Struktura Međunarodne zajednice: Struktura MZ se može promatrati iz više aspekata, pri tome se može istraživat položaj različitih grupa i skupina subjekata. No države su ipak glaven u čitavoj strukturu, one su glavni subjekti Postoji par elemenata koji utječu na strukuru MZ: 1. Prirodni i poluprirodni faktori npr, veličina teritorija, klima stanovništvo, svi oni zajedno mogu pokazati na kojem je mjestu u strukturi MZ pojedina država. 2. Društveno-ekonomski i tehnički razvoj – ovdje spadaju ekonomski razvoj, društveno-politilko uređenje, privredna stabilnost. 3 Opredjeljenost države za vojno-političku alijansu u doba hladnog rata utjecala je na povezanost s ukupnom strukturom.Položaj malih država u MO: Nitko ne spori da male i srednje države postoje no osporava se njihovo pravo na samostalne interese. Razlikuju se 3 kategorije malih država: a)male države pripadnice blokova b)neutralne države (zabranjen im je vojni savez međunarodnim ugovorom c)nesvrstane zemlje koje se ne svrstavaju u male zbog veličine već zbog male snage.Djelovanje malih država ne smije se svesti samo na odnos prema velikim silama, pri čemu ovaj pristup nije ništa drugo nego povratak na bipolarnost.Koncentracije i dekoncentracija sile: U razvoju MZ nakon 2. Svj rata primjetna su 2 usporedna procesa koncentracijske sile u prvom redu u blokovskim okvirima gdje se proces dekoncentracije sile pa time i integracije smatra osnovnom karakteristikom MZ. Drugi pak misle da su oba procesa sile podjednako važna. Koncentracija sile nastala je kao rezultat postojanja 2 suprotstavljena bloka koji su dominirali u godinama hladnog rata no hladni rat je bio samo faza pa se prema tome izrazila svijest o potrebi drukčijeg pristupa MO, boljem međusobnom razumijevanju i integracijama.Unipolarna država i bipolarna država: Raspadom bipolarnog sustava MO pojavile su se ideje o tzv. unipolarnoj fazi u razvitku MO. Radilo se o tzv. hegemonalnoj stabilnosti. Dakle unipolarnost podrazumijeva hegemoniju što je bilo neprihvatljivo za druge velike zemlje i za brojne male i srednje zemlje. Bipolarnost je ruski model i zapadno europski odgovor na poželjni prestanak unipolarnog svijeta. Značajke bipolarnosti: akteri paze da se ne pojavi niti jedan drugi akter koji bi mogao biti lider, svjesno održavaju vlastite pozicije unutar novog modela, ako postoji suprotnost među akterima ovog modela mora se paziti da se sam model ne dovede u pitanje. Što je NATO i NATO danas u svojoj novoj misiji? NATO je najmoćnija vojno politička organizacija u povijesti koja broji 27 članica. Posljednje su pristupile Albanija i Hrvatska. Iz nekadašnje vojne organizacije danas se razvila u vojno-političku, humanitarnu i socijaldemokratsku. Razlozi zbog kojih je bila potrebna promjena strukture su susret s novim geostrateškim i geopolitičkim pitanjima. NATO je danas najveća sigurnosna organizacija. Potrebno je prilagođavanje strategije novim izazovima pri čemu se mora poštovati temeljni princip umrežene sigurnosti.Nacionalna sigurnost: Podrazumijeva odsutnost bilo kakva straha od napada, ugrožavanja interesaa ili prijetnje druge države ili drugih država. Teoretičari smatraju pitanje nacionalne sigurnosti najvišim interesom svake države ma koliko ovo pitanje bilo relativnog karaktera obzirom na mnoštvo subjekata u MO. Svaka država organizira svoje snage u rješavanju pitanja nacionalne sigurnosti ovisno o društveno ekonomskom sustavu, gospodarskoj snazi, geografskom položaju, broju stanovnika i sl.Što je diplomacija? Diplomacija je u prvom redu organizirana državna djelatnost putem koje se ostvaruju kompleskni odnosi svake suverene države s drugim subjektima MO – državama, regionalnim i međunarodnim organizacijama radi zadovoljavanja važnih državno-nacionalnih interesa. U užem smislu pod diplomacijom se podrazumijeva umijeće, sposobnost, znanje te tehnike i metode komuniciranja i pregovaranja i rješavanja konfliktnih situacija. U ostala sredstva općenja spadaju još i međunarodno javno mišljenje i propaganda, ekonomska sredstva i intrumenti vanjske politike te vojni instrumenti. Osnovna funkcija diplomacije je predstavljanje svoje države u inozemstvu i promicanje njezinih interesa i ciljeva. Ona je zapažena da kao instrument provodi vanjsku politiku. Diplomatski odnosi su odnosi među državama. Diplomatska služba omogućava redovito održavanje kontakta između država.Javno mišljenje i propaganda Javno mišljenje za jedne je bitan faktor za druge vanjsku politiku bi trebalo voditi bez velikog obaziranja širih masa. Brojni faktori utječu na profiliranje javnog mišljenja što se ogleda potrebno u djelovanju gospodarskih i financijskih čimbenika. Svaka država nastoji formulirati svoje javno mišljenje u skadu sa svojim političkim ciljevima. Riječ je dakle o propagandi namijenjenoj ne samo unutar zemlje nego i u drugim zemljama. Radi se o pravilno organiziranoj aktivnosti gdje se nastoji mirnim sredstvima postići nametanje svojih političkih stavova drugima. Propaganda je verbalna djelatnost no ona je isključivo kompromisnog karaktera. Velike države su razvile specijalne agencije za propagandno djelovanje. Četiri načina općenja Diplomacija, međunarodno javno mišljenje i propaganda, ekonomska sredstva i instrumenti vanjske politike, vojni instrumenti.Klasifikacija saveza država: a)S obzirom na ciljeve – ofenzivne, defenzivne, mješavina obiju vrsta ciljeva b) prema broju članica – bilateralne, kolektivne c)prema teritorijalnom kriteriju – direktne i indirektne d) prema snazi saveznika – ravnopravne, neravnopravne e) prema vijeku trajanja – privremene i stalne f) prema internom uređenju – savezi koji nemaju svoja stalna tijela i savezi koji imaju razrađenu strukturu tijela svih vrsta. 4 vrste sustava sigurnosti (nove svjetske sigurnosti) 1. Model novog poretka u kojem vodeću ulogu ima UN 2. Model pentagonalnog djelovanja pet velikih stožera svjetske politike i gospodarstva (SAD, EU, Japan, Kina, Rusija) 3. Model policentrizma u kojem postoji vodeća politička i vojna snaga SAD 4. Model novog svjetsko poretka, utemeljen na međuovisnosti država koje bi ojačale UN i radikalno izmijenile ovlasti organizacije

Tri karakteristična tipa međudržavnog djelovanja: 1. Klasični tip odnosa – zasnovan na ravnoteži snaga 2. Bipolarizam u doba hladnog rata 3. Koegzistencija kao tip odnosa država s različitim društveno-ekonomskim uređenjem.Preventivna diplomacija: Trebala bi osigurati međunarodni mir i sigurnost, pomoći u sprječavanju i otklanjanju sporova među državama koji bi mogli voditi ka izbijanju konflikata. Najvažnije aktivnosti uz čiju se pomoć ostvaruje preventivna diplomacija – mjere za jačanje povjerenja, sustav razmjene novih vojnih misija, ostvarivanje nacionalnih aktivnosti, politike i slično, stvaranje regionalnih središta za otklanjanje rizika, rano javljanje o različitim aktivnostima, preventivna upotreba snaga UN-a, stvaranje demilitarizirane zone.BiH i EU Strateški prioritet BiH je pristupanje EU. Za ostvarenje punopravnog članstva u EU BiH potreban je proces stabilizacije i pridruživanja, zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i njegova potpuna primjena. Proces EU integracija zahtijeva prilagođavanje politike, institucionalnog ovkira i pravnog sustava. Na put ka EU BiH mora prihvatiti EU standarde. Za ubrzani proces uključivanja BiH u EU potrebna je aktivna uloga svih segmenata društva. BiH mora pronaći svoj vlastiti put kako da usvoji zajednička pravila vodeći računa da se postignu optimalna rješenja.Položaj BiH (NATO i EU) anno domini 2011:Važnost ulaska BiH u Nato je ključna za stabilnost regije jugoistočne Europe, jer zemlje u regiji ne mogu računati na vlastitu stabilnosti ukoliko i BiH nije stabilna. Za BiH i njenju stabilnost važno je da napreduje prema članstvu. Za ulazak u NATO BiH mora graditi institucije koje moraju u potpunosti funkcionirati. Nažalost BiH se koprca u izmišljenim dilemama kao zamjena za smišljanje gospodarskih programa i akcija. Odgovor na pitanje gdje smo danas u odnosu na NATO dali su kompetentni ljudi na summitu u Čikagu. Tamo su imale šanse sve zemlje koje su ispunile uvjete, no pitanje vojne imovine u BiH koje je trebalo biti riješeno ostalo je zamršeno, NATO će BiH dovoditi daljnu podršku no samo je na BiH da se sama dovede u NATO putem referenduma ili dogovora političkih lidera.Fenomenom novog svjetskog poretka: Predsjednik Bush je okupio svoje savjetnike kada se u Washingtonu pripremao veliki vojni projekt Pustinjska oluja, ono je tu tražio modalitete akcije. U posljednjem ozbiljnom upozoravanju Iraku da se povuče iz Kuvajta razmatran je tekst oštre note. Tada je predsjednik Bush rekao svome savjetniku za nacionalnu sigurnost da uvrstio dio o tome kako je čitav svjetski poredak izazvan akcijom Iraka. Novi svjetski poredak postao je sintagma koja bi trebala označiti novo razdoblje međunarodnih odnosa u kojemu su se dogodile goleme promjene na svim stranama svijeta. Promjene s kraja 20 stoljeća otvorile su put novom svjetskom poretku i imale su svoju ideološku, političku i gospodarsku dimenziju. Velika akcija koju su vodila 2 svjetska sustava SAD i SSSR dovela je do zasićenja obiju strana pri čemu njihove ideologije gube smisao. Središnje pitanje koje se postavlja pri pokušaju definiranja novog svjetskot porekta veže se uz naznaku strukture vodeće sile. Vrste: model novog poretka, model pentagonalnog djelovanja, model policentrizma.Vanjska politika: Vanjska politika je ono što se tiče određene države i njene suradnje s drugim državama. To je nastavaka politike jedne države preko njezinih granica. Vanjska politika je organizirana djelatnost organa države koji djeluju kao akteri vanjske politike odlučivanja i izvršitelji određenih odluka. Istraživačke i obavještajne službe pokušavaju vanjskoj politici pridati svojstva racionalnosti i dosljednosti koje ona uopće nema. Vanjska politika se sastoji od odluka i akcija koje zadiru u odnose jedne države s drugim zemljama.Vukadinovićeva radna politika: organizirana aktivnost države kojom ona nastoji maksimalizirati svoje vrijednosti i interese u odnosu spram drugih država i ostalih subjekata koji djeluju u vanjskom okruženju.Uži i širi model/smisao vanjske politike: Širi smisao se dijeli na a)proučavanje povijesti VP b) suvremenu VP kako bise ustanovile stanovite pravilnosti u njenom funkcioniranju. Uži smisao – nacionalni pristup VP pri čemu je važan opis djelatnosti određen države na VP planuTipovi modela vanjske politike: 1. VP interesnog maksimiranja tj. Ostvarenja nacionalnih interesa posredstvom moći, ponekad i na štetu, drugih država. Ovaj model VP je blizak nekim realističkim shvaćanjima tog pojma 2. Drugi tip je optimiranje nacionalnih interesa utemeljeno na interesnom izjednačavanju i kompromisu. Ovaj tip mogao bi se izrazit jezikom teorije igara tj. Nultim zbirom ili rezultatom.---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Tipovi međunarodnih odnosa: Međunarodni odnosi su vrlo bogati po svom sadržaju, po broju glavnih nosilaca akcija i njihovom ponašanju u međunarodnoj zajednici. Akteri pokušavaju na međunarodnom planu realizirati svoje interese. Pod tipom međunarodnih odnosa treba razumjeti oblike i sadržahje međunarodnih odnosa i djelovanja. Toliko karakteristične da stvaraju stanovite crte zajedništva. Stara Grčka, koja je izgradila stanovite odnose i norme ponašanja između država-gradova u zajedničkoj sredini gdje je postojalo zajedništvo izraženo zajedničkom tradicijom, ptošlosti i moćnog imperija. U Europi je specifičan ambijent papinske i carske vladavine. Karakteristike tipova međunarodnih odnosa mogu se vidjeti u vanjskopolitičkoj strategiji pojedine države. Promatramo li povijest međunarodnih odnosa u traženju tipova međudržavnog djelovanja, ta istraživanja započinju od tzv. klasičnog tipa odnosa koji su dominirali do stvaranja prve socijalističke države. Međudržavni sporovo rješavali su se ratom, a sustav sigurnosti bio je zasnovan na ravnoteži snaga. Postojanje kapitalističkih i socijalnih država, raspad kolonijalnog sisteam i stvaranje novih zemalja, te pronalazak nuklearnog oružja utjecali su na osnovni profil međunarodnih odnosa , dinamiku i broj njihovih aktera. Rat kao sredstvo rješavanja političkih problema izgubio je na svome značenju.

3. karakteristična tipa međunarodnih odnosa: a)klasičan tip odnosa zasnovan na ravnoteži snaga b)bipolarizam u doba hladnog rata c)koegzistencija kao tip odnosa država s drukčijim društveno-ekonomskim uređenjem.Ravnoteža snaga: Ravnoteža snaga katkad se postavlja kao situacija u odnosima između pojedinih država. Ravnoteža snaga može biti oznaka politike ili cilja kojemu se teži. Može biti i simbol koji treba označiti realističku politiku. Ravoteža snaga tip je međunarodnih odnosa , što znali da se na osnovi karakteristika ponašanja drćava u stanovitom razdoblju može dati opis tog razdoblja međunarodnih odnosa. Osnovne pretpostavke ravnoteže snaga: a) postojanje većeg broja samostalnih država koje stupaju u različite odnose b) nepostojanje nekog velikog centra koji bi imao veću moć iznad drugih c) države raspolažu svojom silom koju će upotrijebiti kao krajnje sredstvo za ostvarivanje svojih interesa d) sila se jedino može neutralizirati silom. Princip ravnoteže snaga bio je fiksiran u svim ugovorima iz 18 i 19 stoljeća a svodi se na stvaranje takve istuacije u kojoj se ppoup dviju posuda na vagi uravnoteženi odnosi između pojedinih strana. S pomoću upotrebe vlastite sile ili udruženih snaga unutar saveza postiže se stanje u kojem ni jednoj državi ili skupini ne smije biti dopušteno da postane toliko snažna da bi mogla ugroziti sigurnost drugih država. Posebno značenje u održavanju ravnoteže snaga imaju tzv države balanseri, koje svojom smišljenom politikom prebacuju težinu s jedne strane na drugu, održavaju balans. Najčešću ulogu balansera je igrala Velika Britanija koristeći svoju pomorsku silu, snažnu ekonomiju i udaljenost od europskog tla. Potkraj 19 stoljeca jačanjem europskih država i SAD-a nazire se kraj takve politike. U početnom djelovanje ravnoteže snaga postojalo je pet velikih sila i veći broj manjih država. Europski sistem ravnoteže nije eliminirao rat koji je bio oblik provjeravanja sposobnosti a to je pomoglo da Prvi i Drugi svjetski rat postanu likvidom čitavog sistema ravnoteže. Ravnoteža snage bila je zamišljena kao sistem isticanja interesa skupine država koje su nastojale ostvariti svoje vanjskopolitičke ciljeve. U tijeku dugogodišnjeg djelovanja tip ravnoteže snage izgradio je specifične tehnike funkcioniranja: a) napori za stjecanje saveznika b) intervencije u unutrašnje poslove drugih zemalja c) stvaranje tampon država i njihova neutralizacija d) kompenzacije.Hladni rat kao izlaz bipolarnih međunarodnih odnosa: U razdovlju između dvaju ratova pokušaji formiranja sistema kolektivne sigurnosti nisu dali rezultata. Nakon 1 svjetskog rata SAD i Japan pojavile su u međunarodnom političkom životu da bi SAD ubrzo ponovo krenuo sa politikom izolacionizma. Liga naroda – prva međunarodna politička organizacija nije uspjela postati središte međunarodne političke akcije, francusko britanske suprotnosti podijelile su dio zemalja u Europi. Cordon Sanitaire stvoren je oko Sovjetskog Saveza, trebao je spriječiti izlazak socijalističke država na međunarodnu scenu, a Njemačka je zahvaćena valom nacionalizma. U takvim uvjetima nije bilo moguće realizirati ni ideju kolektivne sigurnosti, niti pak stvoriti neki novi sustav ravnoteže snage. Tek izbijanjem 2 svjetskog rata dolazi do kratkotrajnog razdovlja ubrzanog okupljanja saveznika. Osnovne karakteristike bipolarnog sistema bile su: Vojna i diplomatska sila okupljene oko dva velika središta. Interakcije se odvijaju uglavnom između dvaju lidera suprotstavljenih blokova. Točno je da je bipolarizam moguć u različitim varijantama, da se može govoriti o striktnom bipolarizmu prvih godina nakon 2 svjetskog rata te zatim o blagom bipolarizmu nakon 1955.Postoje različita određenja termina hladnot rata. Ponekad se ističe da je to stanje međunarodnih odnosa karakteriziranih odnosima između rata i mira, zatim se ističu težnje velikih sila za hegemonijom. U SSSR-u hladni rat se identificirao sa politikom s pozicija sile. Predsjednik Kennedy u svome je nastupnom govoru hladni rat okarakterizirao kao „tvrdi i gorki mir“.Hladni rat može se definitirati kao stanje otvorena neprijateljstva, stalne bipolarne rivalizacije i borbe između država suprotnih društveno-političkih i ekonosmkih sistema u kojima je Zapad pokušavao zaustaviti promjene nastale nakon 2 svjestkog rata koje su trebale voditi mijenjanju postojećeg stanja i jačanju snaga socijalizma.Karakteristike hladnog rata: Kao povijesna kategorija termin hladni rat odnosio se na stanje odnosa između dvaju surpotnih društveno političkih i ekonomskih sistema nakon 2 svjetskog rata kada su nastale krupne promjene u cjelokupnoj strukturi međunarodne zajednice. On je pokrenut u doba kada je nastajao sovjetski socijalistički sistem. Nosile su ga zemlje Zapada uvjerene da će zaustaviti komunizam. Bipolarna struktura hladnoratovskih međunarodnih odnosa pokušala je zaustaviti i ograničiti sve sadržaje i oblike međunarodnih odnosa striktno unutar dvaju suprotstavljenih blokovskih struktura, pa je gotov čitav sadržaj međunarodnih odnosa trebao biti ograničen na blokovske aktere. Dosljednost blokovskih zemalja pridonijela je situaciji da se ojačaju snage koje će pridonijeti razbijanju striktne bipolarnosti u međunarodnim odnosima i okonča hladni rat. Nastala u specifičnim uvjetima poslijeratnog svijeta u skladu sa dinamikom međunarodnih promjena i bipolarnosti izražena hladnoratovskim stanjem odnosa morala je doživjeti svoj vrhunac i kraj vodeći stvaranju novih tipova međunarodnih odnosa.Miroljubiva aktivna koegzistencija: Teoretičari međunarodnih odnosa koji se posebno bave pitanjima koegzistencije često upozoravaju na brojne primjere iz prošlosti kad su postojali oblici zajedničkog koegzistiranja različitih država. U prvom redu koegzistencija koja je ostvarena u doba feudalizma između državnih struktura i različitih ideologija, razlikuje se od stanja odnosa u kojima su se nalazile kapitalističke i socijalističke države. Kohezija (koegzistencija) kao tip međudržavnih odnosa dobila je svoju punu vrijednost za Lenjinova života. Nakon Staljinove smrti sovjetska politička i pravna misao počela se vraćati Lenjinovom shvaćanju koegzistencije. No, prvu konkretizaciju koegzistencije u državnom smislu dao je sporazum između Kine i Indije 1954 putem kojeg je predviđeno rješenje pitanja Tibeta. Koegzistencija se može okarakterizirati kao: a) tip međunarodne suradnje karakterističan za državu s različitim društveno političkim i ekonomskim uređenjem. B) aktivna suradnja država na

raznim područjima međusobnih veza, svrha mira i sigurnosti, što je važno u doba nuklearnog sukoba c) međunarodna suradnja u skladu sa načelima Povelje UN-a. U Deklaraciji o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima prihvaćenoj na zasjedanju Opće skupštine UN-a 1970 prihvaćena su sljedeća načela koegzistencije. 1. Zabrana prijetnje ili uporabe sile protiv politične neovisnosti države 2. Mirno rješavanje međunarodnih sporova 3. Zabrana intervencije, miješanje u unutrašnje poslove druge države 3. Suverena jednakost države 5. Ravnopravnost i samoodređivanje naroda 6. Savjesno ispunjavanje međunarodnih obaveza prihvaćenih u skladu sa Poveljom UN-a 7. Obveza suradnje država u skladu s Poveljom. Povelja novih europskih odnosa proširuje se na 10 dodajući 3 nova važna načela: nepovredivost granica, teritorijalni integritet i poštovanje prava i sloboda. Padom socijalizma u Europi i stvaranjem novih odnosa koegzistencija je izgubila na svom značenje. Ona je zamijenjena traženjem novih oblika i sadržaja međunarodnih odnosa.Novi svjetski poredak: Kada se u Washingtonu pripremao veliki vojni projekt Pustinjska oluja 1991 godine, u razmatranju opcija i slanja poruka Iraku, predsjednik Bush je okupio svoje savjetnike tražeći modalitete akcije. U posljednjem ozbiljnom upozoravanju Iraku da se povuče iz Kuvajta razmatran je tekst oštre note. Tada je predsjednik Bush rekao savjetniku za nacionalnu sigurnost da uvrsti dio o tome kako je čitav novi svjetski poredak izazvan akcijom Iraka. Novi svjetski poredak postao je sintagma koja bi trebala označiti novo razdoblje međunarodnih odnosa u kojemu su se dogodile goleme promjene na svim stranama svijeta. Promjene s kraja 20 stoljeća otvorile su put novome svjetskom poretku i imale su svoju ideološku političku i gospodarsku dimenziju. U velikoj utakmici koju su vodila 2 svjetska sustava SAD i SSSR došlo je do zasićenja, ideologija gubi na značaju. Središnje pitanje koje se postavlja pri pokušaju određivanja novog svjetskog poretka veže se uz naznaku strukture. vodeće sile. U teorijsko modelskom smislu moge bi se analizirati 4 vrste sustava nove svjetske sigurnosti: a) model novog poretka u kojem glavnu ulogu ima UN b) model pentagonalnog djelovanja 5 najjačih stožera svjetske politike: SAD, EU, Japan, Kina, Rusija c) model policentrizma d) model novog svjetskog poretka utemeljen na međuovisnosti državaModel pentagonalnog djelovanja: 70ih godina Henry Kissinger je zagovarao ovaj model najavivši nastanak 5 svjetskih središta moći: SAD, Zapadnu Europu, Kinu, Japan i SSSR. Europa je u zapadnom dijelu dobila svoje jasne gospodarsko financijske atribute, a razmišljao je i o vojnima. Japan je postao velika gospodarska snaga, Kina prolazi putem reformi koje zadržavaju socijalistički sustav. SAD nakon Busheva razdoblja traži sebe, da se zaustavi recesija. Rusija je najslabija od 5 i jedina joj je snaga nuklearno oružje. Oni izvršavaju svoje zadaće u okviru UN-a.Održavanje mira i sigurnosti u novom svjetskom poretku: 1. Sigurnost u novim uvjetima – raspad blokovskih odnosa otklonio je veliku prijetnju mogućeg rata i nuklearnog uništenja na globalnoj razini. 2. UN i održavanje mira i sigurnosti – jedno od značajnijih mjesta u NSP ima UN. Najznačajnija zadaća je održavanje međunarodnog mira i sigurnosti mirnim sredstvima i da će poduzeti kolektivne mjere radi sprečavanja prijetnji i napada. 3. Mirovne snage kao izlaz podijeljenih UN-a, one su se pojavile kao nadoupuna djelovanja Sovjetske organizacije, odnose se na promatranje, prekid vatre i ostale mirovne aktivnosti. 4.Novi dijapazon mirovnog djelovanja UN-a. UN-u je trebalo 10 godina da prikupi novu snagu za pokretanje mirovnih operacija 5. Pretpostavka mirovnog angažiranja snage UN-a - jedan od temeljnih pretpostavki za prijašnje angažiranje mirotvornih snaga UN-a bio je pritisak zaraćenih strana. 6. Kriterij za djelovanje – taksonomija poslijeratnih međunarodnih konflikata izrazito je bogata u njima se može naći agresija, etnički sukobi, građanski ratovi, teritorijalni, ideološki sukobi, vjerski ratovi. Za održavanje mira u međunarodnoj zajednici Boutros drži važnim: a) preventivnu diplomaciju b)stvaranje mira c) očuvanje mira d)izgradnja mira. Preventivna diplomacija bi trebala osigurati međunarodni mir i sigurnost pomoći u sprečavanju i otklanjanju sporova među državama koji bi moglo voditi izbijanju konflikata. Najvažnije aktivnosti pomoću kojih se ostvaruje preventivna diplomacija: a)slobodan protok informacija b) sustavna razmjena vojnih misija c)ostvarivanje nacionalnih aktivnosti d)stvaranje regionalnih središta za otklanjanje rizika e)neformalna provjera činjenica kontaktima između glavnog tajnika i vlada država i misija Opće skupštine i Vijeća sigurnosti f)rano javljanje o opasnostima f)stvaranje demilitarizirane zone 7.Opcije i problemi za budućnost – iako je svijet ušao u poslijehladnoratovsko razdoblje, a bipolarna podjela ostala je samo kao bivši model međunarodnih odnosa, ipak svijet nije postao sigurniji 8. Potreba novog strategijskog promišljanja kriza i akcija – od UN-a ne može se očekivati da budu neko središte strategijskog promatranja svijeta i opasnosti koje se javljaju u budućnosti. Oni nisu za to opremljeni. 9. UN i globalni terorizam – teroristički napad na SAD 11 rujna 2001 mnogo autori danas smatraju prijelomnim događajem u postavljanju nove strukture međunarodnih odnosa.