali

zemljom kroz ograničenja i teškoće, već poput orla, uzletjeli na krilima u područje radosnog vladanja.

No gdje se, upitat ćete s pravom, može stupiti u kontakt s tom čudesnom, mističnom moći? Gdje je možemo

naći? Kako je možemo aktivirati? Odgovor je posve jednostavan - ona se nalazi na posljednjem mjestu gdje

bi je većina ljudi tražila - unutar vaše vlastite svijesti. Upravo unutar vaših vlastitih mentalnih sposobnosti

teče izvor energije jače od struje, snažnije od najjačih eksploziva; bezgranične i neiscrpne. Sve što trebate je

uspostaviti svjesnu vezu kako bi ona počela djelovati u vašem životu i svi čudesni rezultati koje smo

4

nabrojili mogu biti vaši. U tome leži pravo značenje biblijskih izreka poput »U vama je kraljevstvo božje« i

»Prvo potraži kraljevstvo božje i sve ostalo će ti biti dato.«

O toj unutrašnjoj moći, unutrašnjem svjetlu ili duhovnoj ideji u Bibliji se govori kao o djetetu, i u cijelom

Svetom pismu dijete ih simbolizira. Biblijska simbolika ima svoju vlastitu veličanstvenu logiku i baš kao što

se o duši uvijek govori kao o ženi, duhovna ideja koja se u duši rađa, opisuje se kao dijete. Vaše svjesno

otkriće da u sebi posjedujete tu moć i vaša odlučnost da je koristite, rođenje je djeteta. Lako nam je uočiti

koliko je taj simbol prikladan: ideja koja se rađa u svijesti slaba je i neotporna poput novorođenčeta i treba

jednaku brigu i vodstvo kao i dijete u prvim danima. Međutim, kako vrijeme prolazi, dijete jača i raste do

trenutka kada je sposobno brinuti o sebi, a onda dalje raste duhovno i tjelesno. Na kraju, ne oslanjajući se

više na majčinu skrb, dijete postaje čovjek, uloge se mijenjaju i ono vraća dug tako što sad ono brine o

majci. Vaša sposobnost da se povezete s moći koju nosite u sebi, krhkom i slabašnom u početku, postepeno

će se razvijati sve dok joj ne budete spremni prepustiti cijeli svoj život.

Životna priča o Isusu, središnjem liku Biblije, savršeno dramatizira ovu istinu. Isus je rođen od djevice u

siromašnoj štalici, a znamo da se razvio u spasitelja svijeta. U biblijskoj simbolici, djevičanska duša

označava dušu koja gleda samo prema Bogu, a to je stanje duše u kojem se dijete, ili duhovna ideja, rađaju.

Tek kada dostignemo tu razinu, razinu na kojoj smo, bilo zbog mudrosti ili zbog patnje, spremni staviti Boga

na prvo mjesto, stvari se počinju događati.

Isus je rođen u štalici iako je cijeli svijet predviđao da će se roditi u palači. Duboko značenje tog događaja

spoznajemo čim se sveto dijete rodi u našoj vlastitoj duši, jer s prirodnom sviješću o vlastitoj nevrijednosti,

tim jače osjećamo ponovno rađanje Isusa u štalici. Međutim, jednako tako smo sigurni da njega ta činjenica

neće spriječiti da odraste u spasitelja našeg vlastitog individualnog svijeta.

Biblija i direktno i indirektno mnogo govori o rađanju i rastu djeteta i što to za nas znači. Jedan od

najznačajnijih proglasa o tom pitanju zapisan je u Knjizi Izaijevoj, odlomak 9, stihovi 1, 5, i 6 koje ćemo

ovdje s pravom detaljnije proučiti.

Izaija reče: Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu, svjetlost jarka

obasja.  Ovo je čudesan opis onoga što se događa kada se duhovna ideja, to jest dijete, rodi u duši. Hodanje

u tami, moralnoj ili fizičkoj, život u prostoru sjena smrti - smrti, radosti, nade ili samopoštovanja -odlično

opisuje stanje u kojem se nalazi većina ljudi prije nego svjetlost obasja njihove mučne, tužne živote. Prorok

se diže uz himnu razdraganog veselja dok kontemplira o spasu putem mistične moći: Jer, dijete nam se

rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez

mironosni.

5

Ovaj opis započinje samom srži stvari, jednostavno i koncizno - vlast će biti na njegovim plećima. Time je

sve rečeno. Ispravno shvaćena, ova izjava priča cijelu priču bez potrebe za komentarom. Jednom kada

stupite u vezu s mističnom moći u sebi, i dopustite joj da preuzme od vas odgovornost, ona vas vodi i vlada

svim vašim poslovima, od najvećih do najmanjih, bez muke, bez pogreške i bez ikakvih poteškoća. Vodstvo

će biti na njegovim plećima! Vi ste umorni, iscrpljeni, zabrinuti, slabi, bolesni i depresivni jer ste pokušali

sve nositi na vlastitim ramenima; teret je za vas prevelik i vi ste se pod njim slomili. Čim s radošću

prepustite svoju samoupravu, tj. teret preživljavanja, liječenja vašeg tijela ili ispravljanja pogrešaka Djetetu,

Njemu, neumornom, svemogućem, premudrom i neiscrpnom, vaše su nedaće na početku svog kraja.

Prorok dalje govori o »imenu« djeteta. Znamo li nešto o biblijskoj simbolici, tada nam je jasno da ćemo sada

naučiti nešto osnovno, jer u Bibliji, »ime« nečega, znači karakter ili prirodu imenovanog. Shvaćamo da ime

nije samo proizvoljna etiketa, već stvarni hijeroglif duše. Nosimo pet imena ili osobina djeteta. Pogledajmo

što nam govore. Prije svega, Izaija kaže da je ime djeteta »čudesan« i to je zapravo prva i izuzetna kvaliteta;

to je dijete, »čudo od djeteta«. Riječ »čudesno« kojom se ovdje služimo, treba pažljivo ispitati. Korištena u

Bibliji, ona implicira, jednostavno i direktno čudo - čudo, upravo tako, i ništa manje od čuda, jer morate

shvatiti da Biblija, od prve do posljednje stranice, podučava o čudu. Biblija uvijek iznova govori o tome da

se čuda mogu dogoditi i da se događaju. U njoj se nalaze detaljni i opširni opisi mnogih čuda. Na mnogim

mjestima govori se o tome da, ako vjerujete u čuda, i ako ste voljni prepoznati božju moć i prizvati je, čudo

će se uvijek dogoditi.

Tijekom zadnje dvije generacije biblijsko se učenje često pokušavalo odvojiti od vjerovanja u čuda. Uložen

je trud ne bi li se pokazalo da na neki neobjašnjiv način Biblija može biti istovremeno istinita i korisna, ali i

netočna u svom učenju o čudima; drugim riječima, da na neki tajnoviti način može biti poučna mješavina

istine i laži. Čak je i jedan poznati biblijski kritičar otvoreno rekao: »Čuda se ne događaju« - i tako jednim

zamahom odgurnuo od sebe to pitanje. Iz toga bi očito proizašlo da kada bi bila istina da se čuda ne

događaju, Biblija bi bila tek beznačajna zbrka besmislenih priča. No, čuda se događaju, pa kao što je Galileo

stao na kraj jednoj drugoj kontroverzi kazavši: »Ipak se kreće«, tako kada sve kontroverze oko čuda

prestanu, mi možemo reći »Ipak se događaju.«

Dakle, sjetimo se samo prve kvalitete koju Izaija pripisuje djetetu. To je »čudo od djeteta«, što znači, ono je

dijete čuda, djelatnik čuda. A to znači: čim se čudo od djeteta rodi u vašoj svijesti, čudo će se ostvariti u

vašem životu - zapamtite, pravo čudo. To ne znači samo da ćete se prepustiti situaciji u kojoj se trenutno

nalazite ili da ćete se hrabriji i jasnijeg uma moći suočiti s teškoćama. To doslovno znači čudo! To znači da

će čudo od djeteta, ne samo u figurativnom ili metaforičkom smislu, već u direktnom i doslovnom,

najdoslovnijem smislu te riječi, u vaš život unijeti čuda. Ta čuda će se ostvariti apsolutno neovisno o

6

okolnostima u kojima živite, o stegama i nedaćama u kojima se nalazite. Bit svega je da vas čudo od djeteta

može uzdići iz svake situacije i omogućiti vam njeno mijenjanje. Čudo od djeteta je dijete čuda.

Osvrnimo se sada na drugi naziv kojim Prorok naziva čudo od djeteta: »savjetnik«. Savjetnik, kako znate, je

onaj koji savjetuje i vodi. Po rođenju djeteta, nikada vam više neće nedostajati savjet i vodstvo. Dijete će biti

vaš nepogrešiv savjetodavac. Muče li vas brige jer ne znate biste li poduzeli neki važan korak, prihvatili ili

odbili poslovnu ponudu, potpisali važan dokument, ušli ili izašli iz veze, napustili sadašnji položaj,

otputovali u inozemstvo ili ostali kod kuće, vjerovali nekome, rekli nešto ili prešutjeli, čudo od djeteta će vas

savjetovati, a čudo od djeteta nikada ne griješi.

Trećim opisom Djeteta, Prorok nam otkriva tko je ono u stvari. Dijete nije ništa manje od samog

»svemogućeg Boga«, kako nas podsjeća Izaija. Zaista, mistična moć koja transformira, preobražava i

preobličava je Bog. Nakon što shvatite i prihvatite duhovnu ideju, Bog je uvijek prisutan u vama, uvijek na

raspolaganju. Budući da je On Bog, djela djeteta su neovisna o okolnostima.

Četvrti naziv kojim Prorok zove dijete je »vječni Otac«. U ovom imenu nepogrešivo su postavljeni temelji

našeg odnosa prema Bogu. Kao što je Isus tako jasno istaknuo, Bog nije samo naš stvoritelj, već i naš otac, a

mi, djeca dobrog oca, možemo očekivati zadovoljenje svih naših tjelesnih i duševnih potreba. No, budući da

tu činjenicu moramo sami osvijestiti, a djelovanje je samo mjera našeg razumijevanja, naš koncept

božanskog je plod naše vlastite duše i može se mistično nazvati našim djetetom.

Napokon, sljedeće ime nam otkriva možda najuzvišeniji naziv od sviju. Njime se dijete naziva »knezom

mironosnim«. Pokušajte shvatiti što taj naziv za vas znači u praksi - ništa manje nego da je čudo od djeteta,

duhovna ideja rođena u vašoj duši, knez mira. Sada zamislite što bi savršen mir duše, kada biste ga mogli

postići, zapravo značio. Kada bi vaša duša bila potpuno mirna, što bi moglo poći po krivu? Kada biste zaista

bili mirni u duši, mislite li da bi vaše tijelo moglo oboljeti? Kako bi lako bilo, s mirom u duši, pronaći svoje

mjesto u svijetu, mjesto koje nosi napredak i sreću. Kako lako, kako brzo i efikasno biste mogli obavljati

svoj posao, posao koji još nikada niste obavili i to za manje vremena. Naravno, svatko zna da bi sve to

proizašlo nakon postizanja mira u duši, no ima još nešto. Ono što možda ne znate jest: kada jednom

postignete potpuni duševni mir, omogućujete mističnoj moći, čudu od djeteta, da vas nauči novim stvarima,

stvarima u potpunosti izvan mogućnosti vašeg trenutačnog poimanja, omogućujući vam da prema želji radite

ono što su drugi smatrali nemogućim. Istinska priroda čuda od djeteta je upravo ta da vam omogući duševni

mir, i zbog toga se i naziva »knezom mironosnim«.

Izaija nam dalje govori da djelovanje nema granica. Kada jednom započne, ono se nastavlja i nastavlja dok

se uzdižemo u našoj svijesti, šireći i rastući do savršenog dana. Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće

biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrditi u pravu i

7

pravednosti. Od sada i dovijeka. Prijestolje Davidovo je naravno Jeruzalem, što dolazi od riječi Uru-Salem,

mjesto mira, onog mira o kojem smo ovdje raspravljali. Jeruzalem simbolizira probuđenu svijest. Dosegu

vladavine zaista nema kraja. Imajući na umu mogućnost da slabije duše, prestrašeni, nevjernici i depresivni

neće moći povjerovati da bi tako dobre stvari mogle biti istinite, Prorok zaključuje odlučno

izjavljujući: Učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. Time se briše sva odgovornost za

dokazivanje djelovanja, koje se boje mnogi koji traže. Bit cijele stvari je, kao što smo vidjeli, upravo to -

vlast će biti na njegovim plećima.

8

2. Molitva Bogu

Dizajnirana je s najvećom pažnjom zbog specifičnog cilja, a cilj je da oni koji je redovito i srazumijevanjem izgovaraju iskuse stvarnu promjenu u duši. Jedini stvarni napredak jest ta promjena, promjena koju Biblija naziva ponovnim rođenjem. Ono što je važno jest promjena u duši. Samo usvajanje novoga znanja, koje se prima intelektom, ne vodi do promjene u duši. Molitva Bogu Oče naš pažljivo je sročena da dovede do te promjene, a koristi li se redovito, ona to pouzdano čini.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu,

tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo

dužnicima našima. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi iz zla. Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava, za

vijeke vjekova.

Amen.

Tko dobro moli, taj dobro i voli

I čovjeka i pticu i zvijer.

Najbolje moli tko najviše voli

Sve stvari velike i malene

Jer dragi Bog kom čovjek se moli

Stvorio je sve što voli.

COLERIDGE

Molitva Oče naš najznačajniji je kršćanski zapis. Sastavio ju je pažljivo sam Isus imajući pred sobom posve

jasan cilj. Ova je molitva, stoga, najpoznatija i najčešće citirana od cijelog njegovog učenja i, u stvari,

najprepoznatljivija zajednička odrednica svih kršćanskih crkava. Svaka od njih, bez iznimke, koristi molitvu

Oče naš; ta je molitva možda jedina točka u kojoj se sve one susreću. Svako kršćansko dijete nauči ovu

molitvu, a svaki kršćanin koji moli, izgovara upravo ovu molitvu svakoga dana. Učestalost njezinog

korištenja najvjerojatnije nadilazi sve ostale molitve zajedno. Nema dvojbe da bi se svatko tko kroči putem

kojim je Isus vodio morao obvezati na izricanje molitve Oče naš i koristiti se njome inteligentno, svakoga

dana.

Da bismo to mogli, moramo razumjeti da je ova molitva pažljivo konstruirana organska cjelina. Mnogi je

ljudi izgovaraju mehanički poput papige, ne obazirući se na Isusovo upozorenje da molitvu ne ponavljamo

automatski jer, naravno, nitko od takvog  . Dizajnirana je s najvećom pažnjom zbog specifičnog cilja, a cilj

je da oni koji je redovito i srazumijevanjem izgovaraju iskuse stvarnu promjenu u duši. Jedini stvarni

napredak jest ta promjena, promjena koju Biblija naziva ponovnim rođenjem. Ono što je važno jest

promjena u duši. Samo usvajanje novoga znanja, koje se prima intelektom, ne vodi do promjene u duši.

9

Molitva Bogu Oče naš pažljivo je sročena da dovede do te promjene, a koristi li se redovito, ona to

pouzdano čini.

Što čovjek više analizira molitvu Oče naš, to više na vidjelo izlazi njezina veličanstvena struktura. Ona

zadovoljava osobne potrebe svakoga od nas. Osim što osigurava brz duhovni razvoj onih koji su dovoljno

napredni i samim time spremni, ona svojim površinskim značenjem, jednostavnim, pa čak i materijalistički

nastrojenim ljudima ukoliko su iskreni daje ono što oni u trenutku molitve trebaju.

Ova najveća od svih molitvi bila je stvorena zbog još jedne, jednako važne svrhe. Isus je predvidio da će

tijekom stoljeća njegovo jednostavno, izvorno učenje postupno prekriti razni vanjski slojevi koji s tim

učenjem neće imati nikakve veze. Predvidio je da će ljudi, koji ga nikada nisu poznavali, oslanjajući se

iskreno i bez dvojbe na vlastiti ograničeni intelekt, izgraditi teologije i sustav doktrina kojima će zamagliti

izravnu jednostavnost duhovne poruke, i zapravo podići zid između Boga i čovjeka. Isus je sklopio molitvu

Oče naš na takav način da ju je moguće pouzdano prenositi kroz vjekove bez bojazni da će je ljudi

neovlašteno mijenjati. Tako je vješto sročena da ju je nemoguće iskriviti, preokrenuti ili prilagoditi bilo

kojem ljudskom sustavu. Molitva u sebi nosi potpunu Kristovu poruku; a ipak nema na izgled ništa što bi

privuklo pozornost nemirne ili autoritarne osobe i stoga se ova molitva kroz sve promjene i događaje

tijekom kršćanske povijesti održala neiskvarena i neizmijenjena do naših dana.

Prva stvar koju primjećujemo jest da se molitva sastoji od sedam rečenica. To je karakteristika istočnjačke

tradicije. Broj sedam simbolizira individualnu potpunost, savršenstvo pojedinačne duše, kao što i broj

dvanaest, prema istoj konvenciji, simbolizira cjelovitost zajedništva. U praksi često nalazimo dodanu i osmu

rečenicu - Tvoje je kraljevstvo, moć i slava - ali ona, iako je u sebi izvanredna potvrda, nije dio molitve.

Sedam rečenica međusobno je povezano krajnje pažljivo, u savršenom poretku i slijedu, a sadrže sve

neophodno za hranu duše.

10

3. Oče naš

Ova jednostavna izjava sadrži u sebi konačan i kompletan teološki sustav. Ona jasno i glasno određuje

prirodu i karakter Boga te sažima istinu Vrhovnog Bića. Govori sve što čovjek treba znati o Bogu, o sebi

samome i svome susjedu. Sve što bi se ovome moglo dodati bio bi komentar koji bi samo zakomplicirao i

zamaglio pravo značenje teksta. Oliver Wendell Homes je rekao: »Moja je religija sažeta u prve dvije

riječi Očenaša«, i mnogi se od nas s njime u potpunosti slažu.

Razmislite o jednostavnoj, britkoj, konačnoj izjavi -»Oče naš«. U toj rečenici Isus izriče jednom i za svagda

da je odnos između Boga i čovjeka odnos između oca i djeteta. To negira svaku mogućnost da božanstvo

može biti okrutan tiranin kakvim ga često prikazuje teologija. Isus konačno kaže da je odnos Boga i čovjeka

odnos roditelja i djeteta, ne istočnjačkog despota koji nadzire naričuće robove, već roditelja i djeteta. Svi mi

savršeno dobro znamo da muškarci i žene, iako zakratko mogu zakazati u drugim stvarima, gotovo uvijek

nastoje učiniti najbolje što mogu za svoju djecu. Nažalost, okrutni i zli roditelji također postoje, ali oni su

tako rijetki da izazivaju tek pažnju novinskih članaka. Većina muškaraca i žena nastoji svojoj djeci pružiti

najbolje što mogu. Govoreći o toj istini Isus je rekao: »Ako vi, koji ste tako puni zla, činite za svoju djecu

najbolje, koliko više će tek Bog, koji je posvema dobar, učiniti za vas.« Tako počinje svoju molitvu

etablirajući lik Boga kao savršenog Oca koji se brine za svoju djecu.

Treba uočiti da ova rečenica, koja određuje prirodu Boga, u isto vrijeme određuje i prirodu čovjeka, jer ako

je čovjek Božji potomak, on sudjeluje u prirodi Boga budući da je priroda djece u potpunosti slična prirodi

roditelja. Kozmički zakon znači da slični rađaju sebi slične. Tako nije moguće da ružin grm procvjeta

ljiljanima ili da krava oteli ždrijebe. Potomak jest i mora biti iste prirode kao i roditelj; stoga, budući da je

Bog božanski Duh, čovjek je u svojoj biti također božanski Duh, ma kako drugačije izgledao.

Zastanimo na trenutak i pokušajmo shvatiti kakav smo nevjerojatan korak naprijed učinili odajući počast

Isusovom učenju. Uviđate li da je jednim jedinim udarcem pomeo devedeset i devet posto stare teologije s

njezinim osvetoljubivim Bogom, izabranim i favoriziranim pojedincima, vječnom paklenskom vatrom i

svim ostalim zastrašujućim rekvizitima izumrle i strašne ljudske fantazije? Bog postoji - vječan, svemoguć,

sveprisutan Bog, Otac čovječanstva.

Meditirate li sve dok ne postignete određeni stupanj razumijevanja o značenju ovdje rečenog, većina vaših

problema i fizičkih boljki nestat će, jer su one ukorijenjene i utemeljene na strahu. Uzrok svih problema je

strah. Kada biste donekle mogli shvatiti da je svemoćna mudrost, vaš živući Otac pun ljubavi, većina bi

vaših strahova nestala. Nakon što to u potpunosti shvatite, svaka negativnost nestat će iz vašeg života i vi

11

ćete, u svakom pogledu, izražavati svoje savršenstvo. Sada shvaćate cilj kojem je Isus težio kada je ovu

rečenicu stavio na prvo mjesto.

Nadalje, u molitvi se ne kaže »Moj oče«, već »Oče naš«, što ukazuje bez svake sumnje na postojanje

bratstva medu ljudima. Na samom početku molitve, pozornost plijeni činjenica da su svi ljudi zaista braća,

djeca jednoga Oca, i da »nema Židova i Grka, zarobljenih i slobodnih, izabranih i neizabranih«, jer svi su

ljudi braća. Ovdje Isus prekida sa zamornom glupošću o »izabranom narodu«, duhovnoj superiornosti bilo

koje grupe ljudskih bića nad nekom drugom grupom. On odbacuje iluziju da su pripadnici jedne nacije, rase,

teritorija, grupe, klase ili boje u Božjim očima superiorniji od pripadnika bilo koje druge grupe. Vjerovanje

u superiornost grupe kojoj netko pripada, ili »plemena«, kako to psiholozi nazivaju, iluzija je kojoj je čovjek

sklon, no u učenju Isusa takvom vjerovanju nema mjesta. On nas uči da mjesto čovjeka određuje duhovno

okruženje njegove vlastite individualne duše i da tako dugo dok se kreće duhovnim putem nije važno kojoj

grupi pripada.

Na kraju dolazimo i do implicitne zapovijedi da moliti moramo ne samo za sebe, već i za čovječanstvo.

Svaka osoba koja proučava Istinu morala bi svakoga dana bar na tren razmisliti o tome kako istinitost Bića

vrijedi za cijelu ljudsku vrstu, jer nitko od nas ne živi sam niti ne umire sam; svi smo mi zapravo u stvarnosti

- i to mnogo doslovnije nego što su ljudi toga svjesni -udovi jednoga Tijela.

Sada nam je jasnije da se ispod površine jednostavnih riječi »Oče naš« krije još mnogo toga. U tim

jednostavnim riječima - mogli bismo reći naizgled nevinim riječima - Isus je sakrio duhovni eksploziv koji

na kraju uništava svaki ljudski sustav koji ljudsku vrstu drži u ropstvu.

Koji jesi na nebesima

Jasno utvrdivši Božje očinstvo i bratstvo ljudi, Isus nastavlja s veličanjem Božje prirode i opisuje osnovne

egzistencijalne činjenice. Pokazavši da su Bog i čovjek roditelj i dijete, nastavlja s objašnjenjem njihove

funkcije u velikoj shemi stvari. Objašnjava nam da se Bog prema svojoj prirodi nalazi na nebesima, a čovjek

na zemlji, jer je Bog uzrok, a čovjek manifestacija. Uzrok ne može biti izražaj, a izražaj ne može biti uzrok i

stoga moramo paziti da te dvije stvari ne pomiješamo. Ovdje nebesa stoje za Boga ili Uzrok, jer u religijskoj

frazeologiji nebo je termin za Božju prisutnost. U metafizici se naziva Apsolutom jer se nalazi u sferi čistog

bezuvjetnog bića ili arhetipskih ideja. Riječ zemlja znači manifestaciju, a ljudska je funkcija da manifestira

ili izražava Boga, tj. Uzrok. Drugim riječima, Bog je beskonačan i savršen uzrok svih stvari, ali uzrok se

mora izraziti, pa se tako Bog izražava kroz čovjeka. Ljudska sudbina je izražavanje Boga na sve moguće

prekrasne načine. Neka od izražavanja vidimo u okolini; najprije njegovo fizičko tijelo, njegov dom, posao,

zabavu, ukratko: cijeli njegov izraz. Izraziti znači potisnuti prema van ili pokazati ono što već postoji. Svaka

karakteristika vašeg života zapravo je manifestacija ili izraz nečega u vašoj duši.

12

Neke od ovih činjenica mogu se na prvi pogled činiti apstraktnima, ali budući da svi problemi nastaju zbog

nerazumijevanja odnosa Boga i čovjeka, vrijedno je uložiti napor da bismo ga ispravno shvatili. Imati

manifestaciju bez uzroka, znači ateizam i materijalizam, a znamo kamo oni vode. Imati uzrok bez

manifestacije vodi do toga da čovjek sebe smatra Bogom i to najčešće završava u megalomaniji i paralizi

izražavanja.

Važno je shvatiti da je Bog na nebu, a čovjek na Zemlji te da oboje imaju svoju ulogu u poretku stvari.

Iako su Jedno, oni nisu istovjetni. Isus to jasno ističe govoreći: Oče naš koji jesi na nebesima.

Sveti se ime tvoje

U Bibliji, kao i na drugim mjestima, »ime« nečega određuje esencijalnu prirodu ili karakter te stvari. Stoga,

kada se imenuje Bog, imenuje se Njegova priroda, a Njegovo ime ili priroda, kaže nam Isus, je »sveto«. No

što znači »sveto« ime? Slijedite li razvoj riječi iz staroengleskog, otkrit ćete najnevjerojatniju i nadasve

zanimljivu i značajnu stvar. Riječ »sveto« ima značenje riječi »posvećeno«, »cjelovito«, »potpuno«,

»iscjeljujuće« ili »iscijeljeno«; vidimo da priroda Boga nije samo vrijedna našeg štovanja, već je potpuna i

savršena - u cjelini dobra. Iz toga slijede neke izvanredne posljedice. Složili smo se da je posljedica po

svojoj prirodi slična svom uzroku. Budući da je priroda Boga sveta, sve što slijedi iz tog Uzroka mora biti

sveto i savršeno. Kao što ružin grm ne može procvjetati ljiljanima, tako ni Bog ne može uzrokovati ili

poslati nešto što ne bi bilo savršeno dobro. Kao što Biblija kaže Iz istog izvora ne može teći i slatka i gorka

voda. Iz toga slijedi da Bog ne može, kao što to ljudi ponekad misle, poslati bolest ili nesreću - a kamoli

smrt! - jer su te stvari suprotne Njegovoj prirodi. Sveti se ime tvoje znači: tvoja je priroda u potpunosti dobra

i Ti si stvoritelj samo savršenog dobra. Čiste oči zla vidjeti ne mogu i pogledat na bezakonje ne mogoše.

Ako mislite da Bog šalje bilo koju od vaših nedaća, bez obzira kako dobar razlog imali za to, vi ste ti koji

svojim nedaćama dajete moć i stoga ih se vrlo teško možete osloboditi.

Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

Budući da je čovjek manifestacija ili izraz Boga, njegova je sudbina beskonačna. Njegov je posao da

izražava, na konkretan način i u određenom obliku, apstraktne ideje kojima ga Bog opskrbljuje, a da bi to

mogao, mora imati kreativnu moć. Kad ne bi imao kreativne moći, bio bi samo stroj kroz koji Bog djeluje.

Ali čovjek nije automat; on ima individualiziranu svijest. Bog se individualizirao kroz beskonačan broj

različitih fokalnih točaka svijesti, jednu drugačiju od druge; svaki je čovjek stoga zaseban način spoznaje

svemira i manifestacija različitog iskustva. Zapamtite da riječ »individualan« znači »nepodijeljen«. Svijest

svakoga od nas različita je od Boga i od svijesti drugih ljudi, a ipak od njih nije odijeljena. Kako je to

13

moguće? Kako dvije stvari mogu biti jedno, a ipak ne biti istovjetno? Odgovor glasi: u materiji koja je

konačna ne mogu, ali u Duhu koji je beskonačan mogu. S našom sadašnjom ograničenom,

trodimenzionalnom sviješću to ne možemo uvidjeti, ali zato, intuitivno, možemo razumjeti putem molitve.

Da se Bog nije individualizirao, postojalo bi samo jedno iskustvo; ovako postoje brojni svemiri koje

pojedinci stvaraju mišljenjem.

Dođi kraljevstvo tvoje znači da je naša dužnost pomoći u stvaranju kraljevstva Božjeg na zemlji. To znači da

je naš posao uvoditi sve više Božjih ideja u konkretnu manifestaciju na ovoj razini. To je ono zbog čega

postojimo. Stara izreka: Bog ima plan za svakog od nas, pa tako i za tebe, potpuno je točna. Bog ima sjajne i

prekrasne planove za svakoga od nas, On je isplanirao izvanrednu karijeru, punu zabave, života i radosti za

svakoga, a ako je naš život dosadan, ograničen i bijedan, to nije Njegova krivica već naša.

Kada biste otkrili što vam je Bog namijenio i to proveli u djelo, shvatili biste da su vam sva vrata otvorena,

da prepreke nestaju. Doživjeli biste nevjerojatan uspjeh, imali novaca i bili sretni.

Za svakoga od nas postoji mjesto; pronađemo li ga, bit ćemo potpuno sretni i savršeno sigurni. S druge

strane, ne pronađemo li to pravo mjesto, nikada nećemo postići ni sreću ni sigurnost, bez obzira na sve što

inače posjedujemo. Naše pravo mjesto je samo jedno preko kojega možemo manifestirati kraljevstvo božje i

iskreno reći: Došlo je kraljevstvo Tvoje.

Često vidimo kako čovjek koristi svoju slobodnu volju na pogrešan način dozvoljavajući sebi pogrešne

misle i sebičnost, upravo ono što mu donosi nesreću. Umjesto da shvati kako je njegova esencijalna priroda

izražavanje Boga, izvršavanje Božje namjere, čovjek pokušava djelovati na svoju ruku. Iz te pogreške

proizlaze sve njegove nevolje. Čovjek zloupotrebljava svoju slobodnu volju, pokušavajući se suprotstaviti

Bogu, a prirodan rezultat su bolest, siromaštvo, grijeh, nesreća i smrt koje susrećemo na fizičkoj razini.

Nikada, ni na trenutak ne smijemo živjeti za sebe, praviti planove koji se ne odnose na Boga ili

pretpostavljati da možemo biti sretni i uspješni u poslu čiji je cilj različit od Njegove volje. Kakve god bile

naše težnje u vezi dnevnih poslova, dužnosti kod kuće, odnosa s ljudima ili korištenja vremena, ako služimo

samo sebi, umjesto Bogu, utiremo put nevoljama, razočaranjima i nesreći, bez obzira kako se stvari trenutno

činile drugačijima. Ako odaberemo ono što, kroz molitvu, znamo da je Njegova volja, omogućujemo si

krajnji uspjeh, slobodu i radost iako ćemo, da bismo ih postigli, morati biti požrtvovni i disciplinirani.

Moramo dovesti svoju prirodu, najbrže što možemo, u sklad s Božjom voljom, neprekidnom molitvom i

kontinuiranim, ali mirnim, oprezom. »Naša volja je na-ša, kako bismo je učinili Tvojom.«

»U Njegovoj volji je naš mir«, kazao je Dante i »Božanska komedija« je prava studija osnovnih stanja

svijesti. Pakao predstavlja stanje duše koja nastoji živjeti bez Boga, raj predstavlja stanje duše koja je

14

postigla svjesno jedinstvo s božanskom voljom, a čistilište je stanje duše koja se bori da prijeđe iz jednog

stanja u drugo. Iz tog suptilnog konflikta duše zavapilo je Augustinovo srce: »Za Sebe si nas stvorio i naša

su srca nemirna dok u Tebi ne otpočinu.«

15

4. Kruh naš svagdašnji

Budući da smo djeca Oca koji nas voli, imamo pravo očekivati da Bog zadovolji sve naše potrebe kao što

djeca prirodno i spontano očekuju od svojih roditelja da brinu za njihove potrebe. I Bog će ih uvijek

zadovoljiti ako imamo vjere i razumijevanja.

Božja je volja da živimo zdravi, sretni, radosni, da se razvijamo slobodno i stalno, dan za danom, tjedan za

tjednom, dok se naši životni putevi otvaraju pred nama do savršenog dana.

Da bismo to mogli potrebna nam je hrana, odjeća, sklonište, prijevoz, knjige i druge stvari, a iznad svega

trebamo slobodu. U molitvi Bogu sve stvari koje su nam potrebne nazvane su »kruhom.« Kruh, dakle,

označava ne samo hranu općenito, već sve stvari koje su čovjeku neophodne za zdrav, sretan, slobodan i

skladan život. No da bismo ih dobili, moramo ih zatražiti, ne svaku stvar ponaosob, ali ih moramo zatražiti.

Boga, i samo Boga, moramo prepoznati kao izvor i vrelo svih naših dobara. Nedostaje li nam nešto, znači da

smo to tražili od nekog drugog izvora, umjesto od samog Boga, stvoritelja i davatelja života.

Ljudi misle da njihova dobra dolaze kao rezultati određenih investicija, poslovnih ulaganja ili možda od

poslodavaca. Svi su oni, međutim, samo kanali koji vode od izvora, a izvor je Bog. Broj mogućih kanala je

beskonačan, ali izvor je jedan. Određeni kanal koji vas trenutno opskrbljuje, promijenit će se jer je mijena

kozmički zakon. Stagnacija je zapravo smrt, ali dok god ste svjesni da je izvor vaših dobara jedan

nepromjenjivi Duh, sve će biti u redu. Zatvaranje jednog kanala bit će tek signal za otvaranje novog. Ako, s

druge strane, kao mnogi ljudi, pogrešno vjerujete da je sam kanal izvor, zatvori li se taj kanal, bit ćete

ostavljeni bez sredstava, jer ćete vjerovati da je sam izvor presušio. U praksi, na materijalnoj razini, stvari su

onakve kakve mislite da jesu.

Čovjek, na primjer, misli da je njegov izvor prihoda njegov posao. Zbog nekog razloga, čovjek izgubi posao;

njegov poslodavac propadne, odluči smanjiti broj za-poslenih ili se posvađa sa zaposlenikom. Budući da je

čovjek vjerovao da je položaj izvor njegovog prihoda, naravno da će gubitak tog položaja značiti gubitak

prihoda i čovjek će biti prisiljen potražiti novi posao. Možda će ga morati dugo tražiti i za to vrijeme biti bez

prihoda. Da je taj čovjek spoznao, redovitim, svakodnevnim molitvenim postupkom, da je Bog njegov

opskrbljivač i da je njegov posao bio samo kanal kroz koji su prihodi stizali, onda bi po zatvaranju tog

kanala, pronašao drugi, možda čak i bolji. Da je vjerovao u Boga kao svoj izvor, budući da se Bog ne može

mijenjati, propasti ili izgubiti, njegove bi potrebe bile odnekud zadovoljene, stvaranjem novog kanala na

najlakši način.

16

Jednako tako, vlasnik poduzeća može biti prinuđen zatvoriti posao zbog nekog razloga izvan njegove

kontrole. Ili, osoba, čiji prihod ovisi o dionicama, može iznenada ustanoviti da je izvor presušio zbog

neočekivanih događaja ili zbog katastrofe i propasti tržišta. Ukoliko taj biznis ili ulaganje smatra svojim

izvorom prihoda, vjerovat će da je njegov izvor presušio i da je materijalno propao. Da se uzdao u Boga,

ostao bi uglavnom ravnodušan prema kanalu koji bi lako zamijenio drugim.

Ukratko, moramo se izvježbati gledati prema Bogu, Uzroku, jer sve što trebamo, pa i sam kanal koji je tek

sekundarni izvor, samo će se uspostaviti.

U svojoj biti i najvažnijem značenju, »kruh svag-danji« je shvaćanje božje prisutnosti - shvaćanje da Bog ne

postoji samo na uobičajeni način poimanja, već kao »istinska stvarnost«. Bog je uvijek prisutan. Razumjeti

»kruh svagdanji« znači shvatiti ako je On Bog, to jest svako dobro, sva moć, sva mudrost i sva ljubav, onda

nemamo razloga za strah. Sve što trebamo jest osloniti se na Njega i on će se za sve pobrinuti. Opskrbit će

nas svime što trebamo, naučiti nas svemu što trebamo znati i voditi nas, korak po korak, kako ne bismo činili

pogreške. To je Emanuel, ili Bog koji je uz nas. Zapamtite da je to stupanj stvarnog razumijevanja, to jest,

svjesnog iskustva, a ne samo teorijskog prihvaćanja činjenice, ne samo pričanje o Bogu, ma kako lijepo

netko pričao ili mislio o Njemu. To je stupanj stvarnog doživljaja. O Bogu moramo misliti, ali te nas misli

moraju voditi do shvaćanja simbolike »kruha svagdanjeg« ili mane. U tome je bit. Važan je doživljaj

razumijevanja koje označava napredak duše, razumijevanja koje garantira djelovanje. Razumijevanje, koje

se razlikuje od pukog teoretiziranja i lijepih riječi, jest tvar od koje su napravljene stvari kojima se nadamo,

dokazi neviđenog. To je »kruh života«, skrivena mana. Kada je čovjek ima, tada ima sve na djelu i u istini.

Isus je nekoliko puta spominjao ovo iskustvo kruha jer je On hrana duše, baš kao što je fizička hrana, hrana

fizičkog tijela. Nahranjena ovom hranom, duša raste i jača, razvijajući se postepeno do svoje zrelosti. Bez

nje duša koja je lišena svoje esencijalne hrane, mora gladovati.

Naravno, najčešća pogreška je pretpostavka kako je dovoljno formalno priznavanje Boga ili kako je pričanje

o božanskim stvarima, makar i veoma poetično, jednako  posjedovanju tih stvari; kao da jedenje

poistovjetimo s promatranjem pladnja s hranom i raspravama o kemijskom sastavu sastojaka. Upravo ta

pogreška u shvaćanju dovodi do toga da ljudi ponekad godinama mole za nešto bez vidljivih rezultata. Ako

je molitva nekakva snaga, onda je nemoguće moliti, a da molitva ne bude uslišena.

Razumijevanje se ne može narediti, ono mora doći spontano kao rezultat redovite, svakodnevne molitve.

Tražiti razumijevanje snagom volje najsigurniji je način da nam ono promakne. Molite li redovito i tiho -

zapamtite, prevelik mentalni trud je kontraproduktivan -tada će se razumijevanje pojaviti, možda kada ga

najmanje očekujete, poput lopova u noći. U međuvremenu dobro je znati da se svaka praktična prepreka

može prijeći iskrenom molitvom, bez ikakvog razumijevanja. Dobri radnici govore o tome kako su neke od

17

svojih najboljih rezultata postigli bez nekog posebnog razumijevanja; no iako je, naravno, prekrasna

blagodat nadvladati pojedinu poteškoću, osjećaj sigurnosti i blagostanja na koje imamo pravo nećemo

postići bez doživljenog razumijevanja.

Drugi razlog zašto su hrana ili kruh simboli iskustva Božjeg prisustva je veoma očit. Čin jedenja hrane je u

biti nešto što čovjek mora sam uraditi. Nitko umjesto njega ne može asimilirati hranu. Čovjek može zaposliti

drugoga da umjesto njega radi razne poslove, ali ono što on svakako mora učiniti za sebe je uzimanje hrane.

Jednako tako, razumijevanje Božjeg prisustva je nešto u čemu nas nitko ne može zamijeniti. Mi možemo, i

moramo, pomoći jedni drugima u prevladavanju pojedinih teškoća - Nosite teret jedni drugima - ali

razumijevanje (ili ostvarenje) Božje prisutnosti, njezina »srž« ili »dokaz«, po prirodi stvari, moraju biti

osobni.

Govoreći o »kruhu života, Emanuele«, Isus ga naziva »kruhom svagdanjim«. Razlog tome je osnov svega -

naš kontakt s Bogom mora biti životan. Naš trenutačni stav prema Bogu upravlja našim bićem. »Pogledaj,

sada je dan spasenja.« Najuzaludnija stvar na svijetu je težiti životu na osnovi prošlih shvaćanja. Ono što

vam daje duhovni život je vaše shvaćanje Boga koji je ovdje i sada.

Današnje shvaćanje, bez obzira kako slabo i siromašno se činilo, ima milijun puta veću snagu da vam

pomogne nego najživlje shvaćanje iz prošlosti. Budite zahvalni na prošlim iskustvima, jer su ona zauvijek s

vama u promjeni svijesti koju su uzrokovala, ali u onome što trebate danas niti za tren se na njih ne

oslanjajte. Božanski duh jest, i ne mijenja se s plimom, osekom i protokom ljudskog poimanja. Prototip toga

je mana u pustinji iz Starog zavjeta. Ljudima koji su lutali u divljini rečeno je da će im s neba padati hrana

svakoga dana i da će svaki primati obilje, ali da je ni po koju cijenu ne smiju sačuvati za sutra. Nipošto nisu

smjeli težiti tome da žive na jučerašnjoj hrani, i kada su bez obzira na tu zabranu, neki od njih ipak to

pokušali, rezultat je bio kuga ili smrt.

Tako je i s nama. Kada nastojimo živjeti na jučerašnjim shvaćanjima, mi zapravo nastojimo živjeti u

prošlosti, a život u prošlosti je smrt. Umjetnost života je život u sadašnjem trenutku, u trenutku koji

nastojimo učiniti najsavršenijim mogućim shvaćajući da smo instrumenti i izraz samoga Boga. Najbolji

način pripreme za sutra je učiniti danas najboljim što može biti.

18

5. Oprosti nam duge naše

Prekretnica u molitvi Bogu je upravo ova rečenica. Ona je strateški ključ cijele promjene. Ovdje treba

uvidjeti da je Isus sklopio ovu prekrasnu molitvu kako bi ona uključila sva područja potpunog otkrivanja

naše duše, i to na najkoncizniji i najrazumljiviji način. Iz nje nije izostavljeno ništa što je od bitnog značenja

za naš spas, a ipak je tako kompaktna da ni jedna misao, ni jedna riječ nisu suvišne. Svaka ideja se nalazi na

svom mjestu, u savršenom skladu i poretku. Sve drugo bilo bi suvišno i nesavršeno. Na ovom mjestu

molitva spominje kritički faktor oprosta.

Rekavši nam što je Bog, a što čovjek, kako funkcionira Svemir, a da smo mi ti koji moraju aktivno djelovati

za spas čovječanstva i naše vlastite duše, Isus nam dalje objašnjava što je naša prava hrana, a što zalihe i na

koji način možemo do njih doći. Govori o oproštaju od grijeha.

Oproštaj od grijeha je središnji problem života. Grijeh je odvojenost od Boga i osnovna tragedija ljudskog

iskustva koja je ukorijenjena u sebičnosti. U svojoj osnovi, grijeh je pokušaj dobivanja nečeg što se smatra

dobrim, a na što nemamo pravo. Grijeh je izolacija, samozaljubljenost, osobna egzistencija, a istina leži u

činjenici da je sve Jedno. Svaki pojedinac je jedno s Bogom, neodijeljen od Njega izražava Njegove ideje i

svjedoči o Njegovoj prirodi, prirodi dinamičnog mišljenja. Budući da smo svi mi jedno s velikom Cjelinom

čiji smo samo duhovni dijelovi, iz toga slijedi da smo jedno i sa svim drugim ljudima. Budući da u Njemu

svi živimo, krećemo se i postojimo, svi smo mi, apsolutno Jedno.

Zlo, grijeh, »pad čovjekov«, u svojoj biti su pokušaji negiranja ove istine, pokušaj odvojenog života od

Boga, pokušaj života bez Boga. Ponašamo se kao da imamo neki vlastiti život, vlastiti um, i kao da možemo

imati planove, ciljeve i interese odvojene od Njegovih. Sve to, kada bi i bilo istinito, značilo bi da postojanje

nije jedno i harmonično, već kaos nadmetanja i borbe. Bili bismo potpuno odvojeni od drugih ljudi i stoga

bismo ih mogli ranjavati, orobljavati, nanositi im bol ili ih čak uništiti, a da sami ne pretrpimo štetu, i da, u

stvari, što više oduzmemo drugima, više imamo. To bi značilo: što više vodimo računa o vlastitim

interesima, i što smo ravnodušniji prema blagostanju drugih, to nam je bolje. Naravno, iz toga bi slijedilo da

bi se i drugima isplatilo da se prema nama ponašaju na isti način pa bismo, prema tome, mogli očekivati da

će se mnogi tako i ponašati. E sad, kad bi to bila istina, onda bi cijeli Svemir bio samo džungla koja bi, prije

ili kasnije, uništila samu sebe svojom urođenom slabošću i anarhijom. Ali, naravno, to nije istina, i u tome

leži radost života.

Bez dvojbe, mnogi ljudi, koji djeluju vjerujući da je to istina, i još više onih, koji bi bili nevjerojatno

šokirani kada biste ih suočili s tom hladnokrvnom izjavom, imaju ipak nejasan osjećaj da su stvari takve

19

kakve jesu, iako oni sami svjesno ne djeluju u skladu s takvim poimanjem. Upravo to je stvarna osnova

grijeha, gorčine, prokletstva, ljubomore, predbacivanja i svih zala koja kroče tim putem.

Vjerovanje u neovisno i odvojeno postojanje je luk grijeha. Da bismo mogli ići dalje, moramo uzeti nož i

presjeći to zlo jednom zauvijek. Isus je to znao, i imajući upravo taj cilj pred sobom, u molitvu je na tom

kritičnom mjestu uključio pažljivo pripremljenu izjavu koja će voditi i nas i njega, bez i najmanje sjene

mogućnosti da zalutamo. U molitvu je ubacio nešto što je ni manje ni više nego inicijativni uvjet. Sklopio je

deklaraciju koja će nas prisiliti, bez mogućnosti bijega, izbjegavanja, mentalne rezerviranosti ili izlike bilo

koje vrste, da izvršimo slavni sakrament oproštaja u svoj njegovoj punoći i dalekosežnoj moći.

Dok ponavljamo molitvu Bogu s razumijevanjem i posvećeni značenju onoga što izgovaramo, iznenada se,

da tako kažemo, nađemo uhvaćeni s nogama u zraku Ili u zamci. Prisiljeni smo suočiti se s problemom jer

nam je bijeg onemogućen. Pozitivno i neopozivo moramo oproštajem obuhvatiti sve kojima smo to dužni,

naime, sve koji su nas na bilo koji način povrijedili. Isus ne ostavlja mjesta za eventualne korekcije ove

osnovne postavke. Molitvu je konstruirao s više vještine od odvjetnika. Tako ju je dobro smislio da čim nam

pitanje oproštaja privuče pažnju, neminovno smo primorani ili oprostiti svojim neprijateljima, iskreno i

istinito, ili nikada više ne ponoviti molitvu. Sa sigurnošću možemo reći da svi oni koji ovaj esej pročitaju s

razumijevanjem, nikada više neće moći izgovoriti molitvu Bogu ako, i dok nisu, oprostili. Pokušate li je sada

ponoviti bez oproštaja, sigurno je nećete moći izreći do kraja. Ova središnja misao zapet će vam u grlu.

Vidimo da Isus nije rekao, »oprosti mi grijehe moje i ja ću pokušati oprostiti drugima«, ili »vidjet ću mogu

li«, ili »oprostit ću općenito, uz neke iznimke«. On nas obvezuje da izjavimo da smo zaista oprostili,

oprostili svima. Upravo o ovoj izjavi ovisi i oproštaj nama. Tko je onaj koji ima dovoljno dostojanstva da

uopće izgovori molitvu, a da ne teži oproštaju ili brisanju vlastitih pogrešaka i mana. Tko bi bio toliko lud da

se upusti u traženje kraljevstva Božjeg bez želje da se oslobodi vlastitog osjećaja krivnje. Vjerujemo da

takvih nema. Uviđamo da smo uhvaćeni u bezizlaznom položaju i da ne možemo tražiti vlastito oslobođenje

prije nego oslobodimo druge ljude.

Oproštenje dato drugima, predvorje je raja. Isus je to znao i doveo nas je do vrata. Morate oprostiti svima

koji su vas ikada povrijedili, ako želite da vama bude oprošteno; u tome je cijela bit. Morate se osloboditi

gorčine i proklinjanja i, jednako tako, samoproklinjanja i grizodušja. Morate oprostiti drugima i, odbacivši

vlastite pogreške, morate za njih prihvatiti Božji oprost ili nećete moći napredovati. Morate oprostiti sebi, ali

to nećete moći iskreno sve dok prije toga ne oprostite drugima. Oprostivši drugima, morate biti spremni

oprostiti i sebi, jer odbijanje oprosta samome sebi je duhovna taština. I zbog tog grijeha padoše

anđeli. Poantu oprosta ne možemo objašnjavati, moramo oprostiti. Malo je ljudi na svijetu koji nikad nisu

bili povrijeđeni, koje netko nekad nije povrijedio; koji nisu bili razočarani, ranjeni, prevareni, zavedeni.

20

Takvi doživljaji duboko se urezuju u pamćenje. Za to postoji samo jedan lijek - sjećanje na njih mora se

iščupati i odbaciti. Oproštaj je jedini način da do toga dođe.

Naravno, ništa nije lakše nego oprostiti ljudima koji nas nisu jako povrijedili. Ništa lakše od uzdizanja iznad

trivijalnog gubitka. Svatko bi to bio voljan učiniti, no ono što Zakon života od nas traži jest da oprostimo

upravo one stvari koje je teško, pomalo nemoguće, oprostiti, a ne trivijalnosti. Očajna srca vape: »To je

preveliki zahtjev. To mi je tako mnogo značilo. Nemoguće je. Ne mogu oprostiti.« Ali, molitva Bogu naš

oprost čini Božjim djelom, a o tome ovisi naš bijeg od krivice i ograničenja. Od toga nema bijega i oproštaj

je neophodan, bez obzira kako duboko smo povrijeđeni ili kako strašno smo patili. Oproštaja mora biti.

Ako vaše molitve nisu uslišene, preispitajte svoju savjest ne postoji li netko kome još trebate oprostiti, ne

postoji li nešto zbog čega još uvijek osjećate gorčinu. Sjetite se, ne predbacujete li nekome ili nečemu nešto

(braneći se da ste u pravu), nekoj naciji, rasi, društvenoj klasi, religijskom pokretu kojeg ne odobravate,

političkoj partiji ili nečem drugom.

Učinite li to, čeka vas djelo opraštanja, a kad oprostite, vjerojatno će nastupiti djelovanje. Ne možete li

oprostiti sada, na djelovanje ćete morati pričekati sve dok to ne budete mogli, i morat ćete odgoditi svoje

molitve  Bogu ili se dovesti u položaj u kojem ne želite oprost  od Boga.

Oslobađanje drugih znači oslobađanje samog sebe, jer je gorčina oblik privrženosti. Kozmička istina govori

da je za ropstvo potrebno dvoje, zarobljenik i tamničar: nema situacije u kojoj zarobljenik postoji sam za

sebe. Svaki zatvorenik ima svog tamničara, a svaki je tamničar jednako tako zatvorenik. Kada ste na nekog

ogorčeni, vi ste s njime vezani stvarnom, iako mentalnom, kozmičkom vezom. Kozmički ste povezani s

onim koga mrzite. Osoba koju možda najviše na svijetu mrzite je upravo ona za koju ste se uhvatili udicom

jačom od čelika. Je li to ono što želite? Je li to položaj u kojem želite proživjeti život? Zapamtite, vi

pripadate onoj osobi ili stvari na koju mislite. Prije ili kasnije, ukoliko ta veza potraje, subjekt vaše gorčine

ponovo će biti doveden u vaš život, najvjerojatnije zato da napravi još štete. Mislite li da si to možete

priuštiti? Naravno, nitko si ne može to priuštiti, i stoga je sve jasno. Morate prerezati sve veze, čistim i

duhovnim aktom opraštanja. Morate osloboditi i pustiti onoga koji vas je povrijedio. Opraštanjem

oslobađate sebe, spašavate vlastitu dušu. Budući da zakon ljubavi na isti način djeluje za sve ljude,

opraštanjem spašavate i dušu osobe kojoj ste oprostili, olakšavajući mu time da postane ono što mora biti.

Ali kako, u ime svega što je mudro i dobro, postići čudesni akt opraštanja, kada smo duboko povrijeđeni?

Iako dugo želimo svim srcem oprostiti, ipak nam je to nemoguće i ma koliko se trudili oprostiti, nemamo za

to snage.

21

Tehnika opraštanja je jednostavna i lagana kada je razumijete. Ono što je neophodno je volja da se oprosti.

Želite li oprostiti onome tko vas je povrijedio, najveći dio posla je već obavljen. Ljudi često od opraštanja

naprave problem jer im se pogrešno čini da oprostiti nekome znači primorati se na ljubav prema toj osobi.

Na sreću to nije točno - od nas se ne traži da volimo bilo koga tko u nama spontano ne budi ljubav, i zaista,

ljude nije moguće voljeti prema naređenju. Nemoguće je voljeti nekoga po naredbi baš kao što je nemoguće

uhvatiti vjetar rukom, i ako se prisiljavate na to, dovest ćete se u situaciju da tu osobu zamrzite više nego

ikad. Ljudi su nekad mislili, ako ih je netko povrijedio, da je njihova dužnost kao dobrih kršćana, da

raspiruju svoju ljubav prema toj osobi. Tako nešto nije moguće, ljudi pate i na kraju, budući da je neuspjeh

neminovan, osjećaju da su počinili grijeh. Nikog nismo dužni voljeti, ali smo obvezni voljeti sve. Ljubav ili

milosrđe kako je Biblija zove, jest živ osjećaj neosobne dobre volje. To nije povezano direktno s osjećajima,

iako iz toga uvijek slijedi, prije ili kasnije, čudesan osjećaj mira i sreće.

Metoda opraštanja je sljedeća: povucite se u osamu i smirite. Ponavljajte bilo koju molitvu, riječi koje vama

odgovaraju ili pročitajte odlomak Biblije. Nakon toga tiho kažite: »U potpunosti i slobodno opraštam toj i

toj osobi (spomenite ime onoga koji vas je povrijedio), oslobađam ga i otpuštam mu. U cijelosti opraštam

ono što se dogodilo. Što se mene tiče, to je završeno zauvijek, prepuštam teret gorčine mom unutrašnjem

Kristu. Osoba je slobodna, i ja sam slobodan. Želim joj sve najbolje u svakom trenutku njezinog života. Ono

što se dogodilo, završeno je. Kristova istina nas je oboje oslobodila. Zahvaljujem Bogu.« Nakon tih riječi

ustanite i nastavite s poslom. Nemojte nikako ponavljati akt opraštanja, jer ste ga učinili jednom i zauvijek.  

Ponavljati ga, značilo bi prešutno pobijanje vlastitog opraštanja. Nakon toga, kad god se sjetite onoga tko

vas je povrijedio ili same uvrede, blagoslovite ga kratko i zaboravite na njega. Učinite tako bez obzira koliko

puta vam se sjećanje vratilo. Nakon nekoliko dana ono će se vraćati sve rjeđe, dok ga sasvim ne izbrišete iz

pamćenja. Poslije će se možda u nekom dužem ili kraćem vremenskom intervalu, sjećanje ponovo javiti, ali

ćete uvidjeti da je gorčina nestala, i da ste oboje slobodni kao savršena Božja djeca. Vaš oprost je okončan.

Doživjet ćete čudesnu radost razumijevanja djelovanja oprosta.

Svi bi svakodnevno trebali prakticirati opraštanje. Kada izgovarate dnevne molitve, uključite u njih opću

amnestiju, oprost svakome tko vas je povrijedio na bilo koji način, i nipošto nemojte zalaziti u potankosti.

Jednostavno recite: »Potpuno slobodno opraštam svima.« U toku dana, ukoliko se pojavi gorčina ili jad,

blagoslovite ukratko onoga s kojim su povezani i odbacite tu misao.

Rezultat takvog djelovanja bit će da ćete se osloboditi gorčine i prokletstva, a djelovanje na vaš osjećaj

sreće, fizičkog zdravlja i općenito na vaš život bit će revolucionarno.

22

6. Ne uvedi nas u napast

Ova je rečenica možda najteži dio molitve Bogu. Mnogim iskrenim ljudima ona je pravi kamen spoticanja.

Smatraju, s pravom, da Bog nikoga ne može uvesti u iskušenje ili u bilo kakvo zlo, pa ove riječi ne zvuče

istinito.

Stoga je bilo mnogo pokušaja mijenjanja ovih riječi. Ljudi su osjećali da Isus nije mogao reći to što mu se

ovdje pripisuje pa su tražili neki drugi poredak riječi koji bi bio više u skladu s općim tonom njegova učenja.

Herojski trud je učinjen da se iskrivi grčki original. Sve je to, međutim, bilo nepotrebno. Molitva Bogu u

obliku u kojem ona glasi na engleskom daje potpuno točan smisao značenju koje iz nje proizlazi. Sjetite se

da molitva Bogu pokriva cjelokupan duhovni život. Iako kondenzirana u formi, ona je bez dvojbe kompletna

uputa za razvoj duše. Isus je dobro znao suptilne opasnosti i nedaće koje opsjedaju dušu kada se jednom

prijeđu uvodne razine duhovnog otkrivanja. Jer oni koji se nalaze na relativno ranom stupnju razvoja, ne

suočavaju se s takvim poteškoćama, i mogu prerano zaključiti da je ova rečenica nepotrebna, što nije točno.

Činjenica jest: ako više molite i više vremena provodite u meditaciji i duhovnom promišljanju, postajete

osjetljiviji. Ako provodite puno vremena radeći na svojoj duši na ispravan način, postat ćete jako senzitivni.

To je odlično; no kao i sve drugo u Svemiru, djelovanje je dvosmjerno. Što ste senzitivniji i duhovniji, to su

moćnije i efikasnije vaše molitve, sposobniji ste u izlječenju i brzo napredujete. No iz istog razloga,

postajete podložniji raznim oblicima iskušenja koja ne opsjedaju one na ranijem stupnju duhovnog razvitka.

Također otkrivate da ste za obične pogreške, čak i one koje mnoge žene i muškarci smatraju trivijalnim,

oštro kažnjeni, i to je dobro jer vam daje orijentir. Čak i naizgled mali prijestupi, male lisice što kvare lozu,

mogu razbiti našu duhovnu moć ako se s njima odmah ne pozabavimo.

Ako ste postigli senzitivnu razinu duhovnog razvitka nećete pasti u iskušenje da kradete ili provaljujete u

kuće, ali to nikako ne znači da nećete imati problema, a zbog svoje suptilnosti, čak i mnogo većih.

Kako napredujemo, na našem nas putu čekaju nova i snažnija iskušenja, uvijek spremna da nas vrate natrag

ako nismo pažljivi - iskušenja da radimo za vlastitu slavu i samoveličanje umjesto za Boga, da radimo za

osobnu čast i priznanje i za materijalnu korist, iskušenja da preporučujemo one koji nam se osobno sviđaju,

dok je naša sveta dužnost da prema svima budemo objektivni. Iznad svih grijeha vreba smrtni grijeh

duhovne taštine, zaista »posljednja slabost uzvišenog uma«. Mnoge fine duše koje su uspješno prošle na

svim drugim testovima, poskliznule su se i pale u superiornost i samozadovoljstvo koje ih je poput čelične

zavjese odvojilo od  Boga. Veliko znanje nosi veliku odgovornost. Velika odgovornost, ako se izda, donosi

strašnu kaznu. Uzvišena obveza (noblesse oblige) prije svega vrijedi za duhovne stvari. Poznavanje Istine,

ma kako slabo ono bilo, sveto je povjerenje čovječanstva i ne smije se prekršiti. Iako nikada ne smijemo

23

napraviti pogrešku bacanja biserja pred svinje, niti nametati Istinu onima koji je ne žele, ipak moramo činiti

sve što realno možemo u širenju pravog znanja o Bogu među ljudima, kako nitko od »malenih« ne bi ostao

gladan zbog naše sebičnosti ili nemara. Nahranite moje jaganjce, nahranite moje ovčice.

Stari duhovni pisci bili su vrlo osjetljivi na te opasnosti pa su svojim instinktom za dramatizaciju pisali o

duši koja prolazi razna iskušenja na svom putu prema gore. Kao da putnika zaustavljaju razna vrata ili brklje

koje su zapravo testovi kojima se ustanovljava je li spreman za napredovanje. Ako uspješno prođe test,

govorili su, dozvoljeno mu je nastaviti put s blagoslovom ispitivača. Ako, međutim, padne na Božjoj kušnji,

zabranjeno mu je nastaviti putovanje.

Stoga, neke manje iskusne duše, nestrpljive da čekaju, preuranjeno su željele biti podvrgnute svim kušnjama

istovremeno, tražile su ih radi prevladavanja poteškoća; kao da im njihova vlastita ličnost nije dala već

dovoljno materijala da se njima pozabave. Zaboravivši lekciju iskušenja u pustinji našeg Gospoda,

zaboravivši naredbu »Ne kušaj Gospodina Boga svojeg«, radili su upravo to uz žalosne rezultate. I zato je

Isus ubacio upravo ovu rečenicu, u kojoj molimo da se ne nađemo u iskušenju koje je za nas preveliko na

stupnju na kojem se nalazimo. I ako smo mudri, i radimo svakodnevno ne bismo li postigli mudrost,

razumijevanje, čistoću i vodstvo Duha svetog, tada se nikada nećemo naći u bilo kakvoj neprilici koju ne

razumijemo dovoljno da bismo je mogli riješiti. Ništa te nikako ne može povrijediti. Jer gle, ja sam s tobom

uvijek.

Tvoje je kraljevstvo, i moć, i slava, za vijeke vjekova.

Ova fantastična, aforistična izreka sažima osnovnu istinu sveprisutnosti i sveukupnosti Boga. Ona znači da

je Bog zaista sve u svemu, onaj koji djeluje, samo djelo, sam čin, kao i mogli bismo reći, sam promatrač.

Kraljevstvo u ovom smislu znači stvaranje na svakom planu, jer u tome je prisustvo Božje - Bog kao

manifestacija ili izraz.

Moć, naravno, označava Božju moć. Znamo da je Bog jedina moć, i stoga, kada moleći djelujemo, mi smo

zapravo sredstvo kroz koje djeluje Bog. Baš kao što i pijanist proizvodi muziku služeći se svojim prstima,

tako i na čovječanstvo možemo gledati kao na Božje prste. Njegova je Moć. Ako, dok molite, mislite na to

da zapravo Bog djeluje kroz vas, vaše će molitve nemjerljivo dobiti na efikasnosti. Recite »Bog me

inspirira.« Ako, dok radite nešto obično, mislite na to, i najteže zadatke izvršit ćete s nevjerojatnim

uspjehom.

Čudesna promjena u nama dok postepeno shvaćamo značenje sveprisutnosti Božje, preobražava svaku fazu

našeg života: pretvara tugu u radost, starost u mladost, dosadu u svjetlo života. Slava koja se na nas spušta je

naravno opet Bog. Blagoslov koji u tom stanju doživljavamo je također sam Bog.

24

Posljednjih godina, molitva Bogu često se parafrazirala u afirmativnoj formi. U tom stilu, na primjer,

rečenica »Dođi kraljevstvo tvoje, bit će volja tvoja«, preformulirana je u »Tvoje kraljevstvo je došlo, tvoja

volja se vrši.« Sve takve parafraze su interesantne i sugestivne, ali nemaju vitalnog značenja. Afirmativni

oblik molitve morao bi se koristiti u svim poslovima iscjeljivanja, ali samo je jedna molitva prava. Isus je

često koristio zazivni oblik molitve, iako ne uvijek, i redovito korištenje te forme esencijalno je za duševni

razvoj. Ona se ne smije miješati s poniznom molitvom u kojoj osoba preklinje i plače pred Bogom poput

roba koji zazivlje svog gospodara. To je uvijek pogrešno. Najuzvišenija forma molitve je iskrena

kontemplacija u kojoj misao i mislitelj postaju jedno. To je jedinstvo mistika, ali se teško može doživjeti na

ranom stupnju duhovnog razvoja. Molite na način koji je vama najlakši, jer je najlakši način uvijek i

najbolji.

Dođite k meni vi trudni od teškog tereta i ja ću vas odmoriti.

Jahve mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim? Jahve je štit života moga, pred kime da strepim?

Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji, nek i rat plane protiv mene, i tad pun sam

pouzdanja.

Dok prelaziš vode, ja sam uz tebe, kroz rijeke dok ideš, potopiti te neće, kroz vatru dok hodiš, opeći te neće,

niti će plamen na tebi zastati.

Dok god je tražio Jahvu, Bog ga je uspjehom darivao.

25

7. Dobri pastir

Psalam 23. je duhovni molitveni postupak napisan u formi pjesme. Pročitajte ovu meditaciju nekoliko

puta i, razmišljajući o svakoj rečenici, nastojte shvatiti značenje onoga što čitate.

1. Jahve je pastir moj; ni u čem ja ne oskudijevam.

2. Na poljanama zelenim on mi daje odmora, na vrutke me tihane vodi.

3. I krijepi dušu moju; stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

4. Pa da mi je i dolinom sjena smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom, tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

5. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim; uljem mi glavu mažeš, čaša se moja

prelijeva.

6. Dobrota i milost pratit će me sve dane života moga; u Jahvinu ću domu prebivati zauvijek.

Psalam 23. je duhovni molitveni postupak napisan u formi pjesme. Pročitajte ovu meditaciju nekoliko puta i,

razmišljajući o svakoj rečenici, nastojte shvatiti značenje onoga što čitate.

Jahve je pastir moj. Jahve označava Boga, preciznije moju vlastitu spoznaju Istine, jer je sama spoznaja

prisutnost Božja u meni, moj unutrašnji Krist, moj pastir. Pastir pazi na svoje ovce i Jahve će paziti na mene

jer ga tražim kroz meditaciju. Spoznam li dovoljno Istinu da je Jahve moj pastir, sve negativne stvari nestat

će iz mog života.

Ni u čem ja ne oskudijevam. U to zaista vjerujem i u potpunosti prihvaćam i ničega se više ne bojim. Čvrsto

vjerujem da mi nikakvo dobro neće nedostajati.

Na poljanama zelenim on mi daje odmora. Zelene poljane simboliziraju obilje svih dobrih stvari koje trebam

i savršenu, cjelovitu harmoniju mog života. One mi pripadaju neprekidno i zauvijek, a ne samo privremeno;

zato mogu reći da se na njima odmaram.

Uz vrutke me tihane vodi. Voda u Bibliji simbolizira dušu. Vođenje uz tihe vrutke znači da Božja moć u

molitvi umiruje moju dušu pružajući mi savršen mir. Znam da kada mi je duša mirna, mora nastupiti

djelovanje molitve. Moj jedini zadatak je stvoriti taj mir. Ovom meditacijom oživljujem prisutnost Božju.

To znači da molim za mir i znam da će moja molitva biti uslišena.

I krijepi dušu moju, znači obećanje mog potpunog spasa. Moja je molitva uslišena. Mir Božji ispunjava

moju dušu. Sve moje nedaće proizlaze iz toga što se zbog mog stava moja duša odvojila od svog Izvora.

Mislio sam da sam odvojen od Boga, i zbog praktičnih razloga, ja sam i bio odvojen. To je značilo ogromnu 26

odgovornost, sebičnost, strah i ograničenja, drugim riječima »pad čovjekov«. Ovaj redak, međutim, daje

definitivno obećanje okrepljenja moje duše za njezino izvorno božansko razumijevanje. On je jamstvo

slobode. Potvrđujem da je to istina. Zahtijevam potpuni spas od svih svojih nedaća. Zahtijevam savršeno

zdravlje, sreću i uspjeh. Slobodan sam.

Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Prave staze znače ispravno razmišljanje. Znam da

misliti ispravno znači iscjeljenje i sigurnost. Svako zlo je pogrešna misao, svako dobro je ispravna ili istinita

misao. Krist u meni, moj dobri pastir, vodi me putem ispravne misli. Sve će biti dobro. U Bibliji je »ime«

nečega priroda karaktera imenovanog. Priroda Boga je svemoguće, sveprisutno dobro, bezgranična ljubav.

Znam da ova bezgranična ljubav brine o meni i svim mojim poslovima.

Pa da mi je i dolinom sjena smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Nikada se više ničega neću bojati,

jer si ti, moj dobri Pastiru, uz mene. Znam da me ti, koji si ljubav i imaš svu moć, braniš i da smo jedno za

vijeke vjekova. Znam da bilo gdje da se nađem, ti si tamo. Znam da si ti život i da zato smrti nema. Vidim

da Biblija ne govori o smrti, već o sjeni smrti koja je zapravo naše pogrešno vjerovanje. Smrt ne postoji, već

samo prividan gubitak tvoje prisutnosti.

Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Znam da se tvoj zakon ne mijenja, jer ti si božanski princip, i znam

da će moja riječ napredovati u ovoj meditaciji i da mi se neće vratiti prazna, jer ja sam tvoje dijete i

nasljednik tvog kraljevstva.

Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Moji neprijatelji su moje vlastite misli; moje

sumnje, moji strahovi, moja kritika drugih i samoproklinjanje - jedini neprijatelji koje mogu imati.

Čovjekovi neprijatelji bit će iz njegove vlastite kuće. No oni više nemaju moći da me povrijede jer ja

izgovaram riječi Istine, i moj dobri Pastir će ih veličanstveno dokazati u svakoj nevolji.

Uljem mi glavu mažeš. U Bibliji, ulje i pomast simboli su zadovoljstva, pohvale i zahvalnosti. Ova rečenica

me uvjerava da ću biti spašen svih nevolja. Pomast je također i simbol posvećivanja, a meditirajući na ovaj

način o Istini, ja sam posvećen kao savršeno dijete Božje. Blagoslivljam Boga zbog njegove savršene

dobrote, zahvaljujem Bogu zbog njegove savršene, beskrajne brige o meni, hvalim Boga zbog slave

njegovog imena. Zahvaljujem Bogu, naročito, za savršeno i velikodušno djelovanje u mojim problemima.

Čaša se moja prelijeva. Ovo je dodatno jamstvo temeljitosti i punoće mog djelovanja. Ne samo da će me

Bog spasiti svih nedaća, već ću dobiti jasno i potpuno zadovoljavajuće rješenje problema i njegovih

nevidljivih uzroka, tako da će zauvijek nestati iz mog života. Kada moj dobri Pastir napuni moju čašu, ona

nije samo puna, već se prelijeva.

27

Dobrota i milost pratit će me sve dane života moga. Budući da znam da svaka dobra molitva završava

zahvalom i izjavom vjerovanja, ja ti zahvaljujem na postignutom, Beskonačna Božanska Ljubavi, i hvalim

tvoje slavno, bezgranično savršenstvo, zbog besprijekornog sklada, mira i pobjede koji će sigurno biti moji.

Potvrđujem taj trijumf. Zahtijevam ga. Prisvajam ga. Moj je.

U Jahvinu ću domu prebivati zauvijek. Hvala ti Bože što znam da je Jahve moj pastir i da mi dobro nikada

neće nedostajati. Svjestan sam toga. Moja duša je ukorijenjena i utemeljena u Istini. Tvoja pnsutnost je sa

mnom i daje mi počinak. Sada se ni strah niti sumnja u mene ne mogu uvući. Ja sam tvoje dijete, sin tvojeg

doma, doma koji nisu izgradile ruke, već vječnog doma u nebesima. U tom domu ja stanujem s Tobom za

vijeke vjekova.

Gotovo je. Sve je dobro.

28

8. Tajno mjesto

Psalam 91. sa znanstvenog gledišta, smatra se jednom od najmoćnijih molitava ikada napisanih. Različiti su se ljudi izvukli iz svih vrsta nedaća zahvaljujući svakodnevnom duhovnom ponavljanju ove molitve. Postoje svjedočanstva o ljudima koji nisu godinama molili, a onda, posegnuvši za ovom molitvom u trenutku nevolje, našli su pomoć, čak i preko njezinog površinskog značenja. Stoga je vrijedno upoznati se čak samo i s osnovnim idejama psalma, jer time uvijek pri ruci imamo praktičnu molitvu neusporedive moći.

1. Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega.

2. Kažem Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!«

3. Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne.

4. Svojim će te krilima zaštititi, i pod njegova ćeš se krila skloniti, njegova Istina tvoj je štit i obrana !

5. Nećeš se bojati strašila noćnoga, ni strelice što leti danju.

6. Ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara u podne.

7. Pa nek padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći.

8. Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika.

9. Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje.

10. Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

11. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putovima tvojim.

12. Na rukama će te nositi, da se ne spotakneš o kamen.

13. Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmaja.

14. Izbavit ću ga jer me ljubi, zakriliti ga jer poznaje ime moje.

15. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti.

16. Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat mu spasenje svoje.

Psalam 91. jedno je od najznačajnijih poglavlja u cijeloj Bibliji, jedan od onih kojeg svi znaju napamet.

Ipak, poput mnogih poznatih biblijskih dijelova, jedan je od najmanje razumljivih. Potrebno ga je, naravno,

objasniti u duhovnom smislu, i jedino tada je moguće shvatiti njegovo pravo značenje. Kao i u drugim

poglavljima Svetog pisma, osnovna se misao razvija kroz seriju simbola. Usvojiti moć ove molitve moguće

je samo uvažavanjem vrijednosti predstavljenih simbolima.

Knjiga psalama, koja tvori riznicu neusporedivog duhovnog bogatstva, naziva se i »malom Biblijom«. Ova

prekrasna zbirka lirskih, dramatskih, elegičnih pjesama, odgovara svakom raspoloženju i potrebama svih

ljudi. Tijekom stoljeća Starog zavjeta i povijesti kršćanstva, psalmi su uvijek bili uspješan izvor inspiracije i

utjehe muškarcima i ženama svih zanimanja. Sa sigurnošću možemo reći da se niti jedna potrebita duša nije

uzaludno okrenula Knjizi psalama.

29

Psalam 91. sa znanstvenog gledišta, smatra se jednom od najmoćnijih molitava ikada napisanih. Različiti su

se ljudi izvukli iz svih vrsta nedaća zahvaljujući svakodnevnom duhovnom ponavljanju ove molitve. Postoje

svjedočanstva o ljudima koji nisu godinama molili, a onda, posegnuvši za ovom molitvom u trenutku

nevolje, našli su pomoć, čak i preko njezinog površinskog značenja. Stoga je vrijedno upoznati se čak samo i

s osnovnim idejama psalma, jer time uvijek pri ruci imamo praktičnu molitvu neusporedive moći.

Najviše ćemo dobiti od ovog psalma ako ga tiho pročitamo, zastanemo nakon svake rečenice i razmislimo o

značenju iz ovog komentara; svojevoljno se uskladimo s mentalitetom izrečenog i nastavimo čitati.

Zapamtite, sve je to molitva. Molitva je u svojoj biti razmišljanje o Bogu - ne neophodno spominjanje Boga,

iako ponekad i samo spominjanje pomaže. Dok se bavite ovim psalmom, analizirate tekst i razmišljate o

njegovom značenju, vi zapravo molite na vrlo djelotvoran način. Ako se nalazite u nekoj nevolji, pogotovo

ako ste puni strahova, nakon što izmolite ovu molitvu jednom, dvaput, možda tri puta, uvidjet ćete da će se

većina vaših strahova izgubiti i da ćete na stvari gledati drugačije - u tome je promjena mentaliteta koja će

uroditi rezultatima.

Proučimo sada molitvu detaljno, stih po stih.

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega.

Tajno mjesto Svevišnjega vaša je vlastita svijest. To je najznačajnije praktično otkriće cijele religijske

znanosti. Pogrešna je česta pretpostavka da je tajno mjesto Svevišnjega negdje izvan vas, preko mora ili

možda visoko na nebesima. Ova je pogreška najčešće pogubna za naše nade, jer naši izgledi za uspjeh u

molitvi ovise o našem uspjehu u uspostavljanju veze s Bogom. Budući da se s njim u vezu može stupiti

samo unutar nas samih, nikada izvana, dokle budemo vezu tražili izvan sebe, nećemo uspjeti u našim

ciljevima. Isus je uvijek iznova naglašavao ovu istinu, kamen temeljac cijelog njegovog učenja. »Najprije

tražite kraljevstvo Božje«, govorio je. Kada su ga pitali gdje ga mogu naći, on je odgovorio »Kraljevstvo

Božje je u vama.« Ponavljao je da, kada molimo, moramo ući u ormar i zatvoriti vrata, što znači, opustiti se

u mislima vlastite svijesti, odvratiti pažnju s vanjskih stvari. U stvari, doktrina tajnog mjesta i čuda koja se u

njemu događaju provlači se kroz cijelu Bibliju.

Prebivati u sjeni Svemogućeg znači živjeti pod zaštitom samog Boga. Biti »u sjeni«, znači dramatičnu,

orijentalnu oznaku za sigurnost. Ljudi s Istoka, a naročito Oni iz pustinje, poput ljudi iz Palestine, smatrali

su sunce opasnošću, čak i neprijateljem, od kojeg su trebali  zaštitu. Na Zapadu, pravilo je da se na Sunce

gleda kao u najvećeg prijatelja. Nikad dovoljno sunca da budemo zadovoljni. No, na Istoku je drugačije.

Tamo je sjena utočište i sigurnost »sjena velikog kamena u umornoj zemlji«. Iscrpljen putnik na putu do

svog cilja, sjeda u sjenu na zaslužen odmor, osjećajući se napokon sigurnim.

30

Uočimo da se Bog ovdje naziva »svemogućim«. Ovaj naziv je odabran između mnogih drugih kojima

Biblija naziva Boga, kako bi nas impresionirala činjenicom da je on zaista svemoguć i zato može, umjesto

nas, nadići naše trenutačne poteškoće. Bez obzira kako nama velikim izgledale, »s Bogom je sve moguće«.

Ipak, treba uočiti da je obećanje dato »onome koji prebiva«. Ako na tajno mjesto odlazimo samo

povremeno, kada smo u nevolji, ne može se reći za nas da tamo prebivamo. Bog će nam uvijek priteći u

pomoć kad god molimo, no ako inače rijetko mislimo na njega, kada nam to zaista bude neophodno, teško

ćemo stupiti u vezu, ili nam se može desiti da ćemo biti tako uznemireni da ćemo zaboraviti kako moliti.

Svakodnevnom molitvom i meditacijom mi prebivamo u tajnom mjestu, odmaramo se u sjeni i dobijamo

zaštitu Svemogućeg.

Na ovom mjestu uočavamo promjenu u formi psalma iz trećeg u prvo lice. To je literarni stil rijetke vještine.

Psalam počinje jasnom najavom neodoljive moći molitve. Postavlja opći kozmički zakon u formi znanstvene

rezerviranosti. Kako biste u potpunosti shvatili jasnu, nedvojbenu činjenicu da se ovaj zakon odnosi na vas i,

bez iznimke, na sve i svakog u Svemiru, psalam se mijenja u prvo lice i traži od vas da kažete »ja«. Jezikom

metafizike, prisiljava vas da izrazite »ja sam«.

31

9. Moj zaklon

Kažem Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!«

Jahve označava Boga. Vaše poznavanje Istine je prisustvo Boga u vama, vaš unutrašnji Krist. Kako spoznaja

može biti prisustvo? Intelektualno, svjetovno znanje ne može, ali prava spoznaja Boga nije intelektualna

teorija, već stvarno iskustvo - ne nešto u glavi, nego ono u srcu - i to je istinsko Božje prisustvo, uzvišeno ja

pojedinca, čisti Duh koji je jedinstven s Bogom. U pravilu, ljudi ispočetka stupaju u vezu sa svojim

uzvišenim ja na neodređen i privremen način, često nazivajući takvo iskustvo »intuicijom«. Nakon redovite

molitve na znanstveni način, a naročito čestom molitvom za inspiraciju, treperave zrake intuicije postepeno

jačaju u jasan i određen osjećaj Božjeg prisustva, u kojem On stvarno postaje njihov Gospodin. Učenik mora

razumjeti, međutim, da nije potrebno imati taj jasan osjećaj božanskog prisustva da bi mu Bog pomogao.

Sama činjenica da molite znači da Bog djeluje u vašoj svijesti, a njegovo djelovanje mora dati rezultate.

Bože moj, u koga se uzdam. Bez obzira koliko ste zabrinuti ili depresivni, puni sumnje i zlih slutnji, to što

molite znači da imate dovoljno vjere. Vjera kojom nastavljate moliti, iako puni sumnje u rezultate, sjeme je

gorušice za koje je Isus rekao da je dovoljno. »Bože moj, u koga se uzdam«, izjava je vaše odlučnosti da,

usprkos svemu, vjerujete u Boga. Znači da ste odlučili praktično vjerovati u Boga, napuštajući brigu i strah.

To je legitimno i duhovno korištenje volje. Vaša je volja božanski dar i

ima svoje mjesto u duhovnom životu. Naravno, volja se može i zloupotrijebiti. Moramo pokušati riješiti

situaciju u kojoj se nalazimo direktnim nastojanjem snage volje, možemo proizvesti čak i tjelesno

ozdravljenje, no volju moramo koristiti kao izjavu hoćemo li moliti ili ne, hoćemo li popustiti strahu ili mu

se oduprijeti, hoćemo li pasti u iskušenje ili mu se oduprijeti. Opće je poznato da u slučaju iskušenja snaga

volje često popusti. To je zato što se volja ne smije koristiti u direktnoj borbi protiv iskušenja, već, bez

popuštanja, u izboru molitve.

To ne znači da ste postigli osjećaj sigurnosti, već da, iako još uvijek osjećate da ste u opasnosti, ispravnim

korištenjem snage volje odabirete pouzdanje u ljubav Božju, umjesto u predstojeću opasnost.

Na ovom mjestu psalam se ponovo dramatično mijenja, ovog puta iz prvog lica u drugo. Nakon što ste

izrekli »ja sam« i prepoznali moć i dobrotu Boga kao i činjenicu da je Bog prisutan u vama i uz vas,

duhovnim ste aktom volje determinirali svoju vjeru u Boga i time mu omogućili da djeluje u vašem životu.

Učinili ste svoj dio. Riječ Istine se očituje u autoritativnoj sigurnosti da će vaša molitva biti uslišena i da ćete

na neki način, iako možda ne kako to očekujete, ali svakako na neki dobar način, biti spašeni nevolje.

Istočnjački instinkt za dramatsku formu objašnjava veliku Istinu izuzetno moćnom upotrebom drugog lica.

32

Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. Svojim će te krilima zaštititi, i pod njegova ćeš

se krila skloniti, njegova Istina tvoj je štit i obrana!

Nepotrebno je reći da i ptičarevu zamku i pogubnu kugu treba shvatiti u najopćenitijem smislu koji uključuje

svaku opasnost, materijalnu, moralnu i duhovnu, koje prijete vašem blagostanju. Ovim su riječima vrlo

točno opisane sve vrste opasnosti koje svakodnevno vrebaju na djecu. Vi, međutim, ne trebate strahovati, jer

je vaša sigurnost zajamčena predivnom ilustracijom jednostavnog, svakodnevnog života kakvima Biblija

obiluje. Koje dijete nije s radošću gledalo poznatu scenu iz seoskog života u kojoj majka kvočka, na

najmanji znak opasnosti, prikuplja piliće pod svoje krilo, pokrivajući ih krilima, štiteći ih od mogućeg zla.

Odaberete li vjerovati u Boga, On će i vas tako zaštititi od svake opasnosti. Njegova istina tvoj je štit i

obrana. Spoznaja istine o Bogu i čovjeku djelotvorna je. Čovjek ništa ne radi s božanskom istinom, već

spoznaja istine sama po sebi rješava problem. Znat ćeš istinu i istina će te osloboditi.

Nećeš se bojati strašila noćnoga, ni strelice što leti danju. Ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara

u podne.

Ova dva stiha zajedno sa stihom trinaestim koji se nalazi nešto dalje u psalmu, sačinjavaju izvanrednu

analizu ljudske psihe. Svaka pojedina karakteristika ljudske svijesti i podsvijesti stavljena je u kontrast s

nenadmašnim uvidom. Zbog praktičnih razloga, svi pro-blemi mogu se klasificirati kao pripadajući svijesti

ili podsvijesti. Tako na njih treba i djelovati. Strelica koja danju leti i destrukcija koju donosi u podne

odnose se na svaku nevolju koje ste svjesni, bez obzira je li ona fizička bolest, poslovni problem, neprilika

zbog neke osobe ili nešto drugo. Smisao leži u tome da ste svjesni tog problema i da, na ovaj ili onaj način,

tražite iz njega izlaz. Dakle, da tako kažemo, radi se o svakodnevnim problemima.

S druge strane, strašila noći i kuge koje se šuljaju kroz tmine, odnose se na nešto što, vama neznano, djeluje

u vašoj podsvijesti, ili bez vašeg znanja, izvan vas. Moderna psihologija je uvjerljivo pokazala da većina

naših problema ima nama nepoznate korijene u dubinama podsvijesti, zapravo sadrži ogromnu količinu

materijala čijeg postojanja nismo svjesni. To su stvarni užasi što vrebaju iz tmine našeg vlastitog uma i

strašila iz mraka. U manje osobnom smislu, oni se odnose na svaku opasnost izvana koje ste nesvjesni.

Nadolazeća nesreća, na primjer, može se svrstati pod ovaj naslov, ili svaka neprijateljska aktivnost uperena

prema vama. Ako, recimo, neprijatelj podmuklo radi protiv vas, ili, kako se povremeno događa, poslovni

partner ili zaposlenik djeluju na vašu štetu, a vi toga niste svjesni, takve stvari se smatraju skrivenom

nevoljom.

Pa nek padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći. Tek što okom pogledaš, već

ćeš vidjeti plaću zločestih.

33

Ova rečenica se najčešće krivo tumači. Smatra se kako ukazuje na neku vrstu favoriziranja od strane Boga,

iako je takvo što nemoguće. Bog nije poštovatelj osoba. Značenje je jednostavno: molitva ne mijenja stvari,

već će oni koji mole biti spašeni nevolja koje bi ih inače zadesile, nevolja koje se događaju onima koji ne

mole. Riječ »zločest« izvorno znači začaran. Zločesti nisu neminovno oni koji svjesno čine zlo, već češće

oni koji se ne oslanjaju na Boga, ne mole, jer su začarani ili zavedeni materijalizmom, ateizmom ili

sumnjom u efikasnost molitve. Budući da ne mole, ne mogu niti očekivati da će izbjeći nevolji i to im,

dakako, ne uspijeva.

Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti

šatoru tvojemu.

Ovo je jedno od najkonačnijih i najkonkretnijih obećanja u cijeloj Bibliji. U mnogim izjavama o blizini i

sigurnosti Božje pomoći kojima Sveto pismo obiluje, nijedno drugo obećanje nije preciznije i točnije od

ovog. Kada nađete svoje utočište u božanskoj moći Krista, i neprekidno živite u duhovnoj osviještenosti,

učinivši je svojim prebivalištem, nijedna vas nevolja ne može dotaći. Mogu li se stvari izravnije i uvjerljivije

izraziti?

Biblija se služi vlastitim načinom izražavanja i izraz »obećanje« je naziv metafizičkog zakona. On se ne

koristi u smislu u kojem vi obećajete nekome da ćete nešto uskoro učiniti, kao vrstu ugovora ili jamstva.

Takvo je obećanje stvar odluke onoga koji daje obećanje i zapravo znači: »Voljan sam učiniti određenu stvar

drugi tjedan ili druge godine. Moj izbor sada je da se slažem da to učinim.« Tako čovjek može obećati da će

platiti određeni iznos za šest mjeseci, ili da će odvesti dijete na priredbu idući tjedan. Biblijsko »obećanje«

je opis prirodnog metafizičkog zakona, kao što su zakoni fizike, poput Bovleovog zakona ili Ohmovog

zakona, konstatacije o posljedicama koje će prirodno uslijediti nakon određene pojave na fizikalnom planu.

Tako je biblijsko »obećanje« izjava o posljedicama koje prirodno slijede iz određenih misli i stanja svijesti.

Da je Boyleov zakon napisan biblijskim rječnikom, glasio bi otprilike ovako: »Budući da živim, rekao je

Gospod, kad god podvostručiš pritisak plina, smanjit ćeš volumen na pola, a temperatura se neće mijenjati.«

Jezikom prirodne znanosti, naše biblijsko obećanje bi glasilo: »Redovitom meditacijom o prisutnosti Boga i

usklađivanju života s ovom aktivnošću, postat ćete imuni na svaku opasnost.«

Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putovima tvojim. Na rukama će te nositi, da se ne

spotakneš o kamen.

Ovo je jedno od najdražesnijih obećanja u Bibliji. Zbog nježne ljepote koja iz njega izvire moglo bi stajati

samo za sebe. Pročitajte ga ponovo i upitajte se da li bi ljudski jezik mogao izraziti nešto profinjenije ili

obećati nešto ljepše. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putovima tvojim odnosi se i na vas i

34

na mene. Može izgledati primjereno da neko neobično i uzvišeno biće ima pratnju anđela-tjelohranitelja da

ga podržavaju i vode. No Biblija je knjiga za sve ljude i obećanje je dato i vama i meni.

Ne bi bilo loše kada biste svakodnevno mjesec dana meditirali samo o ovom stihu. Ako, na bilo koji način

shvatite, bez obzira kako slabo, pravo značenje ovog obećanja: da će o vama brinuti anđeli koji će vas štititi

u svakoj situaciji (ne samo u pojedinim već u svim), da ćete biti zaštićeni u tjelesnom zdravlju, u prehrani,

odjeći, stanarini i drugim potrebama u životu, u ispravnom djelovanju i samoizražavanju, odgovarajućem

društvu, da ćete biti zaštićeni od iskušenja i straha, zamislite kakvu ćete drastičnu razliku doživjeti u svom

životu.

35

10.Izbavi me

Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmaja.

Opjevavši nepobjedivu zaštitu i nježnu ljubaznost Božju u ovoj slavnoj eksploziji poezije, nadahnuti pisac

sada ponavlja istu ideju iz znanstvenog i psihološkog kuta. Slavni prosvijetljeni autori Biblije, ispunjeni

božanskim nadahnućem, dobro su znali sva učenja moderne psihologije. Razumjeli su ljudsku prirodu više

od bilo kojeg učitelja i pisali o njoj na osoban način kao nitko prije i nitko poslije njih. Ideje vezane za

podsvijest i njezino djelovanje u velikoj shemi života, koje su kasnije isticali istraživači poput Freuda, Junga

i drugih, iako se mogu činiti novinama u modernom svijetu, bile su itekako poznate velikim inicijatorima

Biblije - to jest, dijelovi ovih učenja koji su točni, iako, naravno postoje mnoga mjesta u kojima se

razmimoilaze s činjenicama.

Mojsije, Izaija, Ivan i autor ovog psalma, na primjer, znali su sve što je trebalo znati o podsvijesti i načinu na

koji ona funkcionira. Znali su sve o onome što mi nazivamo kompleksima i neurozama, nesvjesnim

motivima, fenomenima odjeljivanja i razdora, i mnogim pojavama koje naši psiholozi još nisu otkrili. Ovdje

autor psalma opisuje kontrast između podsvjesne opasnosti i svjesno realizirane neprilike, u stihovima pet i

šest u kojima su zmija i zmaj suprotstavljeni lavu. Lav simbolizira nevolju za koju znamo, onu koje se

bojimo kao što se bojimo lava na našem putu. Lav ima svoje mane, on je zaista iznimno nedobrodošao kao

pratilac: divlji, nemilosrdan, brz kao munja, jak kao čelik, no mora mu se odati priznanje zbog jedne velike

vrline - nije podmukao. Lav napada otvoreno, vi znate što vas čeka i možete poduzeti mjere obrane. To se

itekako razlikuje od napada ljutice ili zmije, jer je njezin napad prikriven. Ona vas zaskoči u mraku i obično

nemate predosjećaj da vam prijeti opasnost sve dok ne napadne. Protiv takvog se neprijatelja ne možete

izravno boriti jer ga ne vidite. Ovdje, naravno, ponovo prepoznajemo nevolju iz podsvijesti. U ponovljenoj,

paralelnoj frazi tako karakterističnoj za hebrejsku poeziju, lav postaje mlad i izrazito krepak lav, a zmija

postaje zmaj. U biblijskom žargonu oni predstavljaju kompleks, izraz kojim se služi moderna psihologija.

Kompleks je grupa ideja nabijenih emocijama i sakrivena u podsvijest. Ove emocije obično imaju korijen u

nekom od osnovnih primarnih instinkata ljudske prirode. Zbog tih emocija oni imaju moć koja je često

nevjerojatno destruktivna.

Kroz Kristovu istinu i kroz spoznaju Boga obećan vam je nestanak vaših kompleksa. Molitva, koja je molba

Bogu, različita od svakog oblika pukog mentalnog postupka, upućena je direktno u samo središte problema,

bez obzira gdje je ono. Nije potrebno njome upravljati.

Kada molite o nekoj određenoj nevolji, mnogo puta ponovljena molitva uklonit će tu nevolju uklanjanjem

njezinog; stvarnog mentalnog uzroka, što god i gdje god on bio, iako ga vi možda niste svjesni, i čak ako

36

mislite da je uzrok drugačiji od onog koji jest. Međutim, bez obzira kako duboko se uzrok nalazio u

podsvijesti, Kristova Istina će ga pronaći i iskupiti. (Spustio se u pakao).

Posljednja tri stiha čine završnu strofu i za sebe su slavni psalam odzvanjajuće radosti i pobjede. Ako ih

koristite zasebno, čine kompletan i predivan duhovni postupak. Ovdje još jednom nalazimo dramatsku

promjenu u prezentaciji, s objektom koji vas prisiljava da izrazite »ja sam« u najvišem tonu. Tako se vaša

jednostavna molitva postepeno razvija u ništa manje nego Logos, kreativnu riječ Božju koja progovara kroz

vas.

Izbavit ću ga jer me ljubi, zakriliti ga jer poznaje ime moje.

Ovo je jedna od gnomskih izreka kojima Biblija obiluje, u kojima se ocean učenja kristalizira u jednoj frazi,

specifičnoj izjavi: bit ćete spašeni od neprilike jer ste svoju ljubav usmjerili Bogu. Samo to, jednostavno i

konačno. U tome nema ničeg hipotetskog ili neizvjesnog, nikakvih direktnih ili impliciranih uvjeta. Izjava

pokazuje postignutu činjenicu - nepromjenjivu odluku: »Izbavit ću ga.« Zašto? »Jer me ljubi.« »Ali, avaj«,

možete reći, »to se na mene ne odnosi, jer, iskreno, ne osjećam snažnu ljubav prema Bogu. Volio bih da

osjećam, ali ne osjećam.« Odgovor na to je da vaša ljubav prema Bogu nije emocija. Ona nema nikakve

veze s osjećajima. Emocija često zavodi na krivi put. Mi iskazujemo i dokazujemo svoju ljubav prema Bogu

molitvom i odbijanjem prihvaćanja pogreške kao moćne. Iz ljubavi prema Bogu mi odbijamo prihvatiti

nešto manje od savršenog sklada koji je Božja volja. Ako me voliš, poštuj moje zapovijedi. Činjenica da ste

molili zbog nekog problema, na primjer čitajući psalam, vi ste svoju ljubav uputili Bogu, bez obzira koliko

depresivni ili puni sumnje bili. Zato će vas Bog izbaviti.

Zakrilit ću ga jer poznaje ime moje.

U Bibliji »ime« nečeg označava prirodu ili karakter imenovanog. Budući da je priroda Boga savršena,

sveprisutna, da je Bog svemoguće dobro i bezgranična ljubav, »znati« da je On iznad svih problema, znači

da će problemi biti riješeni, a vi oslobođeni, sigurni i sretni. U biblijskom jeziku, znati nešto nije samo

intelektualno razumijevanje stvari, već uključuje određeni stupanj spoznaje i poimanja. To znači: kada

putem molitve postignemo stvarno prihvaćanje Božje cjelovitosti, naši problemi nestaju.

Posljednja dva stiha, takoreći, obuhvaćaju sve implikacije i obećanja ove najljepše strofe i prezentiraju ih

bojažljivom i sumnjičavom srcu kao pjesmu pobjede, obećavajući savjet i vodstvo u trenucima zbunjenosti,

spas u nedaći, i dugu i radosnu karijeru koja kulminira u potpunom duhovnom trijumfu.

Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Nasitit ću ga danima

mnogim, pokazat mu spasenje svoje.

37

11.Umirite se

Nije dovoljno prihvatiti Istinu jednom i zauvijek ili jednom tjedno. Morate je neprekidno ponavljati u mislima i riječima, morate se neprekidno podsjećati na to da prihvaćate taj položaj, da vjerujete u njega, i da je vaše uvjerenje dovoljno dobro da na njemu gradite život i nade. Sve to zajedno čini molitvu i to vrlo snažnu molitvu. Takva molitva zaista mijenja dušu čisteći je od podsvjesnih strahova koji su uzrok svih nedaća.

1. Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.

2. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more,

3. Nek buče i bjesne valovi morski, nek bregovi dršću od žestine njihove.

4. Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Svevišnjega.

5. Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže.

6. Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi.

7. S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

8. Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini.

9. Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, bojna kola ognjem sažiže.

10. Umirite se i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

11. S nama je Gospod nad Vojskama; naša je utvrda Bog Jakovljev.

Biblija na različite načine uči duhovnoj istini. Ona nas direktno podučava o Bogu, jasno i precizno kao bilo

koja druga filozofska knjiga ikada napisana. Indirektno, povijesnom naracijom i biografskim studijama,

izlaže slavnu poruku. Biblija obuhvaća najdivnije i najzanimljivije biografije ikad napisane. U njoj se nalazi

neusporediva zbirka eseja i rasprava o prirodi Boga i čovjeka, duševnim moćima i značenju života.

Spomenimo samo neke: Ivanov uvod u Evanđelje, ili jedanaesto poglavlje Knjige Židova, dvanaesto i

trinaesto Prve poslanice Korinćanima ili peto, šesto i sedmo poglavlje Mateja. Svako od ovih poglavlja na

svoj način, direktno i jednostavno, podučava Istinu, neusporedivu s bilo kojim djelom izvan Biblije.

No Biblija sve nadilazi svojim molitvama i duhovnim postupcima. Biblija sadrži ogroman broj najljepših

molitvi ikada napisanih - počevši, naravno, s molitvom koju zovemo »Oče naš« - molitvama kakve nigdje

drugdje ne možemo naći, jer one su usmjerene izravno u dubinu ljudske duše, ispunjavaju svaku potrebu i

zadovoljavaju svaki temperament, odgovaraju svakoj situaciji - zapravo udovoljavaju svim okolnostima u

kojima se čovjek može naći.

Između svih prekrasnih i prodornih biblijskih molitvi ne postoji niti jedna koja nadilazi prekrasnu poemu

koju zovemo 46. psalmom. Uspijete li se uskladiti s razinom svijesti na koju se odnosi, ovaj je psalam

nadahnuta molitva koja će vam omogućiti da riješite svaki problem. On je i vrhovna biblijska molitva protiv

straha.

38

Objekt molitve je uzdizanje svijesti, a dobra molitva je instrument koji nam omogućava da se uzdignemo.

Ne trebamo očekivati da ćemo na početku molitve dostići razumijevanje. Kada bismo odmah razumjeli ne bi

nam trebala pomoć molitve. Ne trebaju nam ljestve da se popnemo do visine na kojoj se već nalazimo.

Ljestve nam trebaju da bi nam omogućile da se popnemo, korak po korak, do visine iznad zemlje do koje se

samo snagom naših mišića ne bismo mogli podići. Stoga je dobra molitva poput ljestava po kojima se

možemo postepeno penjati iz donje razine straha, sumnje i teškoća, do duhovnih visina gdje one nestaju u

svjetlu Istine.

Naš psalam započinje, kao većina biblijskih molitvi, izražavanjem vjere u Boga. U praksi je to izuzetno

važno. Stalno morate potvrđivati svoju vjeru u Boga koja nije vjera u slab apstraktni pojam, već vjera u

stvarnu životnu snagu, s kojom uvijek misaono možete stupiti u vezu, koja se nikada ne mijenja i nikada ne

zakazuje. Naglasimo još jednom da nije dovoljno to prihvatiti zdravo za gotovo. Nije dovoljno prihvatiti

Istinu jednom i zauvijek ili jednom tjedno. Morate je neprekidno ponavljati u mislima i riječima, morate se

neprekidno podsjećati na to da prihvaćate taj položaj, da vjerujete u njega, i da je vaše uvjerenje dovoljno

dobro da na njemu gradite život i nade. Sve to zajedno čini molitvu i to vrlo snažnu molitvu. Takva molitva

zaista mijenja dušu čisteći je od podsvjesnih strahova koji su uzrok svih nedaća.

I tako, nadahnut autor počinje svoju molitvu izjavljujući bez uvijanja: Bog nam je zaklon i utvrda, po-

moćnik spreman u nevolji. Vidite da si on ne dozvoljava nikakvu sumnju u to što kaže. Njemu ne pada na

um da zauzme bojažljiv, gotovo ispričavajući stav za koji neki moderni teolozi smatraju da je poželjan pri

obraćanju Bogu. Autor odlučno izjavljuje: Bog jest, On zaista postoji, a zatim nabraja tri činjenice: Bog je

naše utočište, naša snaga i »pomoćnik spreman u nevolji«. Ovaj stih je zaista snažan, zar ne? Ako se

probijemo kroz koru familijarnosti koja od nas skriva pravo značenje i analiziramo ove riječi svježim umom,

mislim da ćemo ostati zadivljeni svime što ovaj stih podrazumijeva. Uočite da autor kaže da je Bog naš

zaklon. On ne kaže da to može biti slučaj ili da je to bogobojažljiva nada na koju se oslanjamo, već jasno i

nesumnjivo konstatira da je Bog naš zaklon.

Zastanimo na trenutak i razmotrimo što je sve Bog. Sjetite se nakratko osnovnih aspekata i počasti za koje

znate da se Bogu pripisuju i zamislite da je to beskonačno Biće naš zaklon. To znači da je bezgranična moć,

mudrost i ljubav naš zaklon u koji se možemo povući u svakoj nevolji. Mnoge privržene duše doživljavale

su Boga kao udaljenog vladara koji obitava na nebesima, kojeg se treba bojati. Biblija međutim svjedoči o

suprotnom, o Bogu koji je zaklon onima koji su u nevolji. I ta svemoguća snaga je naša snaga. To ideju čini

mnogo jasnijom. Bog nije samo neusporediva moć koja će nam priteći u pomoć, već će On biti naša vlastita

snaga koja će, djelujući kroz nas, nadjačati nevolju, zazovemo li ga na pravi način.

Svaki učenik Istine mora razumjeti da Bog djeluje kroz nas mijenjajući našu svijest.

39

12.Ne bojte se

U božanskoj metafizici učimo da Bog nikada ništa ne čini nama, ili za nas, već uvijek kroz nas. Pisac to objašnjava u poznatoj biblijskoj maniri dodajući: pomoćnik spreman u nevolji.

Nakon uvodne potvrde slijedi, na najznanstveniji način, izvanredan primjer korištenja onoga što se u

metafizici zove »poricanje«. Sljedeća dva stiha su poricanje da u situaciji u kojoj se nalazimo nema nikakve

moći koja bi nas natjerala da budemo, radimo ili se podvrgnemo ičem manjem od potpune, cjelovite

harmonije koja je božanska volja za sve nas. Zato stihovi glase: stoga ne bojmo se, što logički slijedi nakon

uvodne izjave -  kad se ljulja zemlja, kad se bregovi u more ruše, kad buče i bjesne valovi morski, kad

bregovi dršću od žestine njihove.

»Zemlja«, naravno, označava manifestaciju. To je biblijski naziv za sve manifestacije ili načine ljudskog

izražavanja - tijelo, dom, poslovni život, rodbina i poznanici, sve se podrazumijeva pod izrazom zemlja.

Znamo da sve ove vanjske stvari nisu ništa drugo do li izraz unutrašnjeg stanja svijesti, i ovdje nas psalmist

tjera da kažemo da čak i kad se zemlja ljulja, kad se čini da su se sve vanjske stvari razbile u komade, kada

se naše zdravlje pogorša, kad naš novac nestane, kad nas naši prijatelji ostave, mi se nećemo bojati. Takav je

stav od neprocjenjive važnosti.

Kada stvari pođu po zlu ponavljajte neprekidno da vas vanjske okolnosti neće plašiti ili zastrašivati. Što se

više bojite, to češće tako radite. Pravi trenutak u kojem je važno reći: »Bog je moj zaklon i ne bojim se«, jest

trenutak u kojem vam se koljena tresu od straha.

Pisac psalma kaže da se neće bojati niti ako gore potonu u more, ni ako se vode dignu i bjesne dok i sami

bregovi ne zadrhte. Brijeg, u Bibliji, uvijek označava molitvu, uzdignutu svijest. Ovom rečenicom

izjavljujemo, da iako nam se i usred naše molitve stvari čine lošim, a sama je molitva natopljena našim

užasom, sumnjom ili očajem, držat ćemo se istine Božje, znajući da će se vode povući, makar i nakon 40

dana. Vode, naravno, uvijek označavaju ljudsku osobnost, naročito emocije. Autor ovih stihova, složit ćemo

se, dobro je poznavao ljudsko srce, njegove probleme i potrebe.

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Svevišnjega.

Rijeka koja se spominje nekoliko puta u Svetom pismu, glavna je rijeka života koja teče od Božjeg

prijestolja. Ona znači razumijevanje Istine koja je doista »voda života« onima koji do nje stignu. Rijeka je

vrlo zanimljiv simbol. Prvenstveno označava svrhu jer uvijek nekuda teče. Rijeka ne stoji na mjestu poput

jezera ili oceana, već je uvijek na putu prema svome cilju. U tom smislu ona je istinski primjer posvećenog

života koji svaki učenik božanske Istine treba živjeti. U ovom učenju, ako nam ono doista nešto znači, mi

40

više ne plutamo poput klade prepušteni milosti struje, već smo odlučno usmjereni na putu razumijevanja i

slobode.

»Grad Božji« je ljudska svijest. Svijest, koja je vaš životni identitet, u Bibliji se naziva »gradom«. »Ako

Jahve ne vlada Gradom, noćobdija bdije, ali uzalud.« Svijest u kojoj svjetlo Istine zasja nakon napada straha

i jada, je grad radosti, grad očišćen svetom rijekom, grad Božji i grad dobra, sveto mjesto za šatore

Svevišnjega. Bog je zaista u središtu toga grada i kada je Bog, što znači, naše shvaćanje Boga, u središtu

naše svijesti, tada nas zaista ništa ne može potresti.

Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže.

Ovdje pisac psalma dodaje jedno od onih jednostavnih značajki, izraženih dječjim jezikom koji direktno

govori srcu. On kaže: »Od rane zore Bog mu pomaže.« Ovo prekrasno obećanje trebalo bi otkloniti

posljednje tragove straha i sumnje koji su se možda zadržali u tamnim kutevima duše.

Metrički ritam psalma zadržan je ponavljanjem osnovne teme u sljedećem stihu.

Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi.

Nepotrebno je reći da su »puci« vaše vlastite pogrešne misli, oni strahovi, sumnje, samooptužbe i nedostaci

svake vrste koji se nalaze između vas i vašeg poimanja Boga - poganske snage koje napadaju sveti Grad

vaše duše, ponekad vas opsjedaju danima i tjednima, ponekad pljačkaju i okupiraju vaše vrijeme. Oni to

mogu samo privremeno. Držite li se čvrsto Boga neprekidnom molitvom, prije ili kasnije, sigurno kao što

Bog živi, kraljevstvo pogrešaka bit će uklonjeno. Njegov će glas zagrmjeti kroz molitve i zakletve i bit ćete

spašeni.

Treća i posljednja strofa psalma vježba je zahvalnosti i pohvale. Ova biblijska forma konstruirana je

krajnjom znanstvenom brigom. Često, iako ne uvijek, molitve započinju potvrdom vjere u Boga jer u njima

ne smije biti teških i krutih pravila. Nakon toga analiziraju strah i brigu, pokazujući da Bog ne sudjeluje u

njima, i da mi, stoga, nemamo razloga za strah. Nastavljaju podsjećajući nas na ljubav, moć i mudrost

Božju, i našu sposobnost, kao djece Božje, da zazovemo Božju moć kada smo u neprilici ili opasnosti.

Nenadmašnom literarnom vještinom korištenja raznolikih slika i primjera omogućeno nam je da živo vidimo

ovu Istinu. Molitve završavaju, kao što i trebaju, pjesmom hvale i zahvalnosti.

Psalmist traži od nas da kažemo:

S nama je Jahve nad Vojskama; naša je utvrda Bog Jakovljev, i time poništava osjećaj da je Bog biće koje je

daleko. »Jahve nad Vojskama« je naziv Božji kojim se ističe njegova velika moć i snaga. Označava

41

svemoćni aspekt Boga. Ovim riječima mi izjavljujemo da je svemoć uz nas, da djeluje kroz nas. Na kraju

stoji da je to također Bog Jakovljev. Jakov simbolizira dušu koja još nije iskupljena, dušu koja se još bori s

teškoćama i osvješćenom nesavršenošću. Izrael, »princ Božji«, je duša koja je shvatila svoju božansku

prirodu, ali Jakov je još uvijek u središtu svojih problema. Tako nas pisac psalama podsjeća da je Bog velika

moć, Gospod nad vojskama, kako za Jakova tako i za Izrael.

Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini. Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove

krši i lomi koplja, bojna kola ognjem sažiže.

Ovdje se nastavlja zahvala riječima: pogledajmo moć i slavu Boga koji je uvijek s nama, kako njegovo

djelovanje u molitvi preobražava našu situaciju i baca u očaj ili uništava naše probleme i brige, kako čini da

ratovi - odlično ime za zabrinutost i jad bijede koja uništava živote tolikih ljudi - prestanu u svakom djeliću

naše svijesti, kako razoružava sve čega se bojimo, ne samo odstranjujući, već uništavajući svaku moć koju

strahovi i problemi nad nama imaju. Kada su u doba pisanja psalama neprijateljski pukovi bili zarobljeni,

njihovi lukovi i koplja polomljeni, a njihova bojna kola zapaljena, djelovanje im je bilo gotovo potpuno

uništeno. Takav puk više nije mogao stvarati probleme.

Umirite se i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

Ovo je vjerojatno najdivnija fraza u cijeloj Bibliji. Ona je zapravo cijela Biblija u malom. »Umirite se i

znajte da sam ja Bog.« To je upravo ono posljednje što želimo učiniti kada smo zabrinuti ili tjeskobni. Struja

ljudske misli koju Pavle naziva putenim umom požuruje nas prema svojim ciljevima, i čini se mnogo lakše

plivati s njom prihvaćajući nedaće, vježbajući jadikovke, razmišljajući o simptomima, nego odlučno odustati

od takvih misli, i razmišljati o Bogu, što je jedini izlaz iz neprilika.

Trenirajte uzdizanje iznad ove užurbane plime pogrešaka - pogreške uvijek nastaju u žurbi kako bi vas

oborile s nogu - i okrenite leđa neprilikama, ma kako teške one bile: Umirite se i znajte da sam ja Bog.

Čak i u molitvama postoji vrijeme za odlučno djelovanje, a i vrijeme da se obustavi aktivnost i »učinivši sve,

da se zastane« - da se umirimo znajući: da sam ja Bog.

To naravno ne znači da ne radite ništa ili da se ne zabavite nekom svjetovnom stvari kao što je čitanje

romana ili novina. Umiriti se znači »znati da je Bog Bog«. Takva »smirenost« je suprotna lijenosti i neradu.

Smireni koji razmišljaju o Bogu su najtiši, ali i najplodniji djelatnici.

Jahve nad Vojskama je s nama, naša je utvrda Bog Jakovljev.

42

Ovdje ponovo metrička simetrija obvezuje pjesnika da završi ovu prekrasnu poemu ponavljajući glavnu

temu. I duhovno je to najmoćniji i najefikasniji kraj naše molitve. Bog moći koji pomaže slabim i nemoćnim

smrtnicima u svakodnevnim problemima djeluje kroz nas, i sve će biti dobro.

Bojati se znači imati više vjere u zlo nego u Boga.

43

13.Svjetlo i spas

Povijest problema ili teškoće često leži u ovome: učenik je zabrinut zbog nečega ili se osjeća loše. Čim shvati što se dogodilo, zahvaljujući svom poznavanju Istine, odbija prihvatiti situaciju kakva jest i kakvom je većina ljudi prihvaća i, na jedan ili drugi način, možda pomoću ovakve molitve, postiže potreban uzlet svoje misli. Pažljivo čita psalam, duhovno ga interpretira, dozvoljava svom umu da meditira o navedenim principima, prihvaća ih i odbacuje sve negativne sugestije i postiže mir uma. A kada je to postigao, teškoća je nestala.

1. Jahve mi je svjetlost i spasenje; koga da se bojim? Jahve je štit života moga, pred kime da strepim?

2. Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.

3. Nek se i vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek i rat plane protiv mene, i tada sam pun

pouzdanja.

4. Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim, da živim u Domu Jahvinu, sve dane života svoga, da

uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.

5. U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni, skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me

uzdiže.

6. I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe, u njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću

pjevat i klicati.

7. Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!

8. Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!« Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.

9. Ne skrivaj lica svoga od mene, ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I

ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!

10. Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.

11. Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.

12. Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.

13. Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.

14. U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje; u Jahvu se uzdaj!

Psalam 27. je jedna od najljepših biblijskih meditacija i duhovnih postupaka. Duhovni postupak je

odgovarajući tehnički izraz za znanstvenu molitvu koja je namijenjena rješavanju specifičnog problema.

Nevolje nam se događaju jer dozvoljavamo da nam se svijest spusti na razinu na kojoj do nje mogu strah i

ograničenja. Duhovni postupak se sastoji od djelovanja na svijest kako bi se uzdigla na duhovnu razinu na

kojoj će nesreća, ma kakva ona bila, nestati. Svaka mentalna aktivnost koja nam omogućuje da uzdignemo

duhovni standard duše oblik je molitve. Biblija obiluje takvim formama.

Povijest problema ili teškoće često leži u ovome: učenik je zabrinut zbog nečega ili se osjeća loše. Čim

shvati što se dogodilo, zahvaljujući svom poznavanju Istine, odbija prihvatiti situaciju kakva jest i kakvom

je većina ljudi prihvaća i, na jedan ili drugi način, možda pomoću ovakve molitve, postiže potreban uzlet

44

svoje misli. Pažljivo čita psalam, duhovno ga interpretira, dozvoljava svom umu da meditira o navedenim

principima, prihvaća ih i odbacuje sve negativne sugestije i postiže mir uma. A kada je to postigao, teškoća

je nestala.

Jahve mi je svjetlost i spasenje; koga da se bojim? Jahve je štit života moga, pred kime da strepim?

Ovaj je kratak stih, sam po sebi, savršen duhovni postupak i jedan od zaista najkompletnijih tekstova u

cijeloj Bibliji. Mogao bi biti ispisan iznad portala svake crkve i svake škole u zemlji, jer u sebi sadrži embrio

kompletne poruke Isusa Krista. Razmislite o njegovom značenju. Stih je postulat, ne samo postojanja

Božjeg, već i žive prisutnosti Boga u čovjeku, unutrašnjeg svje tla. Jahve ovdje označava vašeg unutrašnjeg

Krista, ono što podrazumijevamo pod ja sam. Nastavlja s postavkom da je Bog u vama, vaše unutrašnje

svjetlo koje nije puka, pasivna i statična prisutnost, već dinamična snaga koja će učiniti sve što biste vi

trebali učiniti. Pogledajte što ova fraza obećava - svjetlo, spas i snagu. Te tri riječi pokrivaju apsolutno sve

što čovjek treba, jer one znače razumijevanje, moć i djelovanje - što više od toga možemo poželjeti?

Počnimo sa svjetlom. Ne postoji mrak osim neznanja. Sve ljudske mane i nevolje nisu ništa drugo doli

nedostatak božanskog svjetla. »Svjetla, više svjetla«, uzviknuo je umirući Goethe, i to je intuitivan krik

čovječanstva tijekom cijele povijesti. No Bog je svjetlo, kaže nam Biblija: »Ja sam svjetlost svijeta.«

Osvrnete li se na vlastiti život, sigurno ćete uočiti kako većina vaših nevolja proizlazi iz vaše nenamjerne

pogreške, ali pogreške nastale zbog neznanja, neiskustva ili želje da u potpunosti shvatite implikacije

situacije u kojoj se nalazite. Drugim riječima, patili ste zbog potrebe za svjetlom. Stoga, Biblija ovdje

objašnjava da će božanska moć u vama biti vaše svjetlo, i da se možete izvježbati da ga koristite prema

potrebi.

Jahve je štit života moga.

Obećavši nam svjetlo, psalam nam dalje obećava snagu ili moć. Imat ćemo moć da učinimo štogod trebamo

učiniti, da se suočimo sa svime, da riješimo svaki problem ili teškoću u svom životu. Bit ćemo, zapravo,

»snadbjeveni snagom iz visina« i nećemo se više morati oslanjati na svoje nedostatne napore. Bog će nam u

svakom trenutku pokazati značenje svega što moramo razumjeti, pomoći nam u svakom kritičnoj situaciji i

opremiti nas božanskom snagom da se iz nje izvučemo.

Prekrasan prvi stih psalma sažima svoju poruku u riječi »spas«, koja, naravno, znači cjelovitu harmoniju i

djelovanje. Prodornom psihološkom vještinom, karakterističnom za biblijsko pisanje o ljudskoj duši,

obvezuje nas da se izravno upitamo čega bismo se to zapravo trebali bojati. Svatko tko prihvati premise lako

će zaključiti da se nemamo čega bojati, jer Bog živi i vlada - i time je slomljena kičma problemu.

45

14.Traži lice njegovo

Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.

Kao uvijek u Bibliji, naši »zlotvori« i »dušmani« su naše vlastite misli, strahovi i svakojake sumnje koje

ponekad na nas zaista vrebaju kao da žele »proždrijeti naše meso«. Mnogi ljudi su s vremena na vrijeme

postali bolno svjesni koliko je ova usporedba točna, a ovim stihom dato vam je obećanje da će vaši

»dušmani« posrnuti i pasti.

Nek se vojska prođu mene utabori, srce se moje ne boji; nek i rat plane protiv mene, i tada pun sam

pouzdanja.

Ovdje pisac psalma ponavlja svoje uvjerenje i tjera i nas, svoje čitatelje, da ponovimo da se naša srca ne

boje. Tjera nas da u to vjerujemo. Možete li zamisliti ljepšu garanciju od ove - »srce se moje ne boji«? Kada

tiho i iskreno možete reći: »srce se moje ne boji« u svako doba dana i noći, vanjske stvari nad vama neće

imati moći i bit ćete slobodni. Ratove mogu započeti protiv vas, no vi ćete ostati samopouzdani i stoga

pobijediti.

Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim, da živim u Domu Jahvinu, sve dane života svoga, da uživam

milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni, skriva me u skrovištu

Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.

Ova dva stiha na izuzetan način opisuju nešto što često zovemo drugim rođenjem. Ukratko, muškarac ili

žena poduzimaju najznačajniji korak koji čovjek može poduzeti, vitalan korak u usporedbi s kojim su sva

ostala iskustva relativno manje važna. Novo rođenje, ili drugo rođenje, ili kakogod ga vi nazvali, znači da

jasno razumijete i potpuno prihvaćate činjenicu da osim usklađivanja s Bogom ništa drugo nije važno. Kada

iskreno kažete: »Sada razumijem da ništa u životu nije važno osim da se svjesno uskladim s Bogom - jer

kada sam to učinio, sve drugo će uslijediti, a dok to ne postignem ništa drugo ne može biti dobro - i učinit ću

sve drugo manje važnim od toga«, tada ste zaista iskusili ponovno rođenje, bez obzira je li samo poimanje

istinitosti doprlo do vas ili nije. Kada postignete tu razinu vi nećete dozvoliti vanjskim događajima da vas

zaista pogode, zaplaše ili vam nanesu duboku bol, jer znate da su vanjske stvari samo prolazne sjene

privremenog značenja. Budući da vas ne mogu vezati, ne mogu vam ni naškoditi, i vi ste slobodni. I iznad

svega: ne dozvoljavate da vas odgoda potpunog shvaćanja preplaši ili, u najmanju ruku, obeshrabri. Vi znate

Istinu, iako je još ne osjećate. Nepokolebljiva odlučnost da stanujete u Jahvinu domu, da gledate njegovu

ljepotu i učite njegove tajne, znači da ste uzdignuti na hridinu i da je vaš dom siguran (Matej 7:24 - 27).

46

I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe, u njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat i

klicati.

Prvi dio duhovnog postupka završava stihom, izljevom zahvalnosti moćnog djelovanja. Pjevanje je u Bibliji,

kao što znamo, uvijek vrhovni izraz radosti i ushićenja. Ovdje moramo skrenuti pažnju na činjenicu da imati

»glavu izdignutu iznad svojih dušmana«, nije samo slikovit prikaz pobjede već i važan metafizički simbol.

Glava je tjelesna oznaka ljudskog poznavanja božanske Istine - zovemo je Kristovom sposobnošću - i,

naravno, veće razumijevanje vodi do toga da i mi sve više prevladavamo ograničenja.

Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: »Traži lice nje-govo!«

Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene, ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći

moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj! Ako me otac i mati ostave, Jahve će me

primiti.

Pisac psalama ovdje koristi dramatsku formu zazivanja Boga koja molitvi daje živost i intenzitet, ali za-

pravo potvrđuje da Bog čuje upućeni vapaj ili kako to obično kažemo, izgovorenu »riječ Božju«. Autor

nabraja različita zazivanja Boga da usliši našu molitvu. Stvarna afirmativna forma često je najefikasnija u

rješavanju određenog problema, no ne oklijevajte zazvati Boga kad god to zaželite. Ne odbacujte molitvu

ma o kojoj se molitvi radilo. U stvari, ne odustajte ni od čega što vam pomaže u vašem religioznom životu.

Kristova nam Istina dolazi da bi nas ispunila, a ne da bi nas uništila, da bi nam sve više davala dobra, a ne da

bi nas orobila.

Bog nije ograničeno, tjelesno lice kakvo imaju muškarac ili žena. Lice je poznati simbol. Na mnogim

slavnim slikama klasike, Bog je predstavljen najčešće kao muškarac s bradom, star šezdesetak godina. No

zna se da je to tek slikarska konvencija. Budući da je čovjek te dobi postigao maksimalnu razinu mudrosti,

to lice postalo je simboličnim načinom izražavanja božanske mudrosti. Lice, zapravo, simbolizira moć

prepoznavanja. U svakodnevnom životu ljude najčešće prepoznajemo putem njihovih lica, a ne, na primjer,

putem njihovih ruku ili nogu. Tražiti Božje lice znači tražiti prepoznavanje Božje prisutnosti na razini

razumijevanja, tj. poznavanje Boga doživljavanjem. Kada naiđemo na teškoću u uspostavljanju naše

duhovne veze, to je kao da je Bog sakrio svoje lice. Naravno, Bog to nikada ne čini, već mi dozvoljavamo da

se veo sebičnosti, sumnje i straha spusti između nas i Boga. Ljudi ponekad govore da se Sunce »ugasilo«

iako zapravo misle da se oblak ispriječio između Sunca i njih. Svi znamo da Sunce i dalje sije s druge strane

oblaka.

Autor psalma sada odlučno potvrđuje činjenicu da Bog ne može i neće »sakriti lice« od svoje djece, i

argumentira to riječima da čak i ako ga napuste otac i majka, Bog to neće učiniti. Na Istoku gdje je

obiteljska veza snažnija od svih privatnih i osobnih odnosa, ova je izjava zaista snažna.

47

Drugim riječima, ovaj dio postupka pokazuje nam da sumnje i strahovi mogu napasti pisca psalma usred

molitve - kao što nas mogu napasti u bilo koje vrijeme -no on se s njima suočava i pobjeđuje ih na

znanstveni način.

Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. Bijesu dušmana mojih

ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.

Pisac psalama sada moli za duhovno razumijevanje i mir uma. Neprijatelji su, kao uvijek, njegovi vlastiti

strahovi. Oni se pojavljuju zato što mu »lažni svjedoci« idu ususret. Svatko tko je to proživio neće

posumnjati u prikladnost dojmljive fraze da naši strahovi »dašću nasiljem«. Doista, sumnja i strah su

najokrutnije stvari u ljudskom životu.

Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce

tvoje; u Jahvu se uzdaj!

Na ovom mjestu pisac psalma, slijedeći ritmičku vanjsku i unutrašnju misaonu igru koja je karakteristična za

Bibliju, ponovo pojašnjava da se on zaista oslanja samo na božansku moć, a ne na svoje vlastite ograničene

izvore, svoj intelekt, svoju snagu volje. Kad ne bi vjerovao da će Bog izvesti neophodno čudo, ne bi uopće

očekivao da se ono može ostvariti.

Završna fraza je snažna opomena da budete aktivni i postojani u molitvi - uvijek molite i ne predajte se

malodušnosti. »Uzdati se u Jahvu«, ne znači zanemariti problem nadajući se da će Bog naići i riješiti ga

umjesto vas. To znači intenzivirati vašu duhovnu aktivnost. Uzdati se u Gospoda znači neprekidno i

sustavno moliti za rješenje problema. Posljedica toga bit će »jačanje srca«, što znači da ćete primiti

ohrabrenje i moć da nastavite sa svojim molitvama, i da će se vaša svijest postepeno mijenjati sve dok se vaš

problem posve ne rastopi i ponovo uspostavi harmonija i mir. Tako Bog odgovara na molitve.

48

15.Izražavanje Boga

Cijela Biblija nas uči skladu, to jest, iskazivanju zdravlja, prosperiteta i sreće koji su Božja volja. Dok god čovjek ne postigne savršenu harmoniju on ne izražava Boga -a izražavanje Boga je ljudska sudbina.

1. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.

2. On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

3. Tko će uzici na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

4. Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.

5. On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

6. Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.

7. »Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne da uniđe Kralj slave.«

8. »Tko je taj Kralj slave?« »Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!«

9. »Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne da uniđe Kralj slave.«

10. »Tko je taj Kralj slave?« »Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!«

Cijela Biblija nas uči skladu, to jest, iskazivanju zdravlja, prosperiteta i sreće koji su Božja volja. Dok god

čovjek ne postigne savršenu harmoniju on ne izražava Boga -a izražavanje Boga je ljudska sudbina.

Psalam 24. prekrasno sažima biblijsko učenje o harmoniji. Jedinstvenim biblijskim načinom izražavanja

objašnjava harmoniju koja je istinsko značenje spasa, i vješto analizira, kako to samo Biblija može, njezine

uzroke. U svom literarnom obliku, ovaj je psalam prekrasna pjesma u prozi od pet strofa. Prvi stih sadrži

koncizan, a istovremeno, temeljit prikaz slavnog metafizičkog zakona. Analizirajmo sadržaj, drugim

riječima, prevedimo ga tehničkim rječnikom frazeologije modernih vremena.

Uvodni stih je jedna od najpoznatijih fraza Svetog pisma.

Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.

Ove su riječi citirane u svim prigodama, no kontekst u kojima se koriste rijetko odgovara duhovnom

shvaćanju njihovog istinskog značenja. U najgorem slučaju, koriste se kao pokušaj utjehe prilikom

suočavanja sa smrću ili velikog financijskog kraha. To bi značilo da, budući da sve pripada Bogu, on ima

pravo uništiti što god poželi, bez obzira na ljudske osjećaje. U najboljem slučaju, ove se riječi shvaćaju kao

bogobojažljivo, ali slabo, priznavanje Boga kao glavnog izvora naših dobara. Naravno, čak i najslabije

priznavanje ove primarne činjenice bolje je nego nikakvo, no dok u potpunosti ne shvatimo znanstveno

značenje tih riječi, nećemo od njih imati nikakve koristi.

49

Pretpostavka da Bog, slavni izvor i bit, može uzrokovati ili čak odobriti smrt ili nesreću, pogubna je

pogreška koja leži u korijenu svih nedaća. Karakteristika tjelesnog uma je da preokreće tekst koji, iznad svih

ostalih u Bibliji, objašnjava stvarni zakon života i prosperiteta. Tjelesni um, kako ga Pavle naziva, nije ništa

drugo doli naše vlastito ograničeno i ignorantno mišljenje. Sve dok ne ispravimo pogrešan način

razmišljanja, nerazumijevanje Zakona života može uzrokovati našu patnju i nedostatak svega što trebamo -

čak i vjerovanje u smrt - iako ne može promijeniti same zakone.

Ključ istinskog značenja prve strofe leži u dvije uporišne riječi »Jahve« i »zemlja«. Na samom početku

zastanimo i upitajmo se što podrazumijevamo pod »Jahvom«. »Boga, naravno«, reći ćemo, i to je točno, no

biblijsko ime »Jahve«, u pravilu označava Boga kao našeg unutrašnjeg Krista, naš istinski identitet,

božansku iskru - spoznaju »ja sam«. Tako ovaj stih konstatira, jednom i zauvijek, da se »zemlja«, koja je

kako znamo općeniti termin za naše cjelokupno djelovanje ili životne manifestacije, nalazi pod ovlastima

našeg unutrašnjeg Krista ili »ja sam«. Sve nedaće stoga zaista proizlaze iz vjerovanja da je »zemlja«

podanik neke vanjske sile ili zakona koji vlada nezavisno od nas i koja nas može posve uništiti. No Zakon

života kaže da je čovjek slika i prilika Božja i da ima punu kontrolu nad svim situacijama - baš svima.

Psalam 24. naglašava ovu fantastičnu činjenicu dodajući »svijet i svi koji na njemu žive«. Naša zemlja, koja

je naš svijet, sa svakim se detaljem našeg života zaista nalazi pod našom upravom i stvara se i uništava

našom riječju.

On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti. Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom

mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se

varavo.

Gora Jahvina, njegovo sveto mjesto, označava spoznaju Boga, živ i stvaran osjećaj njegovog prisustva,

nevjerojatno iskustvo sigurnosti i radosti mira koje nadilazi svako poimanje. Kada čovjek postigne taj mir,

on je potpuno siguran da je sve dobro i da ga ništa ni na koji način ne može povrijediti. Istovremeno čovjek

ima fantastičnu moć pomaganja i iscjeljivanja drugih. Ovakvo stanje uma je stvarno jedina stvar koju vrijedi

imati, jer imajući je, čovjek ima sve, a nema li je, nema ništa. Postići takvo stanje istinski je cilj svih naših

molitvi i duhovnih postupaka. U Knjizi postanka obećane su nam upravo te ovlasti, a Biblija nam usađuje tu

Istinu i upućuje nas kako je usvojiti. Na svetom mjestu ništa nas ne može oskvrnuti: ni bolest, ni siromaštvo

ni grijeh ne mogu nas dotaći jer, dok nam um počiva na svetom mjestu, mi ih ne osjećamo kao stvarne.

Budući da ih ne osjećamo stvarnima, one nestaju u ništavilo.

Nadahnut pisac nam dalje govori kako je potrebno uzdići se u to divno stanje svijesti,  utemeljeno na morima

i učvršćeno na rijekama. To znači da su upravo ljudi poput nas, ljudi s raznim ograničenjima i problemima,

oni kojima je obećanje namijenjeno. Usprkos svim manama mi to stanje možemo postići jer je ono

50

utemeljeno na vodama - a vode uvijek simboliziraju ljudsku dušu, koja je, nažalost, podložna olujama,

poplavama i ponekad tajfunima. Stoga vidimo da ne postoji niti najmanji razlog da se obeshrabrimo samo

zato što nam trenutačna situacija izgleda loše, a duhovna nam snaga prividno nedostaje. To nije važno, jer je

viša svijest izgrađena upravo na takvim olujnim morima. »Velike vode ne mogu svladati ljubav, niti je

poplave preplaviti.« Rekavši da je Božji spas za svakoga, kao što Biblija to čini gotovo na svakoj stranici,

stihovi psalma nastavljaju s praktičnim objašnjenjem djelovanja. Za veliki zadatak naše ruke moraju biti

čiste kao i naše srce, a svoju dušu ne smijemo predati taštini niti se kri vo zaklinjati. Ove upute su sasvim

sigurno konačne, i isplati ih se detaljno proučiti.

Logičnim slijedom dolazi potreba čistog srca - »Blagoslovljeni oni čista srca - jer vidjet će Boga.«

Pretpostavljam da smo poznavanjem ove izjave zaslijepljeni pa ne vidimo njezino zapanjujuće značenje.

Pokušajte na trenutak razmisliti što znači: »oni će vidjeti Boga«. Zamislite što to zapravo znači i koja bi

cijena bila prevelika za iskustvo »viđenja Boga«. Biblija obećava da pod određenim uvjetima putnik, vi i ja,

može vidjeti Boga. Naravno, razumijete da se ne radi o »viđenju Boga« očima, kao što vidimo druge ljude

ili kuće. Fizičkim okom čovjek može vidjeti samo materijalne stvari, a Bog je Duh, pa se duhovne stvari

moraju duhovno percipirati. Jednako tako duhovna percepcija nije stvar uočavanja lika i površine kao što je

to slučaj s fizičkim osjetilom vida. Duhovna percepcija je direktno duhovno iskustvo u kojem predmet

spoznaje i onaj koji spoznaje postaju jedno. Stoga, vidjeti Boga, prema našem ograničenom i manjkavom

ljudskom načinu izražavanja, znači spoznaju savršenog jedinstva sa samom božanskom dobrotom.

Tko su oni čista srca? U biblijskom smislu, riječ »čist« ili »čistoća« ne odnose se na higijenu koja je itekako

važna, već obuhvaćaju slobodu od svake pogreške i ograničenosti. Pogreške proizlaze iz uvjerenja da postoji

uzrok drugačiji od Boga. Čistoća znači potpunu lojalnost vjeri u jedan, sveprožimajući, svemoćan uzrok koji

je u potpunosti dobar - u Boga, našeg Oca koji je na nebesima. Čistoća je vjerovanje u Boga kao jedini

uzrok, potpuno odricanje od svake vjere u druge uzroke, odbijanje vjerovanja u moć klime, bakterija,

ljudskih zakona, zakona siromaštva ili propadanja, odbijanje priznavanja stvarnosti rasnim ograničenjima

vremena i prostora, postojana lojalnost Jednom uzroku te donošenje ispravnih sudova.

Srce, u Bibliji, najčešće predstavlja ono što nazivamo podsviješću. Ono što moramo iskupiti i pročistiti je

naš podsvjesni mentalitet. Ako smo svjesno lojalni jednoj moći dobili smo tek pola bitke, iako je to prva i

važnija polovica. Druga polovica je pročišćenje i odučavanje podsvijesti od pogrešaka koje su se u njoj

akumulirale tijekom vremena. Ako smo tome vjerni, prije ili kasnije naše će srce biti potpuno čisto u

biblijskom smislu, i tada ćemo vidjeti Boga. Isus je postigao to stanje kada je rekao: »princ ovog svijeta je

došao i u meni ništa ne nađe«, što znači da je njegova podsvijest bila tako pročišćena da ograničavajuće

misli nisu imale utjecaja, iako je u jednom trenutku bio »iskušavan kao i mi«.

51

Pročišćenje duše, ne samo od velikih grijehova koje svatko može prepoznati, već od tisuće svjesnih

ograničenih uvjerenja koja ispunjavaju ljudske dane, jedini je put prema slobodi. Prekrasan početak je

prihvaćanje duhovne osnove sveukupnosti Božje, no samo kad ovu istinu počnemo primjenjivati na

praktičan način, dan za danom - i onda kada nismo za to raspoloženi i onda kada jesmo - vidjet ćemo

rezultate. To znači »imati čiste ruke«. Ruka je uvijek moć manifestacije djelovanja, i dok naše djelovanje,

cijeloga dana, nije »čisto«, to duhovno znači da nemamo čiste ruke i ne možemo se uzdići na prekrasnu

»Goru Jahvinu«.

Ova prekrasna lekcija svoj naglasak dobija nešto izmijenjenim ponavljanjem, kako je to običaj u židovskoj

tradiciji. Rečeno nam je da je iskupljen ili spašen onaj koji svoju dušu ne preda taštini - drugim riječima,

onaj koji ne traži svoju sreću u djelovanju već u Uzroku, i ne vjeruje da postoji više uzroka od Jednog.

Zaklinjati se krivo znači pogrešno vjerovati i biti uvjeren, poput mnogih, da je zlo istinito.

52

16.Vječne dveri

On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. Takav je naraštaj onih koji traže njega,

koji traže lice Boga Jakovljeva.

Mnogima se može činiti da će pročišćavanje srca ili iskupljenje podsvijesti biti dug i zamoran zadatak, no

moramo se sjetiti da, kada molimo ne djelujemo mi nego Bog, pa zadatak koji je nama težak ili nemoguć,

njemu ne predstavlja problem. Ako iskoristite moć riječi i izjavite da vas Bog pročišćava, oslobađa,

nadahnjuje i prosvjetljava, ostat ćete zapanjeni kako će se prividno nemogući problemi riješiti, kako će

nestati stare navike mišljenja i ustupiti mjesto novima, jer ćete primiti nagradu, ili ispravno mišljenje od

Boga. Vi ste »tražili njegovo lice«, i prema velikom zakonu, morate početi izražavati nešto od njegove

prirode. Uvijek se razvijamo prema onome o čemu razmišljamo. Ovdje izraz »O, Jakove« znači »O Bože

Jakovljev«.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. »Podignite, vrata, nadvratnike

svoje, dižite se, dveri vječne da uniđe Kralj slave.« »Tko je taj Kralj slave?« »Jahve silan i junačan, Jahve

silan u boju.'« »Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne da uniđe Kralj slave.« »Tko je taj

Kralj slave?« »Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!«

Treća strofa psalma uzvišena je izjava o moći molitve. Nećemo pretjerati ako kažemo da je ona možda

najslavnije priznanje moći molitve ikada napisane. Dveri i vrata uvijek simboliziraju spoznaju. U tome

postoji lako shvatljiva logika. Dveri ili vrata su mjesto kroz koje ulazimo ili izlazimo iz grada, kuće, polja,

sobe itd. Drugim riječima, ona označavaju promjenu u svijesti. Mjesto na kojem se nalazite zapravo je vaše

stanje svijesti u tom trenutku, a ono što znamo kao kretanje kroz prostor, s jednog mjesta na drugo, iz

Europe u Ameriku, ili iz dnevne sobe u blagovaonicu, zapravo je djelomična promjena svijesti. Naravno,

jedina važna promjena je potpuna promjena koju donosi jačanje razumijevanja istine. Svaki put kada

dođemo do neke nove spoznaje mi ulazimo na novu dionicu našeg puta. Podignite, vrata, nadvratnike svoje,

dramatičan je način kojim nam se želi reći da samo postizanjem višeg stupnja razumijevanja, Kralj slave, to

jest, jasna spoznaja Boga kojeg tražimo, može ući u našu dušu. Dveri i vrata moraju podići svoje glave, to

jest, postati uzvišeni. Kako bi se izbjeglo svako nerazumijevanje važnosti ove poruke, rečeno nam je da se

upitamo tko je Kralj slave, i kakav je, i ističe nam se da je on nitko drugi doli Bog, snažan i moćan u bitci.

Ne samo obična figura vladara, već ratnik, a bitke koje on vodi, bitke su pobjede nad grijehom, bolešću i

smrti.

Autor psalma završava ponavljanjem da je moć s kojom stupamo u vezu kroz molitvu »Jahve nad

Vojskama«, što je biblijski naziv za moć kao Božji aspekt.

53

Ovi biblijski postupci nisu samo literarne vježbe, oni su metode kojima se mijenja svijest. To znači da nam

neće mnogo koristiti ako ih pročitamo u žurbi i ostavimo po strani. Molitveni postupak poput psalma morate

čitati polako više puta. Dok čitate, pravite stanke kako biste upili trenutak i dozvolili nadahnuću da vas

prožme. Ne pravite duge stanke, već zastanite na trenutke, duže ili kraće, ovisno o tome mislite li brzo ili

polako. Ne osjetite li ništa, nastavite čitati.

Kada čitate Bibliju, uvijek budite svjesni da vas Bog nadahnjuje između redaka. To je način da iz prve ruke

budete prosvijetljeni biblijskim učenjem. Zapamtite da interpretacije Biblije drugih ljudi, koliko god bile od

pomoći i stimulativne, nikada ne mogu biti toliko vrijedne kao vaša vlastita spoznaja. Ako joj to dozvolite

usvajanjem ispravnog stava, Biblija će vam pružiti nove i prekrasne spoznaje koje će direktno utjecati na

vaše osobne i privatne probleme i teškoće.

Kada vaše uobičajene metode rješavanja problema ne donose rezultate, dobro ih je napustiti za neko vrijeme

i raditi samo na inspiraciji. To možete tako da Bibliju otvorite nasumce i čitate na onom mjestu na kojem se

knjiga otvorila. Ako vas ne zanima prva stranica, pokušajte neku drugu i tako redom dok ne pronađete nešto

što za vas ima značenje. Imajte na umu, međutim, da tražite promjenu svijesti, promjenu koja će vam

omogućiti da molite jasnije i efikasnije i da budete senzibilniji za spoznaju. Ne tražite precizne, praktične

upute. Niti jedan tekst nemojte uzeti doslovno, jer takva praksa obično završava u praznovjerju. Slovo

Biblije ubija, duh daje svjetlost.

54

17.U lavljoj jami

Kada se u životu suočite s nekim velikim problemom ili nedaćom, vi ste, slikovito govoreći, bačeni u

lavlju jamu. Mnoga prestrašena srca su zaista imala osjećaj da je to vrlo točan prikaz stanja svijesti koje

su u tim trenucima iskusili

Biblijska priča o Danielu u lavljoj jami jedna je od nekoliko najpoznatijih. Pretpostavljam da je malo ljudi

koji za nju nisu čuli. Naročito je vole djeca, a ona su najbolji suci literarne i dramaturške moći, kao što zna

svatko tko je ikada djecu pokušao zabaviti pričanjem priča. Isus Krist nas poučava da slučajnost ne postoji.

Sve se događa u skladu sa zakonom uzroka i posljedice, i stoga, kada se priče ili legende prošire cijelim

svijetom i kada se prepričavaju generacijama, dokaz je da su izuzetno važne za čovječanstvo. Takva je priča

o Danielu i njegovom djelu, prekrasna lekcija o istini života. Pomogla je i utješila milijune ljudi kroz

stoljeća, iako nisu znali znanstveno objasniti njezino značenje.

Pogledajmo sada detalje nekoliko osnovnih postavki priče kako je ispričana u 6. poglavlju Daniela. Daniel je

bio pročelnik, nešto što bismo danas zvali savjetnikom, ili glavnim državnim sekretarom kralja Darija. Taj je

položaj nosio veliku čast i odgovornost, ali i veliku osobnu opasnost. Na tom položaju nije se moglo biti, a

ne imati mnogo moćnih neprijatelja. U starom svijetu Istoka bili su skloni skratiti službu nepodobnim

službenicima na visokim mjestima, naročito kada je nositelj dužnosti bio stranac. Mač, otrov u hrani, čak i u

odjeći poput rukavica ili čizama, a iznad svega političke intrige uništavale bi omražene dužnosnike.

U priči o Danielu saznajemo da je pažljivo provedena inscenirana zavjera, koja je postavila kralja Darija u

poziciju u kojoj je bio posve nemoćan spasiti Daniela. Zavjerenici su u obzir uzeli karakter monarha

planirajući zavjeru. Prema uskogrudnom, ljubomornom čovjeku postavili bi se na jedan način, prema

religijskom fanatiku na drugi. Darije, koji nije bio ni jedno ni drugo, već intelektualni formalist rigidnog

tipa, uhvaćen je u zamku svoje vlastite slabosti. Daniel je uhićen, odveden i bačen u lavlju jamu. Spilja u

kojoj su obitavale divlje životinje lako se mogla pronaći u blizini većine palača istoka tog vremena, jer su

životinje trebali djelomično radi priredbi, djelomično, kao u ovom slučaju, kako bi predstavljale užasavajući

primjer političke kazne. Daniel, međutim, umjesto da bude rastrgan na komade, ostaje netaknut, i nakon

nekog vremena oslobođen iz lavlje jame bez ogrebotine.

Duhovno shvaćena, ovo je jedna od najljepših biblijskih lekcija. Daniel simbolizira svakog čovjeka. Priča o

njegovim iskušenjima je priča o svakoj nedaći s kojom se možete susresti vi ili ja. Usput rečeno, to je priča o

vašem sveukupnom iskustvu, ali se odnosi i na svaki pojedinačni problem koji morate prevladati. Zapamtite

da je svaki problem s kojim se morate suočiti veliki problem prevladavanja našeg vjerovanja u ograničenja,

bolest, grijeh i smrt, o kojima govori teologija pada čovjekovog, u malom.

55

Kada se u životu suočite s nekim velikim problemom ili nedaćom, vi ste, slikovito govoreći, bačeni u lavlju

jamu. Mnoga prestrašena srca su zaista imala osjećaj da je to vrlo točan prikaz stanja svijesti koje su u tim

trenucima iskusili.

Pogledajmo sada ključ priče u desetom stihu. Daniel je postigao naviku molitve, prakticirao je prisustvo

božje, ne povremeno, već kontinuirano i redovito. Ovaj stih prosvjetljuje. Rečeno nam je da je Daniel znao

da je nalog za njegovo uhićenje potpisan. (Kada redovito prakticirate molitvu, i činite to ispravno, uvijek

ćete znati ono što trebate znati, neće vas se moći iznenaditi.) Daniel je znao da je pred njim neka nesreća i

odmah je počeo moliti, tj. provoditi duhovni postupak. Nije izgovarao molitvu jednom ili dva puta i

očekivao da djeluje, poput čarolije. Molio je, čisteći svoju svijest tri puta dnevno. Prozori gornje sobe bijahu

otvoreni prema Jeruzalemu. Naravno »soba« je »tajno mjesto« Isusovo ili njegova svijest. Jeruzalem je

uvijek najviša ljudska priroda ili osobnost kojoj nedostaje spoznaja Boga. I tako se Daniel, tri puta dnevno u

mislima okretao Bogu i uzdigao svoju svijest najviše što je mogao. Nitko ne može više od toga. Pogrešno je

misliti da morate imati živopisnu spoznaju Duha kako biste prevladali neki problem. Molitva će vas spasiti

iz nedaće bez obzira doživite li spoznaju ili ne. Uvijek možete otvoriti svoje prozore prema Jeruzalemu.

Hoćete li se uspeti na planinu Sion, što znači spoznati samog Boga, nije u vašim rukama - ali okretanje

prema Jeruzalemu jest.

U istom stihu kaže se »kako je uvijek činio«. To znači da je Daniel stvorio naviku znanstvenog izgovaranja

molitve. Neki ljudi mole samo kada su u nevolji, i tada naravno, teško stupaju u vezu. Čovjek ne može

vježbati glasovir samo povremeno i očekivati da će nekom željenom prilikom dobro svirati. Daniel je

uspostavio redovitu naviku molitve i meditacije tri puta dnevno, i kada ga je zadesila nevolja, ta mu je

navika pomogla. Znao je da neprilika dolazi. Vjerojatno je znao i kakva. Suočio se s njom uporno radeći na

vlastitoj svijesti kako bi se oslobodio straha. U tome je vjerojatno uspio čak i prije svog uhićenja pa je bio u

mogućnosti radovati se pobjedi čak i prije nego se ona realizirala.

Stvarni uzroci svih naših nedaća leže u nama samima. Jedini neprijatelji koje trebamo pobijediti na duži rok

naši su vlastiti strahovi, sumnje, sebičnost i drugo.

Njih simboliziraju kralj Darije i zavjerenici. Svi naši neprijatelji su u nama - čovjekovi neprijatelji bit će iz

njegovog vlastitog doma. Darije naročito predstavlja naše vjerovanje u moć vanjskog svijeta da nas ograniči

ili povrijedi. On ne predstavlja stvari koje obično zovemo zlom, već prije ograničavajuću vjeru u fiksni i

nepromjenjiv karakter vanjskih stvari koje su po sebi dobre.

Istina je da nijedna vanjska okolnost nema nikakvu moć sama po sebi. Kada se uteknemo vrhovnom

Kristovom zakonu božanske slobode i harmonije, nijedan vanjski zakon nas ne obvezuje. No mi ne znamo

ili zaboravljamo ovu veliku Istinu i nastavljamo vjerovati i podčinjavati se svim vrstama tobožnjih zakona

56

ograničenosti. Vjerujemo da smo prestari da nešto učinimo što bismo inače mogli. Vjerujemo da određena

klima može nepovoljno utjecati na naše tijelo, kada ona zaista nema takve moći. Poznajem čovjeka u

Londonu koji je radio za gradsku upravu, u službi koja se sastojala od administrativnih poslova i dosadnih

pravila. Bolno svjestan svoje situacije, ostao je na podcijenjenom položaju tri godine smatrajući kako

njegove kvalifikacije nisu dovoljne za viši položaj, za posao za koji je znao da bi ga dobro obavljao. Nakon

tri godine slučajno je saznao da zapravo ne postoji nikakvo pravilo za koje je mislio da ga sprječava u

dobivanju takvog mjesta. Odmah se za njega prijavio i bio primljen uz značajnu povišicu plaće. Ovo je

primjer vjere u vanjska ograničenja koja je, u stvarnosti, moguće prevladati u svakom trenutku. Dobar

primjer poput primjera kralja Darija. Poslovna pravila vezana uz kvalifikacije nisu, kako se misli, zlo poput

nepoštenja, prevare ili ubojstva, već pravila s dobrom namjerom: osigurati imenovanje odgovarajućih ljudi.

Zavjerenici predstavljaju zlo, poput gore navedenih grijeha, i dakako, svaki čovjek mora na njih računati.

Nepromjenljiv medejsko-perzijski zakon je fantastičan opis našeg uobičajenog poimanja kako se vanjska

ograničenja ne mogu prevladati, kao da su to stvari i uvjeti koje moramo podnositi.

Postoji dobro poznata slika Daniela u lavljoj jami koju je očito naslikao nadahnut umjetnik. Većini mojih

čitatelja je poznata, a ja u svojoj sobi držim njenu reprodukciju. Daniel je prikazan kako stoji leđima okrenut

lavovima! Prava pouka o znanstvenoj molitvi ili postupku, o kojima sam već govorio u poglavlju o »zlatnom

ključu«. Što više mislimo o nekoj nevolji, to je ona jača. Gledanje u lavove uzrokuje njihov rast dok ne

narastu veliki kao slonovi. Daniel je prikazan kako gleda prema gore, prema svjetlu - slikoviti prikaz

prakticiranja prisutnosti - a lavovi, umjesto da izgledaju opasno i ljutito, mirno šetaju uokolo ili ga gledaju

sa zanimanjem.

Oni koji su imali posla s divljim životinjama u njihovom prirodnom staništu džungle, ponavljaju kako niti

jedna divlja životinja neće napasti čovjeka koji ne pokazuje strah. U Indiji mnoge priče pričaju o pravim

jogijima (onima koji slijede Rajah ili kraljevsku jogu koja je u potrazi za sjedinjenjem s Bogom, a ne samo u

potrazi za trikovima na eteričnoj razini) koji žive među tigrovima i ostalim zvijerima potpuno sigurni.

Biblija nam također govori da će doći vrijeme kada će lav leći s janjetom, jer će čovjek iz svog srca izbaciti

strah, mržnju, zavist i prokletstvo i tako promijeniti moralnu i duhovnu klimu ove planete.

Kada ste u neprilici vi ste zapravo Daniel u lavljoj jami. Lavovi će izgledati strašno divlje, no vi trebate

moliti dok strah ne nestane. Uzdajte se u istinu, suočeni s bilo kojom pojavom i izaći ćete iz lavlje jame

sigurni i zdravi, bez ogrebotine, baš kao i Daniel. Štoviše, izaći ćete ojačani i bolji, jer niti jedan problem s

kojim se suočimo u svjetlu Istine ne ostavlja nas na istom mjestu na kojem smo se s njim susreli. Svaki

problem koji tako nadvladamo nedvojben je korak prema naprijed u našem duševnom rastu.

57

U nemogućnosti da optuže Daniela za bilo kakav obični prekršaj, njegovi neprijatelji su, izvan svake

sumnje, dokazali da je Daniel bio čovjek koji je odbio služiti (vjerovati) u drugu moć osim Božje. U očima

svijeta to je bilo krivično djelo, no u svjetlu Istine pokazalo se da je to spasilo Daniela.

Što duže čovjek slijedi put istine to je uvjereniji da je svijet stvar mentaliteta i da ljudsko kraljevstvo leži

unutar ljudskog mentaliteta. Kada jednom jasno shvatimo tu činjenicu i odlučimo je sprovesti u životu, činit

će nam se kao da su svi problemi riješeni. U teoriji to je točno. U praksi, međutim, potrebno je biti strog i

uporan u pozornosti i ne skretati s puta ispravnog mišljenja. Budite pažljivi i molite, rekao je Isus, znajući

kako su suptilna iskušenja koja nas navode na stare pogreške. »Cijena slobode je vječita borba«, govorio je

stari mudrac, i ništa istinitije od toga ne vrijedi za život duše.

Želite li zaista biti zdravi, sretni i uspješni - a svaki učenik istine zna da je njegova dužnost živjeti te stvari

što je prije moguće - morate svaki dan odvojiti određeno vrijeme za molitvu, meditaciju i provjeru svog

dnevnog djelovanja ili želje za izražavanjem. Svoje duhovne poslove morate voditi kao svaki drugi posao.

Previše religioznih ljudi ne uspije shvatiti da posao duhovnog rasta zahtijeva red, metodičnost i inteligentnu

organizaciju, kao što to zahtijevaju komercijalni poslovi ili inženjersko poduzeće, ili bilo koja druga važna

aktivnost, koja želi biti uspješna.

Velika je moć molitve. Ne samo da će vas izbaviti iz neprilike, već će i uzroci u vama koji su omogućili

postojanje neprilike biti zauvijek uništeni, sa svim pripadajućim mislima i strahovima, a sve posljedice koje

bi mogle proizići iz tog problema bit će riješene - i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im

kosti.

Molitva nema kraja. Ona zauvijek odjekuje u vašoj duši. Dugo nakon vidljive realizacije koja se lako

zaboravlja, molitva koja ju je proizvela nastavlja djelovati u cilju vašeg duhovnog napretka, jer je kreativna

moć Božje misli neograničena i vječna.

58

18.Alahov vrt

Činjenica je da molitva ne mijenja stvari, već se kao posljedica promjene vašeg mentalnog stava, nastale zbog duhovnog postupka koji ste provodili, potpuno mijenjaju vanjske stvari: ljudi će se početi drugačije odnositi prema vama, neprijatne stvari koje bi se inače dogodile, neće se dogoditi, a dobre stvari koje se ne bi dogodile da niste molili, dogodit će se kao posljedica same molitve. Molitva ne mijenja stvari.

Ne postoji bog do Boga.

Kuran

Nemaj drugih bogova osim mene.

Biblija

Čak i oni koji Bibliju vole iznad svega, skloni su je pogrešno smatrati knjigom, nedvojbeno najboljom ikada

napisanom, ali ipak samo knjigom, dok je Biblija zapravo duhovni vrtlog u koji se moć duha slijeva iz

Apsoluta, s božanske razine u fizički svijet - svijet manifestacije.

No Biblija nije samo slavni izvor duhovne istine, ona je također i najslavnija zbirka literarnih remek- djela.

U Bibliji je zastupljena skoro svaka literarna forma, i u proznom i u poetskom obliku: povijest, biografija,

filozofija, kratka priča u svom savršenstvu - pročitajte ponovo neke od parabola - epovi, pa čak i neke od

takozvanih modernih formi poput romana. Knjiga Jobova je zapravo kazališni komad, a Otkrovenje je drama

u obliku tako začudnom i izuzetnom da kao cjelina ostaje nerazumljiva većini ljudi, bez obzira koliko inače

cijenili njezine zasebne dijelove.

Iznad svega, Biblija obiluje prekrasnim i snažnim molitvama ili duhovnim postupcima, a to samo po sebi

čini Bibliju najvažnijom knjigom na svijetu. Molitva je jedina važna stvar, jedini način na koji čovjek može

poboljšati sebe ili svoju situaciju, bolje spoznati Boga - ukratko, molitvom spašavate dušu. Molitva je zaista

jedina stvarna akcija koja postoji, to znači, jedina akcija koja može promijeniti stvari.

Kadgod molite, vi svoju dušu mijenjate na bolje. Ako je molitva vrlo kratka ili stupanj vašeg shvaćanja

nizak, dogodit će se možda mala promjena, ali će do nje ipak doći. Nemoguće je, u bilo kojim uvjetima, da

muškarac ili žena mole čak i kratko, a da ne uslijede rezultati. Kad god molite, vaš će život nakon molitve

biti drugačiji nego da niste molili.

Molitva je jedina stvar koja mijenja kvalitetu duše. Sve ostale aktivnosti mogu pridonijeti kvantitativnoj

promjeni u duši dodavanjem iskustva ili proširenjem znanja, ali se kvalitetaduše zbog njih neće promijeniti.

Samo molitva donosi takvu promjenu, a kvaliteta čovjekove duše određuje njegovu sudbinu.

59

Dok god ne nastupi kvalitativna promjena u vašoj duši, vi ćete, u određenoj situaciji, reći ili učiniti ono što

bi u tom slučaju rekla ili učinila osoba kakva jeste, jer mi nikad ne djelujemo izvan vlastitog karaktera.

Nikada nismo netko drugi. Kada pokušamo naporom ljudske volje biti nešto drugo nego što jesmo, još više

dokazujemo da smo to upravo mi. Međutim, kada molite postajete barem malo drugačiji i stoga će se i sve

vaše buduće aktivnosti također razlikovati. Tako je molitva jedina stvar koja ima smisla.

Riječ »postupak« je tehnički naziv koji mnogi od nas koriste za duhovnu molitvu usmjerenu prema

prevladavanju specifične, praktične poteškoće. Biblija je puna različitih molitvi i duhovnih postupaka.

Kada se nađete u nekoj nevolji, bez obzira kakva ona bila i bez obzira mislite li da ju je uzrokovao netko

drugi ili osjećate da je nastala vašom pogreškom, u svakom slučaju jedino što možete napraviti jest da radite

na sebi. Ako postupite dovoljno efikasno - jednom ili više puta - nevolja će trenutno nestati i vi ćete se

izvući. Drugim riječima, vaša molitva će biti »uslišena«, to jest, vi ćete djelovati.

No, što je to postupak? Ukratko, postupak znači da se vi prisjećate i spoznajete istinu o Bogu sve dok ne

uzrokujete promjenu u vlastitoj svijesti. Na temelju te promjene u vama, vanjske će se stvari kompletno

promijeniti. Pazite, to ne znači da ste se samo ohrabrili kako bi se suočili s nevoljama. To bi bilo bolje nego

ništa, ali ne mnogo bolje. Činjenica je da molitva ne mijenja stvari, već se kao posljedica promjene vašeg

mentalnog stava, nastale zbog duhovnog postupka koji ste provodili, potpuno mijenjaju vanjske stvari: ljudi

će se početi drugačije odnositi prema vama, neprijatne stvari koje bi se inače dogodile, neće se dogoditi, a

dobre stvari koje se ne bi dogodile da niste molili, dogodit će se kao posljedica same molitve. Molitva ne

mijenja stvari.

E sad, kako ostvariti potrebnu promjenu svijesti? Ili, drugim riječima, kako postupati? Prije svega treba

shvatiti da samo ponavljanje riječi rijetko donosi bilo kakvu korist. (To je bolje nego ništa, ako ste toliko

prestrašeni ili zabrinuti da ne možete više od toga. U stvari, držati se jedne jedine fraze može vas spasiti u

slučaju krize, no na sreću takve ekstremne situacije su izuzetci). Ono što je važno je promjena u vašim

osjećanjima i uvjerenjima. Sve što vas do toga dovede - i to brzo - najbolji je postupak. Sve što pridonosi

napredovanju stupnja svijesti s nižeg stupnja na kojem je nevolja, na viši stupanj slobode duhovni je

postupak. U mnogim je slučajevima tiho ponavljanje u mislima određene istine dovoljno, kao na primjer:

»Okružen sam ljubavlju i mirom Božjim«; ili »Božanska inteligencija otvara moj put.« Ako vjerno molite i

meditirate svakog dana, trenutačno predavanje Bogu, predavanje u mislima, to znači, bez formuliranja riječi,

raščistit će i najveće neprilike gromovitom brzinom. Čitanje bilo koje stranice neke duhovne knjige koja

vam odgovara, ili ponajbolje, nekoliko stihova ili poglavlja iz Biblije, često je najmoćniji postupak. Zbog

tog razloga u Bibliji ima mnogo molitvi i postupaka.

60

Literarni raspored Biblije često zbunjuje. Podjela po poglavljima i stihovima napravljena je razmjerno

nedavno. Originalni autori ih nisu tako zamislili pa su oni napravljeni nasumce bez puno pažnje o kojoj je

temi riječ. Tako se, na primjer, dogodilo da djela pisaca poput Izaije budu štampana zajedno, bez obzira na

poredak tema ili kronologije, a onda su stvorena poglavlja otprilike jednake dužine. Nadalje, pripisana mu je

i velika količina odličnog materijala. Naravno, dok god smo svjesni toga, nema praktičnih posljedica. Pravi

autor svakog dijela Biblije nije zapravo važan, jer je istinski autor svih njih Duh sveti.

Jedna od najslavnijih molitvi ili duhovnih postupaka ikada napisanih, uključena je u pisanja Izaijina kao

Poglavlje 35. Ovaj broj poglavlja, kao što sam objasnio, potpuno je proizvoljan. Poglavlje nije povezano niti

s Poglavljem 34. niti s Poglavljem 36. Stoga broj 35 ovog poglavlja nema dubljeg značenja od broja na

polici knjižnice. Budući da ovo poglavlje sadrži izuzetno lijep i efikasan duhovni postupak za svaku priliku,

proučit ćemo ga nešto detaljnije.

Prvo što ćemo uočiti je veličanstvena poetska rapsodija same literarne forme. Razmišljajući o čudima i

ljubavi Božjoj pisac se uzdiže do bijelog usijanja duhovne egzaltiranosti. Olovne cipele straha i sumnje koje

čovjeka drže čvrsto prikovanog za zemlju u svakodnevnom životu, odbačene su i on se uzdiže na krilima

božanskog nadahnuća na razinu na kojoj sva minorna ograničenja i zapreke nestaju u sjaju božanske

prisutnosti. Iza sebe ostavlja sve male i otrcane stvari koje se priječe između čovjeka i Boga, radosti i

slobode. I kao što je uspio posvetiti ovo transcedentno iskustvo riječima još uvijek živim i sjajnim,

proizašlim iz njegove originalne božanske ekstaze, nama je moguće izgovarati ovu molitvu s

razumijevanjem, paliti vlastitu baklju na istoj vatri, i, uspijemo li se uskladiti s njegovim nadahnućem,

transcendirati svaku određenu teškoću ili nevolje koje nas ugrožavaju.

61

19.Vidjeti slavu

Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, nek kliče stepa, nek ljiljan procvjeta.

Prvo što ćemo uočiti jest da je pisac s Istoka, kao što su i svi pisci Biblije. Stoga je njegova poruka na jeziku

i u stilu Orijenta. Bilo bi to nepotrebno i spominjati da mnogi Europljani i Amerikanci već od prvog koljena

ne običavaju svaku orijentalnu usporedbu uzimati doslovno i ne pokušavaju je primijeniti na svoj život u

Londonu, Manchesteru ili Chicagu.

Pisac započinje svoju molitvu, na najbolji mogući način, veličanstvenim aktom vjere u Boga. Uvijek

započinjite svoje molitve izricanjem vjere. Sjetite se kako je Isus rekao da vjera u ljubav Božju doslovno

može pomaknuti planine. Zato naš orijentalni prorok započinje s nedvojbeno veličanstvenom potvrdom

vjere u Boga. Gledajući u Boga on uzvikuje: Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, nek kliče stepa, nek

ljiljan procvjeta.

Razmislite o tome, pustinje na istoku postat će vrtovi cvjetajućih ljiljana, središta prosperiteta i bogatstva.

Ništa nam iz našeg ljudskog iskustva ne daje jamstvo da bi to moglo biti moguće. Ljudski problemi mogu

biti teži od problema kako pretvoriti pustinju u nasmiješeni vrt. Bog može sve, apsolutno sve, i stoga je

Bogu iskupljenje divljine pustinje lak zadatak kao bilo koji drugi.

Biblija je prvenstveno knjiga ljudi iz pustinje. Dok se velika drama biblijske priče odvija na pozornici

vremena, mi smo svjesni njezine pustinjske pozadine. Palestina, uzak komad zemlje, ne veći od Walesa,

obrubljen pustinjama s tri strane, a s četvrte nepoznatim i neprivlačnim morem. Skoro sve što je stizalo u

Palestinu dolazilo je kroz pustinju. Stvari i roba sporo su se probijale polaganim pustinjskim karavanama.

Svi su posjetitelji dolazili kroz pustinju, umorni i prekriveni pijeskom i prašinom. Sve nove ideje koje su se

mogle probiti do Palestine morale su se prvo filtrirati kroz pustinju i neminovno bi dolazile, kao i sami

putnici, noseći sa sobom dio pustinjske atmosfere. Baš kao i kod stanovnika Britanskih otoka, u pozadini je

uvijek more - more koje je utjecalo na njihovu povijest i uvjete njihovog svakodnevnog života, iako su

možda živjeli daleko od njega i nisu ga nikada vidjeli. Stanovnici Palestine, koji možda nikada nisu ni

odlazili u divljinu, bili su pod utjecajem i kontrolom vječne, nepromjenjive pustinje i pustinjskih uvjeta

života. Pustinja ih je uvijek progonila. Ne postoji niti jedna stranica u Bibliji na kojoj nema makar malog

osjećaja vječnog pijeska ili se ne čuje udaljena zvonjava deva.

Stoga stanovnici Zapada moraju učiniti napor mašte kako bi mogli istinski doživjeti tu veličanstvenu izjavu

kojom pisac započinje svoju molitvu. On odabire jednu situaciju između svih drugih u kojoj se čovjek

nikako nije mogao snaći, a još manje nadvladati teškoće - pustinju, situaciju koja se možda njemu kao

62

čovjeku Istoka činila vječnom i nepromjenjivom, situaciju, mogli bismo reći, za koju se mislilo da je

nepromjenjiva. Pisac potvrđuje da će dobrota i ljubav Božja potpuno nadvladati takvu situaciju. Kako

potpuna i temeljita će biti ta pobjeda objašnjeno je nabrajanjem, na istočnjački način, jednog simbola za

drugim. Uzradovat će se i ljiljanom procvjetati. Cvijet ljiljana - jedne od najbo gatijih i najveličanstvenijih

Božjih kreacija, koja uključuje posebnu kvalitetu tla i brige u istočnoj kulturi.

Nek bujno cvatom cvate da, neka od veselja kliče i nek se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota

Karmela i Šarona, oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega.

Tako pisac nastavlja opisivati svoju slavnu temu. Slava iskupljene pustinje bit će jednaka njezinoj prijašnjoj

neplodnosti. Ona će se radovati veseljem i pjesmom. Bit će obasuta svom slavom. Slava koju je pisac

poznavao u svoje vrijeme mogla se naći među cedrovima Libanona, vanjski sjaj koji je osjetio jedino u

Karmelu i slatkast mirisni mir koji je upoznao u predivnim vrtovima Šarona. Pisac završava prvu strofu

uvodne izjave o svojoj vjeri, ponavljajući: vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega.

Čitajući pažljivo možemo pojmiti nešto od Prorokove božanske vjere u dobrotu Božju. Vjera je zarazna i

osjećamo da moć njegovog razumijevanja postepeno raspiruje našu slabašnu iskru u plamen.

Ispod svake biblijske misli nalazi se dublja razina za one koji je traže. Libanon, Karmel i Šaron predstavljaju

određene duhovne sposobnosti u ljudskoj duši koje se postepeno razvijaju dok oni ustrajno kroče putem

duhovnog buđenja. Prorok ovdje govori onima koji razumiju, da su ovi konačni duhovni darovi rezultat

ovakvih molitvi. Naravno, pustinja ili divljina je općeniti naziv za bilo koju nevolju ili problem. To može

biti specifičan problem koji ne možete riješiti, ili, u širem smislu, općenit osjećaj odvojenosti od Boga, koje

smo, na našu veliku žalost, svi mi svjesni.

Zanimljivo je primijetiti da, pustinja može simbolizirati stanje uma u kojem čovjek postiže visoku razinu

koncentracije usmjerene prema Bogu. Prije ili kasnije morat ćete Boga staviti na prvo mjesto, to jest, vaš

istinski duhovni razvoj morat će postati jedina važna stvar u vašem životu. To ne znači da on mora biti, i

bolje da ne bude, jedina stvar u vašem životu, ali mora biti najvažnija. Kada se to dogodi otkrit ćete da ste se

oslobodili velikog dijela nepotrebnih trivijalnosti o kojima većina ljudi vodi brigu: mentalnih trivijalnosti,

naravno, iako fizičke najčešće iz njih proizlaze. Otkrit ćete da, kada Boga stavite na prvo mjesto, mnogo

manje jurite za stvarima koje su nevažne i samo troše vaše vrijeme i energiju. Život će vam postati

jednostavniji i mirniji, a zapravo istinski bogatiji i neograničeno vredniji.

To je nešto što se često događalo u pustinji. Pravi pustinjaci imaju malo imovine, nemaju naše umjetne

potrebe i takozvani komfor; a ipak su među najsretnijim ljudima. Obično se ne boje ničega ni u životu ni u

smrti. Sjedeći jedne noći pred ulazom u šator jedan je Arapin, slobodan od tereta nekorisne imovine, uma i

63

srca pročišćenih jednostavnim življenjem, podigao pogled prema zvijezdama, prešao pogledom neprekinutu

udaljenu crtu horizonta i rekao: »Pustinja je vrt Alahov.«

Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava. Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo

Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi.«

Prva strofa ove prekrasne molitve vodi čitatelja do veličanstvene deklaracije vjere, dok druga strofa

preuzima konačan zadatak direktnog djelovanja na njegovu svijest. Ona kaže »ukrijepite ruke klonule«.

Ovdje pronalazimo jedan od najvažnijih simbola u Bibliji - ruku. Ruka, ukratko znači moć manifestacije, ili

sposobnost izražavanja Božjih ideja na fizičkoj razini. Ona je moć izvršenja, moć izražavanja, uslišane

molitve. Tako je izraz »ukrijepite ruke klonule« naredba da se uzdignemo iznad svojih ograničenja,

odbijemo ih podnositi i inzistiramo na harmoniji i slobodi, da se ne predamo malodušnosti nego molitvi. Isus

nam je putem dvije zasebne parabole rekao da ne smijemo prihvatiti ništa što nije harmonija, da moramo

moliti sve dok se ne budemo mogli izraziti, da ne smijemo prihvatiti »ne« kao odgovor. Ovdje nas nadahnuti

autor podučava istoj lekciji. Nikada nemojte ništa podnositi, nikada se nemojte zadovoljiti prihvaćanjem

manjeg od harmonije, mira i slobode. Sve dok ne postignete harmoniju, mir i slobodu, morate ostati ustrajni

u molitvi.

Čovjek je po svojoj istinskoj prirodi, duhovno biće, iskra božanske vatre, no ta božanska iskra, izraz »ja

sam«, mora biti otjelovljena. Ljudsko tijelo koje poznajemo, u kojem se svi nalazimo, je zaista otjelovljene

različitih sposobnosti i mogućnosti božanskog »ja sam«. To otjelovljenje mi vidimo na vrlo ograničen način,

čak i u slučajevima najzdravijih i najljepših tijela. Istinsko »jastvo«, ili »ja sam«, ima moć manifestiranja

apsolutno svake ideje ili grupe ideja koje možemo razumjeti, čak i djelomično, i tu moć vidimo otjelovljenu

kao ruku. U svim epohama ruka je imala isti simbolizam. O stvarima govorimo kao o priručnim. Osoba koja

izvršava razne važne poslove za drugu osobu smatra se njegovom »desnom rukom«. Na banketima počasni

gost se postavlja na desnu stranu od domaćina. Kristova istina »sjedaše s desne ruke Boga, Oca

svemogućeg« - Kristova priroda je manifestacija Boga kroz čovjeka. Riječ »ruka« na latinskom, je manus, a

potječe od riječi koja na sanskrtskom znači »mislilac«. Engleska riječ »čovjek« (man) napokon potječe iz

istog korijena i nosi isto osnovno značenje. Znamo da je čovjekov razlog postojanja manifestacija Boga.

Čovjek koji je izražavatelj, jest ili bi trebao biti ruka Božja kroz koju Bog djeluje, i to putem ljudske moći

mišljenja, jer čovjek je u osnovi mislilac. Kada želimo paralizirati čovjekove aktivnosti stavljamo mu lisice i

na taj način njegove ruke onemogućujemo u djelovanju, a amputiranje obje ruke smatra se najkompletnijim

onesposobljavanjem.

64

20.Evo Boga vašega

Učvrstite koljena klecava. Ovo je vrlo jasna slika oslobođenja od straha. Nema mnogo ljudi koji nikada nisu

spoznali strašan osjećaj, u kojem im koljena doslovno klecaju zbog nervoze ili straha. Takva je situacija,

ukoliko se ne prevlada, uvertira u potpuni kolaps tijela koji nazivamo nesvjesticom. Duša će se naći u

takvom stanju, kada su ljudi u teškim nevoljama i počinju gubiti hrabrost - a gubitak hrabrosti je gubitak

svega. Prorok stoga smjelo podvlači naše slabe ruke i klecajuća koljena i zahtijeva njihovu potporu i

osnaživanje, govoreći o istini Božjoj. Mogli bismo, zaista, reći da je znanstvena molitva ili duhovni

postupak u osnovi odmor u kojem mislimo o istini Božjoj. Ne pokušavamo nešto učiniti svojom molitvom u

smislu manipulacije kako bi stvari bile onakve kakve mi želimo da budu. To bi značilo snagu volje, a ne

molitve. Mi uzimamo odmor od trenutnih materijalnih stvari i prisjećamo se stvari koje znamo da su istina

Božja. Ovo prihvaćanje i potvrđivanje Istine je ono što donosi duhovno izražavanje.

Prorok kaže s neusporedivom jednostavnošću: Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam

hita da nas spasi.

A zašto? Zato što izgovarate svoje molitve. Zato što, umjesto da vas ponese plima problema kakva nosi

pogane i one koji ne mole, vi ste napravili stanku u kojoj razmišljate o Božjoj istini. Prvom strofom dajete

veličanstvenu izjavu vjere, i Božje djelovanje će stupiti u vaš život s osvetom ili odmazdom.

Ljudi se ponekad pitaju zašto bi uopće Bog ljubavi dozvolio da se nađu u nevolji ili zašto im Bog ne

pomogne ne čekajući njihove molitve. Odgovor leži u našoj slobodnoj volji. Ona je najdragocjenija stvar

koju imamo jer je ona naš identitet, ona je naše »ja« u Bogu. Kada bi Bog intervenirao u našim životima bez

poziva putem molitve, naša slobodna volja bi bila slomljena i izgubili bismo identitet. To se zapravo ne

može dogoditi jer bi bilo suprotno Zakonu života. Mora nam biti jasno da riječ »osveta« u Bibliji u

tehničkom smislu riječi znači odmazdu. Nepotrebno je reći da, Bog, beskonačan Um, nije sposoban činiti

ništa što ljudi nazivaju osvetom. Ono što se događa samo potvrđuje da nakon naše molitve slijedi djelovanje

Božje koje dokazuje Zakon života. Budući da je taj zakon, zakon savršenog dobra, vi ste spašeni. Djelovanje

Božje može se figurativno opisati kao nagrada za vašu molitvu.

Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik

klicati". Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno - izvori.

Ove dvije rečenice čine jednu od najljepših dijelova u cijeloj Bibliji. Gotovo da nema druge koja bi se s

njima mogla usporediti. One su pjesma pobjede, radosti i oslobođenja, vjerojatno najsjajnije slavljenje moći

Božje u molitvi ikad napisano. Razmislite što se njima obećava, što najavljuje kao rezultat duhovne

65

molitve:Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će

jezik klicati!  Je li to dovoljan manifest duhovnog izlječenja? Je li išta važno izostavljeno? Možemo li,

suočeni s ovime, izjaviti da je bilo koja situacija izvan dosega molitve? Usudimo li se više reći ili misliti da

su Bogu neke stvari moguće, a druge nisu? Slijepi, gluhi, nijemi i sakati bit će oslobođeni, a njihovo zdravlje

vraćeno Božjom moći.

Fizičko izlječenje jedna je od najveličanstvenijih manifestacija univerzalnog Krista. Ona predstavlja

prekrasne dveri hrama, ali nije sve. To je duhovni dar koji se najviše naglašavao u metafizičkom pokretu

dvije ili tri generacije, no kako je Pavle bio oprezan s brojevima, to je tek jedan od darova. Izlječenje tijela je

osnovno, no ono što je zaista važno je duhovni razvoj duše. Što je fizičko izlječenje nego vanjski dokaz da je

poduzet korak u duhovnom razvoju?! Tjelesna izlječenja koja su ovdje nabrojena i koja se u svoj svojoj

ljepoti i punoći odnose na fizičko tijelo, još su važnija uzdignemo li ih na višu razinu.

Prekrasno je obećanje da će se oko slijepih ljudi otvoriti, no oko također simbolizira čovjekovu moć

duhovne percepcije, pa veličanstveno obećanje ova dva stiha implicira da se dar duhovne percepcije postiže

molitvom. Kada iskreno molimo za taj dar, ništa nas ne može spriječiti da ga dobijemo.

Prekrasno je i da gluhi ljudi dobiju sluh, no sluh, na višoj razini, znači duhovno razumijevanje. Deset puta je

važnije da duhovno neosjetljivi ljudi postignu razumijevanje istine o Bogu i životu.

Prekrasno je kad sakati dobiju snagu kako bi odbacivši svoje štake i ispravivši svoja leđa, dobili pravo po

rođenju da žive zdravo, da trče i skaču poput jelena. No deset puta važnije je da moralni i duhovni bogalji

uspiju u prevladavanju svojih slabosti i uzdignu se slobodnom vježbom duhovne sposobnosti i molitve.

Prekrasno je kad nijemi ljudi dobiju moć govora i pjevanja, no jezik znači također i čovjekovo duhovno

područje ili moć, i tisuću puta je važnije za duhovno nijeme, muškarce i žene koji nemaju moći duhovne

demonstracije, da dobiju moć Logosa ili kreativne riječi koja je njihovo božansko nasljeđe, i nauče je

koristiti na dobrobit vlastitu i drugih ljudi.

Nikada prije ni kasnije nije značenje ovih materijalnih i duhovnih stvari bilo dojmljivije objašnjeno

ljudskom srcu. Konačnim naglašavanjem ovih transcedentnih istina, orijentalni Prorok ponavlja svoj

uzvišeni argument: Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo

žedno - izvori.

Orijentalnom čitatelju nijedan drugi zahtjev za božanskom moći nije mogao nadjačati ovdje rečeno.

Kao što smo vidjeli, pješčana pustinja je vječna i nepromjenjiva činjenica. Reći da će ona biti obilno

preplavljena vodama znači uključiti sva obećanja. Moramo zapamtiti da se u zemljama na Istoku, voda

66

smatrala najdragocjenijom supstancom. U manjim količinama često se prevozila miljama na leđima deva i

mazgi, a u udaljenim mjestima pustinje šalica vode doslovno je vrijedila zlata, pa i više od njega jer je

značila razliku između života i smrti. Na Zapadu gdje smo se rijetko suočavali s nedostatkom vode, gdje je

klima uglavnom dosta vlažna, morali smo se ponovo poslužiti maštom kako bismo shvatili kako je moćna i

točna ova usporedba, kao i njezino značenje moći, veličanstva, izvora i ljubavi Božje.

U brlozima gdje ležahu čaglji, izrast će rogoz i trska.

Molitvom, razmišljanjem o sveprisutnosti Božjoj i potvrđivanjem vjere u Božju dobrotu, strah će nestati i mi

ćemo postići moć izražavanja harmonije i mira, izliječiti tijelo bez obzira kakvu bolest imali, i iznad svega,

razviti duhovnu percepciju, duhovno razumijevanje, moć djelotvornog izgovaranja Božje riječi. Steći ćemo

dar za razvijanje novih duhovnih sposobnosti koje još nisu opisane u svakodnevnom govoru. (Bez tih

sposobnosti mi smo sakati.) I sada Prorok značajno naglašava: U brlozima gdje ležahu čaglji, izrast će rogoz

i trska.

Ovo je izuzetna i značajna izjava. Pisac ove prekrasne molitve znao je sve o ljudskoj prirodi. Današnji

psihološki stručnjaci su tek načeli ovu temu. Moderna psihologija je uložila mnogo truda i usprkos očitim

pogreškama ljudi su počeli shvaćati postojanje »mračnih nedokučivih spilja« naše prirode koje se danas

nazivaju podsviješću. Počinjemo shvaćati da misao nije mrtva i nemoćna samo zato što je svjesno ne

promišljamo, već da se ona povlači izvan našeg vidokruga i, mogli bismo reći kao da pluta pod ledom.

Budući da je ne možemo vidjeti, ona nosi sa sobom mogućnost da čini zlo. Tek smo počeli shvaćati da

misao nije uništena zato što je potisnuta, već, naprotiv, kao što komprimiranje povećava nevjerojatnu moć

detonacije eksploziva, tako misli i osjećaji, a naročito osjećaji s kojima se zbog nekog razloga ne želimo

izravno suočiti, dobijaju neprocjenjiv pristup moći zla ako su potisnuta u podsvijest i postaju ono što

nazivamo kompleksi. Zaista, psihoterapeuti su dokazali da velik dio svih naših svjetovnih nevolja proizlazi

upravo iz ovakvih misli. Izaija je to znao i nazvao te nevolje vrlo odgovarajućim nazivom - zmajevima

(čagljevima). Bilo bi teško pronaći bolji izraz. Ipak ovdje on obećava da će molitva uništiti zmajeve, a brlozi

u kojima su ležali postat će sigurne i mirne livade - prekrivene travom, trskom i rogozom.

67

21.Sveti put

Sada dolazimo do jednog od biblijskih transcendentnih otkrivenja. Ova rečenica stoji sama za sebe zbog

svoje vlastite moći i sjaja. Cijela strofa je neusporediva s bilo kojom drugom u Svetom pismu i izvan njega.

Prorok se sve više uzdiže na plimi nadahnuća dok opisuje potpuni spas čovječanstva. Njegov pogled

obuhvaća cjelokupnu duhovnu evoluciju, sve do zadnje granice gdje će se ljudsko i božansko stopiti u

konačnom Jedinstvu.

Za svakog pojedinca to je obećanje način za trijumfalni povratak Bogu, veličanstven manifest spasa,

potpuna izjava o načinu bijega iz ograničenosti, grijeha, bolesti i smrti. »Bit će ovdje glavna cesta, a zvat će

se sveti put.« Ovo je konačna, i mogli bismo kazati, ugovorna izjava da postoji izlaz. Ona znači da više nije

potrebno da čovjek podnosi bilo što, što nije harmonija, tj. da će predavanje bilo čemu što nije mir, zdravlje i

harmonija - ukoliko nije vrlina - biti prepoznato kao kršenje Zakona života. Moramo paziti da ne učinimo

pogrešku. Kada je put otvoren, pomirenje s ograničenjima i neskladom nije ništa drugo doli lijep naziv za

lijenost i kukavičluk. Prorok definitivno govori da cesta postoji. Kakva to cesta? Nije li to javna glavna cesta

kojoj svatko ima pristup, koju koriste svi oni koji poštuju zakon ravnopravno. Nitko nema pravo staviti

prepreku na glavnu cestu, ograditi je kako bi bila nepristupačna drugim ljudima ili na nju polagati bilo kakva

imovinska prava. Prorok ovdje definitivno kaže da jeput slobode i spasa, glavna cesta. Niti jedan čovjek, niti

jedna organizacija, niti jedno pravilo niti zakoni mrtvih i živih, nemaju moći niti autoriteta da ikome zabrane

tu cestu ili postavljaju uvjete onima koji njome kroče. Nadahnuta riječ ne daje nikome autoritet za postojanje

članarine, cestarine ili ceremonija otvorenja. Cesta je javna. Cesta je otvorena. Cesta je slobodna.

Prorekavši postojanje ceste, pisac sada konačno izjavljuje da će ona biti Put. Put, naravno, u značenju puta

natrag u svijest o stvarnoj prisutnosti Boga. Tu stazu prema Bogu najčešće zovemo Putom. Zastanimo ovdje

na trenutak i razmislimo o nevjerojatnom značenju izjave da je Put cesta. Mnogi religijski pokreti, uglavnom

stariji i slavniji, poučavali su o Putu i kako ga naći. No nisu ga smatrali glavnom cestom, već vlastitim

privatnim prilazom koje su sami ogradili i koji je vodio do vrata od kojih su samo oni imali ključ. Biblija je,

međutim, nastala kako bi prekinula ekskluzivnost i naglasila da je Put zapravo javna cesta. Nemoguće je

učeniku istine dovoljno naglasiti značenje ove činjenice. Uvijek nanovo tijekom povijesti otvorena cesta bila

je data ljudima na korištenje kratko vrijeme, i ponovo se brzo zatvarala, najčešće od samih ljudi koji su je

otvarali. Tako su strašne opasnosti koje prate organiziranu religiju, tako moćno suptilno zlo koje proizlazi iz

akumuliranja imovine (zlo koje pobjeđuje gotovo sve organizirane crkve prije ili kasnije). Zaboravimo li to,

bit ćemo u opasnosti da ponavljamo stare pogreške.

Prorok nastavlja s mišlju da je cesta zapravo sveti Put. Potrebno je, naravno, shvatiti da Biblija koristi riječ

»svetost« u mnogo širem i dalekosežnijem značenju od uobičajenog. Riječ »svetost« zapravo znači

68

cjelovitost. Ne odnosi se samo na svetost karaktera, ma kako on rijedak i veličanstven bio, već na potpunu

svetost života. To uključuje savršeno tjelesno zdravlje - niti jedan invalid nije svet u biblijskom smislu, bez

obzira kako duhovan bio - to uključuje ideju sreće i istinskog duševnog mira, napretka, koji znači slobodu

od dosadnih strahova vezanih za životne potrebe, zapravo, svetost znači savršeno zdravlje, prosperitet i

duhovni sklad. Riječi cjelovitost, svetost, potpunost, izlječenje proističu iz istog korijena staroengleskog, jer

su sve samo različiti aspekti iste stvari. To naravno ne znači da transcedentno poimanje onoga što obično

pripisujemo svetosti nije ispravno. Slavni moderni racionalist tužno je spomenuo: »Svetost, najveća od svih

riječi koja izmiče definiciji.«

Prorok dalje opisuje ovaj veličanstveni Put: »nitko nečist njime neće proći«. Što to zapravo znači? Prečesto

se mislilo da to znači da običan čovjek, pun mana, nedostataka i teških grijeha, nema šanse stupiti na tu

cestu, da je ona rezervirana za svetog i duhovnog heroja - za one uistinu čiste. Ništa nije dalje od istine.

Kakvog bi smisla imalo napraviti cestu za one koji su već »spašeni«? Nije li naš Gospod rekao: »Zdravi ne

trebaju liječnika, već bolesni.« I zaista pretpostaviti drugačije bilo bi kao reći da čovjek ne smije koristiti

sapun ako mu ruke već nisu čiste. Činjenica je da Bogu donosite nečisto srce kako bi ga on očistio. Pravo

značenje ove veličanstvene izjave i cijele prekrasne završne strofe jest, da je cesta napravljena za prosječnog

čovjeka, »putnika«, vas i mene koji trebamo pročišćenje i spas. »Nečiste« su misli i vjerovanja u

ograničenja, grijeh, bolest, strah, sumnju i drugo koje nas danas jedine drže izvan Kraljevstva nebeskog. One

su nečiste, a kada se jednom nađemo na svetom Putu one nemaju više moći da nas spriječe u napretku.

Njihova moć da nas zadrže u mraku nestaje.

Slabi i nemoćni više se ne moraju bojati pristupa Putu. On će biti za njih. Bezumni« njime neće kročiti.

Pokazavši kako nikakav stupanj slabosti ili krivnje ne može udaljiti čovjeka od svetog Puta, ako on zaista

želi njime kročiti, Izaija ovdje govori o tome kako niti nedostatak intelektualne moći ili intelektualne obuke

nije uvjet. Nastojanja da se dosegne mudrost ili obrazovanje, ovdje nemaju značenja. Najbriljantnija

akademska karijera i nepismenost jednako su nevažni ukoliko postoji ispravna namjera pojačana ispravnom

primjenom. U stvari, intelektualna oštroumnost i preveliko svjetovno znanje mnoge su ljude držale podalje

Puta jer, prema našem modernom sustavu obrazovanja, ove stvari često uzrokuju duhovnu taštinu. S druge

strane, razumna inteligencija, iako nikako nije garancija duhovne moći, može biti od pomoći u duhovnom

razvoju jer omogućuje kandidatu da spozna potrebu temeljitosti, vjernosti i objektivnosti, i vodi ga

preispitivanju rezultata kako bi se uvjerio da zaista vremenom napreduje.

To ga spašava od života u raju glupana koji smatraju da djeluju ispravno. Omogućuje mu da razlikuje

između duhovnog napretka i čistog emocionalnog samozadovoljstva. Dobro je znati da na Put ne moramo

donijeti sa sobom niti veliko znanje niti mudrost, već da je funkcija Puta da nas njima opremi.

69

Ondje neće više biti lava, nit će onud zvijer prolaziti, već će hodit samo otkupljeni.

Ovdje se već rečeno ponavlja na drugi način, u skladu s poetičnom tradicijom Istoka, koja na različite načine

objašnjava značenje. Jednom kada se nađete na Putu, sretat ćete probleme i nevolje, ali će one dolaziti

iznutra, tako rekuć, pojavljivat će se iz dubina naše vlastite osobnosti. Tamo im nije mjesto i treba im se

suprotstaviti jednom i zauvijek. Više neće biti lavova i proždrljivih zvijeri od kojih trebamo zaštitu, već

samo problemi koje treba riješiti jednom i zauvijek, kako bismo zauvijek bili slobodni.

Ova prekrasna poema završava jednim od veličanstvenih biblijskih stihova. Kročivši i hodajući Putom,

naučivši lekcije i izborivši krunu potpunog razumijevanja, naša ograničenja i sablasni strahovi - jer zaista

nisu ništa više od sablasti - zauvijek nestaju, a slava Jedinstva, velika transformacija završava. Stare će stvari

odumrijeti i vraćat će se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima,

pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci. Je li ikada čovjek napisao nešto poput ovoga?

»Iskupljenici Jahvini« su oni koji su shvatili, a ne samo vjerovali, jedinstvo s njihovim vlastitim unutrašnjim

Kristom, oni koji su shvatili da unutrašnji Krist nije u njihovoj blizini, njihov posjed, već jednak njima i u

njima samima. To su oni koji su zaista uspjeli izraziti »ja sam«.

Doći će u Sion kličuć od radosti.

Sion je direktno razumijevanje Boga. Jeruzalem je najviša ljudska svijest bez božanskog kontakta, no Sion

je shvaćanje samog Boga. I to je ono čemu će duše trijumfalno doći i, kako kaže pjesnik, »kličuć od radosti,

s veseljem vječnim na čelima«. Doći će pjevajući, jer je spontana pjesma naš prirodni izražaj najveće

radosti. Ljudska duša koja nije obremenjena tabuima i inhibicijama instinktivno se izražava pjesmom kada

je sretna i slobodna, i stoga se Biblija ispravno koristi idejom pjesme kao izraza konačne i spontane radosti.

Uočite da on govori o vječnoj radosti, ne radosti koja može izblijediti prolaskom vremena ili dolaskom

neočekivanog oblaka. Ova radost će biti Božja radost, koja jednom kad se pronađe, ne može i neće oslabiti.

Tako precizan i temeljit je biblijski opis načina ljudskog spasa, da je ovdje naglašen slikom radosti na

njihovim čelima. Glava simbolizira Kristovo razumijevanje istine, koje se razlikuje od puke slijepe vjere, ili

emocionalnog tapkanja u mraku. Zato ovdje vidimo da je božanska radost, radost savršenog razumijevanja

koje je jedino stvarno jamstvo opstojnosti.

Naša poema završava svoj zamah konačnim jamstvom kojim čovjek može utješiti sumnjičavo dijete,

jamstvom da je sve zaista istinito, izraženo najjednostavnijim jezikom: »Pobjeći će bol i jauci.«

Za sebe si nas stvorio i naša su srca nemirna dok u tebi ne otpočinu.

70

22.Zlatni ključ

Tko god vi bili, gdje god se nalazili, u vašoj je ruci u svakom trenutku zlatni ključ skladnog života. To je stoga što u znanstvenoj molitvi ne djelujete vi nego Bog pa vaša specifična ograničenja ili slabosti nemaju značenja. Vi ste samo kanal kroz koji Bog djeluje, a molitvenim postupkom vi mu se zapravo mičete s puta. Početnici obično postižu nevjerojatne rezultate pri prvom pokušaju, jer sve što trebaju je otvoren um i dovoljno vjere da se upuste u eksperiment. Osim toga, nije važno kakvi su vaši stavovi o religiji i imate li ih uopće.

Ovaj sam esej sažeo na nekoliko stranica. Da je to bilo moguće, reducirao bih ga na samo nekoliko redova.

Ne želim da on bude poučan traktat, već praktični recept za izlazak iz nevolje. Učenje i istraživanje imaju

svoje mjesto i vrijeme, no ne mogu vas izvući iz određenog problema, ma koliko im se posvetili. Ništa neće

postići uspjeh, osim praktičnog djelovanja u vašoj vlastitoj svijesti. Pogreška koju mnogi čine kada stvari

krenu loše je posizanje za raznim knjigama bez ikakvog rezultata.

Pročitajte odlomak o zlatnom ključu nekoliko puta. Postupite točno onako kako je opisano. Budete li

dovoljno uporni prevladat ćete svaki problem.

Znanstvena molitva će vam omogućiti da, prije ili kasnije, izvučete sebe ili nekog drugog iz svake nevolje

na kugli zemaljskoj. Ona je zlatni ključ harmonije i sreće.

Onima koji ne poznaju nikoga na mjestima moći, ovo se može učiniti nepromišljenom izjavom, no za dokaz

je potrebno samo pokušati. Nesumnjivo, to je sve što treba. Ne trebate nikome vjerovati da je tako,

jednostavno pokušajte sami i uvjerite se.

Bog je svemoguć, a čovjek kao njegova slika i prilika ima vlast nad svim stvarima. To je nadahnuto učenje i

namjera mu je da bude shvaćeno doslovno, tako kako je izrečeno. Čovjek kao slika i prilika Božja,

simbolizira svakog čovjeka, te stoga sposobnost korištenja te moći nije posebna privilegija mistika, sveca ili

visoko obrazovanog praktičara, kako se često smatra. Tko god vi bili, gdje god se nalazili, u vašoj je ruci u

svakom trenutku zlatni ključ skladnog života. To je stoga što u znanstvenoj molitvi ne djelujete vi nego Bog

pa vaša specifična ograničenja ili slabosti nemaju značenja. Vi ste samo kanal kroz koji Bog djeluje, a

molitvenim postupkom vi mu se zapravo mičete s puta. Početnici obično postižu nevjerojatne rezultate pri

prvom pokušaju, jer sve što trebaju je otvoren um i dovoljno vjere da se upuste u eksperiment. Osim toga,

nije važno kakvi su vaši stavovi o religiji i imate li ih uopće.

Što se tiče metode, kao kod svih osnovnih stvari ona je potpuno jednostavna. Sve što trebate je prestati

misliti o problemu, kakav god on bio, i umjesto toga misliti o Bogu. To je jedino pravilo. Ako tako

postupite, problem, kakav god bio, trenutno će nestati. Nije važno kakav je problem: veliki, mali, vezan za

71

zdravlje, financije, sudske tužbe, svađe, nesreće, ili bilo koji drugi problem, sve što trebate je prestati misliti

o problemu i početi razmišljati o Bogu.

Ništa ne može biti jednostavnije od toga, zar ne? Ni sam Bog ne bi to mogao učiniti jednostavnijim.

Pokušajte i vidjet ćete da uvijek funkcionira.

Ne pokušavajte zamisliti Boga, jer je to nemoguće. Razmišljajte o bilo čemu što znate o Bogu, kao na

primjer, Bog je mudrost, istina, nezamisliva ljubav, Bog je svugdje prisutan, ima bezgraničnu moć, sve zna.

Nije važno koliko to razumijete, bitno je da te ideje neprekidno ponavljate.

Kakav god problem bio, prestanite misliti o njemu. Pravilo kaže da trebate razmišljati o Bogu, a ako mislite

o problemu, ne mislite o Bogu. Osvrtati se neprekidno provjeravajući kako stvari napreduju, može biti

sudbonosno, jer to znači da razmišljate i dalje o problemu, a morate misliti o Bogu i ni o čemu drugome.

Vaš cilj je da misao o problemu izbacite iz svoje svijesti, makar i na nekoliko trenutaka, i zamijenite je s

mišlju o Bogu. To je bit svega. Ako se uspijete potpuno posvetiti razmišljanju o duhovnom svijetu, toliko da

neko vrijeme zaboravite sve probleme zbog kojih ste počeli molitvu, osjetit ćete da je djelovanje započelo -

sigurno i lagano oslobodit ćete se problema.

Kako bi zlatni ključ počeo djelovati u vezi s nekom problematičnom osobom ili u teškoj situaciji, pomislite

ovo: »Sada ću zlatnim ključem otključati Johna ili Mary ili opasnost koja mi prijeti«, i počnite izbacivati iz

misli sve u vezi s Johnom, Mary ili opasnošću i zamjenjivati ih mislima o Bogu.

Postupajući na taj način, vi ne želite utjecati na ponašanje druge osobe, već je nastojite spriječiti da vas

povrijedi ili razljuti, a istovremeno joj činite samo dobro. Toj će se osobi tada sigurno dogoditi nešto bolje,

mudrije, postat će duhovnija zato što ste na nju djelovali zlatnim ključem. Predstojeća sudska tužba ili neka

druga nevolja izblijedit će bez ikakve štete ili krize, i pravda će biti zadovoljena za sve strane.

Otkrijete li da to možete učiniti brzo, možete ponavljati ovaj postupak nekolika puta dnevno u intervalima.

Vodite računa, međutim, da svaki put kada provedete postupak, zaboravite na njega do idućeg puta. To je

vrlo važno.

Zlatni ključ je jednostavan postupak, ali otključavanje nije uvijek lako. Ako ste u velikom strahu ili

zabrinuti, ispočetka u pokušaju da odvratite svoje misli od materijalnih stvari, možete naići na probleme.

No, upornim ponavljanjem određene izjave apsolutne istine koja vas privlači, poput: »Ne postoji druga moć

osim Božje«, ili »Ja sam dijete Božje, ispunjeno i okruženo savršenim Božjim mirom«, ili »Bog je ljubav«,

ili »Bog me vodi«, ili onom koja je najbolja i najjednostavnija od svih: »Bog je uz mene« - ma kako

mehanički i beživotno to činili isprva - uskoro ćete otkriti da ovaj postupak počinje djelovati i da se vaš um

72

bistri. Ne činite to nasilno, budite tihi i uporni. Svaki put kada osjetite da vam pažnja skreće, prebacite misao

odmah na Boga.

Ne pokušavajte unaprijed misliti o mogućim rješenjima vašeg problema. To se tehnički naziva »iscrtavanje«

i samo će odgoditi djelovanje. Ostavite pitanje načina i sredstava Bogu. Vi želite riješiti problem i to je

dovoljno. Učinite svoj dio i Bog nikada neće propustiti učiniti svoj.

Tkogod zazove ime Jahvino, bit će spašen.

73

23.Molitvom do rezultata

Prvi korak koji iskreni učenik mora napraviti je uspostaviti određenu metodu koja djeluje, odabirući onu koja mu najbolje odgovara i iskreno je prakticirati. To znači da morate usvojiti jednu određenu metodu, sustav duhovne vježbe ili znanstvene molitve. Samo čitanje knjiga, donošenje ispravnih odluka ili uvjerljivo pričanje neće vas daleko odvesti. Pronađite konačnu metodu ili vježbu, prakticirajte je svjesno svakoga dana i držite je se dovoljno dugo da bi mogla djelovati. Ne očekujte da ćete nakon dva tri pokušaja svirati violinu, ili da ćete bez imalo prethodne vježbe znate voziti auto.

Mnoge ljude zbunjuje precizan put kojim se dolazi do božanske moći, razumijevanja i harmonije. Mnoge

teorijske škole natječu se za pažnju učenika; tisak ih je prepun, tiskaju se nove knjige i pišu mnogi pamfleti,

časopisi se rađaju i umiru. Ljudi su očajni u svom traženju onoga što moraju činiti da bi bili spašeni.

Ponekad se čini kao da se priča o Babelu ponavlja u metafizičkom pokretu, a ipak svi znamo u srcu da su

prava Vrata uska, i da je pravi Put ravan. Poznati učitelj s Istoka, velike duhovne moći, tiskao je knjižicu iz

koje se dobija dojam kako je istinski kriterij autentičnosti, ne imati nikakav Put. To je reductio ad

absurdum koji usporava spoznaju.

Istina, naravno, leži u tome da je kontakt s božanskom moći, koja obitava u našoj vlastitoj duši, jedino

rješenje problema. Nakon svjesnog uspostavljanja kontakta, uvodimo božansku moć da djeluje u različitim

životnim problemima, tako da napada jedan za drugim, počevši od najhitnijeg,. To je ispravni način

djelovanja, jedini način koji nam može pomoći u svim situacijama na duži rok. Kako nam govori svaka

stranica Biblije, pravi lijek za svaku vašu nevolju je pronaći i upoznati unutrašnju prisutnost . Upoznaj se s

Njim i budi smiren. U Njegovoj je prisutnosti potpuna radost. Pogledaj, ja sam uvijek s tobom.

Stoga jedini zadatak je pronaći, i svjesno upoznati svog vlastitog unutrašnjeg Gospoda.

Čim to shvatite, vidjet ćete kako zbrka nestaje i topi se i kako se savršena jednostavnost cjeline pojavljuje. Iz

toga neophodno slijedi da su sve škole, sve crkve, svi učitelji, ma tko oni bili, svi udžbenici, časopisi, knjige,

i mnoge druge stvari, samo privremena nužna sredstva koja vam omogućuju uspostavljanje veze. Sami po

sebi nemaju značenja, oni su tek sredstva do cilja. Najbolji pristup božanskim stvarima je onaj koji vam na

najjednostavniji način omogućuje da locirate unutrašnje svjetlo.

Stvari kao što su temperament, obrazovanje, obiteljska tradicija i ostalo, važne su utoliko što je jedna knjiga,

jedan učitelj, jedna škola korisnija od druge. No oni nikada nisu ništa više od sredstava koja vode do cilja.

Taj cilj je djelotvorno samootkrivanje. »Čovječe upoznaj samoga sebe - tvoje pravo ja koje je božansko, Ja

sam.« Zato, najbolji »pokret«, najbolji udžbenik, najveći učitelj je onaj koji najbolje zadovoljava naše

vlastite potrebe. To je u potpunosti stvar prakse. Jedini test koji može ili će ikada biti od ikakve koristi, jest

praktična ocjena rezultata. Naravno, Isus je predvidio ovu poteškoću, suočio se s njom, kao što se suočavao

74

sa svim našim problemima. Dao nam je jednostavan i savršen standard:Poznat ćeš ih po djelima njihovim.

Velika opasnost pravoj religiji uvijek je bila izgradnja pozorno čuvanih interesa bogatih organizacija, ili

izrabljivanje od strane pojedinaca. Organizirana crkva je uvijek u opasnosti da se razvije u »industriju« koja

se mora pobrinuti za živote brojnih službenika. Kada se to dogodi službenici će sigurno biti veoma

obeshrabreni u traženju prvenstveno duhovnih stvari. Tradicija »lojalnosti« organizaciji uspostavljena je kao

sredstvo samozaštite. Ne lojalnost istini ili vlastitoj duši, već svećeničkom ustroju. Tako sredstva postaju

sam cilj dok duhovna moć blijedi. Brza obećanja i nejasni zahtjevi zamjenjuju stvarno, provjereno

djelovanje.

U slučaju crkvenih vođa koji izrabljuju svoje vlastite podanike, učenik istine je obeshrabren tražiti

prosvjetljenje ili pomoć na drugom mjestu, pa se ponovo dozvoljava da »lojalnost« nečemu drugome nego

Bogu blokira put prema Istini i tako nastaje antikrist. Što je to drugo nego ljubomora malog trgovca koji

upozorava sumnjičavog kupca na opasnosti koje ga čekaju u »trgovini preko puta«.

Zapamtite da vi ne dugujete lojalnost nikome i ničemu osim vlastitoj duši i njezinom duhovnom razvoju.

Vaša je najuzvišenija dužnost sve drugo staviti iza toga po važnosti. »Sebi budi vjeran, i iz toga slijedi, kao

što noć slijedi danu, da ni drugom čovjeku nećeš drugo biti.« -Shakespeare.

Prvi korak koji iskreni učenik mora napraviti je uspostaviti određenu metodu koja djeluje, odabirući onu

koja mu najbolje odgovara i iskreno je prakticirati. To znači da morate usvojiti jednu određenu metodu,

sustav duhovne vježbe ili znanstvene molitve. Samo čitanje knjiga, donošenje ispravnih odluka ili uvjerljivo

pričanje neće vas daleko odvesti. Pronađite konačnu metodu ili vježbu, prakticirajte je svjesno svakoga dana

i držite je se dovoljno dugo da bi mogla djelovati. Ne očekujte da ćete nakon dva tri pokušaja svirati violinu,

ili da ćete bez imalo prethodne vježbe znate voziti auto.

Nakon što ste pronašli svoju metodu, bacite se na posao i odlučite poraditi na nekom konkretnom problemu

u svom životu. Odaberite onaj koji vam trenutno najviše smeta, ili još bolje, ono čega se najviše bojite.

Radite na njemu postojano, i ako se ništa ne dogodi, ako se u vama ne pojavi bar malo poboljšanje u roku od

nekoliko tjedana, pokušajte s drugim problemom. Ako još uvijek ne postižete rezultate, tada napustite tu

metodu i pokušajte s nekom drugom. Zapamtite, sigurno postoji izlaz, kao što je siguran izlazak Sunca. I

nije bitno samo da se riješite problema, već da pronađete najbolju vlastitu metodu za rješavanje.

Ako je vaš problem loše zdravlje, ne mirujte dok ne pronađete načina da izliječite barem jednu boljku. Ne

postoji bolest koju netko nekad nije uspio izliječiti, a ono što je netko drugi mogao, možete i vi jer je Bog

princip, a princip je nepromjenjiv.

75

Ako je vaš problem siromaštvo, poradite na tome i riješite ga jednom zauvijek. To je moguće, već je bilo

učinjeno. Drugi su to uspjeli, pa možete i vi.

Ako ste nesretni, nezadovoljni svojom obitelji ili okolinom, a iznad svega sa sobom samim, pozabavite se

time, odbijte prihvatiti »ne« kao odgovor i insistirajte na sreći i zadovoljstvu koji su vaše božansko pravo.

Ako je vaša potreba za samoizražavanjem - umjetničkim, književnim ili nekim drugim - ako je vaša želja da

postignete slavu u profesiji, ili nekoj vrsti javne karijere, tada i tome pristupite s pravim duhom, jer je

legitiman i vrijedan cilj, a prava metoda znanstvene molitve donijet će vam nagradu.

Vodite bilješke o svojim rezultatima, i nipošto se nemojte zadovoljiti nečim manjim od uspjeha. Iznad

svega, izbjegavajte najveću pogrešku - pronalaženje isprika. Kada ne uspijevate, to ne znači ništa drugo

nego da niste ispravno postupali. Isprike su istinski i pravi đavo koji dolazi da vas iskuša kako biste ostali

izvan kraljevstva nebeskog iako su vam dveri otvorene. Isprike su zapravo jedini neprijatelji kojih biste se

istinski trebali bojati.

Pronađite metodu koja vam odgovara, uzgajajte jednostavnost - jednostavnost i spontanost tajna su

djelotvorne molitve - radite ustrajno; budite vlastiti savjetnik, i što god zatražite u Moje ime, to ću učiniti.

76

24.Velika avantura

Kada ste u nevolji, gledajte na njezino prevladavanje kao na veliku avanturu. Oduprite se iskušenjima igranja tragedije, prepuštanja samosažaljenju ili malodušnosti i pristupite problemima poput istraživača koji traži put kroz crnu Afriku ili Edisona koji nastoji prevladati probleme vezane za novo otkriće. Znajte da je izlaz iz svake nevolje, ma kakva ona bila, kroz promjenu vaše vlastite svijesti molitvom. Shvatite da će uzdizanjem svijesti svaki oblik dobra koji želite biti vaš. Znajte da vas nitko ne može spriječiti da djelujete kada to zaista želite - ni rodbina, ni mušterije, ni poslodavci, ni vlada, ni takozvana loša vremena, - ništa vas ne može spriječiti da izgrađujete vlastitu svijest.

Mnogi ljudi imaju dojam da je jedini cilj metafizičkog proučavanja prevladavanje neprilika, no takva

pretpostavka znači gubitak smisla za proporciju. Istina se mora tražiti zbog nje same. Poznavanje istine je

nagrada sama po sebi, a za početak, ta nagrada su zdravlje, harmonija i uspjeh. Pravi cilj svakog tko traži

trebao bi biti razvoj vlastitih viših sposobnosti i moći, to jest, duhovna evolucija.

U svakom slučaju, što prije netko postigne duhovno razumijevanje, njegova se situacija poboljša u svakom

pogledu - njegovo zdravlje, temperament, sreća i materijalna situacija automatski i brzo se mijenjaju

nabolje. Per contra, nedostatak istinskog razumijevanja automatski i neophodno izražava se u nekom obliku

nesreće na fizičkoj razini, kulminirajući u grijehu, bolesti i smrti.

Žele li doživjeti sjaj duhovne istine i nađu li se u nevolji, ljudi shvaćaju, ma kako maglovito, da je izlaz iz

nje putem duhovnog prosvjetljenja. Stoga čitaju knjige, razgovaraju s prijateljima, pitaju za metode i

vodstvo, ili poduzimaju korake koji se čine odgovarajućim u tom trenutku. To je prirodan i ispravan smjer

kojim treba ići. Pod uvjetom da razumiju što rade, pitanje je vremena kad će njihove nevolje - loše zdravlje,

siromaštvo, problem - iščeznuti. Oni, u stvari, traže duhovno prosvjetljenje, oni rade na promjeni svijesti, a

čovjek ne može tražiti poboljšanje svijesti a da ga ne dobije, niti će ga dobiti ako ne djeluje s njim u skladu.

Krivo shvaćanje i razočaranje proizlazi iz pogrešaka kada ljudi učenje zamijene nekom vrstom složenog

mađioničarskog trika. Kada čovjek pretpostavi da se njegova situacija može promijeniti na bolje mahanjem

ruke ili ponavljanjem neke magične riječi, bez odgovarajuće mentalne promjene njegove vlastite svijesti, on

je predodređen na razočaranje. Nije otkrio istinu, i istina mu nema što dati.

Tijekom prošlih nekoliko godina veliki broj raznih ljudi postavljao mi je pitanja o svojim problemima.

Mogao bih ih podijeliti u dvije grupe. Jedni se, na primjer, nalaze u problemima zbog neke veoma očite

karakterne mane, ali nisu spremni prevladati tu manu, ili je čak u mnogim slučajevima, priznati. Žele i dalje

činiti pogreške, ali istovremeno biti uspješni i sretni. Nepotrebno je reći, da za njih nema izlaza dok ne

podnesu još patnje i dok ne budu dovoljno kažnjeni kako bi učinili neophodno. Čovjek koji pije, na primjer,

sigurno će upropastiti svoj posao, i ne možete mu pomoći dok god više voli whiskey od uspjeha. Naravno,

pokuša li se odreći pića, možete mu u tome pomoći, i sve će biti dobro. No ukoliko ga se ne želi odreći,

morat će i dalje patiti dok ne nauči lekciju.

77

Drugi se ljudi žale da nemaju prijatelja, ne mogu zadržati poslugu, nesretni su i izolirani. Nakon nekoliko

minuta razgovara postaje očit neprijateljski, loš karakter tih ljudi koji ostale ljude drži na udaljenosti. Kad bi

takvi ljudi bili spremni raditi na tome da se promijene, put bi bio čist. No dok god to nisu spremni, malo se

može učiniti da im se pomogne.

Većina vas koji ovo čitate, međutim, tražit će istinu na ispravan način, a tražiti istinu u tom duhu je pravi put

do nje. »Ne biste Me tražili da me već niste našli.« Budući da je tome tako, ne smijete si dopustiti brigu ili

očaj samo zato što djelovanje nije trenutačno. Ako razumijete dovoljno da biste vjerovali u metodu, imate

dovoljno razumijevanja da znate da je samo stvar vremena i da ćete naći izlaz iz šume - zar je onda važno

hoće li to biti prije ili kasnije. Svaka odgoda u postizanju rezultata nastaje iz dva razloga, mentalnog uzroka

vašeg problema koji je smješten duboko u vašu podsvijest i zahtijeva puno rada, ili vašeg neispravnog

djelovanja. Ako je to točno, opet je pitanje vremena kad ćete pronaći za sebe odgovarajuću metodu. Drugim

riječima, jednom kada ste na pravom Putu, nema žurbe. »Oh, ali«, reći će netko, »u mom slučaju postoji vrlo

hitna stvar jer ako se nešto ne dogodi do subote, Sud će donijeti po mene nepovoljnu presudu«, ili »Moji

vjerovnici će se na me obrušiti«, ili »Neću se ukrcati na brod«, ili tome slično. No odgovor Istine je i dalje:

Nema žurbe, jer vrata pakla ne opstaju. Neka zlo postigne što hoće u subotu, neka Sud presudi, neka

vjerovnici napadnu, neka brod otplovi. Kad ponedjeljak dođe, molitva će poravnati stvari, ako postignete

razumijevanje, a ako ne u ponedjeljak, onda u srijedu ili petak ili sljedeći tjedan. Vrijeme nije važno, jer

molitva je stvaralačka i čim spoznate Istinu, sveprisutno dobro - čim spoznate Emanuela, Boga u vama,

izgradit će za vas novi Jeruzalem, na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme, bez obzira na to što će se

dogoditi. To je novi Jeruzalem koji se spušta iz nebesa poput nevjeste opremljene za svoga supruga,

neovisno o okolnostima na fizičkoj razini.

Kada ste u nevolji, gledajte na njezino prevladavanje kao na veliku avanturu. Oduprite se iskušenjima

igranja tragedije, prepuštanja samosažaljenju ili malodušnosti i pristupite problemima poput istraživača koji

traži put kroz crnu Afriku ili Edisona koji nastoji prevladati probleme vezane za novo otkriće. Znajte da je

izlaz iz svake nevolje, ma kakva ona bila, kroz promjenu vaše vlastite svijesti molitvom. Shvatite da će

uzdizanjem svijesti svaki oblik dobra koji želite biti vaš. Znajte da vas nitko ne može spriječiti da djelujete

kada to zaista želite - ni rodbina, ni mušterije, ni poslodavci, ni vlada, ni takozvana loša vremena, - ništa vas

ne može spriječiti da izgrađujete vlastitu svijest.

Ta izgradnja je Velika avantura.

78

25.Ponovno rođenje

Tu gdje danas stojite, ma gdje to bilo, stojite zato što ste čovjek kakav jeste. Jedini način pod nebom kojim možete biti negdje drugdje jest da postanete drugačiji čovjek. Čovjek koji jeste ne može biti negdje drugdje, drugačiji čovjek ne može biti gdje ste vi. Želite li ići prema gore, možete, i nema granice u visini koju možete dosegnuti, ali se »morate ponovo roditi«.

Govori se da obični ljudi rado slušaju Isusovo učenje. To se lako može zaključiti čak i iz površnog

proučavanja Evanđelja. »Čovjek s ulice«, neobrazovan u teologiji i filozofiji, ima intuitivnu percepciju

fundamentalne Istine koja često nedostaje visokoobrazovanim umovima. Intelektualna postignuća često prati

duhovna uobraženost, i to je jedini grijeh prema kojem je naš Gospodin strog. Ipak među učenima, također,

bilo je i onih, koji su bili duhovno orijentirani, koje je novi Učitelj privukao. Bio je nekonvencionalan, i

beznadežno izvan milosti crkvenih autoriteta, izazivatelj svetih tradicija, a ipak je imao prijatelje i

sljedbenike i na visokim položajima. Dubina zaziva dubinu. Nicodemus je bio jedan od onih koje je traženje

prosvjetljenja neodoljivo privlačilo. Njegova žeđ za božanskim nije ostala neutažena, no kako mu moralna

hrabrost nije bila jača strana, tražio je Učitelja noću. To da je uopće krenuo u potragu bio je dokaz izuzetno

snažne moći želje. Jasno je da je otkrivanje njegove duhovne prirode bilo, usprkos manama karaktera,

osnovna stvar njegovog života, i nije bio zadovoljan svojim napretkom. Vjerovao je da Isus može nešto

vitalno dati i taj dar je mogao biti tajna koja mu je do tada izmicala, upravo onaj ključ koji je trebao da

otključa duhovnu riznicu svoje duše. Isus bi mogao biti onaj koji će mu pokazati zašto je do tada neuspješno

pokušavao, zašto je, kako bismo u modernom žargonu rekli, neuspješno djelovao. Učiteljevo objašnjenje

bilo je jednostavno, koncizno i gotovo sveprožimajuće u svojoj izravnosti. Rekao je: »Moraš se ponovo

roditi.«

Ova izjava sažima cijelu nauku djelovanja kakva se prakticira na duhovnoj osnovi. Ona je pravi udžbenik o

metafizici komprimiran u pet riječi koje kazuju cijelu priču. Tu gdje danas stojite, ma gdje to bilo, stojite

zato što ste čovjek kakav jeste. Jedini način pod nebom kojim možete biti negdje drugdje jest da postanete

drugačiji čovjek. Čovjek koji jeste ne može biti negdje drugdje, drugačiji čovjek ne može biti gdje ste vi.

Želite li ići prema gore, možete, i nema granice u visini koju možete dosegnuti, ali se »morate ponovo

roditi«.

Zašto tako slabo napredujemo, usporedimo li se s onim kako bismo mogli ili trebali u svjetlu znanja što

posjedujemo - u najmanju ruku teorijski? Zašto se ne mijenjamo dan za danom i tjedan za tjednom iz slave u

slavu, dok nas naši prijatelji jedva mogu prepoznati kao muškarce i žene koje su prije poznavali? Zašto ne

bismo marširali svijetom izgledajući poput bogova, i osjećajući se tako, liječeći trenutno sve što nas snađe,

preobraćajući griješnike, oslobađajući zatočene, i uopće »radeći što treba«? Tko vas sprečava?

79

Odgovor je da djelovanje, kao i sve druge stvari ima svoju cijenu, a cijena je naše ponovno rođenje. U

dubini naših srdaca, prečesto, to je cijena koju nismo spremni platiti. Mi smo zaljubljeni u osobu kakva smo

trenutno, i u sve ono što nas čini takvom osobom, i nismo spremni ubiti tu osobu kako bi druga bila rođena.

U Istinu ulazimo s malim prstom, a velike stvari se neće dogoditi dok ne uđemo cijelim tijelom, i u tome je

kvaka.

Ući u Istinu cijelim tijelom znači dovesti svaku svjesnu misao i vjeru do kamena kušnje božanske

inteligencije i božanske ljubavi. Znači, odbaciti svaku stvar ponaosob, mentalnu i fizičku, koja ne odgovara

tom standardu, preispitati svaki stav, svaku naviku mišljenja, svaku politiku, svaku granu praktičnog

djelovanja, bez iznimke.

To je, naravno, nešto ogromno. To nije samo proljetno čišćenje duše. To nije ništa manje od cjelokupnog

rušenja i ponovnog građenja cijele kuće. Je li onda čudo da samo najjači duhovi to mogu podnijeti. A ipak,

je li čudo da bez toga čovjek nikada ništa ne može postići.

Kao što je Pavle rekao, to znači »dnevno umirati«, odvojiti se od svih predrasuda koje ste naslijedili i

usvojili tijekom života, odrezati nožem sve male mane karaktera, sitne taštine, minorne prijevare i sve manje

oblike sebičnosti i ponosa koji kristaliziraju vaše duhovne zglobove i tako su vam dragi. To može značiti

odreći se najveće stvari u vašem trenutačnom životu, no ako to i znači, to je cijena koju morate platiti i to je

sve.

Ako niste spremni platiti ovu cijenu, u redu, ali nemojte očekivati da ćete primiti išta više od onoga što

platite. Mali prst u Istini je dobar, ali on samo može dati i rezultate veličine malog prsta. Za puno djelovanje

cijelo tijelo mora biti ispunjeno svjetlom. Morate se ponovo roditi.

80

26.Djeca svjetla

Zbog onih koji možda nisu čuli ovu priču, reći ćemo da je Dick Whittington bio maleni dječak koji je u srednjem vijeku živio u Londonu. Bio je siroče bez prijatelja, a radio je u kuhinjskoj praonici bogatog trgovca u Cheapsideu. Ostale sluge su s njim okrutno postupale, i Dick je očajan na kraju odlučio pobjeći. Nije imao nikoga tko bi mu pomogao ili ga savjetovao, nikoga kome bi se obratio za krov nad glavom ili ohrabrenje, a kako je mjesto na kojem se nalazio postalo nepodnošljivo, mali Dick je učinio ono što mnogi ljudi rade - pobjegao je od svojih problema.

Božićni blagdani su vrijeme muzičkih igrokaza pa u Londonu malo Božića prođe bez priče o Dicku

Whittingtonu odigranoj u nekom od kazališta. Djeca se nikada ne umore slušati priču o malom Dicku i

zvonjavi zvona, a djeca u pravilu dobro prosuđuju duhovne istine. Iako nikada nećemo biti sigurni u čvrste

činjenice o Sir Richardu Whittingonu koji je tako davno živio u Guidhallu, duhovna istina o događajima

vezanim uz Dicka Whittingtona jedne večeri na Highgate Hillu vječna je.

Zbog onih koji možda nisu čuli ovu priču, reći ćemo da je Dick Whittington bio maleni dječak koji je u

srednjem vijeku živio u Londonu. Bio je siroče bez prijatelja, a radio je u kuhinjskoj praonici bogatog

trgovca u Cheapsideu. Ostale sluge su s njim okrutno postupale, i Dick je očajan na kraju odlučio pobjeći.

Nije imao nikoga tko bi mu pomogao ili ga savjetovao, nikoga kome bi se obratio za krov nad glavom ili

ohrabrenje, a kako je mjesto na kojem se nalazio postalo nepodnošljivo, mali Dick je učinio ono što mnogi

ljudi rade - pobjegao je od svojih problema.

Nije imao pojma o tome kuda bježi ili što će učiniti, samo je osjećao da mora otići po svaku cijenu. Bijeg od

problema je vjerojatno najbeskorisnija stvar na cijelom svijetu zbog jednostavnog razloga što su svi vaši

problemi zaista u vašoj vlastitoj svijesti, a kako je vaša svijest vaša bit, od nje nije moguće pobjeći. Nije

važno koliko brzo ili koliko daleko trčite, morat ćete jednom prestati bježati, a kada se zaustavite, vidjet ćete

da vas vaši problemi poredani čekaju. Budući da sa sobom nosite svoju svijest - to jest sebe same, vi

prirodno nosite i svoje probleme, sve dok ih svjesno ne riješite.

I tako je Dick počeo bježati, ravno iz Cheapsidea prema sjevernim otvorenim poljima, kamo je brzo stigao.

Slijedio je seoski put dok nije stigao do brda Highgate Hill, na koje se popeo. Osjetivši umor, sjeo je pri

vrhu da se odmori. Priča govori da je bila prekrasna ljetna večer, i dok se Sunce spremalo na zalazak, zvona

crkve Bow doprla su preko polja do mjesta na kojem je sjedio. Crkva Bow se nalazi u Cheapsideu, pored

kuće iz koje je pobjegao. Osim crkve Sv. Pavla, crkva Bow je bila, i još možda jest, najvažnija crkva u

Londonu. Ako ste rođeni u krugu gdje dopire zvonjava zvona s Bow crkve, vi se pravi Cockney, ako ih ne

čujete onda niste, takvu važnost ona imaju. Za Dicka Whittingtona, međutim, zvona s Bow crkve značila su

mnogo više od toga. Usprkos svim svojim nevoljama, Dick je imao još nedozrelu duhovnu sposobnost i bio

spreman progovoriti novim jezikom.

81

»Kako je moguće«, zapitat ćete, »da duhovno osviješteni imaju problema? Ne uče li nas da su zdravlje, sreća

i uspjeh plodovi samo jednog?« Stvar vrijedna razmišljanja. Savršeno je točno da je posjedovanje duhovne

sposobnosti jedino moguće jamstvo svega. No duhovna se sposobnost mora prepoznati, shvatiti i

manifestirati. U svom latentnom stanju ona se ne može pokazati. Poslovično je da većina ljudi koji razviju

duhovnu svijest »dolaskom u Istinu«, čine to zato što su se našli u neprilikama, ili što su bili, da se

kolokvijalno izrazim, pregaženi od života fizički, financijski, moralno ili nekako drugačije. Razlog za takvo

stanje postaje jasan kada nađete ključ.

Djeca ovog svijeta mudrija su od djece svjetla. Ljudi okrenuti svijetu i materijalnom - koji nisu neophodno

zli u bilo kom smislu, već su ljudi bez duhovnog razvitka - dobro su prilagođeni svjetovnim uvjetima, i,

ukoliko su dovoljno osjetljivi, prilično se dobro snalaze u svijetu kakav jest. Oni, međutim, koji su razvili i

manifestirali duhovnu sposobnost prolaze drugačije. Oni su djeca svjetla i ne mogu više živjeti, niti kretati

se, niti disati slobodno u poganskoj atmosferi svjetovnog bogatstva. Oni su u milosti i više ne pripadaju

nižim zakonima. Biti u milosti, koja je božanski poredak velikodušnog i milosrdnog Boga, znači da je sve

dobro i da se sve stvari odvijaju prema potrebama.

Između ta dva stanja postoji prijelazna faza tijekom koje je razvijena duhovna sposobnost, no ona je još

uvijek, takoreći matrica duše - još nije rođena za razinu manifestacije, razinu na kojoj se događaju mnoge

nevolje. Na toj razini vaša je duhovna sposobnost, čudo od djeteta, dovoljno zrelo da vam onemogućava da

se prilagodite svjetovnoj atmosferi, ali nedovoljno zrela da preuzme odgovornost i vodi vaše poslove u

svjetlosti Duha. I zbog toga ćete zapadati u nevolje. Budući da ne pripadate svijetu, on vas udara unaokolo

poput nogometne lopte, i što se vi jače borite, stvari postaju gore. To je, međutim, vrijeme u kojem se trebate

radovati i uzdići svoje srce, jer ako ste vjerni, vaš spas je siguran. Ovi jaki udarci su znak da se više ne

nalazite u uzama materijalnog zakona. Najmračniji sat je uvijek sat prije svitanja.

Dok je mali Dick Whittington sjedio na Highgate Hill brdu, zvona s crkve pozivala su na večernju molitvu.

Koliko je tisuća ljudi diljem Londona čulo ta ista zvona, no u njima nisu čuli ništa neobično? Koliko je

umornih i opterećenih muškaraca i žena na ulicama i u drvoredima velikog grada, na poljima i livadama oko

grada, čulo isti zvuk dok je letio iznad krovova kuća i preko tihog engleskog krajolika te ljetne večeri, a ipak

nisu dobili ništa što bi im pomoglo na njihovom putu?

Dick je, međutim, imao dobro razvijenu duhovnu sposobnost, iako je tada nije bio svjestan, i njemu su

zvona progovorila jasno i bez pogreške, vukući ga, izvlačeći ga, otvarajući mu oči i pokazujući mu

trenutačnom jasnoćom njegov sljedeći korak. Jasno, zapanjujuće su mu rekla: »Okreni se, Whittingtone,

trostruki gradonačelniče Londona.« Dick je ostao kao pogođen munjom iako je istovremeno bio potpuno

uvjeren u njezinu istinitost i ni na trenutak nije dvojio što mora učiniti. Odmah se okrenuo i požurio u

82

Cheapside, i, kako priča kaže, ne samo da se suočio s problemom od kojeg je bježao, već ga je i riješio na

najpotpuniji i najdalekosežniji način. Čudo od djeteta je rođeno.

Čini se da je prvo zatražio i dobio svoja prava u kuhinji, nato napredovao do trgovine, postepeno se uzdizao

kombinacijom nadahnuća i marljivosti do partnera u poduzeću svog gazde, oženio se gazdinom kćerkom,

postao vodeći trgovac u Londonu i napokon, kako su zvona i predskazala, gradonačelnikom.

Zanimljivo je primijetiti da stara legenda govori o detaljima čistim i nepatvorenim nadahnućem. Korak koji

je Dick morao poduzeti bio je posljednji na koji bi se odvažio sam po sebi. Tako se obično događa kada nas

vodi Duh sveti. Kada nam šapuće volja - vilenjak, poruka je obično onakva kakvu želimo čuti, kakvu bismo

uvijek odobrili, što bismo u svakom slučaju učinili i sami. Duh sveti nam mnogo češće kaže da se suočimo s

problemom direktno i promijenimo svoj stav. Uočimo još jednom: dok je primao poruku, u Dickovoj svijesti

nije bilo ni sjene dvojbe ili oklijevanja. Kada ste zdvojni ili su vam misli zbrkane, to ne dolazi od Boga.

Kada glas Gospodnji progovori on će prije biti čist i jasan. To nikako ne znači da je ono što sami želite

neminovno loše, ali može biti. Neki ljudi smatraju da je ono što žele u pravilu loše. To je ostatak stare

teologije. Molite li redovito, naročito na znanstven način duhovnim postupkom, vjerojatno je stvar koju

želite učiniti ispravna, ali u to se morate uvjeriti. Da biste se uvjerili trebate nastaviti s molitvom dok ne

primite jasno vodstvo. Kada ste zbunjeni i nesigurni, molite za mir duše. Često je bolje ne poduzimati

korake dok god sumnjate. Ne žurite, jer Bog nikad ne žuri.

Ukoliko vaše vodstvo ne stiže, to je zato što u svom srcu to zaista ne želite ili zato što ste već ionako donijeli

odluku ili zato što ste previše zabrinuti i napeti da biste saznali. Ukoliko je ovo posljednje u pitanju,

prevladat ćete napetost budete li molili za svoj duševni mir. Kada ja molim za vodstvo, uvijek kažem: »Duh

sveti je Bog i Bog uvijek dovrši svoj posao i pošalje zadovoljavajuću poruku, stoga moje vodstvo mora doći

na način koji će mi biti jasan, i ja kažem da će tako i biti.« I uvijek se obistini.

83

27.Joga ljubavi

Počinjemo shvaćati razlog zbog kojeg je Isusovo učenje, poznato pod bilo kojim imenom, toliko naglašavalo izvanrednu važnost ljubavi. Dok u svojim dušama ne izgradimo istinsku i praktičnu svijest o ljubavi, sve naše druge aktivnosti ostat će više ili manje uzaludne. Razvijemo li dovoljno svijest o ljubavi prema svemu, sve ostalo će iz toga uslijediti. Zaista, mnogi proučavatelji Istine otkrili su da nevjerojatne stvari slijede nakon svega nekoliko dana posebnog rada na ovom pitanju. Različiti osobni problemi jednostavno nestaju nakon što ljudi duhovno razmišljaju o ljubavi. Kako mjeseci prolaze njihova se lica ponekad nevjerojatno mijenjaju, jer je tijelo gotovo prva stvar koja reagira na slobodu od straha i očaja.

Velike vode ne mogu obuzdati ljubav,

niti je poplave utopiti,

kad bi čovjek sve u kući dao za ljubav,

ona bi bila potpuno prezrena.

Stare nas tradicije uče da prema velikom cilju vodi više putova. Kao što postoji više od jedne staze uz svaku

planinu, a sve se sastaju na vrhu, tako i u duhovnom traganju postoji nekoliko puteva, od kojih svaki vodi u

svoje vrijeme prema Jednom Slavnom Kraju.

Postoji put znanja. Istinsko poznavanje božanskih stvari je jedno od utvrđenih putova do sposobnosti, no taj

put nije za svakoga. Postoji put akcije - bolje rečeno, organizirane aktivnosti - koja je svijetu potrebna, no i

taj put traži poseban dar i posebne uvjete u kojima se može primijeniti. A postoje i drugi putovi.

Najkraći i najlakši put od svih je put ljubavi. To je zaista kraljevska cesta do velikog cilja. Ona je

najjednostavnija od svih putova, najizravnija i najlakša. I ona je put otvoren svima, svugdje, bez obzira o

osobnim uvjetima ili okruženju. Svakog čovjeka, u svakom trenutku, na svakom mjestu čeka prava

inicijacija kroz jogu ljubavi.

U metafizici shvaćamo da je božanska ljubav potpuni izraz za ono što se podrazumijeva pod riječju religija, i

da imajući nju imamo sve, a nemajući je, nemamo ništa. Dolikuje nam stoga da s pažnjom malo razmislimo

o tome što podrazumijevamo pod ljubavlju.

Naravno, nije potrebno reći da ne mislimo na ljubav prema nekoj osobi. Ona je dobra u svoje vrijeme i na

svom mjestu, ali ona nije ono o čemu ovdje govorimo. U kršćanskom učenju, Ljubav je nešto mnogo veće i

finije i moćnije od svakog osobnog sentimenta.

Nažalost, kao i s mnogim drugim duhovnim idejama, ne postoji riječ koja bi savršeno odgovarala njenom

značenju. Materijalni jezik je nastao kako bi zadovoljio materijalne potrebe, i on jednostavno ne može

izraziti prave duhovne ideje na zadovoljavajući način. Stoga nam je potreban novi jezik o kojem je Isus

govorio. Rijetko shvaćamo koliko smo uhvaćeni unutar granica rječnika. Mislimo određene misli,

84

doživljavamo određene stvari, i onda jezik, sa svojim oštrim i brzim granicama, kaže: »Ne smijete reći tu

predivnu stvar - morate reći samo ovo« - i na papiru vidimo samo blijedu beživotnu sjenu onoga što je

rođeno u našoj duši.

Stoga zaista ne postoji riječ u modernom engleskom jeziku koja bi izrazila istinsku kršćansku ideju ljubavi.

Naša engleska Biblija koristi riječ »milosrđe«, i makar je nedvojbeno odgovarala potrebama prije nekoliko

stotina godina, od tada se njezino značenje toliko promijenilo da je danas u rječnicima teško naći riječ

udaljeniju od onoga što njome želimo izraziti.

»Hladan poput milosrđa«, postalo je uobičajenom poštapalicom. Sama pomisao na milosrđe - to jest na

potrebu primanja milosrđa - navela bi tisuće ljudi da radije prekinu vlastiti život nego da se suoče s tom

strašnom stvari. A ipak, u svom prvotnom značenju ona označava upravo ono što mislimo pod ljubavlju.

Možda bismo se najbolje mogli primaći ideji kazavši da kršćanstvo pod ljubavlju razumijeva univerzalnu

dobru volju koja je mnogo više od obične dobre volje, to jest, ništa manje od samog Boga.

Ljubav je motivirajuća snaga uma i kvaliteta ga ljubavi vodi u potragu za punijim izražavanjem, jer ljubav se

uvijek mora izraziti. Ono što zovemo službom, da se poslužim terminom koji se danas široko koristi, jest

zapravo ljubav u akciji.

Principijelni aspekti Boga su: život, istina i ljubav. To je sveto Trojstvo u kojem se um izražava, i sada ćemo

vidjeti u kojem su smislu oni jedno. Život je postojanje i to je istina života. Naravno, život se mora slobodno

izraziti i ljubav je upravo taj savršeni izražaj života. Drugim riječima ono što zovemo ljubavlju je zaista pun

i nesputan izražaj same božanske ljubavi. Stoga ona uvijek znači savršeni mir, savršenu svetost, savršenu

ljepotu, savršenu radost - i ono što je Isus nazvao: »Došao sam da bi oni mogli živjeti, u obilju.«

Sada nam je jasno zašto je suprotnost ljubavi strah i zašto je strah vrhovni neprijatelj čovječanstva. To danas

svi priznaju. Svi akademski psiholozi okreću svoju pažnju na prevladavanje straha, i većina filozofskih škola

danas uči da se strah mora iskorijeniti. A strah je zapravo odsustvo ljubavi. »Strah muči, ali savršena ljubav

pobjeđuje strah.«

Jedini razlog zbog kojeg osjećamo strah je taj što ne volimo dovoljno Boga. Kad bismo zaista voljeli Boga,

makar upola onoliko koliko volimo sebe, čega bismo se trebali bojati? Veliki mistik je rekao: »Volite Boga i

radite što želite«, znajući da naše djelovanje može biti savršeno samo s ljubavlju prema Bogu u našim

srcima, a moderni mudrac nam govori: »Svake nevolje u životu se možete riješiti uspijete li voljeti Boga

više od pogreške.«

85

I ljutnja, i inat, i očaj, i mržnja razni su oblici izražavanja straha. Ljubomora, zloća i  sveukupno

nemilosrđe označavaju vjerovanje da nema dovoljno dobra za sve i stoga, ako netko drugi dobije ono što mi

želimo, nama će nedostajati. Što je to nego li prigušivanje izražavanja života u vlastitoj duši? Zavežete li

čvrsto ruke ili noge znate što će se dogoditi? Prvo će se paralizirati i na kraju će se potpuno osušiti.

Odsutnost ljubavi ima potpuno iste posljedice na dušu. Proklinjanje, očaj, slaba volja, prebrojne su prepreke

slobodnom protoku života. Budući da im je postojanje omogućeno, više ili manje, u mnogim ljudskim

dušama, čudi li što je svijet ispunjen grijehom, bolestima i smrću, što muškarci i žene stare i umaraju se,

boraju i iscrpljuju i na kraju umiru, a zemlja ostaje opustošena ratovima, glađu i kugom?

Počinjemo shvaćati razlog zbog kojeg je Isusovo učenje, poznato pod bilo kojim imenom, toliko naglašavalo

izvanrednu važnost ljubavi. Dok u svojim dušama ne izgradimo istinsku i praktičnu svijest o ljubavi, sve

naše druge aktivnosti ostat će više ili manje uzaludne. Razvijemo li dovoljno svijest o ljubavi prema svemu,

sve ostalo će iz toga uslijediti. Zaista, mnogi proučavatelji Istine otkrili su da nevjerojatne stvari slijede

nakon svega nekoliko dana posebnog rada na ovom pitanju. Različiti osobni problemi jednostavno nestaju

nakon što ljudi duhovno razmišljaju o ljubavi. Kako mjeseci prolaze njihova se lica ponekad nevjerojatno

mijenjaju, jer je tijelo gotovo prva stvar koja reagira na slobodu od straha i očaja. Ljudi su mi govorili da su

osjetili kako se dvadesetak godina skotrljalo s njihovih ramena nakon što su se nekoliko dana prepuštali

duhovnom postupku vezanom uz ljubav, a budući da se radilo o njihovim ramenima, oni najbolje znaju.

Što više naučite o religiji, što na više sastanaka budete prisutni, što više knjiga pročitate, tim jači ćete biti u

svojim mislima i osjetljiviji u svojoj duši. Danas si ne možete priuštiti pogrešne misli koje prije pet godina

ne bi imale toliko značenja. Mnogo oštrije ćete biti kažnjeni za propuste danas nego što biste bili na početku

i to je dobro.

Put ljubavi koji je otvoren svakome u svim situacijama, i na koji možete kročiti u svakom trenutku - i u

ovom ako to želite - ne zahtijeva formalno upoznavanje, ne traže se karte na ulasku i nema nikakvih uvjeta.

Nisu potrebni skupi laboratoriji u kojima se radi, jer su vaš svakodnevni život i vaše obično svakodnevno

okruženje, vaš laboratorij. Nije potrebna knjižnica, niti profesionalna obuka, niti bilo kakvi vanjski uređaji.

Sve što je potrebno jest da počnete odlučno izbacivati iz svojih misli svaku misao osobnog proklinjanja,

(morate prokleti pogrešno djelovanje, ali ne onog tko je djelovao), očaja zbog prošlih boli i svega što je

suprotno zakonu ljubavi. Ne smijete si dozvoliti mržnju osobe, grupe, nacije ili bilo čega drugog.

Morate izgrađivati istinsku ljubav u svijesti dosljednom dnevnom vježbom, i duhovni razvoj će iz toga

uslijediti. Ljubav će vas izliječiti. Ljubav će vas utješiti. Ljubav će vas voditi. Ljubav će vas prosvijetliti.

Ljubav će vas iskupiti od vaših grijeha, bolesti i smrti, i izvesti vas u obećanu zemlju divote.

86

Nedvojbeno recite: »Odlučio sam, izmjerio sam i izračunao cijenu, i riješen sam postići cilj pomoću joge

ljubavi. Ja to mogu i hoću. Jedni mogu tražiti znanje do najdaljih dosega, drugi mogu organizirati velika i

predivna poduzeća za korist i uzdizanje čovječanstva, treći mogu podučavati, liječiti i istraživati ili, - osjete

li poziv - mogu se penjati u priproste visine asketizma - no ja odabirem jogu ljubavi. Stoga je moje polje

rada upravo ovdje u mojoj svijesti i sav moj trud i energija bit će upereni prema čišćenju i pročišćavanju od

svega što nije ljubav. Minutu za minutom, dan za danom, tjedan za tjednom, čupat ću korijene iz svog srca,

svaki atom proklinjanja mog brata čovjeka, bez obzira tko i gdje on bio i što napravio, svaki atom očaja

zbog neprijaznosti ili nepravde prema meni, ili nekome koga volim, svaki komadić ljubomore prema

drugima, ma kako se ona pametno zamaskirala, svaku najmanju misao ili osjećaj, ukratko, sve što ne

izražava božansku ljubav. Moje srce će biti moja radionica, moj laboratorij, moje slavno poduzeće i moj

doprinos čovječanstvu.«

To je joga ljubavi i iako joj nije potrebna oprema osim spremnosti za vježbu, ta će vas spremnost ipak

mnogo stajati u vidu djelotvornog požrtvovanja. Stoga su oni koji je istinski traže u prilično malom broju.

To nije samo najjednostavniji, već i najslavniji od svih puteva, slavan po važnosti svojih individualnih

rezultata i slavan u poslu za cijelo čovječanstvo. Djelotvorno prakticirati jogu ljubavi najbrži je put

prevladavanja svih teškoća, a budući da je vaš um dio sveukupnog uma ljudske rase, najbrži je i

najdalekosežniji put kojim se ljudska rasa može uzdići.

To je put koji je u praksi otvoren svima u svakom trenutku. Osamljeni učenik nije u težem položaju od onog

koji djelotvorno podučava. Siromah je po ovom pitanju potpuno ravnopravan s milijunašem, a priglup ima

potpuno jednake šanse, ni veće ni manje, od intelektualnog genija.

Običan čovjek koji zarađuje za skroman život u tvornici ili robnoj kući može prakticirati jogu ljubavi u

okruženju u kojem se nalazi. Domaćica kod kuće, mornar na moru, seljak na polju, bolničarka ili liječnik u

bolnici, svi oni imaju na svojim poslovima savršen materijal za jogu ljubavi. Jedino pitanje jest, želi li

čovjek platiti cijenu - je li zaista spreman staviti Boga na prvo mjesto.

87

28.Želja vašeg srca

Zapamtite da ovaj poziv dolazi od Boga, a kada vas Bog zove da mu služite, On plaća sve troškove u svakoj valuti. »Koji vojnik ide u rat na vlastiti trošak?« Štogod vam bilo potrebno da odgovorite na poziv, Bog će vam dati: novac, šansu, veze, znanje, vještine, slobodu, vrijeme, snagu i hrabrost - sve će vam dati ako se bavite Njegovim, a ne svojim poslovima. Želja vašeg srca je glas Božji koji morate poslušati prije ili kasnije. 

Stara poslovica kaže: »Bog ima plan za svakoga, On ima plan i za tebe«, i to je apsolutno točno. Vaš jedini

problem, stoga, jest u tome da pronađete svoje pravo mjesto u životu. Pronađite ga i sve ostalo će automatski

slijediti. Bit ćete savršeno sretni, a sreću će slijediti zdravlje. Bit ćete uspješni, imat ćete sve što trebate, a to

znači da ćete imati potpunu slobodu, jer siromaštvo i sloboda ne idu zajedno. Dok ne pronađete svoje pravo

mjesto, međutim, nikada nećete biti zaista sretni, bez obzira koliko novaca ili slave postigli. A niste li sretni,

ne možete biti niti zdravi niti slobodni.

Tko god da ste, Bog vas nije stvorio bez određene svrhe. Svemir je ujedinjena harmonija, božanski plan.

Stoga ne može postojati ništa što se u njega ne uklapa, što je neželjen ili nepotreban dio. Nemoguće je da

Bog stvori duhovni entitet poput vas, bez posebne svrhe, a to znači da vi imate svoje posebno i određeno

mjesto. Bog se nikada ne ponavlja, on nikada nije stvorio dva potpuno ista čovjeka, i zbog toga dvije osobe

ne mogu nikada raditi potpuno isti posao ili se izraziti na potpuno isti način. Zbog toga, ispravno shvaćeno,

nema potrebe za natjecanjem. Nema potrebe da, recimo dvije tisuće ljudi ulaže napore da dobije isto mjesto

u životu. Bez obzira o kojem se mjestu radilo, samo jedna osoba je za njega stvorena, a tisuću devet stotina i

devedeset devet drugih mjesta negdje čeka ostale samo kada bi ih pronašli.

No kako da čovjek pronađe svoje idealno mjesto u životu? Postoje li načini putem kojih možete otkriti što

Bog želi od vas? Možda ćete biti skloni reći: »Čak da je i istina da Bog ima neki sjajni plan što bih trebao

raditi ili biti, kako ja to uopće mogu otkriti?« Možda ćete čak dodati: »Ja sam vrlo običan, svakodnevan

čovjek, moje su okolnosti krajnje ograničene, uvjeti u kojima živim su jednolični. Kako je onda moguće da

me čeka nešto prekrasno, izvanredno i veličanstveno? Čak ako je to i istina, kako da za to saznam?« A

odgovor je božanstveno jednostavan - Bog je već u vašoj prošlosti s vremena na vrijeme, šaputao u vaše srce

razne prekrasne stvari koje želi da ostvarite, radite ili imate. A ta prekrasna stvar nije ništa manje od onog

što se zove želja vašeg srca. Ništa manje od toga. Najtajnija, najsvetija želja koja leži duboko na dnu vašeg

srca, prekrasna stvar koju se ne usudite pogledati ili misliti o njoj, ono zbog čega biste radije umrli nego da

netko za nju sazna, jer vam se čini mnogo veća od vas samih, ili onog što trenutno imate, da se bojite da će

vas okrutno ismijati kad bi za nju saznali - to je upravo ona stvar koju Bog želi da radite ili budete za Njega.

Rođenje te veličanstvene želje u vašoj duši - buđenje tog tajnog sna - glas je samog Boga koji vam govori da

ustanete i uzdignete se, jer on od vas to traži.

88

Bog je bezgraničan um koji uvijek traži više i nove izražaje. »Jer taj Otac traži da ga se štuje.« Budući da ste

ljudsko biće, vaša je svrha da budete novi izraz Boga - fokalna točka bezgraničnog uma, nešto poput

električne lampe koja se može smatrati fokalnom točkom manifestacije strujnog kruga. Fokalna točka

božanskog samoizražavanja je ono što trebate biti, i ako ste spremni to postati, ispunit ćete svoju sudbinu i

iskusiti apsolutno savršenu, nepomućenu sreću i sklad, i vječni i bezgranični razvoj. Svega nekoliko ljudi je

to postiglo. Velika većina živi životom punim problema koje trebaju rješavati. Ako netko ima savršeno

fizičko zdravlje - a svega nekoliko ljudi ga ima - onda vjerojatno ima financijske probleme, obiteljske

probleme ili nesretan obiteljski život. Ako su zdravlje, financije i odnosi u domu zadovoljavajući, čovjek još

uvijek može osjećati frustraciju na nekom drugom planu. U svakom slučaju, u odsudstvu sveobuhvatne

punoće i harmonije izraza, postoji frustracija, a frustracija znači nevolje.

Moderna psihologija polako shvaća da mnoge ljudske boljke imaju izvor u svjesnom potiskivanju, no naše

proučavanje fundamentalne Istine uči nas da je svaka nevolja zapravo zanemarivanje pojedinca da bude

potpuno slobodna fokalna točka Božjeg izražavanja.

Kažete da ste nesretni, nezadovoljni, možda bolesni i siromašni, gubitnik. Time samo na drugi način

opisujete činjenicu da ne dozvoljavate Božjoj volji da se slobodno igra vašim životom - ne činite ono što On

želi od vas. Lutate ili pokušavate učiniti nešto što vam On nije namijenio i to činite loše, dok se vaša duša

izopačuje.

Beskorisno je kriviti providnost za svoje nevolje ili nastojati prebaciti odgovornost na druge ljude. Svemir

funkcionira strogo u skladu sa Zakonom, jer je Bog, između ostalog, Princip ili Zakon, a tamo gdje vlada

zakon nema mjesta za krivnju. Ako prekršite zakon, snosite posljedice, i to je sve. To nije stvar krivice ili

kazne. To je potpuno neosoban princip uzroka i posljedice. Na prvi pogled možda je teško shvatiti, no to je

zapravo sigurno jamstvo konačne pobjede i slobode. Neosoban zakon će vas sigurno povrijediti ako radite

suprotno od njega, ali, zbog upravo tog istog razloga, jednako je sigurno da će vam pomoći i izliječiti vas,

ako radite s njim u skladu.

O ljudskoj duši možemo misliti kao o otvoru kroz koji beskonačna energija traži svoj kreativni izraz. Ako je

taj otvor slobodan, otvoren kanal, sve je u redu. Ako su, s druge strane, u njemu nekakve prepreke, tada je

beskonačna energija, životna sila frustrirana, zakočena - i u duši se pojavljuju razni lokalni stresovi, a mi ih

vidimo kao bolest, siromaštvo, strah, bijes, grijeh i sve vrste nevolja.

U položaju smo da shvatimo što je prava umjetnost življenja. Kanal mora biti prohodan, mora se održavati

čistim. Održavamo li ga takvim, vidjet ćemo da zdravlje, napredak, puno samoizražavanje - istinska sreća,

automatski slijede.

89

Ljudi naporno rade kako bi postigli zdravlje, napredovali, bili sretni i uspješni u životu, obistinili umjetničke

ili književne talente, dokučili velike nove ideje. U tome naravno nikad ne uspijevaju jer niti jednu stvar ne

možemo postići izvana. Stvarni razvoj je upravo suprotan - on treba biti oslobođen iznutra kako bi se mogao

pojaviti u vanjskom svijetu. Ukratko, ništa ne možemo graditi izvan nas, naš zadatak, kako Browning kaže

je »osloboditi zarobljeni sjaj iznutra«.

Ovaj proces, način na koji priroda funkcionira, krasno ilustrira jednostavna anegdota. Čovjek je radio u

svom vrtu u društvu malene djevojčice. Njezina je dužnost bila zalijevanje travnjaka običnom gumenom

cijevi. Sve se odvijalo skladno dok iznenada nije razočarano uzviknula: »Tata, voda više ne teče.« Otac je

bacio pogled i rekao tiho: »Pa, makni nogu s cijevi.« Djevojčica je nepažnjom stala na cijev i svojom

težinom, to jest vlastitom akcijom, zaustavila vodu koja joj je trebala. Vidjevši što je napravila, maknula je

nogu i voda je ponovo slobodno potekla. Pet minuta kasnije, ponovo je tužno viknula: »Tata, voda opet ne

teče.« Otac je ponovo bacio pogled i vidio da je sada drugom nogom stala na cijev. Odgovorio je: »Pa,

makni nogu.« Dijete je to učinilo i voda je ponovo slobodno potekla. Budući da je sada naučila lekciju, nije

ponovila pogrešku i zadovoljna sobom završila je zadatak koji je odabrala.

Izvorni uzrok svih naših nevolja je upravo ovaj. Iza svih sporednih i neposrednih uzroka leži primarna

pogreška. Mi postupamo poput djevojčice iz priče, nogom i cijelom težinom našeg mentalnog sklopa

pritišćemo cijev života i onda se ogorčeno žalimo jer voda ne teče. Čovjekov zadatak je ispravno rukovanje

svojom božanskom duhovnom energijom, i kada tako postupa, pronalazi svoje pravo mjesto i sve teče

glatko.

Postoji samo jedna fundamentalna energija u Svemiru, no mi je možemo primijeniti konstruktivno ili

destruktivno, jer Bog nam je dao slobodnu volju. Kada je koristimo konstruktivno, radimo u skladu s voljom

Božjom i uzdižemo sebe i svoj život u svakom pogledu, pomažući i svijetu. Kada je koristimo destruktivno,

nanosimo štetu sebi, onemogućujemo svoj napredak i propuštamo šansu da pomognemo čovječanstvu.

Energiju koristimo destruktivno uvijek kada mislimo ili govorimo u strahu i pod ograničenjima, kadgod

gunđamo, kad se predajemo samosažaljenju ili se prepuštamo beskorisnom predbacivanju ili bilo kojem

obliku negativnog mišljenja. Energiju koju nam je Bog dao koristimo prije svega destruktivno kada

zadržavamo kritičke misli i proklinjemo druge. Gorčina, kivnost, duhovna taština i samozaljubljenost,

posebno su destruktivni oblici zloupotrebe velike moći, i to je razlog zbog kojeg takav način razmišljanja

uzrokuje strašne katastrofe u životima ljudi.

Kada smo u stanju straha, ljutnje ili brige, naša božanska energija, umjesto da teče kroz neki pozitivni

kreativni rad, postaje zakočena u nama samima, poput vode u vrtnoj cijevi i proizvodi sve vrste nevolja u

duši i tijelu. Istovremeno propuštamo naš pravi posao u životu u potpunosti, a ako ga imamo, gladni životne

90

sile koju bismo trebali kroz njega primati, dopuštamo da on vene i mi živimo u osrednjosti, siromaštvu ili

smo gubitnici.

To je razlog zašto svi istinski duhovni vođe toliko inzistiraju na potrebi nesebičnih motiva, oprostu drugima

i sebi, i na općem stavu mira i dobre volje prema svemu. Jedino tako možemo iskusiti istinski sklad i

slobodu koji će nam omogućiti potpuno nesmetano strujanje božanskog uma. Samo na taj način možemo

postati slobodnim kanalom božanske energije i njezinog izražavanja u našem biću. Ovo duhovno stanje

svijesti u kojem životna sila pronalazi slobodan otvor, što je neophodno želimo li iskusiti bilo kakvo dobro,

tehnički je poznato kao spokoj, i spokoj, kako nam neprestano govore stari mistici, dolazi iznutra. On ne

može biti nametnut izvana manipuliranjem uvjeta ili okolnosti, niti bilo kakvom vježbom volje, već se može

razviti samo prirodnim, slobodnim protokom naše božanske energije.

Važno je shvatiti, također, da je zbog praktičnih razloga, osobna količina ove energije ograničena, i stoga,

sve što se rasipa u nevažnim, trivijalnim aktivnostima i mislima oduzima se uvelike iz osobnog kapitala onih

stvari koje su zaista važne u životu. Kad bi samo ljudi to shvatili, spasili bi se od svakodnevnog velikog

rasipanja. Iako je svako rasipanje glupo, koliko strašnije je tratiti svoje resurse na destruktivne misli. Ipak,

poznajem ljude, kao što vjerujem da ih i vi svi poznajete, koji zapravo vježbaju nevolju prije nego se desi - i

tako je, naravno, privuku - govoreći stvari poput »nikada nisam imao sreće«, »ovaj plan će sigurno

propasti«, »mislim da ću se razboljeti« i tome slično. Onaj, koji razumije Zakon života i njegovo djelovanje,

ne trati vrijeme dozvoljavajući da mu um okupiraju neskladne misli, baš kao što ni poslovni čovjek neće ni

pomisliti da baci novac u blato dok hoda ulicom.

Što se Boga tiče, naš je dotok božanske energije, naravno, potpuno neograničen, ne postoji nikakva kontrola

količine koju možemo dobiti, niti stvari koje možemo raditi ili biti. Ipak, zbog praktičnih razloga, u svako

vrijeme možete iz neiscrpnog Izvora dobiti samo prema vašem razumijevanju, baš kao što iz Atlantskog

oceana možete izvlačiti vodu samo u skladu s veličinom posude kojom se koristite. Imate li šalicu, uzet ćete

samo onoliko vode koliko u nju stane, iako je broj takvih šalica u Atlantiku nemjerljiv. U isto vrijeme, zna

se da mali broj ljudi, zapravo, izvlači onoliko božanske energije koliko bi mogli, čak i uz sve njihovo

razumijevanje. Skoro svatko je posve nerazborito zadovoljan kad napuni svoju posudu, ma kako mala ona

bila, čak i kad nije sasvim puna.

Proučavateljima Istine bit će jasno da nezadovoljstvo nije nužno loše. Naprotiv, vaša je dužnost da se ne

zadovoljite ničim manjim od potpune harmonije i sreće. Nezadovoljstvo je zlo samo kada poprimi oblik

malodušnosti, cinizma i očaja. Sveopće nezadovoljstvo koje prati dosada, neuspjeh i frustracija zapravo je

vaš poticaj prema njihovom prevladavanju bez čega nikada nećete naći svoje pravo mjesto. No, tko god bili,

91

vaše vas pravo mjesto neprekidno zove, i budući da ste istinska iskra božanskog, nikada nećete biti

zadovoljni dok ne odgovorite na poziv.

Zapamtite da ovaj poziv dolazi od Boga, a kada vas Bog zove da mu služite, On plaća sve troškove u svakoj

valuti. »Koji vojnik ide u rat na vlastiti trošak?« Štogod vam bilo potrebno da odgovorite na poziv, Bog će

vam dati: novac, šansu, veze, znanje, vještine, slobodu, vrijeme, snagu i hrabrost - sve će vam dati ako se

bavite Njegovim, a ne svojim poslovima. Želja vašeg srca je glas Božji koji morate poslušati prije ili kasnije.

92

29.Duh pred vratima

Vaša je trenutačna nevolja, ma kakva ona bila, poput krampusa pred vratima. On je samo duh, i jedina moć

koju posjeduje jest moć koju mu vi dajete, vjerujući u njega. Morate prestati vjerovati u čudovišta, a da biste

to mogli neophodno je dovoljno moliti ili naći nekoga da to čini za vas, i ta nesretna slika će se promijeniti,

postepeno ili brzo, u nešto drugo od onoga što je sada, ili će sasvim nestati.

Ovo je poglavlje namijenjeno ljudima koji su zbog nečega zabrinuti. Nikada ljudima ne savjetujem da ne

brinu. To bi bilo kao udarac čovjeku koji leži na zemlji. Zar bi trebalo pretpostaviti kako brinu zbog zabave,

zato što im se tako sviđa? Kad bi tako bilo, onda bolest ne bi bila briga i zahtijevala bi drugačiji postupak.

Naravno, postoje ljudi koji gunđaju ili jadikuju jer to vole. Loše je naći se u takvom položaju i njime se

hitno treba pozabaviti, no u tom se slučaju ne radi o zabrinutosti.

Zabrinutost je pakao iz kojeg će žrtva rado pobjeći čim uoči i najmanju šansu. Je li se zaista moguće riješiti

brige? To ovisi uglavnom o tome razumijete li istinu života. Ukoliko je odgovor da, onda je moguće.

Razmislite o sljedećem: krampus u kojeg ne vjerujete nema moći da vas povrijedi ili da zbog njega brinete.

Krampus ispred vaših vrata ne može vas preplašiti niti prevariti jer danas ne vjerujete u njega, iako ste

vjerovali kada ste imali tri godine. Tada je imao moć da vas preplaši toliko da vam je srce zakucalo ubrzano,

da ste problijedili, da su vam klecala koljena i doslovno vam se prevrtala hrana u želucu. Moglo se dogoditi

da vam srce posve stane i da umrete. No, danas on ne može utjecati ni da trepnete - jer ne vjerujete u njega.

U tome je sva razlika. U stvarnosti se ništa nije promijenilo. Ne postoje krampusi, i nikada nisu ni postojali,

vi ste se promijenili. Vaše misli su se promijenile. Otkrili ste da je krampus samo izmišljotina i da ste

slobodni.

Potpuno isto vrijedi i za sve druge zle stvari koje vam se događaju, jer svako je zlo, krampus. Postoji samo

zato jer vjerujete u njega, a nestaje čim prestanete vjerovati. »Život« mu dajete vi, moć koju ima nad vama

daje mu vaše vjerovanje.

Svaki materijalni predmet ili situacija može se promijeniti u nešto drugo duhovnim postupkom ili

znanstvenom molitvom. Na primjer, bez obzira u kakvom stanju se nalazio dio tijela, znanstvenom

molitvom to se stanje može poboljšati. Bez obzira što se dogodilo u prošlosti, može se u sadašnjosti

promijeniti znanstvenom molitvom. Bez obzira što bi se bez molitve moglo sutra dogoditi, znanstvenom

molitvom možete utjecati da se dogodi nešto drugo. Ako ste iščašili zglob ili ste haljinu polili tintom, sve se

može transformirati znanstvenom molitvom. Prošlotjedna sudska tužba ili operacija, sljedećeg tjedna mogu

se potpuno izbrisati iz svijesti, bilo čije svijesti, ili im se može promijeniti karakter tako da ih doživite kao

93

blagoslov. Ponekad, na primjer, kupite nešto za što platite preveliki iznos, a kad dođete kući otkrijete da ste

promijenili mišljenje i poželite, prekasno, da to niste kupili. Nije važno. Molite znanstveno, i shvatit ćete da

je ipak bilo dobro što ste to kupili, radovat ćete se tome ili ćete na neki drugi način dobiti zadovoljštinu.

Naravno, znanstvenom molitvom stvari je moguće promijeniti samo nabolje.

Budući da je to prava istina, postaje jasno da materijalna razina ne može biti »stvarna« u smislu

nepromjenjivosti ili stalnosti. Kada shvatite tu činjenicu ona više nema moći da vas povrijedi. Istina je da

naši materijalni uvjeti nemaju svoj identitet, već su vanjske slike naših vlastitih uvjerenja, a kako mi uvijek

imamo moć da promijenimo ta uvjerenja, iz toga slijedi da uvijek možemo promijeniti i vanjske slike.

Stoga je vaša trenutačna nevolja, ma kakva ona bila, poput krampusa pred vratima. On je samo duh, i jedina

moć koju posjeduje jest moć koju mu vi dajete, vjerujući u njega. Morate prestati vjerovati u čudovišta, a da

biste to mogli neophodno je dovoljno moliti ili naći nekoga da to čini za vas, i ta nesretna slika će se

promijeniti, postepeno ili brzo, u nešto drugo od onoga što je sada, ili će sasvim nestati.

S dovoljno znanstvene molitve možete čak učiniti da zauvijek nestane iz vašeg pamćenja, no to vjerojatno

neće biti potrebno. Vi ne želite zaboraviti krampusa, vi ste samo ravnodušni prema njemu jer ste potpuno

sigurni da je on samo mit.

Sada shvaćate zašto je moguće osloboditi se brige. Ukoliko samopouzdano možete reći: »Da, u ovom

trenutku ovo izgleda loše, ali znam da aktivnim duhovnim postupkom mogu to sasvim promijeniti«, briga je

prestala i samo je pitanje vremena kad će cjelovito zdravlje, sreća i napredak postati zakonom vašeg života.

»Ime Gospodnje je jaka kula; pravednici (ispravni mislioci) ulaze u nju i zaštićeni su.«

94

30.Molitvom do napretka

Postoji samo jedna metoda duhovnog napretka, a to je prakticiranje prisutnosti Božje, koju zovemo znanstvenom molitvom ili duhovnim postupkom. Nema drugog načina. Čovječanstvo neprekidno traži nekakvu prečicu, jer tjelesni um je po svojoj prirodi lijen. No, na duži rok, najviše pati lijenčina koja je potratila svoje vrijeme u lutanjima sporednim putevima, te neuspjehom i patnjom konačno je dovedena do shvaćanja velike istine -ne postoji zamjena molitvi.

To ne znači da postoji samo jedan dobar oblik molitve, već da je molitva kao takva nužna, to jest da je važno

svjesno razmišljanje o biću Boga. Ako netko govori: »Ništa nisam poduzimao kada se pojavio problem,

samo sam shvaćao istinu o njemu i problem je nestao.« To je, naravno, ono što u svom najljepšem i

najdjelotvornijem obliku znanstvena molitva ili duhovni postupak jest. Ta osoba zapravo misli da nije

koristila neku rigidnu ili fiksnu formu izražaja, koja, nepotrebno je reći, nije ni najmanje bitna. Dobro je

znati korisne formalne ili zadane postupke u koje se možemo pouzdati kada nam zataji spontanost. Oni nam

pomažu da fokusiramo svoju misao, i često potiču prirodni izvor. No, misao je objekt i što je jednostavnija,

spontanija i brža, to bolje.

Ako je vaša intuitivna priroda dobro razvijena, rijetko će vam trebati formalne izjave. To je odlično, jer tko

bi se trudio uspinjati ljestvama ako je dovoljno jak da preskoči zid? Nažalost, mnogo ljudi koji posjeduju

malo ili nimalo intuicije, kao i mnogi drugi ljudi, gube sposobnost primanja intuicijskih poruka kada su

zabrinuti ili preplašeni. Tada su ljestve vjerojatno njihov spas.

Ne smijemo previdjeti da mnogo ljudi zapravo obavlja sav posao s formalnim izjavama Istine, i na taj način

dosljedno postiže dobre rezultate. Ne kroz papagajsko ponavljanje potvrdnih izjava. Oni koji se ponašaju

kao papagaji neminovno će i djelovati kao papagaji - ostat će u kavezu. Prijatelj mi je o dobrom radniku koji

je neprekidno koristio iste fraze rekao: »On stalno koristi stare izjave, ali ih svaki put ispunjava novim,

svježim osjećajima.« Za one koji još nemaju mnogo intuitivne moći, niti sposobnosti lakog izražavanja

riječima, ovo je način na koji treba postupati. U međuvremenu, u takvom slučaju učenik mora biti izuzetno

pažljiv da ne prihvati svoju želju za intuitivnom moći kao nešto fiksno, već da je prepozna kao privremenu

nemogućnost koju treba postepeno nadići. Takva bi osoba zapravo trebala posebno raditi na sebi i na

postizanju intuitivne moći svakoga dana - izražavajući: U meni je svjesna božanska inteligencija. Ja

otjelovljujem sveznanje. Posjedujem direktno znanje Istine. Imam savršenu intuiciju i duhovnu percepciju.

Ja znam.

95

Vidimo da praktično svi učenici Istine zapravo koriste jedan ili drugi postupak, iako možda toga nisu

svjesni. Postoji, međutim, nekoliko ljudi koji zbog principa zaziru od svakog postupka, no budući da nitko

nikada nije čuo da su oni nekog izliječili, i budući da su sami neprekidno u nekoj osobnoj nevolji, činjenice

govore za sebe i samo potvrđuju pravilo da je duhovni postupak ili prakticiranje prisutnosti Božje jedini put

u harmoniju.

96

31.Vjera

Novi Zavjet je, između ostalog, knjiga izlječitelja i na mnogim mjestima citirana, vjera se smatra pretpostavkom izlječenja - Ispružite ruku. Esencijalna doktrina toga prezentirana je u dramatskoj epizodi sušenja drveta smokve. Učitelj je želio dokazati svojim studentima moć razumijevajuće misli, pa je uništio drvo smokve. Prirodno je što nije odabrao životinju u tu svrhu, a mineral bi bio beskoristan. Biljka je u potpunosti odgovarala za eksperiment.

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo,

dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. 

Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.

POSLANICA HEBREJIMA, 11 : 1-2

Medu učenicima Istine postoji mnogo pogrešnih predodžbi što je predmet vjere. Neki brkaju ideju vjere s

konvencionalnim oblikom liječenja vjerom koja uvijek, prije ili kasnije, izbije na zao glas jer ne daje

pouzdano stabilne rezultate. Međutim, vjera, ako je razumijemo ispravno, jest neophodan dio svakog

djelovanja.

Do zbrke dolazi jer slijepa vjera zapravo uopće nije vjera, već nešto sasvim drugo, to jest, nada. Od nade u

djelovanju nema niti najmanje koristi - slaba, anemična, neuspješnih rezultata, nada slabi srce. Njezina

starija sestra vjera je supstanca, dokaz i sigurna prethodnica pobjede. Tako je zato što je ispravno shvaćena

vjera rezultat razumijevanja principa. Posjedujemo li odgovarajuće razumijevanje istinske prirode života,

vjerujemo li da nas zakon, ispravno primjenjivan, neće iznevjeriti, u slučaju da se pojavi neki praktični

problem, potreba za izlječenjem ili dobrima, naše razumijevanje zakona proizvest će znanstveno uvjerenje i

iz toga će neminovno uslijediti djelovanje. Stoga su mudri, oni koji posjeduju duhovno razumijevanje, oni

koji dobijaju istinit izvještaj ili demonstraciju Istine.

Novi Zavjet je, između ostalog, knjiga izlječitelja i na mnogim mjestima citirana, vjera se smatra

pretpostavkom izlječenja -Ispružite ruku. Esencijalna doktrina toga prezentirana je u dramatskoj epizodi

sušenja drveta smokve. Učitelj je želio dokazati svojim studentima moć razumijevajuće misli, pa je uništio

drvo smokve. Prirodno je što nije odabrao životinju u tu svrhu, a mineral bi bio beskoristan. Biljka je u

potpunosti odgovarala za eksperiment.

Sljedećeg dana sljedbenici su ostali zapanjeni kada su otkrili da je drvo protiv kojeg je izrečena riječ

uništeno. Nakon što mu je na to skrenuta pažnja, Isus je rekao: Zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne

posumnjate, činit ćete ne samo ono što se dogodilo smokvi, nego će se, ako reknete ovoj gori: Digni se

odatle i baci se u more! - i to dogoditi. Sve što s vjerom zamolite dobit ćete. Onda je značajno dodao: »Prije

nego počinjete vježbati moć riječi, morate biti u miru sa svakim. Niste li u miru sa svakim, vježbajte dok ne

97

postanete.«  Ova epizoda je toliko dramatična i veličanstvena jednom kada shvatimo prirodu misli, da smo

zapanjeni što je svijet tako dugo nije poznavao.

Završni događaj je naročito znakovit - on ih upozorava protiv neprijateljskih i kritičkih misli, zbog štete koju

ćete tako nanijeti samima sebi. Mnogi ljudi se jako boje mišljenja drugih, no za taj strah nema razloga.

Ništa ne može postati dio vašeg iskustva što prvo ne uđe u vaš um, a ništa u vaš um ne može ući ako u

njemu ne nađe nešto za što se može prikačiti. Dok god je vaše srce zaista slobodno od zle volje, vi ste

savršeno sigurni. S druge strane, korištenje moći da mislite neprijateljski prema drugima može rezultirati u

veoma teškoj patnji i kazni za vas same. Prema vašem vjerovanju bit će vam dato. Misliti loše o svakom

čovjeku znači misliti zlo, a misliti zlo, ipso facto, znači prizvati zlo na samoga sebe.

Mnogi poštuju moć vjere, no žale se da je ne posjeduju i boje se da zbog toga ne mogu napredovati u Istini.

Ne postoji potreba za takvim razmišljanjem. I sama želja za vjerom je, zbog metafizičkog djelovanja ili

postupka, također vjera, i kao takva je dovoljna. Odvojite se od svojih vlastitih dvojbi. Ne povlađujte im i

one će izgubiti moć. Vi niste vaš um - vi niste vaše misli - vi niste vaše sumnje. Recite: »Da, moj um je pun

dvojbi, ali ja nisam. Ja na njih ne pristajem, ja sam prozborio riječ i ona mi se neće prazna vratiti.« To je bit

onoga čemu se nadate. To je dokaz neviđenih stvari. Nema te moći da je zaustavi.

98

32.Mentalna dijeta

Najznačajniji faktor vašeg života je mentalna ishrana, hrana koju dajete svom umu i koja određuje cijeli karakter vašeg života, misli koje mislite, o kojima si dozvoljavate razmišljati, koje vas čine osobom koja jeste, i koje okolinu u kojoj živite čine onakvom kakva jest. Ne možete biti zdravi, sretni, uspješni ako imate lošu dispoziciju. Ako se durite, gunđate, ako ste cinični ili potišteni, uobraženi ili u strahu, vaš život ne može biti vrijedan življenja. Dok ne odlučite njegovati dobru dispoziciju, možete zaboraviti svu nadu da ćete od života dobiti bilo što vrijedno, i puno je bolje direktno vam to reći.

Dijeta je jedna od najčešćih interesa javnosti današnjice. Novine i časopisi prepuni su članaka o dijetama.

Police u knjižarama pune su knjiga koje otkrivaju tajne proteina, škroba, vitamina i slično. Trenutno je cijeli

svijet usmjeren na hranu. Stručnjaci nutricionisti govore da fizički postajete ono što jedete - da je vaše cijelo

tijelo zapravo sastavljeno od hrane koju ste do sada pojeli. Ono što jedete, bit će nakon nekoliko sati u

vašem krvotoku, a vaš krvotok gradi tkivo vašeg tijela - i to je to.

Naravno, niti jedan razuman čovjek ne bi se tome suprotstavio. To je potpuno istinito, i jedina iznenađujuća

stvar je što je svijetu trebalo tako dugo da to otkrije. U ovom tekstu pozabavit ću se s dijetama na razini

daleko suptilnijih i dalekosežnijih posljedica. Mislim, naravno, na mentalnu dijetu.

Najznačajniji faktor vašeg života je mentalna ishrana, hrana koju dajete svom umu i koja određuje cijeli

karakter vašeg života, misli koje mislite, o kojima si dozvoljavate razmišljati, koje vas čine osobom koja

jeste, i koje okolinu u kojoj živite čine onakvom kakva jest. Poput tvojih dana, bit će tvoja snaga,prevedeno

na moderni jezik glasi: kakve su tvoje misli, takav je tvoj život. Sve u vašem današnjem životu, zdravlje

vašeg tijela, zdravlje ili bolest, sreća, napredak ili osiromašenje, stanje u kojem je vaš dom, sretan ili

nesretan, sadašnji uvjeti svake faze vašeg života - u potpunosti su uvjetovani mislima i osjećajima kojima ste

se bavili u prošlosti, to jest navikom vašeg prošlog mišljenja. I uvjeti u kojima ćete se naći sutra, idućeg

tjedna i godine, bit će u potpunosti rezultat misli i osjećaja koje ćete odabrati od ovog trenutka nadalje.

Drugim riječima, vi birate svoj život, vi birate uvjete vašeg života, kada birate misli kojima će se baviti vaš

um. Misao je stvarna uzročna sila u životu i ne postoje druge sile osim nje. Ne možete imati jednu vrstu

uma, a drugu vrstu okoline. To znači da ne možete promijeniti okolinu dok vaš um ostaje isti, niti možete - i

to je vrhovni ključ života i razlog ovog napisa - promijeniti svoj um, a da vaša okolina ostane ista.

Stvarni ključ života glasi: promijenite li svoj um, vaše će se okolnosti morati promijeniti - vaše tijelo će se

morati promijeniti, vaš dnevni posao ili druge aktivnosti će se morati promijeniti, vaš dom, i općenit ton

cijelog vašeg života će se morati promijeniti - jer jeste li sretni i veseli ili loše volje i u strahu, ovisi potpuno

o kvaliteti mentalne hrane kojom hranite svoj um.

Mora vam biti potpuno jasno: ako promijenite svoje misli i okolnosti vašeg života se moraju promijeniti.

Mijenjamo se obnavljanjem naših misli. Shvaćate da je vaša mentalna dijeta stvarno najvažnija stvar u 99

vašem životu.

Možemo je nazvati Velikim zakonom Svemira, a njegova istina vidi se savršeno, čim se kao takva definira.

Zapravo, ne poznajem niti jednog mislioca koji niječe tu osnovnu istinu. Praktične poteškoće u njenoj

primjeni, međutim, proizlaze iz činjenice da su nam naše misli tako bliske da nam je teško, bez malo vježbe,

udaljiti se i objektivno ih sagledati.

A ipak to je ono što morate naučiti. Morate se izvježbati u odabiru onoga o čemu razmišljate u svakom

trenutku i odabrati emotivni ton, ili ono što zovemo raspoloženjem, kojim ćete obojiti misli. Točno je, vi

možete odabrati svoje raspoloženje. Zaista, kad to ne biste mogli, ne biste uopće imali stvarnu kontrolu nad

svojim životom. Raspoloženja koja po navici prakticiramo proizvode karakterističnu dispoziciju osobe, i ta

dispozicija konačno stvara ili kvari njezinu sreću.

Ne možete biti zdravi, sretni, uspješni ako imate lošu dispoziciju. Ako se durite, gunđate, ako ste cinični ili

potišteni, uobraženi ili u strahu, vaš život ne može biti vrijedan življenja. Dok ne odlučite njegovati dobru

dispoziciju, možete zaboraviti svu nadu da ćete od života dobiti bilo što vrijedno, i puno je bolje direktno

vam to reći.

Ako niste odlučili započeti odmah i pažljivo odabrati misli kojima ćete se tijekom dana baviti, onda

napustite svaku nadu da ćete oblikovati svoj život onako kako biste željeli, jer ovo je jedini način.

Ukratko, želite li živjeti sretno i vrijedno, budući da je to ono što Bog od vas traži, morate odmah početi

vježbati se u stvaranju navike selektivnog mišljenja i kontrole misli. To će biti iznimno teško prvih nekoliko

dana, no ustrajete li, vidjet ćete da će ubrzo postati lakše. Ovo je, zapravo, najinteresantniji eksperiment koji

možete poduzeti, i ova kontrola misli je najuzbudljiviji hobi kojim se možete baviti. Bit ćete zadivljeni

zanimljivim stvarima koje ćete naučiti o sebi, a od početka ćete uočiti rezultate.

Mnogo ljudi zna ovu istinu, povremeno se trude kontrolirati svoje misli, no struja misli je preblizu, kako sam

istakao, i utjecaji izvana tako konstantni i raznoliki, da je teško postići značajniji napredak. To nije pravi put.

Vaša jedina šansa jest da definitivno stvorite novu naviku razmišljanja, koja će vas voditi kada ste

preokupirani ili nepažljivi, ali i u trenutcima kada svjesno vježbate kontrolu. Ovu novu misaonu naviku

morate usvojiti u potpunosti, a njezine temelje možete postaviti u roku od nekoliko dana. Kako ?

Donesite odluku da ćete jedan tjedan posvetiti samo zadatku izgrađivanja nove misaone navike i da ćete u

tom tjednu odlučiti da sve drugo u vašem životu po stane manje važno. Učinite li tako, taj će tjedan biti naj

važniji tjedan u cijelom vašem životu. On će doslovno biti vaša životna prekretnica i sigurno je da će se

cijeli vaš život promijeniti nabolje. Zapravo, ništa više neće moći ostati isto. To ne znači da ćete se

100

jednostavno ohrabreni moći suočiti sa sadašnjim nevoljama, to znači da će nevolje prestati. To je znanstveni

način promjene vašeg života, a budući da je u skladu s Velikim zakonom, uspjeh je zajamčen. Shvaćate li

sada da djelujući na ovaj način nije potrebno mijenjati okolnosti? Ono što se događa jest da se okolnosti

spontano mijenjaju dok primjenjujete zakon. Ne možete ih promijeniti direktno - to ste pokušali mnogo puta

i niste uspjeli - a ipak, sedmodnevnom mentalnom dijetom okolnosti će se promijeniti same.

Recept glasi: sedam dana, niti za trenutak, ne smijete si dozvoliti da mislite na bilo što negativno. Morate

cijeli tjedan paziti na sebe poput mačke koja vreba miša. Ni zbog kojeg razloga ne smijete si dozvoliti misli

koje nisu pozitivne, konstruktivne ili optimistične. Ova disciplina će biti tako naporna da je nećete moći

izdržati svjesno duže od tjedan dana, no ja više niti ne tražim od vas. Tjedan dana će biti dovoljno, jer će u

tom vremenu navika pozitivnog mišljenja biti posađena. U vašem će se životu dogoditi neke nevjerojatne

promjene nabolje koje će vas uvelike ohrabriti, a budućnost će se pobrinuti za sebe. Novi način života će biti

toliko privlačan i lakši od prijašnjeg da ćete otkriti kako se gotovo automatski mentalno podešavate.

No, sedam dana će biti naporno. Ne bih želio da se toga primite bez poznavanja cijene. Fizičko gladovanje

je dječja igra u usporedbi s mentalnom dijetom, čak i ako imate veoma dobar apetit. Najiscrpljujuća vježba u

vojničkoj gimnastici, u kombinaciji s maršem od nekoliko desetaka kilometara, bila bi slaba usporedba s

ovim poduhvatom. No, radi se o samo tjedan dana vašeg života, a on će definitivno promijeniti sve nabolje.

U ostatku vašeg života i zapravo, za cijelu vječnost, stvari će se u potpunosti izmijeniti i postati nezamislivo

bolje.

Ne počinjite olako. Razmislite o tome dan ili dva prije nego počnete. Kada započnete, neka milost Božja

bude s vama. Možete početi bilo kojeg dana u tjednu, u bilo koji sat u danu, ujutro ili nakon doručka, ručka,

nije važno, no jednom kad počnete morate ustrajati sedam dana. To je neophodno. Svrha je da održite sedam

dana neprekinute mentalne discipline, kako biste svoj um definitivno skrenuli u novom pravcu, jednom i

zauvijek.

Ako krivo počnete, ili čak ako vam krene dobro dva ili tri dana i onda zbog nekog razloga odustanete od

dijete, u tom slučaju odustanite od cijelog poduhvata nekoliko dana, a onda započnite iznova. Ne smijete

počinjati i ostajati nedovršena posla. Sjećate se Rip Van Winklea u predstavi koji se svečano zakleo na

trezvenjaštvo, a onda od prvog susjeda prihvatio piće, kazavši mirno: »Ovo se ne računa.« Za vrijeme

sedmodnevne mentalne dijete to ne možete činiti. Morate brojiti svako odustajanje jer bez obzira brojite li ga

ili ne, priroda to čini. Ako ste odustali usred mentalne dijete, morate s njom posve prekinuti i onda započeti

ponovo.

Kako biste, ako je to moguće, osujetili teškoće, detaljno ću ih ovdje analizirati.

101

Prije svega, što podrazumijevam pod negativnim mislima? Negativna misao je misao o neuspjehu,

razočaranju ili nevolji, svaka misao koja je kritička ili iz inata, ljubomore ili proklinjanja drugih ili sebe,

svaka misao o bolesti ili nesreći, ili ukratko, svaki oblik ograničenja ili pesimističkog razmišljanja. Svaka

misao koja nije pozitivna ili konstruktivna po prirodi, bez obzira odnosi li se na vas ili druge, negativna je

misao. Ne zamarajte se previše pitanjima klasifikacije, međutim, u praksi ćete uvijek lako prepoznati

pozitivnu ili negativnu misao. Čak i ako vas vaš um pokuša prevariti, vaše srce će prošaptati istinu.

Zatim, morate biti sasvim načisto da ova shema zahtijeva, da ne razmišljate, i da se ne bavite negativnim

stvarima. Ovo dobro zapamtite. Nije važno kakve vam misli prolaze glavom, već koliko ih zadržavate u

svojem umu. Nije važno kakve vam misli dolaze dok god se njima ne bavite. Ono što se računa je vaše

bavljenje tim mislima. Naravno, mnoge negativne misli će vam se pojavljivati u glavi tijekom dana. Neke od

njih će se pojaviti prirodno kao dio zajedničkog ljudskog uma. Druge negativne misli će vam dati drugi ljudi

u razgovoru ili svojim ponašanjem, ili ćete dobiti neprijatne vijesti u pismu ili preko telefona, ili ćete u

novinskim naslovima čitati o kriminalu ili nesreći. Sve ove stvari, međutim, nemaju značenja dok god o

njima ne razmišljate. Zapravo, one testiraju disciplinu koja će vas transformirati tijekom najvažnijeg tjedna u

vašem životu. Čim se negativna misao pojavi, odbijte je od sebe. Okrenite se od novina, isključite misao o

neprijaznom pismu ili glupoj primjedbi ili čemu drugom. Kada negativna misao doplovi u vaš um, odmah je

preokrenite i mislite na nešto drugo. Najbolje od svega, mislite na Boga kako je objašnjeno u poglavlju

Zlatni ključ. Savršena analogija opisana je u slučaju čovjeka koji sjedi kraj otvorene vatre iz koje izleti vruć

žar i padne na njegov rukav. Otrese li žar odmah, bez trenutka razmišljanja, ništa se neće dogoditi. No

dozvoli li da se žar na njemu zadrži čak i na tren, zbog bilo kojeg razloga, zlo će biti učinjeno, i rukav će se

teško popraviti. Isto je i s negativnim mislima.

E, sad, što je s onim negativnim mislima i okolnostima koje je nemoguće izbjeći u trenutku u kojem se

nalazite? Što je s običnim nevoljama na koje ćete nailaziti u uredu ili kod kuće? Odgovor je: takve stvari

neće djelovati na vašu dijetu ukoliko ih ne prihvatite, strahujući od njih ili vjerujući u njih, ljuteći se ili

žaleći zbog njih, ili dajući im moć na bilo koji način. Neće svaka negativna okolnost s kojom se morate

uhvatiti ukoštac negativno utjecati na vašu dijetu. Idite u ured, ili se suočite s brigama kod kuće, ne

dozvoljavajući im da one djeluju na vas(Niti jedna od ovih stvari na mene ne djeluje), i sve će biti dobro.

Pretpostavimo da ručate s prijateljem koji je negativno nastrojen - ne pokušavajte ga ušutkati ili ga na neki

drugi način grubo prekinuti. Pustite ga neka priča, no ne prihvaćajte ono što govori i neće biti posljedica po

vašu dijetu. Pretpostavimo da vas po dolasku kući dočeka neugodan razgovor - ne propovijedajte,

jednostavno ga nemojte prihvatiti. Zapamtite, vaš mentalni pristanak čini vašu dijetu. Pretpostavimo da ste

svjedok nesreće ili nepravde - umjesto da reagirate usvajanjem onog što vidite i postanete žalosni ili gnjevni,

odbijte to, učinite sve što možete da ispravite pogrešku, popratite sve pozitivnim mislima i ostavite tako. I

dalje ćete biti na dijeti.

102

Naravno, bilo bi od pomoći ako tijekom tjedna mentalne dijete možete izbjeći sastanak s nekim tko vas

posebno nervira. Ljude koji vas na neki način živciraju, iritiraju ili su vam dosadni, bolje je izbjegavati dok

ste na dijeti, no ako to nije moguće, onda će biti potrebno malo dodatne discipline, to je sve.

Pretpostavimo da je pred vama u sljedećem tjednu izuzetno težak zadatak. Imate li dovoljno duhovnog

razumijevanja, znat ćete kako se s njim suočiti na duhovan način. No, mislim da bih ja pričekao i počeo

dijetu kada taj zadatak bude gotov. Kao što sam već rekao, ne uzimajte dijetu olako, prvo dobro promislite.

I na kraju, želio bih vam reći da ljudi često otkriju da početak dijete uzrokuje mnoge probleme. Kao da

odjednom sve počinje ići po zlu. To može dekoncentrirati, ali je u stvari dobar znak. Znači da se stvari

kreću, a nije li to upravo cilj kojem težimo? Pretpostavimo da se vaš cijeli svijet ljulja na svojim temeljima.

Stojte čvrsto, neka se ljulja, a kada ljuljanje prestane, slika će se ustaliti u nešto što je mnogo bliže želji

vašeg srca.

Ovo je od vitalne važnosti i veoma delikatno. Vidite li kako je samo razmišljanje o ovim problemima po

sebi negativna misao koja će vas vjerojatno odbiti od dijete? Rješenje naravno nije negiranje ljuljanja vašeg

svijeta, već odbijanje prihvaćanja pojavnosti stvarnosti. (Ne sudite prema izgledu, već donesite pravedan

sud.)

Neka vaše misli ostanu pozitivne, optimistične i ljubazne dok se vanjska slika ljulja. Izdržite u tome usprkos

izgledu i veličanstvena pobjeda je zagarantirana. Vaš cijeli život će se radikalno promijeniti nabolje.

I posljednja riječ upozorenja - ne recite nikome da ste na mentalnoj dijeti, ili da se na nju spremate. Neka

ovaj veličanstven projekt ostane vaša tajna. Zapamtite da vaša duša mora biti tajno mjesto Svevišnjega.

Kada uspješno završite sedam dana i time osigurate djelovanje, dozvolite da prođe razuman period u kojem

će se učvrstiti nova mentalna navika, i onda o njoj ispričajte nekom za koga mislite da će mu to pomoći.

I napokon, zapamtite da vas ništa što netko može reći ili učiniti ne može omesti u mentalnoj dijeti. Samo

vaša vlastita reakcija na ponašanje druge osobe može to učiniti.

103

33.Prisutnost

Bog je bezgranična mudrost i ta mudrost je tvoja. Ona te vodi kako ne bi pogriješio. Krist u tebi osvjetljava tvoj korak. Bog je beskonačan život i taj te život puni, ništa ti ne nedostaje. Bog te stvorio i on te opskrbljuje…

Bog je jedina prisutnost i jedina moć. Bog je uz mene u ovom trenutku. Bog je jedina istinska prisutnost -

sve ostalo je sjenka. Bog je savršeno dobro i samo Bog je uzrok savršenog dobra. Bog nikada ne šalje bolest,

nesreću, nevolju, iskušenje i smrt, niti daje dozvolu za njih. Mi ih prizivamo na sebe vlastitim pogrešnim

mislima. Bog koji je dobro može uzrokovati samo dobro. Isti izvor ne može proizvesti i slatku i gorku vodu.

Ja sam božanski duh. Ja sam dijete Božje. U Bogu ja živim i krećem se i postojim, zato se ne bojim.

Okružen sam mirom Božjim i sve je dobro. Ne bojim se ljudi, ne bojim se stvari, ne bojim se uvjeta, ne

bojim se sebe, jer Bog je uz mene. Mir Božji ispunjava moju dušu, i nemam straha. Prebivam u prisutnosti

Božjoj, i strah me ne dotiče. Ne bojim se prošlosti, ne bojim se sadašnjosti. Ne bojim se budućnosti jer Bog

je uz mene. Vječni Bog je moje prebivalište, a ispod njega su vječne ruke. Ništa me ne može dotaknuti osim

direktnog djelovanja samog Boga, a Bog je ljubav.

Bog je život, shvaćam to i izražavam. Bog je istina, shvaćam to i izražavam. Bog je božanska ljubav,

shvaćam to i izražavam. Šaljem misli ljubavi i mira i iscjeljenja prema cijelom Svemiru, drveću i svim

biljkama i svemu što raste, svim zvijerima i pticama i ribama i svakom muškarcu i ženi i djetetu na Zemlji,

bez razlike. Ako me je netko nekada povrijedio ili mi nanio neku štetu, potpuno i slobodno mu sada

opraštam, i to zauvijek. Oslobađam ga i puštam. Slobodan sam i on je slobodan. Nosim li teret gorčine u

sebi predajem ga tebi, Kriste u meni, i ja sam slobodan.

Bog je bezgranična mudrost i ta mudrost je moja. Ona me vodi kako ne bih pogriješio. Krist u meni

osvjetljava moj korak. Bog je beskonačan život i taj me život puni, ništa mi ne nedostaje. Bog me stvorio i

on me opskrbljuje. Božanska ljubav predvidjela je sve i sve omogućila. Jedan um, jedna moć, jedan princip,

jedan Bog, jedan zakon, jedan element. Bliži mi je Bog od disanja, bliži i od ruku i od nogu.

Ja sam božanski duh, dijete Božje, i u prisutnosti Božjoj prebivat ću za vijeke vjekova. Zahvaljujem Bogu za

savršeni sklad.

104

34.Život poslije smrti

Što određuje mjesto na koje idemo nakon smrti i vrstu ljudi s kojima ćemo se tamo sresti? Naravno, to nije pitanje slučaja ili sreće, baš kao što o slučaju i sreći ne ovisi niti naš život ovdje. Odlazite na mjesto i srećete ljude za koje ste se pripremili svojom navikom mišljenja i načinom života ovdje na zemlji. Nitko vas ne »šalje« onamo. Vi prirodno gravitirate na mjesto na koje pripadate. Izgradili ste određeni karakter, to jest, određeni mentalitet, godinama mišljenja, govorenja i djelovanja na ovoj razini. To je osoba kakva ste u ovom trenutku, i vi se nalazite u uvjetima koji odgovaraju vašoj ličnosti.

U ruku koja ružu stvori,

hoću li s drhtajem pasti?

George Meredith

Ne postoji apsolutno nikakav razlog za strah od smrti. Isti Bog se nalazi s onu stranu groba, kao i s ove

strane, a Biblija nam govori da je Bog ljubav, i mi znamo da je On također neograničena inteligencija i

bezgranična moć. Istina je da se većina ljudi boji smrti, više ili manje, no taj je strah djelomično normalan

strah pred nepoznatim koji djeluje na sve nas - strah od skoka u mrak - a djelomično je rezultat pogrešnog

učenja o smrti kojem su mnogi ljudi bili izloženi u mladosti. U želji za uspostavljanjem discipline i

usađivanja straha radi osiguranja dobrog ponašanja, ljude su vjekovima učili da se užasavaju smrti.

Takav je način učenja, naravno, pogrešan, jer dobro nikad ne dolazi od zla, a strah nikada nije konstruktivan.

Međutim, ljude se na mnogim mjestima i u sva vremena učilo strahu od smrti, u nadi da će se pod sjenom

straha bolje ponašati za vrijeme života. Došlo je, međutim, vrijeme kada velika masa ljudi više ne vjeruje u

te prijetnje, već je spremna čuti istinu.

Istina glasi da smrt ne postoji. Kada čovjek naizgled umire, sve što se događa jest da on napušta svoje tijelo i

prelazi na drugu razinu, i u tome je sva promjena. Na ovoj razini pada u san i budi se na drugoj strani bez

fizičkog tijela (koje je vjerojatno više ili manje oštećeno), obogaćen saznanjem da zapravo nije umro. To je

priča o onom što zovemo »smrt«, i u mnogim slučajevima je mnogo lakša od rođenja.

Da biste u potpunosti shvatili kako se ostvaruje taj proces, morate znati da vi zapravo nemate samo jedno

tijelo, već dva. Možda ćete se u ovom trenutku iznenaditi kad čujete da nemate samo fizičko tijelo koje

poznajete - ono koje vidite kada pogledate u ogledalo - već i drugo tijelo, eterično tijelo, koje nije manje

stvarno samo zato što ga ne vidite. Iako će vas ovo možda iznenaditi, ipak je istina. Eterično tijelo ima

potpuno isti oblik kao vaše fizičko tijelo, nešto je veće od njega i prožima vaše fizičko tijelo poput zraka koji

ispunjava spužvu. Eterično tijelo vas ne okružuje, ono vas prožima.

Možda bi vam pomoglo ako ga zamislite kao kopiju vašeg fizičkog tijela u eteričnom stanju. Postoje ljudi

koji, kada se koncentriraju, mogu vidjeti eterično tijelo, jer imaju moć uspostavljanja veze s finim

vibracijama koje naša fizička čula mogu percipirati, no naravno većina ljudi nema tu sposobnost.

105

Dok ste budni, vaša su dva tijela međusobno prožeta, no kada zaspite velik dio vašeg eteričnog tijela se

izvlači iz fizičkog, i ovo izvlačenje eteričnog tijela predstavlja spavanje. Isto se događa kada padnete u

nesvijest zbog uzimanja anestetika ili zbog udarca u glavu, ili padnete u ono što zovemo transom ili oblikom

kome. Svi ti međusobno različiti slučajevi imaju jednu zajedničku crtu - eterično je tijelo, više ili manje,

iskliznulo iz fizičkog odvodeći sa sobom svijest.

Eterično tijelo samo nije homogeno, već je sastavljeno od nekoliko etera različite gustoće. Međutim, ovdje

ćemo o njemu govoriti kao o jedinstvenoj materiji. Fizičko je tijelo sastavljeno od čvrste materije, tekućine i

plinova, od mnogih kompliciranih i različitih organa, no u proučavanju biografije nekog čovjeka mi ga

tretiramo kao cjelovitu jedinku, pa ćemo tako govoriti i o eteričnom tijelu.

Eterično tijelo je riznica svih vaših misli i osjećaja. Ono obuhvaća ono što se često naziva svjesni i nesvjesni

um. Psiholozi govore o psihi, a u stvari se radi o vašoj ličnosti. Zato naša osoba preživljava smrt, jer se

nalazi u eteričnom tijelu koje prelazi netaknuto, a ne u fizičkom koje se raspada kada ostaje samo.

Rekao sam da je vaše eterično tijelo sjedište svih osjećaja, i to je istina. Možda će vas iznenaditi kad čujete

da fizičko tijelo ništa ne osjeća, ali to je točno. Kada mislite da osjećate bol u tijelu, ta bol je zapravo u

eteričnoj kopiji, i zato je anestezija moguća. Kada dobijete opću anesteziju, eterično tijelo je izbačeno i zato

nemate nikakve tjelesne boli. Ljudi koji su operirani pod anestetikom ponekad su ostajali potpuno svjesni,

no izvan tijela, gledajući, s interesom i pozornošću, kirurga kako ih operira. Kada dobijete lokalnu anesteziju

poput novokaina, lokalni dio eteričnog tijela je izbačen i vi na tom mjestu ništa ne osjećate, no kad novokain

počinje popuštati, dio eteričnog tijela se vraća, i kao što znaju oni koji su bili kod zubara, vraća se postepeno

i bol.

U svim ovim slučajevima kada eterično tijelo napusti fizičko, ono ostaje povezano s njim eteričnim

ligamentom nalik na zmaja koji leti dok ga dječak drži na kraju uzice. Ova eterična veza se u Bibliji naziva

srebrnom niti. Ona je plavo-sive boje i toliko elastična da eterično tijelo može otići vrlo daleko, a ostati

privezano za fizičko tijelo. U snu, veliki dio eteričnog tijela isklizne iz fizičkog. U veoma materijalističkim i

inače nerazvijenim narodima eterično tijelo ostaje samo metar ili dva od tijela, obično lebdeći iznad glave,

no kod ljudi s razvijenim mentalnim sposobnostima, a naročito kod onih koji su se duhovno razvili, eterično

tijelo prelazi na drugu razinu, a nekada i dalje. Razlika između normalnog sna, i anestezije, te različitih

oblika transa  ovisi o tome koliko je eteričnog iskliznulo u određeno vrijeme, i to je sve. Ako ljudi koji

kimaju glavom u snu, kimaju dok se bude to znači da eterično tijelo ulazi i izlazi. Vaše eterično tijelo klizi iz

vas kada spavate i vraća se u vas kada se budite, dok god srebrna nit ostaje netaknuta.

Sto je onda smrt? Smrt je kidanje srebrne niti. Dok god je ona netaknuta, vi ste živi, bez obzira jeste li pri

svijesti ili ne, no kad se ona prekine, vi umirete. Smrt je odsijecanje srebrne niti. Čim se ona prekine, vi ste

106

mrtvi, konačno odvojeni od svog fizičkog tijela i vaš život na ovoj razini je završen.

To je, dakle, smrt. Vaše eterično tijelo, koje nosi vašu osobnost, prekinulo je vezu s fizičkim tijelom, a kako

je to tijelo vaše jedino sredstvo djelovanja na fizičkom planu, vi ste završili svoj zemaljski život.

Sada dolazimo do vitalnog pitanja: Što se točno događa kad osoba umire - kada se prekida srebrna nit? Što

ta osoba misli? Što osjeća? U pravilu, osoba odmah pada u stanje potpune nesvijesti koja može trajati

danima ili čak tjednima. Za to vrijeme eterično tijelo (to jest on sam) prelazi na drugu razinu, i nalazi se u

drugom svijetu. U tom se svijetu vremenom budi na sličan način kao što se budimo iz sna na ovoj razini.

Započinje novi život.

Zanimljiva je činjenica da u trenutku koji prethodi smrti, cijeli život se odmotava poput filma u našem umu.

Brzina je tako velika da se sve događa u djeliću sekunde, a um ipak jasno vidi svaki detalj. Moguće je

približiti se smrti tako blizu da se osoba bez stvarnog umiranja može vratiti i nastaviti život, no najčešće

samo u iskustvima blizu smrti od gušenja. Samo kod iskustva utapanja, gušenja ili gušenja plinom, po

pravilu, proces je dovoljno spor da ga se uoči. Ovo iskustvo je zapravo odmotavanje podsvijesti, knjiga suda

u Svetom pismu, i iskustvo koje budi nevjerojatno strahopoštovanje i nekada užas, što je lako zamisliti. S

tom autentičnom, osobnom pričom svog života, još svježom u pamćenju, putnik započinje svoj život na

drugoj strani.

Ovdje bi bilo prirodno zapitati: Gdje se nalazi taj drugi svijet? Je li na nebu? Ili ispod zemlje? Odgovor je da

nije niti na jednom od tih mjesta. Drugi svijet je zapravo svugdje oko nas. Takozvani mrtvi nastavljaju svoj

život ovdje pored nas, no u svom vlastitom svijetu i na svoj način. Razlog zašto ih ne vidimo oko nas ili se

ne zaletavamo u njih je jednak razlogu zbog kojeg jedan radioprogram ne ometa drugi - nalaze se na

različitim valnim dužinama. Ne postoji samo jedna eterična razina kao što mnogi ljudi misle, već mnogo

njih, svaka manje gustoće od prethodne, i tako unedogled, a sve one se međusobno prožimaju. Aktivnosti na

jednoj razini ni na koji način ne ometaju one na drugoj zbog već navedenog razloga. Postoji relativno velika

razlika između gustoće ovih razina, tako da je normalno nemoguće prijeći s jedne na drugu.

Nakon buđenja na drugoj razini, »mrtva« osoba zapaža određene poznate aspekte svijeta koji ga okružuje,

no i neke razlike. Ako je čovjek bio jako bolestan, ili ako je bio star, on je veselo iznenađen osjećajem

zdravlja i mladosti. To je stoga, što napustivši svoje isluženo tijelo na zemaljskoj razini, ono više ne

ograničava funkcioniranje njegovog uma. Sada može vidjeti svoje eterično tijelo koje mu se čini jednako

stvarno kao i njegovo nekadašnje fizičko tijelo.

Ponovo, jedna od osnovnih razlika između ove i iduće razine je u tome da tamo postoje četiri dimenzije, dok

ovdje, naravno, poznajemo samo tri. Tamo su svi predmeti četverodimenzionalni, i čovjeku je potrebno neko

107

vrijeme da se na to navikne. Četverodimenzionalni predmet ne može se opisati našim poznatim rječnikom,

no lako možete shvatiti da to znači nevjerojatno proširenje iskustva i interesa. Zamislite kako veličanstveno

bi se proširio svijet dvodimenzionalnog bića - recimo crva - kada bi postao trodimenzionalan, pa ćete

shvatiti nešto od povećanog interesa iduće razine kada netko od nas na nju stigne.

Neki su pisci, nažalost, navikli govoriti o Raju kao o četvrtoj dimenziji. To je pogrešno, jer raj je svijet

neograničenih dimenzija. Ono što metafizičari govore o nebu obično je točno osim što to nije četvrta

dimenzija.

Također, tamo postoje nove boje i novi zvukovi koji uvelike prelaze ljepotu boja i zvukova koje ovdje

poznajemo, i činjenica je da putnika po dolasku čekaju nova iskustva svake vrste.

Možda najveća promjena s kojom se putnik susreće jest činjenica da je tamo čitanje misli normalno sredstvo

komunikacije. U drugom svijetu misli se čitaju direktno, pa ne postoji prijevara. Svakoga se vidi onakvim

kakav jest, i nije moguće licemjerje ili pretvaranje. Sav trud uložen u održavanje privida koji iscrpljuje

mnoge luckaste ljude ovdje, tamo je nepoznat. Predstavljate se onakvima kakvi jeste i to je kraj svega.

Čovjek se tome brzo prilagodi, i nitko više ne želi da bude drugačije.

Na drugoj strani, ne postoje stari ljudi. Ono što ovdje percipiramo kao starijeg gospodina u stvari je čovjek

zrelog uma čije je tijelo počelo propadati tako da su sve njegove sposobnosti oslabile. On slabije vidi, skoro

je gluh, teško se kreće, memorija ga izdaje, i u mnogim slučajevima teško razumije stvari koje mu

govorimo. Sve to jednostavno proizlazi iz odumiranja fizičkog tijela koje onemogućuje eterično tijelo da

djelotvorno funkcionira. Budući da je u smrti fizičko tijelo odbačeno, čovjek prirodno dobija kontrolu nad

svojim sposobnostima. U drugom svijetu čovjek je uvijek u najboljim godinama. Djeca koja prelaze na

drugu stranu, budući da još nisu postigla zrelost uma, nastavljaju rasti dok ne dođu u najbolje godine.

Postoji mnogo različitih lokaliteta na idućoj razini, koji se između sebe mnogo razlikuju, baš kao što i na

ovom svijetu možemo naći zemlje koje su različite kao što su, na primjer, Švedska i Italija. Čak i u istom

gradu možemo naći različite prozore, i prljave ulice u siromašnim četvrtima do prekrasnih dijelova u kojima

žive bogati i kulturni ljudi. Zaista, na idućoj razini postoji velika raznolikost uvjeta života od svega što

možemo naći na zemlji, tako da čovjek može to iskustvo usporediti s iskustvom čovjeka koji je većinu

života proveo na malom otoku da bi ga onda iznenada napustio i otišao istraživati svijet.

Što određuje mjesto na koje idemo nakon smrti i vrstu ljudi s kojima ćemo se tamo sresti? Naravno, to nije

pitanje slučaja ili sreće, baš kao što o slučaju i sreći ne ovisi niti naš život ovdje. Odlazite na mjesto i srećete

ljude za koje ste se pripremili svojom navikom mišljenja i načinom života ovdje na zemlji. Nitko vas ne

»šalje« onamo. Vi prirodno gravitirate na mjesto na koje pripadate. Izgradili ste određeni karakter, to jest,

108

određeni mentalitet, godinama mišljenja, govorenja i djelovanja na ovoj razini. To je osoba kakva ste u

ovom trenutku, i vi se nalazite u uvjetima koji odgovaraju vašoj ličnosti.

Zapamtite da vas smrt ne mijenja, vi ste ista osoba koja ste bili prije smrti. Imate svoje pamćenje i pamtite

sve događaje svog života, nekada čak i bolje, nego što ste ih pamtili pred kraj zemaljske egzistencije.

Učenici metafizike shvaćaju da su sve naše okolnosti u ovom svijetu rezultat naših misli i uvjerenja.

Potpuno isto vrijedi i za drugi svijet. Na ovoj razini, ljudi s istim interesima obično privlače jedni druge.

Zakon da »svaka ptica svome jatu leti«, vrijedi u cijelom svemiru.

No, međutim, postoji jedna veoma važna razlika -na drugoj razini vaše misli se odmah ostvaruju. Na ovom

svijetu, kao što znamo, može se dogoditi da prođu dani, tjedni, pa čak i godine prije nego se ostvari naše

mentalno stanje, no na drugoj razini to se događa odmah. Štogod snažno mislili ili osjećali, iskusit ćete u

istom trenutku u svojoj okolini. To ispočetka zbunjuje.

Onima na drugoj strani, eter se čini jednako solidnim kao i materijalni svijet nama, i na početku očekuju da

posjeduje otpor koji nema. Iznenađeni su i zbunjeni kada neprekidno uviđaju da se eter podčinjava

oblikovanju njihovih misli. Osjećaju se poput osobe koja izgubi kontrolu nad automobilom. Oni nešto

pomisle, a odgovarajuća stvar se ostvari. To ih iznenađuje i plaši, a strah uzrokuje samo pojačanje

fenomena, ili prividnu kataklizmu, i zbunjenost se umnožava dok osoba ne dođe k sebi i nauči kontrolirati

svoje misli. Mogli bismo pretpostaviti da bi pod takvim uvjetima bilo dovoljno biti oprezan u svojim

mislima i sve će biti dobro. To je točno, no u praksi je teško trenutačno promijeniti svoju naviku mišljenja.

Ako smo se na Zemlji navikli negativnom razmišljanju - mislima straha, kritike, loše volje ili bolesti - trebat

će vremena da prevladamo tu naviku kada prijeđemo na drugu razinu. Većina nas i predobro zna (naročito

oni koji su iskušali sedmodnevnu mentalnu dijetu) da nije lako promijeniti misli, no to je neophodno učiniti.

Na ovom mjestu treba razumjeti da ta iduća razina nije »nebo« ili svjesna prisutnost Božja. Ljudi koji

prolaze kroz velike probleme na Zemlji i prijeđu na iduću razinu s prosvjetljenom sviješću, nađu se u mnogo

boljoj situaciju od one iz koje su došli pa im se čini da su u raju, iako nisu. To je ograničen eterični svijet -

manje ograničen od našeg, no ipak ograničen, i jednako tako podložan neskladu i propadanju. Naravno,

predmeti na onoj strani propadaju mnogo brže nego na ovoj. Umjesto slomljenih i potrošenih predmeta koji

leže naokolo dugo vrijeme kao što je slučaj ovdje, oblici za koje su ljudi izgubili interes odmah se natrag

pretaču u eter, pa se novopridošlici čini da tamo ne postoji propadanje, iako postoji, samo što je proces

mnogo brži. U našem svijetu, na primjer, stolica ili odijelo čim se proizvedu počinju se trošiti. Taj je proces,

međutim, veoma polagan, toliko spor da čak i kada potpuno izblijedi ili se ošteti, dijelovi odijela još uvijek

opstaju godinama prije nego se pretvore u prašinu ili unište na drugi način. Na drugom svijetu odbačeni

eterični oblici izblijede veoma brzo.

109

Vi ne srećete Boga na drugoj razini, ništa više nego što ga srećete na ovoj. Bog je svugdje. Naravno on je

svugdje prisutan i na idućoj razini kao i na ovoj, ali i tamo kao i ovdje, s Njim se može stupiti u vezu samo

kroz vlastitu svijest nekim oblikom molitve ili duhovnog postupka. Nebo je ono savršeno stanje svijesti u

kojem čovjek postaje potpuno svjestan božanskog prisustva. U toj svijesti nema ograničenja, ili zla, ili bilo

kakvog propadanja. Kada čovjek postigne to stanje on je završio sa svojom eteričnom razinom jednako kao

što je završio sa fizičkom. Ako uspijete dosegnuti taj stupanj svijesti dok ste još uvijek ovdje (a samo je

nekoliko ljudi u tome uspjelo), tada ne »umirete« i ne idete na eteričnu razinu, već sa Zemlje idete direktno

u Raj. To je uspjelo Mojsiju, Henohu, Iliji i nekolicini drugih. Tako nešto nazivamo iščezavanjem ili

dematerijalizacijom i postiže se prevladavanjem osjećaja odvojenosti od Boga koja je »padčovjekov«. To

znači prevladavanje sebičnosti, senzualnosti, kritike, straha i znači živjeti svakodnevno bliže i bliže Bogu. O

Henohu  Biblija kaže »hodio je s Bogom«, prije nego je iščeznuo - i zaista ne postoji drugi put u slobodu.

Postoje neka vrlo neprijatna mjesta u drugom svijetu (nema koristi ignorirati ovu činjenicu zbog

sentimentalnih razloga ) no prosječna osoba na njih ne odlazi. Ljudi koji su zli na Zemlji, čiji su umovi

ispunjeni mržnjom, prijevarom ili senzualnošću, naći će se na takvim mjestima. To ne znači da tamo odlazi

prosječan muškarac ili žena koji su učinili nešto loše pod pritiskom velikog iskušenja, već oni ljudi koji

namjerno čine zlo. Postoje mjesta koja ortodoksni propovjednici opisuju kao »pakao«. To nisu mjesta

osvetničkog kažnjavanja, i na njima se sigurno ne ostaje vječno, već samo dok zla osoba ne uvidi svoje

pogreške i ne popravi se. Da ponovim: nitko nikoga ne šalje na ta mjesta, ona su samo prirodna okolina duše

koja se dovela u stanje neprekidnim odabirom nižeg umjesto višeg. Također, nitko ne određuje kada će

kazna prestati, izlaz iz takvog stanja nastupa automatski čim se duša dovoljno promijeni.

Možda će netko upitati je li baš odgovarajuće govoriti o lokalitetima na idućoj razini budući da ta mje-sta

nisu ništa drugo doli vanjska slika čovjekovih misli. Odgovor je da su takvi lokaliteti i na ovoj razini. Ono

što zovemo zemljom, ili gradom, ili kućom, ili sobom ovog svijeta, samo su vanjske slike naših misli - ništa

više od toga. Jedina fundamentalna razlika jest ta što na onoj razini ne postoji otpor i stoga se stvari mogu

događati gotovo trenutačno, i što postoji još jedna dimenzija.

Zbog toga kada se ljudi probude u drugom svijetu i počinju koristiti tamošnje uvjete, obično imaju snažan

osjećaj fizičkog blagostanja, i zanimljiviji i poučniji život. Uvjeti života su potpuno drugačiji od našeg.

Tamo novac nema ni najmanju vrijednost - »ne možete ga uzeti sa sobom« - već vrijedi mentalno i duhovno

bogatstvo koje ste akumulirali i koje vas prati. Ne postoji novac kakvim ga mi poznajemo jer, budući da se

misao odmah manifestira, ne postoji potreba za kupovinom predmeta. Ono o čemu jasno mislite, vaše je.

Mnoge krasne stvari će i dalje ostati izvan dohvata mnogih ljudi jer ih ne mogu jasno zamisliti, a ne vrijedi li

to isto i za naš svijet? Na ovom svijetu, sve što jasno možete zamisliti postat će vaše ako to zaista želite, a

sve što zaista razumijete postaje vaše i na dubljoj razini, jer to nikada ne gubite. Osnovna razlika između dva

110

svijeta je ta, da ponovim, što se na ovom svijetu rezultati pojavljuju mnogo sporije zbog otpora fizičke tvari,

koji na onoj razini ne postoji.

Na drugoj razini nema rođenja, i stoga nema vjenčanja ili obiteljskog života na način kako ih mi razu-

mijemo, i kada uzmete u obzir ogromnu važnost obitelji na ovoj razini, vidjet ćete koliko je bez nje različita

cijela shema života na drugoj razini.

Hoćete li sresti članove svoje obitelji i prijatelje na drugoj razini? Prirodno je da se ljudi pitaju hoće li

ponovo vidjeti one koje su voljeli i koji su umrli prije njih. Zapravo, mnogi s nelagodom gledaju na

obnavljanje veza s ljudima koje nisu voljeli - članove obitelji s kojima se možda ne bi više nikad željeli

sresti. Činjenica je da tamo gdje postoji snažna emotivna veza bilo u ljubavi ili mržnji vjerojatnije je da će

doći do susreta. Kod veza snažne iskrene ljubavi, sastanak će sigurno uslijediti. Ako među ljudima nije bilo

nekog određenog osjećaja, neće se sresti. Naravno, ljubav će se sama za sebe pobrinuti, no postoji stvarna

opasnost da ukoliko si dozvolite mržnju prema nekome, srest ćete ga kad oboje umrete. Kako bi to spriječili,

uništite vezu tako da prestanete mrziti. Oprostite drugoj osobi i oslobodite je u svojim mislima. Ne morate je

voljeti, ali poželite joj svako dobro.

Ne zamišljajte da će se članovi vaše obitelji ponovo okupiti na drugoj strani. Obiteljske veze su samo za ovu

razinu i tamo ne postoje. Vaš otac neće biti vaš otac na drugoj strani, već prijatelj koji je odigrao ulogu

vašeg oca na ovoj razini. Vaša kći više neće biti vaša kći, već prijateljica koja je odigrala ulogu vaše kćeri

tijekom godina na Zemlji. Neki ljudi zamišljaju kako će se svi članovi obitelji sa Zemlje ponovo okupiti kao

obitelj na drugoj razini, no uzmite u obzir što bi to zapravo značilo. Imali ste dva roditelja, i vjerojatno braću

i sestre, svaki od vaših roditelja imao je dva roditelja i vjerojatno braću i sestre i tako dalje, i vidjet ćete kako

bi ponovo sretanje obitelji uključivalo nekoliko generacija. Činjenica je, kao što sam rekao, da su odnosi

roditelja i djece, braće i sestara, ujaka i nećaka, muževa i žena, privremeni aranžmani samo za ovaj život.

Ako dva brata, ili roditelj i dijete, imaju jaku emotivnu vezu u ovom životu, oni će se ponovo sresti i možda

biti bliski na drugoj razini, no to će biti zbog veze simpatije, a ne zato što su bili članovi iste obitelji u ovom

životu.

Kada su brakom zadovoljna oba partnera na ovom svijetu, partnerstvo se može nastaviti zajedničkim

pristankom i na drugoj strani, u protivnom smrt rastvara brak, i dvoje se nikada ponovo ne sretne, a još

manje nastavi zajedničku vezu.

Iza iduće razine postoje druge, i nakon određenog vremena na drugoj razini, većina se ljudi razvije mentalno

i duhovno pa napreduju s te razine na sljedeću višu. Ta razina ima pet dimenzija, a eter od kojeg je

sastavljena je mnogo rjeđi nego onaj na prethodnoj pružajući mnoge nove prilike za razvoj duše. Nakon

111

»smrti« osobni nas instinkt vodi da živimo istim načinom na koji smo za života navikli, i zato umjetnička i

intelektualna obuka, a naročito duhovni razvoj, imaju toliko značenja.

Na idućim razinama postojanja ne postoje granice prilikama za intelektualno proučavanje i postignuća.

Mnogi vjekovima stari i za nas nerješivi problemi filozofije i religije mogu se uz trud i učenje riješiti na

idućoj razini. Naravno, to samo znači da će se pojaviti novi jer proširenjem naše vizije, rastu i horizonti.

Međutim, upravo na taj način, moguće je postići veliki napredak u razumijevanju života. Umjetnik i

glazbenik napokon stvaraju na svoj način. Nepostojanje komercijalnih zahtjeva koji obično obilježavaju

pravog umjetnika i zbog kojih je on često kažnjavan na ovom svijetu, tamo nemaju utjecaja. Eterični uvjeti

predstavljaju malen ili nikakav problem kao što to čini fizička materija u razvoju književnih, umjetničkih ili

glazbenih talenata. Važno je spomenuti da čak i malo učenja i intelektualnog truda na ovom svijetu, i čak i

mali, ali iskren interes za umjetnost i glazbu, dovoljan je da potakne pridošlicu na drugu razinu da stvara pod

vrlo povoljnim okolnostima. S druge strane, oni koji ništa ne znaju o ovim stvarima, mnogo će teže tamo

započeti nešto kao što bi to bio slučaj u našem svijetu. Znanstvene discipline poput kemije, fizike, elektrike

itd. mogu se tamo nevjerojatno razviti budući da je priroda vibriranja mnogo razumljivija na drugoj strani

nego u našem svijetu.

Najmanje će koristi od promjene u novom svijetu imati onaj koji je orijentiran na materijalno, koji nije

razvio nikakve mentalne ni duhovne resurse na ovoj razini. Budući da je bio zainteresiran samo za

materijalne stvari, hranu i piće, novac i društveni uspjeh, zemaljsku slavu i materijalnu imovinu općenito, on

će se naravno naći prilično zatočen u svijetu gdje niti jedna od ovih stvari nema značenja. Međutim, ako je

vodio prosječno pošten, ispravan život i u cjelini se ponašao pristojno, neće mu se desiti ništa gore, osim što

će mu biti beskrajno dosadno dok se vremenom njegove više sposobnosti ne počnu razvijati.

Sada zamislite muškarca ili ženu koji žive samo za tijelo i kojima ono dominira - ljubitelji senzualnosti,

alkoholičari i ovisnici o drogama. Strast za fizičkim, kao dio mentaliteta, prenosi se naravno i na iduću

razinu, no tamo nema fizičkog tijela kroz koji bi se ti apetiti mogli zadovoljiti. Žrtva je mučena željom koju

ne može zadovoljiti, dok, vremenom i gladovanjem, ove želje ne izblijede. To je prirodna i dovoljna kazna

zbog dozvole da fizičko tijelo preuzme kontrolu. Zaista, ono što zovemo poetskom pravdom postoji u

cijelom Svemiru. Nagrade za pozitivno mišljenje i djelovanje su prirodne posljedice koje proizlaze iz njih,

kao što su to i kazne koje proizlaze iz pogrešnog djelovanja ili zanemarivanja. Slično rađa sličnim. Vodite

računa o svom tijelu i bit ćete nagrađeni zdravljem, ne novcem. Vodite računa o svom poslu i bit ćete

nagrađeni napredovanjem, ne neophodno i zdravljem. Ulažite trud u svoju glazbu i nagrada znači da

postajete glazbenik, zanemarite je i nikakav novac vam neće kupiti virtuoznost koju niste zaslužili. Ponašajte

se loše prema svom tijelu i prirodna kazna bit će bolest i neugoda, a ne pad vrijednosti dionica. I tako kroz

cijeli spektar života, žanjemo kako smo sijali, kako na zemaljskom nivou tako i na bilo kojoj od eteričnih

112

razina koje postoje s onu stranu. Možemo reći kako nije neophodno voditi asketski život na ovom svijetu da

bismo u budućem bili sretni. U svim običnim, bezazlenim zadovoljstvima života može se slobodno uživati s

razumnom mjerom, a da si time na idućoj razini ne uzrokujemo patnje ili nevolje.

113

35.Ispravan život

Ljudi često pitaju što trebaju učiniti da se pripreme za drugi svijet. Najbolji način pripreme za budućnost je ispravan život danas. Vodite čist, pošten život, otjelovljavajući u svom djelovanju najviše što znate u svakom trenutku. Budite od pomoći drugima. Učinite sve što možete da pomognete drugima na bilo koji način koji vam stoji na raspolaganju. Svatko može služiti na neki način - fizički, mentalni ili duhovni - i to mora iskoristiti. Čini li vam se da nemate čime pomoći drugima, bacite se na posao i proizvedite nešto. 

Ponekad kada osoba »umre«, umjesto da odmah nakon kidanja srebrne niti padne u komu, dolazi do perioda

od nekoliko sati ili više u kojem osoba zadrži sve svoje sposobnosti. Ponekad i ne shvaća da je »mrtva«,

iako po pravilu vidi kako njezino tijelo leži nepomično i zna što se dogodilo. U takvim slučajevima ona će

učiniti veliki napor da stupi u kontakt s najbližim prijateljima. Pretpostavimo, na primjer, da je čovjek umro

na ulici i na ovaj način zadržao svoje sposobnosti. Odmah će nastojati stići kući svojoj supruzi da joj ispriča

što se dogodilo. Pretpostavimo da je njegov dom u predgrađu udaljenom dvadesetak kilometara. Budući da

sada posjeduje samo eterično tijelo, morat će vrlo snažno misliti na svoj dom, i naći će se tamo za nekoliko

sekundi ili manje, jer njegovo eterično tijelo može prolaziti kroz kuće, brda i ostale fizičke prepreke koje mu

leže na putu. Zapravo, navika ga može povesti kroz kretnje hodanja do najbliže željezničke stanice, ulaska u

vlak ili penjanja na autobus. Pri ulasku u svoj dom on će automatski zazvati svoju suprugu, no nemajući

fizičkog organa, neće se čuti glas - napor će biti samo mentalne prirode i ona ga neće čuti. On će joj

vjerojatno prići i pokušati je uhvatiti za ruku. No njegov eterični sastav će jednostavno proći kroz nju bez

ikakvog utjecaja. Može se dogoditi, međutim, da u takvom slučaju jak mentalni napor dopre do svijesti

njegove žene ili nekoga koga nastoji kontaktirati, i ona će kasnije reći: »Moj mi se suprug pojavio u trenutku

kada je ubijen.« Njegova misao će biti tako nabijena emocijama da će biti dovoljno jaka da u vezi s njom

uzrokuje projiciranje trenutne misli. Ukoliko nije toliko jaka da to uzrokuje, supruga će kasnije jednostavno

reći: »Znala sam da se nešto dogodilo mom suprugu mnogo prije nego sam čula vijesti.« Ovo je objašnjenje

većine priča s kojima se često susrećemo.

Na isti način, ljudi ponekad, prelazeći na drugu razinu, prisustvuju vlastitom sprovodu. Važno je napomenuti

da, budući da smrt u nama ne uzrokuje opću promjenu, oni koji posjeduju smisao za humor, zadržavaju ga, a

oni koji ga ne posjeduju, i dalje im nedostaje; i u takvim situacijama, oni koji posjeduju taj koristan dar

ponekad se zabavljaju s procedurom pogreba, dok oni bez smisla za humor reagiraju kako bi se moglo i

očekivati.

Tamo gdje postoji jak osjećaj žaljenja, ili gdje se preživjeli nađu u tragičnim okolnostima, mrtva osoba će

jako patiti. Zapravo, takozvana smrt je veoma osjetljiv događaj u našim mislima dugo vremena nakon što su

mrtvi prešli na drugu stranu i zbog toga pretjeranu žalost treba odbaciti. Ona rastužuje »mrtve« i sprečava ih

od fokusiranja na njihov novi život. Naravno, teško je ljudima reći da ne žaluju kada netko od njihovih

dragih nestane iz njihovih života, no činjenica je da pretjerana tuga nije dobra ni za koga. Zapamtite: ako 114

među vama postoji veza ljubavi vi ćete se sigurno ponovo sresti, i da sve dobro, lijepo, istinito ne može biti

izgubljeno. Na ovoj razini često vidimo svoje prijatelje ili drage ljude kako odlaze živjeti u drugu zemlju i

znamo da ih nećemo vidjeti nekoliko godina - smrt nije ništa više od toga. Ovdje bih se želio obratiti onima

koji uzdržavaju druge - supruzima ili očevima obitelji na primjer - i istaknuti važnost njihove dužnosti da

osiguraju razumne izvore sredstava za one koji će nakon njih ostati bez prihoda u slučaju nenadane smrti. To

će ih spasiti od mnogo žaljenja i samopredbacivanja na drugoj strani, budu li znali da su barem učinili ono

što je bilo u njihovoj moći da olakšaju teret onima koji o njima ovise.

Možda bi bilo dobro objasniti da, kada osoba umire, tijelo prolazi kroz nasilne trzaje i grčeve i mogući su

vrlo uznemirujući jauci. To, međutim, ne treba stvarati nelagodu jer sve je to samo refleks - osoba je

potpuno nesvjesna toga i klizi na drugu stranu nježno i udobno.

U vrlo malom broju slučajeva događa se da nakon smrti ljudi postaju ono što zovemo »vezani za zemlju«,

što znači da ostaju na ovoj razini neograničeno vrijeme, nesposobni da idu naprijed. To je zbog toga što su

njihove emocije tako fiksirane na nešto iz ovog svijeta, da ne mogu pasti u komu u kojoj će prijeći na drugu

stranu. Možemo povući paralelu s osobom koja ne može noću zaspati jer joj se misli roje zbog nekog

dominirajućeg interesa. Čovjek može biti tako emotivno povezan s nečim u ovom svijetu da ne može

skrenuti svoju pažnju kada izgubi tijelo. Takav apsorbirajući interes može biti vezan za neku imovinu, ili

osobu ili neku dominantnu aktivnost ili počinjen zločin. U posljednjem slučaju njegove misli ga drže

usidrenog u susjedstvu scene gdje se zločin dogodio. Kako vrijeme prolazi, ovaj efekt blijedi i on umire,

prije ili kasnije, no u ekstremnim slučajevima to može potrajati duže vrijeme. Pouka je, naravno, da ne

smijete dozvoliti da bilo koja stvar na svijetu monopolizira vašu pažnju u tolikoj mjeri da isključite sve

ostale interese.

Ono što je vrijedno vaše neograničene vjernosti je traženje Boga, jer premda naš život i bio opsjednut tom

potragom, nikad nas neće izbaciti iz ravnoteže. Ne znači da trebamo ići kroz život ne obraćajući ni na što

određeno pažnju, jer takav život ne bi bio vrijedan življenja. Naprotiv, trebali bismo se zainteresirati za sve

što nam se u životu događa, i što nas više stvari zanima to bolje, ukoliko je taj interes unutar razumnih

granica. Naročito bismo trebali biti puni entuzijazma za naš svakodnevni posao, kakav god bio, no ponovo -

uvijek unutar granica razuma. Ništa ne smije gušiti naše srce toliko da mu gubitak te stvari oduzme smisao.

To je pravo razumijevanje istočnjačke vrline uzdržanosti - iskrenog, inteligentnog interesa za stvari koje su

oko nas sve dok jesu - potpune spremnosti da prijeđemo na nove stvari kada je potrebno. Živite li na taj

način, nikada se nećete naći u situaciji da ostanete vezani za Zemlju.

Za one koji su preminuli možemo moliti, i to je zapravo naša sveta dužnost. Molitve za takozvane mrtve

poznate su u mnogim dijelovima svijeta, u svim vremenima. Praksa je velikim dijelom prekinuta nakon

115

reformacije jer je bilo dosta zloupotrebe i komercijalizacije, no, bez obzira na to, sama po sebi je

veličanstvena. Trebali biste moliti za svog prijatelja koji je preminuo jednako kao što biste molili za njega da

živi na nekom udaljenom mjestu na Zemlji, recimo u Kini ili Južnoj Africi. Ostvarite mu mir duše, slobodu i

razumijevanje i istaknite da je Bog život i inteligencija i ljubav. Prisutnost (The Presence) je izvanredna za

ovu svrhu. Čitajte mu je tiho mijenjajući »ja« u »ti«.

Sada dolazimo do problema što s mrtvim tijelima i općenito o pogrebnim ritualima. Bit ću izravan i reći da

su većina naših prihvaćenih pogrebnih običaja zapravo poganski ostaci i da im nedostaje inteligencije i

decentnosti. Toleriramo ih samo zato što smo se više ili manje na njih naučili, i, zaista, kada misaoni ljudi

dođu na neki konvencionalni sprovod po prvi put, dozive šok i mučninu. Sprovod zapravo implicira da se

preminula osoba nalazi tamo u grobu, iako danas gotovo nitko u to ne vjeruje. Neshvatljivo je zašto kršćani,

koji izjavljuju da vjeruju u besmrtnost duše, postupaju s fizičkim ostacima kao s nečim svetim. Takav stav je

nelogičan i neinteligentan.

Trebate jasno shvatiti ovu činjenicu - ne postoji ništa sveto u mrtvom tijelu. To je samo nakupina fizičke

tvari koju njezin bivši vlasnik više ne treba, i koju se treba odstraniti na najčišći i najbrži mogući način, i to

je sve. Njegov preminuli vlasnik potrošio je nekoliko fizičkih tijela (kao što vjerojatno znate mi mijenjamo

nekoliko tijela postepenom zamjenom tijekom života), i ovo je samo posljednje koje se tako ceremonijalno

pokapa, to je sve. Zapamtite da ljepota prelijepog tijela dolazi iz duše koja kroz njega sije, a koja nije tijelo

samo. Ta duša sa svojom ljepotom i radošću je izašla iz tijela, i tijelo nije ništa više od stare odbačene

odjeće. Ta se odjeća mora odstraniti (zbog onih koji žive) s poštovanjem, ali ne s obožavanjem, a ispravan

način za to je kremiranje. Treba biti jasno da je odstranjivanje tijela samo dužnost živih, a ni na koji način

čast mrtvom kojeg ono više ne zanima. Vatra čisti i pročišćava s poštovanjem. Tijelo treba kremirati nakon

što proteknu tri dana, osim u slučajevima brzog raspadanja, kada se može odmah kremirati.

Tijelo koje je kremirano, bolje ne čuvati kao pepeo. Samo morbidno zadovoljstvo može proizaći iz čuvanja

tako jezivog ostatka. Pepeo treba rasuti preko trave koja raste ili ga baciti u more, rijeku ili jezero, naravno

uz molitvu. Zbog istog razloga spomenici bilo koje vrste na grobljima su potpuno neprimjereni i trebali bi

se, ako je ikako moguće, izbjegavati, čak i kada obiteljska briga čini pokop nezaobilaznim. Spomenik

uzdignut nad odbačenim fizičkim tijelom preminulog, jednako je nerazuman kao da stavite spomenik nad

pokopano staro odijelo.

Trebali biste svakako izbjegavati posjete grobu voljene osobe jer znate da se ona ne nalazi na groblju, stoga

klonite ga se. Molite za tu osobu u utočištu svog doma. Nijedno drugo mjesto nije svetije ili prikladnije za

molitvu od vašeg doma. Na rođendan umrle osobe, ili neki drugi datum koji predstavlja godišnjicu, kupite

116

kiticu cvijeća kao sjećanje, no neka to bude u vašem domu, a ne na groblju. Imate li sliku osobe, stavite

cvijeće pod sliku. Naravno to treba raditi samo povremeno, a ne svakoga dana.

Izbjegavajte nošenje odjeće kojom izražavate žalost. Ne omotavajte se crninom radi voljene osobe koja nije

mrtva, već itekako živa. Želio bih ovdje spomenuti da općenito nije dobro zadržavati osobne stvari

preminulog, ukoliko to činite zbog sentimentalnih ili morbidnih razloga. Ovdje je neophodna selekcija.

Nema razloga zašto ne biste zadržali nekoliko uspomena, ako ste sigurni da to ne činite u duhu žalosti zbog

njegove smrti. S druge strane, zadržavanje sobe ili knjiga i ostalih stvari »kao što ih je on ostavio«, jer neki

ljudi to čine, potpuno je pogrešna i poganska navika. Preminuli to ne bi željeli i vjerojatno bi vam se

nasmijali sa simpatijom kada biste ih mogli vidjeti. Sve što pripada prošlosti, mora se, koliko je moguće,

prekinuti kako bi se napravilo mjesta za žive.

Ovdje bih želio objasniti da, iako su ovo upute što bi se zaista trebalo činiti, u određenim slučajevima to

neće biti moguće, zbog obiteljskih razloga. Ako je član obitelji staromodnih pogleda, naročito stariji član -

roditelj, na primjer, - tada je bolje popustiti i učiniti što on očekuje, nego povrijediti njegove najdublje

osjećaje. Jer čak i ako vi znate bolje, on ne zna, i stoga ako bi kremiranje za njega bilo šok, neka tijelo bude

pokopano, a pokop održan u ime kršćanskog milosrđa. Naravno, izražena želja umirućeg uvijek se mora

poštovati. Moramo učiniti sve što možemo, unutar granica razuma, kako bismo izbjegli bol koju osjećaju

roditelji ili stariji članovi rodbine. S druge strane, ne pravite kompromise kako biste poštedili osjećaje

mlađih, jer oni bi trebali naučiti ono što je bolje i nikada ne obraćajte pažnju na mišljenja susjeda ili daljih

rođaka po ovom pitanju.

Jedan čovjek iz New Yorka rekao mi je da nije nosio crninu jer je znao da njegova nedavno preminula sestra

nije stvarno mrtva, no prilikom posjeta roditeljskom domu što je činio svakih nekoliko tjedana, nosio je

žalobnu odjeću kako ih ne bi šokirao. Rekao sam mu da je sasvim u pravu i da tako uvijek savjetujem po

tom pitanju.

Recimo ovdje nešto i o samoubojstvu. Većina onih koji si oduzimaju život toliko su zabrinuti i užasnuti u

vrijeme čina da moralno nisu za njega odgovorni, te stoga to nije samoubojstvo, već prije nesretni slučaj. Ti

ljudi prelaze na drugu razinu kao i svi ostali. U pravom slučaju samoubojstva, međutim, stvar je drugačija.

Svjesna i namjerna samodestrukcija je zločin koji priroda strogo kažnjava. Takvo je samoubojstvo odbijanje

suočavanja s problemom, a to nije moguće uspješno izvesti. Oni koji traže izlaz na ovaj način ne pronalaze

svoje prijatelje na drugoj strani. Usamljeni su i nesretni i nalaze se u zbrkanom mentalnom stanju koje je

stvarno subjektivno - poput nejasnog sna u kojem im se ponekad čini kao da lutaju u gustoj magli. Naravno,

kao i svima može im se pomoći molitvom. Konačno, oni se moraju ispočetka suočiti s potpuno istim

problemom od kojeg su pobjegli, s tim što su uzalud protratili vrijeme i iskusili patnju.

117

Sada dolazim do problema je li moguće komunicirati s onima koji su prešli u drugi svijet. O tome je tiskan

ogroman broj knjiga, i dugo vremena je ogorčena i oštra polemika divljala svijetom. Zaista, čini se kako su

mnogi ljudi nesposobni govoriti o ovoj temi i zadržati zdravi razum ili lijepo ponašanje. Zagovaratelji

suprotnih stavova nabacuju se jedni na druge najžešćim epitetima, a sam sam poznavao nekoliko trajnih

prijateljstava koja su pukla upravo na ovom pitanju: je li moguća komunikacija s takozvanim mrtvima.

Ekstremisti na jednoj strani drže se dogme da je to apsolutno nemoguće. Entuzijasti s druge strane tvrde da

su često, jednom ili dvaput tjedno ili češće, u jasnoj i intimnoj komunikaciji s preminulim prijateljima. Što je

istina? Pa, istina je da povremeno dolazi do komunikacije, no da je ona mnogo rjeđa nego što mnogi koji u

to vjeruju pretpostavljaju, te da ju je moguće ostvariti uz velike teškoće i nesigurnost. Ni u kom slučaju to ne

nalikuje telefoniranju iz New Yorka u Chicago. Više je nalik ranim Markonijevim eksperimentima s radiom

kada su stizale povremene i isprekidane poruke, no mnogo češće sve što se čulo bile su atmosferske smetnje

i besmisleno pomicanje kazaljki instrumenata.

Ne upuštajte se u takve stvari. Želite li temeljito i znanstveno istražiti to polje, u redu, no to je dugogodišnji

rad i traži znanstvene uvjete. Osnovna zamjerka zbog obraćanja medijima, što mnogi ljudi čine, jest u tome

što se zapravo radi o bježanju od odgovornosti. Prefisionalni mediji kažu da rijetko dolaze sretne mušterije,

oni čiji je život pun prosperiteta i samoizražavanja. Suprotno njima, život onih koji nastoje stupiti u kontakt

s drugom razinom, frustriran je i nesretan, bez obzira na trenutnu žalost. Tako to postaje, kako psihologija

kaže, mehanizam za bijeg, koji može biti jednako poguban kao piće ili droga. Vaš posao je da živite ovdje, u

ovom svijetu dok u njemu živite, da se suočavate s problemima ovdje i da ih pokušate riješiti, a da u drugom

svijetu živite kad tamo stignete.

Postoji stvarni duhovni način komunikacije iz kojeg samo dobro dolazi, a to je ovaj: sjednite tiho i mirno i

sjetite se da je Bog jedan i sveprisutan. Nakon toga zamislite da je vaše stvarno ja - božanska iskra u vama -

u prisutnosti Božjoj, i da je prava božanska iskra vaših voljenih također u prisutnosti božjoj. Činite li tako

nekoliko minuta svakoga dana, prije ili kasnije osjetit ćete komunikaciju. Međutim, u pravilu vam neće

stizati detaljne poruke, samo konačan i nepogrešiv osjećaj da voljena osoba zna da na nju mislite i da ona

misli na vas.

Ljudi često pitaju što trebaju učiniti da se pripreme za drugi svijet. Najbolji način pripreme za budućnost je

ispravan život danas. Vodite čist, pošten život, otjelovljavajući u svom djelovanju najviše što znate u

svakom trenutku. Budite od pomoći drugima. Učinite sve što možete da pomognete drugima na bilo koji

način koji vam stoji na raspolaganju. Svatko može služiti na neki način - fizički, mentalni ili duhovni - i to

mora iskoristiti. Čini li vam se da nemate čime pomoći drugima, bacite se na posao i proizvedite nešto.

118

Naučite Istinu života. Učite što je moguće više o prirodi Boga - jedinoj stvari koju je vrijedno znati - i učite

o tome što je čovjek i što život znači.

Ovaj svijet je škola, samo to i ništa više, i ukoliko naučite svoju lekciju, ništa više nije važno. Nije važno

jeste li bogati ili siromašni, obrazovani ili nepismeni, kralj ili skitnica. To su samo uloge koje ljudi igraju na

pozornici života. Važan je način na koji ih igrate. Dvije vrhovne lekcije u ovoj školi su lekcija o

sveprisutnosti Boga i lekcija o moći misli. Svaka negativna ili problematična stvar koja uđe u vaše tijelo

obilježava vašu nesposobnost da shvatite prisutnost Boga u tom trenutku, i stoga je signal da je potrebno

učiniti idući korak.

Učinite taj korak u duhovnom razumijevanju, i nikad više, za vijeke vjekova, nećete ga morati učiniti.

Misaona moć je druga velika lekcija koju moramo savladati, i ovdje također, kao što nam je Isus rekao,

stablo se poznaje po svojim plodovima.

Sada kada donekle razumijete ove stvari, trebali biste moći živjeti i sresti se sa smrću, s ravnodušnošću o

kojoj govori moderni prorok. Morate stvoriti naviku radosti i sreće, koja ne ovisi niti o naizgled dobroj sreći

niti o privremenim tegobama - jer i jednom i drugom možete pristupiti onako kako zaslužuju. Ne smijete

nikada biti potpuno vezani za uvjete života - kuću ili općinu, posao, zanimanje ili bilo kakav zemaljski

raspored od kojeg se ne biste mogli odvojiti bez žaljenja. Vaša sreća ili samopoštovanje ne smiju ovisiti o

ljudskoj pohvali ili priznanju, iako takve stvari treba poštivati.

Vaš stav treba biti: obavljam svoju dužnost i uživam tamo gdje jesam; obavljam svoj posao i prelazim na

drugi. Živjet ću vječno, za tisuću godina od sada još uvijek ću negdje biti živ i aktivan, za stotinu tisuća

godina još uvijek ću negdje biti živ i aktivan, i tako današnji događaji imaju važnost koja pripada samo

današnjici. Ono najbolje tek se treba dogoditi. Budućnost će uvijek biti bolja od sadašnjosti ili prošlosti jer ja

se neprekidno razvijam i napredujem, ja sam besmrtna duša. Ja sam gospodar svoje sudbine. Pozdravljam

nepoznato sa zdravicom, i idem naprijed s radošću i likujući u veliku avanturu.

Oboružani ovom filozofijom, i stvarno razumijevajući njezinu moć, nemate se čega bojati ni u životu ni u

smrti, jer Bog je sve, i Bog je dobar.

BILJEŠKA

119

Želio bih čitatelje ovog eseja uvjeriti da nikakve riječi ne mogu stvarno opisati ovu temu. Sve što možemo

jest dati  naznake i pretpostavke istine. Kolikogod točan plan putovanja bio, može djelovati ponešto

suhoparno i neprivlačno kada se čita, budući da ljepota i radost nove avanture izbjegavaju pisanu riječ. Ovaj

esej, naravno, opisuje iskustva duše između inkarnacija.

RESURGAM

Smrti nema! Tek nam zvijezde klonu

Da zasjaju opet ponad ljepšeg žala,

I urese krunu na nebeskom tronu

Sjajem koji vječnost darivat je znala.

 

Ne, smrti baš nema! I od našeg praha,

Pod kišama toplim, pod kišama ljeta,

Nastati će grumen najčišćega zlata,

Ili zrela voćka, il' latica cvijeta.

 

Kamene se stijene u prah tako ruše

Da nahrane gladne mahovine usta

Nevidljivim zrakom napajaju duše

Listići na vjetru što nikad ne susta.

 

Ne, smrti baš nema! Lišće može pasti,

Cvjetovi uvenut izgubljena sjaja

Al'  samo kroz zimu prestati će rasti,

Čekajući Sunce nekog novog maja.

 

Neprekidno uz nas, iako bez lica

Duhova se kolo vječno živih vrti

I čitav je Svemir život bez granica

Jer baš sve je život, i jer nema smrti!

pripisano Bulweru Lyttonu

120

36.Reinkarnacija

Zašto je reinkarnacija neophodna? Zašto se život mora razvijati na upravo taj način? Razlog je ovaj: na Zemlji smo zato da naučimo određene lekcije, da se razvijemo duhovno, da dostignemo potpuno razumijevanje i kontrolu nad našim mentalitetom, a to nije moguće u jednom životu. Zašto ne? Zašto se vraćamo uvijek iznova mnogo puta na Zemlju u kratkim izletima od možda 70 ili 80 godina umjesto, recimo, da sve završimo u jednom dugom životu od tisuću ili nekoliko tisuća godina? Objašnjenje leži u čovjekovoj mentalnoj lijenosti i inertnosti, u njegovoj nevoljkosti da se radikalno izmijeni, da se izvuče iz kolotečine kad jednom u nju upadne, da usvoji nove ideje i da se prilagodi izmijenjenim uvjetima. Objašnjenje leži u ljudskom konzervatizmu i tendenciji samozadovoljstvu i iznad svega, u ljudskom neznanju o vlastitim neograničenim potencijalima. To su upravo one stvari koje on ovdje mora prevladati.

ZAROBLJENI SJAJ

Istina je u nama, i vjeruj što hoćeš,

ona ne izvire iz vanjskoga svijeta.

U svakome je od nas, u najdubljem kutu,

tamo ona leži u svojoj punini, okružena zidom,

jednim, zatim drugim, odvratnoga mesa,

zidom što je guši,

čulo kristalno jasno - istinu.

Zabludna je mreža tijela steže, lomi i tjera da griješi,

a znati, prije znači prokopati otvor

kroz koji zasužnjeni sjaj pobjeći može,

nego otvoriti ulaz za svjetlo

koje navodno je vani.

Browning

Jeste li se ikada zapitali zašto medu ljudima postoje takve razlike, zašto se čini da su neki ljudi sretni i imaju

sreće u životu, dok drugi prolaze kroz tako mnogo nezaslužene patnje? Siguran sam da jeste, jer samo

sebični ili veoma lakomisleni ljudi propuštaju izazov suočavanja s ovim pitanjem.

Zašto jedna osoba ima tako dobar položaj, zašto se čini da joj je sve dato, da je rođena u krasnoj obitelji,

brižno odgajana, da joj je pružena svaka prednost koju novac i kultura mogu ponuditi, ide u dobre škole i

ulazi u život sa svim prednostima?

Zašto se drugi dječak ili djevojčica rađaju u veoma teškim okolnostima, u kojima je gotovo nemoguće

napredovati u životu?

Zašto je jedno dijete rođeno kao bogalj ili slijepo ili s nekom strašnom bolešću, dok drugo dolazi na svijet

jakog, čistog, zdravog tijela, s predispozicijom da raste i jača?

121

Zašto jedno dijete doživi zrelost i starost, dok drugo nakon nekoliko tjedana ili mjeseca po rođenju, ili čak

nekoliko godina, umire, živeći naizgled bez ikakvog smisla? U jednom crkvenom dvorištu, postoji

nadgrobni spomenik koji datira iz sedamnaestog stoljeća. Taj spomenik označava grob novorođenčeta koje

je umrlo tri mjeseca po rođenju, a epitaf glasi: »Tako rano otišao, zašto sam uopće dolazio?« I zaista, pitanje

je veoma pronicavo.

Takva pitanja zahtijevaju hitan odgovor ako želimo vjerovati u postojanje Boga i Svemira u kojem vlada red

i zakon. Iskrenoj i hrabroj duši, problem nejednakosti položaja u kojem se ljudi nalaze vapi za rješenjem.

Muškarci i žene nisu rođeni slobodni i jednaki. Oni su stvoreni kao slobodni i jednaki, ali nisu takvima

rođeni. Deklaracija nezavisnosti ne kaže da su ljudi rođeni slobodni i jednaki, već da su takvi stvoreni, što je

nešto sasvim drugo. Muškarci i žene nisu rođeni slobodni i jednaki, već započinju svoj život poput konja u

nepravednoj utrci - ne postoje dva s jednakim teretom. Zašto je tome tako, ako je Bog zaista ljubav, i ako je

Bog pravedan i svemoguć?

Odgovor je da ovaj život koji danas živite nije jedini život, i ne može se suditi sam po sebi. Vi ste živjeli

prije, ne jednom, već mnogo puta, i budući da ste u vrijeme svih tih života, mislili, izrekli i učinili svakakve

stvari, dobre i loše, uvjeti u kojima ste rođeni prirodna su posljedica načina na koji ste živjeli i ponašali se u

vašim prošlim životima. Danas žanjete, u dobru i zlu, rezultate onoga što ste posijali tijekom prošlih života.

Biblija kaže: »Kako si sijao, tako ćeš žeti«, i time je rečena upravo ta istina.

Vi koji čitate ove riječi živjeli ste već mnogo puta, u različitim vremenima, u različitim uvjetima, u

različitim zemljama i civilizacijama. Mnogo ste puta bili muškarac, i mnogo ste puta bili žena. Bili ste i

veoma bogati i veoma siromašni, i vjerojatno ste nekad bili i na vrlo visokim položajima, a nekad na veoma

niskim. Neki od onih s dna društvene ljestvice hodali su zemljom kao kraljevi i predsjednici, generali,

admirali i visoki svećenici, a neki od onih koji danas sjede na mjestima moći, okruženi pompom i dobrim

uvjetima, mučili su se kao obični seljaci u prošlim vremenima, veslali na galijama ili nosili robovske lance. I

vi ćete se u budućnosti, možda za nekoliko stoljeća, vratiti na Zemlju i ponovo se roditi u nekoj obitelji,

odrastati, vjenčati se i živjeti novim životom. I uvjeti pod kojima ćete započeti taj život bit će rezultat svih

života koje ste već živjeli, no naročito će biti rezultat ovog života koji živite danas. To je ukratko priča o

ljudskom životu. Ono što se obično zove životom zapravo je kratak dan u dugom, dugom životu.

To je veličanstvena istina, i najdivnija, najljepša stvar koju uopće možete otkriti. To su vrata oslobođenja, let

u slobodu, putovnica ispunjenju života. Vaša je sudbina, ni više ni manje, u vašim rukama - vi zaista možete

utjecati na vaš budući život tako da već danas počnete raditi na onome što želite biti.

122

Na ovaj ste svijet došli kao sićušno nesvjesno djetešce koje je postalo svjesno prvim dahom. To je bio

početak vašeg novog života. Vjerojatno prva stvar koja vam se dogodila kada ste došli na svijet bila je

udarac po stražnjici. Dok ne spoznate Zakon i koristite ga u praksi, svijet će vas udarati do kraja, sve dok se

priroda ne umori i izbaci vas. Na svijet dolazite plačući - prvi udisaj na izdisaju odjekne plačem - i mnogi

ljudi provedu cijeli život sve do svog groba, plačući i protestirajući. Kada, međutim, shvatite da je ovaj

sadašnji život samo jedan dan u vašem dugom životu, i da promjenom zvanom smrt vi samo nestajete s ove

razine da biste postojali na drugoj s koje se kasnije ponovo vraćate, tada događaji u ovom životu dobivaju

svoje stvarne proporcije i vi stječete kontrolu. Događaji ovog života neće biti manje važni zbog vaše

spoznaje, ali vas više neće plašiti jer znate da ih možete kontrolirati. Nikakva neizgledna nesreća neće više

imati moći da vam slomi srce ili oslabi vašu hrabrost. Znat ćete da je život prekrasna prilika i divan dar.

Ljudi često kažu da im je zlo od života, da ne vole svijet, da se ne žele vratiti, no takav stav obično proizlazi

iz nerazumijevanja. Nije ovaj svijet ono što ne vole, već ograničeni i nezadovoljavajući uvjeti u kojima se

danas nalaze. Ono što izmiče njihovom shvaćanju jest da se ni u kojem slučaju neće vratiti u uvjete u kojima

danas žive.

Vi ćete se, osobno, ponovo vratiti, no najvjerojatnije ne sljedećih petstotina godina, i stoga je očito da se ne

možete vratiti u svijet kakav danas poznajete. Vratit ćete se u drugačiji svijet, drugačije uvjete, drugačiji

način života, s drugačijim institucijama, drugačijom hranom i odjećom, društvenim običajima, i iznad svega,

u svijet s novim i drugačijim problemima. Do tog će vremena, većina problema, iako ne i svi, koje danas

ljudi imaju biti, na ovaj ili onaj način, riješena. Većina, iako ne sve, postojećih institucija nestat će. Stvari

koje ne volite ili s kojima se ne slažete u današnjem svijetu nestat će, ali, na isti način, većina ili sve stvari

koje volite ili se s njima slažete također neće više postojati. Stoga, kada stignete to će biti potpuno novi

početak. Istina je da ćete se suočavati s istim tipom problema uzrokovanim esencijalnim karakterom ljudske

prirode, no uvjeti će biti potpuno različiti i iskustvo ovog života, i sve stvari koje ste sada naučili bit će

postojano s vama i uz vas.

Ne samo da ćete se vratiti, već ćete vjerojatno sresti i neke od svojih sadašnjih kolega, naročito ako postoji

emotivna veza ljubavi ili mržnje među vama. Ljubav će se pobrinuti za sebe, no mržnju morate istjerati iz

svog srca, ako je ne želite obnoviti u odbojnim odnosima.

Isto tako, s nekima od vaših današnjih poznanika sigurno ste bili u vezi u prethodnim životima. Vaš sin je

možda bio vaš otac ili poznanik iz prošlog života, današnji bliski prijatelj možda je u prošlim vremenima bio

vaš rođak, suprug ili supruga. Opća je tendencija da se ljudi koji žive i kreću u istim grupama, reinkarniraju

u isto vrijeme, iako, naravno, uvijek postoje iznimke.

123

Rekao sam da ćete se vi osobno vjerojatno ponovo vratiti, i ovdje se prirodno postavlja pitanje - je li

povratak apsolutno neophodan! Moramo li se zaista vratiti bez obzira želimo li to ili ne? Odgovor je ne,

povratak nije apsolutno neophodan, no jedini način na koji ga možemo izbjeći je onaj koji će malo tko

iskoristiti. Ne morate se vratiti ukoliko svoje srce potpuno posvetite Bogu, tražite Njegovu prisutnost dok je

stvarno ne osjetite, i živite da biste ispunjavali samo Njegovu svetu volju kao prvu, posljednju i jedinu.

Ukoliko to zaista možete učiniti, a od svih zadataka taj je najteži, tada ćete napustiti ovu planetu kako biste

ušli u potpunu zajednicu s Bogom i nikada se više nećete trebati vratiti. Bit ćete, kako Biblija kaže, stup u

Božjem domu, i nećete ga više trebati napuštati. Malo je tko, međutim, zaista spreman tako danas živjeti i

stoga moramo prelaziti razne razine, postepeno se približavajući Bogu, učeći polako iz iskustva ili brže kroz

proučavanje, molitvu i meditaciju, živeći život za životom dok napokon duhovno ne »odrastemo« - kada

pukne zora i sjene odlete.

Razlog zašto Biblija nigdje konačno ne podučava o reinkarnaciji i, zapravo, izbjegava tu temu, jest taj što

nas Biblija uči da se koncentriramo na zadatak postizanja našeg sjedinjenja s Bogom umjesto njegovog

odgađanja u beskonačnost, kao što to mnogi istočnjaci rade. Doktrina reinkarnacije, ukoliko se u potpunosti

ne razumije, ponekad čini ljude apatičnim i fatalistima. Biblija ohrabruje ljude da aktivno traže svoje

oslobođenje od ograničenja.

Istovremeno, treba zapamtiti da ovaj zemaljski život može biti, takav kakav jest, najzanimljiviji i

najradosniji proces, jer ovo je prekrasan svijet (o kojem i danas ljudi znaju tek oko pet posto) i vaš put može

biti serija prekrasnih i veselih avantura, kad biste samo naučili zakone života i primijenili ih. Vi ne morate

biti bolesni niti tužni niti osamljeni niti frustrirani niti neuspješni. Ovaj život i živote koji slijede možete

učiniti zanimljivim, radosnim i slobodnim.

Kada govorim o traganju svim srcem za Bogom na prvom mjestu, ne mislim da sve svoje vrijeme morate

provoditi idući u crkvu, u molitvi ili meditaciji. To ne bi bilo mudro. Tako su radili anhoriti i hermiti u stara

vremena. Otišli bi u pustinju, ili se popeli na vrh visokog stupa kako bi bili sami i kako bi se udaljili od

iskušenja i nevolja. To nije pravi put. U većini slučajeva oni su samo provodili vrijeme razmišljajući o sebi

po cijeli dan i to im je naravno donijelo mnoge ozbiljne probleme. Napredak se postiže prevladavanjem

praktičnih nevolja svakodnevnog života, a ne bježanjem od njih. Isus koji je to znao, rekao je da on neće

moliti da njegovi sljedbenici budu izuzeti iz svijeta, već da ostanu u svijetu i u njemu se prirodno razvijaju. I

zaista, to je upravo ono zbog čega svijet postoji. Praktični život je škola za duhovni razvitak i prevladavanje

sebičnosti i straha. Vaša dužnost je da najbolje što umijete popunite svoje mjesto u životu, kakvo god ono

bilo danas, i da pokušate iskreno živjeti prema najvišem što vam je trenutno poznato.

124

Naravno, određeno vrijeme morate dnevno posvetiti molitvi i meditaciji, no ostatak vremena morate koristiti

za uvođenje svog duhovnog razumijevanja u svakodnevni život, jer samo tako možete napredovati i pomoći

svijetu da napreduje. Stoga, daleko od toga da se izolirate ili postanete anhorit, možete imati prijatelje,

hodati svijetom, posjećivati kazališta, čitati novine, putovati u inozemstvo, učlanjivati se u klubove i udruge,

i raditi sve uobičajene stvari koje ljudi rade, no morate ih raditi u svjetlu svog duhovnog razumijevanja.

Vaše razumijevanje mora oblikovati vaše aktivnosti i vašu okolinu. Ne smijete dozvoliti okolnostima da

oblikuju vas. Morate živjeti, koliko to možete, kao svjesni izražaj Boga, i kao Njegov svjedok i predstavnik.

Zašto je reinkarnacija neophodna? Zašto se život mora razvijati na upravo taj način? Razlog je ovaj: na

Zemlji smo zato da naučimo određene lekcije, da se razvijemo duhovno, da dostignemo potpuno

razumijevanje i kontrolu nad našim mentalitetom, a to nije moguće u jednom životu. Zašto ne? Zašto se

vraćamo uvijek iznova mnogo puta na Zemlju u kratkim izletima od možda 70 ili 80 godina umjesto,

recimo, da sve završimo u jednom dugom životu od tisuću ili nekoliko tisuća godina? Objašnjenje leži u

čovjekovoj mentalnoj lijenosti i inertnosti, u njegovoj nevoljkosti da se radikalno izmijeni, da se izvuče iz

kolotečine kad jednom u nju upadne, da usvoji nove ideje i da se prilagodi izmijenjenim uvjetima.

Objašnjenje leži u ljudskom konzervatizmu i tendenciji samozadovoljstvu i iznad svega, u ljudskom

neznanju o vlastitim neograničenim potencijalima. To su upravo one stvari koje on ovdje mora prevladati.

Razmotrimo ponovo život čovjeka kakvim ga uglavnom poznajemo. Čovjek dolazi na svijet kao novorođena

beba bez svjesnog sjećanja na prošlost. Čak je i njegova svijest o sadašnjosti u početku ograničena.

Postepeno se ta svijest širi i on počinje spoznavati svoju okolinu, prepoznavati svoju majku ili

njegovateljicu. Nasmije im se i razumije njihove osmijehe i nježnosti. Počinje učiti osnovne činjenice

vezane za život na ovoj razini. Uči procjenjivati udaljenost pružanjem ruku, otkriva da može dodirnuti

stranice svoje kolijevke, ali ne i strop. Spoznaje glad i zadovoljstvo, bol i tjelesno olakšanje.

Postepeno uči govoriti i s tek nekoliko naučenih riječi njegova komunikacija i kontrola nad životom

nevjerojatno se proširuju. Uči težak posao hodanja. (Zaboravili ste to, ali u vrijeme kada ste učili održavati

ravnotežu i hodati to je bio veoma težak zadatak. Padali ste, udarali glavom i raskrvarili koljena, no

vremenom ste se umorili i naučili sigurno hodati.) Dijete uči čitati i pisati. To su također veoma teški zadaci

za taj uzrast. (Danas brzo pišete ili pogledom preletite stranicu novina, no postojalo je vrijeme kada su riječi

poput »mačka« ili »pas« predstavljali pravu poteškoću u čitanju i pisanju.)

Dijete nastavlja učiti. Budući da je malo, ono je zainteresirano za sve i želi znati sve o svemu. Dosađuje

odraslima pitanjima o svim mogućim stvarima. (Roditelji se nikad ne umore pričati o žeđi svojih potomaka

za znanjem. »Što mislite što je Johnny pitao oca jučer navečer?«, govore majke.) I tako dijete ima tu

125

neutaživu znatiželju, neumornu želju da sve vidi, svuda ide, sve dira i sa svime eksperimentira. Mi to

zovemo igrom, ili zapadanjem u neprilike, no to je zapravo kušanje i istraživanje života.

I tako dijete raste i razvija se, prolazi škole i možda fakultet, i stupa u svijet. Proces se ponavlja. Traži nova

iskustva, želi raditi na novi način, gleda na stare stvari svježeg uma i želi sve poboljšati. Naravno, ignoriraju

ga i odbijaju, no ispočetka ne dozvoljava da ga to obeshrabri. Biti mlad, recimo u dvadesetima, znači biti

zainteresiran za život, radovati se životu zbog njega samog, imati apetit za nove ideje i nove putove, biti

slobodan od ustaljenih mentalnih navika i emocionalnih obveza. To je mladost, to je svijest u kojoj jutarnje

zvijezde pjevaju i djeca Božja radosno kliču.

No onda se nešto dogodi. Slava mladosti traje jedno vrijeme, a onda... onda... onda se počinje nešto

događati. To lakomo zanimanje za sve stvari, ta spremnost za novo i nepoznato, počinje postepeno blijediti,

a dolazi obeshrabrenost i neko razočaranje.

Snažne sugestije ljudske rase koje ga okružuju postepeno postižu svoj cilj. Čovjek usvaja čvrst interes

(mentalni) u status quo (postojeće stanje). Usporava se i miri sa stanjem. Baca emotivno sidro u more života,

što psihološki dovodi do opadanja energije. Čovjeku je sve privlačnija ideja da pusti stvarima da budu kakve

jesu i maligna bolest, nazvana srednje godine, preuzima ga.

Kao dječak od dvanaest godina mislio je da može učiniti sve što želi, razumno ili nerazumno, od toga da

postane krotitelj lavova u cirkusu ili vozač vatrogasnih kola do predsjednika države. U dvadesetoj je mislio

da može sve u okviru razumnog - i vjerojatno je mogao. Možda ga je zbog toga držala nervoza, no u dubini

srca je zaista mislio da može učiniti sve što mogu i drugi - to je mladost. Kada je pročitao ili čuo o nekom

fantastičnom dostignuću, bez obzira kako veličanstveno ono bilo, prošaptao je: »Pa, i ja bih to mogao« - to

je mladost. No »sjene zatvora počinju se zatvarati oko dječaka koji odrasta«, i dolazi vrijeme kada misli:

»Kako je to krasno, naravno ja tako nešto nikada ne bih mogao, ja nisam te vrste, nemam sposobnosti niti

obrazovanja, niti novaca ni veza«, ili nešto kao »Prekasno je.« To su srednje godine koje se tješe svim

mogućim obećanjima, prevarama i glupavim racionalizacijama dok se kotači života polako okreću prema

kraju.

Sada vidite, priroda nema zašto čovjeka srednjih godina držati živim stotinu ili tisuću godina, jer joj on više

nije od koristi. Priroda želi raditi nove stvari na novi način, uvijek nešto novo i bolje, a mentalitet kojeg je

obuzela kolotečina nije za to spreman. Stoga jedini lijek prirode za ovakve ljude jest da ih odstrani s ove

planete, pošalje na eteričnu razinu da se odmore, razmisle, asimiliraju i općenito izvrše razna podešavanja i

onda ih vraća ponovo kao djecu da iskuse novu mladost i novi period istinske duhovnosti.

126

Postoje i drugi razlozi zbog kojih je potrebno nekoliko reinkarnacija ega, iako oni proizlaze iz činjenica koje

smo upravo razmotrili. Priroda od vas želi da doživite razna iskustva kako biste razvili svaku stranu svoga

karaktera. Potrebno je da budete muškarac i da budete žena, da budete roditelj i da budete dijete. Potrebno je

da naučite lekcije o disciplini i samokontroli, da naučite koristiti autoritet na ispravan način. Potrebno je da

naučite lekciju o odnosima s drugim ljudima, i da naučite biti sami, da naučite cijeniti zdravlje i racionalni

život čak i ako to trebate naučiti kroz disciplinu bolesti. Morate naučiti nositi se s neuspjehom i

razočaranjem i s moralnom čvrstinom podnositi uspjeh ne dopuštajući da vam udari u glavu. Morate razviti

razumijevajuću vjeru u neviđeno kako biste bez panike mogli naći stvari koje vam izmiču. Morate naučiti

lekcije strpljenja, poduzetništva i avanture, a iznad svega, morate živjeti u određenom vremenu i na

određenom mjestu, kako biste naučili da ono što je Bog stvorio nije niti strano, ni odvojeno od njega. To se

ne može kroz samo jednu inkarnaciju.

Stoga je reinkarnacija neophodna. Ona je jednostavan i prirodan proces. Ideja se možda čini neobičnom i

začudnom ispočetka, jer mi smo je na Zapadu bili potpuno nesvjesni. No na Istoku je poznata kao izlazak i

zalazak Sunca i većina ljudi je u nju uvijek vjerovala.

Ljudi koji prihvaćaju ovu istinu ponekad je više vole zvati drugim imenom - reprodukcija ili metamorfoza,

ili nekako drugačije - no princip je isti, ponovno pojavljivanje na Zemlji iste osobe, život za životom.

Zašto se ne sjećate svojih prošlih života? Pa, ne sjećate se ni ranih dana svog sadašnjeg života. Zbog raznih

razloga priroda je bacila veo zaborava na naše početke na ovoj razini, i zbog izvanredno dobrih razloga ona

skriva pamćenje o prethodnim životima sve dok se dovoljno ne razvijemo, kako bismo bili spremni na

sjećanje. Za većinu ljudi ne bi bilo dobro da se sjećaju prethodnih života, jer to u sadašnjem životu ne bi

mogli podnijeti. Razmislite kako su ljudi skloni uzalud brinuti i žaliti nad prošlim događajima u ovom

životu, kako se zajapure ili drhte nad nekim događajem koji se zbio prije dvadeset godina kada su rekli ili

učinili nešto prilično glupo, ili kada se netko prema njima loše ponio, ili nešto u tom stilu. Razmislite kako

znaju sentimentalizirati i plakati nad »dobrim starim vremenima«. Zamislite stanje u kojem bi se našli kada

bi se morali snaći sa sadržajem mnogih prošlih života na ovaj način. Očito bi vrlo brzo propali.

Žena koja ne može zaboraviti ili oprostiti svom suprugu pogrešku od prije dvadeset godina, teško bi se

snašla sa sjećanjima na sve pogreške koje je počinilo možda tucet muževa ili supruga iz njenih prošlih

života. Muškarac koji ne može prijeći preko neke ružne riječi koju je njegova žena izrekla prije deset

godina, ili oprostiti nešto svojim roditeljima, teško bi preživio akumulirano sjećanje na mnoge muževe,

supruge i roditelje.

127

37.Reinkarnacija II

Izačeća. Kada muški princip probije opnu jajašca u finijem eteru se uspostavlja moćni vrtlog kroz koji je

duša, takoreći, usisana na ovu razinu i zakvačena za oplođenu stanicu. Tik prije toga, duša je čekala na

eteričnoj razini spremna za inkarnaciju, potpuno svjesna i s potpunim sjećanjem na svoj život na eteričnoj

razini kao i na osnovne događaje posljednjeg zemaljskog života. Sada biva uvučena na ovu razinu i

prikvačena uz oplođeno jajašce koje je jezgra njezinog novog tijela. Na trenutak duša vidi općenite uvjete

svog novog života, a onda pada u stanje kome, iz koje se počinje buditi u trenutku rođenja, a iz koje se u

potpunosti budi do doba puberteta.

Podsvjesni um je cijelo vrijeme aktivan i od trenutka inkarnacije vrijedno izgrađuje novo tijelo. Djetetov

vlastiti podsvjesni um gradi svoje tijelo u maternici, i to na vlastitu sliku i priliku - zato naša tijela izražavaju

ono što je u našoj duši. Majka dostavlja materijal, ali djetetova vlastita duša gradi svoje malo tijelo.

Metafizika nas uči da je naša okolina uvijek vanjska slika naše duše.

Nitko vas nije »poslao« obitelji niti umjesto vas napravio selekciju. Budući da ste duša kakva jeste, takav je

odabir bio prirodan i neminovan, kao što je prirodno da određena kap vode nađe svoj put u Pacifički ili

Atlantski ocean, ovisno o okolnostima. Zapamtite da se u trenutku prije rođenja, ne radi o novoj, već o zreloj

duši - proizvodu nekoliko života. Ta duša ima neke dominantne karakteristike, dobre i loše, a prema

kozmičkom Zakonu da se »sličnosti privlače«, ona nalazi svoje mjesto. To mjesto nije samo mjesto koje joj

odgovara, već mjesto koje će joj omogućiti prilike koje su joj potrebne da dalje razvija svoje dobre strane i

prevlada svoje slabosti ako to želi.

Duša gravitira prema određenoj obitelji jer na početku svog sadašnjeg života ima s njom u osnovi nešto

zajedničko. Istina je da nekada izgleda da je dijete u krivoj obitelji, no to je samo naizgled. Ispod površine

postoji osnovna obiteljska sličnost ili dijete ne bi bilo u njoj rođeno. Također je istina da, kako djeca rastu

ona se udaljavaju jedno od drugog, iako su u vrijeme inkarnacije postojale osnovne sličnosti. Također je

istina da su djeca obično privučena u obitelj onim što se naziva karmičkom vezom, koju ću kasnije opisati.

No, ta veza je samo drugi aspekt činjenice da se sličnosti privlače.

Kao što je slučaj s većinom prirodnih zakona, zakon reinkarnacije je jednostavan u općim crtama, ali

kompliciran u svakom detalju. Međutim, zbog praktičnih razloga, opće razumijevanje je sasvim dovoljno.

Vaša je duša iznimno komplicirana. Vaša cjelokupna okolina i sva vaša iskustva su vanjske slike nekih

aspekata duše, jer mnogi aspekti se još nisu pokazali. Jedan aspekt vaše duše jasno se vidi u vašem fizičkom

tijelu, a određene dublje sličnosti s vašim roditeljima, braćom i sestrama izbijaju na vidjelo u onome što

128

zovemo obiteljskom sličnošću - obiteljske karakteristike i obiteljsko ponašanje. Naravno, mnoge od njih

pokupimo kopirajući odrasle dok smo mladi, no neke su urođene.

Sada smo spremni razumjeti fantastičnu izreku da ne postoji nasljeđivanje. Ta će izjava mnoge iznenaditi,

no istinita je. Nitko nikada ne »nasljeđuje« ništa od svojih roditelja i predaka. Svatko ima određene mentalne

tendencije prije svoje inkarnacije u ovom vremenu i te tendencije ga vode u obitelj gdje postoje slične

tendencije - to je sve. Ljudi s kostoboljom ili duša s predispozicijom da proizvede slaba pluća, gravitiraju k

obiteljima koje dijele slične uvjete. Nitko ne »nasljeduje« kostobolju ili tuberkulozu od svog oca ili bake,

već se pridružuje obitelji u kojoj već postoje te bolesti i dijeli takve uvjete. Sličnosti se privlače kroz cijeli

Svemir, ili, slikovitije rečeno: svaka ptica svome jatu leti.

Johna, s mentalnom kvalitetom koja stvara slaba pluća, kostobolju ili određeni tip lica, roda odnosi obitelji u

kojoj su uobičajene takve mentalne kvalitete i koja ih stoga u vanjskom svijetu oslikava, no to je samo

prilika da se prevlada tendencija prema kostobolji ili tuberkulozi, da se prevlada i razvije određena

karakteristika koja stvara određeni tip lica. Kad bi on to učinio jednom i zauvijek, nikada se više ne bi trebao

suočiti s tim problemom. No, čovjek ima slobodnu volju i ako je dovoljno nerazuman neće ništa učiniti u

vezi s tim i odgodit će rješenje za budućnost. Često se događa, naravno, da dijete stigne u obitelj u kojoj

vlada takozvana nasljedna bolest, a ono je nema iako joj njegova braća i sestre nisu izbjegli. To samo znači

da mu duša nije podložna toj fizičkoj slabosti, već da ima druge karakteristike zajedničke s tom obitelji.

Jane, čiji je problem emotivna nestabilnost, sletjet će u prilično histeričnu obitelj na isti način, i to će je

također opskrbiti sa sadržajem za razumijevanje ili prevladavanje njezinih vlastitih slabosti, ukoliko to bude

željela.

Thomas mora naučiti određene lekcije koje zahtijevaju borbu, teškoće kroz koje ponizni moraju proći, dok

se William, koji ih je već prevladao, rađa u lakim i udobnim uvjetima - iako, pazite, on sada mora naučiti

nositi se s njima, i to može biti teža lekcija od Thomasove. Također, William koji se sada nalazi u povoljnim

uvjetima, može jednom biti ponovo rođen siromašan poput Thomasa ukoliko u sadašnjem životu dobro ne

iskoristi svoj prosperitet.

Društveni položaj i obrazovanje nemaju važnosti sami po sebi osim što omogućavaju razvoj duševne

mudrosti. Pojavljuju se i prolaze kroz dugi život sukladno potrebama. Jednostavni radni čovjek današnjice

možda je bio princ u prijašnjem životu, princ koji je vodio dobar i koristan život prema svom položaju, ali je

trebao određene lekcije koje se mogu naučiti samo na visokom položaju - i stoga sada može biti mnogo

sretniji. Princ koji danas vlada možda je jučer bio siromašni ribar koji se svojim karakterom kvalificirao za

važniju ulogu na pozornici života. Nikada ne smijemo mjeriti vječne vrijednosti prolaznim standardima

129

vremena. Vi ste svoji vlastiti preci, i u neko vrijeme stvorili ste svoj osobni karakter, a iz toga proizlaze sve

vaše vanjske okolnosti.

Stoga vidimo kako je apsurdno kad su ljudi, kao što je to čest slučaj, ili glupo tašti ili glupo posramljeni

zbog svojih roditelja ili svog doma. Možemo se s pravom ponositi svojim duhovnim rastom, i naročito

svakim brzim napretkom koji postignemo, no vanjski uvjeti po sebi nemaju važnosti. Mudro je ponositi se

vrijednim roditeljima, jer to dokazuje da smo bili vrijedni kad smo zaslužili takve roditelje. I moramo im

odati zasluženo priznanje.

Reinkarnacija ujedno objašnjava razlike u talentima koje postoje između ljudi, baš kao što objašnjava sve

ostale razlike. Zašto jedna osoba ima posebne sposobnosti za glazbu, druga za graditeljstvo, treća za

poljodjelstvo, a tako mnogo njih nema nikakvih posebnih talenata? Razlike u talentima, kao razlike u

prilikama, rezultat su naših aktivnosti u drugim životima. Rođeni glazbenik je čovjek koji je studirao glazbu

u prethodnim životima, možda u nekoliko njih i tako izgradio sposobnost u svojoj duši. Danas je on

talentirani glazbenik jer žanje ono što je jučer posijao. Može čak biti da su u prethodnim životima, usprkos

svemu što je radio, okolnosti bile takve da su mu onemogućavale bavljenje glazbom, no to znači da je taj

čovjek imao čvrstu, jaku želju da se njome bavi, a uporna želja donijela mu je naposljetku ispunjenje.

Čuda od djece uvijek su duše koje su postigle svoju virtuoznost u prethodnom životu. Očito je da se takva

djeca često rađaju u uvjetima povoljnim za njihov talent. Dijete violinist često ima oca s glazbenim ukusom

koji djetetu stavlja gudalo u ruku u najranije doba. Nadareno dijete-glumac pojavljuje se u glumačkoj

obitelji ili je rođeno na pragu Hollywooda.

Razumijevanje reinkarnacije ne samo da rješava većinu životnih zagonetki, već služi i kao orijentir za razna

pitanja. Ono nas neprekidno vodi u našim društvenim odnosima i političkom životu. Što se tiče privatnog

života, razumijevanje reinkarnacije u osnovi mijenja perspektivu cijele stvari. Ono je uzvišen lijek za

depresiju, malodušnost i žaljenje, ono je himna slobode i nade. Tjera nas da shvatimo da ne postoji pogreška

koja se ne može ispraviti, da nikada nije kasno, i da je svaka dobra stvar unutar dohvata inteligencije, rada i

molitve. Pokazuje nam budućnost u kojoj nema granica veličanstvenim stvarima koje možemo raditi ili biti.

Potpuno razumijevanje ove doktrine vjerojatno će učiniti više za poboljšanje vlastitog karaktera od bilo čega

drugog. Na primjer, učinit će nas neminovno tolerantnijima. Ne možemo ne biti milosrdni prema drugima

kada nas naljute, ako shvaćamo da oni uglavnom rade na vlastitim osobnim teškoćama koje su davno

uzrokovali. Također shvaćamo da nitko ne postupa »izvan svog karaktera«, i budući da loše djelovanje ili

loše ponašanje neminovno rezultiraju kaznom, nema razloga da budemo ljuti. Kada se ljudi prema nama loše

odnose, obično mislimo da mi bolje znamo, zato trebamo shvatiti da se ne smijemo svetiti ni na koji način.

Netko je rekao: »Kada te pas ugrize, ne vratiš mu ugrizom kako biste bili kvit«, i u tome je velika moralna

130

pouka. Pogledaj na tu osobu kao na nekoga u kome je prisutnost Božja i zaboravi ga. Naravno, to ne znači

da ga trebate pustiti da vas vara, no ne trebamo više biti u iskušenju da se prepustimo gorčini.

Razumijevanje reinkarnacije će nas općenito dovesti do toga da radimo sve što možemo da drugima

olakšamo put pomažući im u osobnoj evoluciji i evoluciji cijele ljudske rase. U vlastitim životima moramo

iskoristiti u najvećoj mjeri one talente koje posjedujemo bez uzdisanja za nemogućim ili bježanja od

neminovnog. Moramo se suočiti s teškoćama hrabro, znajući da ne postoji problem bez rješenja i da će bijeg

od njega samo odgoditi dan obračuna.

U politici su implikacije reinkarnacije nepogrešive. Najbolji politički sustav je sustav koji omogućuje

najveću osobnu slobodu pojedinaca. Svatko od nas mora biti slobodan da odrađuje svoju sudbinu sa što je

moguće manje ometanja izvana. Svatko mora imati priliku da izražava kvalitete inicijative, samostalnosti,

domišljatosti i hrabrosti. Te kvalitete mogu se razviti samo ukoliko je pojedinac slobodan. Svatko mora

imati priliku da čini pogreške - i da iz njih uči. Svatko mora biti u mogućnosti da bere plodove svog truda, a

oni koji se zbog nekog razloga ne trude, moraju shvatiti da ostaju bez plodova. Nijedan politički sustav ne bi

smio nagrađivati lijenost ili nedjelotvornost ili glupost. Sve inicijative moraju ići u pravcu ohrabrivanja

marljivosti i rada.

Država, naravno, mora postojati na korist i zaštitu pojedinca, nikada se ne smije pretpostaviti da pojedinac

postoji radi države. U cjelini, možemo reći da što se vlada manje miješa u život svojih građana, to je svima

bolje. Pod pritiskom sile, pojedinac se može ponašati korektno, zato jer mora, no budući da takvo ponašanje

ne izvire iz njegove vlastite želje ili inicijative, ono neće u njegovom karakteru dovesti do stalnog

poboljšanja i stoga se neće razvijati.

Baš kao što su svi događaji vašeg današnjeg života zapisani na najbližem sloju podsvjesnog uma, tako su i

svi događaji vaših prošlih života zapisani u dubljim slojevima. Oni, međutim, nisu dostupni osim u vrlo

iznimnim slučajevima koje smo opisali. U svakom slučaju, oni su prisutni i pomogli su da postanete ono što

ste danas.

Reinkarnacija vam osigurava sva iskustva igranja raznih uloga u velikoj ljudskoj drami. I stoga duše

prilikom svakog rođenja često mijenjaju nacionalnost, jer različite nacije omogućuju različite uvjete za

razvoj. Latini omogućuju određene uvjete koji se ne nalaze kod Teutonaca, a Teutonci one koji se ne nalaze

kod Latina. Isto tako, stari svijet Europe predstavlja okolinu koja se ne nalazi u novim zemljama, a u novom

svijetu mi imamo mogućnosti, i naravno, probleme, s kojima se Europljani ne moraju susresti. Već smo

vidjeli da su uvjeti u kojima se duša rađa prirodna posljedica njezinog prethodnog života, no to samo znači

da će ovi uvjeti duši pružiti sadržaj koji joj je potreban za dalji razvoj.

131

Ovdje bi možda trebalo dati upozorenje. Postoje ljudi koji, po pitanju reinkarnacije, od sebe rade budale. To

se može očekivati jer uvijek postoje ljudi kod kojih velika univerzalna istina nailazi na nerazumijevanje ili

krivu primjenu. Budala će preokrenuti svako saznanje prema vlastitoj zbrci u glavi, bez obzira o čemu se

radilo. Sve velike religijske i filozofske istine bile su s vremena na vrijeme predmetom karikiranja od strane

nezrelih umova. Ponekad nailazimo na očito nerazvijene duše koje tvrde da su reinkarnacija neke slavne

povijesne osobe. Pretpostavljam da smo svi sreli slaboumne pojedince koji su tvrdili da su bili Shakespearei

ili Napoleoni. I reinkarnacije Kleopatre i Ivane Orleanske dio su čajanki diljem zemlje, dosađujući ljudima

svojim nerazumnim pričama. Naravno, to samo znači da su nerazumni ljudi pronašli još jednu priliku da

budu nerazumni. Ljudi koji se zaista sjećaju prošlih života krajnje su samozatajni. Reinkarnacija nije ništa

manje istinita samo zato što je ponekad krivo shvaćena.

Razmišljate li o istini reinkarnacije i postepeno je asimilirate, jer adekvatno shvaćanje ove velike istine ne

može se postići za dan dva, bit ćete zadivljeni brojem, inače nerješivih problema, koji će se riješiti. Glavni

problemi u životu su logično i zadovoljavajuće objašnjeni reinkarnacijom i sve manje teškoće koje su vas s

vremena na vrijeme zbunjivale, nalaze svoje mjesto jednom kada shvatite veliku shemu čiji su dio.

Razmotrite pitanje rasta i pada nacija, na primjer. Tijekom povijesti nacije i imperiji su rasli do sjaja i moći,

cvjetali neko vrijeme, a onda postepeno propadali. Zašto? Povjesničari su opisali taj proces, no razlog ih je

posve zbunjivao. Rimsko Carstvo je odličan primjer. Zašto je Rimsko Carstvo propalo? Ortodoksni

povjesničari nemaju pojma. Opisuju činjenicu pada, ali je ne mogu objasniti. Goti i Vandali su ga uništili, ali

zašto? I zašto ne nekoliko generacija prije ili poslije? Nitko tko ne razumije reinkarnaciju ne zna razlog.

Različiti razlozi za pad Rima iz prošlosti danas se čine apsurdnima (neki ljudi u srednjem vijeku bili su

uvjereni da je pad Rima posljedica neprirodne rimske navike kupanja u vrućoj vodi!) i stručnjaci su i dalje

zbunjeni.

Danas je moderno smatrati ekonomske uvjete odgovornim za sve, no to je zapravo brkanje uzroka s

posljedicom, stavljanje kola ispred magarca, jer ekonomski uvjeti ne stvaraju ljudski mentalitet, ljudski

mentalitet stvara ekonomski okoliš. Materijalističko poimanje povijesti (Karl Marx) još je jedno

praznovjerje koje će završiti u ropotarnici povijesti. (Indijanci su živjeli u istom materijalnom okolišu kao i

mi, no naši uvjeti života su potpuno drugačiji od njihovih jer je naš mentalitet potpuno drugačiji.) Stvarni

uzrok za uspon i pad Rima je ovaj: nekoliko stotina godina napredne i sposobne duše reinkarnirale su se u

rimskoj naciji jer je ta grupa omogućavala najbolje prilike za njihov dalji razvoj i razvoj ljudskog roda. S

obzirom na vrstu ljudi kakvi su bili, izgradili su i organizirali tu slavnu svjetsku državu, radeći najvažniji

posao za čovječanstvo i sami uvelike napredujući. Nakon što su odradili tu fazu, prešli su na druge

aktivnosti, a duše na inferiornijem stupnju razvoja rađale su se u rimskoj naciji i ona je postepeno

degradirala. To je istinito i jednostavno objašnjenje.

132

Mnogi od nas su sebe iskusili u sličnom procesu na individualnoj razini. Sposoban i energičan čovjek

provede život gradeći uspješan biznis. Onda, budući da je to uspio, prelazi na drugu razinu, a nasljeđuje ga

njegov sin, ili netko drugi, osoba osrednjeg talenta ili slabog karaktera i najednom posao počinje ići nizbrdo,

da bi na kraju završio bankrotom. Često smo svjedoci jednakog procesa vezanog za društveni ili politički

klub ili organizaciju. Nekoliko sposobnih pojedinaca osnuje organizaciju i dovede je do uspjeha, a onda,

zbog ovog ili onog razloga, postepeno odustanu, dolaze inferiorniji ljudi i organizacija postepeno propada.

To je i objašnjenje propadanja klasične Grčke. »Slava koja Grčka bješe«, prethodnica »sjaju koji Rim

bješe«, pala je u zaborav jer su slavne duše koje su Grčku proslavile nastavile svoj put na drugu razinu, a za

njima su došle mlađe i manje razvijene duše. Naravno to nije nikakva tragedija. Ne bi imalo smisla,

nacionalno ili pojedinačno da su Grci uvijek nanovo radili iste stvari. Slavni su Grci preminuli kako bi učili

nove i različite lekcije, a njihovi nasljednici su dobili priliku da poduzmu za njih idući korak. Na primjer,

možda se Praksitel, koji je tako dobro naučio lekciju umjetničkog izražavanja, pojavio stotinama godina

kasnije da bi naučio životnu lekciju kao seljak, mornar ili trgovac.

Kao što slični privlače slične, tako i slični stvaraju slične. To se naziva kozmičkim zakonom, što znači da je

to univerzalna istina tijekom čitavog postojanja, ne samo kroz cijeli fizički svemir, već i kroz više razine do

srca samog Boga. Uvijek, slični stvaraju slične. Kao što je Isus rekao, ne možete ubrati grožđe s trnja, niti

smokve s drače, »prepoznat ćeš ih po njihovim rodovima«.

Tako je i s našim mislima, riječima i djelima. Kako sijemo, tako žanjemo. Posijemo li dobro, dobro ćemo

žeti, posijemo li zlo, žanjemo nesreću i patnju. Posijemo li malo dobra, malo dobra i žanjemo, posijemo li

mnogo dobra, mnogo dobra ćemo i žeti. Posijemo li malo zla, malo patnje ćemo žeti, a posijemo li mnogo

zla, mnogo patnje ćemo žeti. To je veliki zakon uzroka i posljedice i začuđujuće je kako ga ljudi malo

razumiju. Nitko ne očekuje kad posadi jednu biljku u zemlju da će ubrati drugu. Nitko ne očekuje da će

miješanjem bakra i kositra dobiti čelik. Stavimo li jabuke i tijesto u pećnicu ne očekujemo da ćemo izvaditi

pitu od bundeve. Međutim, u manje opipljivoj sferi djela i događaja, izgleda kao da svi ponekad misle da

mogu sijati jednu, a ubirati drugu stvar. Istina je da kako sijemo, tako žanjemo, nekad gotovo istovremeno,

nekada nakon dugog perioda, no uvijek, prije ili kasnije, slični stvaraju slične.

Na Istoku je ovaj zakon uzroka i posljedice poznat kao karma, i taj je izraz potpuno odgovarajući. No bez

obzira kako ga zvali, vrijedi zakon prirode da kako sijemo tako ćemo žeti.

Kao što smo vidjeli, uvjeti u kojima se rađamo posljedica su načina na koji smo živjeli u prethodnim

životima, a vaše su današnje okolnosti posljedica naših prošlih života. Iz toga prirodno slijedi da možete biti

sretni i zdravi u budućnosti ako danas pokušate živjeti prema najvišim načelima koje poznajete i iskoristite

svaku priliku da pomažete i služite drugima na način na koji možete.

133

Bez obzira koje ste pogreške u prošlosti učinili ili kakve ste prilike propustili, sada ih možete ispraviti, jer

vaša se budućnost proteže u vječnost i za Boga nikada nije kasno. Imate li zbog nečeg lošu savjest, bez

obzira koliko zla ste posijali, možete se osloboditi. Prestanite činiti zlo, popravite što god možete, pomirite

se s Bogom, okrenite leđa prošlosti i nikada o njoj više ne mislite. Zapamtite: gajiti u duši beskorisnu

gorčinu je grižnja savjesti, a ne pokajanje, a grižnja savjesti je grijeh.

Pazite, karma nije kazna. Dodirnete li užarenu peć, opeci ćete prst. Boljet će vas i možda onesposobiti

nekoliko dana, ali to nije kazna, samo prirodna posljedica. Međutim, to je bezopasna i izlječiva stvar, jer

nakon jednog ili dva takva iskustva u djetinjstvu, vi naučite držati prste podalje od vrućeg željeza. Da vas ta

peć nije ozlijedila, jednog biste dana opekli cijelu ruku prije nego biste stekli životno iskustvo. Tako je sa

svim prirodnim odmazdama - patite jer morate naučiti lekciju. Kada svladate lekciju, loše posljedice prestaju

jer priroda nije osvetnička.

Vidjet ćete da je karma daleko od toga da bude kazna. Ona je zapravo savršena mogućnost koju vam uvijek

sućutna priroda pruža da dobijete ono znanje i iskustvo koje trebate. Ljudi kažnjavaju jedni druge, odrasli

kažnjavaju djecu i društvo kažnjava zločince. Iako rijetko tako mislimo, te se kazne primjenjuju uglavnom iz

želje za osvetom, »za izravnanjem računa« sa zločincem koji nas je uznemirio, iako to racionaliziramo na

razne načine. Priroda nikada ne kažnjava, ona podučava.

Nažalost neki ljudi mnogo pričaju o »lošoj karmi«. Karma uopće nije loša. Ti ljudi se zadržavaju isključivo

na patnji koja slijedi zbog pogrešaka, a ignoriraju sreću koja slijedi iz ispravnog djelovanja. Zakon karme

glasi: svaka dobra, ljubazna i mudra stvar koju ste ikada rekli ili učinili donijet će jednake plodove.

Naročito, svaki trenutak u životu koji ste proveli u molitvi ili meditaciji nastavit će vas blagosiljati i

obogaćivati vas do vašeg kraja. Ovdje želim pojasniti kako nema ništa fatalističkog u zakonu o karmi. Vi

imate slobodnu volju - ne svemoćnu, ali uvijek imate izbor unutar razumnih granica i uvijek možete izabrati

više ili niže.

Zakon karme uči da ćemo, ako bolje iskoristimo talente i prednosti koje imamo, čak i ako su maleni, biti

uspješniji od onih s većim talentima i šansama.  S druge strane, ukoliko zanemarimo na najbolji mogući

način iskoristiti svoje talente i šanse, gubimo ono što imamo. Zdrav čovjek koji zanemari svoje zdravlje gubi

ga. Čovjek s glazbenim talentom koji nikada ne vježba jednoga dana otkriva da mu je talent atrofirao. Bogat

čovjek koji gomila svoj novac ili ga troši samo sebično na sebe, umjesto da ga koristi na dobrobit drugih, ili

će izgubiti novac u ovom životu ili će se idući put roditi siromašan. Bog mu je dao taj talent a on ga je

»sakrio u rubac«.

Većini nevolja u našem životu nije uzrok karma, već naš današnji nedostatak mudrosti. Uvjeti u kojima

započinjemo život jesu karmički, no vi stvarate vaše svakodnevno iskustvo. Pogreška koju ljudi čine je

134

nerazumno ponašanje, a onda gunđaju zbog nevolja i optužuju karmu. »Mora da sam bio strašan grješnik u

prošlom životu«, kažu »jer moji su uvjeti života tako mizerni.« A u devet od deset slučajeva, njihove nedaće

nemaju nikakve veze s karmom, već su uzrokovane lošim odlukama u sadašnjem životu. Poznavao sam

vjerovatelja u karmu koji je dobar primjer. Bio je vlasnik manje tvrtke koja je neprekidno propadala, imao je

dugova i imao mnogo neprilika. Samosažaljevao se i napuhavao svoje brige, govoreći kako mora da je bio

veliki grješnik u prošlom životu kada je tako kažnjen. Činjenica je, kao što znaju mnogi njegovi prijatelji, da

nije znao ispravno voditi svoju tvrtku.

Zanemarivao je trgovinu, a kvaliteta robe bila je lošija od one koja se drugdje mogla dobiti po istoj cijeni.

Neprekidno su mu nedostajale zalihe najobičnijih stvari koje su potrošači tražili, posuđivao je novac s

visokim kamatama kako bi vratio dugove. Sve to očito nije imalo nikakve veze s karmom. Njegova je karma

bila dobra, jer mu je omogućeno da ima vlastitu tvrtku s kojom bi mnogi postigli uspjeh. Njegov problem

bile su loše odluke i, u neku ruku, lijenost. Dvoje, troje njegovih prijatelja koji su bili svjesni te činjenice i

umorili se od njegovih jadikovki, pokušali su mu to dokazati za njegovo dobro, no njihov trud nije bio dobro

primljen, i on se nije želio ili nije mogao suočiti s istinom.

Uspjeh u vašem sadašnjem životu zahtijeva od vas dobre odluke, marljivost i shvaćanje da ste vi zaista izraz

živoga Boga, a bez toga nije moguće postići stabilan uspjeh.

Na kraju, i možda najvažnije, ne morate prihvatiti uvjete ili karmu ako se uzdignete iznad njih u svojoj

svijesti. Svaka nedaća, svaka dilema, može se prevladati iskrenom molitvom. S datim problemom možete se

suočiti samo na razini na kojoj on postoji. Izdignite se iznad te razine molitvom i meditacijom i nedaća će se

rastopiti. Ne morate, kao što mnogi ljudi misle, sjediti i jesti svoju karmu s dostojanstvom, ako se možete

izdići iznad situacije u svojoj svijesti. Na razini problema morate ga prihvatiti - ne možete ga tamo mijenjati.

No, uzdignete li se iznad njega u svojoj svijesti, oslobodit ćete se - jer je Krist Gospod karme.

Naše je rođenje tek zaborav i san

Duša što u nama raste, života nam Zvijezda,

Na drugom je mjestu ugledala dan,

I dolazi iz drugoga gnijezda;

Ne sasvim bez sjećanja,

Bez ikakvog poimanja,

 Za oblaka slavom na putu tom,

Idemo od Boga, i Bog nam je dom.

Wordsworth

135

38.Sijati i žeti

Nitko vam nikada nije, niti je mogao, nanijeti štetu, bez obzira što se naizgled čini da jest. Svjesno ili nesvjesno vi ste sami, sada ili nekad, stvorili bolje ili lošije uvjete, bilo da se radi o vašem tjelesnom zdravlju ili uvjetima u kojima živite. Vi, i nitko drugi, naručili ste tu robu, i ona vam se sada isporučuje.

Kako siješ, tako ćeš žeti.

Dobra sreća ne postoji. Ništa se ne događa slučajno. Sve dobro i loše u vašem životu, rezultat je postojanog,

neminovnog zakona. Jedini izvršitelj tog zakona ste vi sami. Nitko vam nikada nije, niti je mogao, nanijeti

štetu, bez obzira što se naizgled čini da jest. Svjesno ili nesvjesno vi ste sami, sada ili nekad, stvorili bolje ili

lošije uvjete, bilo da se radi o vašem tjelesnom zdravlju ili uvjetima u kojima živite. Vi, i nitko drugi,

naručili ste tu robu, i ona vam se sada isporučuje. Dok god mislite pogrešno o sebi i svom životu, nevolje

vas neće napuštati, jer svako sjeme mora neminovno uroditi plodom, a misao je sjeme sudbine.

Postoji, međutim, jednostavan izlaz iz nevolje. Naučite ispravno razmišljati i uvjeti će se odjednom

poboljšati, dok napokon, prije ili kasnije, sve bolesti, siromaštvo i nesklad ne nestanu. Takav je Zakon. Život

ne mora biti borba, on može i treba biti slavna mistična avantura. Život je znanost.

To je jedan način izražavanja velikog Zakona. Čitajte ga više puta u pravilnim vremenskim razmacima i on

će neminovno promijeniti vaš pogled na život.

136

39.Znanstvena molitva

Znanstvena molitva ili duhovni postupak je zapravo uz dizanje vaše svijesti iznad razine na kojoj ste se

suočili s problemom. Uzdignete li se u mislima dovoljno visoko, problem će se sam riješiti. Jedini problem

koji imate jest kako uzdići svoju svijest. Što je problem veći, to jest, što je dublje ukorijenjen u vašim

mislima, to se više morate uzdignuti. Ono što zovemo malim problemom, zahtijeva tek manje uzdizanje

svijesti. Ono što zovemo ozbiljnom nevoljom zahtijevat će više uzdizanje. Ono što zovemo strašnom

opasnošću ili beznadnim problemom, zahtijevat će znatno uzdizanje svijesti kako bi se prevladao. U tome je

sva razlika.

Ne gubite vrijeme pokušavajući ispraviti svoj ili tudi problem manipuliranjem misli - to vas nikuda neće

odvesti - već se uzdignite u svijesti, a Božje djelovanje će učiniti ostalo.

Isus je liječio bolesne i preobraćao grešnike uzdizanjem svoje svijesti iznad slike koju su prikazivali.

Kontrolirao je vjetrove i valove na isti način. Oživljavao je mrtve jer je svoju svijest mogao uzdići dovoljno

da to može učiniti.

Da biste uzdigli svoju svijest morate pažnju skrenuti sa slike na određeno vrijeme (vidi poglavlje  Zlatni

ključ) i lagano se koncentrirati na duhovnu istinu. Prema želji možete, na primjer, čitati Bibliju ili neku

drugu duhovnu knjigu koja vas privlači, himnu ili pjesmu koja vam pomaže, ili ponavaljati jednu ili

nekoliko potvrdnih izjava.

Poznajem mnoge ljude koji su neophodno uzdizanje svijesti osigurali nasumce listajući stranice Biblije.

Čovjek kojega poznajem spašen je iz strašnog brodoloma tako što je tiho čitao 91. psalam. Drugi se izliječio

od navodno neizlječive bolesti ponavljajući: »Bog je ljubav«, sve dok nije uspio shvatiti nešto od onog što ta

najveća od svih izjava zaista znači.

Ponavljate li potvrdne izjave, pazite da ne postanete napeti. Nema razloga zašto se ne biste naizmjence

koristili svim ovim metodama, ili bilo kojim drugim kojih se možete sjetiti. Ponekad vam razgovor s

duhovnom osobom može pružiti uzlet koji trebate. Nije važno kako se uzdižete, važno je da to činite.

Nosio sam te na krilima orla i donio Sebi.

137

40.Riječ koja ima moć

Molitve su - moćne poput orla i nježne poput golubice.  

Molite redovito za sposobnost ispravne molitve.

 Ja sam božanski duh. U Bogu živim i krećem se i postojim. Dio sam Božjeg samoizražavanja i stoga

izražavam savršeni sklad. Otjelovljujem beskrajno znanje. Posjedujem direktnu spoznaju Istine. Imam

savršenu intuiciju i duhovnu percepciju. Ja znam. Bog je moja mudrost, stoga ne mogu pogriješiti. Bog je

moja inteligencija, zato uvijek ispravno mislim. Ne gubim vrijeme jer je Bog jedini djelatnik. Bog djeluje

kroz mene i zato uvijek ispravno postupam, i ne postoji opasnost da molim na krivi način. Mislim ispravne

misli, na ispravni način, u pravo vrijeme. Uvijek dobro obavljam posao jer moj posao je Božje djelo. Sveti

Duh me neprestano nadahnjuje. Moje su misli svježe, nove, jasne i moćne svom snagom Svemoćnog. Moje

molitve su djelo Svetog Duha - moćne poput orla i nježne poput golubice. One napreduju u ime samog Boga

i ne vraćaju mi se neuslišane. One će postići ono što želim i prosperirati tamo kuda ih šaljem. Zahvaljujem

zato Bogu.

Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve. - Ivan 14:26

I što god zamolite u moje ime, učinit ću. - Ivan 14:13

Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama,

tražite što god hoćete, i bit će vam. - Ivan 15:7

Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna! - Ivan 16:24

138

41.Blagoslov i kletva

Dok ne naučimo davati dobra imena, »krstiti« sve, imat ćemo neprijatelje s kojima ćemo se morati nositi.

Život je odraz mentalnog stanja. U vašem slučaju, stvari imaju onakav karakter kakav ste im prvi put

utisnuli. Blagoslovite i bit ćete blagoslovljeni. Prokunite i bit ćete prokleti. Prokunete li nešto u svom životu,

ono će vam vratiti bolom. Blagoslovite li neku situaciju, ona neće imati moći da vas povrijedi. Čak i ako je

problematična ona će postepeno izblijediti ako je iskreno blagoslovite.

Govore nam, sjećate se, da je ime koje je Adam dao životinji ostalo njezino ime i naravno, znate da ime

imenovanog znači zapravo njegov karakter. Adam je rekao jednoj životinji: »Ti si okrutan tigar«, i on to

posta. Drugoj je rekao: »Ti si gazela, nježna i prijazna«, i tako bješe. Adam simbolizira svakog čovjeka. Dok

ne naučimo davati dobra imena, »krstiti« sve, imat ćemo neprijatelje s kojima ćemo se morati nositi.

Blagoslovite svoje tijelo. Ako neki od organa nije zdrav, blagoslovite taj organ. (Naravno, blagosloviti

morate organ, a ne bolest.) Blagoslovite svoj dom. Blagoslovite svoj posao. Blagoslovite svoje suradnike.

Pretvorite svoje tobožnje neprijatelje blagoslovom u prijatelje. Blagoslovite klimu. Blagoslovite grad,

državu i zemlju.

Blagoslovite i bit ćete blagoslovljeni.

Ono što blagoslovite, blagoslovit će vas.

 Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono

zbog čega je poslah. - Izaija 55:11

Naprotiv, navješćujemo mudrost Božju tajanstvenu i sakrivenu, onu koju Bog od vječnosti predodredi na

našu slavu. -Prva poslanica Korinćanima, 2:7

Ne bojte se i ne plašite se toga velikoga mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji... Ne treba da se borite,

postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve. Oj, Judo i Jeruzaleme, ne bojte se, i ne plašite se,

sutra iziđite pred njih, i Jahve će biti s vama - Ljetopisi II. - 20:15,17

Neka bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Neka se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k

Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju. - Izaija 55:7

139

42.Zlatna vrata

Zlatna vrata u raj - to je ljubav.

Ne postoji nevolja koju dovoljno ljubavi neće pobijediti, niti bolest koju dovoljno ljubavi neće izliječiti, niti

vrata koja dovoljno ljubavi neće otvoriti, niti struja koju dovoljno ljubavi neće premostiti, niti zid kojeg

dovoljno ljubavi neće srušiti, niti grijeh kojeg dovoljno ljubavi neće iskupiti.

 

Bog je ljubav,

 i onaj koji prebiva u ljubavi prebiva u Bogu

 i Bog prebiva u njemu.

Ljubav je najvažnija od svega. Zlatna vrata u raj - to je ljubav. Molite za razumijevanje ljubavi i meditirajte

o njoj svakoga dana jer ona tjera strah. Ljubav je ispunjenje zakona. Ona pokriva mnoštvo grijehova. Ljubav

je apsolutno nepobjediva.

Ne postoji nevolja koju dovoljno ljubavi neće pobijediti, niti bolest koju dovoljno ljubavi neće izliječiti, niti

vrata koja dovoljno ljubavi neće otvoriti, niti struja koju dovoljno ljubavi neće premostiti, niti zid kojeg

dovoljno ljubavi neće srušiti, niti grijeh kojeg dovoljno ljubavi neće iskupiti.

Nije važno koliko je nevolja ustrajna, kako beznadan izlaz, kako zamršen čvor, kako velika pogreška.

Dovoljno shvaćanje ljubavi sve rješava. Kad biste samo mogli dovoljno voljeti bili biste najsretnije i

najmoćnije biće na svijetu.

Prokletstvo i gorčina dva su ključa paklena.

Moguće ih je zauvijek uništiti ovim duhovnim postupkom.

140

ISUS JE REKAO: Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga, kao što sam ja ljubio vas... Ako

imadete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici. - Ivan 13:34,35

Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I. Ivanova poslanica 4:16

U ljubavi nema straha, naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu.

A tko se boji, nije savršen u ljubavi. -1. Ivanova poslanica 4:18

Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi od Boga je rođen i poznaje

Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga jer je Bog ljubav. -1. Ivanova poslanica 4-7,8

Jer ovo je poruka koju smo čuli od početka; ljubimo jedan drugoga! -1. Ivanova poslanica 3:11

Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. -I. Ivanova poslanica 4:19

141

43.Duhovni postupak

Božanska ljubav je istinska priroda bića.

Moja je duša ispunjena božanskom ljubavlju. Okružen sam božanskom ljubavlju. Isijavam ljubav i mir

prema cijelom svijetu. Svjestan sam božanske ljubavi. Bog je ljubav i ne postoji ništa osim Boga i Njegovog

samoizražavanja. Svi su ljudi izraz božanske ljubavi, stoga ne mogu sresti ništa što nije izraz božanske

ljubavi. Ništa se ne događa što nije izražavanje same božanske ljubavi.

To je istina, to je činjenica, to je ono što jest. Ne moram to uzrokovati, trebam samo promatrati ono što jest.

Božanska ljubav je istinska priroda bića. Postoji samo božanska ljubav i ja to znam.

Savršeno razumijem što je božanska ljubav. Svjestan sam božanske ljubavi. Ljubav Božja u meni gori za sve

ljude. Ja sam svjetiljka Božja koja isijava božansku ljubav prema svima koje sretnem, prema svima o kojima

mislim.

Opraštam sve što treba biti oprošteno - zaista sve. Božanska ljubav ispunjava moje srce i sve je dobro.

Isijavam ljubav prema cijelom Svemiru, prema svima. Kušam božansku ljubav. Djelujem u božanskoj

ljubavi.

Zahvaljujem Bogu zbog toga.

142

44.Sagledaj Boga

Ne nastojte nadmudriti drugog čovjeka, uvjeravati ga protivno njegovoj volji ili na bilo koji način iskoristiti

i najmanju prednost pred njim. Izrazite svoju iskrenu brigu kako najbolje umijete, činite samo ono što

mislite da je ispravno, i znajte da Bog živi i djeluje u vašem životu. Tada, ako i ne zaključite prodaju,

umjesto nje ćete dobiti bolju priliku. Ne dobijete li posao koji ste željeli, dobit ćete bolji. Ne sklopite li

posao koji ste danas tražili, sutra će se pojaviti bolji.

Veliki dio poslovnih problema sastoji se zapravo u pregovorima s drugim ljudima. Sva je trgovina

pregovaranje između prodavača i kupca, a uspješna trgovina znači završetak pregovora na obostrano

zadovoljstvo.

Tražite li položaj u kojem ćete nekoga obvezati da radi za vas, konačni rezultat ovisit će o pregovorima.

Želite li naći pravu osobu koja će ispuniti prazninu koju ostavljate za sobom ili želite li biti primljeni na

mjesto koje smatrate da odgovara vašim uvjetima, rezultat će ovisiti o pregovorima. Zavade i nesporazumi

obično nastaju između dva poduzeća ili između poduzeća i klijenta. U tom slučaju, skladni odnosi u

budućnosti -što znači i još posla - ovise o tome kako će proteći pregovori.

Zapravo, svaki odnos u životu ovisi o sposobnosti skladnog osobnog prilagođavanja, koja je pregovor. U

obiteljskim odnosima ili osobnim razmiricama, kao i u stvarima koje su vezane za posao, vrijedi isti princip.

Tajna uspješnih pregovora jezgrovito izrečena jest: sagledaj Boga na obje strane stola. Potvrdi da Bog

djeluje s obje strane, i kroz vas i kroz osobu s kojom pregovarate. Ne nastojte snagom volje nametnuti svoj

stav, već prihvatite da se u tom trenutku vrši Božja volja. Zapamtite da vaš način možda uopće nije dobar za

vas. Ono što danas želite, može se izokrenuti idući tjedan u glupost ili čak nevolju. Ne nastojte nadmudriti

drugog čovjeka, uvjeravati ga protivno njegovoj volji ili na bilo koji način iskoristiti i najmanju prednost

pred njim. Izrazite svoju iskrenu brigu kako najbolje umijete, činite samo ono što mislite da je ispravno, i

znajte da Bog živi i djeluje u vašem životu. Tada, ako i ne zaključite prodaju, umjesto nje ćete dobiti bolju

priliku. Ne dobijete li posao koji ste željeli, dobit ćete bolji. Ne sklopite li posao koji ste danas tražili, sutra

će se pojaviti bolji.

Ne dozvolite si da postanete prenapeti ili previše nestrpljivi. Bog nikad ne žuri. On djeluje bez napora. U

odnosu s drugima, gledajte Boga s obje strane stola i rezultat će biti istinski uspjeh za obje strane.

143

45.Istinski sam na pravom putu:

Ako uvijek u svakoj osobi, situaciji i stvari vidim najbolje.

Ako odlučno okrenem leđa prošlosti, dobroj ili lošoj, i živim samo za sadašnjost i budućnost.

Ako oprostim svima bez iznimke, bez obzira što su mi učinili, a onda od srca oprostim i sebi.

Ako svoj posao smatram svetim i obavljam ga prema svojim najboljim sposobnostima (bez obzira

sviđa li mi se ili ne).

Ako koristim sva sredstva kako bih imao zdravo tijelo i skladnu okolinu.

Ako se trudim služiti drugima koliko mogu, bez uplitanja ili sitničarenja.

Ako mudro iskoristim svaku mogućnost kako bih među ljudima širio Istinu.

Ako se postojano suzdržavam od osobne kritike, ne ogovaram niti slušam ogovaranje.

Ako najmanje četvrtinu sata dnevno posvećujem molitvi i meditaciji.

Ako svakodnevno pročitam najmanje sedam stihova Biblije.

Ako svakodnevno zahtijevam duhovno razumijevanje.

Ako se izvježbam da prvu misao po buđenju posvetim Bogu.

Ako molim moćnu riječ za cijeli svijet svakog dana, recimo u podne.

Ako prakticiram Zlatno pravilo Isusa umjesto da mu se samo divim.

Rekao je: »Štogod želiš da ti ljudi čine, čini i ti njima.« 

Važno je da prakticiram Zlatno  pravilo bez obzira drže li ga se drugi ljudi.

Ako shvaćam da je sve što vidim prije svega samo slika koja se može mijenjati znanstvenom molitvom.

Ako želite djelovati, upitajte se jednom tjedno, koliko se držite ovih točaka u svom životu.

144

MOĆ KONSTRUKTIVNOG RAZMIŠLJANJA

Ova knjiga pokazuje da je vaša sudbina zaista u vašim vlastitim rukama, jer nemoguće je misliti jedno a proizvesti drugo. Knjiga će vas također uvjeriti da izborom ispravnih misli možete ostvariti harmoničan i sretan život.  (Emmet Fox)

Svjež i važan za suvremenike, ovaj klasik pozitivnog razmišljanja, jedan od najvećih svjetskih motivacionih

pisaca,  nudi uzbudljive uvide u mogućnost preobražavanja samoga sebe. Osnovani na Emmet Foxovoj

jednostavnoj poruci da su »misli ono što nam se događa« i da su sve mogućnosti ostvarive ako im

pristupamo kreativno i konstruktivno, ovih trideset i jedan nadahnjujući esej pokazuju kako nam je sve

dostupno: zdravlje, ozdravljenje, sreća i slobodni duh - samo ako razmišljamo konstruktivno.

Ova zbirka eseja je  prvi puta objavljena 1940. godine otada je nepresušni izvor snage i ohrabrenja za

generacije čitatelja.

 Znanstvenik, filozof i duhovni učitelj, Emmet Fox (1886. - 1951.) u mnogim je prilikama govorio o svojoj

metodi kojom možemo dotaknuti kraljevstvo beskrajne moći koje nas okružuje.

K R A J

145