skraenice: i - trini kamatnjak

e - teaj

MP - monetarna politika

MT - monetarna teorija

SB - sredinja banka

PB - poslovne banke

MD - potranja za novcem

Ms - koliina novca u optjecaju

NOVAC I BANKARSTVOPrvi dio: ZNANOST O NOVCU

Novac je sloena pojava. Kroz povijest se konstantno postavlja pitanje prave koliine novca. Ekonomija pokuava dati odgovor na pitanje kako postii pravu koliinu novca (dravne intervencije).Preko novca pojedinac dokazuje pripadnost odreenom drutvu novac kao izraz vrijednosti drutva.

1. Predmet znanosti o novcu

Slijedei logiku evolucije novca odreuje se znanost o novcu. Odreenje emu novac slui i kakav novac rabimo u svakodnevnoj uporavi u svezi je s potrebitom koliinom novca u drutvu, to u razlaganju nuno vodi u logiku tijeka njegove evolucije.1.1. Novac i suverenitet

Zbog drutvenog razvoja tijekom povijesti novac je mjenjao svoj pojavni oblik kako bi to bolje sluio svojoj svrsi. Ljudi su kroz povijest doli do saznanja da najbolje mogu urediti svoje odnose koristei novac kao posrednika u svojim odnosima.

Pitanje suverenosti novca kao kamen spoticanja meu ekonomistima kroz povijest. Utemeljitelji politike ekonomije novcu su dodijelili ulogu ravnotenog i zakonskog mjerila vrijednosti. Pojam suvereniteta bio je bitan kroz povijest, no izgubio je svoju ulogu danas, kad je pojam suvereniteta izbaen iz suvremene ekonomske teorije te je podinjen razmjeni. To je uinjeno jer dananja globalizacija i razvoj trita podrazumijeva ogranienje ovlasti politikog svijeta.1.2. Svrha novca

Novac je openito sve to je opeprihvatljivo u plaanjima za robe i usluge ili otplatu dugova. Ekonomisti upotrebljavaju rije monetarni agregati od kojih neki jesu, a neki nisu novac. Novac kao prvo omoguava da se vrijednost lako pretvori u zalihu vrijednosti. To znai da viak novca moemo upotrijebiti u budunosti jer novac ima i funkciju uvanja vrijednosti tijekom vremena. Novac je i imovina koja kao oblik vrijednosti moe biti dio vlasnitva. Novac je u svakodnevnom svijetu sinonim za bogatstvo, odnosno nemonetarne oblike. APSTRAKTNO: novac je jedinica obrauna i mjere vrijednosti; KONKRETNO: novac je oblik plaanja, posrednika razmjene i oblika uvanja vrijednosti.OBRAUNSKA CIJENA NOVCA: Cijena u obliku jedinice obrauna, npr. za kunu je to 1HRK.

MONETARNA CIJENA NOVCA: Vrijednost oblika plaanja u svakoj razmjeni.

RELATIVNA CIJENA NOVCA: Cijena iskazana u obliku ostalih vrijednosti.

Novac je oblik izraavanja pojedinanih cijena u razmjeni roba i usluga na tritu.

Vrste novca prema dunicima:

1. Kovani novac (drava)

2. Papirni novac (SB)

3. Depozitni novac (PB) veina novca u optjecaju i jedina profitabilna institucija.

2. Relevantna motrita novca

Povijesni tijek razvoja novca jasno se oituje u kulturnim, drutvenim, ekonomskim i pravnim odrednicima drutva.2.1. Novac kao kulturna pojavaPojavna konkretnost nekih prirodnih pojava koje su kroz povijest samo u nekim trenutcima te u nekim prilikama sluile kao novac ne otkriva zato je to bilo tako. Novac je tijekom povijesti imao utjecaj na brojne kulturalne pojave.2.2. Novac kao drutvena pojavaNajprije zlato, srebro i bakar kao novac.

Prvo prihvaanje novca kao pouzdanog: Law i banknote (17.stoljee).Kroz povijest vrsta veza izmeu drutva i novca novac kao veza s drutvenim prilikama. iro shvaanje novca od isto ekonomske pojave jest upravo koncept legitimnosti, suverenosti novca (povjerenje drutva u novac). Zadaa novca je prema tom konceptu jaanje i razvijanje vrijednosti drutva te pojedinca (pomicanje ovjeka na drutvenoj ljestvici s obzirom na bogatstvo i sl.). Promjene glede nova su pokreta drutvenih prilika. U suvremenom drutvu novac je globaliziran, odnosno neutralan zbog toga to mu je legitimitet gurnut u drugi plan (jer je individualno ovjek slobodan i regulira svoje odnose).2.3. Novac kao ekonomska pojavaPovijesno tri oblika razmjene:

1. Naturalna

2. Posredstvom drave

3. Posredovanjem novca

Trina ekonomija je uvjet za pojavu suvremenih funkcija novca, a novac nije uvjet za trinu ekonomiju. Nemonetarna ekonomija obuhvaa:1. Neposrednu razmjenu (ljudi su mjenjali jedno dobro za drugo).

2. Verinu razmjenu (ljudi su prihvaali neko dobro kao uzvrat zbog njegovih materijalnih svojstava. Kako su sve vie prihvaali jednu materijalnu stvar (zlato), ona je postala opi posrednik u razmjeni i poinje se raunati kao mjera vrijednosti zlato postaje NOVAC).

Monetarna ekonomija je trina ekonomija s posrednom razmjenom. Uporaba novca silno smanjuje transakcijske trokove u ekonomiji. Novac je apstraktan pojam, a njegova vrijednost je njegova kupovna mo.2.4. Novac kao pravna pojava

Pravo kroz povijest ne ulazi u svrhu novca nego samo omoguava uspostavljanje pravednosti kao konanog cilja. Regulira novac kroz njegove funkcije mjere vrijednosti (tako da utvrdi to je monetarna jedinica) i opeg posrednika razmjene (tako da utvrdi kojom vrstom novca se izmiruju obveze i potraivanja).2.5. Novac i legitimnost monetarnih institucijaNovac je pokretna, potrona, zamjenjiva i procjenjiva tjelesna stvar. Ima znaaj zbog svih funkcija mjerila vrijednosti omoguava izraavanje objekata u njihovom monetarnom ekvivalentu) i mjerila cijena (cijena je vrijednost stvari izraena u monetarnom obliku). Procjenjvost je mogunost da se stvari svedu na njihov monetarni izraz. Vrste cijena:

1. Redovna (normalna, prometna vrijednost stvari)

2. Izvaredna (posebne okolnosti)

3. Afekcijska (subjektivna cijena)

NOMINALISTIKI PRISTUP: Dug koji glasi na jedan iznos novca podmiruje se tim istim iznosom novca, koji je u trenutku dospijea zakonski oblik plaanja, bez obzira na njegove eventualne promjene kupovne moi ili teaja. Dug je jednom zauvijek odreen brojem monetarnih jedinica.Nezavisnost SB je institucionalni oblik monetarne legitimnosti izolacija monetarne politike od politike vlasti.

2.4.2. Pravno motrite novcaNa pravno motrite novca ima utjecaj teorija graanskog prava koja se razvila iz rimskog prava te anglosaksonski common law. Pravno motrite ima temelje u injenici da je pravo skup vaeih pravila koja ureuju drutveno okruenje, a evolucijom drutvenog ureenja nastaje organizirana vlast, odnosno drutvo postaje drava. U pravnom motritu novca uzima se i njegov drutveni i ekonomski znaaj. Drava je suverena ako s pravnog motrita ureuje to se smatra novcem. Ekonomski zakoni u kojima je novac ekonomska pojava ne derogiraju pravne propise koji se na novac odnose (pr. bimetalizam na papiru, monometalizam u praksi srebro).2.4.3. Pravno motrite evolucije novca

Pokretna stvar oblik razmjene roba i usluga.Potrona stvar iako se ne troi u smislu da se troi uporabom i da mu je smisao potronja.

Zamjenjiva stvar gleda se i kvaliteta i kvantiteta, iako mu pravno nije bitan tjelesni sastav.

Tjelesna stvar iako u suvremenoj teoriji poznajemo i depozitni, iralni... novac.

2.4.4. Monetarne obveze i princip nominalizma

NOMINALISTIKI PRISTUP: Dug koji glasi na jedan iznos novca podmiruje se tim istim iznosom novca, koji je u trenutku dospijea zakonski oblik plaanja, bez obzira na njegove eventualne promjene robnog sastava, kupovne moi ili teaja. Dug je jednom zauvijek odreen brojem monetarnih jedinica.

Materijalna vrijednost novca bila je odluujua u vrijeme punovrijednog novca. U suvremenom nominalistikom principu moe se dogoditi smanjenje kupovne moi novca te se pravednost tada kosi sa nominalistikim principom. Od nominalistikog principa moe se odustati ukoliko je rije o naknadi tete ili sl. SB odrava nominalistiki princip tako da odrava istu 1/p iste monetarne jedinice.Drugi dio: SMISAO I POJAVNI OBLICI NOVCATijekom povijesti trgovanje zamjenjivanjem (nemonetarno) i trgovanje uz posredovanje novca (monetarno). Ima preklapanja.

1. Evolucije novcaPovijest nemonetarne ekonomije dokazuje da novac nije nuan. Tri naina razmjene: barter, drava i novac. U barter ekonomiji postoji specijalizacija, visoki trokovi razmjene. Deava se u komunama ili totalitarnim sustavima. Ne postoji opa kupovna mo, nego samo specifina kupovna mo koja s vremenom propada zbog troenja.Ukupni trokovi razmjene dijele se na:

1. Trokovi ekanja (na najpovoljnije uvjete razmjene; to due ekamo, to su trokovi vei)2. Trokovi transakcija (vei u barteru; i opadaju kroz vrijeme jer ako elimo neto to prije prodati moramo u to uloiti vee napore).Uporabna vrijednost je materijalni oblik proizvedenih dobara. Drutvenu vrijednost dobra imaju kad imaju i uporabnu i prometnu vrijednost. Uporabna vrijednost mjeri se usporedbom kvalitativnih osobina robe, a prometna njihovim odnosom u razmjeni. Tako dobivaju i trinu vrijednost. Ako dobra nisu razmjenjiva, imaju samo uporabnu vrijednost. Robe za jednu osobu ne moraju imati uporabnu vrijednost (prodavatelja), a za druge da (kupca te robe).

2. Pojavni oblici novca2 temeljna oblika proizvoda:1. Dobra uporabna vrijednost

2. Robe uz uporabnu imaju i prometnu vrijednost.

Temeljna podjela novca:1. Punovrijedni1.1. Naturalni robni novac

1.2. Pravi robni novac

1.3. Kovani novac

1.3.1. Punovrijedni kovani novac

2. Fiducijarni2.1.1. Nepunovrijedni kovani novac

2.2. Papirni novac

2.2.1. Banknote

2.2.2. Novanice

2.3. Depozitni novac

2.1. Stvarni novac

Standard u kojem odreena roba ima ulogu novca. Novac kao zakoniti oblik plaanja se NE moe odbiti u transakciji, opcijski novac moe. Opcijski novac je novac poslovnih banaka.Suvremeni monetarni surogati: nastaju jer je zlato bilo nesigurno nositi i jer je zlato bilo ogranieno u prirodi. Putem uputnica na zlato, banknota, evoluiraju do prisilnog teaja, tj. novanica (proces dematerijalizacije). Danas monetarni surogati vre monetarne funkcije i posreduju izmeu novca i robnih tokova u ekonomiji.

Koliinska ogranienost je temeljni uvjet da bi neka roba postala novac. Ukoliko roba i izgubi svoju uporabnu vrijednost, a ostane koliinski ograniena, zadrat e svoju prometnu vrijednost, tj. ulogu novca. A ako ostane korisna, a ne bude vie koliinski ograniena, imat e samo svoju uporabnu vrijednost. Obje vrijednosti daju pravo ekonomska dobra.2.2. Robni novacPravi robni novac je roba koja je postala iskljuivo transakcijski posrednik u razmjeni, tj. nema vie svoju uporabnu vrijednost, nego samo prometnu. No, zlato kao robni novac se razlikovao unutar iste vrste samo po svrsi, tj. namjena zlata za nemonetarne svrhe je bila drugaija od namjene zlata za monetarne svrhe.2.3. Kovani novacPoele su sluiti zbog svojih fizikih osobina: prepoznatljive, trajne, lako se dijele i prenose, homogene, u maloj koliini je velika vrijednost. Zlato, srebroi bakar bili su najei oblici kovanog novca zbog prenosivosti, trajnosti, djeljivosti (podijeliti se na manje vrijednosti i ne izgubiti svoju vrijednost), nenadoknadivosti (ne mogu se kemijski proizvesti) i stalnosti vrijednosti (zbog ogranienosti). Postoji vagani nain plaanja (gdje se novac vagao) i numeriki nain plaanja (gdje je novac bio standardne vrijednosti i tada se mogao brojati).Povijest: Drava stavlja peate na svoj kovani novac radi njegove standardizacije nastaju kovanice (Egipat, Grka, Perzija, Kina, Rim...). Kovanice postaju umjetnost. U srednjem vijeku poinje se koristiti standardizirani novac (omjer plemenitih i neplemenitih legura) ime se utire put fiducijarnom novcu.

Sitni kovani novac koji se pojavio imao je puno veu nominalnu od materijalne vrijednosti, ali se trebalo paziti da se bude u cijelosti kovan od nematerijalnih kovina i tako da ne izbaci dobar novac iz optjecaja. I u papirnoj valuti je sitan novac bitan, jer se ne unitava koritenjem (kao to je to rije o novanicama s malim apoenima) pa dobro slui. Prijelazom na papirni novac banknote postaju novanice.2.4. Fiducijarni novacKovanice, novanice (neznatna materijalna vrijednost) i depozitni novac (nije materijalne naravi). Standard povjerenja da e ljudi u svakom trenutku moi razmjeniti novac za robe i usluge. Drava je uredila propisima da se radi o definitivnom novcu. Njegova vrijednost (1/p) ovisi o koliini roba i usluga koji se mogu kupiti za jednu nominalnu jedinicu. Zove se jo i fiat novac.2.4.1. Papirni novac Ljudi deponirali valutni novac kod zlatara, a plaali bi predajom uputnica. Potpisali bi sa zlatarom ugovor da vlasnik zlata postaje zlatar te da zlatar ne mora vraati uloeni depozit, ve ISTOVRSNI. Zlatar je shvatio da mu deponenti samo povremeno donose uputnice na isplatu. Zlatar takoer vie ne pie na uputnice iznos koji je dobio, ve samo iznos koji e isplatiti (pr. 100HRK u zlatu) te izdaje vie uputnica nego to ima zlata (to su zapravo poela eka). Zlatar plaa deponentima da deponiraju zlato, ali deponenti plaaju veu naknadu za izdavanje uputnica. Time je zlatar zapravo bankar, a zlatareve note su bankareve note (banknote) te jamstvo isplate iznosa napisanog na njima. Kako se sve manje plaalo predajom novca, poetlo se plaati predajom prava na odreeni iznos novca, to se zapisivalo u odreene knjige poela depozitnog novca. U izdavanju kredita u banknotama bitno je povjerenje ljudi u bankare, jer su banknote bile zamijenjive za novac, a banknote su izdavane u veim koliinama nego to su bankari imali valutnog novca (to je itav smisao fiducijarnog novca). Ukoliko se izda previe banknota, dolazi do bankrota (pr. J. Law i Francuska)Zakonskim ukidanjem zamjene banknota za valutni novac, banknota zapravo postaje novanica te je naputen sustav valutnog novca za sustav papirnog novca (koji je pravi fait novac jer nije vezan za nikakvu materijalnu vrijednost).2.4.4. Depozitni novacRazvio se kao potraivanje na robni novac. Nematerijalni novac, zove se i iralni, knjigovodstveni ili skriptualni novac. Korijenje vue iz antikih vremena, nazadovao je u srednjem vijeku te se ponovno pojavio u 14.stoljeu u europi. Drava je uvela kontrolu nad depozitnim novcem. Reprezentativni novac u banknotama zamijenjen je reprezentativnim depozitnim novcem PB su kao posrednici odobravale klijentu potraivanje u visini ulaganja monetarne kovine. Bankari su kao i kod banknota utvrdili da se samo jedan dio depozita podie od strane ulagaa. Takoer, postalo je normalno da deponent da pismeni nalog banci da iznos novca s njegovog rauna prebaci na neki drugi raun. Time je nastao EK. ek nije depozitni novac, nego instrument plaanja depozitnim novcem.Banke su shvatile da previe depozitnog novca miruje te su poele izdavati kredite iz mirujuih depozita ime se poveava M i profit banke. Drava kao kontrolu uvodi likvidne rezerve (jame konverziju depozitnog novca u gotovinu) i obvezne rezerve (Ro - kontrola emisije depozitnog novca i uvaju se na raunu SB, a utvruju se u odnosu na stanje depozitnog novca). Rp ukupne rezerve.ro= Ro/D koeficijent rezervi; D = depozitni novac

c= C/D koeficijent gotovine u optjecaju; C = gotovina

Promjenom Rp utjee na iznos kredita kojeg mogu izdavati PB.

Maksimalna granica multiplikacije depozitnog novca i kredita:

D=D(1/R) ; D depozitni novac nakon multiplikacije; D depozitni novac prije multiplikacije

K=K(1/r); K iznos kredita nakon multiplikacije; K iznos kredita prije multiplikacije

3. Smisao novcaNovac je integralni dio ljudske povijesti jer omoguava ekonomiji vie uinkovitosti, a ljudima ugodniji ivot. Postoje tri skupine ekonomskih jedinica:

1. One koje ele donijeti i odnijeti s trita jednaku koliinu robe

2. One koje ele vie donijeti na trite nego to ele odnijeti

3. One koje ele vie odnijeti nego donijeti na trite

M utjee na p na tritu te se pomou M stvaraju p. Opa razina p moe se promijeniti tako da sve relativne cijene ostanu nepromijenjene, ali i tako da se promijene relativne cijene.3.1. Funkcionalni pristup novcu

Novac je POSREDNIK U RAZMJENI, MJERA VRIJEDNOSTI I OBRAUNSKA JEDINICA. Novac koji ne obavlja funkciju mjere vrijednosti je lo novac, odnosno novac u loim ekonomskim i drutvenim prilikama. Novac obavlja funkciju mjere vrijednosti i kad nije posrednik u razmjeni. Primjeri: plaanje se vri u kunama, a euro je mjera vrijednosti. Razmjena robe za robu, a novac je mjera vrijednosti. Odteta za duevnu bol (znai, nematerijalna vrijednost) novac kao mjera vrijednosti. R-M-R je samo R-M, odnosno prodavatelj odloi novac sa strane prije nove kupnje novac je mjera vrijednosti. S obzirom na pristup gledanju to je novac i koje su njegove funkcije razlikujemo robnu i nominalnu teoriju novca.3.2. Robna teorija novca

Temelj: Novac ima robno podrijetlo. Neka roba se zbog svojih osobina u povijesti poela openito rabiti kao posrednik u razmjeni. Kovine su bile tome vrlo prikladne. Au je najprikladnije jer je puanstvo brojano raslo, a koliine zlata nisu to pratile pa se njegova cijena nije mnogo mijenjala. I jo: kad p Au raste AuD za nemonetarne svrhe opada i obrnuto to takoer pogoduje stabilnosti cijene zlata. METALIZAM: Teoretski, shvaanje po kojem je za novac bitno da je robnog oblika ili pak da ima pokrie u nekoj robi, tako da je prometna vrijednost ili 1/p novca zapravo prometna vrijednost ili 1/p te robe, nezavisno od njene monetarne uloge. Praktino, monetarna jedinica mora biti uvijek vezana i zamjenjiva za odreenu koliinu robe. U biti to je stalnost 1/p novca u odnosu na zlato. Slino je danas sa suvremenim valutama gdje se slabije valute veu uz jae da bi osigurale stabilnost.Knapp: Nije bitno od ega je novac, bitno je samo da ga je odredila drava. Monetarna jedinica se definira nominalno nominalistika teorija novca.

3.3. Nominalistika teorija novca

Knapp novac je tvorevina zakona, bez drave nema novca nego samo posrednika u razmjeni. Monetarna jedinica se svodi na puko ime nominalistika teorija novca.Nominalno odreivanje monetarne jedinice podrazumijeva da je monetarna obveza jednom zauvijek odreena brojem monetarnih jedinica. Ali, nominalno odreenje obveza je mogue bez obzira na o kako se odreuje sama monetarna jedinica. Nominalna vrijednost je brojem monetarnih jedinica izraena vrijednost. Nominalizam je shvaanje da je kod monetarnih obveza visina obveze odreena jedino brojem monetarnih jedinica bez obzira na vrijednost (1/p ili materijalnu) same monetarne jedinice. Rekurentna veza vrijednosni odnos stare i nove valute (kad se mijenja valuta pr. DEM u EURO). Vrijednost novca je zapravo 1/p novca, a drava uva stabilnost novca uvanjem 1/p novca.Trei dio: EVOLUCIJA MONETARNIH SUSTAVA

1. Evolucija monetarnih sustavaValuta je skup pravnih propisa i pravila kojima se utvruju monetarna jedinica, monetarne institucije i ostala pitanja u svezi s novcem. Monetarni sustav je monetarno ili valutno podruje, u kojem svi sudionici rabe isti oblik plaanja, to jest sve obveze i potraivanja glase na istu monetarnu jedinicu. Monetarna jedinica je drutvena mjera za vrijednost robe na tritu, ali je istodobno i razlog zato pojedince monetarne jedinice (valute) imaju razliitu 1/p. Podjela povijesnih monetarnih sustava s obzirom na to dal su vezane uz objektivni standard ili ne:1. Sustavi vezane valute smisao nije da se uspostavi jedinstven meunarodni novac, ve da se vee sve monetarne jedinice za isti standard vrijednosti i time ih se stabilizira.

4 uvjeta sustava vezane valute:a. Drava mora izraziti vrijednost monetarne jedinice odreene koliine izabrane valutne robe

b. Drava kupuje i prodaje valutnu robu po toj cijeni

c. Ukoliko nema optjecaja od valutne robe, drava kupuje banknotama, a tako i prodaje

d. Drava jami slobodu uvoza i izvoza valutne robe

2. Sustavi slobodne (papirne) valute vrijednost monetarne jedinice nije odreena vrijednou neke konkretne robe te o njoj autonomno odluuje drava, odnosno SB.2. Sustavi vezane vrijednosti novcaRobe slue kao novac. Au, Ag. Zbog ogranienosti u prirodi. Vrijednost kovina je kroz povijest sve vie rasla jer nije mogla pratiti rast robnog prometa. Robni novac, pa tako i vezani novac, uz svoju monetarnu svrhu ima i svoju nemonetarnu svrhu. to se tie cijene, ponaa se kao i svaka druga roba. Porastom cijene (zbog ogranienosti u prirodi) potranja pada. Ravnotea je sjecite S i D, i sve funkcionira kao i kad svake druge robe. Primjerice, poveanje S nakon otkria Amerike spustilo je cijenu zlata, a povealo cijenu ostalih roba i usluga ista kvantitativna teorija koja kae da ceteris paribus M neposredno utjee na p. Drava regulirana M regulacijom koliine zlata koje se mogu upotrijebiti u monetarne svrhe i izdavanjem banknota sa stopom zlatnog pokria (potpuna, to je ista teorija ili djelomina pokrivenost banknota zlatom). Primjer Engleska i ideja od D. Ricarda koji je traio da sve banknote budu 100% pokrivene zlatom, osim jednog zakonski odreenog dijela. Francuska daje iskljuivo pravo emitiranja banknota SB (nakon sluaja sa Lawom). Dvije teorije:

1. Currency Ricardova ideja

2. Banking ne moraju sve banknote imati pokrie u zlatu, ve mogu imati i u kratkoronim mjenicama.

Temeljna podjela monetarnih sustava vezane vrijednosti:

1. Dvovrsna vrijednost (bimetalizam)

a. Paralelna valuta

b. Dvojna valuta

2. Jednovrsna vrijednost (monometalizam)

a. Srebrna valuta

b. Zlatna valuta

i. isti zlatni standard (pure gold standard)ii. Zlatni standard s djelominim rezervama (fractional reserve goldcoin standard)iii. Valuta na bazi zlatnih poluga (goldbullion standard)Pojavni oblici zlatnog standarda:1. Zlatna valuta sa zlatnicima u optjecaju

2. Valuta na bazi zlatnih poluga

3. Valuta na bazi zlatnih deviza

2.1. Dvovrsna vrijednost

Bimetalizam je sustav u kojem je zakonski odreeno da se istodobno iz dvije kovine (Au i Ag) oblikuje novac. Bimetalizam dijelimo na:1. Paralelnu valutu nije zakonski utvren odnos Au i Ag, ve se njihova vrijednost formira na tritu. Cijene se iskazuju dualno.

2. Dvojnu valutu drava odreuje omjer Au i Ag prema kojem su se morala vriti plaanja. Drave bi izvozile kovinu koje bi imale vie da bi prikupile kovinu koje bi imali manje i koja bi onda bila vie cijenjena (pr. SAD izvozi zlato, a europa srebro) i time je u optjecaju bio samo jedan novac, i to precjenjen zato se i sustav zvao sustav alternativne valute.2.2. Jednovrsna vrijednost

Au ili Ag, ovisno o tome ega drave imaju vie. Zlatni standard kao monetarna evolucija zlata trajao je kao idealan novac preko tri tisue godina. Kao monometalizam, zlatni standard bio je dominantan od 1880. do 1914. Podjele zlatnog standarda:1. isti zlatni standard (pure gold standard) (nemogua u praksi)2. Zlatni standard s djelominim rezervama (fractional reserve goldcoin standard)

3. Valuta na bazi zlatnih poluga (goldbullion standard)

Ili:

1. Zlatna valuta sa zlatnicima u optjecaju

2. Valuta na bazi zlatnih poluga

3. Valuta na bazi zlatnih deviza

Karakteristike: nominalna vrijednost odgovara stvarnoj vrijednosti zlata. Uloga SB: kovnica zlatnog novca. Jednostavan je, automatski se uravnoteuje (nema straha za inflacijom i deprecijacijom), nije potrebna uloga drave. I jo:

1. Samo zlatni novac je pravno sredstvo plaanja

2. Banknote su monetarni surogat i zamjenjive za zlato

3. Postoji sloboda kovanja novca za vlastiti raun

4. Postoji sloboda uvoza i izvoza zlataTemeljni problem: ogranienost zlata. Pokuava se rijeiti banknotama i valutama vezanim uz zlato (na bazi zlatnih poluga ili zlatnih deviza). Alternativa: zlatnodevizni standard: zlatna valuta ima konvertibilnost u zlato i ravna se prema zlatnom paritetu, a ostale valute se ravnaju prema zlatnoj valuti i time posredno imaju pokrie u zlatu.2.3. Devizni teaj kod zlatne valute

Devizni teaj je intervalutarna vrijednost novca, odnosno cijena po kojoj se nacionalna monetarna jedinica jednog podruja razmjenjuje za nacionalnu monetarnu jedinicu drugog podruja. Gornja i donja zlatna toka: teaj valute uvean / umanjen za trokove transporta zlata izmeu dvije zemlje (kod izvoza / uvoza). Zlatni paritet je odnos koliine zlata sadrane u dvjema valutama koje se usporeuju (1 = 1 unca Au; 1kn= 0,5 unca Au; 1=2kn). Dugovi su se izmeu dvije zemlje plaali ili izvozom zlata ili devizama (to je bilo jeftinije). Ukoliko se teaj povea iznad gornje zlatne toke, zemlja e to rijeiti izvozom zlata u zemlju izvoznika (i obrnuto). Krivulja ponude Au moe biti potpuno elastina (vodoravna linija i neogranienost ponude gornja zlatna toka), neelastina (okomita linija i ne mjenja se cijena deviza s obzirom na cijenu teaja) ili jednaka 1 (pod kutem od 45). Isto tako je i sa elastinosti potranje. Zlato se automatski uravnoteuje: pr. gornja zlatna toka gubljenje zlata smanjenje M (jer banknote imaju barem djelomino pokrie u zlatu) smanjenje AD smanjenje p E raste, U pada smanjenje teaja.2.4. Monetarna politika u zlatnom standardu

100% pokrie banknota u zlatu nema autonomije SB u provoenju monetarne politike jer M ovisi o koliini Au. U sustavu djelominog pokria (zlato+krediti), banka instrumentima (pr. poveanjem k, to utjee na smanjenje kredita i poveanje priljeva K) provodi monetarnu politiku. Zakljuak je da su ogranienost Au kao prirodne pojave uinili su zlatni sustav neprikladnim glede deviznih teajeva i M.3. Sustav promjenjive vrijednosti novca

Banknote u poeku imaju pokrie u metalima, no s vremenom je ta nit sve tanja, dok na kraju ne dobiju prisilan teaj i time postaju novanice koje nisu zamjenjive za novac pune materijalne vrijednosti tako postaju papirni novac. (Povjerenje je nastalo zbog injenice da su se prvotno novanice (banknote) mogle zamjeniti za Au.) Automatsko uravnoteenje nestaje, drava preuzima reguliranje monetarnih kretanja. Suvremeno: novanice (SB), kovanice (mali postotak drava) i depozitni novac (PB). Kako je troak tiskanja novanica neznatan, drava daje pravo tiskanja novanica samo SB (tzv. emisijskoj banci, da ne bi dolo do pretjeranog tiskanja novanica i time izrazitog smanjenja njihove vrijednosti), a kontrolira emisiju depozitnog novca od strane PB raznim instrumentima (rezervama).Danas nije problem pustiti veliku M (kao to je to bio problem kod zlatnog standarda) danas je problem odrediti koja je zapravo potrebna M.

Depozitni novac je potraivanje sektora kuanstva i privrede od PB i dijelom SB. Drugi dio depozitnog novca je potraivanje od od onih pojedinaca i ekonomskih jedinica koje su uzele bankarske kredite. Iako je noac formalno potraivanje od njegovih izdavatelja, ne izravnava se dug na nain da se zahtijeva realna imovina od tih izdavatelja, ve da se prestaje biti vjerovnikom na nain da se troi novac, odnosno kupuju robe i usluge na tritu. Konani dunici imaju samo realnu aktivu, ako imaju i financijsku nisu realni dunici.etvrti dio: VRIJEDNOST NOVCA

Suvremeni, fiducijarni novac je od SB uinjen novcem i definitivan je oblik plaanja. Dio imovine ljudi dre u monetarnom obliku vrijednost novca je stoga vrlo bitna.1. Vrijednost novca

Papirna valuta izloena utjecajima unutar i izvan monetarnog sustava. Intervalutarno, vrijednost novca je sposobnost da se razmijeni za druge valute. Materijalna vrijednost novca je vrijednost koju ima materijal iz kojeg je oblikovan novac (potreba za razlganjem o robnoj vrijednosti novca). Danas je bitnija nematerijalna vrijednost novca, odnosno materijalna vrijednost novca je danas beznaajna s obzirom na njegovu nominalnu vrijednost, ili je ak nepostojea (depozitni novac). Materijalna vrijednost je bila bitna dok se novac nije odvojio od nje i stvorio svoju prometnu vrijednost.

1.1. Robna vrijednost novca

Materijalna vrijednost novca nas dovodi do robne vrijednosti novca, koja pak vodi prema prometnoj, funkcionalnoj vrijednosti novca.Domaa vrijednost novca: Koliina roba i usluga koje se mogu kupiti na tritu za jednu jedinicu novca. (u biti, 1/p)! Intervalutarna vrijednost novca je cijena po kojoj se domaa monetarna jedinica razmjenjuje za nacionalnu monetarnu jedinicu drugog podruja. Ili kupujemo strani novac (kod izvoza, prodaje imovine u inozemstvu ili transfera financijske aktive) koji se onda ponaa kao roba ili je obrnuto. U tome nam pomae devizni teaj, odnosno cijena jedinice jedne valute izraena brojem jedinica druge valute. Robna ili realna vrijednost novca (commodity value) je ona vrijednost koju ima kovina ili neki drugi materijal od koje je pojedini oblik novca oblikovan. Materijalna vrijednost je podloga za robnu vrijednost. Vrijednost robe proizlazi iz njene mogunosti razmjene za drugu robu.

Tijekom penzatornog plaanja materijalna vrijednost je odgovarala njegovoj prometnoj (funkcionalnoj) vrijednosti. Kad je dolo numeriko plaanje, novac je poeo funkcionirati po funkcionalnoj vrijednosti. Da bi to uspjelo, propisi su bili nuni (prije se novac kvantitativno mogao poveati samo onoliko koliko je bilo Au, danas se mjenja voljom SB).1.2. Funkcionalna vrijednost novca

Odvajanjem uloge posrednika u razmjeni od uporabne vrijednosti, materijalna i funkcionalna vrijednost ne moraju vie biti iste. Novac vri ulogu posrednika u razmjeni i mjere vrijednosti po svojoj funkcionalnoj vrijednosti.

Funkcionalna (prometna) vrijednost je mogunost robe da se njegovom razmjenom steknu eljene robe na tritu (indirektna vrijednost novca). Glavnina danas = depozitni, kreditni novac nije materijalni, obveza je banaka, preduvjet je povjerenje, i vrijednost poiva na kupovnoj moi tog novca u budunosti.Funkcionalna vrijednost je nezavisna od materijalne, odnosno roba posjeduje ili jednu ili drugu vrijednost, s obzirom na njenu svrhu.

1.3. Kupovna mo novca (1/p)Robna cijena je u novcu izraena vrijednost roba (koliko novca moramo dati za jednu jedinicu robe), a kupovna mo novca je u cijeni izraena vrijednost monetarne jedinice (koliko robe moemo kupiti za jednu jedinicu novca) relativni odnos vrijednosti. Kod punovrijednog novca vrijednost novca (odnosno, robe koja vri ulogu novca) je u obrnutom odnosu s njegovom kupovnom moi. Kod kreditnog novca vrijednost novca je u koliini roba koje dunici banaka imaju kao pokrie za svoja dugovanja po emisijskim kreditima. 1/p odreuje odnos D i S, a ne odnos u bilanci imovine.

1.4. Mjera i mjerenje vrijednosti novca

Bitna je relativna vrijednost novca (robna cijena ili 1/p). Ukupna koliina novca dobivena prodajom svih roba = PT. Koliina novca potrebita za to = M. ( M= PT. 1/p vie ovisi o robi koja se vie prodaje, nego o onoj koja se manje prodaje (logino!). Izraun 1/p putem mnoenja p svih roba s koliinom prisutnom na tritu ne prikazuje nam budua kretanja i ne uzima u obzir da na 1/p vie utjeu one robe koje se ee prodaju. Zato se koriste i indeksi cijena koji nam prikazuju relativne promjene:1. Indeks trokova ivota promjene u realnoj 1/p monetarnog dohotka standardne obitelji

2. Indeks cijena na veliko promjene cijena reprodukcijskog materijala prije promjena p na malo

Za sve gornje statistike podatke potrebna je detaljna ekonomska analiza koji imbenici utjeu, kakva su kretanja, koji su imbenici (ne)zavisni i sl. Prema kvantitativnom odnosu, M je nezavisna, a p ovisi o M, dakle p je zavisna varijabla.1.5. Meunarodne transakcije i vrijednost novca

Porast radne proizvodnosti izvoz. S druge strane, radi opskrbe sirovinama, materijalima i drugim gotovim proizvodima uvoz. ukljuenje domae proizvodnje u meunarodne robne i financijske tokove. Izvozom se stjeu devize kojima se plaa uvoz. Uz ove dvostrane, imamo i jednostrane financijske transakcije (potpore, doznake, pomoi). Domai proizvod se u otvorenoj ekonomiji povea za domae investicije i izvoz, a umanji za uvoz.1.5.1. Otvorenost ekonomije i kupovna mo novca

Ako E>U, onda se potroilo manje nego to se proizvelo, a monetarni dohoci su vei nego to ima raspoloive robe na tritu i obrnuto. E zbog toga smanjuje 1/p na odreeno razdoblje bez obzira o naplaenosti uvezene/izvezene robe.Ako se roba uveze u obliku nepovratne pomoi, a drava je proda kuanstvima, ona moe poveati svoje prihode i smanjiti poreze kuanstvima. Prihodi se poveavaju, ali se poveala i koliina robe pa nema promjena 1/p, ali se poveava standard.

Ako se roba uveze na kredit, dok traju zalihe se 1/p uveava, a kad krene otplata kredita smanjuje se 1/p i standard.

Ako se otplate kredita zadre u financijskom potencijalu banaka ili se odmah otplate, nema promjena 1/p, nego samo u standardu.

1.5.2. Meunarodni monetarni sustav

Meunarodni monetarni sustav omoguava prijenos kupovne moi u meunarodnim transakcijama. Devizni teaj i devizne rezerve su veza domaeg i MMS-a. to je devizni teaj vie fleksibilan, to e biti manje potrebne devizne rezerve. SB dri rezerve u jednoj ili vie valuta, koje onda uzimamo kao rezervne ili kljune valute (povijesno, US dolar). Promjena meunarodnih rezerva SB ima utjecaja na likvidnost. Monetarne posljedice proizlaze iz promjena neto dugovanja SB u inozemstvu. PB imaju devizne rezerve u inozemstvu to im pomae pri posredovanju u meunarodnim plaanjima.

Financiranje: devizne rezerve, neto zaduenost nebankarskih sektora, PB i SB. Razlikujemo:

1. Meunarodnu likvidnost prvog reda meunarodne devizne rezerve

2. Meunarodnu likvidnost drugog reda operativne rezerve PB, devizna imovina u inozemstvu, komercijalni krediti, dugovanja iz inozemstva, obveznice u domaem vlasnitvu, pozajmice i mogunost kredita od drugih dravaMeunarode devizne rezerve mogu biti nedovoljne (deficit u BP se prerano sanira na nezadovoljavajuoj razini), prevelike (deficit u BP se predugo zadrava) i optimalne. MMF je utemeljen da bi uspostavio jedan multilateralni sustav meunarodnih plaanja koji bi zamijenio nekadanje meunarodno zlatno vaenje.Intervalutarni teajevi nastaju posredstvom deviznog trita i na slubenim teajevima na temelju kovnikog pariteta. Na tritu nastaju na temelju S i D. Imamo direktno (nae!), indirektno (Engleska) notiranje i stalni teaj s promjenjivim postotkom prema gore (premija) ili prema dolje (diskont). Moe se rei i da intervalutarni odnosi ovise o 1/p, odnosno kretanje teaja objanjava se kao odnos 1/p tih dvaju valuta teorija pariteta kupovne moi. Bitna je stabilnost teaja da ne bi vrijednost novca bila izvrgnuta inflacijom, deflacijomi devalvacijom to ima za posljedicu disparitet izmeu domaih cijena i intervalutarnih teaja.1.5.3. Meunarodne transakcije

Ako se kod meunarodnih plaanja dvaju rezidenata iz razliitih ekonomija upotrebljava trei novac, tada taj novac ima znaaj svjetskog novca, a novac dvaju rezidenata se naziva minornim novcem jer se malo upotrebljuje u svjetskim plaanjima. Ako se plaa upotrebom deviznih rezerva, bitna je kvantiteta tih deviznih rezerva, ali i pravilna disperzija valuta i financijskih oblika (ekova, mjenica, akreditiva, uputnica). Konvertibilnost valute: nekad za zlato, Bretton-Woods po fiksnom teaju, danas trina konvertibilnost, odnosno zamjena na deviznom tritu po trinom deviznom teaju. Ako vai i za rezidente i za nerezidente puna konvertibilnost. Jedan od ciljeva MMF-a je liberalnost i multilateralnost (mogunost da se potraivanja prenesu preko njene konvertibilnosti u potraivanja u nekoj drugoj valuti). Nekonvertibilan novac nije meunarodni novac, a te ekonomije u razmjenama rabe barter. Meka (soft) valuta je ona koja gubi na vrijednosti, a tvrda (hard) ona koja dobiva.

2. Promjene vrijednosti novca

1. Kupovna mo u domaoj ekonomiji: smanjenje inflacija, poveanje - deflacija2. Intervalutarna vrijednost: namjerno, zakonsko smanjenje devalvacija, poveanje revalvacija. Intervalutarni teaj fluktuira deprecijacija i aprecijacija. Promjene 1/p i intervalutarne vrijednosti ne moraju uvijek ii simultano.2.1. Deprecijacija

Svako smanjenje vrijednosti novca zakonsko, (ne)namjerno, intervalutarno (devalvacija), kupovne moi (inflacija)... Smanjenjem vrijednosti jedne vrste novca s obzirom na drugu nastaje razlika izmeu njegove nominalne i paritetne vrijednosti disagio.2.1.1. Inflacija

Inflacija je ODRAVAJUE poveanje OPE RAZINE CIJENA. S rastom p dolazi do promjena kod M, ali poveanje M ne dovodi nuno do inflacije, mogua je i prikrivena inflacija. Ako se povea M da bi se desile transakcije koje se ranije nisu mogle desiti jer nije bilo dovoljno M, onda to nee dovesti do porasta ope razine p. Inflacija se deava kada se mjenja M bez odgovarajue promjene na strani robe. Time vrijednost novca opada, a p rastu. Moe nastati i voljom politike (pr. Law i FR izdavanje banknota). Relativna inflacija M stalna, koliina robe opada. Inflacija je tetna samo ako se pretvori u trajne cikluse neravnotee. Na poetku inflacije poveanje M djeluje na poboljanje ekonomskih tijekova to jo vie zavara ljude. Kad se koliine robe vie ne mogu toliko umnoiti, nastaje padanje vrijednosti novca, rast D za robama, pad Yr, pad teaja, porast izvoza, jo vea D za robama. Prema razini, mjerimo je pomou raznih indeksa. Prema intenzitetu:1. Blaga inflacija (do 5%)

2. Umjerena (5-10%)

3. Galopirajuia (10-50%)

4. Hiperinflacija (>50%).

Prema pojavnim oblicima:

1. Inflacija potranje (demand pull inflation) nastala kao rezultat promjene p izazvanih poveanjem D

2. Trokovna inflacija (cost push inflation) izazvana poveanjem trokova.

2.1.2. Devalvacija

Devalvacija je namjerno, zakonsko smanjenje vrijednosti monetarne jedinice u odnosu na njen standard (iz 1kg zlata sad emo kovati 1100 zlatnika, a ne 1000 ili emo poveati teaj). U praksi, devalvacija je smanjenje intervalutarne vrijednosti domaeg novca. Nakon dugotrajne inflacije devalvacijom se postavlja novi, nii paritet monetarne jedinice u odnosu na stabilne valute (to se u praksi ve provelo inflacijom). Tijekom devalvacije tei se izravnjavanju kupovne moi pojedinih valuta i p na svjetskom tritu bez promjena domae razine p devalvacija kao politika i monetarna mjera. Devalvacija izvoz poboljanje BP, ALI I promjena ravnotee S i D na domaem tritu, a mogu i konkurentne ekonomije takoer devalvirati svoju valutu. Devalvacija je uinkovita ako cijene izvozne robe na svjetskom tritu padnu razmjerno s postotkom devalvacije.2.2. Aprecijacija

Svako poveanje vrijednosti novca zakonsko, (ne)namjerno, intervalutarno (revalvacija), kupovne moi (deflacija)... Poveanjem vrijednosti jedne vrste novca s obzirom na drugu nastaje razlika izmeu njegove nominalne i paritetne vrijednosti agio.2.2.1. Deflacija

Deflacija je smanjivanje koliine novca u optjecaju koje ima za posljedicu pad ope razine cijena apsolutna deflacija. Relativna deflacija je poveanje roba na tritu uz stalnu M. Danas je deflacija namjerna mjera monetarne politike povlaenje M iz optjecaja na razne naine (porezi, ogranienje kredita i sl.). Posljedice: destimulacija I, a p se formiraju na nioj razini sporije i tee nego to je to sluaj s inflacijom (to jer se deflatorni gubici tek djelomino ponitavaju u poveanju 1/p).2.2.2. Revalvacija

Revalvacija je mjera vraanja vrijednosti monetarne jedinice u stanje koje je postojalo prije pada vrijednosti. U biti je to poveanje intervalutarne vrijednosti domae valute smanjenjem stope kovanja ili teaja. U praksi se provodi iznimno rijetko. Cilj: poveanje vrijednosti valute u odnosu na standard, sprjeavanje inflacije, poveanje U, smanjenje E (jer pretjerani E moe za posljedicu imati inflaciju).

Revalvacija/devalvacija su jednokratne promjene nakon ega su teajevi opet stabilni. Aprecijacija/deprecijacija su promjene domaeg novca u odnosu na strani u sustavu fluktuirajuih teajeva.

2.3. Stabilizacija

Stabilnost novca je temeljni preduvjet ekonomskog razvoja, a oituje se u stabilnosti njegove 1/p i intervalutarne vrijednosti. U teoriji, svaki poremeaj ravnotee uspostavlja novi paritet 1/p i teaja, tj. novu stabilnost. U praksi, postoje mnoge prepreke, carinske barijere i sl. koje su ograniavajui imbenik. Takoer, prisilne mjere ravnotee, primjerice devizni propisi, ne stvaraju pravu trinu ravnoteu. Za devizno trite monetarne rezerve i kreditni izgledi; za 1/p domaa ekonomija i proraun; provoenje stabilizacija na prirodnoj razini, tj. na onoj na kojoj se teaj i 1/p u trenutku stabilizacije stvarno nalaze.Peti dio: NOVAC I BANKARSTVO

Namjera je suvremene ekonomske politike pomou financijske teorije uspostaviti konzistentnost monetarne, fiskalne i devizne politike te nefinancijskih ekonomskih politika, imajui u vidu da M, financijska potraivanja i obveze utjeu na ponaanje ekonomskih jedinica nefinancijskog sektora. Nemonetarni financijski oblici takoer utjeu posredno na ekonomski tijek.

1. Financijske pojave

Financijske pojave moemo podijeliti u etiri grupe:

1. Financijske institucije

2. Financijske oblike (instrumente)

3. Financijske transakcije

4. Financijske tokove

Emisija i prijenos financijskih oblika su financijske transakcije. Financijska transakcija obuhvaa financijske oblike i financijske odnose. Financijske institucije + financijski oblici = financijska struktura. Temeljna funkcija financijske strukture, posredovanje, provodi se kroz aktivnosti financijskih institucija, tijekom kojih nastaju financijski tokovi kao rezultat financijskih transakcija financijskim oblicima. Tijek evolucije financijskih pojava povezan je s robnom razmjenom, ime je monetarna teorija samo jedan dio financijske teorije (uz fiskalnu i deviznu), a monetarne institucije jedan dio financijskih.1.1. Kredit i novac

Novac s motrita ekonomske znanosti spada u stvar (uz prava, drutvene i ekonomske odnose i sl.). U imovinskom pravu novac omoguava da se objekti izraze u monetarnom ekvivalentu funkcija mjerila vrijednosti. Novac slui kao posrednik u robnoj razmjeni. A poto su tijekom razmjene prodaja i kupovina vremenski razmaknute, nastaje kreditni odnos koji za posljedicu ima kredit.1.1.1. Robna razmjena i kreditni odnos

Mogue je da su kupnja i prodaja vremenski razmaknute. Tada umjesto plaanja kupac prodavatelju daje obeanje da e nakon odreenog vremena platiti preuzetu robu. Kreditni odnos: creditor daje robu na povjerenje debtoru koji plaa tek nakon proteka odreenog vremena. Time nastaju kupoprodajni dogovor i kreditni dogovor. Zajam je odnos u kojem zajmodavatelj ustupa zajmoprimatelju stvar ili novac ili pravo uporabe, a zajmoprimatelj se obvezuje da e tu istu stvar vratiti nakon proteka vremena. Svaki kreditni odnos nije zajam! Kod zajma se moraju vratiti uvijek iste stvari (zato predmet zajma mogu biti samo zamjenjive, generine stvari), a kod kredita imamo stvar koju daje prodavatelj i stvar koju vraa kupac.Preputanje stvari djelimo:

1. Posudba bez plaanja

2. Najam preputanje na uporabu

3. Zakup preputanje uglavnom nekretnina1.1.2. Kreditno podrijetlo novca

Imovina je skup ekonomskih vrijednosti koja pripadaju odreenom subjektu. Vlasnika prava (realna aktiva) su prava dunika, a potraivanje je pravo vjerovnika (financijska aktiva). Najprije pozajmljivanje, a sve veom ovisnou drutva, pojava kreditnog odnosa u nemonetarnom i monetarnom obliku iz monetarnog oblika se razvio suvremeni kredit. U naturalnoj ekonomiji vjerovniku bi se smanjila imovina dok mu se ne bi vratila ista vrijednost. U monetarnoj ekonomiji mjenja se samo struktura kreditorove imovine (sad ima financijsko potraivanje u aktivi). Dunik je vlasnik ega god to je kupio od kreditiranog novca u pravnom smislu, a u ekonomskom smislu vlasnik je vjerovnik kojem dunik plaa kamatu za njegovo potraivanje. Biti vlasnik u ekonomskom smislu znai imati ekonomske koristi od te stvari. Ekonomski vlasnici svega to su dunici banaka nabavili putem svojih kredita su vjerovnici tih banaka, jer njima korisnici kredita posredno putem banke plaaju kamate. Osiguranje potraivanja: imovina dunika mora biti nekoliko puta vea od kredita.

Kredit se formalizira putem:

1. Zadunice - moe se cedirati uz suglasnost dunika

2. Mjenice - za kratkorona potraivanja: vlastita dunik je izdaje i obvezuje se isplatiti dug bilokome tko je dostavi na isplatu; trasirana izdaje je vjerovnik, dunik je samo akceptira

3. Obveznice - za prijenos dugoronih potraivanja

4. eka

5. Dionice - vlasnika vrijednosnica vjerovnik stjee dio imovine izdavateljaKrediti se dijele na:

1. Posredne bankarske: Bankarski krediti mogu biti osim posrednih i emisijski koje banke daju iz obveza koje same stvaraju

2. Neposredne

1.1.3. Kredit i evolucija monetarnih oblika

Zlato je ostalo kao temeljna opa mjera vrijednosti i kod fiducijarnog novca. Robni promet doveo je do pojave novce i njegove evolucije sve do kreditnih oblika. Suvremena M je kreditnog podrijetla (kovanice, novanice i depozitni novac). Pojava depozitnog novca dovela je do nove uloge monetarne vlasti mjere koje se odnose na koliinu kredita u optjecaju. Klasina teorija indiferentnost kredita kredit je prelijevanje iz suficitarnog u deficitarni sektor (prenoenje 1/p), utede su zapravo jednake kreditu i nema promjena M niti nikakvih drugih posljedica.

Krediti se dijele na:

1. bankarske kredite one koji samo prenose kupovnu mo

2. emisijske kredite one koji stvaraju dodatnu kupovnu mo. Iznos mora biti jednak potrebitom poveanju M. Ako nije, djeluje destabilizirajue na ekonomiju. Oni omoguavaju da onaj tko nije donio svoju robu na trite, na istom tom tritu kupuje robu te da zadri kredit u novcu 1/p se prenosi na nove poduzetnike (razvojni krediti).

Banknote: rjeen problem nedovoljne M. Poetak kreditnog novca jer su banknote poivale na povjerenju prema izdavatelju. Obveza izdavatelja da e isplatiti iznos u valutnom novcu naznaen na banknoti. Poveanje 1/p jer su imale djelomino pokrie u valutnom novcu. Zamjenjivost i povjerenje kao bitni imbenici. Banknote postaju definitivan oblik plaanja i nemaju mogunost zamjene time one postaju novanice, odnosno fiducijarni novac koji nije vezan za neku materijalnu vrijednost. I kod fiducijarnog novca banke su primjetile da ljudi podiu samo jedan dio depozita, dok se drugi moe odobriti klijentima u obliku kredita. Taj odobreni kredit ljudi opet ne troe cijelog te on dijelom ostaje kao depozit kod banke multiplikacijski temelj. SB je tu bitna figura koja vodi rauna o tome da banka ne izda previe kredita i time ne ode u steaj. Ukupno poveanje kredita odgovara ukupnom poveanju sekundarnog depozita: K=Ko (1/r) ili K=(1/rDo)-Do; r = koef. rezerva pokria, tj. r=R/D.1.2. Financijsko posredovanje

Financijske institucije se dijele na SB i PB. Prema imovinskoj bilanci imaju monetarni i nemonetarni dio. Obavljaju dvije meusobno isprepletene funkcije:

1. financijsko prelijavnje financijskih vikova izmeu i unutar sektora

2. emitiranje razliitih financijskih oblika u kojima se nalazi uloena imovina njihovih klijenata.Neaktivni novac je novac koji je iskljuen iz razmjene i kao takav ima samo uporabnu, a ne i prometnu vrijednost. Neaktivni novac je prenijet kao depozit bankama. Neaktivni novac je u biti teorijska kategorija jer svaki pojedinac na neko vrijeme povlai novac iz optjecaja zadravajui ga kod sebe prije nego to ga ponovno upotrijebi (i tada novac dobiva prometnu vrijednost) pa se neaktivni novac u praksi ne moe utvrditi. Financijskim transakcijama preko emisije financijskih oblika novac se prenosi od onih s vikom do onih s manjkom novca. Pritom nastaju financijska potraivanja (prodavatelj ima potraivanje prema financijskim institucijama) i financijske obveze (kupac je dunik financijskim institucijama putem kredita).

Uloga financijskih posrednika:

- makro motrite: stabilnost ekonomskih tijekova i poveanje robne razmjene

- mikro motrite: povoljniji raspored S i I ekonomskim jedinicama

1.3. Banke i financijsko posredovanje

Banka je imbenik monetarnog i kreditnog sustava preko poslova tijekom kojih nastaju odnosi u prometu novca i kredita te nemonetarnih financijskih oblika. Evolucija novca je povezana s evolucijom bankarskog poslovanja. Emisija novca i njegova uloga u ekonomskom tijeku daje banci mogunost koncetracije monetarnih i nemonetarnih financijskih oblika u financijskom potencijalu te da njihovom disperzijom putem kredita i drugih oblika izmeu i unutar sektora, rezidenata i nerezidenata utjee na ekonomski tijek. Banka je zbog toga iznimno vana institucija glede ekonomskog razvoja.1.3.1. Odrednice ustroja banke

Bitni sastavni dijelovi oblikovanja politike banke su odreivanje temeljnih ciljeva i strategija, strukture i pravila tijekom poslovanja (sve to putem temeljnih akata), razvojne politike, planiranja te tekue ekonomske politike. Opa svrha banke je zadovoljavanje potreba ekonomije glede financijskih usluga, koje mogu biti monetarne i nemonetarne prirode. Na banku utjeu unutarnji i vanjski imbenici te organizacijska kultura. Banka posluje s etiri nebankarska sektora: kuanstvo, privreda, javni sektor i inozemstvo. Kapitalni ustroj banke: vlasnike ili dunike vrijednosnice.1.3.2. Svrha i djelatnost banke

Svrha banke je razlog zato banka postoji, a to se moe utvrditi odreenjem cilja osnivanja. Cilj je podreen svrsi. Cilj je stanje kojem se tei. Djelatnost je kombinacija razliitih zadataka putem kojih se ostvaruje cilj. Svrha banke je jaanje imovinske bilance putem razvoja i rasta djelatnosti. Banka ima vanjsko poslovanje s drutvenim okruenjem i unutarnje meu organizacijskih dijelova. Djelatnost banke dijeli se na aktivne i pasivne poslove. Aktivni poslovi ogranieni su obveznim rezervama i rezervama likvidnosti.1.3.3. Naela bankarskog poslovanja

1. NAELO UREDNOG POSLOVANJA: Temeljno naelo jer je banka jedina institucija koja svojim aktivnim poslovima odreuje pasivne poslove, to moe imati kao rezultat promjenu M.

2. NAELO LIKVIDNOSTI: Preduvjet je naelo urednog poslovanja. Naelo likvidnosti posebno bitno u dinaminim promjenama bilanne strukture banke. Tri stupnja likvidnosti glede vremena potrebnog da se aktiva banke konvertira u novac SB:

- primarna: gotovina, imovina kod SB, potraivanja od banaka

- sekundarna: primarna + mjenice, vrijednosnice, rezervni fond, rezerve i krediti kod SB, pozitivan saldo na ino raunima

- tercijarna: ulaganja koja se ne mogu pretvoriti u novac prije dospijea pozajmice, udjeli, mjenice.

Jo:

- makroekonomska likvidnost: likvidnost gospodarstva, a moe biti unuarnja i vanjska

- mikroekonomska likvidnost: likvidnost ekonomske jedinice

Prema strukturi bilance:

- monetarna likvidnost: Dijeli se na sadanju (statinu trenutna mogunost isplate obveza), plansku (dinaminu mogunost isplate obveza u odreenom razdoblju), optimalnu (planska likvidnost uz rizik gubitka dijela imovina kod konverzije u monetarni oblik) i opu (odnos tekue aktive i kratkoronih obveza).

- likvidnost imovine: sposobnost konverzije imovine u monetarni oblik. to krae vrijeme, to vea likvidnost.3. NAELO SIGURNOSTI I UINKOVITOSTI ULAGANJA: Sigurnost da e bankarski poslovi biti izvreni sukladno ugovorima, a to podrazumijeva i uredno vraanje kredita klijenata.

4. NAELO RENTABILNOSTI: Ostvariti zaradu na razlici kamata i neposrednim udjelom u kapitalu klijenata poveanje uinkovitosti poslovanja vei iznos dobiven odnosom profita i uloenog kapitala.

2. Bankarski poslovi

Poznajmljivanje novca kao djelatnost banke. Podjela poslova banke po tri temeljna obiljeja:1. Bilanno-analitikom: pasivni, aktivni ili neutralni.

2. Naelu funkcionalnosti: prikupljanje financijskih oblika, kreditni, posredniki, vlastiti.

3. Ronosti: karakter financijskih oblika s obzirom na njihovo dospijee

Kod pasivnih poslova rije je o financijskom potencijalu, a kod aktivnih o kreditnom potencijalu banke.

2.1. Pasivni bankarski poslovi

Poslovi u financijskom potencijalu kojim banka prikuplja i disperzira njen depozitni potencijal koji nastaje putem depozita, nemonetarnih financijskih oblika raznih koji se aktiviraju ulaganjem u banku te tekuih primitaka pojedinaca. Preko depozita banka oblikuje financijski potencijal. Podjela depozita po:1. podrijetlu: primarni (ulaganje u banku), sekundarni (ulaganje u banku iz iznosa odobrenog kredita), oni koji nastaju prodajom deviza (i mogu se svrstati u primarne)2. imovinsko-pravnim obiljejima vlasnika depozita (poslovni depoziti i depoziti kuanstva)3. ronosti (depoziti po vienju i oroeni).Dospjelost obveza prema vjerovnicima kljuni je ograniavajui imbenik kreditne politike banke. Zato dijelimo bankarske poslove i na:

1. kratkorone

2. dugorone BP.

2.1.1. Kratkoroni pasivni poslovi

Kratkoroni pasivni poslovi vani su za odravanje likvidnosti banke. U njih spadaju:1. emisija novanica2. depoziti po vienju i bez roka

3. zaduivanje kod drugih banaka (pomou reeskonta, relombarda, revolving kredita i meubankarskih kredita za odravanje likvidnosti)

4. emisija kratkoronih vrijednosnica

5. eskontiranje vlastitih mjenica.

2.1.2. Dugoroni pasivni poslovi

To su oblici prikupljanja dugoronih financijskih vikova kroz dugorone financijske oblike. U njih spadaju:1. emisija vlasnikih i dunikih dugoronih vrijednosnica

2. dugoroni depoziti

3. dugoroni primljeni krediti.

2.2. Aktivni bankarski poslovi

ine glavne bankarske poslova kojima banka prikuplja svoj kreditni potencijal. Dijele se na dvije temeljne vrste: kratkorono i dugorono kreditiranje. Kroz sustav bezgotovinskog plaanja, banka odobrava vei iznos kredita od depozita u njenom financijskom potencijalu, ime nastaje multiplikacijski tijek. Podjela kredita:1. S motrita vjerovnika: osobni, javni, bankarski i komercijalni.

2. S motrita sektora gospodarstva: javni, kuanstvima i privredi.

3. S obzirom na jamstvo: osobni (odgovara openito) i stvarni (odgovara odreenom imovinom)

4. Po ronosti: bez i sa rokom povrata

5. Nain dogovora: usmeni i pismeni

6. Predmet kredita: naturalni i financijski

7. Djelatnost kreditora: komercijalni i bankarski

8. S obzirom na trajanje: kratkoroni, srednjeroni i dugoroni

9. S obzirom na svrhu: proizvodnja, potroaki

10. Namjena: Tekua i investicijska ulaganja

11. Prema nainu osiguranja: otvoreni i pokriveni (zalog neeg kao osiguranje)

12. Djelatnost korisnika kredita: javni sektor, kuanstva, privreda i banke

13. Prema rezidentnosti: tuzemni i inozemni.

2.2.1. Kratkoroni aktivni poslovi

Odobravanjem kratkoronog kredita banka mjenja M utjeui na robno-monetarne odnose u gospodarstvu. Bitna je sigurnost povrata kredita (ocjenjivanje kreditne sposobnosti!). Razlikujemo:1. Kontokorentni: po tekuem raunu do dogovorenog iznosa

2. Akceptni: banka akceptira mjenicu poveavajui joj bonitet pa klijent moe dobiti eskontni kredit kod druge banke

3. Rambursni: odobrava se uvozniku za plaanje uvoza robe uz pokrie robnih dokumenata koji su prenijeti na banku

4. Avalni: osiguranje avala klijentu na njegovu mjeninu obvezu (banka se obvezuje da e platiti mjenicu ako to klijent ne uini)

5. Lombardni: odobrava se temeljem zaloga pokretne vrijednosti

6. Ekontni: na podlozi nekog budueg potraivanja. Banka otkupljuje budue potraivanje i odbija trokove i proviziju

2.2.2. Dugoroni aktivni poslovi

Dugoroni kreditni nastaju iz financijskog potencijala s temelja oroene tednje i tad nastaje samo preraspodjela istih koja ne utjee na postojeu M nego se 1/p prenosi iz suficitarnih u deficitarne sektore. Ulaganje u realne i financijske investicije (procjenjuje se uspjenost investicije). Krediti se dijele na:1. Hipotekarne: odobravaju se temeljem zaloga nekretnina. Razlikujemo one s fiksom hipotekom (otplauje se po isteku ugovorenog roka) i one s otplatom u anuitetima.

2. Investicijske: financiranje razvoja, potrebno je ocijeniti rizik!

2.2.3. Potroaki kredit

Kreditiranje potroaa provodi se:1. Prodajom robe na otplatu: prodavatelj daje kupcu na raspolaganje robu odmah, a kupac je plaa u obrocima

2. Bankarski potroaki kredit: isti kao ostali bankarski krediti. Osiguranje: bianco mjenica.

Potroaki kredit poveava M i v (brzinu kolanja novca), stimulira rast p te moe dovesti do pretjerane sklonosti kupovanju.

2.3. Posredniki poslovi

Posredniki bankarski poslovi su poslovi u kojima se banka ne javlja ni kao dunik ni kao vjerovnik, ve kao posrednik za svoje klijente (uz odreenu naknadu). Posredniki poslovi dolaze do izraaja kroz:1. Posredovanje u platnom prometu: Sva plaanja koja se obavljaju preko banke, a mogu biti gotovinska, prijenosi iznosa s jedan na drugi raun i inkaso (plaanje u gotovini na temelju dostavljenog dokumenta mjenice, eka...). Podloga za uspjeno funkcioniranje ekonomskog i financijskog sustava. Poveava obrtaj K, smanjuje transakcijske trokove, ubrzava ekonomski tijek...2. Upravljanje vrijednostima (depo poslovi): uvanje i upravljanje pokretnim vrijednostima. Moe biti i samo uvanje, npr. zapeaenih depozita, a banka moe i iznajmljivati sigurnosne ormarie za pohranu.3. Kupnju i prodaju vrijednosnica, deviza, valuta i kovina za tui raun: poslovanje na burzi po nalogu klijenta za odreenu proviziju.4. Preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja vrijednosnica: Temeljem jamstva banka e klijentu isplatiti iznos, ukoliko to ne uini klijent za kojeg jami. Osiguranje putem depozita ili kredita odobrenog klijentu.5. Otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama: financijska potpora klijentima za brzo i kvalitetno izvrenje plaanja.2.4. Vlastiti poslovi

Poslovi koje banka obavlja u svoje ime i za svoj raun s namjerom stjecanja zarade:1. Arbitrani poslovi kupnja po nioj cijeni i prodaja vrijednosnica po vioj cijeni istodobno

2. pekulacije na burzi prodaja po nioj cijeni i kasnija prodaja u trenutku veeg notiranja

3. Osnivanje trgovakih drutava banka ulae K radi ostvarenja zarade iz poslovanja.

2.4. Imovinska bilanca banke

Na bilancu utjeu vanjski imbenici koji u odnosima s bankom mjenjaju njen kreditni i financijski potencijal koji se u biti odraava preko financijskih transakcija u kojima banka sudjeluje kao integralni dio monetarnog transmisijskog mehanizma.2.4.1. Struktura bilance i likvidnost

Smanjenje jednog dijela pasive ili aktive mora rezultirati poveanjem drugog dijela pasive (aktive) osim ako nije dolo do ukupne promjene bilannog iznosa. Banke su putem potraivanja i obveza povezane s ekonomskim jedinicama realnog sektora. Oblici u kojima ekonomske jedinice i sektori dre imovinu bitno odreuju vertikalnu i horizontalnu strukturu bilance banke.Kvantitativna likvidnost se ogleda na to iskoritava li gospodarstvo sve svoje mogunosti u cjelini ili ne, odnosno moe li se opseg poslovanja poveati. Ukoliko je maksimalno iskoriten, tada je nacionalno gospodarstvo dovoljno likvidno. Problem je to SB-u nije poznata v i zbog toga gospodarstvo je uvijek ili premalo ili previe likvidno. Kvalitativna likvidnost se ogleda da li slabi ili se poboljava duniki poloaj sektora gospodarstva.

2.4.2. Imovinska bilanca i politika banke

Struktura: kreditni potencijal i rezerve su u aktivi, a financijski potencijal u pasivi bilance. Tradicionalni analitiki pristupi uinkovitosti poslovanja teko mogu pokazati pravo stanje stvari u dinaminom poslovanju banke te se pribjeglo pristupu bilance uinka (model mjerila i mjera izvedenih iz strategije pomou kojeg se planiraju aktivnosti i mjere rezultati s razliitih motrita). Stratergija banke mora konkretizirati misiju i viziju banke, odnosno kako doi do cilja. Kako bi se cilj strategije ostvario, trebaju planovi i prorauni (financijski dio planova). Vee banke su decentralizirane federalno (vlastito trite, proizvodi i financijska odgovornost) ili funkcijski.MONETARNA TEORIJA I POLITIKA

Prvi dio: MONETARNA TEORIJA

Monetarna teorija se u uem smislu bavi tehnikom stranom novca, a u irem smislu ulogom novca u ekonomiji i drutvu. Otkrivajui kako M utjee na p i proizvodnju ulazimo u sloen tijek odnosa u ekonomiji te odnose prouava monetarna teorija. Monetarna politika rabi monetarnu teoriju za studiju uinaka ve implementiranih mjera.

1. Odrednice monetarne teorije

Definicija novca i drugih monetarnih agregata razlikuje se izmeu razliitih teorija koje rabe razne statistike obuhvate. MT daje monetarnoj analizi okvire istraivanja pri emu se oblikuje monetarne politike koja praktino regulira M i tok novca SB. S motrita MD MT prua uvid u ponaanje pojedinaca koji su dio svoje imovine odluili zadrati u monetarnom obliku. Evoluciju monetarne teorije moemo pratiti kroz dva motrita:

1. evoluciju monetarnog sustava (napomena! Monetarni agregati M1 gotovina+depozitni novac s kojim se moe plaati), iri su M2, M3 i M4 i pomau pri stabiliziranju MD)

2. evoluciju monetarne teorije: od klasine teorije do IS-LM.

1.1. Monetarna teorija kao dio ekonomske teorije

Ekonomska teorija kao opi skup znanja o ekonomskim pojavama ne postoji, pa se razliite ekonomske teorije zapravo nadopunjuju. Time i MT kao dio ekonomske teorije nuno je u svezi s drugim ekonomskim teorijama, tretirajui i obrazlaui i ekonomske pojave koje su samo dijelom monetarne prirode (pr. inflacija). I s makro i s mikro motrita monetarna teorija je kombinacija prouavanja utjecaja i ponaanja. Zbog toga postoje dva motrita prouavanja:

1. Vertikalni pristup istraivanju prouava ponaanje pojedinih sektora glede MD, Ms i utjecaj na viak ili manjak novca

2. Horizontalni pristup istraivanju istraivanje funkcionalnih odnosa izmeu ukupne M, Md, D roba, D usluga, S i I.

1.2. Relativnost monetarne teorije

Relativnost monetarnih teorija ograniavajui je imbenik, jer zahtijeva prikaz pojedinih teorija u svezi s tadanjim konkretnim drutvenim prilikama, pojave se kroz vrijeme mjenjaju, te onemoguava opu sistematizaciju znanja koja mogu imati trajnu i opu vrijednost. Razvijenost monetarnih i nemonetarnih financijskih oblika, financijskog i monetarnog sustava, monetarne infra i suprastrukture te opih pravila ponaanja u svezi je s dvije bitne karakteristike MT relativnosti i promjenjivosti. I zato se MT mora sagledavati kroz ekonomsku teoriju, da bi joj se dao drutveni kontekst.

1.3. Metodoloki pristup monetarnoj teoriji

Moe biti:

1. Pozitivan pristup: Tretira pojave onakvim kakve jesu te ih razlae kako bi se ocijenilo njihovo budue kretanje te odreuje mjere koje bi trebale dovesti do eljenih ciljeva. Uporaba empirijskih istraivanja.

2. Normativan pristup: Tretira pojave onakvim kakve bi trebale biti te tako odreuje postojee stanje te mjere da se postojee stanje uskladi s danim ciljevima. Utemeljenost pravnih normi.

I dalje:

1. Dinamian pristup: Kratkorono motrite sloenije - monetarne pojave se tretiraju uzimajui u obzir tijek uravnoteenja i vremenske varijable

2. Statian pristup: Dugorono motrite MT se bavi uvjetima monetarne ravnotee

Pristupi su meusobno povezani. Svrha MT je utvrditi odreena znanja o nekoj strukturi monetarnih pojava koja su odreujua za opis tih pojava te opis strukture monetarnih pojava.

2. Evolucija monetarne teorije

2.1. Odrednice evolucije monetarne teorije

Razlaui evoluciju monetarne teorije, koja je dio ekonomske teorije, razlaemo istodobno i razvoj ostalih ekonomskih teorija:

1. KLASINA EKONOMSKA TEORIJA: Smith, Ricardo, Say, Mill ekonomski tijekovi se uravnoteuju pri punoj zaposlenosti, nema dravne intervencije, novac je neutralan.2. NEOKLASINA TEORIJA: Izmjene nekih dijelova klasine teorije Teorija ope ravnotee (Walras, Pareto, Fischer), Cambridge (Marshall, Pigou), dinamina analiza (Schumpeter).3. KEYNESIJANSKA TEORIJA: Velika kriza pobija tezu o automatskom uravnoteenju, uvodi neelastinost p, kratkorono promatranje i nepunu zaposlenost. Bitna intervencija drave! Novac vie nije neutralan, ovisi o I i i.4. NEOKLASINA SINTEZA: Samuelson. Hicks, Patinkin razvijanje imovinske teorije. Daljnje ravanje teorije sa Friedmanom i njegovim monetarizmom te Lucasovom novom klasinom MT.5. NEOKEYNESIJANSKA SINTEZA: Modigliani, imovinska teorija Tobina, Stiglitz.6. SUVREMENA EKONOMSKA I MONETARNA TEORIJA

Razdoblja nisu egzaktno izdvojena i nema nikad potpune dominacije samo jedne teorije. Monetarna teorija se moe podijeliti.

1. KLASINA KVANTITATIVNA TEORIJA2. KEYNESIJANSKA MT3. NEOKEYNESIJANSKE SINTEZE4. IMOVINSKE MT (Friedman, Tobin)5. NOVE KLASINE MT6. NOVE KEYNESIJANSKE MT

2.2. Predklasina teorija vrijednosti novca

Petty je priznavao novac kao oblik mjere vrijednosti, posrednika u razmjeni i oblik tednje. Uveo je varijablu v (brzina kolanja novca) za utvrivanje M. Law novac ima uinak na zaposlenost. Locke, Cantilion, Hume kvantitativni odnos novca i p.

Bodin kao utemeljitelj KMT kae da je poveanje koliine zlata i srebra prvi i najvaniji uzrok rasta p. Davanzati usporeuje zalihe robe i zalihe novca te unapreuje kvatitativni teorem. p=M/Q; 1/p=Q/M; M=PQ poelo kasnije kvantitativne jednadbe (raste M - rastu p).

Locke nadoupnjava statian odnos sa Pettyevom v: MV=PQ. Predklasino razdbolje traje do objavljivanja Smithove knjige Bogatstvo naroda 1776.

2.3. Klasina monetarna teorija

Klasino razdoblje poinje Smithom i Bogatstvom naroda 1776. i traje do smrti Milla 1873. Smith kae da su za bogatstvo vani rad ovjeka i prirodno okruenje, a da osobni interes ovjeka utjee na p, D i S. Sayov zakon kae da ponuda stvara vlastitu potranju te se ekonomija uvijek nalazi u ravnotei. Novac je neutralan i ne utjee na realna kretanja. Na realna kretanja utjeu imbenici proizvodnje i k (kamatnjak). Promjena M utjee samo na promjene p (raste M rastu p) to je zato jer je V stalna i ekonomija je u ravnotei!

MV=PQ; M V= P Q; pa imamo: stalnu V, i ekonomiju u ravnotei to znai da su Q=0, ( M= P)

2.4. Neoklasina monetarna teorija

(Kvantitativna monetarna teorija ima temelje jo u predklasinoj MT). Neoklasini ekonomisti takoer spadaju u klasiare Marshall, Walras, Fisher, Pigou. 19.st. nevolje s pokriem nepunovrijednog novca. Razvijaju se dvije teorije (na kraju je pobijedila banking):

1. Currency (Ricardo) p ovise o M i zato banknote moraju imati pokrie u zlatu (osim jednog zakonski odreenog dijela) kako se M smanjivala, tako su se krize zaotravale

2. Banking (Mill) vea potreba za M moe biti zbog porasta p jer se suvian novac povlai iz optjecaja zbog svoje funkcije zgrtanja blaga emisija banknota mora biti odreena potrebama ekonomije, a ne samo pokriem Au.

Mill p su odreene S i D. S i D se moraju matematiki izjednaiti (S=D) i njih trite uravnoteuje.

3. Kvantitativna monetarna teorija

Tri razdoblja u evoluciji MT (koja se naravno ne mogu egzaktno podijeliti):

1. Klasina i neoklasina MT (do 30.tih g. 20.st.) u neoklasine spadaju i transakcijska Fisherova MT i dohodovna varijanta MT od Marshalla i Pigoua

2. Dohodovna MT Keynesa (do 50.tih g. 20.st.)

3. Monetaristika i imovinska teorija

3.1. Transakcijska kvantitativna monetarna teorija

Promjena M ( promjena p. Trai se odgovor na pitanje kolika je to prava M. Klasina ekonomija ima temelje u Sayovu zakonu (novac nema utjecaj na k, proizvodnju i zaposlenost) i KMT (fiksna M + pad p = porast MR). Isto tako, ako bi se poveala koliina robe, a M je stalna = p bi pale (jer ukupna ponuda u obliku robe = ukupnoj ponudi novca), to je temeljno polazite KMT. Postoji razlika izmeu nominalne i realne koliine novca. Nominalna koliina novca je koliina izraena u bilo kojoj jedinici novca, a realna koliina novca je koliina roba i usluga koja se moe kupiti za jednu jedinicu novca KMT izvodi 1/p iz M.

Statini odnos Bodina i Davanzatija (M=PQ) nadopunjuje Locke sa prosjenom brzinom kolanja novca (prosjek brzina prometa pojedinih novanih iznosa) (MV=PQ). Petty i Locke polaze od M, a Cantilion polazi od V za odreivanje M.

Nominalna veliina transakcija je T i ona je stalna, kao i V (transakcija brzina kolanja novca). Promjenjiva je P koja se mjenja proporcionalno M. MD se u KMT izvodi s motrita V, a ne s motiva dranja novca ( MV=PT. ( M=PT (1/V); k=1/V ( M=kPT. Glavni predstavnik MV=PT u kojoj je V nezavisna od ostalih varijabla i stalna je Fisher. Desna strana jednadbe je robni, a lijeva monetarni promet. MV=PT je zapravo u obliku jednadbe iskazan odnos izmeu S i D i taj se odnos rabi za razlaganje odnosa izmeu vrijednosti novca i robe jer T predstavlja svu prodanu robu na tritu u tom trenutku sa MV to predstavlja novac prisutan u tom trenutku, a P slui kao imbenik izravnjavanja tih koliina.

Kupovna mo novca: 1/P=T/MV. Poveanje M e dovesti do poveanja T samo ako nije prisutna puna zaposlenost (ako je, onda M utjee samo na P). U praksi, kad raste M ljudi kupuju sve vie zbog straha od pada vrijednosti novca time poveavaju V i potiu inflacijsku spiralu (MV). Pretpostavke koje Fisherova jednadba mora zadovoljiti da bi bila funkcionalna jesu:

1. Ekonomska ravnotea postoji kod pune zaposlenosti

2. Promjene M ne utjeu na promjene V

3. Promjene M ne utjeu na D i ostala realna kretanja na tritu.

Razlozi naputanja klasine KMT: Fisherova jednadba je vie Fisherova teorija, zbog injenice da su sve varijable osim P statine i da sve slue za razlaganje promjene P. (Fisher kasnije ipak uvodi i brzinu kolanja ekovnih depozita, a u T uvodi i novcem kupljene vrijednosnice.) Cassel tvrdi da ne utjee M na P, nego da P utjeu na M. Takoer, u transakcijskoj jednadbi ne gleda se utjecaj prodane robe na kredit. Nedostajua poveznica je i uinak realnog salda, odnosno uinak poveanja M na poveanje proizvodnje neizravno, putem niih k.

3.2. Dohodovna kvantitativna monetarna teorija

Zamjena PT sa domaim dohotkom da bi se domai dohodak doveo u vezu sa 1/p. Uzrok promjene P nije M nego dohodak, a utjecaj M na P ostaje neodreen sve dok se ne utvrdi to je uinjeno s dohotkom kao dodatnom koliinom novca. Ekonomisti: Walras, Marshall, Aftalion, Pigou, Schumpeter. Dohodova KMT se razlae kroz:

1. Schumpeterove dohodovne MT

2. Teorije realnog salda

3. Keynesove dohodovne MT.

3.2.1. Schumpeterova dohodovna monetarna teorija

Polazite: pojedinac za svoj rad prima nominalni dohodak, a koliina robe koju moe kupiti za nominalni dohodak je njegov realni dohodak. Zbroj svih dohodaka u gospodarstvu jednak je monetarnom dohotku gospodarstva = Yn, a zbroj svih proizvedenih roba od strane primatelja dohotka je neto domai proizvod = O. O se nalazi na tritu za Yn. Aftalionova jednadba: Yn=PO ( P=Y/O ( 1/P=O/Y. Iznos monetarnih dohotka jednak je iznosu realnih dotoka. 1/p vie ne ovisi o M, nego o Y kod danog O. Kod transakcijske MT T je bila ukupno prodana roba u nekom razdoblju i predstavlja robni promet te su u njoj ukljuene viestruke transakcije s istom robom, a O je ukupna proizvedena roba ( PT > PO. Pr. Proizvedena eerna repa = 10.000kn; prodana tvornici koja ulae jo 10.000kn i proda eer za 20.000. Zbroj robnog prometa (PT)= 10.000+20.000=30.000kn, a zbroj novoproizvedene vrijednosti (PO)= 10.000+10.000=20.000kn.

Novac kroz transakcije omoguava razmjenu najprije vrijednosno (tako da se razmjeni kao monetarni dohodak meu sudionicima u ekonomiji), a potom i konkretno (da pojedinci mogu ii s njim na trite kupiti robu). Pr: vrijednosno se dohodak razmjeni izmeu prireivakih sektora u sektor potroaa (kroz plae zaposlenika), a konkretno tako to sektor potroaa doe s dohotkom u trgovinu i kupi proizvod (i tako zatvori krug prireivaki sektor trgovina potroai).

Transakcijska brzina kolanja novca VT nam je govorila koliko plaanja u svezi kupnje robe se prosjeno izvri. Dohodovna brzina kolanja novca Vy nam kae koliko se puta prosjeno upotrijebi novac za razmjenu dohotka ( Vy=Yn/Ms; Yn= MsVy (Schumpeter). U biti je Aftalionov dohodak Schumpeter rastavio na MsVy pri emu M slui za isplatu dohotka koje je mogue uiniti viekratno ukoliko se dio dohotka vraa u optjecaj.

Determinante M, s obzirom na dohodak su:

1. Broj jedinica u drutvenoj podjeli rada

2. Trajanje razdoblja plaanja

3. Stupanj usklaenosti u vertikalnoj podjeli rada.

3.2.2. Teorija realnog salda

Cambridge approach. Pigou slijedei Marshalla naputa pristup sa V i uvodi pojam realnog salda s koeficijentom koji kae koji dio dohotka pojedinci ele imati u monetarnom obliku. Marshallova ideja (tek kasnije razloena u jednadbi): Ms=kPO ili Ms=kPYr ili Ms=kYn. (Jednadbe sa P su realne, a bez P su nominalne veliine!); k = dio ukupnog nominalnog dohotka kojeg pojedinci ele drati u gotovini. Pojedinci na tritu imaju obveze i potraivanja koji su rijetko u ravnotei pa dre onoliko gotovine koliko im je nuno za odvijanje svakodnevnog prometa razmjene. Prosjeni ili stalni gotovinski saldo je prosjean iznos kojeg pojedinci dre, a zbroj svih tih salda je saldo nacionalnog gospodarstva. Pojedinci e htjeti zadrati svoj realni gotovinski saldo na nain da mjenjaju nominalni (ako 1/p pada, potrebno je poveati nominalni saldo da bi realni ostao isti logika!).

Pigou takoer uzima kO ili kY (realni blagajniki saldo!) i time mjenja PT od Fischera. Njegova jednadba glasi: P=kO/M ( P=kYr/M ) s bitnom stavkom da je P zapravo cijena novca izraena u robi, to je jednako nekadanjoj 1/P! injenica je MD ovisi o kYr zapravo Pigou dokazuje da vrijednost monetarnih iznosa koje pojedinci ele drati u svojim blagajnama ovisi o realnom domaem dohotku. Ljudi troe 1-k za kupnju, ostalo zadravaju u monetarnom iznosu (dio dohotka!). MD ovisi ovdje o Y i o k, a k pak ovisi i o ekonomskim imbenicima, ne samo o monetarnim transakcijama.

I kod Pigoua i u transakcijskoj KMT potranja novca je zapravo ponuda robe i obrnuto. Zato promjene k moraju imati istu bit kao i promjene V (jer je zapravo k=1/Vy). No, Niti Pigouova jednadba ne otkriva koliko e od zadranog novca ljudi uvati u gotovini, a koliko e uloiti u financijske oblike te uloiti u investicije to razmatranje sklonosti likvidnosti imamo kod Keynesa. Isto tako, zadrava se koncept klasiara o uravnoteenju na razini pune zaposlenosti, glede ega i promjene M ne utjee na realna kretanja. Varijanta realnog salda ipak otkriva i uzroke zbog kojih je dolo do promjene M. Pojedinci koji imaju ee i stalne dohotke te ive u ureenom bankarskom sustavu gdje je kredit lako pribavljiv, imat e potrebu za manjim gotovinskim saldom. Kod iste Ms sa smanjenjem k poveat e se Y, a time i O ako ekonomija nije u punoj zaposlenosti (ako je, onda poveanje Y utjee samo na poveanje P).

3.3. Klasina ekonomija i ekonomska ravnotea

Klasina ekonomija je smatrala da se promjenama cijena S i D automatski dovode u ravnoteu, a da su S i I determinante k. Klasina KMT je otkrila da se temeljem S i D ne oblikuju samo relativne robne P ve i opa razina P. Slaba strane klasine KMT je da nam ne govori nita o razlozima promjena P.

3.3.1. Kvantitativna monetarna teorija i vrijednost novca

Naziv KMT je zbog injenice da KMT razlae vrijednost novca, ali ne u smislu njegove apsolutne vrijednosti, nego u smislu kvantitativnog odreenja i promjena njegove vrijednosti tijekom razmjene na tritu. Klasiari su bili usmjereni na njegovu prometnu vrijednost i 1/p (to je zapravo reciprona vrijednost ope razine cijena). U Fisherovoj jednadbi P je funkcija M, VT i T, ali ostaje problem kvantitativnog izraavanja 1/p, a novac je bio iskljuivo monetarni agregat koji je sluio u transakcijama. Vrijednost robnog prometa je potom zamjenjena dohotkom, a Tooke je bio prvi koji je do vrijednosti novca doao preko dohotka. Uvedena je Vy koja je manja od VT zbog vertikalne podjele rada. U Pigouovoj jednadbi M=kPO novac je privremeno prebivalite kupovne moi. Klasini ekonomisti su bili voeni idejom da novac pojedincima slui jedino kao opi posrednik u razmjeni, a ravnotena koliina novca je posljedica primitaka i izdataka u novcu meu kojima postoji vremenski razmak.

imbenici koji odreuju MD kod odreene razine transakcija, razvrstavaju se na:

1. Meusobni odnos i vremenski raspored primanja i izdavanja u novcu (uestalost prihoda, raspored prihoda u odnosu na rashode i uestalost i prihoda i rashoda)

2. Trokove dranja novca (razlog da se novac dri samo u iznosu koji je neophodan)

3. Stupanj neizvjesnosti u predvianjima (neizvjesnost poveava MD)4. Razvijenost financijske strukture (razvijena fin.struktura smanjuje potrebe dranja novca)

5. Sektorski raspored transakcija (razliiti sektori razliita potreba za novcem)

6. Broj sudionika u transakcijama (to je vei broj sudionika u prometu, to je vea MD)7. Sustav plaanja (djeluje na MD putem uinkovitosti i brzine plaanja)

8. Neekonomske imbenike

Brzina kolanja novca je u svim varijantama KMT stabilan imbenik, mjenja se jedino iznos transakcija ili dohotka. U dinaminom smislu V bi trebalo biti mogue odrediti u svakom odreenom trenutku te bi se s njom moglo raunati vrijeme izmeu dvije radnje s novcem.

Ni Cambridge varijanta dohodovne KMT nije dala detaljan odgovor na pitanje to zapravo utjee na MD. Iz njihovog odnosa slijedi da je M odreena egzogeno.

3.3.2. Kvantitativna monetarna teorija i monetarni sustavi

Temeljna razlika, je li novac endogena ili egzogena varijabla. Ukoliko svatko moe poveati M putem kovanja zlatnika (zlatni standard) ( novac je endogena varijabla. Ukoliko SB jedini moe utjecati na M (papirnata valuta) ( novac je egzogena varijabla (kao to to tvrdi KMT). Ukoliko se zlatna valuta kombinira s banknotama, SB moe u kratkom roku mjenjanjem udjela Au u banknotama utjecati na M. U dugom roku se P Au izjednaava s P na svjetskom tritu.

3.3.3. Novac u klasinoj monetarnoj teoriji

Klasina ekonomija vjeruje u nebitnost novca, to potvruje Sayovim zakonom (ponuda stvara vlastitu potranju kod pune zaposlenosti). Uvjeti za Sayov zakon su:

1. Agregatni trokovi proizvodnje domaeg proizvoda moraju biti jednaki vrijednostima agregatnih imbenika proizvodnje tog proizvoda

2. Agregatna vrijednost imbenika proizvodnje mora biti jednaka AD u ekonomiji.

Klasiari su vjerovali da je to mogue, poglavito zbog k koji uravnoteuje S i I. Porast k (ili i) = porast S, porast k = pad I. to se tie rada, klasiari su potranju za radom izraavali kroz funkciju realnih nadnica (W/P), a koliina potrebitog rada da bi se proziveo domai proizvod PY (ili PO)=NW. Podrazumijevajui savreno trite, svaki pojedinac ima trokove koji su jednaki njegovoj zaradi. Radna mo novca (1/W) je koliina rada koja se moe kupiti za jednu monetarnu jedinicu. To je u biti radom izraena prometna vrijednost novca, njegova radna vrijednost, rodnosno reciprona vrijednost zarade W.

Walrasov zakon kae da promatramo li vie trita zajedno, zbroj vika D jednak je zbroju vika S. Takoer, Walrasov zakon ukljuuje i monetarno trite, dok Sayov zakon ukljuuje samo robno.

Klasina monetarna teorija zapostavila je utjecaj promjene M na realne tokove u ekonomiji te da se M rabi kao instrument u upravljanju proizvodnjom i zaposlenosti.

4. Keynesijanska ekonomija i monetarna teorija

Ekonomiste openito interesira kao egozgene varijable (M, G, I, P) utjeu na endogene varijable (Y, i, C). Keynes je utemeljio sloenu ekonomsku analizu, varijable i alate i time rjeio mnoge probleme ekonomije. Njegova monetarna teorija oblikuje se u 1920.tima, a keynesijanska revolucija sazrijeva u 30.tim godinama prolog st. Keynesijanizam je bio prevladavajue miljenje do sedamdesetih.

4.1. Keynesijanska ekonomija

Ekonomska teorija morala je pronai odgovor na pitanje kako potaknuti gospodarstvo i smanjiti nezaposlenost. Klasina monetarna teorija smatrala je da M nema utjecaja na realne tokove, to je rezultiralo statinou instrumenata monetarne politike te je bilo nuno preispitivanje takvog stava. Rezultat je bilo otkrie da 1/p ovisi o M, V (odnosno k) i Y, a da na promjenu Y utjeemo promjenama P.

4.1.1. Od klasine do Keynesove monetarne teorije

Pojmovi: monetarna nadnica (iznos novca kojeg pojedinac primi), realna nadnica (W/P). Zbroj svih nadnica svih pojedinaca u gospodarstvu je domai dohodak, a zbroj svih roba proizvedenih od strane primatelja dohotka je domai proizvod. Na promjenu Y moe se utjecati promjenama P ili koliine proizvodnje. Promjene M, V i k utjeu na realne tokove u ekonomiji, tj. P, proizvodnju, E, U.

Razlika izmeu klasiara i Keynesa je u tome to se dogaa kada su I razliite od S. Klasina ekonomija je smatrala da se promjenama P S i D automatski uravnoteuje, a da k otklanja razliku izmeu S i I. Keynes kae da to kratkorono nisu odrednice k, a otvoreno pitanje uinka M na realne tokove pitanje je transmisijskog mehanizma. Transmisijski mehanizam razlae utjecaje egzogenih promjena nemonetarnih varijabla (proizvodnja, P, E, U) na promjene monetarnih varijabla i tijek monetarnog uravnoteenja, i obrnuto. Kako do monetarnog uravnoteenja moe doi i preko financijskih nemonetarnih varijabli i transakcija, imamo i transmisijski sustav koji je shema razliitih utjecaja monetarnih na nemonetarne financijske i nefinancijske varijable i obrnuto. Keynesov prikaz transmisijskog mehanizma: promjene M ( promjene i ( promjene I ( promjene Y.

Keynes je temelje svoje dohodovne MT naao u prijanjim KMT i praktino povezano teoriju s praksom. Monetaristi su smatrali da je Keynes svoj model preiroko definirao (odnosno, da su varijable povezane, ali da nisu jedna drugoj uzrok promjene). 3 motiva dranja novca po Keynesu:

1. Transakcijski motiv (novak kao posrednik u razmjeni, ljudi dre novac da bi uskladili primitke i izdatke)

2. Motiv opreznosti (iz opreza, jer realnu imovinu ne mogu brzo pretvoriti u monetarni oblik)

3. pekulativni motiv (odreen i lijeni saldo, dok su gornja dva aktivna salda).

4.1.2. Keynesova dohodovna monetarna teorija

Keynesov uinak: uinak P na M u recesiji: Kada P padnu ( Ms > MD ( s vikom novca ljudi kupuju vrijednosnice ( P obveznica rastu ( i pada ( poveava se potronja ( raste AD ( recesija bi trebala sama sebe izlijeiti. To nije tako (pogotovo u kratkom roku) jer:

1. P i W ne padaju brzo (svi proizvoai ele zadrati svoje P)

2. Smanjenjem W i W/P poveava se N (zaposlenost) samo ako ne pada AD

3. Tijekom depresije i ima mali utjecaj na I i C (slabo je povezan s S i I te je nestabilna varijabla)

4. Deflacijska oekivanja mogu usporiti C i time jo vie potaknuti deflacijsku spiralu.

Keynes naputa teoriju stabilne V i umjesto nje uvodi koncept sklonosti likvidnosti. On stavlja promjene MS u sredite tijeka ekonomskog uravnoteenja (novac vie nije neutralan) i povezuje ga s promjenom i i MD. Sklonost likvidnosti je povezana sa MD i VY. Imamo 3 Keynesova motiva dranja novca. Keynesova Ms nije homogena varijabla, ve se dijeli na:

1. Monetarni iznos koje kuanstvo ima za tekue izdatke (Ms1) (krugotok privreda-kuanstvo-privreda)

2. Monetarni iznos u blagajnama privrede za tekue izdatke (Ms2) (vertikalni krugotok u privredi)

3. Utede: tedni ulozi i tezaurirani novac i kuanstva i privrede (Ms3) (V=0)

Keynesova dohodovna jednadba: PO=Ms1Vy1 (kolanje novca samo izmeu kuanstva i privrede).

4.1.3. Keynesova kupovna mo novca

KMT: 1/p je reciprona vrijednost cijena pri emu se radi o S i D na robnom tritu. Keynes: S i D na financijskom tritu ime daje prioritetno mjesto potranji novca i nemonetarnih financijskih oblika, preko kojih se onda mjenja S i D na robnom tritu. Razlika izmeu Ms1Vy1 i Ms2Vy2. Uzima se u obzir samo dohodak od prodaje finalnih roba pa se samo Ms1 pojavljuje kao kupovna mo na tritu. Kupovnu mo predstavlja monetarni domai dohodak odreenog razdoblja, koji djeluje kao uputnica na domai proizvod tog istog razdoblja. Kod stalne vertikalne podjele rade odnos vrijednost Ms1 i Ms2 je stalan, pa poveanje jedne vrijednosti dovodi do poveanja druge vrijednost te one meusobno ovise.

4.1.4. Keynesova radna mo novca

Keynes vrijednost novca mjeri i radnom moi novca (1/W). A 1/W i 1/P moe se izjednaiti ukoliko se radne koliine pretvore u robne i obrnuto. NW=PO ( P=NW/O ( 1/P=O/NW ili 1/P=(1/W)(O/N) (kupovna mo novca izraena njenom radnom moi) (1/P se poveava ako se kod stalne koliine rada i nadnica poveava O ili Y (i openito odnosi iz te jednadbe!). Iz tog odnosa dobijemo i da je prosjena realna nadnica jednaka proizvodnosti rada: W/P=O/N. (O/N je proizvodnost rada). Radna mo novca se izrazi njenom kupovnom moi: 1/W=(1/P)(N/O).

KMT kae da 1/P ovisi o M, a Keynes kae da ovisi o monetarnim dohocima, a M je samo sredstvo prijenosa 1/P. Promjenama proizvodnosti rada mjenja se 1/P: NW=Ms1Vy1=PO.

4.1.5. Keynesova kupovna mo novca u otvorenoj ekonomiji

Poremeaji u ravnotei NW=Ms1Vy1=PO mogu doi preko trgovanja s inozemstvom. U zatvorenoj ekonomiji sva roba proizvedena u domaoj privredi ostaje u zemlji, dok se u otvorenoj privredi proda manje ili vie robe nego to je proizvedeno. Ukoliko je uvoz nastao kao posljedica poklona iz inozemstva, koji su se onda prodali domaim rezidentima, a prihodi iskoristili u G ili smanjenje t, poveava se O, ali se povaava i W zbog poveanja monetarnih dohodaka, pa nee doi do mjenjanja 1/P nego samo do poveanja standarda ivota. Ukoliko se roba uvezla na kredit, poveava se O, a 1/P raste dok traju zalihe uvezene robe, a pada kad treba otplatiti kredit. Ukoliko je kredit financiran iz domaih banaka, poveavaju se monetarni dohoci, pa 1/P ostaje nepromjenjena.

Keynesova jednadba stavlja kupovnu mo pod utjecaj W, salda BP, C, S i ostalim egozgenim imbenicima.

4.2. Keynesova monetarna teorija i potranja novca

Dranje odreene koliine imovine u monetarnom obliku radi transakcijskih potreba i radi sigurnosti. Keynesova teorija potranje novca polazi iz izbora izmeu koristi dranja novca i uinjenih trokova u svezi i, pri emu je poseban naglasak dan na neizvjesnost. Razliiti ljudi s razliitim dohocima imaju razliit odnos monetarne i nemonetarne imovine (jer ovi s viim dohocima lake pribave kredit). i i Y su vane odrednice potranje novca, no sagledavamo ih uz prinos, rizik, likvidnost i obavjeivanje. Sklonost likvidnosti koju pojedinci dre za transakcijske i potrebe sigurnosti nije u potpunosti nezavisna ni od pekulacijskog motiva.

4.2.1. Sklonost likvidnosti i potranja novca

Odrednice potranje novca su odluke glede dranja monetarne imovine, pri emu se to razlikuje od potranje monetarnih financijskih oblika za svakodnevna plaanja vjerovnika izmeu ta dva sluaja razliiti su motivi sklonosti likvidnosti. Keynes je cjelovito obuhvatio potranju novca uzevi u obzir transakcijski motiv, motiv opreznosti i pekulativni motiv, pri emu su Y i i vani imbenici. Podrazumijeva da tijek ekonomskog uravnoteenja odreuju jednadbe ravnotee I=S (ravnotea na robnom tritu) i MD=MS (ravnotea na monetarnom tritu).

Robno trite: C i S rastu kad raste Y, I padaju kad raste i. Monetarno trite: L1 je potranja monetarne imovine za transakcijske potrebe i potrebe sigurnosti, a L2 je potranja za pekulativne nakane. L1 raste kad raste Y, a L2 pada kad raste i. Piemo: L1=L(Y) i L2=L(i). Jednadba ravnotee: MS=MS1+MS2=L1(Y)+L2(i).

Samo je jedna toka u kojoj se sijeku krivulje ravnotee na robnom i monetarnom tritu, kod samo jedne razine Y, i, C, S, I, Md. Ako se neto poremeti, nastaje tijek transmisijskog uravnoteenja. Pr. (pod pretpostavkom da nema pune zaposlenosti): Md>Ms ( kupujemo vrijednosnice ( raste P vrijednosnica ( smanjuje se i ( raste I ( raste Y ( ravnotea!

L1 odgovara dohotku koji je odreujui za Ms1, a L2 odgovara kamatnjaku odreujuem za Ms2! Keynes uzima da je dohodovna brzina kolanja novca odreena odnosom Y/Ms1 pa je L1(Y)=(Y/Vy)Ms1 i kratkorono je stabilna.

Kamatanjak je cijena koja uravnoteuje elju dranja dijela imovine u monetarnom obliku s raspoloivom koliinom monetarne imovine. to znai da, ako kamatnjak pada, smanjuje se nagrada za odricanje od monetarne imovine pa ukupna koliina monetarne imovine koje kuanstva ele imati je vea od ukupne koliine novca u optjecaju! Potranja novca za pekulativne namjene u negativnom je odnosu s kamatanjakom.

4.2.2. Kamatanjak i keynesijanska potranja novca

i za nemonetarne oblike raste relativno prema i za monetarne oblike i pojedinci dre dio imovine u monetarnom, a dio u nemonetarnom obliku (na koji ostvaruju prihod od kamata). Konverzija monetarne u nemonetarnu imovinu je stalna i u svezi s i.

Cambridge: Ms=kY pa se poveanjem kamatnjaka na nemonetarnu imovinu smanjuje k i automatski uz isti M poveava se Y. Iako nominalni kamatnjak pada kad raste Ms, on se nakon nekog vremena vraa na raniju razinu, pa KMT smatra da ta jednadba ne zadovoljava samo u kratkom roku. Spor se izmeu KMT i keynesijanaca vodi oko toga koliko je dugo to kratko razdoblje i to odreuje AD (KMT: AD je odreena M, Keynes: AD je odreena C, I, G). Kod neusklaenosti Ms i MD KMT nije upotrebljiva jer je ona smatrala da je MD stalna (polazila je od transakcijskog motiva). Keynes je osim transakcijskog motiva i motiva opreznosti uzeo u obzir i pekulativni motiv kao razlog zato pojedinci dre dio dohotka i u monetarnom obliku.

Cilj Keynesa je razloiti zato pojedinci ele drati nekamatnu (ili manje kamatnu) imovinu. Dva motiva za to:

1. Spekulativni motiv Keynesa (teorija preferencije likvidnosti novac kao funkcija zalihe vrijednosti)

2. Motiv dranja zaliha novca Baumola i Tobina koji uvode trokove konverzije novca u druge oblike imovine.

Ako je kamatnjak nizak, cijena obveznica je visoka i spekulativna potranja novca je velika (i obrnuto)! Takva funkcija ima zamku likvidnosti koja kae da e kod odreenog kamatnjaka pojedinci radije drati monetarne oblike jer smatraju dranje obveznica nesigurnim radi pekulacije. Ovdje je monetarna politika neuinkovita i Keynes podupire fiskalnu politiku.

Keynes je podijelio transakcijski motiv na privatne i poslovne transakcije. Definirao je dohodovni motiv privatnih osoba kao transakcijski motiv koji se poveava zbog neperfektne usklaenosti primitaka i izdataka. Poslovni motiv je dranje monetarne imovine kako bi se isplatili trokovi prije nego to doe do naplate potraivanja. Trokovi dranja novca su razlika izmeu kamatnjaka na novac i kamatnjaka na druge oblike financijske imovine. Kamatanjak je cijena koja