METODIKA KNJIŽEVNOGA ODGOJA

– znanost o književnome odgoju i obrazovanju (nastavi, izvannastavnoj i izvanškolskoj djelatnosti) na svim stupnjevima odgojno-obrazovnog sustava

-u slavenskim jezicima u uporabi je termin metodika, uz koji se dodaje i termin nastava određenoga nastavnoga predmeta ili nastavnog područja u okviru nastavnog predmeta:

metodika nastave jezika, metodika nastave književnosti, metodika nastave govornoga izražavanja, metodika nastave pismenoga izražavanja, metodika nastave medijske

1

kulture i metodika nastave filma

A) Predmet proučavanja: 1) književnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima odgojno-obrazovnog sustava

2) književnost kao dio jezično-umjetničkog područja

3) nastavni programi – kurikuli

4) nastavni proces (organizacija, oblici)

5) metodički sustavi i njihove strategije

6) nastavna sredstva i pomagala

7) teorije učenja (opće i posbene)

8) recepcija i literarno estetska komunikacija

2

9) učenice/učenici kao subjekti književnog

odgoja i obrazovanja10) učitelj/učiteljica književnosti

11) teorija i praksa književnoga odgoja i

obrazovanja u prošlosti i sadašnjosti12) odnos metodike i drugih znanosti

13) izvannastavni i izvanškolski oblici odgoja i obrazovanja14) studij metodike/metodika kao sveučilišni kolegij

3

B) METODIČKA METODOLOGIJA

a) Oslanjajući se na KNJIŽEVNOZNANSTVENU METODOLOGIJU, metodika književnosti preuzima književnoznanstvene metode i teorijske sustave znanosti o književnosti i prenosi ih na metodičku matricu prema teoriji didaktičkog prijenosa. Utvrđuje moguću učinkovitu primjenu književnoznanstvenih metoda u odgojnoobrazovnome procesu.

b) Iz METODOLOGIJE PEDAGOGIJSKIH ISTRAŽIVANJA preuzima metode i tehnike

– utemeljuje se na A) metodologiji znanosti o književnosti, B) metodologiji pedagogijskih istraživanja te C) metodologiji znanosti o znanosti. (Sintetski karakter metodičke znanosti.)

4

empirijskog istraživanja (primjena u praksi, mjerni instrumenti vred., faze istraživanja, metode i sredstva istraživanja …)

c) Iz OPĆE METODOLOGIJE (M. ZNANOSTI O ZNANOSTI) preuzima gnoseološke, aksiološke, teleološke, kibernetičke i druge pristupe u zn. proučavanju

A) INTERDISCIPLINARNOST

Metodička metodologija utemeljuje se na načelima i postupcima interdisciplinarne / transdisciplinarne metodologije

-odabrani predmet ne ostaje 5

strogo zatvoreni u okvirima matične discipline već ulazi u obzor različitih disciplina te ga svaka disciplina promatra i proučava sa svog gledišta

Suradnički odnos različitih disciplina ostvaruje se na tematskoj, metodološkoj, teorijskoj, epistemološkoj i terminološkoj razini.

Predmeti metodičkog istraživanja otvaraju se prema drugim suradničkim znanstvenim disciplinama:

teoriji književnosti, povijesti književnosti, književnoznanstvenoj metodologiji, psihologiji (razvojnoj, spoznajnoj, gnoseološkoj), didaktici, teoriji spoznaje (gnoseologiji), sociologiji, estetici, komunikologiji, informatici, teoriji medija i dr.

6

INTERDISCIPLINARNO ISTRAŽIVANJE

timski oblik istraživanja pri kojemu postoji precizna podjela rada u skladu sa znanstvenim kompetencijama istraživača i interdisciplinarnim sastavnicama predmeta istraživanja

B) EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE

Metodičko istraživanje ostvaruje se kao empirijsko istraživanje koje se utemeljuje na iskustvenim činjenicama i podacima, služi se metodom neposrednog promatranja praktične djelatnosti (nastave u praksi).

7

a) POJEDINAČNO ISTRAŽIVANJE – kada učitelj/učiteljica samostalno promatra odgojno-obrazovni proces, opisuje i interpretira iskustvene činjenice i podatke

uključuje različita istraživačka sredstva i tehnike: zadatke objektivnog tipa, testove, ljestvice postignuća, ankete, intervjue

- u obradi iskustvenih podataka i činjenica služi se kvantitativnom i kvalitativnom analizom.

8

b)

AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE – timsko istraživanje u kojem sudjeluju znanstvenik-istraživač i učitelji/učiteljice iz nastavne prakse (povezivanje znanosti i prakse)

polazi od znanstvene hipoteze koja se provjerava u praksi (inicijalno mjerenje, uključivanje eksperimentalnog faktora , finalno mjerenje)

na temelju rezultata –

do izražaja dolaze učitelji koji unose inovacije u odgojno-obrazovni proces (napuštanje ustaljenih postupaka i pristupa te otvaranje novih i uspješnih postupaka i pristupa)

9

promjene u odgojnoobrazovnoj djelatnostimogu se provjeravati: nastavne metode, motivacije za čitanje određenih književnih vrsta, zapreke u recepciji teksta, aktualizacija djela iz starijih razdoblja, organizacijski oblici o-o procesa i sl.

c) METODIČKI POKUS – utemeljuje se na «namjernom izazivanju pojava» koje se istražuju radi unapređivanja odgojno-obrazovnog procesa uvođenjem novih metoda, postupaka, sadržaja, oblika, sredstava i pomagala

-postoje različiti modeli pokusa – jednostrani model pruža tri mogućnosti:

pokus obuhvaća: inicijalno mjerenje, uključivanje eksperimentalnog faktora i finalno mjerenje

10

1. pokus s jednom skupinom ispitanika

2. pokus s kontrolnom i eksperimentalnom skupinom

3. rotirajući model – rotiranje eksperimentalnih faktoraC) ŠKOLSKA ZNANOST O

KNJIŽEVNOSTI

--- uspostavili su ju teoretičari koji temeljuju metodiku na zasadama znanosti o KNJ.(Golubkov odbacuje takvo gledište: upozorava na različitost predmeta znanosti o književnosti i metodike nastave književnosti)

Različitost u: predmetu proučavanja, metodološkoj i

11

teleološkoj razini.Metodika zajednički predmet proučavanja istražuje posebnom metodologijom s didaktičkom svrhom.

D) METODIKA U OBZORU HRVATSKIH POVJESNIČARA I TEORETIČARA KNJIŽEVNOSTI

Vatroslav Jagić bavi se vrednovanjem udžbenika književnostipovjesničari književnosti kao pisci udžbenika za osnovnu i srednju školu: Franjo Marković, Dragutin Prohaska, Antun Barac, Miroslav Šicel, Krešimir Nemec…

12

-o odnosu znanosti o književnosti i nastave raspravljali su: Antun Barac, Miroslav Šicel, Milivoj Solar, Katica Ivanišević

Na temelju tih rasprava mogu se uspostaviti DODIRI I RAZLIKE IZMEĐU ZNANOSTI O KNJIŽEVNOSTI I METODIKE.

ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI

METODIKA

književnost predmet proučavanja

književnost predmet proučavanja

metodologija književnog studija

metodička metodologija

književnoznanstvena spoznaja

književnometodička spoznaja

književnoznanstvene metode

metodičke metode

književnoznanstvena terminologija

metodičko-književna terminologija

13

teorija književnosti

teorija književnosti u nastavi

povijest književnosti

povijest književnosti u nastavi

književna kritika književna kritika u nastavi

E) METODIKA I JEZIKOSLOVLJE (LINGVISTIKA)

Metodika književnog odgoja i obrazovanja preuzima iz jezikoslovnih disciplina pojmove i teorije koje se odnose na tekst, posebno književnoumjetnički tekst kao umjetnost riječi

14

a) Istraživanje jezika književnog djela

ruski formalizam praški strukturalizam danska glosemantika antroploška lingvistika (engleska i američka) francuski strukturalizam lingvostilistika intertekstualna teorija literarna stilistika/stilistika umjetničke književnosti…

Na predlošku pojedinih jezikoslovnih teorija oblikovale su se metodičke teorije o jeziku književnog djela.

Za razliku od

15

jezikoslovnih teorija, metodičke teorije uspostavljaju odrednice koje se odnose na a) recepciju (primjerenost jezika doživljajno spoznajnim mogućnostima učenika) i na b) odgojno - obrazovnu funkciju.

b) Literarna stilistika (lingvostilistika)

disciplina koja proučava jezik književnog djela -predmet njena poučavanja: Efimov: ekspresivnost pjesničkog govora, sredstva ekspresivnosti, metaforičnost, sinonimija, pjesnička sintaksa… Galjperin: pojam stila i stilistike, funkcionalni stilovi, autorov individulani jezik…

16

c) Metodički pristupi literarnoj stilistici

1. na razini programiranja (stvaranju kurikula)

2. na razini udžbenika i drugih nastavnih sredstava

3. na razini odgojno-obrazovnog procesa

A) Nastavni programi (kurikuli) uključuju literarnu stilistiku u nastavna područja Hrvatskog jezika (nastavu jezika, nastavu književnosti, nastavu izražavanja, medijsku kulturu).

B) Čitanke, udžbenici i

vježbenice uključuju literarnu stilistiku u interpretaciju

17

književnoumjetničkog teksta i naznačuju literarno stilistički sadržaj koji se uključuje u interpretaciju dijela.

d) Metodička načela

Uključivanje literarne stilistike u metodički obzor temelji se na sljedećim načelima:

proučavanje jezika umjetničkog djela povezuje se sa sadržajnom (tematsko-idejnom) sastavnicom proučavanje jezika umjetničkog djela ostvaruje se posebnim metodičkim postupcima

proučavanje jezika

18

umjetničkog djela uključuje doživljajne procese

proučavanje jezika umjetničkoga djela uključuje znanje o jeziku kao sredstvu umjetničkog izražavanja

proučavanje jezika umjetničkog djela uključuje autorov rad na stilskom oblikovanju teksta (različite verzije)

stilistička analiza uključuje stilistički eksperiment

proučavanje jezika umjetničkog djela potiče jezično stvaralaštvo učenika

e) Stilistički sadržaj

Stilistički sadržaj uključuje se prema zahtjevima teorije

19

didaktičkog prijenosa. Stilistika se ne pojavljuje kao samostalna jezikoslovna disciplina.

Stilistički sadržaj naslanja se na gramatičke sadržaje, sadržaje fonetike/fonologije i leksikologije

Stilistički sadržaji programiraju se ovako:

20

a) leksikologija semantika

b) fonologija /fonetika fonostilistika

c)morfologija

d) sintaksa

e) tvorba riječi

f) ortografija

g) ortoepija

a) prenesena značenja riječi, ekspresivnost r.

b) ekspresivna svojstva glasova, glasovne figure

c)stilistika svih vrsta riječi

d) sintaktostilistika

e) ekspresivnost tvorenica,

ekspresivnost sufiksaf) stilografijag) stilistika govora

21

Programiranje stilističkih sadržaja

prema teoriji kurikula i teoriji vertikalnospiralnog slijeda utemeljuje se na rezultatima znanstvenih (empirijskih) istraživanja kako bi se izbor sadržaja uskladio s jezičnim i spoznajnim razvojem učenika na pojedinim stupnjevima odgojno obrazovnog sustava.

Na srednjoškolskom se stupnju pojavljuju se:

funkcionalna stilistika – proučava funkcionalne stilove literarna stilistika – definira ono što služi kao ekspresivno obilježje dj.

22

Stilistika govora (umjetničkoga govora)

Nastava književnosti obuhvaća stilistiku govora. Stilistika proučava jezično izražajna sredstva i zakonitosti njihove uporabe u različitim govornim stilovima.

U nastavi književnosti primjenjuje se poseban oblik govorne interpretacije – interpretativno čitanje (izražajni, estetsko)

Metodika istražuje (interpretativno č.):

mogućnosti uključivanja interpretativnog čitanja u nastavne programe za pojedine stupnjeve

23

odgojno-obrazovnog sustava

mogućnost usklađivanja interpretativnog čitanja s vrstama književnoumjetničkih tekstova

metode u ostvarivanju interpretativnog čitanja

uvjete u kojima se ostvaruje interpretativno čitanje na satu

učinak interpretativnog čitanja u recepciji teksta (emocionalni d.)

F) METODIKA KNJIŽEVNOG ODGOJA U KONTEKSTU

ZNANOSTI O ESTETSKOM ODGOJU

Metodika književnog odgoja

24

ulazi u kontekst znanosti o estetskom (umjetničkom) odgoju i obrazovanju te uspostavlja suodnos s metodičkim disciplinama iz tog područja:

metodikom dramske/scenske umjetnosti, metodikom filmske umjetnosti, metodikom likovne umjetnosti, metodikom glazbene umjetnosti.

G) METODIKA I PEDAGOGIJSKE DISCIPLINE

a) Metodika i pedagogija

a)

metodika književnog odgoja i obrazovanja predmetno se povezuje s pedagogijskim

25

disciplinama jer se bavi odgojem i obrazovanjem

autonomnost utemeljuje na sadržaju književne umjetnosti i znanosti o književnosti

Znanstveni identitet metodike određuje se na temelju njezina ishodišnog sadržaja (književnoumjetničkog i književnoznanstvenog).Taj se sadržaj, prema teoriji didaktičkog prijenosa, smješta se u odgojnoobrazovni proces.

U tom prijenosu ostvaruje se susret različitih disciplina iz područja pedagogije i drugih

26

znanstvenih podr.

ODGOJ I OBRAZOVANJEPedagogija – opći teorijski sustav o odgoju i obrazovanju

Metodika – poseban teorijski sustav o odgoju i obrazovanju

Didaktika – opći teorijski sustav o nastavi i poučavanju

Metodika – poseban teorijski sustav o učenju i poučavanju

Pedagogija kao opći teorijski sustav o O i O nudi metodici svoje teorijske sustave koji se prilagođuju u skladu s posebnostima knj. O i O

27

Didaktika nudi opća načela o nastavi i poučavanju, učenja didaktičkih smjerova i škola o različitim oblicima nastave i poučavanja koji se prilagođuju posebnostima književnoga O i O.

Suodnosi metodike i pedagogijskih disciplina:

na razini odgojno-obrazovnih ciljeva (teleološka razina)

na razini programiranja (stvaranja kurikula)

na razini organizacije o-o procesa

na razini promjena o-o procesa

28

b) Metodika i psihologijac)

metodika preuzima psihologijske spoznaje i uključuje ih u svoj sustav

na temelju spoznaja razvojne psihologije utvrđuje linearni i čitateljski razvoj učenika te tipologiju čitatelja

iz psihologije osobe i njezinih teorija (psihoanaliza, geštalt-psihologija, kognitivna psihologija..) preuzima spoznaje koje ugrađuje u metodičke teorije

Na predlošku psihologijskih spoznaja utvrđuju se posebnosti percepcije književnih djela

29

(književnoumjetničkih i znanstvenih),

literarno mišljenje i spoznavanje, estetsko doživljavanje, literarno-estetska komunikacija, samoaktulizacije i motivacije,0 imaginativni i emocionalni procesi i dr.

c) Metodika i komunikologija

Metodika čitanja književnoumjetničkih tekstova utemeljuje se na spoznajama psihologije i komunikologije.

Komunikologija: teorija informacije – obavijesne teorije. Na zasadama

30

psihologije i komunikologije oblikuje se literarnoestetska komunikacija

u literarno-estetskoj komunikaciji književnoumjetnički tekst pojavljuje se kao prenositelj obavijesti, a čitatelj/čitateljica kao primatelj/primateljica obavijesti.

Literarnoestetska komunikacija uključuje konotivnu recepciju, tj. višeznačnost riječi i izričaja.Komunikacija ima posebnu primjenu u oblikovanju nastave i naziva se didaktičkom komunikacijom. Ostvaruje

31

se u različitim pojavnim oblicima ovisno o sadržaju, nastavnim uvjetima i zadaćama.

H) FAZE KNJIŽEVNOGA ODGOJA I OBRAZOVANJA

1. faza – predškolsko razdoblje

Književni odgoj ostvaruje se u roditeljskom domu i predškolskim ustanovama; djeca očituju sposobnost doživljavanja događaja i likova; doživljaje iskazuju neverbalno i verbalno; prevladava auditivna recepcija teksta; posebno zanimanje za igrokaze i crtane

32

filmove2. faza – školsko razdoblje od 6. do 9. godine

Započinje didaktičko-metodički književni odgoj; učenici očituju u literarno-estetskoj komunikaciji ove sposobnosti:-sposobnost estetskog percipiranja, -doživljavanja i uživljavanja, -zamišljanja, -pamćenja pojedinosti, -reprodukcije fabule,-razlikovanja vrste teksta, -prepoznavanja teme-raščlanjivanja i

33

opisivanja teksta…naivno-realistička faza

3. faza – školsko razdoblje od 9. do 12. godine

Sposobnosti iz prethodnog razdoblja dosežu veću razinu; naivno-realističku fazu nadomješta kritičko-moralistička fazaLiterarni opis uključuje: naslov, ime i prezime autora, vrstu teksta, temu, jezik, osnovne stilske značajke.

4. faza – školsko razdoblje od 13. do 15. godine

Faza literarnog moralizma; književne likove doživljavaju s moralnog gledišta; izražavaju svoje

34

moralne ocijene i stavove

I) METODIKA – AUTONOMNO ZNANSTVENO PODRUČJE

metodika kao autonomno znanstveno područje nastaje primjenom hibridizacije (spajanjem suradničkih disciplina)

svoju autonomnost potvrđuje predmetom istraživanja, metodologijom i svrhom

1. proučava književnost u o-o procesu (didaktički kontekst)

2. istražuje zakonitosti recepcije književnoumjetničkih i književnoznanstvenih

35

sadržaja, višestruku uvjetovanost recepcije (psihološka, socijalna, kulturološka, medijska).3. istražuje zakonitosti literarno-estetske komunikacije u didaktičkome obzoru

4. istražuje funkciju književnosti u izgrađivanju čitateljske i književne osobnosti učenika, svjetonazora, estetske i moralne svijesti (odgojna funkcija nastave književnosti)

Metodičkoknjiževne discipline

Metodika književnog odgoja i obrazovanja očituje se kao sustav disciplina koje su međusobno povezane.

36

Disciplinarna raslojenost uvjetovana je predmetnom raslojenošću, namjenom i teorijsko metodološkom utemeljenošću.

metodika poučavanja i proučavanja književnoumjetničkog teksta

metodika književnih rodova i vrsta

metodika teorije književnosti

metodika povijesti književnosti

metodika književnog odgoja u predškolskoj dobi

metodika književnog odgoja i obrazovanja osnovnoškolskih stupnjeva (osnovni, srednji, viši)

metodika književnog odgoja i obrazovanja

37

srednjoškolskog stupnja metodika književnosti visokoškolske nastave

komparativna metodika metametodika metodika izvanistitucionalnog književnog odgoja i obrazovanja

povijest metodike metodička kritika

J) KNJIŽEVNOST KAO NASTAVNI PREDMET

Književnost kao nastavni predmet

a)Nastavni predmet

Književnost kao umjetnost i znanost uključuje se u odgojno-obrazovni proces u različitim organizacijskim

38

oblicima.

U dosadašnjim školskim sustavima temeljni je organizacijski oblik nastavni predmet:

didaktički prerađena znanost didaktički prerađena umjetnost samostalno organizirana sadržajna cjelina koja je usklađena s općim odgojnim ciljem i posebnim odgojno obrazovnim ciljevima

sustav znanja, sposobnosti i navika

imenuje se najčešće prema znanstvenim disciplinama iz kojih se izvode: filozofija, matematika, povijest…

39

-svaki nastavni predmet tima svoj sadržaj, svrhu i zadaće te pedagoško-psihološke i metodičke posebnosti iskazane u nastavnim planovima i programima

b)Književnost kao nastavni predmet

5.

književnost se uključuje u nastavni predmet nacionalnog jezika; u nazivu nastavnog predmeta pojavljuje se kao njegova sastavnica: hrvatski jezik i književnost

u programu nacionalnog jezika književnost ima status samostalnog nastavnog

40

područja

-književnost kao nastavni predmet jest: samostalno sastavljena cjelina književnih sadržaja prerađena – didaktički oblikovana znanost o književnosti sustav znanja o književnosti i znanja književnosti, sposobnosti i navika

Kao nastavni predmet ima posebne ciljeve i zadaće te posebnu metodiku.

c) Sadržaj

književnost kao nastavni predmet obuhvaća umjetnički (književna djela iz

41

nacionalne i svjetske književnosti) i znanstveni sadržaj (teorija književnosti, povijest književnosti i metodologija)- međusobni odnosi književnoumjetničkog i književnoznanstvenog sadržaja utvrđuju se prema pedagoško-psihološkim kriterijima:

doživljajno-spoznajnim (kognitivnim) mogućnostima učenika

obrazovnom stupnju (osnovna škola, srednja škola)

značajkama školskog (odgojno-obrazovnog) sustava

Kriteriji u izboru sadržaja (estetski, psihološki i pedagoški)

1. estetski kriterij – 42

odabiru se reprezentativna, antologijska djela nacionalne i svjetske književnosti2. nacionalni kriterij – najveći prostor zauzimaju djela nacionale književnosti3. recepcijski kriterij – književna djela (različite vrste i teme) odabiru se u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika na pojedinim stupnjevima literarnog i čitateljskog razvoja

4. pedagoški kriterij – pri izboru djela u obzir se uzima njihova odgojna uloga

neusklađenost kodova –

43

koda djela i koda primatelja (recep. probl.)

recepcijski kriterij primjenjuje se u izboru književnoznanstvenog sadržaja (teorija i povijest knj.). -Izbor knj.teorijskih i knj.pov. te metodoloških pojmova usklađuje se sa: a) spoznajnim mogućnostima učenika, b) stupnjem literarnog mišljenja.

književnopovijesna orijentacija – proučavanje književnog teksta u društvenom, povijesnom i kulturnom kontekstu (rabi se osim termina povijest književnosti) (srednja

44

škola)

K) NASTAVNI PROGRAM

a) Nastavni program

Državni dokument koji propisuje ustrojstvo nastavnog predmeta:sadržaj, svrhu (cilj), zadaće i uvjete njegova ostvarivanja u o-o procesu.

o Sadržaj nastavnog programa čine programske natuknice koje se odnose na znanje i sposobnosti te na kompetencije koje se očekuju kao rezultat poučavanja i učenja.

1. Riječ je o prijenosu sadržaja iz određene

45

znanosti i sadržaja iz područja umjetnosti u programske, odgojno-obrazovne sadržaje.

2. Ti se sadržaji, prema zahtjevima teorije didaktičkog prijenosa, organiziraju u nastavna područja, nastavne cjeline, teme i jedinice.

3. U didaktičkom oblikovanju programskog sadržaja primjenjuje se linearni, koncentrični i kombinirani postupak.

o Svrha nastavnog programa usklađuje se s općom svrhom odgoja i obrazovanja u određenoj društvenoj i kulturnoj

46

zajednici.

o Zadaće nastavnog programa odnose se na usvajanje znanja i sposobnosti, stjecanje kompetencija.

o Razvijeniji nastavni programi sadrže objašnjenja koncepcije, uvjeta i znanstvene utemeljenosti.

U programiranju primjenjuju se a) okvirni nastavni programi iz kojih se izvode b) izvedbeni i c) posebni izborni i alternativni te regionalni programi.

U nastavnome programu očituje se: doseg matične znanosti iz koje proizlazi,

47

doseg znanosti o odgoju i obrazovanju, posebno znanosti o učenju i poučavanju te odnos države i društvene zajednice prema odgoju i obrazovanju.

OKVIRNI PLAN I PROGRAM PRIJEDLOG IZVEDBENOG GODIŠNJEG IZVEDBENI GODIŠNJI MJESEČNI

b) Nastavni program

konkretizacija nastavnog planaškolski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja; njime se propisuju konkretni sadržaji nastavnog predmeta

48

Opseg/ekstenzitet nastavnog programa – njime je obuhvaćena širina znanja i sposobnosti koje učenici moraju steći u nastavi pojedinog predmeta; odnosi se na kvantitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje učenici moraju steći i razviti

Dubina/intenzitet nastavnog programa – određuje se dubina obrazovanja, tj. znanja i stupanj sposobnosti; najidealnije je da se proširivanjem broja činjenica paralalno provodi i njihovo produbljivanje

Redoslijed/struktura nastavnog programa –

49

određuje se kojim će se redom obrađivati nastavni sadržaji pojedinog predmeta u jednom razredu

c) Nastavni programi iz književnosti

program književnog odgoja i obrazovanja sastavni je dio nastavnog programa iz nacionalnog jezika; sadrži sve značajke samostalnog nastavnog programa jer ima svoj sadržaj, svoju svrhu (cilj), svoje zadaće i pedagoškometodičke posebnosti.

program osnovne škole (od 1. do 4. i 5. do 8. razreda ili trodijelni sustav) program srednje škole (gimnazije, strukovne

50

trogodišnje i četverogodišnje škole)

L) TEORIJA PROGRAMIRANJA

Teorije programiranja utvrdile su različite VRSTE programa i KRITERIJA prema kojima se oblikuju.1. prema kriteriju namjene oblikuju se a) programi za predškolski odgoj, b) programi za osnovnu školu, c) programi za srednje škole, d) programi za profesionalno visokoškolsko obrazovanje2. u skladu sa specifičnostima sredine programska se diferencijacija provodi i prema zavičajno-

51

regionalnom kriteriju (specifičnost sredine, načelo zavičajnosti)3. programska diferencijacija ostvaruje se isticanjem a) programske jezgre (obvezatnoga) i b) dopunskoga (izbornoga) dijela programa (diferencira se prema zavičajno-regionalnom kriteriju) a) Programska jezgra obuhvaća sadržaje koji se namjenjuju svim učenicima kao obvezatni obrazovni minimum u određenom razredu. b) Zavičajno-regionalni kriterij obuhvaća dijalektalnu poeziju, pisce i djela koji su vezani uz određenu sredinu i važnije kulturno-povijesne pojave.4. prema kriteriju

52

obvezatnosti oblikuju se obvezatni (obligatni) programi te fakultativni (izborni) programi (učenici ih sami odabiru ovisno o

interesima i sklonostima)

5. fakultativni programi iz književnosti namijenjeni su učenicima koji pokazuju posebno zanimanje za književnostobuhvaćaju određeni broj tema koje mogu biti: a) monografske (jedno djelo, jedan problem, jedan pisac, jedno razdoblje; romani Ive Andrića) ili b) sintetske (pregledne; obuhvaćaju više pojava; Suvremena hrvatska poezija ). * Uvode se u višim razredima OŠ

Neke teme 53

fakultativnog programa mogu se A) povezivati s temama iz osnovnog obvezatnog programa, a mogu se B) otvarati i posve nove teme koje nisu zastupljene u osnovnom programu

Ostvarivanje fakultativnih programa ima svoje metodičke posebnosti koje se očituju u izbornoj nastavi književnosti.

a) Okvirni i izvedbeni programi

a)Izvedbeni program prilagođuje se posebnostima škole i sredine u kojoj djeluje škola.

54

b) iz okvirnog nastavnog programa izvodi se izvedbeni program prema odrednicama teorije kurikula: nastavni cilj, nastavni sadržaj, tijek nastave (metodička strategija) te utvrđivanje rezultata (napredovanje u učenju)

Nastavna tema: Lirska pjesma

Nastavni cilj

Nastavni sadržaj

Tijek nastave

Utvrđivanje rezultata

Naučiti formalne elemente lirske

Pjesme različitih sadržaja i različ

Govorenje pjesama (učenici/ učitelji

Ponovno izražavanje subjektivnoga dojma

55

pjesme

itih oblika

ca)

b) Metodologija izrade programa

Utvrđena metodološka načela i zahtjevi pri izradi programa:

1.program se temelji na znanstvenim spoznajama do kojih je došla predmetna znanost o književnosti2. izrada novih programa pretpostavlja vrednovanje (valorizaciju) prethodnih programa; na temelju eksperimentalnog provjeravanja programa u praksi i studijske obrade podataka utvrđuju se promjene koje treba provesti u novim

56

programima:promjene sadržaja strukturne promjenekoncepcijske promjene

3. izrada programa pretpostavlja interdisciplinarni pristup (okuplja se tim stručnjaka matične struke – književnosti te stručnjaci iz drugih područja – metodike, pedagogije, psihologije, sociologije, komunikologije; stručnjaci matične struke predlažu programski sadržaj koji je temelj obrazovanja, a stručnjaci ostalih područja ga procjenjuju

4. programski sadržaj raspoređuje se a) linijski ili sukcesivni

57

(gradivo se raspoređuje kronološkim redom – povijest književnosti), b) u koncentričnim krugovima , c) kombinirano

5. kad bi školska povijest književnosti slijedila u svim pojedinostima znanstvenu povijest književnosti, zapala bi u historicizam i didaktički materijalizam stoga pri književnopovijesnom oblikovanju programa dolazi do izražaja načelo egzemplarnosti (odabiru se tipični predstavnici književnog pravca koji se obrađuje – rasterećenje programa)

6. Zbog pedagoško-psiholoških razloga nastava književnosti upućena je na

58

izbor primjerenog i pedagoški opravdanog gradiva.

7.linijsko ili sukcesivno programiranje pojavljuje se i na književnoteorijskom području. Književnoteorijski sadržaj raspoređuje se u sustav književnih rodova (lirika, epika, drama, esej). 8.Književni rodovi i vrste mogu se i književnopovijesno programirati, tj. može se pratiti povijesni razvoj svakoga knj. roda. I u okviru takve povijesne koncepcije primjenjuje se načelo egzemplarnosti. 9. Programi odstupaju, zbog psiholoških razloga, od strogo znanstvene sistematike. U pojedine se

59

književnopovijesne okvire unosi gradivo iz suvremene knj. prema načelu aktualizacije.

10.programiranje u koncentričnim (tematskim) krugovima dolazi do izražaja na osnovnoškolskom stupnju; programski se sadržaji razvrstavaju u tematske krugove kao samostalne programske cjeline. (tematski krugovi: dom, vrtić, zavičaj, škola…vedri dani, zlatna lađa, sunce na prozorčiću).

11.Pri uspostavljanju tematskih krugova poštuje se psihološki kriterij. Nazivi tematskih krugova, njihov sadržaj i opseg odabiru se u skladu s doživljajno-spoznajnim

60

mogućnostima učenika. 12. U svakom se tematskom krugu nalazi i znanstveni sadržaj koji se raspoređuje vertikalno-spiralno.

Pri oblikovanju programa iz književnosti kombiniraju se postupci: linijskog, sukcesivnog, progresivnog, kontinuiranog, vertikalnog, vertikalno-spiralnog i koncentričnog raspoređivanja.

c) Stilsko oblikovanje programa

program kao tekst pripada znanstvenoinformativnom odnosno

61

administrativnoposlovnom tipu teksta

a) programski tekst uvodi kombinirani tip stručnog jezika; programska terminologija pripada većem broju znanosti (znanost o književnosti, metodici, pedagogiji, didaktici…)

b) pri iskazivanju sadržaja programski se tekst najčešće služi ovim stilskim postupcima: taksativnim nabrajanjem

navođenjem definicijakomentiranjem izricanjem normi, postupaka

62

tabelarnim prikazima

c)programski se tekst odlikuje pojmovnom preciznošću i jasnoćom, sažetošću i komunikativnišću

Pregled raspodjele broja satiNastava književnosti (teorija, povijest interpretacija) oko 186 satiNastava jezika i izražavanja oko 55 satiPonavljanje, uvježbavanje, utvrđivanje, ispitivanje oko 39 sati

63

Ukupno: 280 sati

M) INTEGRACIJA

novije koncepcije o organizaciji nastave usmjerene su na povezivanje sadržaja srodnih i različitih nastavnih predmeta u integrirane programe

integracija se ostvaruje na a) razini sadržaja (sadržajna integracija) i na b) razini organizacije o-o procesa (timska nastava)

a) Integrirani programi

-u težnji za svestranijim estetskim odgojem stvaraju se programi koji različite

64

umjetnosti integriraju u jedinstveni nastavni program (književnost, likovna, glazbena, scenska i filmska umjetnost)

u hrvatskom školskom sustavu pojavljuju se 60-ih godina 20.st.

Sadašnji programi i udžbenici za strukovne škole (trogodišnje i četverogodišnje šk) utemeljeni su na načelima korelacije i integracije.

Tematska integracija

Umjetnički sadržaj može se tematski organizirati. Postoje zajedničke

65

(univerzalne) teme svih umjetnosti.

Tematsko povezivanje umjetničkog sadržaja u nastavnom programu ostvaruje se u sustavu tematskih krugova (tematskih cjelina) koji se uspostavljaju prema pedagoško-psihološkim kriterijima, tj. doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika.

Mogu se uspostaviti tematski krugovi u vertikalnom slijedu: npr. dom i vrtić, dom i škola, zavičaj, domovina i svijet.

U svaki se tematski krug uključuju primjerena

66

umjetnička djela (književna, likova, filmska, glazbena, scenska). Tema služi kao uporište za povezivanje umjetničkog sadržaja.Tematsko povezivanje može se ostvarivati i unutar povijesnih okvira. u stilskoj formaciji romantizma možemo izdvojiti nekoliko karakterističnih tema: intima, nacionalnopovijesna tematika, pejzaž – daleki, nepoznati krajevi, egzotika, mističnookultni krug tema

Tematska organizacija umjetničkog sadržaja provodi se na dva načina:

a) Za početne stupnjeve o-

67

o sustava uspostavljaju se tematski krugovi u korelaciji s drugim o-o područjima.

b) Za srednjoškolski sustav uspostavljaju se tematski krugovi u povijesnim okvirima (stilska formacija) ili teorijskim okvirima (ritam kao zajednički pojam svih umjetnosti)

Teorijsko-metodološka integracija

u nastavnim se programima uspostavljaju pristupi umjetničkom djelu

obuhvaća se sadržaj svih umjetnosti na kojemu se

68

upoznaju zajedničke značajke i razlike

sadržaj se obično povezuje uz ključna teorijska pitanja (što je umjetnost, kako nastaje umjetničko djelo, vrste umjetnosti…)

obično prva programska cjelina na srednjoškolskom stupnju obrazovanja - usustavljivanje teorijsko-metodoloških spoznaja OŠ

Književnopovijesna integracija (epoha)

program organizira umjetnički sadržaj u okvirima povijesnih razdoblja tj. umjetničkih

69

epoha u kronološkom slijedu

obično se sadržaj razvrstava u općeprihvaćena razdoblja: antika, srednjovjekovlje, renesansa, barok, klasicizam, romantizam, realizam, modernizam, suvremena umjetnost

za svaku stilsku epohu odabire se reprezentativan i primjeren umjetnički sadržaj na kojem se upoznaju značajke epohe i posebnosti svake umjetnosti.

u organizaciji sadržaja mogu se primijeniti ovi postupci:a) nižu se sadržaji različitih umjetnosti

70

jedni za drugimab) izdvaja se zajednička tipična pojava, problem uz koji se povezuju reprezentativna djela iz svih umjetnosti

c) kombiniraju se oba spomenuta postupka

Aktualizacija – književna djela iz prošlosti mogu se aktualizirati u primateljevoj sadašnjosti (zajednička tema, izraz, poruke…)Pogodno za dopunski dio programa.

Stvaralačka integracija

povezivanje sadržaja može se temeljiti na načelu uzajamnih inspiracija

71

uz reprezentativna djela pojedine umjetnosti navode se djela drugih umjetnosti koja su njima inspirirana (nađi svoje primjere)

Brojna su književna djela ilustrirana i ekranizirana. U programu se uz pojedina djela navodi i njihov prijenos u drugi medij, drugi umjetnički izraz (glazbeni, likovni, scenski, plesni, filmski).

U programu se pojavljuju autori koju su se afirmirali kao stvaraoci u više umjetnosti, književnosti i slikarstvu – tada se povezuju njihova književna i likovna djela.

72

Tematski kompleksni progra mi 20-ih godina 20.st. pojavio se model integriranih programa u sovjetskoj školi koji su se zvali kompleksni programi (prva verzija iz 1923.)kompleksni programi sve pojave svrstavaju u 3 cjeline: rad, priroda, društvo (npr. fizika – primjena pare u industriji)kompleksni su programi dali slabe odgojnoobrazovne rezultate i zato su brzo napušteni

N) VRSTE NASTAVNIH PROGRAMA

Kriterij Vrste

73

Odgojno-obrazovni stupanj

predškolskiosnovnoškolskisrednjoškolskivisokoškolski (profesionalni)

Obvezatnost, izbornost

državni (okvirni)regionalni/zavičajniobvezatniizborni/fakultativnirasterećeni

Valjanost (validnost)

eksperimentalnikomparativniotvoreni/inovacijski

Organizacija sadržaja

linijskisukcesivnitematski (kompleksni)kombiniraniintegrirani

74

O) PROGRAMSKI KNJIŽEVNOZNANSTVENI

SADRŽAJ

Programski književnoznanstveni sadržaj

a) Književnoteorijski sadržaj

Program nastave književnosti ne sadrži samo izbor književnih tekstova (književnih djela) koji se raspoređuju u određene programske cjeline (tematske krugove, književnoteorijske i književnopovijesne okvire).U program se uključuje književnoteorijski sadržaj.

književnoteorijski sadržaj se povezuje, tj. izvodi iz umjetničkog sadržaja, i

75

uključuje u odgovarajuće sustave na svim stupnjevima obrazovanja

bez književnoteorijskog osmišljavanja umjetničkog sadržaja nastava književnosti gubi svoju znanstvenu utemeljenost

b) Književnoteorijski pojam u programu

-književnoteorijski pojmovi se u programu iskazuju:

a) imenovanjem (priča, bajka, stih, strofa)

b) nabrajanjem (kompozicija teksta: zapažanje poglavlja i većih sadržajnih cjelina; razlikovanje osnovnih elemenata pripovjedne tehnike: pripovijedanje,

76

opis, dijalog)c) imenovanjem i objašnjavanjem (pojmovi se definiraju: strofa kao skup stihova, zapažanje i razumijevanje funkcije pejzaža kao elementa ugođaja)

d) moguć je i razvijeniji oblik objašnjavanja pojmova i književnoteorijskog sadržaja

-književnoteorijski sadržaj koji se uključuje u književnopovijesni dio programa iskazuje se uz svako djelo posebno, npr. Ivan Mažuranić: Smrt Samil-age Čengića (kompozicija djela, likovi, jezik i stil, veze s tradicijom, idejni svijet, romantična obilježja)

77

esejistički izričaj: Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza. Značenje tog romana s obzirom na nove postupke (esejizam, unutarnji monolog, mijenjanje pripovjedačeva stajališta) u europskoj prozi; pojam umjetničke senzibilnosti, stilske vrijednosti teksta

c) Pojmovi u jezično-umjetničkome sustavu

-sustav pojmova obuhvaća:

zajedničke (temeljne) pojmove svih umjetnosti (umjetnik i djelo, sastavni elementi umjetničkog djela, kompozicija, jezik, umjetničke vrste)

posebne pojmove (umjetnik: pjesnik, književnik, književni

78

stvaralac, esejist, dramski pisac, komediograf; likovni umjetnik, glazbeni umjetnik, filmski umjetnik, scenski umjetnik, plesni umjetnik…; djelo: književno djelo, likovno djelo, glazbeno djelo, scensko djelo…)

Povezivanje (horizontalno i vertikalno) pojmova u okviru programskih cjelina i perioda estetskog razvoja ličnosti olakšava njihovo usvajanje i stvara mogućnost za istodobno i postupno stjecanje pojmova. Ujedno se razvija složeniji tip teorijskog mišljenja i usvaja stručni jezik iz

79

područja umjetnosti.

d) Raspored pojmova

Književnoteorijski pojmovi raspoređuju se po razredima ili obrazovnim stupnjevima. U takvom rasporedu normira se razina na kojoj se usvaja pojam i količina pojmova.

-klasifikacija pojmova radi lakšeg raspoređivanja:a) pojmovi koji se odnose na djelo i pisca

b) pojmovi koji se odnose na elemente književnog djela

c) kompozicijad) umjetnički (pjesnički) jezik

e) versifikacijaf) žanrovi

80

(Glubkov-razredi i vrste)

Vertikalno programiranje pojmova?

e) Tekst (književnoumjetnički) i književnoteorijski pojmovi

Književnoteorijski pojmovi i književnoteorijska problematika iskazuju se u programima nastave književnosti na više načina.

1. Književnoteorijski pojmovi povezuju se uz interpretaciju književnih djela; za svaki se razred utvrđuje književnoteorijska razina interpretacije, tj.

81

književnoteorijski pojmovi u službi interpretacije.

Na primjer, interpretacija tekstova u 8. razredu uključuje ove književnoteorijske pojmove: detaljnija analiza teme, ideja, društveni kontekst djela, psihologija likova i kompozicija, stilska analiza djela na razini sintakse i leksika, zaokruživanje osnovnih pojmova o pripovjednoj prozi: pripovijetka, roman, crtica, putopis, dnevnik. Po istom se postupku navode književnoteorijski pojmovi za ostale književne rodove: liriku, epska djela u stihu i dramu

2. Književnoteorijsko

82

gradivo u usustavljenom se obliku iskazuje programskim odrednicama teorija književnosti ili pristup književnom djelu – teorija je u funkciji pristupa, analize, interpretacije književnog djela.Književnoteorijsko gradivo u Pristupu književnom djelu usustavljeno je u okviru književnih rodova (vrstovna organizacija gradiva), a obuhvaća i opća teorijska pitanja:što je umjetnost, što je književnost, pojam stvaraoca i dr.

3. Književnoteorijska problematika integrirana je u povijesni dio programa – povezuju se

83

teorija i povijest književnosti. Za svako se književnopovijesno razdoblje navodi i književnoteorijska i metodološka problematika.

(npr. uz razdoblje renesanse navode se ovi književnoteorijski sadržaji: jezik renesansne književnosti, književne vrste, motivi i ideje)Metodološku problematiku sadrže također Objašnjenja programskih cjelina.

f) Vertikalno-spiralno programiranje pojmova

(Golubkov)

pretpostavlja dograđivanje, razvijanje i proširivanje istih

84

pojmova u skladu s doživljajn-spoznajnim mogućnostima učenika

(isti pojam provodi se vertikalno iz razreda u razred i ostvaruje se u razvijenijem obliku)

U metodici nastave književnosti afirmirana je induktivna metoda u stjecanju književnoteorijskih pojmova.

Polazi se od konkretnih djela koja služe kao izvor (predložak) za usvajanje književnoteorijskih pojmova.

Vertikalno-spiralni sustav 85

programiranja pretpostavlja faze usvajanja književnoteorijskog pojma:a) početak formiranjab) formiranje temeljnog pojmac) formiranje pojma u cjelini

Isti se pojam usvaja na različitim spoznajnim razinama.

U teoriji razina usvajanja pojmova govori se o prepoznavanju, definiranju i imenovanju, tumačenju i primjeni pojma u interpretaciji književnog djela i stručnom izlaganju (usmenom i pismenom).

Npr. pojam se kompozicije razvija, proširuje iz razreda u

86

razred a) uočavanje veze među dijelovima (početak formiranja pojma)b) uočavanje i imenovanje kompozicijskih jedinica (pejzaž, detalj, završetak) – imenovanje pojma

c) siže, razvoj radnje, zaplet, rasplet (proširivanje i dograđivanje temeljnog pojma)

d) pojam kompozicije (formiranje pojma u cjelini, tumačenje i primjena pojma).

g) Katalozi znanja

Iz nastavnog programa mogu se izdvojiti pojmovi, definicije, teorije, paradigme koji pripadaju kategoriji književnog znanja i znanja o

87

književnostiZnanje o književnosti izvodi se iz teorije književnosti, povijesti književnosti i književnoznanstvene metodologije.Književno znanje izvodi se iz književnoumjetničkog sadržaja – književnih djela (znanje o sadržaju književnog djela, strukturi, idejnim odrednicama, jeziku i stilu, autoru).Znanje se utvrđuje na vodoravnoj i okomitoj osi prema teoriji razina.

Katalozi znanja moraju imati odgovarajući pedagoško didaktički kontekst (odgojne odrednice) koji proizlazi iz nastavnog plana i programa. Izdvojeni iz tog konteksta

88

otvaraju prostor mehaničkom učenju.

Metodika utvrđuje izbor znanja o književnosti i književnog znanja, raspored i organizaciju (vodoravnu i okomitu), opseg i razine te metodičke pristupe u o-o procesu.

h) Standardizacija

Suvremeno programiranje odgoja i obrazovanja uključuje standardizaciju znanja, sposobnosti i kompetencija za svaki razred i odgojno-obrazovni stupanjKnjiževni odgojno-obrazovni standardi utvrđuju se empirijskom metodologijom koju ostvaruje interdisciplinarni tim

89

(metodičar, pedagog, psiholog, komunikolog, stručnjak za medije).

-standardizacija obuhvaća: čitateljsku spremnost/čitateljsku kompetenciju

recepcijsku spremnost (primanje književnoumjetničkih poruka)

analitičku spremnost (znanje o ustrojstvu književnoum. teksta i sposobnost raščlambe)

interpretacijsku spremnost (znanje o tumačenju književnoum. teksta i primjenu toga znanja u tumačenju teksta)

kritičku spremnost (sposobnost vrednovanja i

90

prosuđivanja književnoum. teksta)

Standardizacija se utemeljuje na teoriji didaktičkog prijenosa, vertikalnospiralnog slijeda te zakonitostima literarnoestetske komunikacije i razvojne psihologije.

P) SPOSOBNOSTI I DJELATNOSTI U NASTAVNIM

PROGRAMIMA

U programima se iskazuje sadržaj nastavnog predmeta, ciljevi i zadaci, sposobnosti i djelatnosti te nastavna područja u okviru predmeta.

Metodika nastave

91

književnosti uspostavila je sustav sposobnosti i djelatnosti koje se pretpostavljaju u odgojnoobrazovnom procesu i sustavno razvijaju.

a) Literarne sposobnostiPojam literarnih sposobnosti izvodi se iz opće definicije sposobnosti.– postoje različite opće (psihologijske) definicije sposobnosti:

a) potencijalni reaktivni sustav za obavljanje određene djelatnosti

b) djelovanje s osobitim svojstvima

c) znanje u djelovanjud) sjedinjenje navika i znanja

sposobnosti mogu biti

92

fundamentalne (uvjetuju razinu uspjeha u većem broju različitih djelatnosti) i posebne (očituju se u specijalnim djelatnostima)

bavljenje književnošću pretpostavlja posebne literarne sposobnosti omogućuju čovjeku a) komunikaciju s književnim djelom, b) čitanje djela, c) recepciju djela, d) razumijevanje njegovih poruka i e) izražavanje doživljaja, f) dojmova, g) stavova, h) sudova i ocjena u različitim oblicima izražavanja.

Poseban je tip literarnih sposobnosti koje se povezuju uz stvaraoca

93

književnog djela.

b) Literarne sposobnosti u programima

u dosadašnjim su programima literarne sposobnosti i aktivnosti iskazane sporadično i nesustavno

c) Literarne sposobnosti po razredima

1. razred-sposobnost doživljavanja i razumijevanja cjeline, razumijevanje riječi, izraza, sadržaja rečenice i odjeljka, zapažanje događaja i likova…

2. razred-proširuju se sposobnosti prvog razreda – zapažanje

94

redoslijeda zbivanja, shvaćanje logičke povezanosti odjeljaka

3. razred-karakterizacija likova, opis predmeta, krajolika, kompozicije, prepoznavanje bajke i basne

4. razred-zaključivanje o osobinama likova na temelju dijaloga, vanjskog izgleda i postupaka, razlikovanje govora lika i piščeva pripovijedanja

Sposobnosti i djelatnosti su sastavni dio odgojno-obrazovnog procesa, postavljene su razvojno i utemeljene na konkretnim elementima književnog sadržaja. Neke su sposobnosti

95

konstantne, pojavljuju se u svim fazama, razredima, ali na različitim razinama. Neke se sposobnosti očituju u kasnijim razvojnim fazama.

od 5. do 8. razreda literarne sposobnosti diferenciraju se prema vrstama: pripovjedna proza, lirske pjesme, epska djela u stihu, drama…

Diferencijacija sposobnosti prema vrstama upozorava na recepcijske i spoznajne razlike koje uvjetuju književni rodovi i vrste te svako djelo posebno.

u srednjoškolskom programu sposobnosti nisu iskazane !

96

d) Načela u određivanju sposobnosti

Literarne sposobnosti i djelatnosti sastavni su dio Programa.

1- literarne sposobnosti i djelatnosti iskazuju se u Programu za sve stupnjeve i razrede

2- literarne se sposobnosti prikazuju razvojno, vertikalno

3- program uspostavlja suodnos sposobnosti, tj. u međusobnoj povezanosti

4- u izricanju općih zadataka navode se i sposobnosti kao cilj odgojno obrazovne djelatnosti

e) Vrste literarnih sposobnosti

97

Postoji više klasifikacijskih modela literarnih sposobnosti koji su uspostavljeni prema različitim kriterijima. Primjer 4 klasifikacijska modela: prvi model – recepcijske sposobnosti (zamišljanje i stvaranje pjesničkih slika, uočavanje autorove pozicije u djelu, primanja osjećaja i proživljavanja likova u djelu, samostalnog ocjenjivanja el.knj.djela, logičko-pojmovnog osmišljavanja sadržaja)

Od primatelja knj.umj. poruka očekuje se afektivno reagiranje, zamišljanje, uočavanje, logičko mišljenje, procjenjivanje (knj.-estetska senzibilnost)

98

drugi model – sposobnosti se određuju prema književnom sadržaju (elementima povezanima uz djelo, pisca, društveno-povijesni i književno-povijesni kontekst);

znanje je pretpostavka primanja sadržajapretpostavlja se određena razina književne i opće kultureriječ je pretežno o književno-analitičkim sposobnostima koje su uvjetovane znanjema) sposobnosti vezane uz sadržajno-predmetni sloj djela (primanja pjesničke riječi, njezinih slikovitih i ekspresivnih vrijednosti; stvaranja živih slika ljudskog života koje su

99

prikazane u djelu; zapažanja i osmišljavanja fabulativno-sižejne razine djela; izražavanja vlastitih dojmova i sudova, zapažanja i razumijevanja unutarnjeg života likova)b) sposobnosti vezane uz autorovu osobnost (autorov odnos prema svijetu, autorova pozicija u djelu, njegov pogled na svijet, stvaralačka zamisao djela) pretpostavljaju poznavanje izvantekstovnih odrednicac) sposobnosti vezane uz objektivni sadržaj književnog djela, povezanost tog sadržaja s prostorom i vremenom, tj. s društveno-povijesnim i književno-povijesnim kontekstom treći model – navode se

100

sposobnosti logičko-spoznajnog karaktera

-sposobnost uspostavljanja odnosa između djela i pisaca, djela i stilske formacije, dj. i knj.-pov. procesa-sposobnost uspostavljanja odnosa između pojedinačnoga i općega, induktivnog i deduktivnog m.

četvrti model – očituju se značajke problemskog sustava nastave književnosti

-sposobnost uočavanja literarnih problema, planiranja za rješavanje problema, rješavanja probl.-sposobnost oblikovanja hipoteze, dokazivanja tvrdnje…

101

R) KNJIŽEVNA LEKTIRA U PROGRAMIMA

a) Lektira (naziv)

nastavni programi iz književnosti uključuju popis književnih djela za samostalno čitanje kod kuće-taj se popis obično naziva domaćom lektirom, školskom lektirom ili samo lektiromodabiru se reprezentativna djela različitih vrsta iz nacionalne književnosti i književnosti drugih naroda koja su primjerena doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika

b) Učenička lektira

102

a) u razrednoj nastavi – u prvom i drugom razredu mora se pročitati 5 djela (učitelj mora interpretirati prvo djelo), a u trećem i četvrtom 7 djela (obvezatna su dva prva djela s popisa lektire)

b) u višim razredima osnovne škole – u 5. razredu predviđa se 18 sati godišnje za lektiru; u jednoj školskoj godini učenici moraju pročitati 9 djela

c) Lektira – dio programa

lektira, kao samostalni dio programa, obuhvaća popis književnih djela po razredima

103

-postavlja se pitanje broja književnih djela koja se preporučuju za samostalno čitanje u pojedinim razredima ( u nekim se programima navodi točan broj, u nekima se ne navodi obvezatan broj, ali se normira broj sati za interpretaciju djela)

sat lektire obično se organizira dvaput mjesečno (svakih 15 dana); oko 15 književnih djela različitih vrsta

-broj ponuđenih naslova veći je od obveznog broja (9)– to je širi izbor iz kojeg učitelj odabire djela i uključuje ih u program čitanja, tj. sat lektire. Preporučuje učenicima da

104

slobodno biraju prema kriteriju osobnog književnog interesa, preporuke učitelja, knjižničara.

d) Normiranje broja književnih djela i stranica

još uvijek aktualno pitanje (broj, vrste, teme…)Svetlovskaja: 12-15 knjiga u prvom razredu, u drugom se preporučuje 50-70 knjiga, do kraja trećeg učenici poznaju oko 200 najboljih djela iz dječje književnostiza srednju školu neki programi nude oko 50 književnih djela (prvi razred 15 djela, drugi 17 djela, treći 17 djela)broj sati: prvi razred 14 sati,

105

drugi razred 14 sati, treći razred 14 sati, četvrti razred 18 sati

e) Odabir (izbor)

izbor djela za čitanje temelji se na A) tematskoj raznovrsnostitematska raznovrsnost iskazuje se brojčano:

u prvom razredu uspostavlja se 6 do 8 tematskih krugova ( djeca, životinje i biljke, roditeljski dom, stvari, doživljaji, igračke…)iz razreda u razred povećava se broj tema u skladu s razvojem osobnosti; proširuju se već otvoreni tematski krugovi i otvaraju novi pristupi, nove razine interpretacije

106

program domaće lektire temelji se i na kriteriju B) vrstovne raznovrsnosti – uključuju se razne vrste književnih djela iz svih književnih rodova primjerene razvoju osobnostineke se pojavljuju u ranijim, neke u kasnijim fazama (PP)

pitanje broja stranica: prema nekim pokazateljima učenici drugog razreda mogu čitati djelo od 160 do 250 i 300 stranicaza jedan sat učenik 7. i 8. razreda pročita 2030 stranica umjetničkog tekstabroj stranica mijenja se od razreda do razreda, od učenika do učenika;

107

razlikuju se stranice proznoga, dramskoga i pjesničkoganormativi – stranice su pedagoški normirane – rubnica, dužina retka, površina teksta na stranici – normativi variraju ovisno o razvoju osobnosti, čitateljskih navika, kulture čitanja i o-o stupnja.

S) ZADAĆE ČITATELJSKOG ODGOJA:

postići određenu razinu književnog obrazovanja razviti kulturu čitanja, stvaralačke sposobnosti, književni ukus omogućiti bogatiji duhovni život izgraditi cjelovi pogled na svijet

108

Literatura: Lučić, Kata, Lektira u razrednoj

nastavi;

Rosandić, Dragutin, Zavičajna književnost u nastavi

Š) SLOBODNE AKTIVNOSTI / IZVANNASTAVNA

DJELATNOST

a) Slobodne aktivnosti (naziv)

Književni odgoj i obrazovanje ne ostvaruje se samo nastavom i samostalnim čitanjem lektire Postoje i drugi organizacijski oblici knj. o-o rada-sve djelatnosti koje se

109

odvijaju izvan nastave ili izvan škole (u slobodnom vremenu) nazivamo slobodnim aktivnostima učenika-noviji nastavni programi rabe naziv izvannastavne djelatnosti¸-razlikuju se ovisno o predmetnom području kojemu pripadaju, uz koje se povezuju, i o specifičnosti njegovih ciljeva.

b) Slobodne aktivnosti utvrđuju se prema

a) kriteriju organiziranosti – djelatnost organizirana u obliku učeničkog udruženja; b) kriteriju sudjelovanja učenika i učitelja - učitelji se uključuju u slobodne aktivnosti, ali u

110

promijenjenoj ulozi (suorganizator, usmjerivač, suradnik)

grupa – povremeni organizirani oblik rada

sekcija (družina) – stalni organizirani oblik rada

c) Vrste i nazivi literarnih slobodnih aktivnosti

literarne slobodne aktivnosti temelje se na književnom sadržajupodjele literarnih slobodnih aktivnosti polaze od a) sadržaja, b) organizacijskog oblika, c) usmjerenostiSvaka vrsta ima svoje metodičke posebnosti svoj sadržaj, ciljeve, oblike i metode rada.

111

Metodičke se posebnosti određuju i prema stupnjevima o-o sustava.

programski su afirmirane na osnovnoškolskom stupnjuna srednjoškolskom stupnju nisu programski definirane kao sastavni dio sustava ???

pojavljuju se pod zajedničkim nazivom LIDRANO (literarna, dramska i novinarska družina)

d) Podjela slobodnih aktivnosti:

112

Školskeliterarnadramskarecitatorskaradiotelevizijskanovinarska

Izvanškolskečitateljskaliterarne večeriliterarne ekskurzijeliterarni kružociliterarni klubovisekcije (književnopovijesna, književnoumjetnička)

Literatura: Težak, Stjepko: Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družineTežak, Stjepko: Metodika nastave filma

T) UZORCI EUROPSKIH PROGRAMA

113

a) Austrijski program

-književnost je sastavni dio programa nastavnog predmeta njemački jezik koji obuhvaća ova nastavna područja:a) govorenje, pisanje, čitanje i analiza teksta

b) medijski odgojc)poznavanje književnosti, književan analiza

d) veza s drugim nastavnim predmetima

b) Sadržaj, razine, metodički model

temeljni sadržaj – književnoumjetnički tekst programsko određenje teksta temelji se na spoznajama znanosti o

114

tekstu, teorije recepcije i teorije komunikacije

uspostavljene su različite vrste tekstova u okviru dviju skupina:a) umjetnički tekstovi; b) stručni, znanstveni, znanstveno-popularni, komunikacijski

na zasadama teorije recepcije utemeljen je položaj učenika u komunikacijskome procesu – u literarno-estetskoj i u didaktičko-nastavnoj komunikaciji

u literarno-estetskoj komunikaciji učenik očituje osobni estetski senzibilitet, koji se ugrađuje u didaktičko-nastavnu

115

komunikaciju

nastava se utemeljuje na komunikacijskome modelu koji uključuje različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije

knj.umj. tekstu pristupa se s više razina ovisno o a) knj. razvoju učenika i o njihovim b) doživljajno-spoznajnim mogućnostima

za svaki razred određuje se razina opisa, razina analize, razina interpretacije i književnopovijesne komunikacije

Književno-estetska prosudba krajnji je cilj literarno-estetske komunikacije

116

c) Položaj učenika/učenica

1. Didaktičko-nastavna komunikacija polazi od osobnoga (individualnoga) doživljaja teksta u literarno-estetskoj komunikaciji;

-pri tom se uzima u obzir:a) recepcijska spremnost učenica/učenika

b) estetska senzibilnostc) estetsko prosuđivanje

Učenici iskazuju svoj doživljaj teksta, zapažanja o tekstu, razmišljanja i zaključivanja u različitim oblicima usmenog i pismenog izražavanja. 2. Ti recepcijski iskazi

117

verificiraju se literarnim opisom, analizom i interpretacijom, knj.pov. odrednicama i estetskim mjerilima.

Verifikacija recepcijskih iskaza ostvaruje se u nastavno-didaktičkoj komunikaciji gdje se učenici potvrđuju kao subjekti o-o procesa

d) Položaj i uloga učiteljice/učitelja

učitelj/učiteljica organizator je cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa (a) od izbora književnih djela za samostalno čitanje u domaćoj lektiri, b) preko didaktičke ponude, c) do

118

uspostavljanja pedagoško-psihološkog vidokruga/očekivanja reakcija na tekst, d) izbora metodičkih sustava i metodičke strategije te e) instrumentarija za kontrolu postignuća o-o učinaka).

cjelokupni napor usmjeren je na a) buđenje zanimanja za književno djelo, b) buđenje literarne radoznalosti, c) stvaranje primjerenog emocionalnog i intelektualnog ozračja i d) uvjeta za doživljavanje i razumijevanje djela

e) Izbor sadržaja

književni sadržaji odabiru se prema kriterijima koji proizlaze iz:

119

a) prirode sadržaja, b) doživljajno-spoznajnih mogućnosti učenika (recepcijske), c) stupnja književnog i čitateljskog razvoja, d) ciljeva, zadaća te e) pedagoško-metodičkih te f) drugih uvjeta koji uvjetuju ostvarivanje programskih zahtjeva.

A) odabiru se knj.umjetnički tekstovi različite tematske usmjerenosti koji su usklađeni s interesima učenika, društvenim i kulturnim potrebama aktualne stvarnosti i budućnosti

tekstovi pripadaju različitim knji. vrstama i odabiru se prema načelu proporcionalne

120

zastupljenosti.

Izbor tekstova usklađuje se s odgojnim ciljevima o-o sustava koji proizlazi iz ideologije demokratskog društva.

f) Organizacija sadržaja

Književnoumjetnički tekstovi kao temeljni o-o sadržaj organiziraju se: a) u tematske krugove (osnovna škola);b) u književne rodove (srednja škola) c) u stilske formacije – književnopovijesna razdoblja (srednja šk)

srednja škola – sva 3 modela (tematski model knj. rodova;razdoblja)

121

U) KURIKUL (CURRICULUM)

a) Kurikul (curriculum)

suvremeno programiranje odgojno-obrazovne djelatnosti utemeljuje se na teoriji kurikula (kurikulskoj teoriji)ta teorija doživljava izrazitu afirmaciju dvadesetih godina 20.st. u Americi, a zatim se širi u Europu1924. Bobbit objavljuje djelo How to Make Curriculumprogramiranje se utemeljuje na teoriji kurikulata teorija postala je zajednička teorija u reformnim projektima školskoga sustava u europskim zemljama

-tri su osnovna značenja

122

kurikula: rabi se u značenju sadržaja odgojno-obrazovnog procesa i u tom se značenju izjednačuje s nastavnim planom i programom

obuhvaća aktivnosti koje se odnose na planiranje, primjenu i vrednovanje kurikula

kurikul označava i tehnike kurikulskoga planiranja, razvoja kurikula, operacionalizaciju koncepta kurilskog razvoja

b) Kurikul i nastavni program

-nemaju isto značenje-teoretičar Humpf smatra da je kurikul širi pojam od programa i temelji se na znanstvenoj osnovi.

123

Izbor sadržaja, didaktičko oblikovanje, određivanje svrhe (ciljeva), izbor metodičkih modela i načina učenja utemeljuje se na znanstvenoj osnovi do koje se dolazi znanstvenim istraživanjem. Nastupa kao znanstvena teorija.U kurikulsku paradigmu se uključuju pitanja: ŠTO (sadržaj), ZAŠTO (svrha/cilj), KAKO (metodički model, metodička strategija)

Program nabraja sadržaje, kurikul govori o znanstvenoj utemeljenosti sadržaja i svrhe, o procesima učenja u kojima „sadržaji i ciljevi povezani s tim sadržajima stvarno potiču učenje“.__________________________________

124

___-teoretičar Robinshon smješta kurikul u širi društveni prostor-o-o proces usmjeruje i prilagođuje sadašnjem i budućem modelu kulture1. opći cilj odgoja sastoji se u pripremanju pojedinca za suočavanje sa životnim situacijama2. takvo pripremanje postiže se stjecanjem kvalifikacija, dispozicija i kompetencija3. te se kvalifikacije, dispozicije i kompetencije postižu posredovanjem različitih elemenata kurikulaNastavni program

Kurikul

uži pojam širi pojamnabrajanje sadržaja

znanstveno tumačenje sadržaja prema utvrđenim kriterijima

125

znanstvene metodologije

bez metodičke strategije

razrađena metodička strategija odgojno-obrazovnog procesa (nastavne, izvannastavne i izvanškolske djelatnosti)

bez strategije vrednovanja

razrađena strategija vrednovanja o-o postignuća

uži kontekst (škola, roditelji)

širi kontekst (društveni, kulturni), prilagodba sadašnjem i budućem modelu kulture

znanje (sposobnosti i navike)

kvalifikacije,dispozicije, kompetencije; primjena u životnim situacijama

djelomičan cjelovit sustav (što,

126

sustav (što, zašto)

zašto, kako, u kojim uvjetima,cjelokupni tijek o-o p)

c) Kurikulske pretpostavke

Zahtijevaju primjenu znanstvene (interdisciplinarne) metodologije u oblikovanju kurikula.

K. pretpostavlja kurikulsko istraživanje na čijem temelju nastaje: a) kurikulska teorija o pojedinim sastavnicama kurikula (teorija sadržaja, teleološka t.), b) teorija cilja, c) organizacije sadržaja, d) org. nastave, e) izvannastavne i izvanškolske djelatnosti, f) nastavne

127

strategije-metodičkih sustava, g) vrednovanja o-o postignuća, h) unapređivanja kurikula. Sve sastavnice k. promatraju se u međuovisnosti i usmjeravaju prema „stvaranju znanstveno utemeljenih i didaktičko provjerljivih postupaka“.

Znanstvenost kurikula ogleda se u mjerljivosti/provjerljivosti postupaka kojima se kurikul ostvaruje te o-o učinkovitost tih postupaka.- Zahtjeva dugotrajnost preispitivanja i provjeravanja, riječ je o procesu „koji vremenski traje“ i zahtijeva „niz informacija“ koje se

128

dobivaju skupnim/interdisciplinarnim istraživanjima.

-U informacijski niz što ga uspostavlja k. ulaze informacije:o društvenoj situaciji i razvoju društva (socio-antropološke)o stručnjacima i stručnoj spremi koju društvo očekujeo stanju u znanosti i razvoju znanostio postignućima o-o znanostio naraštajima učenika kojima se namjenjuje kurikulo pedagoškim i kulturnim uvjetima

d) Kurikulski modeli

129

a) Model Vladimira Poljaka

1. analiza društvene situacije i utvrđivanje društvenih potreba u odgoju i obrazovanju

2.na temelju utvrđenih društvenih potreba stvaraju se programi odgoja i obrazovanja

3. na osnovi programa planira se i priprema za izvođenje o-o procesa

4.prema utvrđenom planu i pripremama ostvaruje se o-o proces

5. u završnoj fazi vrednuju se rezultati, tj. nastupa vrednovanje cjelokupnoga kurikula

(Pokazuje logički organiziran proces, svaki element uspostavlja čvrstu vezu s drugim el., utemeljen je na zakonima međuovisnosti.)

130

b) Sedmočlani model kurikula (H. Taba)

1. utvrđivanje potreba (razlozi stvaranja kurikula)

2. iskazivanje ciljeva (usklađivanje ciljeva s društvenim potrebama)

3. izbor sadržaja (usklađivanje sadržaja, potreba i ciljeva)

4. organizacija sadržaja (programiranje)

5. izbor načina učenja (strategije učenja i poučavanja)

6. organizacija poučavanja i učenja (metode, oblici, sredstva)

7. metode vrednovanja (instrumentarij vrednovanja)

131

Logički slijed faza i postupaka u oblikovanju cjelovitog kurikula koji se odnosi naš školski o-o sustav u cjelini. Sastavnice globalnog kurikula konkretiziraju se u predmetnim kurikulima (za svaki nastavni predmet ili o-o područja)

e) Predmetni kurikul (kurikul nastavnoga predmeta)

utemeljuje se na načelima kurikulske teorije

shema globalnog kurikula dopunjuje se novim elementima koji proizlaze iz prirode nastavnog predmeta (sadržaja, didakt. ustrojstva, svrhe, zadaća, metod. posebnosti)

132

predmetni kurikul za jezik i knj. svoje posebnosti izvodi iz sadržaja (jezičnog, jezikoslovnog, književnoumj., književnozn.) …

f) Usavršavanje kurikula

Kurikulska teorija zahtijeva praćenje, provjeravanje i vrednovanje kurikula. Na temelju empirijskoga provjeravanja donose se nove smjernice za uporabu promijenjenoga (poboljšanoga) kurikula.

a) Uporišta za usavršavanjeRezultati empirijskih istraživanja, javne rasprave u medijima i stručnim

133

časopisima, nove spoznaje o nastavi, poučavanju i učenju…b) Vrste promjenaPromjene se očituju na više načina.* Traži se a) promjena cilja nastave književnosti, književni odgoj usklađuje se s društvenim promjenama._______________._ * Traže se b) izmjene sadržaja nastave književnosti, npr. rasterećenje programa od starije knj. koja ne može koristiti uč.; uključiti zabavnu knj. * Traži se c) izmjena metoda u tumačenju knj.dj. afirmacija estetske recepcije koja nastavu usmjeruje prema uč., sociologije književnosti i povijesnog djelovanja…c) Uključivanje rezultata istraživačkih projekata

134

Rezultati istraživačkih projekata nude izmjenjivačima kurikula spoznaje o: a) književnim i čitateljskim interesima učenika, b) čitateljskome ponašanju, c) recepciji pojedinih knj. djela…

f) Uvođenje komunikacijskog modela

uspostavlja se nastava književnosti koja afirmira učenikovu osobnost, razvoj osobnosti i izgrađivanje osobnog identiteta. Ta se osobina iskazuje i potvrđuje u didaktičko-metodičkoj komunikaciji koja učenicima omogućuje iskazivanje vlastitih osjećaja, zapažanja, razmišljanja i zaključivanja.

135

Na taj način priprema učenike za društvenu i kulturnu komunikaciju u demokratskome društvu. Monološko-poučavateljski metodički instrumentarij zamjenjuje iznijansiranim dijaloškim instrumentarijem i suradničkim oblicima učenja.

g) Promjena sadržaja i metodičke strategije

Svaki metodički model određuje svoj odnos prema sadržaju o-o procesa. Komunikacijski model odabire A) književnoumjetnički tekst kao temeljni sadržaj nastave književnosti, a

B) literarno-estetsku komunikaciju kao temeljnu metodičku strategiju.

136

Kurikul uvodi posebno predmetno nastavno područje C) Rad na tekstu i određuje njegove posebne zadaće u okviru globalnog cilja knj. o i o.

Komunikacijski model stavlja književno-povijesne podatke u drugi plan. U prvi plan D) postavlja recepciju književnog teksta, odgojnu ulogu nastave književnosti – informativnu usmjerenost zamjenjuje E) formativnom usmjerenošću.

Posebnu pozornost pridaje F) čitanju i tipologiji čitatelja.

137

Razumijevanje teksta očituje se kao rezultat bipolarnog procesa: a) kao pojedinačno (subjektivno) doživljavanje, zapažanje, razmišljanje i zaključivanje (pojedinačni recepcijski iskazi); b) kao analitičko-interpretativni proces koji uključuje knjteorijski, knjpovijesni, kulturološki instrumentarij.

Komunikacijski model temelji se na pluralizmu metodičkih postupaka.a) književnopovijesni model – književnopovijesni sadržaj;

CILJ - znanje povijesti književnosti, informativni; predavačko-informativna metodička strategijab) komunikacijski model

138

– književnoumjetnički tekst; CILJ - odgoj čitatelja, formativni; komunikacijska metodička strategija

h) Uvođenje kurikula u hrvatski školski sustav

-aktualni školski sustav nije utemeljen na teoriji kurikula

iz didaktičkog područja stižu upozorenja o nužnosti primjene teorije kurikula u reformiranju školskog sustava na svim razinamaCurriculum: to je vrlo izgrađena strategija i taktika reforme škole i zato je moraju poznavati svi oni koji žele biti njeni nositelji, od osnovne škole nadalje (Vladimir Poljak)

V) NASTAVNI SAT KNJIŽEVNOSTI

139

a) Nastavni sat književnosti (didaktičko određenje)

didaktika definira nastavni sat kao: vremensku jedinicu nastavnog procesa sadržajno, psihološki i metodički organiziranu cjelinudidaktički komunikacijski sustav ostvaraj programskih odgojno-obrazovnih zadaća

do poč. 20.st. podudarao se s astronomskim satom (60 minuta)eksperimentalnim istraživanjima uvedena je nova jedinica – 45 minuta od trećeg razreda, a za učenike prvog i drugog razreda sat traje 35 minuta

140

u predmetno-satnome modelu pojavljuje se i dvosat (blok-sat) koji obuhvaća 2 školska sata u kontinuitetu, s kraćim odmoromnastavni sat i blok-sat prati nastavna jedinica kao sadržajno raščlanjena i metodički oblikovana cjelinatrajanje nastavnoga sata prilagođuje se recepcijskim i spoznajnim mogućnostima, trajanju koncentracije i pozornosti

b ) Nastavni sat književnosti i nastavna jedinica

nastavna jedinica preuzima sadržaj iz nastavnog programa i didaktički ga oblikuje u skladu s predviđenim

141

zadaćama, nastavnim uvjetima i didaktičkim kontekstom

-svaka jedinica ima trojake zadaće:

a) obrazovne (stjecanje znanja)

b) funkcionalne (razvijanje sposobnosti)

c) odgojne (razvijanje duhovnih, moralnih i estetskih vrijednosti)

nastavna jedinica ima svoj didaktički kontekst – uključuje se u sustav nastavnih jedinica (nastavnih jedinica koje joj prethode i koje slijede poslije nje)on osigurava sadržajnu i logičku povezanost nastavnih jedinica

142

metodičko oblikovanje nastavne jedinice usklađuje se s metodičkim sustavom u koji se uključujeu ostvarivanju programskog sadržaja rabi različita nastavna sredstva i pomagala te različite vrste učenja i metodičke strategije

c) Odrednice nastavne jedinice

-svaka nastavna jedinica ima svoj naziv (naziv nastavne jedinice)

namjenu (razredni odjel) zadaće (odgojne, obrazovne, funkcionalne)

pripadnost metodičkome sustavu (otvoreni, problemski)

tipološko određenje

143

(uvodni sat, teorije knj.) didaktički kontekst (pregled sadržaja prema Nastavnom programu, izvori za učenje, lektira, knj., literatura…)

metodičku strategiju (metode, oblike, sredstva) stručnu, znanstvenu i teorijsko/metodičku utemeljenost instrumentarij vrednovanja postignuća

(sadržaja, ponašanja učenika, sredstva i pomagala, postignuća) vrednovanje metodičke strategije (teorija modula)

d) Nastavni sadržaj (književni)

sadržaj nastavnog sata književnosti utvrđen je nastavnim programom

144

programski se sadržaj raspoređuje po razredima ili obrazovnim stupnjevimaza svaki razred ili o stupanj utvrđuje se domišljen sustav sadržajnih cjelina (nastavnih tema i jedinica) koje se ostvaruju u povezanom nizu nastavnih satprema didaktičkoj podjeli na satu književnosti pojavljuj se spoznajni i estetski sadržaji-opravdanije je književne sadržaje podijeliti na:a) umjetničke (književnoumjetničke)

(književna djela i djela ostalih umjetnosti)b) znanstvene (književnoznanstvene) (književnoteorijska, estetička,

umjetničkoteorijska i književnopovijesna

145

problematika)

književnost kao nastavni predmet obuhvaća

književnost kao umjetnost i književnost kao znanost. Umjetnički i znanstveni sadržaji međusobno se povezuju. Znanstveni sadržaj služi osmišljavanju umjetničkih sadržaja.

-opseg književnog sadržaja za nastavni sat uvjetovan je: složenošću (težinom) usvajanjaprimanja (recepcije) stupnjem književnog

146

obrazovanja učenika specifičnostima razreda ili obrazovne skupinemetodičkim uvjetima-sadržaj nastavnog sata može biti: jedno književno djelo jedna književna tema koja obuhvaća više književnih djela (npr. ljubavna poezija Vesne Parun)

jedan književnoteorijski problem (drama kao književni rod)

jedan književnopovijesni problem (ekspresionizam u hrvatskoj književnosti)

Književnoumjetnički sadržaj pobuđuje estetske doživljaje, a književnoznanstveni intelektualne (misaone) procese.

147

e) Odabir i omeđivanje sadržaja

programski sadržaj prenosi se u nastavne jedinice koje se ostvaruju u jednom nastavnom satu ili blok- satunastavne jedinice su logično povezane i omogućuju vodoravno i okomito širenje spoznaja

-nastavni sat književnosti u skladnu cjelinu povezuje umjetnički i znanstveni sadržaj-umjetnički sadržaj je podloga za upoznavanje i usvajanje knj.teorijskih i knj.povijesnih pojava-književnoumjetnički sadržaj odabire se u skladu s recepcijskim mogućnostima

148

učenika, a književnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogućnostima-pri omeđivanju sadržaja postavlja se pitanje broja pojmova, novih spoznaja do kojih će doći na nastavnom satu (odgovor na ta pitanja daju rezultati empirijskih istraživanja)

Sadržaj svakog nastavnog sata postavlja se u širi didaktički kontekst. Kontekstualizacija se odnosi na sate koji mu prethode i sate koji slijede. Učitelj poznaje cjelovitost sustava kojim osigurava kontinuirano povezivanje sadržaja.

149

f) Sadržaj i zadaće nastavnog sata

-trojake zadaće:

a) obrazovne (nove spoznaje, novi pojmovi, novi termini, nove definicije, nove teorije…)

b) odgojne (izgrađivanje socijalne, moralne i estetske svijesti)

c) funkcionalne (doživljavanje, uživljavanje, zapažanje, pamćenje, mišljenje, zaključivanje, ocjenjivanje…)

g) Struktura (artikulacija, ustrojstvo)

nastavni sat je dinamična strukturasat književnosti strukturira

150

se po fazama (etapama) – etapna organizacija nastavnog sata:

a) usmeno provjeravane znanja

b) izlaganje novoga gradiva

c) utvrđivanjed) zadavanje domaćih zadataka

-suvremene teorije napuštaju takav model

h) Metodički strukturni modeli:

a) Model školske interpretacije

U sustavu školske interpretacije sat književnosti izgrađuje se na zakonitostima komunikacije

151

s knj. djelom, s njegovom estetskom recepcijom i teorijom spoznaje.

Redoslijed

Faza

1. Doživljajno-spoznajna motivacija

2. Najava teksta i njegova lokalizacija

3. Interpretativno čitanje teksta

4. Emocionalno-intelektualna stanka (pauza)

5. Objavljivanje (izražavanje) doživljaja i njegove korekcije

6. Interpretacija7. Sinteza8. Zadaci za

152

samostalan rad učenika

Svaka se strukturna jedinica sadržajem i postupcima ostvaruje u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika i uzima u obzir posebnost književnoumjetničkog teksta

b) Model školske analize(etapni model)

Redoslijed

Etape

1. Glasno, izražajno, ekspresivno čitanje teksta

2. Lokalizacija teksta

3. Plan za analizu4. Proučavanje

153

sadržaja – ideja teksta

5. Proučavanje forme

6. Zaključak

Model školske analize uspostavlja redoslijed etapa iz kojih se ne uočava psihološko-spoznajna utemeljenost sata.

c) Didaktički model (njemački)

Redoslijed

Etape

1. Pripremanje učenika za emocionalno primanje novog gradiva

2. Uspostavljanje veze s poznatim gradivom

154

3. Motiviranje za osmišljavanje novog gradiva

4. Organiziranje (pripremanje) samostalnog rada

5. Postavljanje cilja

Njemački didaktičari uspostavili su strukturni model koji se temelji na psihološkim odrednicama.

d) Strukturni model problemske nastave

REDOSLIJED

FAZE

1. Stvaranje problemske situacije

2. Definiranje problema i metode

3. Samostalan

155

istraživački rad učenika

4. Analiza i korekcija rezultata istraživanja

5. Novi zadaci za samostalan rad

prikazani strukturni modeli problemskog nastavnog sata u prvi plan ističu samostalan rad učenika, razvijanje istraživačkih i stvaralačkih sposobnosti

struktura sata na kojem se proučava književnoteorijska ili književnopovijesna problematika razlikuje se od strukture sata na kojem se interpretira književnoumjetnički tekst

156

i) Ustrojstvo nastavnog sata (nastavna situacija)

novije teorije o strukturi nastavnog sata ističu novu strukturnu jedinicu koja se naziva nastavnom situacijom

nastavna situacija definira se kao zadatak koji ima konkretan cilj, određeni sadržaj i metodiku kojom se ostvaruje-nastavni se sat organizira tako da se nastavne situacije međusobno logički povezuju i čine organizacijsku cjelinu

a) Sadržaj nastavne situacije

157

nastavna situacija obuhvaća određenu količinu sadržaja koji se prima, usvaja, interpretira, uči u određenom vremenunastavna situacija može trajati 5, 10, 20 ili više minutapri izboru i omeđivanju sadržaja za nastavnu situaciju postavljaju se ciljevi i metodička sredstvaknjiževni sadržaj je vrlo raznolik pa ga je teško raščlanitipri razvrstavanju i raščlanjivanju sadržaja oslanjamo se na iskazanu podjelu: umjetnički i znanstveni sadržaj

-u nastavnoj se situaciji mogu pojaviti

158

a) samo umjetnički sadržajb) samo znanstveni sadržajc) umjetnički i znanstveni sadržaj zajedno

-radi preglednosti u raščlanjivanju sadržaja uspostavljen je sljedeći sustav:

sadržaj lirske poezije sadržaj epske poezije sadržaj dramske književnosti

sadržaj pripovjedne proze sadržaj esejističke proze sadržaji vezani uz pisca i njegovo stvaralaštvo

sadržaji vezani uz književna razdoblja

b) Nastavne situacije u interpretaciji lirske pjesme

159

svako je umjetničko djelo individualna, neponovljiva stvarnost.međutim, postoje zajednički elementi na temelju kojih se djela svrstavaju u zajedničke skupine (rodove i vrste)

pri raščlanjivanju sadržaja za nastavnu situaciju mogu se, kao ishodište, uzeti upravo ti zajednički elementi, koji se specificiraju i interpretiraju individualno, u skladu s individualnom, umjetničkom prirodom pjesme

osim sadržaja koji izviru iz teksta, pojavljuju se i izvantekstovni sadržaji koji pripadaju povijesti književnosti, teoriji, sociologiji k. i recepcijskim

160

značajkama učenika

sadržajne se jedinice odabiru i međusobno povezuju logički i emocionalno te prilagođuju ciljevima interpretacije u cjelini

polazeći od sadržajnih jedinica, nastavne situacije u interpretaciji lirske pjesme, npr. Matoševe 1909, mogu imati ovakav redoslijed

1. nastanak pjesme (probuditi zanimanje)

2. naslov pjesme (zapamćivanje naslova, uz razvijanje pov. asocijacija)

3. emocionalni i misaoni sadržaj (uživljavanje u poruke

161

pjesme)4. tematsko-motivska utemeljenost (uočavanje i određivanje teme i motiva)

5. struktura (uočavanje i tumačenje strukture soneta)

6. stilska sredstva (doživjeti i spoznati ekpresivnost pjesničke riječi)

7. pjesma i antologije (potvrditi doživljene vrijednosti navođenjem antologija)

uz svaku se sadržajnu jedinicu nastavne situacije uspostavljaju zadaće i metodička sredstva njihova ostvarivanja

Dakle, nastavna jedinica = sadržaj + cilj + metodička

162

sredstvaMilarićev sustav nastavnih

situacija

svaki pojedinačni strukturni model prilagođuje umjetničkim značajkama pjesme, recepcijskim mogućnostima učenika i ciljevima interpretacije

a) Gustav Krklec , Prvi snijeg: motivacija sugestijom: zamisliti sliku u kojoj je moguće događanje pjesme, čitanje pjesme: zamišljanje slika i slušanje riječi: neposredni doživljaj pjesme, uočavanje pojedinosti: bjeline, predmetnog svijeta, izražajnosti samoglasnika i, e...

163

b) Grigor Vitez, Ševina jutarnja pjesma: motivacija glazbom i stihom, asocijacijama, interpretativno čitanje pjesme, asocijacije uz pojedine dijelove pjesme, analiza pojedinosti: prostor, zvuk, pokret, boje...

c) nastavne situacije u interpretaciji epskog djela

sadržajne odrednice diferenciraju se ovisno o pripovjednoj vrsti; postoje, međutim, zajednički elementi

1. sadržaj nast. situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema, ideja, fabula, likovi, fantastika, podrijetlo bajke, ilustracija bajke, ekranizacije

164

2. u interpretaciji basne : tema, ideja, fabula, likovi, kompozicija, jezično-stilska sredstva, alegorijsko značenje, pouka

3. u interpretaciji novele i romana: naslov, tema, problematika, idejni svijet, kompozicija, fabula, motivacija, likovi, karakterizacija lika, umjetničko oblikovanje lika, vrsta romana, postanak, ekranizacija, dramatizacija,djelo u ogledalu književne kritike

* Opseg sadržaja prilagođuje se ciljevima interpretacije i mogućnostima učenika.

165

Naznačeni elementi mogu postati i sadržajem nastavnog sata u cjelini.

Noviji metodički pristupi prip. prozi ističu upravo bitne strukturne elemente kojima se bavi interpretacija: fabula, lik, pripovjedanje…

* Sadržajno oblikovanje nastavnih situacija i nastavnog sata u cjelini uvjetovano je doživljajnim (recepcijskim) i spoznajnim mogućnostima učenika.

Stoga se to oblikovanje diferencira ovisno o fazama u razvoju osobe.

166

d) nastavne situacije u obradi dramskog djela

temelje se na različitim elementima dramskog djela kao literarnog i scenskog djela

elementi koji su dijelovi nast. situacije: dramska struktura, čin, dramska situacija, likovi, dijalog, monolog, didaskalije, tema, ideja, stilske značajke, jezik, vrsta drame, postanak drame, scenska povijest drame, glumci u ulozi pojedinih likova, glumci o drami, režiser o drami

pojedine sadržajne

167

odrednice u metodičkonastavnom oblikovanju imaju status nastavnih tema i jedinica koje se dalje raščlanjuju na nastavne situacijee) nastavne situacije u obradi

pisca

sadržajne jedinice: biografski i bibliografski podaci, stvaralačka faza, područje stvaralaštva, književne vrste, metoda stvaranja, pripadnost školi, pravcu, utjecaj na kasniji razvoj književnosti, prijevod njegova opusa

f) nastavne situacije u obradi epohe

168

sadržajne jedinice: ime epohe i pravca, vremensko omeđenje, generacijsko nastupanje pisaca, odnos prema stvarnosti, metoda, književne teme, književni oblici, književni uzori

-informacije iz znanstvenog područja

g) problem kao sadržaj nastavne situacije

Epsko ili dramsko djelo može se problematizirati, tj. raščlanjivati na probleme koji se rješavaju u nastavnom procesu. U tom slučaju nastavna situacija obuhvaća određeni problem (problemski zadatak) koji se rješava različitim postupcima i operacijama.

169

U sustavu problemske nastave sadržaj nastavne jedinice može obuhvatiti književni lik, tematsko-idejnu razinu djela, jezik i stil, strukturu itd.

Problemska nastavna situacija ostvaruje se problemskim pitanjem. Problemska situacija traži odgovor na postavljeno pitanje. Pitanje – odgovori = sadržaj nastavne situacije.

h) Imenovanje i sadržajno omeđivanje nastavne situacije

*nastavna situacija se imenuje:prema temeljnom sadržaju što ga obuhvaća

prema metodičkim postupcima kojima se

170

ostvarujeprema aktivnostima učenika

Prema temeljnom sadržaju nazivi situacija mogu biti različiti:

a) mogu iskazivati temeljne pojmove kojima se bavi nastavna situacija(naslov djela, kompozicija, pouka…); b) iskustvene pojmove (emocionalne, etičke, estetske, jezikoslovne i općekulturne sadržaje) koji se povezuju uz tekst ili iz njega izviru (u gostima, nazivi ustanova, kakav bih želio biti, doživljaj filma ili teksta…). Prema sadržaju se određuje i oblik naslova.

Prema metodičkom postupku:

interpretativno čitanje, 171

potvrđivanje karakteristika lika podacima iz teksta (rad na tekstu), motivacija za predviđanje razvoja radnje…

Prema aktivnostima učenika:

razumijevanje teksta, izražavanje doživljaja, gledanje filma, slobodno stvaranje priče, uočavanje kompozicije.

* opseg sadržaja nast. situacije uvjetovan je:prirodom sadržajatežinomrecepcijskim i kognitivnim mogućnostima učenikamedijemokolnostima u kojima se usvaja

Sadržaj koji se uključuje u 172

nastavu književnosti u razvijenijoj podjeli može biti:

a) iskustveni sadržaj što ga posjeduje učenik (emocionalni, etički, socijalni), b) jezikoslovni sadržaj, c) književnoumjetnički, d) filmski, e) likovni, f) glazbeni, g) znanstveni, h) općekulturni (obavijesni). Smjenjuju se, povezuju i prožimaju različiti sadržaji.

Opseg sadržaja uvjetovan je gustoćom informacija, pojmovnom (apstraktnom) razinom. Odlučujući faktor: recepcijske i kognitivne mogućnosti učenika. Prema

173

njima se određuje razina interpretacije, broj i karakter pojmova i operacija.

Prijenosnik: sadržaj se može prenositi tekstom, slikom, shemom, simbolima, tehničkim sredstvima.Okolnosti: posjeduju li učenici izvore u kojima se nalaze sadržaji pripremljeni za primanje i usvajanje, gdje se sadržaji usvajaju i sl.

Z) TIPOVI NASTAVNIH SATI

-prema didaktičkom kriteriju razlikujemo (odnosi se na sve nastavne predmete):

sat uzimanja novog gradiva

sat ponavljanja sat provjeravanja i uvježbavanja

174

sat ocjenjivanja

-metodika nastave književnosti uspostavlja vlastitu tipologijua) prema sadržaju (književnoumjetničkome i književnoznanstvenome)b) prema statusu u lancu nastavnih satic) prema strukturnim značajkamad) prema položaju učenika u nastavnom procesu

-prema sadržaju razlikujemo:

sat analize književnog djela

sat interpretacije sat teorije književnosti sat povijesti književnosti

175

sat lektireA) PREMA SADRŽAJU:

a) analitički sat/sat analize književnog djela

– izvodi se iz analitičkog metodičkog sustava

sat čitanja i analize – kombinirani tip sata na kojem se očituju dvije djelatnosti: čitanje i analiza (opisna razina teksta)

b) sat interpretacije književnog djela

- njegov sadržaj je književnoumjetnički tekst- sat interpretacije pojavljuje se u okviru školske interpretacije knj. djela –

176

zagrebačke metodičke škole

dijeli se na sat interpretacije lirske pjesme, epske pjesme, epa, basne, bajke, pripovijetke, romana, drame, putopisa, kritike i eseja, sitnih oblika

- svaka podvrsta sata interpretacije ima posebne metodičke značajke koje proizlaze iz umjetničke prirode pojedine književne vrste, načina primanja i spoznavanja

- nastavni sat interpretacije utemeljuje se na spoznajama: teorije recepcije, literarno-estetske komunikacije i teorije estetske

spoznaje

struktura:a) doživljajno-spoznajna

177

motivacija; b) najava teksta i lokalizacija; c) interpretativno čitanje; d) emocionalno-intelektualna pauza; e) objavljivanje i korekcija doživljaja; f) interpretacija; g) sinteza; h) zadaci za samostalan rad učenika uključuje se u sve faze knjoo, na sve stupnjeve i u sve razrede osnovnog i srednjeg obrazovanja

u 1. fazi razvoja ličnosti dijete se uvodi u komunikaciju s književnim djelom; u 2. fazi učenik se uvodi u interpretaciju teksta, razvija se interes za samostalno čitanje; u 3. fazi otkriva učeniku

178

načine čitanja, razvija imaginaciju i refleksiju; u 4. fazi osposobljava učenike za samostalnu interpretaciju knjiž. tekstova; u 5. fazi interpretacija se podiže na višu književnoteor. i književnopov. razinu

c) sat teorije književnosti– obično se povezuje sa satom interpretacije i povijesti književnosti

- izvodi se iz programskog sadržaja teorije književnosti

u nižim razredimapovezuje se uz interpretaciju knjumj. texta-neki knjteor. pojmovi (osobito knj.vrste bajka, basna) pojavljuju se kao sadržaji nastavnog satau višim razredima/srednja šk– u okviru Pristupa

179

književnome djelu te književnopovijesnim satima

pojavljuje se kao uvodni ili zaključni sat

a) uvodni: knj. kao posebna umjetnost, knj. rodovi i vrste, stilske formacije i njihove poetike

b) zaključni: pojavljuje se nakon interpretacije književnih djela iz kruga određenih rodova i vrsta te interpretacije reprezentativnih djela iz stilskih formacija.

Ovisno o polazištima u sadržajnom oblikovanju sata, primjenjuje se induktivna i deduktivna metoda

struktura : a) motivacija; b) najava

180

književnoteorijske teme; c) definiranje; d) oprimjeravanje; e) samostalno pronalaženje novih primjera; f) moguća stvaralačka primjenu u vlastitome jezičnom izražavanju

d) sat povijesti književnosti

- izvodi se iz paradigme nacionalne i opće (svjetske) povijesti književnosti

- u čistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi; moguć je i u završnim razredima oš

- prema sadržajnom usmjerenju može biti: a) sat o piscu, b) o književnom pravcu, c) o epohi

181

- pojavljuju se teme knj. djela, oblici i vrste koje su povijesno uvjetovane, programi, manifesti, časopisi, knj. život, bibliografski i drugi podaci…

sadržaj proizlazi iz knj.djela, društvenopolitičkih i knj. procesa, autorove građanske i stvaralačke biografije…

a) sat o piscuOd 7. razreda organizira se poseban tip sata na kojemu se upoznaje piščev životopis

1.. To je sat uzimanja novog gradiva na kojem učenici, ovisno o spoznajnim mogućnostima, upoznaju različite strane autorova života i rada. Sadržaj sata o piščevu životopisu čine: 2.podaci o rođenju, podrijetlu, školovanju, djetinjstvu,

182

dječaštvu, zanimanju, pripadnost političkim strankama, pokretima, generaciji kojoj pripada…3. Odabiru se oni elementi koji su učeniku dostupni i koji najviše pridonose ostvarivanju o-o ciljeva. 4. Životopis pisca u nastavi ima obrazovnu i odgojnu ulogu.Za učenike 7. i 8. razreda5. može se temeljiti na otkrivanju piščeva djetinjstva, dječaštva i mladosti. Sat bi izgledao ovako: a) djetinjstvo; b) dječaštvo; c) mladost; d) zrele godine

Književnopovijesno utemeljene biografije – po stvaralačkim fazama6 . Sat o piscu može biti uvodni ili zaključni , ako je riječ o monografskoj obradi pisca.

183

Uvodni: budi se zanimanje za piščevo stvaralaštvo; zaključni: usustavljuju se spoznaje kojima se određuje piščeva stvaralačka osobnost

od sedmog razreda7. u nastavnim programima ističe se odrednica koja traži učenje o piscu „kao stvaraocu knj. djela“.

od četvrtog do osmog razreda

8. objavljuju se posebne knjižice o piscima koje u literarnom, neenciklopedijskom obliku donose sličice iz piščeva života.9. Pisci se učenicima predstavljaju u elektroničkim medijima i na internetu.

Od sedmog razreda

184

10. u nastavu se uključuju stvaralački portreti pisaca, koji sadrže obavijesti iz građanske i stvaralačke biografije, značajke stvaralačkog opusa i ocjene piščeve stvaralačke osobnosti

A) Pr. struktura zaključnog sata :

a) određenje stvaralačkog opusa (opseg, knj. vrste); b) piščeva poetika (shvaćanje stvaralaštva, pogledi na umj.); c) stvaralačke faze, značajke svake faze; d) idejne, književnoznanstvene značajke opusa; e) piščevo mjesto u povijesti nacionalne književnosti; f) kritička recepcija piščeva stvaralaštva; g) odjeci u

185

drugim medijimaB) Uvodni sat:

izvorna biografska i autobiografska građa (dokumenti, fotografije, pisma, dnevničko-memoarski zapisi, filmovi, umjetnički portreti, glazbena djela, likovna djela…)

Suvremeni uvodni sat o piscu zahtjeva: odgovarajuću metodičku strategiju koja obuhvaća različite metode (ne samo usmenog izlaganja), sredstva i pomagala (multimedijski pristup) i različite oblike suradničkog učenja

Nudi sadržaje koji pobuđuju zanimanje za umjetnički svijet, p. svjetonazor, intelektualno, moralno i estetsko izgrađivanjeb) sat o književnom

186

smjeru i epohi

Odrednice: a) vremensko određenje, b) naziv razdoblja, c) povijesni i književnopov. podaci, d) umjetnički tekstovi (tematska, vrstovna organizacija), e) sinteza (srednja škola)

e) filmski nastavni satfilmski nastavni sat utemeljuje se na sadržajima filmske umjetnosti i pripada metodici filmske umjetnosti (Stjepko Težak, Metodika filmske umjetnosti);

u nastavi književnosti filmski sat se pojavljuje u kombinaciji s određenim tipom sata knj. (satom interpretacije knj. dj. koje je ekranizirano, satom povijesti i teorije knj.) filmski nastavni sat uključuje

187

se u različite metodičke sustaveB) PREMA ORGANIZACIJSKOM

KRITERIJU:

a) uvodni sat – organizira se radi stvaranja o-o uvjeta za susret s knjiž. djelom, piscem ili epohom; uvod može trajati i dio sata pa je to tada uvodna nastavna situacija- ima karakter doživljajno-spoznajne motivacije- u govorenim ili pisanim oblicima a) iskazuju se iskustva i doživljaji učenika, b) prezentiraju se rezultati samostalnog izvannastavnog rada, c) odabiru se sadržaji drugih umjetnosti, d) pojavljuju se lingvistički i

188

općekulturni sadržaji koji su povezani s književnim djelom, uvodni sat može se temeljiti na: a) literarnoj ekskurziji, b) posjetu muzeju, c) sistematiziraju se spoznaje te tako uspostavlja veza između poznatog i nepoznatog, d) obuhvaćaju se sadržaji koji su usvojeni u drugim predmetima

b) sat čitanja i analize djela

- je sat interpretacije knjiž. djela

c) zaključni, sintetski tip sata

– obuhvaća u prerađenom i usustavljenom obliku sve spoznaje koje su učenici usvojili na prethodnim satima

189

C) PREMA CILJU I ZADACIMA

a) sat uzimanja novog gradiva – namjera mu je da učenici upoznaju i usvoje nove sadržaje

može obuhvaćati književnoteorijsku problematiku, tada je to a) sat teorije književnosti (usvajaju se novi pojmovi, definicije, zakonitosti knjiž. stvaranja); literarnoteor. problem promatra se kao dio sustava; na satu se ostvaruje i vježbanje kojim se razvijaju sposobnosti i vještine (vježbe mogu biti promatranja, uspoređivanja, zaključivanja, svrstavanja i dr.)

sadržaj b) sata o piščevu

190

životopisu čine podaci o rođenju, školovanju, djetinjstvu, zanimanju, utjecaj na generacije književnika i dr. ; sat se može strukturirati prema određenim fazama piščeva života, a za ilustraciju svake faze odabiru se djela – tako se povezuje piščev život i književni rad; razvojna je faza vremensko razdoblje u stvaralaštvu pisca koje ima svoje stilske, tematsko-idejne, žanrovske osobine; biografski sat može biti i uvodni (tada se njime stvaraju emocionalni i intelektualni uvjeti za interpretaciju teksta) i zaključni sat (tada služi uopćavanju i usustavljivanju

191

spoznaja); danas biog. sat nastoji razviti razmišljanja o piscu, izbjegava se faktografski pristup

c) sat o pravcu i epohi teži načelu korelacije, povezivanja sadržaja različitih nastavnih predmeta; na temelju podataka s informativne razine (kronološki podaci, naziv epohe, naziv struja u okviru epohe, nazivi djela, časopisa) uspostavlja se analitičko-kritički odnos prema materiji; osobine epohe upoznaju se na njezinim reprezentativnim djelima

192

b) sat ponavljanja i utvrđivanja

– pon. i utvr. dio je svakog nastavnog sata, a može se organizirati i kao poseban tip satasat se obično organizira nakon proučavanja većih ili manjih programskih cjelinaovisno o opsegu, ponavljanje može obuhvatiti jednu temu ili cjelinu koja je obrađena na satu uzimanja novog gradiva,takvo ponavljanje naziva se tematskim ponavljanjemsat ponavljanja uvjetuje i redoslijed sati u izvedbenome programuobavezno se pojavljuje u programu, na početku i na završetku pojedinih

193

obrazovnih razdoblja: na početku školske godine, svakog tromjesečja, na kraju tromjesečja te na kraju šk. godinedva su tipa ponavljanja reproduktivno i produktivno: reproduktivni sat obuhvaća književnoznanstvene sadržaje, a produktivni zahtjeva preoblikovanje tematske cjeline u nove sustave

a) reproduktivni sat utemeljuje se na sadržaju koji obuhvaća: pojmove, definicije, pravila, teorije, podatke, nazive, imena (književnoteorijske i književnopovijesne sadržaje) te književnoumjetničke sadržaje koji se iskazuju

194

pojmovima, imenima (likova, npr.), nazivima i sl. -ostvaruje se usmeno ili pismeno, usmeno i pismeno. a) pismeno ponavljanje obuhvaća zadatke objektivnog tipa, testove znanja, pismena objašnjenja i druge kraće oblike pismenog izražavanja; b) usmeno ponavljanje i provjeravanje uključuje usmeni dijalog (reproduktivni), usmeno izlaganje (pojedinačno, lančano – naizmjenično), kviz, različite literarne igre (loto, putovnice)

b) produktivni sat – produktivno ponavljanje ostvaruje se: uspoređivanjem pojava, sintetiziranjem,

195

usustavljivanjem, preoblikama, aktualiziranjem književnoumjetnički tekstovi mogu se razvrstavati prema vrstovnom (lirske pjesme, pripovjedne vrste) ili tematsko-motivskom kriteriju (unutar zajedničke teme pojavljuju se različiti motivi koje treba izdvojiti, imenovati i povezati u zajednički cjelinu, npr. tema o djetinjstvu) uspoređivati se mogu tekstovi koji pripadaju istom tematskom krugu, likovi u istom djelu, likovi iz različitih djela, djela istog žanra iz iste ili različitih epoha, različiti estetski nazori pisaca itd. primjenjuju se literarne

196

tablice produktivni tip ponavljanja utvrđuje razvijenost sposobnosti i stupanj literarne kompetencije, koja se utvrđuje na temelju obraz. (književnih i čitateljskih) standarda preoblika je poseban oblik produktivnog ponavljanja, preoblike se mogu ostvarivati kao dramatizacije, scenariji za film, televizijske emisije

stvaralački zadaci koji se odnose na stvaralaštvo pisca: utvrđivanje knj. vrsta i njihovo tematsko određenje; utvrđivanje zastupljenosti motiva u piščevu stvaralaštvu; utvrđivanje idejnih stavova, otkrivanje piščeva svjetonazora;

197

prenošenje /preoblikovanje tekstova (dramatizacije, scenske postave); prenošenje tekstova u televizijski, radijski i filmski izričaj; prenošenje tekstova na CD-ROM/u digitalni izričaj -u okvirnim i izvedbenim programima obvezatno se uspostavlja proporcionalan odnos između nastavnih sati uz uzimanje novoga gradiva, sati ponavljanja i utvrđivanja, obveznih i izbornih sati te sati vježbanja; -proporcije se utvrđuju na temelju pokazatelja koji su utvrđeni empirijskim istraživanjem;1. okvirni program naznačuje proporcije koje imaju zajedničku razinu za

198

pojedine razrede,

2. izvedbeni program prilagođuje te pokazatelje konkretnim odgojno-obrazovnim (nastavnim) uvjetima;

sat ponavljanja i utvrđivanja daje povratne obavijesti o učinkovitosti nastave, istodobno pruža mogućnost (ocjenjivanja) vrednovanja pojedinih učenika i raz.odjela

c) sat provjeravanja i ocjenjivanja – organizira se radi provjere stupnja usvojenosti znanja, sposobnosti i umijeća te radi vrednovanja tog stupnja usvojenosti ocjenom- ne ostvaruje se samo na

199

posebnim nastavnim satima- za svaki posebno organiziran sat provjeravanja i ocjenjivanja utvrđuje se i nastavni sadržaj na kojem će se provjeravati stupanj usvojenosti znanja i razvijenosti sposobnosti znanje iz književnosti obuhvaća: književne podatke i činjenice, pojmove, generalizacije, definicije, teorije, metode, nazive djela, pisaca i pojmova, tvrdnje i sudove o djelima i piscima, strukturne elemente knj. djela, književnopovijesne procese (karakteristike, kronološki slijed, predstavnike), postupke u interpretaciji djela osim književnoteorijskog i

200

književnopovijesnog znanja, provjerava se i ocjenjuje književno znanje koje se temelji na književnim djelima provjeravanje i ocjenjivanje usklađuje se s katalogom znanja i katalogom sposobnosti te obrazovnim standardima postoje mjerni instrumenti kojima se utvrđuje stupanj usvojenosti znanja i sposobnosti – obrazovni standardi što ih propisuje međunarodna organizacija (Unesco, Vijeće Europe i dr.) - obrazovni standardi sadrže ljestvicu usvojenosti znanja u kojoj se pojavljuju odrednice za razine:znanje prisjećanja, prepoznavanja, definiranja, oprimjeravanja, uporabljivo

201

znanje, stvaralačko znanje- na temelju njih utvrđuje se brojčana ili opisna ocjena

- utvrđivanje razina usvojenosti knj. sadržaja (znan. i umj.) za sve razrede i sve o-o stupnjeve, za sve prog. sadržaje, zahtijeva empirijsko istraživanje na zasadama znanstvene metodologije:-tako se dobivaju objektivni pokazatelji kojima se mjeri znanje, tj. literarna kompetencija- osim znanja, provjeravaju se i ocjenjuju literarne sposobnosti koje se očituju u literarno-estetskoj komunikaciji s tekstom i interpretaciji;-literarno-estetska komunikacija i interpretacija međusobno su povezane

202

- interpretacija ovisi o literarno-estetskoj komunikaciji

provjeravanjem i ocjenjivanjem obuhvaćene se ove literarne sposobnosti: primanja (recepcijske sposobnosti); doživljavanja i uživljavanja (empatija); uočavanja/zapažanja; pismenog izražavanja doživljaja, dojmova, zapažanja, sudova; usmenog izražavanja zapažanja, dojmova, sudova, zaključaka i ocjena; asociranja i uspoređivanja; samostalnog tumačenja; preoblikovanja kvalitetu interpretacije određuje: doživljenost teksta, osmišljenost zapažanja, preciznost generalizacija, jasnoća

203

tvrdnji i stavova, povezanost izlaganja, pravilnost jezičnog izraza… - vrednovanje znanja i sposobnosti (kompetencije) uključuje kategoriju samostalnosti/nesamostalnosti u učenju i usvojenosti naučenoga – uspostavlja se mjerna ljestvica: posve samostalno, uz djelomičnu pomoć, samo uz pomoć drugih, potpuno nesamostalno

- u suvremenoj nastavi preferira se pismeno provjeravanje;

da bi se dobila objektivna slika o obraz. postignućima, nužno je uspostaviti ravnomjeran odnos usmenoga i pismenoga provjeravanja

204

1 oblici usmenog provjeravanja usvojenosti znanja: odgovori na pitanja, iskazivanje doživljaja i dojmova, samostalno objašnjavanje pojma, citiranje teksta kojim se nešto dokazuje, samostalno interpretiranje teksta, parafraziranje teksta, usmena recenzija, usmena rasprava ... vremensko trajanje usmenih oblika provjeravanja ovisi o sadržaju i zahtjevima obrazovnog standarda nijedan oblik usmenog provjeravanja ne bi smio trajati dulje od 15 minuta riječ je o etapi nastavnog sata uzimanja novog gradiva

205

? kad je riječ o cjelovitom satu p i o, izmjenjuju se oblici usmenog i pismenog provjeravanja; za svaku sastavnicu utvrđuju se razine, tj. obrazovni standardi navedeni oblici usmenog provjeravanja i ocjenjivanja mogu se i pismeno provjeravati (ne kužim, tablica u Rosandiću?)

2 postoje posebni oblici pismenog provjeravanja i ocjenjivanja. - poseban je oblik pismenog provjeravanja i ocjenjivanja a) test (testiranje); test je standardizirani postupak kojim se mjere i

vrednuju postignuća o-o djelatnosti, tako da se pojedinačni rezultati uspoređuju s drugim rezultatima koji su nastali u istim uvjetima

- prema namjeni razlikujemo tri vrste testova : a) testove znanja; b) testove sposobnosti; c) testove

206

osobnosti

testovima znanja – mjerimo knj.pov. znanje i znanje knj. testovima sposobnosti – mjerimo književne sposobnosti

1. testiranje se primjenjuje na početku školske godine (inicijalni testovi kojima se provjerava spremnost učenika za učenje novih sadržaja)-provjerava se: znanje (testovi znanja), primjena znanja (testovi primjene znanja) i sposobnosti (recepcijske, čitateljske, interpretacijske i dr.)-utvrđena razina znanja i sposobnosti uvjetuje ostvarivanje izvedbenoga programa

207

2. testiranje se primjenjuje nakon obrade većih cjelina (na kraju tromjesečja, na kraju polugodišta, na kraju godine)- riječ je o revizijskim testovima koji obuhvaćaju najvažnije (ključne pojmove, definicije, podatke) iz određene programske (tematske) cjeline.

-takav test može se organizirati nakon obrade tematske cjeline u čitanci za OŠ, tematske cjeline iz teorije knj. (knj. rodovi) ili pov. knj. (knj. razdoblje ili pisac)

3. testovima inventara obuhvaćamo manje cjeline s detaljnim podacima

208

-primjenjuju se pri provjeravanju sadržaja koji uvjetuje učenje novog sadržaja4. dijagnostičkim testovima mjerimo napredovanje u učenju, okolnosti koje utječu na proces učenja u pojedinih učenika

5. prognostičkim testovima prognoziramo uspjeh u učenju ovisno o okolnostima, subjektivnim i objektivnim uvjetima

- vremensko trajanje testiranja ovisi i vrsti testa, njegovoj namjeni i okolnostima u kojima se provodi- testiranje može trajati 10

209

minuta u uvodnoj ili završnoj fazi nastavnog sata („blic-test“), cijeli šk. sat ili dvosat

ostvarivanje testiranja obuhvaća: izbor sadržaja, tip testa; oblikovanje instrumentarija (pitanja, zadaci); najavu testa (pripremanje učenika); najavu datuma testiranja; izvedbu; vrednovanje rezultata (popis, opis, obrazovno postignuće); objavljivanje rezultata; komentiranje rezultata; nove smjernice u učenju

instrumentarij u testu čine zadaci i pitanja-pitanja mogu biti zatvorena i otvorena; zatvorena pitanja traže jedinstven odgovor koji isključuje subjektivno

210

mišljenje; u testovima znanja najviše se primjenjuju zatvorena pitanja, na temelju kojih se objektivno mjeri obrazovno postignuće-zadaci mogu biti s jednom odrednicom koja se oprimjerava, dokazuje definicijom ili citatom; mogu sadržavati višestruki izbor – više odrednica od kojih su samo neke prihvatljive u odgovoru; primjenjuje se postupak isključivanja odrednice koja ne pripada skupini drugih odrednica u zadatkutestiranje se najavljuje – najavljuje se sadržaj koji će biti uključen u test, točan datum i sat, svrha i način vrednovanjavrednovanje – obuhvaća

211

norme prema kojima se utvrđuje stupanj postignuća; za svako pitanje i zadatak utvrđuje se vrijednost boda -vrijednost boda usklađuje se s „težinom“ pitanja; određuje se gorna i donja granica vrijednosne ljestvice i utvrđuje se broj bodova za svakog učenika

b) anketa – sredstvo prikupljanja podataka o znanju i sposobnostima učenika; može biti orijentacijska i kontrolnaa) orijentacijska anketa usmjerena je na prikupljanje podataka o spremnosti učenika za učenje (usvajanje novih sadržaja)b) kontrolna anketa služi za provjeravanje znanja; za

212

razliku od testa, ona se obično uključuje u pojedinu fazu nastavnog sata

c) nastavni listići – djelotvorno sredstvo provjeravanja znanja koji imaju više namjena: dopunjuju sadržaj udžbenika, nadoknađuju propuste i praznine u udžbeniku, -namjenjuju se učenicima s posebnim interesima te učenicima za samostalno i suradničko učenje (pojedinačno, u paru ili skupini)- uporabom nast. listića otvara se prostor individualizaciji nastave

(nečija dopuna, Rosandićeva bogami nije)

213

pismeno izražavanje: analitičko (pismeno) i grafičko provjeravanje znanja

- kao prednosti pismenog provjeravanja navode se: veći stupanj objektivnosti, ujednačenost po težini, mogućnost provjeravanja učenikove pisane riječi, manja uzbuđenost učenika, veća koncentracija, u istoj vremenskoj jedinici provjeravamo znanje svih učenika (cijelog odjela)…

- kontrolni pismeni zadaci traju 5, 10 do 15 minuta, mogu se uključivati u sve tipove nastavnih sati – najpoznatije tehnike kontrolnih pis. zadataka su: odgovori na pitanja,

214

zadaci višestrukog izbora, zadaci sređivanja, zadaci uvrštavanja, preinačivanja, dopunjavanja

- poseban oblik su d) sastavci kojima učenici sažeto iskazuju objašnjenja, komentare, stavove, dojmove

- e) školske zadaće ispunjavaju cijele sate, služe provjeravanju književne, jezične, opće kulture, te kulture pisanja

- f) testovi znanja su standardizirani oblici provjeravanja, mogu biti kolektivni, grupni i individualni znanje se provjerava i domaćim radovima

215

učenika, koji su produžetak školskog rada, specifičnosti: individualna djelatnost učenika koja se ostvaruje bez nazočnosti nastavnika i drugih učenika, rješavanje zadataka nije vremenski ograničeno, način rada učenik prilagođuje vlastitim potrebama

- domaći radovi razvijaju učenikove misaone sposobnosti, potiču ga na stvaralaštvo, razvijaju osjećaj odgovornosti, upornost, samostalnost

- 6 je glavnih sustava domaćih radova učenika: sustav domaćih radova koji služe usvajanju gradiva,

usvajanju znanja u sustavu,

216

formiranju generalizacija, primjeni znanja,

kojima se kontrolira znanje učenika,

koji služe izgrađivanju znanstvenog pogleda na svijet, moralnom odgoju učenika

d) kombinirani sat – sadrži elemente ostalih tipova sati; sadržajni elementi kombiniranog tipa sata su: književnoumjetnički tekst, književnopov. podaci, književnoteor. pojmovi i definicije, lingvističkostilistička materija; na takvom se satu mogu javiti i širi umjetnički sadržaji (glazbeni, scenski, filmski…); usporedo se može provesti i ocjenjivanje učenika

217

to se povezivanje ostvaruje ovisno o sadržaju nastavnih situacija, zadaća i metodičke strategije sadržaji se artikuliraju u nastavne situacije koje pripadaju: motivaciji, najavljivanju teme/problema i načina učenja; izbor metodičkog sustava i instrumentarija za vrednovanje postignućakombinirani sat služi uzimanju novog gradiva, provjeravanju, ponavljanju i ocjenjivanju

D) PREMA DOMINANTNIM KARAKTERISTIKAMA

(PREMA SREDSTVIMA, IZVORIMA I METODAMA):

sat izlaganja– izlagati mogu nastavnik,

218

učenik, te pisac ili književni stručnjak čije je izlaganje snimljeno na kaseti- pri organiziranju sata izlaganja uzima se u obzir: uvodne obavijesti, organizacija izlaganja, izlaganje, analiza i korekcija izlaganja, zadavanje dopunskih zadataka- vrednovanje oblika izlaganja obuhvaća: sadržaj izlaganja, točnost podataka, odnos prema sadržaju, organizaciju izlaganja, govornu realizaciju, pridržavanje određenog vremena, komunikaciju sa slušateljem

za uspješno praćenje izlaganja pripremaju se podsjetnici u obliku tablice u koju učenici bilježe svoja zapažanja o izlaganju

219

u problemskom tipu izlaganja ne iznose se samo gotovi rezultati znanosti, već i načini kako se do njih dolazi – predavač postavlja problem, upozorava na njegove logičkospoznajne karakteristike i postavlja pitanje na koji se način problem može riješiti izvori za pripremanje sata izlaganja: knjiž. djela, kritička literatura, priručne povijesti književnosti i teorije književnosti, čitanke i udžbenici, rječnici stručnih termina, radijske, televizijske emisije, filmovi za izlaganje učenici se pripremaju u sklopu samostalnog izvannastavnog rada, nastavnik pritom mentorski vodi učenike i obavlja

220

konsulatacije

sat – dijalog– ostvaruje se dijalogom, osobito je zastupljen u školskoj interpretaciji književnoumj. teksta- dijalog kojim se ostvaruje inter. teksta heuristički je dijalog- takav tip sata afirmira polemički dijalog, u kojem se razvijaju borbe mišljenja, osobito je čest u problemskoj nastavi književnosti- temeljni sadržaj sata-dijaloga je književnoumj. djelo-u književnim se djelima pojavljuju problemi o kojima učenici mogu imati različita mišljenja-pri rješavanju lit. problema

221

uključuju se i dopunski izvori koji sadrže elemente za razvijanje borbe mišljenja i argumentiranja- podloga za organiziranje sata mogu biti: samostalni domaći radovi učenika, čitanje teksta, postavljanje teze, postavljanje problemskog pitanja

-OBLICI DIJALOŠKOG SATA:1. ako kao podloga služi samostalni domaći uradak učenika:uvodna riječ (motivacija za rad), čitanje domaćeg uratka, dijalog o pročitanome, osvrt referenata (uč.), zaključna riječ učitelja2. ako kao podloga služi književnokritički ili kakav drugi tekst:

222

najava teksta i problema, čitanje teksta, dijalog (rasprava o tekstu), uopćavajući dijalog, zaključna riječ učitelja3. ako kao podloga služi teza koju su pripremili učenici: formuliranje i prihvaćanje teze, opredjeljivanje za i protiv, polemika, razrješenje spora, zaključna riječ 4. ako kao podloga služi problemsko pitanje ili zadatak:formuliranje problemskog pitanja ili zadatka, razgovor o metodi, dijalog o problemu, uopćavajući dijalog, zaključak polemički sat učenike uči izricati, razvijati, braniti i dokazivati vlastita stajališta, slušati i uvažavati

223

primjerava se literarnom sadržaju, recepcijskim mogućnostima učenika i njihovu kognitivnom razvoju

sat samostalnog rada učenika

– učenici rješavaju različite zadatke, stječu nove spoznaje uz djelomično sudjelovanje nastavnika ili bez njega; - sat isključivog samostalnog rada učenika ne pojavljuje se često, to je npr. sat pisanja školske zadaće

- prema sadržaju razlikujemo: sat samostalnog rada u interpretaciji teksta,

u proučavanju stvaralaštva pisca,

u proučavanju književnog

224

pravca ili epohe

sat interpretacije teksta može se ostvariti: nastavnik sam interpretira tekst učenici slušaju, nastavnik razgovara s učenicima o tekstu, učenici samostalno interpretiraju tekst * pripremanje učenika za samostalnu interpretaciju obuhvaća: čitanje teksta, istraživanje učenikova odnosa prema tekstu, određivanje književnoteor., književnopov. odrednica koje odlučuju o samostalnom radu * samostalno čitanje ostvaruje se: kao samostalni domaći rad, kao faza o-o procesa koja prethodi samostalnoj interpretaciji* uz samostalno čitanje

225

mogu se dati pitanja i zadaci koji usmjeravaju učenika prema određenim problemima – to je tzv. usmjereno čitanje teksta* odnos učenika prema pročitanom tekstu, doživljaj teksta i stupanj razumijevanja teksta utvrđuje se: orijentacijskom anketom, kontrolnim zadacima na nast. listićima, orijentacijskim razgovorom, samostalnim pismenim sastavcima analitičkog i stvaralačkog karaktera

- u orijentacijskoj anketi postavljaju se pitanja otvorenog tipa koja individualiziraju odgovore- odrednice sati samostalnog rada učenika: organizacija samostalnog rada

226

(pripremanje), izvođenje, usustavljivanje rezultata rada – faza samostalni rad učenika na satu traje oko 25 minuta- sat sam. rada ostvaruje se frontalnim (uvodna faza), grupnim radom, radom u parovima, individualnim radom (faza samostalnog rada učenika)- taj tip sata pretpostavlja čvrstu vezu domaćeg rada učenika i nastavnog rada; a primarno mjesto pripada zadacima istraživačkog karaktera- istraživački zadaci obuhvaćaju:

samostalno stvaranje plana istraživanja, postavljanje hipoteze, izbor metode, traženje argumenata, sređivanje podataka, uopćavanje, izricanje sudova učenička samostalnost u radu može biti djelomična i potpuna

takav sat povećava spoznajnu sposobnost učenika, osposobljava učenika za

227

samoobrazovanje, upoznaje učenika s metodama i tehnikama intelektualnog rada, razvija stvaralačke sposobnosti učenika

sat – koncert– literarno-glazbeni sat u kojem se smjenjuju literarne i glazbene dionice, tako se ostvaruje najviši stupanje emocionalnog ugođajanastao u okviru teorije o povezivanju umjetnosti u nastavi i utemeljuje se na načelima didaktičke korelacije; najčešće se lirska poezija povezuje s glazbom-povezivanje se ostvaruje na temelju: zajedničke teme, pripadnosti istome umj. smjeru ili razdoblju; podrijetla nadahnuća

- glazbeni sadržaj može s lirskom pjesmom korespondirati na tematsko-motivskoj ili emocionalnoj

228

razini

- kada se upoznaje epoha, prvo se upoznaju književna djela iz epohe, a zatim se organizira sat-koncert na kojem učenici slušaju reprezentativna glazbena djela tog razdoblja-koncert-sat uključuje i sadržaj drugih knj. vrsta.

-U interpretaciji epske narodne pjesme povezuju se glazbena djela koja imaju istu temu kao epska narodna pjesma ili su njome inspirirana. Pripovjedna epska djela mogu imati glazbenu pratnju (djela koja govore o glazbi – glazba kao sadržaj u djelima V.Desnice, M.Krleže, V.Novaka…)

229

-U proučavanju piščeva životopisa također se može uključiti glazbeni sadržaj (glazba koju je pisac volio, koja ga je nadahnjivala).-npr: Nazorova lirika u koncertnom satu može imati ovakvu strukturu: Nazorova lirika kao glazbeno nadahnuće

Izbor lirske pjesme (Šuma spava, Cvrčak…)

Interpretativno čitanje Najava glazbenog djela Izražavanje doživljaja glazbenog djela

Uspoređivanje glazbenog i literarnog doživljaja

Uspoređivanje teksta pjesme i glazbenog djela

Slušanje drugih skladbi -koncert sat na kojem se interpretiraju epska djela, novele:

230

Uočavanje glazbenih sadržaja u tekstu

Slušanje glazbe koja se spominje u tekstu

Izražavanje doživljaja Interpretacija glazbenih sadržaja

Geneza glazbenih sadržaja Odnos književnosti i glazbe -model metodičarke N.M. Arhipove

Koncert-sat o Puškinovoj ljubavnoj lirici i Glinkinoj glazbi koja je njome inspirirana: 1.uvod (informacija o povezanosti poezije i glazbe), 2.izlaganje o odjeku P. poezije u djelima ruskih skladatelja; 3.najava i čitanje pj. „K…“(Čarobnog trenutka još se sjećam); 4.informacija o podrijetlu G.

231

romanse – odnos P. i G.; 5.slušanje romanse; 6. doživljaj – G. je duboko proniknuo u P. pj.; 7.provjeravanje (verifikacija) doživljaja i tvrdnje (učenici prate P. tekst i slušaju romansu sa zadaćom da obilježe strofe u kojima se javlja ista melodija);8.zapažanja učenika; 9.objašnjavanje iznijansiranosti melodije; 10.uspoređivanje kompozicije pj. i romanse;11. Glasno čitanje prve strofe i druge strofe te slušanje prvog dijela romanse;12.karakteriziranje prvog dijela romanse;13.glasno čitanje druge i treće strofe te slušanje trećeg dijela romanse;

232

14.karakteriziranje tog dijela romanse;

15. iskazivanje ideje pj. i romanse16.objašnajvanje izražajnih sredstava u pj. i romansi; 17.zaključno uspoređivanje pj. i romanse; 18.učiteljeva informacija o genezi pjesme i romanse; 19.slušanje romanse u cjelini; 20.zadavanje zadataka za samostalan rad kod kuće (naučiti recitirati pj.)* pri proučavanju piščeva stvaralaštva i njegove biografije uključuju se koncertne dionice vezane uz autorove glazbene interese, uz prikaze glazbenih djela, uz pojedine situacije u tekstu -njegova je primarna namjena stvaranje ugođaja,

233

razvijanje estetske senzibilnosti; važna dramaturška postava;

- komponiranje literarno-glazbenog sadržaja prilagođuje se karakteristikama estetske recepcije;

-važno je ostvarivati emocionalne pauze i primjerene motivacije za slušanje glazbenih primjera

-nastavna sredstva: CD-ROM, radijske emisije…

-pruža učenicima estetsku radost i uvodi ih u sveobuhvatnije doživljavanje umjetnosti

234

-može se primijeniti timska nastava nastavnika književnosti i nastavnika glazbe i uspostaviti međupredmetna korelacija

sat – dramski spektakl– riječ je o prenošenju nastavnog sadržaja u dramski oblik; sadržaj takvog sata mogu biti različiti književni tekstovi, knjiž.teorijski pojmovi i definicije, životopis pisca, stvaralački opus, književnopovijesno razdoblje-uspostavlja posebnu dramaturgiju koja preuzima elemente dramske pedagogije i teatrologije-najčešći tip dramskog sata povezuje se uz nastavu dramske knj. i naziva se dramska predstava, dramski spektakl u učionici

235

- dramsko djelo se na njemu ostvaruje kao teatarski čin učenika koji su za to posebno pripremljeni pod vodstvom nastavnika;-dramski sat povezuje se s djelatnošću dramske družine koja priprema razredna i školska uprizorenja knj. djela-pripremanje scenskog uprizorenja započinje scenskim čitanjem teksta (scenskim prijenosom knj.umj. teksta u scenski izraz – prekodiranjem literarnih znakova u scenske znakove); -nakon scenskog čitanja slijede druge aktivnosti: preuzimanje uloga, tumačenje uloga, redateljske i scenografske zamisli

236

-sat-dr. spektakl najčešće je zaključni sat u interpretaciji d.djela-organizacija: može se uspješno ostvariti uz sljedeće pretpostavke: 1. učenici su pročitali, proučili i interpretirali dramu na prethodnim satima; 2. organizirane se pripremne predradnje za provedbu sata; 3. učenici se emocionalno i intelektualno motivirani za rad

-pripremanje učenika započinje već u fazi samostalnog čitanja dram.djela kod kuće ili na nastavnom satu; već im se u toj fazi zadaju scenski zadaci stvaralačkog karaktera-u fazi interpretacije djela

237

doživljavaju i spoznaju umjetničku prirodu djelana temelju praćenja njihova reagiranja u procesu interpretacije dramskog djela učitelj uočava buduće aktere koji će scenski ostvarivati tekst na nastavnom satuza sat dramski spektakl provodi se neposredna priprema koja obuhvaća: izbor aktera (interpreta); oblikovanje, studiranje i rješavanje scenskih zadataka; dogovor o izvedbi sata interpreti se mogu izabrati na satima prije sata dramskog spektakla, pri pokušajima interpretativnog čitanja dram. teksta izdvajaju se učenici koji pokazuju sposobnost

238

scenskog govora ta sposobnost očituje se pri čitanju dramskog teksta po ulogamatada se predlažu nositelji pojedinih uloga i određuju individualni zadaci različita tipa: obrazloženje izbora uloge (zašto sam odabrao tu ulogu); obrazloženje položaja tog lika u drami i u sceni koju interpretira;

- kako lik izgleda (kostimografija); kako lik govori; kako se ponaša (geste, mimika); kako se odnosi prema drugim likovima; što proživljava, za čim teži, čime je motiviran za takve težnje i ponašanje- prije scenske postave dramske slike provjeravaju se rezultati domaćeg rada;

239

istu ulogu mogu čitati nekoliko učenika; različite se realizacije uspoređuju i ocjenjuju – najuspješniji izvode dramsku sliku pred drugim učenicima, koji dobivaju različite zadatke – zadaju se pojedincima, parovima i skupinama, za praćenje dram. lica, njihova govora, kretanja u scenskom prostoru, gestovnog i mimičkog govora-prijedlog strukture takvog sata:prva faza – najavljuje se dramski spektakl. Učenici iz publike dobivaju zadatke u vezi s praćenjem izvedbe odabrane dramske situacije. U drugoj fazi odabrana skupina izvodi dramsku epizodu pred razredom.

240

Nakon izvođenja voditelji skupina organiziraju razgovor o izvedbi. Učenici iznose svoja zapažanja i kritičke primjedbe. U završnoj fazi utvrđuju se rezultati stvaralačkog rada.

- sat se može organizirati i da profesionalni glumci posjete školu i izvedu pojedine dramske slike, a može se temeljiti i na televizijskoj, filmskoj, radijskoj prezentaciji dramskog djela

kino – sat– film se uključuje u o-o proces kao nastavno sredstvo i kao umjetnički i filmološki sadržaj (filmska kultura) u nastavi književnosti film se pojavljuje kao:

241

a) nastavno sredstvo i kao b) nastavno područje, odnosno kao dio jezično-umjetničkog područja

-sat se organizira primjenom nastavnog filma ili se sadržaj sata temelji na filmu kao umjetničkom predlošku

-ako je cjelokupan sadržaj nastavnog sata umjetnički film, tada je zapravo riječ o satu filmske umjetnosti koji se oblikuje kao sat interpretacije filmskog djela, sat teorije filma, sat povijesti filma ili sat o filmskom stvaraocu

-postoje kombinirani sati na kojima se pojavljuje književnoumjetnički i filmski

242

sadržaj – literarno-filmski sat

-organizacija nastavnog procesa koji se temelji na sadržajima filmske umjetnosti uvjetovana je: a) umjetničkim karakteristikama filma; b) dužinom trajanja (kratkometražni 1-40min., srednjometražni 40-60 min., dugometražni do 90 min); c) recepcijskim mogućnostima uč., d) tehničkim uvjetima-odrednica umjetničke karakteristike filma obuhvaća: vrstu filma (žanr) i njegove individualne tematsko-idejne, strukturne i izrazne značajke-o trajanju ovisi hoće li filmski sadržaj popuniti cijeli sat ili zahtjeva dvosat;

243

filmovi koji traju do dvadeset minuta uključuju se u nastavni sat kao jedna od njegovih faza, a filmovi koji traju do pedeset minuta mogu se uključiti u dvosat-sat interpretacije filmskog djela organizira se na sličan način kao i sat interpretacije knj. djela- strukturne jedinice sata:

motiviranje učenika za gledanje filma,

gledanje filma, interpretacija filma, uopćavanje

televizijski satradijski sat

sat – seminarkviz – sat

kompleksni sat-pojavljuje se u televizijskim

244

emisijama obrazovnoga programa i metodičkome sustavu koji se utemeljuje na načelima korelacije i integracije umj. sadržaja

E) PREMA STUPNJU OBVEZATNOSTI:

obvezni glavni sat-za razliku od izbornoga/fakultativnog sata, obvezan je za sve učenike razrednog odjela prema rasporedu nastavnih sati u satnicifakultativni (neobvezni, izborni) sat-pojavljuje se u okviru izborne nastave književnosti i namjenjuje se učenicima s posebnim književnim potrebama, interesima i sklonostima ili učenicima s

245

posebnim potrebama- sadržaj takvog sata preuzima se iz izbornog programa koji obuhvaća sadržaje iz

zavičajne (regionalne) književnosti i druge sadržaje prema prijedlogu učenika i njihovih roditelja

- metodička strategija fakultativnog sata preuzima se iz otvorenog metodičkog sustava

izborni sat

F) SAT LEKTIRE, SAT IZVANRAZREDNOG ČITANJA,

NJEGOVE PODVRSTE:

-utemeljuje se na izvannastavnom (izvanrazrednom) čitanju pa se još naziva sat izvanrazrednog čitanja;

-ovisno o namjeni razlikujemo:

uvodni sat sat preporučivanja

246

lektirnih knjiga sat produbljivanja shvaćanja o pročitanim djelima, raspravljački, problemski sat

sat susreta s piscem

uvodni sat-usmjeren je na buđenje zanimanja za čitanje lektirnog djela i pripremanje učenika za recepciju, čitanje, vođenje bilježaka u dnevniku čitanja ili posebnoj bilježnici

-kao motivacijsko sredstvo služe lektirni listovi, televizijske i radijske emisije, CD-ROM, Internet

-vrsta djela, nastavna sredstva i pomagala, recepcijska i čitateljska

247

spremnost učenika uvjetuju organizaciju nast. sata

-temeljne odrednice motivacijskog sata:1.uspostavljanje emocionalnog ozračja koje je sukladno djelu

2.čitanje motivirajućeg odlomka djela

3. prikazivanje ilistracija/likovna motivacija

4.čitanje autorskih komentara o djelu

5.izjave čitatelja o djelu6.utvrđivanje načina čitanja i pripremanja (pismeno i usmeno) – pojedinačnim parovima za sat raspravljanja, produbljivanja i vrednovanja djela

248

-istraživanja čitateljskih interesa pokazuju da je motivacijski sat presudan za poticanje i usmjeravanje učenika za samostalno izvanškolsko čitanje

sat preporučivanja lektirnih knjiga

-obično se organizira na početku šk. god. Ili pojedinog obraz. razdoblja i utemeljuje se na načelima timske nastaveorganizira se u školskoj ili mjesnoj knjiženici; u njegovoj organizaciji sudjeluju knjižničari, učitelji, učenici, roditelji, pisci, priređivači šk. lektires obzirom na mjesto gdje se održava i organizacijski oblik naziva se i bibliotečni/knjižničarski satu skladu s mjestom

249

održavanja, sudionicima i organizacijom odabiru se i nastavna sredstva i pomagala: police s izloženim knjigama; fotografije pisaca čija se djela reklamiraju; promidžbeni plakati; videokasete, audiokasete, element-filmovi, CD-ROM, prozirnice s citatima i dr.; sat obuhvaća ove organizacijske i komunikacijske jedinice: pozdravna riječ i najava teme (knjižničar u ulozi domaćina); predstavljanje sudionika i njihova uloga; pojedinačna izlaganja u koja se uključuju odgovarajuća sredstva; razgovor za okruglim stolom u kojem sudjeluju svi sudionici u predstavljanju

250

(reklamiranju) knjiga;zaključci i prijedlozi

sat produbljivanja shvaćanja o pročitanim djelima, problemski sat

-utemeljuje se na rezultatima samostalnog čitanja izvan nastave; na taj sat učenici dolaze s pripremljenim pitanjima, stavovima/ocjenama i komentarima;-ostvaruje se u sljedećoj organizacijskoj postavi: provjeravanje recepcije, utvrđivanje polazišta za raspravu na temelju recepcijskih iskaza u dnevnicima čitanja, pismenim i usmenim prijedlozima/tezama; izdvajanje problema za raspravu i načina vođenja

251

rasprave; raspravljanje; usustavljivanje i vrednovanje mišljenja i ocjena; pisanje teksta-komentara u dnevnik čitanja ili bilježnicu za lektiru

sat susreta s piscem-ostvaruje se u neposrednom kontaktu ili posrednom kontaktu (televizijska ili radijska emisija, CD-ROM),

-otvara prostor za različite organizacijske oblike: a) neposredni kontakt: najava gostovanja/predstavljanja pisca, piščevo predstavljanje, prijedlog organizacijskog oblika za razgovor s piscem, razgovor,

252

zaključak, zahvala piscu za upriličeni susret

b) ako se sat ostvaruje televizijskom, radijskom emisijom, CD-ROM-om ili filmom, sat se organizira drukčije: najava medija, motivacija za praćenje medija (spontano, usmjereno), recepcijski iskazi (usmeni, pismeni), usustavljivanje zapažanja, mišljenja i ocjena

Ž) NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA

Didaktičko-metodičko određenje

Nastavna sredstva su didaktički oblikovani predmeti koji u nastavi služe kao izvori spoznavanja,

253

odnosno učenja: vizualna auditivna audio-vizualna tekstovna

-vizualna sredstva dijele se u 4 skupine:a) dvodiomenzionalna statična sredstva: crteži, slike, fotografije, dijagrami, grafikoni, zemljopisne karte…

b) dvodimenzionalna dinamična sredstva: TV-emisije, film, element-film…

c) trodimenzionalna statična sredstva: zbirke, reljefi, makete…

d) trodimenzionalna dinamična sredstva: slagalice, dinamični aparati, strojevi…

254

Didaktički tekstovi

Radni/nastavni listići-prve uzorke oblikovao švicarski pedagog Robert Dottrens, on razlikuje četiri vrste: listiće za nadoknađivanje sadržaja koji nisu ostvareni u udžbeniku

listiće za razvoj, povećano, ubrzano učenje

listiće za vježbanje listiće za samostalno učenje

- radni su listići nadopuna udžbeniku, obuhvaćaju sadržaj za učenike s posebnim interesima i mogućnostima- mogu imati likovnu pratnju

radni/nastavni listići IZ 255

KNJIŽEVNOSTI (prema sadržaju) listići s umjetničkim sadržajem

listići sa sadržajem iz teorije književnosti

listići sa sadržajem iz povijesti književnosti

listići sa sadržajem iz književne metodologije

listići sa sadržajem iz književne kritike

listići sa kulturološkim sadržajem radni/nastavni listići IZ JEZIČNE djelatnosti: listići za čitanje listići za slušanje listići za govorenje listići za pisanje listići za prevođenje-pojavljuju se i kombinirani listići, poželjno je izmjenjivati djelatnosti

256

DIDAKTIČKA SVRHA radnih/nastavnih listića samostalno učenje proširivanje gradiva iz udžbenika

provjeravanje usvojenosti gradiva iz udžbenika

ocjenjivanje znanja i sposobnosti

OVISNO O NAMJENI, mogu se oblikovati kao zadaci objektivnog tipa, programirane ili poluprogramirane sekvencije, algoritmi te različite vrste literarno-didaktičkih igara (rebusi, križaljke, dopunjaljke i sl.); mogu se oblikovati kao sadržajnologička shema na temelju koje učenici oblikuju tekst

257

Književnost na CD-ROM-u

-pojavom televizije, računala, interneta škola se našla u multimedijskom okruženju-autori nastavnih planova i programa (kurikula), udžbenika i drugih nastavnih sredstava te priređivači šk. lektire suočeni su s novim medijima, koji otvaraju nove mogućnosti te traže nove oblike i postupke u didaktičkom oblikovanju o-o sadržaja

-suvremena škola suočena je s novom nastavnom tehnologijom i novim sustavima medijske prezentacije o-o sadržajaistraživanja o uključivanju nove nastavne tehnologije pokazuju da je suvremeno

258

obrazovanje nezamislivo bez računala i internetaod pojave Interneta 1993. počinje snažan proces informatizacije šk. sustavau Hrvatskoj je pokrenut Projekt G61 na Internetu namijenjen učenicima osnovnih i srednjih školaposljedica: Klasici hrvatske književnosti u nakladi Bulaja (67 knjiga na jednome CD-ROM-u)Didaktičko ustrojstvo CD-

ROM-a-u uvodnoj sekvenci predstavljeni su portreti pisaca i naslovnice knj. djela-književnoumjetnički tekstovi preuzeti su iz provjerenih izdanja i autentično preneseni na CD-svaki pisac ima svoju biografiju, koja je oblikovana

259

na predlošku Maloga leksikona hrvatske knj., u kojem su predstavljeni najpoznatiji znanstvenici i kritičari čitatelju u tom tekstu pronalazi sve bitne obavijesti o autorovoj stvaralačkoj osobnosti, o njegovom književnom svijetu i građanskoj biografiji-tekstovi se pojavljuju u svojem prozoru koji je okružen prozorčićima s rječnikom i dodatnim objašnjenjima; tako se ostvaruje vodoravni tip čitanja-interaktivni tip čitanja- računalo uspostavlja dijalog s čitateljem za nastavak čitanja motivira ga poticajnim prijedlozima

Razlozi za upotrebu CD-

260

ROM-a u lektiri

-suvremeni učenici svijet književne umjetnosti ne poznaju samo iz knjige; -tehnička sredstva omogućila su i druge oblike komunikacije s književnoumjetničkim tekstom

Zvučna čitanka

-u višeizvornom udžbeniku pojavljuje se i zvučna čitanka koja učenicima prenosi književnoumjetničku riječ u govornoj interpretaciji scenskih umjetnika (Zlatko Crnković i Dubravko Sidor) -za svaki se razred odabiru lirske pj., prozni i dramski tekstovi koje interpretiraju poznati scenski umjetnici-na satu književnosti te

261

interpretacije zamjenjuju učiteljevo čitanje-uključuju se u različite faze nastavnog sata, npr. u završnoj fazi sata mogu poslužiti kao svečani završetak interpretativnog procesa-na satu jezika upotrebljavaju se za upoznavanje vrednota govornoga jezika, razvijanje govornog i pjesničkog sluha te govornog stvaralaštva-ZČ korespondira s udžbenikom i drugim nastavnim sredstvima(radnim listovima, udžbenikom, videokasetom,CD-ROM-om…)

Videokaseta

-sadrži uzorke nastavnih sati koji prikazuju nastavni

262

proces

-prikazani nastavni proces mogu pratiti učenici i učitelji; učenici prate djelatnost učenika koji sudjeluju u nastavi, učitelji prate metodičku izvedbu nastavnog procesa

-osim metodičke videokasete rabe se i kasete koje sadrže snimke kazališnih predstava, građu iz autorove biografije ili pojedinog književnog razdoblja

Lektira-lektirna djela uključuju se u korpus tekstova na kojima se utemeljuje nastava knj.,

263

nastava jezika i nastava izražavanja-ima didaktičku namjenu, oblikovanje uključuje did-met sastavnicu-lekt. djela namijenjena su učenicima za samostalno čitanje izvan nastave-priređivači lektire posreduju između čitatelja i djela primjerenim metodičkim instrumentarijem, koji potiče proces čitanja, razumijevanja i tumačena djela -noviji metodički modeli šk. lektire sadrže motivacije za čitanje, motivacije za razumijevanje poruka, motivacije za estetsku prosudbu i vrednovanje te motivacije za stvaralačku djelatnost poslije čitanja-uz lektirna djela pojavljuju

264

se i lektirni listovi, koji poučavaju kako čitati pojedino književno djelo i vrednovati postignuća u razumijevanju i tumačenju

Lektira u stipu

-takav uzorak lektire oblikovan je u projektu Narodne knjižnice Petra Preradovića u Bjelovaru (Lektiru u strip, Cvijet s raskršća, 2004.)-sudjelovali su učenici srednje šk. u ulozi ilustratora, pod stručnim vodstvom renomirane umjetnice Irene Jukić-Pranjić-ciljevi projekta: razvijanje sklonosti mladih prema čitanju

senzibiliziranje mladih za književna djela hrvatskih autora

razvijanje likovnog izričaja265

upoznavanje morfologije stripa

razvoj kreativnosti otvaranje korelacije različitih vrsta umjetnosti…

-tekst je raščlanjen na najmanje dijelove, koji su preneseni u likovni izričaj; dolazi do izražaja sposobnost doživljavanja (literarna

recepcija), vizualizacija (imaginativna recepcija) te likovna konkretizacija lit.recep-ostvaruje se suradnja literarnog i likovnog medija; posebna vrsta sustvaralaštva – pojedinačni lik. ostvaraji uključuju se u zajedničko djelo -lektira u stripu otvara nov način čitanja; čitatelj prima

266

dvostruke poruke, verbalne i likovne, te vlastita zapažanja, doživljaje i zamišljanja uspoređuje s ponuđenim rješenjima u stripu

Prozirnice

-didaktičko sredstvo kojima se prenose različite obavijesti (pojmovi, logički grozdovi, cjeloviti tekstovi, tablice i sl.); služe kao poticaj za usmenu ili pismenu analizu, zaključivanje, objašnjavanje i usustavljivanje-uključuju se u različite faze nastavnog sata -pr. usmeno se najavljuje p. i predlaže da se promotri logička shema koja prikazuje međusobni odnos pojmova; (svoj primjer)

267

Film kao sredstvo u nastavi književnosti

-sustavnije uključivanje filma u nastavu književnosti počinje 60-ih godina 20.st.-tehnička epoha– pojava računala i proces informatizacije školstva; posebno mjesto pripada filmu

Film kao nastavno sredstvo u metodičkoj

teoriji i praksi-u svojoj Metodici nastave knj. V.VGlubkov navodi vizualna sredstva u nastavi knj. među kojima se nalazi i film: slika, dijapozitivi, zidni plakati, epidijaskop, nastavni film-suvremeni metodički priručnici uključuju nastavni film kao važno nastavno sredstvo i teže teorijskom

268

utemeljenju metodičkih pristupa u primjeni nastavnog filma; -pojavljuju se posebni metodički priručnici s prilozima u književnom nastavnom filmu (Metodičke osnove za primjenu filma u nastavi); -uz pojedine nastavne filmove pojavljuju se metodičke upute za njihovu primjenu u nastavi

Književni nastavni film (element

film)-posebna vrsta nastavnog filma koji se temelji na književnom sadržaju, a ima posebne tehničke i metodičke značajke-među književnim nastavnim filmovima posebnu je primjenu stekao element-

269

film: 8-milimetarski film koji traje 3-5 minuta i sadrži samo bitne elemente pojedine nastavne jedinice ili teme-PREMA SADRŽAJU ELEMENT-FILM MOŽE BITI informativni (književnopovijesni, književnoteorijski)

biografski (prenosi podatke iz piščeva životopisa); može biti cjelovit ili fragmentaran

- na temelju vizualnih predložaka koji se odnose na autentične prostore piščeva života i rada, na socijalnu, kulturnu i knj. sredinu, rukopise, knjige, časopise, ilustracije djela i dr.

270

Biografski element film u odgojno-obrazovnom

procesuuključuje se u redovitu nastavu i u izvannastavne oblike radau redovitoj se nastavi uključuje u različite tipove nastavnih sati: sat interpretacije, sat proučavanja piščeva života, uvodni sat, sintetični sat, kompleksni sat, kinosat, sat ponavljanja i sl.1 uključuje se u UVODNU FAZU sata u funkciji doživljajne ili spoznajne motivacije za susret s knj. djelom; služi kao sredstvo kojim se stvaraju uvjeti za estetsku recepciju djela; pruža gledateljima mogućnost da dožive autorovu osobu, prate

271

njegov stvaralački put, upoznaju ambijente karakteristične za njegovo stvaranje i motive knj. djela-primljene informacije usmjeravaju i pospješuju recepciju teksta, emocionalno angažiraju učenike i pokreću njihovu maštu-nazivaju se još i motivacijskim filmovima2 uključuje se FAZU INTERPRETACIJE kada se razumijevanje teksta oslanja na izvantekstovne odredniceiz filma se odabiru one sekvencije koje su u suglasju s tekstom, tj. one koje utemeljuju interpretaciju na odgovarajućim biografskim, bibliografskim i drugim činjenicama i podacima; korelacija filmskih

272

sekvencija i teksta pruža mogućnosti primjene govornih metoda, pismenih radova učenika različitog tipa i rada na tekstu3 uključuje se u ZAVRŠNU (SINTETIČNU) FAZU sata, tj. nakon interpretacije knj.umjetničkog teksta; spoznaje koje su učenici stekli u prethodnim nastavnim situacijama i doživljaji koje je izazvala interpretacija osnažuju se, produbljuju i dopunjuju informacijama što ih prenosi film

u završnoj fazi film se može prikazivati u cjelini ili u dijelovima; prikazivanjem filma u cjelini uspostavlja se dopunski kontekst interpretacije teksta, koji

273

omogućuje primjenu različitih metodičkih postupaka i njihovo funkcionalno prožimanje; PRIMJENJUJU SE OVI METODIČKI POSTUPCI: usmeno ili pismeno objašnjavanje filma u cjelini ili njegovih dijelova, usmeno ili pismeno uspoređivanje filmskih informacija i tekstovnih informacija, usmeno ili pismeno izražavanje zaključaka, generalizacija, citiranje teksta koji se odnosi na pojedine sekvencije iz filma, usmeno ili pismeno određivanje podnaslova uz pojedine filmske sekvencije, usmeno ili pismeno stvaranje vezanog teksta uz pojedine f. sekv., usmeno ili pismeno preinačavanje

274

sadržaja pojedinih filmskih sekvencijaoblici rada koji se primjenjuju u sintetičnoj fazi sata mogu biti poticaj za domaću zadaću; veza nastavnog i izvannastavnog rada; biografski el. film uključuje se u slobodne aktivnosti učenika (lit.,recit. i film. družine)

Elementfilm poticaj stvaralaštvu

učenikakako u biografskom filmu nema govora, u nastavi se mogu primijeniti stvaralački metodički postupci usmjereni na razvijanje govornoga i pismenog izraza, tj. na samostalno stvaranje tekstaza tu vrstu djelatnosti primjenjuju se različite

275

stvaralačke vježbe1. vježbe oblikovanja

naslova pojedinih sekvencija u filmu

učenici određuju naslov filmskoj sekvenciji koja je oblikovana sredstvima filmskog izražavanja bez uporabe riječi;- naslov se određuje na temelju vizualnog sadržajaPostupak: učenici gledaju film u cjelini; poslije prvog gledanja utvrđuju njegov sadržaj i filmski izraz; u analizi konstatiraju da je u filmu izostavljen govor; uč. još jedanput usmjereno gledaju film i zapisuju naslove pojedinim sekvencijama – naslov se određuje prema sadržaju sekvencije; pjesnik Jure Kaštelan na

276

svom radnom mjestu FF u Zagrebu – radno mjesto Jure Kaštelana

Profesor Jure Kaštelan Pjesnik i profesor Jure Kaštelan

-predloženi se naslovi analiziraju, vrednuju i odabiru prema kriteriju sažetosti i usklađenosti sa sadržajem

-može nam poslužiti tablica: br.kadra / SADRŽAJ KADRA / NASLOVnaslov kadra može se određivati stihovima iz autorovih pjesama, naslovima pjesama ili pjesničkih zbirki (svoj primjer)

2. vježbe dopunjavanja i preoblikovanja sadržaja

filma

277

-uz svaku vizualnu informaciju koju donosi film mogu se dalje razvijati verbalne informacije; to je ujedno vježba razvijanja sadržaja, koja pripada stvaralačkim vježbama-u element-filmu o Juri Kaštelanu mogu se organizirati vježbe dopunjavanja i preoblikovanja koje donose nove biografske obavijesti-u filmu se pojavljuje sam pjesnik; učenici mogu pripremiti pitanja za intervju s pjesnikom Kako povezujete pjesnički i znanstveni rad?

Pomažete li mladim pjesnicima u njihovom radu i afirmaciji? Kako?

Koje ljepote i radosti otkrivate u radu sa

278

studentima?-uč. mogu pripremiti usmenu informaciju o području piščevih znanstvenih interesa-poticaj za samostalan rad mogu dobiti i zadatkom da na temelju filmskog predloška prikupljaju građu vezanu uz pjesnikovu osobnost i njegov rad; -uz sekvencije iz filma mogu prikupljati časopise u kojima je pj. surađivao; mogu prirediti izložbu njegovih djela na temelju primjeraka u šk.knj. ili drugdje; povezivanje nas.rada i šk.knjižnice-učenici također mogu predlagati svoja rješenja za dopune, izmjene i preinake u filmu-mogu se postaviti ovakva

279

pitanja koja motiviraju za dopune i preoblikovanja: Koje biste detalje (motive) unijeli u prvi kadar filma o J.K.?

Kako biste preoblikovali taj prvi kadar?

-takvim vježbama učenici stječu nove spoznaje i razvijaju sposobnost samostalnog i stvaralačkog rada

3. vježbe uspostavljanja suodnosa teksta i filmskog predloška

-učenici upoznaju tekst uz koji treba navesti odgovarajuću sekvenciju iz filma-Postupak: učitelj upoznaje uč. s tipom vj. i njezinom svrhom; izvođenje vježbe; upoznavanje teksta uz koji

280

treba navesti odgovarajuću sekvenciju iz filma (tekst se čita u sebi ili naglas, uč. ili uč., snimljen tekst); umjetnički tekst čita se interpretativno, informativni se izlaže

Učiteljevo usmeno izlaganje

-nakon izlaganja o životu hrvatskog pjesnika J.K. (radio kao profesor na fakultetu), učitelj upućuje uč. pitanje: Koji kadar u filmu upozorava to područje K. rada?-učitelj izgovara stihove iz pj., učenici zapisuju ili usmeno navode sekvencije iz filma uz koje se ti stihovi mogu vezati (tablica)filmski kadar može poslužiti kao poticaj za oblikovanje učenikova komentara; mogu

281

se prikazati kadrovi uz koje uč. razvijaju literarno-filmski komentar

Književnoumjetnički tekst u element-filmu

posebnu skupinu čine element-filmovi koji su utemeljeni na književnoumjetničkom tekstu, knjumj tekst prenose u fimski izrazobično je to kraći epski tekst s dramskim elementima koji se mogu prenijeti u filmski izraz pomoću crtanih likova (basna…)npr. Dva miša, Gavran i lisica, Lisica i roda, Tko je Videku napravio košuljicu…Element-film utemeljen na književnoumj tekstu ima drukčiju namjenu od informativnog (biografskog, knjteor ili knjpov) filma

282

ima estetsku namjenu, služi razvijanju estetske senzibilnosti (filmske i literarne), razvija sposobnost komuniciranja s filmskim i književnim djelom, otkriva posebnosti filmskoga i literarnog izraza-umj. karakteristike f. uvjetuju načine njegova uključivanja u o-o proces: on se uključuje u sat interpretacije, koji doživljava strukturne promjene, ali zadržava doživljajno-spoznajnu utemeljenost o-o procesa koja je svojstvena recepciji umj. sadržaja -nastavni sat u koji se uključuje element-film utemeljen na knj. tekstu ostvaruje se ovim redoslijedom:

283

1.doživljano-spoznajna motivacija; 2. najava filma; 3. gledanje i slušanje priče; 4. ispitivanje doživljaja cjeline priče; 5. Analiza; 6. sinteza; 7. samostalni i stvaralački rad-metodički se postupci odabiru za svaku fazu sata ovisno o estetskom sadržaju filma i drugim izvorima kojima dopunjavaju filmski sadržaj, o recepcijskim i spoznajnim mogućnostima učenika te o o-o zadaćama koje sebi postavlja interpretacija1. 1 DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA -najčešće se ostvaruje ovim metodama i postupcima:o dijalogom (reproduktivnim, produktivnim,

284

problemskim)o monologom učenika ili učitelja (kraćim objašnjenjima, komentarima, prepričavanjem teksta)

o čitanjem teksta – naglas ili u sebi (interpretativno č, scensko č, č po ulogama, usmjereno č)

o promatranjem vizualnih predložaka (aplikacija, slika, crteža, reprodukcija, dijafilmova)

o samostalnim pismenim radovima (odgovori na pitanja, dopunjavanje rečenica ili vezanog teksta, tumačenje značenja riječi i razvijanje asocijacija uz poticajnu riječ, ispisivanje jezičnih jedinica iz teksta ili citata, opisivanje, stvaranje dijaloga i sl.)

285

2. NAJAVA logički i sadržajno nadovezuje se na prethodnu fazu-ostvaruje se kombinacijom postupaka govorne i pismene metode-najava imenuje film, potiče na gledanje, usmjerava recepciju i programira sadržaj ostalih faza3. za razliku od sata interpretacije teksta, nastavni sat koji uključuje element-film i tekst uspostavlja korelaciju filma i teksta već u FAZI GLEDANJA I SLUŠANJAgledanje filma povezuje se sa slušanjem teksta; tekst se obično interpretativno kazuje (ne čita!), pripovijeda cjelovito ili s određenim preinakama; na taj se način

286

omogućuje uč. da komplementarno doživljavaju estetski sadržaj i razlikuju filmski i literarni (verbalni) Izraz4. U FAZI PROVJERAVANJA DOŽIVLJAJA CJELINE PRIČE utvrđuje se postignuće i individualne razlike u recepciji estetskog sadržajadoživljaj priče u cjelini (filmske i literarne) provjerava se:dijalogom (odgovorima na prvo orijentacijsko, kontrolno ili problemsko pitanje)pismenim radom (odgovorima na pitanja u orijentacijsko-kontrolnoj anketi, zapisivanjem pojedinih rečenica iz teksta…)monologom

287

(objašnjavanjem odnosa između teksta i filma, objašnjavanjem postupaka u oblikovanju filma, razvijanjem odgovora na problemsko pitanje koje je postavljeno u fazi najavljivanja filma)5. FAZA ANALIZE ostvaruje se ovim metodama i postupcima: -dijalogom (reproduktivnim, produktivnim, heurističkim)-monologom uč. i uč. (različitim tipovima prepričavanja fabule, uspoređivanjem fabula u filmu i tekstu, imenovanjem likova, njihovih postupaka, svojstava i situacija u kojima se pojavljuju u filmu i tekstu, govorenjem replika koje su uč. zapamtili, opisivanjem interijera i eksterijera u

288

kojima se kreću likovi i sl.)ponovnim promatranjem filma uz koje se povezuju različiti zadaci za govorno i pismeno izražavanječitanjem i analizom teksta; samostalnim pismenim radovima uč.6. SINTEZA metode i postupci kao u fazi analize7. SAMOSTALNI I STVARALAČKI RAD UČ. obuhvaća različite zadatke i vježbe:Samostalno prepričavanje priče uz gledanje filma; prepričavanje priće bez filmskog predloška; stvaranje dijaloga unutar priče; opisivanje likova i prostora; nastavljanje priče prema zadanom zapletu; dovršavanje priče; oblikovanje scenarija za

289

element-film; dramatizacija teksta; scenske igre i sl.

Književni dijafilm

književni dijafilm blizak je znanstveno-popularnom tekstu i književnom albumu (pr. album Pisac u portretima i ilustracijama)kadrovi filma ilustriraju određene dijelove nastavne teme i usmjeravaju učenika na spoznavanje određenih pojava, njihovo istraživanje i analizuna temelju pojedinačne ili skupne analize kadrova izdvaja se ono što je bitno, zaustavlja kadrove, uspoređuje ih i osmišljavasastoji se od 30 do 50 sličica

290

koje su snimljene na celuloidnoj vrpci, u boji ili crnobijeloj tehnici; mogu se povezati sa zvučnim snimkamauključuju se u interpretaciju knj. djela, u proučavanje pisca i knj. razdoblja; uključivanje aktualizira slična met. pitanja koja se vežu uz element-film

Književna uložnica (mapa)

-književna uložnica nastavno je sredstvo koje stvaraju sami učenici-u nju se unose tekstovi (kritike, reklame, plakati), fotografije, crteži, pismeni radovi učenika, zvučni zapisi, likovni radovi i sl.

291

-vrste: književna uložnica za pojedino književno djelo

književna uložnica za pojedinog pisca/spisateljicu

književna uložnica za pojedino književno razdoblje

Ostala vizualna sredstva u nastavi književnosti

najpoznatija su ova vizualna sredstva koja se uključuju u nastavu književnosti: knjige, časopisi, ilustracije, crteži, faksimili rukopisa, fotografije, reprodukcije, skulpture, sheme, tablice, grafikoniutječu na primanje, razumijevanje i interpretaciju knj. djela, pomažu boljem

292

razumijevanju knj.pov. pojava i teorijske problematike-uključivanje se usklađuje s prirodom literarnog sadržaja, zadaćama o-o procesa i nastavnim uvjetima; pojedina v.s. uključuju se u sat interpretacije kao motivacijska i dopunska sredstva, a neka se uključuju u sat pov. ili teor.knj.; uz svako se vizualno sredstvo vezuju različiti metodički postupci

Knjiga

prvi je kontakt s knjigom vizualan; čitatelj se suočava s njezinom tehničko-likovnom stranom, koja može utjecati na buđenje zanimanja za čitanje

293

pokazuje se učenicima da bi privukla njihovu pozornost i pobudila zanimanje za čitanje (iz raznih razdoblja, da vide tisak i lik.opremu)pokazivanje uključuje obavijesti o njezinim elementima: tehničko-likovnoj opremi, izdavaču, izdanju, sadržaju, predgovoru, pogovoru, abecednom kazalu, kazalu imena, kazalu pojmova i sl.različite razine obavješćivanja: u mlađim razredima je svrha pokazivanja buđenje zanimanja; u višim se razredima uključuju informacije o likovno-tehničkoj opremi knj., priređivačima i izdavačima; na srednjošk. stupnju informacije o svim

294

elementima knj.informacije o knjizi proširuju se govornim metodama (objašnjavanje, komentar, dijalog) te metodom pisanja (stvaranje bibliografskih bilježaka)povezivanje nast. rada s radom školske knjižnice: u šk. knjižnici mogu se organizirati školske izložbe knjiga tematskog ili prigodnog karaktera; učenici mogu dobiti posebne zadatke u pronalaženju knjiga, organizaciji izložaba i pokazivanju knjiga u učionicipokazivanje knjiga, upoznavanje njihovih elemenata – ima odgojnu i obrazovnu ulogu: buđenje interesa za posjedovanjem knjige, razvijanje kulture čitanja, izgrađivanje

295

estetskog odnosa prema knjizi, buđenje želje za posjedovanjem knjige i stvaranjem vlastite kućne knjižnice, buđenje zanimanja za odlazak u javne knjižnice, za praćenje televizijskih emisija o knjizi, posjećivanje izložbi knjiga, upoznavanje tehničkolikovnih elemenata knjige, vrednovanje knjige i sl.

Ilustracije

uz književnoumjetnički ili znanstveno-informativni tekst pojavljuju se ilustracije koje mogu biti umjetničke (inspirirane književnoumjetničkim tekstom) i neumjetničke

a) UMJETNIČKE SU ILUSTRACIJE

296

-vrsta likovnog stvaralaštva koja se inspirira književno-umjetničkim tekstom, tj. u likovni izraz prenosi književnoumjetnički sadržaj (pj. slike u lirskoj pjesmi, likove iz epskog ili dramskog djela, epizode i prizore, dramske prizore)umjetnička ilustracija književnoumjetničkog teksta pruža čitatelju mogućnost da na nov način vidi, doživi i razumije književnoumjetnički sadržajpospješuje a) recepciju teksta na emocionalnom, imaginativnom i intelektualnom planu, b) proširuje primateljev doživljajno-spoznajni kontekst i c) omogućuje spoznavanje zakonitosti prijenosa

297

literarnog sadržaja u likovni izraz

-VRSTE ILUSTRACIJA: ilustracija lirske pjesme (strofa, stihova)

ilustracija pjesničke zbirke (pjesama u zbirci)

ilustracija epske pjesme (likovi)

ilustracija romana, novele, (likova, dijelova fabule)

ilustracija putopisa (motiva, krajolika)

ilustracija drame (likova, prizora)

-posebnu vrstu ilustracije čine umjetnički portreti književnih stvaralaca koji se uključuju u o-o proces-umjetničke ilustracije k.u. teksta uključuju se u

298

različite tipove sati:na satu interpretacije lirske pj. umj. se ilustracija uključuje u fazu interpretacije, u fazu sinteze ili u dopunsku fazu koja obuhvaća različite oblike samostalnog i stvaralačkog rada učenika

-ILUSTRACIJE SE UČENICIMA POKAZUJU:a) samostalnim promatranjem ilustracije uz tekst

b) učitelj pokazuje ilustraciju

c)učitelj projicira ilustraciju pomoću projektora

d) ilustracije pokazuje pomoću plakata ili ih stavlja na pano

299

Metode i postupci

pokazivanje, promatranje ilustracija povezuje se s govornim i pismenim metodama i njihovim metodičkim postupcima (dijalogom, objašnjavanjem, tumačenjem, opisivanjem)uz ilustracije se vezuju informacije o ilustratoru i o njegovu odnosu prema knjumj tekstupromatranje ilustracija postavlja pitanje o odnosu ilustracije i teksta, pa se u oo proces uključuje i tekstna metoda-ilustracije se mogu čuvati u literarnom albumu, koji se može tematizirati, tj. odnositi na ilustracije pj. pojedinog pjesnika ili pjesničke zbirke, ilustracije likova i situacija u

300

epskom ili dramskom djelu, ilustracije pjesnika(npr. album portreta Miroslava Krleže)- na satu proučavanja pisca umj. se portret može upotrijebiti u uvodnoj ili završnoj fazi sata; portret služi kao sredstvo otkrivanja piščeve stvaralačke osobnosti; s istom se svrhom odabire i piščeva bista; mogu se upotrijebiti i fotografije – no umjetnički portret pisca ima veću o-o vrijednost

Časopis

u interpretaciji književnoumjetničkog teksta časopis može poslužiti kao dopunski (sekundarni) izvor informacijanpr. pri najavi teksta i njegovoj lokalizaciji može se pokazati časopis u kojem je

301

taj tekst prvi put objavljen književni se časopis uključuje u sat o piscu (prikazuju se časopisi u kojima je pisac objavljivao svoja djela) (u sr.šk. vezano uz književnopovijesna razdoblja, ideologe, stvaraoce, urednike, suradnike, izlaženje č., literarno-estetsku usmjerenost…)pokazivanje časopisa u nastavi knj. ima obrazovnu i odgojnu funkciju; č. služe kao izvor književnopovijesnih informacija i poticaj kojim se budi zanimanje za čitanje; ako se ne mogu pokazati autentični č., pokazuju se fotografije naslovnice, ili se valja koristiti televizijskim emisijama i nastavnim filmovima koji sadrže časopisnu građu

302

Faksimili rukopisa

faksimili se upotrebljavaju za upoznavanje stvaralačkog procesa te kao predložak za tekstološku analizuuspoređivanjem različitih vrsta teksta učenici upoznaju piščev rad na oblikovanju izraza

Crteži, sheme, tablice

grafička sredstva koja prenose različite književne informacije i imaju različitu odgojnoobrazovnu svrhu crtež se može uključiti u sat interpretacije književnoumjetničkog teksta (Dragan Lukić: Srce, crtež kojim se određuje kompozicija pj.)primjer Milije Nikolića u interpretaciji pjesme Bršljancrtež se postupno stvara u

303

procesu interpretacijeučenici su iskazali što sve bršljan „plete“; vraćamo se na razvijanje glavnog motiva (bršljan); objašnjavanje po slikama što sve bršljan plete i za koga, dok učenici navode pojedine slike, na ploči pišemo odgovarajuće pojmove i grafički ih usklađujemo prema njihovim strukturnim odnosima u pjesmigrafički prikaz razrade glavnog motiva u slikovite pojedinosti komentirat ćemo s učenicima postupno tijekom njegova stvaranja i „rasta“; zatim potičemo uč. da motivsku strukturu poetski čitaju:Na što vas podsjeća ovaj crtež? Nacrtajte mu na „grančicama“ i poneki listić.

304

Vidi li ste tu kako „pletivo odmiče“? Napišite na odgovarajućem mjestu završni stih pjesme.

METODIČKA NAČELA UKLJUČIVANJA CRTEŽA: crtež se funkcionalno uključuje u interpretaciju teksta

pospješuje recepciju teksta i razumijevanje njegove strukture

razvija literarnu maštu i sposobnost prijenosa teksta u vizualni (grafički) prikaz

uspostavlja suradnju s drugim nastavnim metodama i postupcima (govornim, tekstnim)

potiče učenike na grafički način izražavanja…

-sheme-tablice

305

literarne informacije organiziraju i prezentiraju na poseban način; mogu sadržavati: informacije koje proizlaze iz umjetničkog teksta; informacije koje imaju izvantekstovno podrijetloinformacije koje proizlaze iz književnoumjentičkog teksta mogu se odnositi na njegove različite elemente: temu, kompoziciju, jezik, stil, likove, ideje

prema vrsti informacija razlikujemo ove tipove shema-tablica: tematske, kompozicijske, jezično-stilske, o književnim likovima, o idejnom ustrojstvu teksta

306

a) Tematska shema-tablica

obuhvaća informacije koje se odnose na tematsku strukturu teksta;ts može se konkretizirati podacima iz teksta: likovima, situacijama, epizodama, rečenicama, sintagmama-npr.: 1. tablica za književno djelo, PISAC/DJELO/TEMATIKA/EPIZODE U KOJIMA SE OČITUJE TEMAA.K./U registraturi/Prijelaz seoskog dj. u grad/Ivičin dolazak u grad-može se odnositi na tematsku strukturu većeg broja djela istog pisca 2. tablica za književni opus, PISAC/DJELO/TEMATIKA/KNJIŽEVNA VRSTAM.K./Hrvatski bog Mars/Rat/novele

307

3. tablica za književno razdoblje, RAZDOBLJE/TEMA/PISAC/DJELORealizam/pogospođivanje selj./Kovačić,Novak…/U registraturi…više dj

Kompozicijske sheme-tablicesluže boljem razumijevanju vanjske i unutarnje organizacije književnoumjetničkog teksta; -vezuju se uz analizu lirske pjesme, epskog i dramskog djela; -ona koja se veže uz lirsku pj. obuhvaća: raspored strofa, raspored pj. slika, raspored motiva-unose se različiti podaci uz koje se povezuju različiti zadaci1. kompozicijska tablica za

308

lirsku pjesmuPJESMA/MOTIV/STIHOVIA.B.Šimić/1.čuđenje, 2.pj. idu zemljom itd./pjesnici su čuđenje u svijetu2. kompozicijska shema-tablica za roman-može sadržavati natuknice koje iziskuju da se navode likovi, epizode, rečenice kojima se otvaraju i zatvaraju pojedine kompozicijske jedinice teksta (složena tabela Jurja Mareka koju ne mogu prikazati ovdje)

Jezično-stilske sheme-tablicejezičnu i stilsku problematiku teksta razvrstava prema određenom kriteriju i dovodi u odgovarajuće interpretacijske odnose-pojavljuju se leksičke,

309

gramatičke i stilističke jedinice-tablice s leksičkom problematikom mogu biti tematizirane-npr. uz Krležinu novelu Bitka kod Bistrice Lesne može se uspostaviti 1. leksička tablica tematskog karakteraPISAC I DJELO (M.Krleža, Bitka kod bistrice lesne) LEKSIK I FRAZEOLOGIJA -SEOSKI/VOJNIČKI/ADMINISTATIVNO-BIROKRAT.2. tablice koje obuhvaćaju gramatičko-stilističku problematikuPISAC I DJELO/TEKST/STILEMI.Mažuranić, SS-age /Ko da strepi mrki vuče… /mrki vuče, starče…3. jezično-stilske tablice osobito se primjenjuju u govornoj karakterizaciji likova Sheme i tablice o književnom

liku

310

-ovisno o načinu karakterizacije lika oblikuju se različite sheme i tablice kao metodička sredstva-mogu se odnositi na pojedinačan lik (glavni), na veći broj likova i njihove međusobne odnose, na likove iz različitih djela istog pisca ili na likove iz različitih djela različitih autora1. u tablicu razvrstajte ove knj. likove prema socijalnoj pripadnosti:Medonić, A.Stipančić, Kanonik, Mika, Batorić, Zgubidan, Mecena…PRIPADNICI DRUŠTVENE KLASE (STALEŽA)/LIK/DJELO/PISACSeljaci;Radnici;Intelektualci;Plemići2. tablica za karakterizaciju knj. lika sadrži temeljne etičke i psihološke značajke koje se potvrđuju navođenjem postupaka, situacija, riječi ili rečenica

311

AUTOR,DJELO/LIK/KARAKTERISTIKE/POSTUPCI,SITUACIJE,RIJEČ.,REČ. Miroslav Krleža, PFL/F.Latinović/senzibilni intelektualac-tablica se može oblikovati induktivno – iz navoda karakteristike lika3. posebnu vrstu tablica čini karakterološka tablica u analizi dramskog lika; -to je tablica koja sadrži repliku; na temelju replike i konteksta u kojem se pojavljuje utvrđuje se doživljajno stanje lika, njegove misli i namjere; to se doživljajno stanje, misli i namjere očituju u govoru, postupcima i gestama; -uz elemente koji su iskazani u tablici navodi se zadatak – naputak za samostalan rad učenikaLIKOVI/REPLIKA/DOŽIVLJAJNO

312

STANJE L./GOVOR/GESTE,MIMIKALaura/sebe se stidim/prekorava se/treperi,sporiji/tiho plače4. Sheme-tablice o idejnom sloju djelasheme tablice sadrže podatke o idejama što ih iskazuje knjum. tekst;

oblikuju se na različite načine;u tablicu upisuje se ideja koja se konkretizira podacima iz djela; -postupak se može obrnuti, upisuju se podaci iz teksta na temelju kojih se utvrđuju ideje, problemi PISAC I DJELO/TEKST/IDEJEA.K.,U registraturi/bit će fratar, bit će škriban…/ideje

Grafička sredstvapojavljuju se u čitankama i udžbenicima iz književnosti te u nastavnim listićima i prozirnicama

313

grafička sredstva stvaraju uvjete za organiziranje individualnog rada učenika, rada u parovima(n.listići), frontalnog rada (prozirnice)njima se povećava zanimanje, aktivnost i pozornost učenika

Auditivna sredstva u književnosti

ljudski glas gramofonska ploča zvučne čitanke

gramofonska ploča, kaseta - zvučna čitanka prenosi pjesničku riječ u interpretaciji najpoznatijih glumaca i recitatora i na taj način pospješuju recepciju tekstapruža uzore govorne umjetnosti, potiče na njegovanje vlastitog govorenja ili čitanja umj.

314

riječi (razvija kulturu čitanja)pj. se riječ auditivno prenosi i magnetofonskom vrpcom, kasetom, CDom, računalom

ČITANKA/UDŽBENIK

-temeljna šk. knjiga namijenjena knj. odgoju i obrazovanju u OŠ i SŠ sadrži izbor knjumj tekstova koji su odabrani prema estetskim i pedagoško-psihološkim kriterijimaona je svojevrsna literarno-pedagoška antologijausto je posebna vrsta dječje knjige koja svojim sadržajem i likovno-grafičkim izgledom udovoljava recepcijskim (doživljajno-spoznajnim) mogućnostima učenikau SŠ – izbor knjumj tekstova popraćen knjteorijskim i

315

knjpov prikazima – tako oblikovana čitanka istodobno je i udžbenik književnosti – čitanka-udžbenik.i osnovnoškolske čitanke sadrže knjznanstveni sadržaj (knjteorijski, prikaze stvaralaštva pisaca, bibliografske obavijesti) te se i one predstavljaju kao čitanke-udžbenicisadržaj čitanke-udžbenika određuje nastavni program (predmetni kruikul); programski sadržaj prenosi se u čitankuudžbenik prema zahtjevima teorije didaktičkog prijenosa i teorije udžbenika

316

-teorija didaktičkog prijenosa obuhvaća NAČELA PREMA KOJIMA SE KNJIŽEVNOUMJETNIČKI I KNJIŽEVNOZNANSTVENI SADRŽAJ PRENOSI U ČITANKU-UDŽBENIK

– RIJEČ JE O SLJEDEĆIM NAČELIMA:načelu primjerenosti doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika određene dobi (psihološko načelo)načelu odgojnosti (pedagoški kriterij)načelu obrazovne opravdanosti (obrazovno načelo)načelu didaktičko-metodičke oblikovanosti

317

A) PREMA KRITERIJU NAMJENE : čitanke/udžbenici za mlađe razrede oščitanke/udžbenici za više razrede oš

čitanke/udžbenici za srednju školuB) PREMA NAČINU

IZNOŠENJA KNJIŽ. GRADIVA:

a) ČITANKA/UDŽBENIK RECEPTIVNOG (REPRODUKTIVNOG) TIPA – traži zapamćivanje i prepričavanje sadržaja, reproduciranje definicija i pojmova; izlaže knjiž. gradivo u sustavu znan. disciplina; obično bez metodičkog instrumentarijab) ČITANKA/UDŽBENIK PRODUKTIVNOG

318

(STVARALAČKOG) TIPA – pruža učeniku uvjete za samostalno i stvaralačko primanje sadržaja -učenika podiže na razinu estetskog subjekta koji, na predlošku teksta, ostvaruje različite oblike stvaralačke djelatnosti i složene procese doživljavana i promišljanja; te oblike i procese potiče metodički instrumentarij te likovno-grafički sadržajc) KOMUNIKACIJSKI TIP ČITANKE-UDŽBENIKA – utemeljuje se na zasadama literarno-estetske komunikacije te didaktičke komunikacije koja se ostvaruje oblikovanjem komunikacijskih situacija; u svakoj komunikacijskoj situaciji ostvaruje se određena doživljajna ili spoznajna djelatnost u

319

različitim oblicima jezične komunikacije (slušanju, govorenju, čitanju, pisanju); -metodička strategija kom. čitanke-udžbenika usklađuje se sa zakonitostima estetske komunikacije, estetske recepcije i estetske spoznaje (gnoseologije)d) RAZGRANATA ČITANKA-UDŽBENIK sadrži višedijelni didaktički sklop: čitanku-udžbenik, radne listove, priručnik za učitelja; po svojim didaktičko-metodičkim značajkama može biti: recepcijsko-produktivni ili komunikacijskie) VIŠEIZVORNA ČITANKA-UDŽBENIK obuhvaća različite medije (različita nastavna sredstva i pomagala): čitanku-

320

udžbenik (pisani tekst), zvučnu čitanku (kasetu?), videokasetu, element-film, nastavni film, radne listove, CD-ROM, Internet, televizijske i radijske emisije-u SŠ pojavljuju se školska pov.knj., šk.teorija knj., knj. leksikoni, knjige o piscima i sl.f) OTVORENI TIP ČITANKE-UDŽBENIKA – suvremenanastava usmjerena je premamultimedijskom utemeljenju; u skladu s timotču se , po potrebi, dopunjuje, aktualizira iusavršavag) INTEGRIRANI TIP ČITANKE-UDŽBENIKA – oblikuje se na zasadama teorije korelacije i integracije; književni se sadržaji povezuju sa

321

sadržajima drugih umjetnosti (likovne, glazbene, scenske, fillmske) te jezičnim sadržajima – namjenjuje se strukovnim šk.h) ALTERNATIVNE ČITANKE-UDŽBENICI – utemeljuje se na teoriji didaktičkog pluralizma; riječ je očitankama-udžbenicima koje se međusobnorazlikuju po metodičkoj koncepciji,programski sadržaj oblikuju prema različitim metodičkim koncepcijama; u praksi se rjeđesusreću, ugavnom imamo paralelene č-udž -podvrsta?i) RADNI UDŽBENIK/ČITANKA (sadrži radne zadatke i vježbe)

C) PREMA

322

ADMINISTRATIVNOJ (ZAKONSKOJ) ODREDNICI

-obvezne (odobrene), izborne i eksperimentalne

D) PREMA NAČINU RAŠČLANJIVANJA

KNJIŽEVNOG SADRŽAJA:programirani tip udžbenika

– knjiž. se gradivo raščlanjuje u manje jedinice koje se usvajaju postupno poluprogramirani tip udžbenika

a) čitanka zatvorenog tipa (ne dopušta preinake i dopune sadržaja)b) čitanka otvorenog tipa (svako se izdanje obogaćuje novim sadržajima)

323

SADRŽAJ ČITANKE-

UDŽBENIKA suvremene č-udž svojevrsne su antologije književnoumjetničkih tekstova različite tematske i vrstovne (žanrovske) usmjerenosti;u skladu s tim književnoumjetnički tekst ima središnje mjesto u č-udž, tj. čini glavni sadržaj; tekstovi se pojavljuju u cjelovitome obliku ili u odlomcima (odlomci iz većih knj. oblika – romana, novele, drame, putopisa, bajke); odabrani tekstovi zadržavaju izvorni naslov (cjeloviti tekstovi lirske pj. i kraći prozni oblici) ili dobivaju novi naslov prema izboru autora čitanke-udžbenika;

324

za određene didaktičke potrebe tekst se može raščlanjivati na manje cjeline (prozni tekstovi) i označavati brojevima (rečenice prate redni brojevi); izgled stranice na kojem je tekst koloristički se usklađuje sa sadržajem teksta – predstavljanje teksta uključuje i likovnografičku dimenziju; tekst mora biti čitak i pregledan, dostupan vizualnom primanju; temeljni knjumj tekst prate različite vrste objašnjenja, pojmova, naputaka, citata, crteža/ilustracija – didaktičkih sredstava kojima se pospješuje i usmjeruje recepcija, analiza,

325

interpretacija i estetska prosudba; riječ je o izvantekstovnim odrednicama koje omogućuju recepciju i interpretaciju teksta; u novijim čudž nalaze se na rubnici, usklađuju se sa zahtjevima teksta i zahtjevima recepcije- prije uključivanja teksta u č-udž utvrđuje se njegova primjerenost doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika i drugim načelima koja se odnose na izbor sadržaja - utvrđivanje primjerenosti uključuje: temu, oblik, jezik i stil; svaka se odrednica posebno vrednuje; u tekstu se utvrđuju moguće zapreke u recepciji i interpretaciji, koje

326

se sprečavaju objašnjenjem manje .poznatih riječi, jezikoslovnim, kulturološkim, knjteorijskim i knjpovijesnim objašnjenjima;-tumačenje nepoznatih ili manje poznatih riječi omogućuje razumijevanje te vodoravno čitanje (ako je riječ o č. u sebi)- odlomci knj. djela iziskuju unutarnju lokalizaciju; tekst se smješta u cjelinu kojoj pripada; odabranom odlomku iz romana ili novele prethodi prikaz fabule u koju se uključuje odlomak; odabr. prizoru ili činu iz drame prethodi prikaz dramske radnje u koju se uključuje taj prizor ili čin- elementi

327

književnopovijesne lokalizacije (SŠ) mogu se, u primjerenom obliku, pojavljivati i u čitankama-udžbenicima za više razrede osnovne škole (g. prvog objavljivanja djela, autorova stvaralačka faza, pripadnost knj. vrsti i knj. školi, smjeru ili razdoblju)- tekst se smješta u pripadajući didaktički kontekst; u OŠ smješta se u tematske krugove; pojedinačni tekst u t.k. dobiva određeno mjesto i ulogu ovisno o sadržaju, tj. porukama koje prenosi i o načinu na koji ih prenosi može dobiti čelno mjesto u t.k., središnje ili zaključno mj.

Zvučna čitanka

328

(p.s. pogledaj pod sredstva; isti sadržaj)

Čitanka-udžbenik u metodičkim sustavima

-ostvaruje se u okvirima različitih metodičkih sustava; u skladu sa zahtjevima metodičkog sustava u koje se uključuje oblikuje organizacijsku paradigmu organizacijska paradigma u sustavu školske interpretacije ima ove sastavnice: motivacija; književnoumj. tekst; metodički instrumentarij (razgovor, interpretacija); zadaci za samostalan rad; izborni zadaci

u sustavu problemske nastave: problemska situacija; knjumj tekst; problemski zadaci;

329

prijedlog zadataka za izvannastavni rad u sustavu stvaralačke nastave: stvaralački zadaci; knjumj tekst; zadaci za stvaralačka preoblikovanja, prijenos u druge medije; zadaci za stvaralački rad izvan nastave

otvoreni metodički sustav: didaktičkaponuda; knjumj tekst; istraživački zadaci;zadaci za samostalan rad izvan nastave

METODIČKI INSTRUMENTARIJ

usmjeren je na motivaciju za primanje (recepciju) teksta, interpretaciju, usustavljivanje spoznaja i poticanje samostalne stvaralačke i istraživačke

330

djelatnosti uč.metodički instrumentarij koji služi kao motivacija za recepciju knjumj teksta usklađuje se s njegovim umjetničkim značajkama te s recepcijskom spremnošću učenika određene dobi – ona obuhvaća: stečeno životno iskustvo koje korespondira s tematskoidejnom razinom teksta, čitateljsko, literarno, intelektualno iskustvo, znanje i sposobnostiu određivanju primjerenosti teksta ds mogućnostima uč. uzimaju se u obzir: tema, idejne poruke, vrsta teksta, jezik i stil određivanje primjerenosti teksta uključuje vidokrug očekivanja; Gadamer

331

uspostavlja teoriju stapanja čitateljeva vidokruga i vidokruga djela; H.R. Jauss pridaje osobitu važnost čitateljevu iskustvu, koje odlučuje o recepciji novog teksta – primanje novog teksta „uključuje vrednovanje tog teksta u usporedbi s prije pročitanim tekstovima“. u Jauss 4 identifikacije s tekstom: asocijativna, admirativna, simpatetička, katarzička, ironičkapisac čitanke-udžbenika prognozira moguće zapreke u recepciji teksta koje proizlaze iz

neusklađenosti vidokruga očekivanja i recepcijskih kodova- uspostavlja metod.

332

sredstva za uklanjanje tih zapreka: izdvajanje i objašnjavanje nepoznatih ili manje poznatih riječi na rubnici ili podrubnici izdvajanje i objašnjavanje nepoznatih pojmova, imena; objašnjavanje unutarnjih sastavnica teksta – sadržaja, teme, motiva, kompozicije, stilskih postupaka; uspostavljanje emocionalnog i intelektualnog ozračja; uključivanje drugih medija (likovnih, glazbenih, filmskih predložaka) u izboru metoda. Intrumentarija uzima u obzir razine na kojima se odvija osmišljavanje teksta:5.r – opis teksta (vrsta,tema); raščlamba (dijelovi teksta);

333

promatranje, osvješćivanje; opis teksta (vrsta, tema, jezik, pisac)

6.r – raščlamba (tema, motivi, ideje, sastav); knjteor i knjpov opis (najosnovniji) 7.r – interpretacija (raščlamba s knjpov el.); tematska, idejna, vrstovna i jez-stilska interpretacija

8.r – interpretacija i estetska prosudba (opis; analiza/raščlamba); interpretacija povezana s opisom i raščlambom), knjpov

određenja

RubnicaČitanka-udžbenik slijedi doživljajno-spoznajne procese koji se otvaraju u komunikaciji s tekstom;- uspostavlja motivacijske postupke koji omogućuju recepciju teksta; književnoumjetnički tekst prati rubnica na kojoj se nalaze književnoteorijski pojmovi koji osmišljavaju

334

tekst, nepoznate i manje poznate riječi iz teksta u vodoravnom poretku – omogućuju vodoravno čitanje i razumijevanje teksta, likovni prilozi (crteži, fotografije, sheme), citati, kraća objašnjenja i sl.-sadržaj na rubnici usmjeren je na pomoć urazumijevanju teksta; u oblikovanju rubnice dolaze do izražaja sljedeće odrednice: rubnica sadrži podatke koji pospješuju i omogućuju razumijevanje teksta, opis i interpretaciju; sadržaji se izražavaju stručnim pojmovima; sintagmama, kraćim def. i tekstovima, ilustracijama, podaci moraju biti pregledni iraspoređeni tako da ne zasjenjuju temeljni tekst

335

svaki dobar udžbenik

mora sadržavati metodička sredstva koja uvjetuju recepciju teksta (objašnjenje nepoznatih riječi, pojmova i imena, objašnjenje strukturnih elemenata teksta – teme, kompozicije)

metodička sredstva koja omogućuju razumijevanje i tumačenje teksta (pitanja i zadaci kojima se potiče uočavanje,

raščlanjivanje, uspoređivanje, razvrstavanje; * mogu biti:o pitanja i zadaci percepcijskog tipao pitanja i zadaci analitičko-sintetičkog tipa

336

o pitanja i zadaci klasifikacijskog tipa

- uključuju se i razna objašnjenja i komentari te razni književnokritički tekstovi

metodička sredstva koja potiču samostalni i stvaralački rad učenika

Natuknice na rubnici književnoteorijski pojmovnik književnopovijesni pojmovnik imena pisaca, umjetnika, znanstvenika

faksimili književne tablice fotografije citati nepoznate riječi imena književnih likova filmski inserti ilustracije…

337

-zadaće natuknicama:a) upozoravaju na određeni sadržaj, izraz ili pojam u temeljnom tekstu

b) objašnjavaju temeljni tekst, uspostavljaju njegov kontekst

c)potiču uč. na razvijanje natuknice i reč. ili vezanog teksta

d) potiču uč. na traženje dopunskih izvora

e) potiču učenike na istraživanjef) potiču uč. na stvaranje vlastitog metateksta…

Recepcija-čitanka-udžbenik predviđa recepciju teksta, upućuje, usmjeruje uč. na određenu vrstu čitanja ili slušanja teksta: auditivnu ili

vizualnu r.

auditivna recepcija ostvaruje se interpretativnim čitanjem, slušanjem teksta iz zvučne čitanke, slušanjem radijske ili TV emisije

338

vizualna recepcija ostvaruje se neusmjerenim (spontanim) čitanjem u sebi ili usmjerenim čitanjem (čitanjem sa zadacima)

audio-vizualna recepcija temelji se na slušanju (auditivnom primanju) i gledanju u tekst

-slušna recepcija razlikuje se od vizualne – interpretator posreduje u prenošenju poruka koristeći se izražajnim mogućnostima govorne interpretacije; -slušatelj prima estetske poruke ovisno o recepcijskoj spremnosti i razvijenosti literarnog sluhaAuditivno-vizualna recepcija temelji se na vizualnom i

339

auditivnom kanalu, koji se usklađuju; ako ne – raspršenost r.,poremećaj u primanjuu nastavi se izmjenjuju i kombiniraju različite vrste recepcije kako bi se uzele u obzir pojedinačne recepcijske značajke učenika

Interpretacija/razgovor o tekstu

-č-udž sadrži didaktičku sastavnicu interpretacija, razgovor o tekstu, promatranje teksta, knj. analiza (ovisno o metodičkoj šk.)-nakon recepcije teksta, emocionalno-intelektualne pauze i objavljivanja doživljaja u pis. ili gov. obliku, započinje tumačenje, spoznavanje teksta, koje se

340

temelji na vrstovnim, tematskim, strukturnim, stilskim i jezičnim značajkama te na izvantekstovnim odrednicama

-u interpretaciji se smjenjuju različite knjznanstvene i kritičke metode (od pozitivizma do suvremenih) – uključuju se u metodički instrumentarij i dobivaju didaktičke funkcije; metodički instrumentarij sadrži: pitanja, zadatke, objašnjenja, citate, didaktički dijalog, grafička i likovna sredstva, rubnicu s pratećim pojmovnikom, citatima i dopunskim obavijestima o tekstu-instrumentarij se temelji na literarno-estetskoj

341

komunikaciji s didaktičkom funkcijom, koja se oživotvoruje različitim nastavnim metodama; -u interpretaciji teksta glavnu ulogu imaju teksta i dijaloška metoda, koje se dopunjuju drugim nast. metodama-interpretacijom se osvješćuje doživljaj teksta i podiže na razinu estetske spoznaje, estetske prosudbe;osobni doživljaj se objektivizira, dobiva stručno i znanstveno utemeljenje

-interpretacija teksta usmjerena je na stjecanje knj. kulture; istodobno, potiče različite oblike izražavanja (jezičnog, likovnog, scenskog, glazbenog, filmskog,

342

televizijskog, radijskog) i uspostavlja poticajni metodički instrumentarij za samostalan rad, rad u paru ili skupini

Prateći tekstovi-metodički instrumentarij potiče uč. na samostalno raščlanjivanje, tumačenje i vrednovanje knjumj teksta; time nije završen komunikacijski proces-uključuju se kraći književno-kritički, književnoznanstveni i drugi tekstovi, koji otvaraju nove obzore, nove pristupe, nove načine tumačenja i vrednovanja; -služe kao stručna i znanstvena verifikacija spoznaja koje su učenici stekli u didaktičkoj interpretaciji;

343

-oni su i tekstovi predlošci na kojima uč. uče čitati knjkritički, knjznanstveni i esejistički tekst

---posebno mjesto među pratećim tekstovima zauzima tekst o piscu, koji se primjerava razinama na kojima se knjumj tekst interpretira;-oblikuje se na različite načine: enciklopedijski, esejistički, autobiografski, kombinacijom teksta i dokumentarističkih predložaka-na osnovnoškolskom stupnju portreti pisaca ne sadrže knjpov i drugu terminologiju koja nije primjerena toj obrazovnoj razini

344

Recepcija i odgojni učinci-pisci čitanaka-udžbenika predviđaju odgojne i funkcionalne zadaće svakog teksta i usklađuju ih s očekivanim odgojim učincima

1. RECEPCIJA – FAZE: od 1. do 3. razreda (od 6. do 9. godine) - naivno-realistički odnos; - imaginativna; - emocionalna književnoumjetnički tekst – lirska pj., kraća proza, basna, bajka, igrokaz; odgojni učinci – emocionalni učinci, proširivanje emocionalnog i predodžbenog svijeta

2. RECEPCIJA – FAZE: od 3. do 6. razreda (od 9. do 12. godine)- miješanje naivno-realističkog i fikcijskog

345

pristupa; - identifikacija s likovima; - imaginativna, emocionalna i racionalna spoznaja; - zamjedba izvantekstovnih odrednica (pisac, vrijeme)književnoumjetnički tekst – lirska pj., kratke priče, novele, roman, basna, bajka, drama, putopis; odgojni učinci – emocionalni, moralni, socijalni, estetski

3. RECEPCIJA – FAZE: od 6. do 9. razreda (od 13. do 15./16. god.)- visok stupanj emocionalnog proživljavanja; - kritički stavovi; - „literarni moralizam“književnoumjetnički tekst – lirska pj., kratke priče,

346

novele, roman, basna, bajka, drama, putopis; odgojni učinci – emocionalni, moralni, socijalni, estetski

Autori (pisci) udžbenikaznanstvenici/sveučilišni profesori (povjesničari književnosti, teoretičari književnosti, književnici, metodičari…)osim pojedinačnih samostalnih autora javljaju se autorski tandemi (autorski parovi) ili autorski timovi (više autora s različitim kompetencijama)sudjeluju: ilustratori, dizajneri, lektori, stručni recenzenti, urednici, nakladnik…uporabu čitanke/udžbenika odobrava ministarstvo na temelju Zakona o

347

udžbenicima za osnovnu i srednju školu

prolazi eksperimentalnu fazu; kad je odobren , tj. uključen u o-o proces, organizira se praćenje, vrednovanje stručne, pedagoško-metodičke valjanosti; obavljaju ga pedagoški instituti, visokošk. ustanove za o. učitelja, resorna ministarstva, stručne udruge, škole i stručni timovi; rezultati praćenja i vrednovanja koriste se za usavršavanje udžbeničke literature

Literatura:Malić, Josip: Koncepcija suvremenog udžbenika

348

Poljak, Vladimir: Didaktičko oblikovanje udžbenika i priručnika

ČITANJE

čitanje je višestruko složena djelatnost: tjelesna, duhovna, jezična, spoznajna, komunikacijska, stvaralačkačitanje kao složena djelatnost znači: prelaziti očima pisani ili tiskani sustav znakova

povezivati riječi, skupove riječi i rečenice

uspostavljati logične veze između riječi, skupova riječi i rečenica

razumijevati smisao rečenice i teksta

primati obavijesti i poruke iz teksta

349

prerađivati poruke doživljavati poruke aktualizirati poruke učiti iskoristiti obavijesti u životnoj praksi

stvarati nove poruke

a) ultidisciplinarni/interdisciplin

arni obzor

-pojavljuje se kao predmet istraživanja u različitim znanstvenim disciplinama koje mogu međusobno surađivati (fiziologija, jezikoslovlje, logika, psihologija, kreatologija, teorija spoznaje, metodika, pragmatika, komunikologija)

-hrvatsko čitateljsko društvo pokrenulo je časopis Hrčak,

350

koji promiče kulturu čitanja

-knjiga Richarda Bambergera Teorija i praksa čitateljskog odgoja ('96)prikazan shematski prikaz odrednica o čitanju

– vrste čitanja: čitanje na glas, čitanje u sebi, doživljajno, informativno, spoznajno, stvaralačko č., kritičko čitanje-kriteriji su za utvrđivanje vrsta č.: psiholingvistički, kriterij cilja, spoznajni, komunikacijski kriterij

-prema psiholongvističkome (jezičnome) kriteriju razlikujemo:

1. ČITANJE NAGLAS – znakovi pisanoga jezika prenose se u znakovni sustav govorenoga jezika

351

-metodički zahtjevi u čitanju naglas odnose se na čujnost, jasnoću, pravilnost, izražajnost i didaktičku svrhovitost

-čujnost i jasnoća č. dovode se u suodnos sa slušanjem-pravilnost se utvrđuje na temelju pravogovorne norme-izražajnost na temelju ostvarivanja vrednota govorenog jezika-didaktička svrhovitost – uključivanje č. na glas u nastavi knj. služi učenju knj. sadržaja, provjeravanju usvojenosti, razvijanju govorne kulture

-podvrste čitanja na glas:

A) INTERPRETATIVNO, SCENSKO ČITANJE –

352

posebna vrsta čitanja naglas kojim se iskazuje doživljaj književnoumjetničkog teksta i taj se doživljaj prenosi slušateljstvu

-ta se vrsta naziva i estetskim (ekspresivnim, impresivnim) čitanjem

-interpretativno čitanje od interpretatora zahtijeva: doživljaj teksta temeljito poznavanje svih slojeva teksta (sadržajnih – tematsko-motivskih,

emocionalnih, misaonih, jezično-stilskih, vrstovnih)

razumijevanje značenja svake riječi i svakog znaka u pisanom tekstu i prijenos u govorni izraz

poznavanje sintaktičkoga, ritamskoga i glasovnoga

353

ustrojstva teksta poznavanje vrednota govorenoga jezika

sposobnost zamišljanja (literarna imaginacija), uživljavanja i uspostavljanja kontakta sa slušateljstvom

-budući da se čitanje utemeljuje na pisanome predlošku, njegovo ostvarivanje zahtijeva prijenos (prekodiranje) znakova pisanoga jezika u znakove govorenog jezika, posebno u intonacijska sredstva;

-interpunkcije se prenose u vrednote govorenog jezika – stanke, uzlaznu i silaznu intonaciju, tempo, boju glasa, jakost

354

-pripremanje teksta za interpretativno čitanje prolazi nekoliko faza:1. faza: učitelj proučava tekst, otkriva umjetničke značajke, čita kritičke tekstove o tekstu, naputke za čitanje u čitanci ili priručniku (u suvremenim čitankama se osim znakovnog obilježavanja teksta, primjenjuje se i opis čitanja utemeljen na karakteristikama lika, Hlapić-Mrkonja)2. faza: obuhvaća interpretativno čitanje teksta u učionici; ostvaruje se u posebnim okolnostima, koje utječu na recepciju teksta; uč. psihički i komunikacijski pripremamo; psihičke pripreme uključuju: buđenje zanimanja, stvaranje

355

dispozicije, uspostavljanje koncentracije; komunikacijske pripreme obuhvaćaju: zauzimanje položaja tijela, fizičko opuštanje, tišinu u razredu, zatvaranje knjiga na klupama-neki metodičari preporučuju da se zatvore knjige u kojima se nalazi tekst koji se interpretativno čita jer to

raspršuje uč. pozornost

neki da nije pogrešno imati otvorene knjige jer postoje vizualni tipovi među učenicima (uostalom tako je u kazalištu, priredbama, smotrama)

Pravila za interpretativno čitanje

tekst se čita kontinuirano, cjelovito (bez prekidanja)

za čitanje teksta ne daju se nikakve dopunske obavijesti (leksičke, sadržajne, biografske) – sve obavijesti daju se u fazi motivacije

učitelj/učiteljica stoji pred 356

učenicima, «drži ih na oku», povremeno pogledima prati njihovo reagiranje

izbjegava se šetanje po razredu, neprimjereno gestikuliranje, neprimjerena intonacija

ne upućuje nikakve primjedbe (upozorenja) učenicima tipa: slušaj, pazi, ne okreći se, ne razgovaraj…

kad dovrši čitanje, ostaje na mjestu kako ne bi kretanjem poremetio trenutke proživljavanja poruka teksta

tekst čita učitelj/učiteljica ili učenik/učenica koji su posebno pripremljeni

bez temeljite pripreme tekst se ne može čitati interpretativno

uključuje se u različite faze

357

sata: u sustavu šk. interpretacije pojavljuje se kao samostalna faza – interpretativno čitanje – nakon motivacije i najave teksta; može se pojaviti nakon faze interpretacije kao završna nastavna situacija u kojoj učenici interpretativno čitaju tekstrazvijanje sposobnosti interpretativnog čitanja ostvaruje se u redovitoj nastavi – na satu interpretacije, u nastavi govornog izražavanja kao stvaralačka vrsta govora te u izvannastavnim aktivnostima (literarnoj i recitatorskoj družini)B) SCENSKI GOVOR – umjetnički govor – na pozornici/učionici, izvode ga glumci/učenici; osnovni je

358

element kazališne umjetnosti; takvo govorenje je stvaralačka djelatnost – stvara se novo umjetničko ostvarenje; oblikuje se vlastita scenska zamisao u govornom ostvarivanjuu stručnoj literaturi razlikuju se SCENSKI GOVOR I RECITIRANJE – razliku uvjetuje položaj recitatora i glumca na sceniinterpretator u čitanje ne može unositi repertoar svih izražajnih sredstava kojima raspolaže glumac na sceni; interpretator može govorno individualizirati sve likove; poseban problem pri interpretativnom čitanju basne (oponašanje glasova životinja, komičan učinak); interpretator se uživljava u ljudske likove i situacije,

359

slušateljstvu prenosi ljudske poruke pri interpretativnom čitanju rabi se i neverbalni jezik (gestovni i mimički govor); mora biti usklađen s verbalnim izričajemneprimjerena vizualizacija iznevjerava smisao teksta

-UMJETNIČKO I INTERPRETATIVNO ČITANJE nemaju isti status ni namjenu – umjetničkim čitanjem bave se nadareni pojedinci kojima je to profesija (glumci, recitatori) i koji se obrazuju u institucijama za kazališnu (scensku) djelatnost; -interpretativno čitanje se pojavljuje kao sredstvo estetskog (knjumj) odgoja, njime se bave učitelji i

360

učenici koji pokazuju zanimanje i sposobnosti za tu vrstu djelatnosti-poželjno je da učitelj interpretativno čita ili kazuje tekst napamet-ako ne: zvučne čitanke, radijske i TV emisije, CD-ROM, fonoenc. i sl.)-izbjegava se vizualna pratnja, pjesma dovoljnauvođenje u interpretativno čitanje započinje u prvom razredu OŠSŠ programi ne sadrže odrednice u čitanjumeđunarodni projekti o vrednovanju obrazovnih postignuća u pojedinim zemljama i njihovim školskim sustavima čitateljskoj kompetenciji dodjeljuju prioritetno mjesto (PISA-projekt)

361

C) ČITANJE PO ULOGAMA – primjenjuje se u nastavi dramske umjetnosti, pripovjedne proze, epske poezije, rjeđe u nastavi lirske poezije kao oblik stvaralačke nastavepripada stvaralačkoj djelatnosti u kojoj učenici pokazuju sposobnost uživljavanja u knj. likove, poistovjećivanja te sposobnost izražavanja koje ima ekspresivne i impresivne značajke, sposobnost scenskog zamišljanja; to su psihološke odrednice č. po ulogama koje se usklađuju s emocionalnim i intelektualnim razvojem uč., njihovim iskustvima i spoznajama;

-metodičke značajke čitanja

362

po ulogama uvjetovane su umjetničkim značajkama teksta i osobnošću uč. koji preuzimaju određene uloge;

- umj. značajke proizlaze iz vrstovnih određenja--ostvaruje se u nekoliko faza:a) pripreman fazab) preuzimanje ulogac) čitanje/dramatizacijad) vrednovanje ostvaraja

a) PRIPREMNA FAZA -slijedi nakon interpretacije teksta koja je osmislila tematsko-idejne značajke, karakteristike likova, posebno psihološke i govorne osobine, međusobne odnose; -prije prijelaza na čitanje po ulogama učenici rješavaju različite zadatke koji su usmjereni na knj. likove i

363

zamišljaju prizore u kojima se pojavljuju likovi: odgovaraju na pitanja (usmeno ili pismeno), pišu ili kazuju biografiju lika u prvome licu, usmeno ili pismeno iznose karakteristike lika (zanimanje, socijalni status, dob, interese, sklonosti, svjetonazor, odnos prema drugim likovima, vanjski izgled, način kretanja, karakteristične geste)zadaci se mogu odnositi i na scenski prostor, scenografska i redateljska rješenjapripovjedni tekst prenosi se u dramski oblik, izdvajaju se dijaloške i monološke dionice i pripovjedni dio koji se namjenjuje pripovjedaču;u lirskoj pj. koja ima dijaloški oblik izdvaja se dijalog koji će se čitati ili govoriti napamet

364

čitanju po ulogama pripovjednog, epskog i lirskog teksta prethodi pismena dramatizacija kao oblik stvaralačkog pismenog izražavanja

b) PREUZIMANJE ULOGA – nakon provedenih priprema uč. odabiru uloge za koje su se opredijelili; za svaku odabranu ulogu usmeno iznose svoju scensku zamisao, svoju koncepciju lika; tu zamisao iskazuju u prvom licu (tko sam, što želim, kako se ponašam, kako izgledam);- uz podjelu uloga upućuju se zadaci gledateljstvu kao potencijalnim kritičarima koji će vrednovati stvaralački ostvaraj

365

c) ČITANJE/DRAMATIZACIJA – ostvaruje se ispred slušateljstva, uč. se jednim dijelom pretvara u zamišljeni scenski prostor; gledateljstvo mora vidjeti pred sobom izvoditelje, pratiti njihov govor i njihovo uživljavanje u tekst; uč. koji su preuzeli uloge opisuju scenski prostor u kojem se nalaze u tekstu---uč. u ulozi gledatelja ocjenjuju čitanje po ulogama, koje se pretvara u scensku improvizaciju; -ocjenjivanje ostvaraja utemeljuje se na ovim odrednicama: uživljenost u lik (potpuna, djelomična, bez uživljaja), ostvarivanje dijaloga (uspješno, nedovoljno uspješno,

366

nespretno), pravilnost govora (govor je normativan, djelomično n. –pogreške su sljedeće, nenormativan govor), ostvaraj (vrlo uspješan, uspješan, zadovoljavajući, neuspješan)

osim spomenutih vrsta čitanja naglas, u metodičkoj literaturi navode se i ove vrste:

367

pojedinačno

naizmjenično

čitanje s komentarom

izborno čitanje s podcrtavanjem

anticipacijsko okomito vodoravno

368

2. ČITANJE U SEBI -pojavljuje se u nastavi i izvan nastave; -zastupljenost se povećava vertikalno, prema višim stupnjevima o-o-može biti: spontano, usmjereno, izborno, čitanje sa zapisivanjem, stvaralačko, kritičko, spoznajno, analitičko, aktivno, površno, s „preskakanjem“ (reducirano), ponovno, po vlastitom izboru, obvezatno, s otkrivanjem „zlatne jezgre“, s otkrivanjem tematskih riječi, konotativno, denotativno, s razumijevanjem, imaginativno, anticipacijsko, pomno, interaktivno SPONTANO (utvrđivanje čitateljske spremnosti)

-primjenjuje se u nastavi i izvan nastave; učenici po vlastitom izboru odabiru tekst za čitanje,

369

samostalno objavljuju rezultate čitanja i pokazuju određeni stupanj čitateljske spremnosti; očituju vlastitu literarnu recepciju, imaginaciju i osjećajnost USMJERENO (provjeravanje sposobnosti literarne percepcije)

-uz tekst koji se usmjereno čita dodaju se zadaci ili pitanja koja traže očekivane odgovore; dodaju se objašnjenja, usmjeravajući naputci (npr. Tin Ujević: Svakidašnja jadikovka / Osluškuj zvukove pjesničke riječi, prat njihov poredak i značenje)-za razliku od spontanog č., usmjereno č. je vođeno čitanje, s jasno postavljenim zadaćama IZBORNO (provjeravanje literarnog ukusa)

-učenici odabiru tekst (dio

370

teksta, rečenice) kojima iskazuju svoje ne/sviđanje, potkrepljuju svoje sudove i tvrdnje; izborno č. u sebi prenosi se u č. na glas u funkciji citiranja (pri interpretaciji teksta) ČITANJE SA ZAPISIVANJEM (S OLOVKOM U RUCI) (sposobnost oblikovanja natuknica)

-obuhvaća čitanje i pisanje – povezivanje tih dviju djelatnosti pospješuje bolje pamćenje; -pojavljuju se zadaci koji traže zapisivanje pojedinosti iz teksta: riječi, sintagma, rečenica, manjih cjelina, imena likova i dr.; -iskorištavaju se i zadaci stvaralačkog tipa koji potiču č. na oblikovanje vlastitih zapažanja; te se bilješke unose u dnevnik čitanja (zapisivanje pojedinosti iz teksta, vlastita zapažanja); od 2.rOŠ;-pokazuju čitateljsku

371

kompetenciju uč. STVARALAČKO (poticanje prerade teksta)

-utemeljuje se na teoriji stvaralaštva, koja učenicima dodjeljuje stvaralačku ulogu u procesu č.;- čitatelj očituje svoje stvaralačke mogućnosti na razini primanja poruka, na preradi, aktualizaciji i prijenosu u drugi oblik ili medij; č. očituje literarnu senzibilnost, recepcijsku spremnost (senzorne registre, ekoičku i ikoničku memoriju), senzornu, emocionalnu i intelektualnu pokretljivost, originalnost, analitičnost, asocijativnost i sposobnost stvaranja vlastitog metateksta

KRITIČKO (postavljanje pitanja, vlastitih komentara)

-uključuje sposobnost

372

proizvođenja ideja koje se rađaju pri čitanju teksta, selekcioniranja ideja i njihova vrednovanja s estetskog, moralnog i društvenog gledišta; ono je procjenjivanje pojedinih elemenata knj. teksta koje se temelji na analizi, sintezi i generalizaciji; -u č-udž pojavljuju se zadaci koji potiču uč. na kritičko čitanje: postavljanje pitanja, izricanje sudova i ocjene – na temelju takvih poticaja stvaraju se elementi za oblikovanje metateksta (kritike, recenzije, karakterizacije); ta vrsta čitanja primjenjuje se u pisanju eseja, knjkritičkog i knjznanstvenog teksta (viši r. OŠ i SŠ) SPOZNAJNO ČITANJE -usmjereno je na otkrivanje novih spoznaja; predlošci za č.-

373

knjumj, knjkrit, teorijski i knjpov tekstovi; -otkrivaju se određene razine teksta: tematsko-idejna, kompozicijska, vrstovna, jezično-stilska r.; -u nastavi se najčešće primjenjuje usmjereno spoznajno čitanje (č. sa zadatkom)prema teoriji intuicije čitatelj spoznaje umjetničko djelo intuitivno, posredstvom imaginacije; B. Croce razlikuje intuitivnu i logičku spoznaju; do spoznaje se dolazi putem fantazije ili putem intelekta; rezultati spoznaje mogu biti slike ili pojmovi; SČ utemeljuje se na fenomenološkom učenju koje je razvio E. Husserl – na temelju „6 ispitivanja“ razvio je učenje o razlici između izraza i znaka,

374

između upućivanja na nešto i dokazivanja nečeg te nagovještaja nečeg iz određenih asocijacija; uzima tri aspekta svijesti: a)empirijske svijesti kao sklopa psihičkih doživljaja, b) svijesti kao unutarnjeg opažanja vlastitih doživljaja, c) cjeline psihičkog doživljavanja – učenje utjecalo na oblikovanje metodičkih pristupa knjumj tekstu (č. teksta);-pri čitanju č. usmjeruje pozornost na jezik knjumj teksta i njegovu predmetnost; posebno se usmjeruje prema doživljaju teksta i umjetničkom izrazu koji proizvodi doživljaj; -on razlikuje izraz od simbola ili znaka; izraz je znak koji ima značenje;- učenje o predmetu obuhvaća odnos estetskog subjekta

375

(čitatelja) i estetskog objekta (oživotvoruje se u primaočevoj svijesti);- to oživotvorenje est. predmeta temeljna je odrednica fenomenološkog učenja--Husserlovo učenje nasljedovali su W.Conrad, M.Geiger te R.Ingarden--Ingarden razvija teoriju slojeva; -Hartmann je utvrdio 7 slojeva knjumj teksta: 1.govor ili grafički znak, 2. predočivanje pokreta, radnje, likova; 3. namjere likova u radnji; 4. oblikovanje karaktera; 5. njihovo životno opredjeljenje; 6. ideje koje odatle proizlaze; 7. opći zakoni ljudskog postojanja---Ingarden utvrđuje što pripada strukturi knj. djela, a što ne pripada; strukturi djela ne pripadaju ni pisac ni čitatelj; knj. dj. sastoji se od različitih slojeva

376

– svaki je sloj vidljiv i pridonosi cjelokupnome ustrojstvu kao umj. cjelini: zvukovni sloj riječi, sloj značenja riječi ili smisla viših jez. jedinica, sloj predmetnosti (prikazanih predmeta u kontinuitetu ili u nizovima, sloj shematiziranih aspekata u kojima nam se pojavljuje predmet prikazivanjaa)--uz sloj zvučanja povezuje se pojam eufonije, koji ima estetsku funkciju; taj se sloj gubi u prijevodu jer prijevod uspostavlja drukčije glasovne vrednoteb)--sloj značenja obuhvaća pojedinačno značenje riječi i njihovih veza; pjesnički jezik razlikuje se od komunikacijskog jezika

c)--sloj predmetnosti je dio stvarnosti koju pisac doživljava

377

i prenosi u umjetničko djelo (umjetničku stvarnosti); -pisac prenosi samo neke aspekte stvarnosti, koje čitatelj konkretizira, dopunjava, aktualizira;

-Ingarden uvodi pojam mjesta neodređenosti koja popunjava čitatelj; na taj način č. postaje sustvaratelj djela--Iser razvija teoriju o apelativnoj funkciji čitanja; čitatelj upoznaje „perspektive koje tekst nudi i ne preostaje mu ništa drugo nego vlastito iskustvo na koje se smije osloniti da bi zaključivao o onome što mu je priopćeno tekstom“--u lingvistici teksta govori se o „zlatnoj jezgri“ teksta, odnosno o „zlatnoj jezgri“ rečenice; pri čitanju teksta otkriva se „zlatna

378

jezgra“ rečenice, stiha, strofe, prozne cjeline, replike; ona sadrži temeljnu misao; npr. u pjesmi Pjesnici A.B. Šimića riječ pjesnik/pjesnici ima status „ZJ“; uz riječ pjesnici vezuju se riječi čuđenje, udivljenje, ganuće; između „jezgrene riječi“ pjesnici i riječi koje ju pobliže određuju uspostavlja se logička veza čitanje s otkrivanjem „ZJ“ slično je čitanju s otkrivanjem tematske mreže riječi (u knjizi shema)

DENOTATIVNO I KONOTATIVNO ČITANJE

uključuje značenjske odrednice razumijevanje doslovnoga i prenesenoga značenja riječi i teksta, razumijevanje stilskih sredstava kojima se ostvaruje preneseno značenje;

379

konotativno č. osobito dolazi do izražaja u čitanju lirske poezije

IMAGINATIVNO ČITANJE -utemeljuje se na sposobnosti zamišljanja (fantazijskog mišljenja) - na literarnoj imaginaciji, koja se očituje i razvija u skladu s čitateljskim razvojem čitatelja; LI ovisi i o vrsti teksta koji se čita – čitanje lirske pj. pretpostavlja literarnu imaginaciju u zamišljanju pjesničkih slika (vizualnih, auditivnih, kinestetčkih el.)--imaginativno čitanje dovodi se u vezu s racionalnim (logičkim) čitanjem; imaginativni i racionalni procesi uspostavljaju „dinamičnu ravnotežu“--posebna je vrsta imaginativnog čitanja scensko čitanje dramskog teksta; čitatelj

380

čitanjem didaskalija zamišlja scenski prostor, likove u prostoru, njihov vanjski izgled, kretanje na sceni, gestovni govor; prati kako se mijenja izgled scene, zamišlja zbivanja izvan scene;

u razvijanju scenskog č./scen. zamišljanja primjenjuju se različiti METODIČKI POSTUPCI: učitelj pokazuje kako zamišlja scenski prostor čitajući didaskaliju; pokazivanje fotografije scenskog prostora; učenici pokazuju kako zamišljaju scenski prostor i likove u scenskome prostoru radi usmjeravanja i poticanja scenskog zamišljanja uz dramski tekst pridodaju se scenski zadaci

381

ČITANJE S RAZUMIJEVANJEM logično čitanje koje je usmjereno na usvajanje spoznaja o različitim elementima književnog djela; razumijevanje se provjerava različitim zadacima reproduktivnog i produktivnog tipa ANTICIPACIJSKO ČITANJE (ČITANJE S PREDVIĐANJEM)

-inačica je stvaralačkog čitanja pri kojem čitatelj predviđa razvoj događaja i odnosa među likovima u epskom i dramskom tekstu; u tekst uključuje nove događaje, likove i situacije POMNO ČITANJE -čitanje koje karakterizira sabranost, zadržavanje na svim pojedinostima u tekstu (pojavljuje se kao termin u engl. metodici) INTERAKTIVNO ČITANJE

382

-čitanje književnoumjetničkoga teksta u elektroničkim medijima; ujedinjuje integraciju i komunikaciju; čitatelj se preobražava u stvaralačkog čitatelja koji postaje suautor teksta; spremnost za igru

Čitatelj/čitateljica-osoba koja čita tekst, tj. posjeduje sposobnost dekodiranja pisanih znakova određenog jezika i primanja informacija koje se tim prenose znakovima-pojavljuje se kao predmet znanst. istraživanja u različitim znanstvenim disciplinama (jezikoslovlju, zn. o knj., komunikologiji…)

projekti o čitateljima istražuju: razvoj čitatelja (uvjetovanosti razvoja), čitateljske interese

383

(ovisnost interesa), ovisnost čitatelja o socijalnome statusu, ovisnost čitatelja o kulturnoj sredini, utjecaju obitelji na odgoj čitatelja, psihološke značajke čitatelja, utjecaj nastave na odgoj čitatelja

-prema Volgastovom učenju postoje ovi tipovi čitatelja: neobuzdan, nekritički čitatelj, čitatelj koji mnogo čita

čitatelj koji malo čita (dinamično-pragmat. i introvert.,fantast.)

aktivni čitatelj koji postavlja određeni cilj čitanja

postojan tip koji se usmjeruje prema određenoj vrsti knjiga

ovisni (poslušni) tip čitatelja koji se podređuje rukovođenju, pedagoškim zahtjevima

čitatelj koji čita bez određenog sustava, nikad se ne vraća

384

pročitanome

po Hirlu: 4 vrste čitanja: informativno, čitanje koje č. udaljuje od svakodnevice, spoznajno (kognitivno), literarno tipovi čitatelja : čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju (funkcionalno-pragmatični tip), čitatelj koji ne uspostavlja kritički stav (emocionalno-fantazijski tip), čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu, čitanje pretvara u misaonu djelatnost (racionalno-intelektualni tip), čitatelj koji čita bez praktičnog cilja, prepušta se estetskome uživanju (literarni tip)

-po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom:

romantični tip koji čita

385

fantastičnu literaturu realistički tip najradije čita o svijetu koji ga okružuje

intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava

estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote

Haselloffova tipologija utemeljena je na faktorskoj analiziprvi faktor: zadovoljenje potrebe za spoznavanjem svijetadrugi faktor: zadovoljenje potrebe za kontakt s ljudima, unutarnji sv.treći faktor: zadovoljenje potrebe za emocionalnim kontaktima-tipove čitatelja utvrđuje, za svakog uč., učitelj knj. i sami uč. i to upisuju u čitateljsku putovnicu;

386

-kao uzorak za utvrđivanje čitateljskog tipa može poslužiti upitnik, npr. čitam samo pripovjednu prozu, da-ne.(upitnik – Kojem čitateljskom tipu pripadam)

-čitateljeva osobnost višestruko je uvjetovana (shema)PISAC TEKST – životno iskustvo, emocionalno, intelektualno, imaginativno, čitateljsko, književno znanje, ostala znanjaČITATELJ - jezična spremnost, jezična kompetencija, literarna k.

čitateljevo životno (predestesko) iskustvo odlučuje o recepciji poruka koje šalje knjumj tekst; recepcija je to uspješnija što se čitateljevo iskustvo više naslanja na poruke knjumj

387

teksta; istraživanja su pokazala da se uspješnost čitanja knjumj tekstova temelji na usklađivanju iskustvenih kodova; čitatelj svim svojim bićem sudjeluje u č., piščeve misli sa stranica knjige prelaze u č. duhovni svijet i spajaju se u nove poruke

knjumj tekst ne prenosi č. samo misli, već im otvara mogućnosti emocionalnog doživljavanja; čitateljevo emocionalno iskustvo korespondira s emocijama izraženima u tekstu; knjumj tekst otvara i nova emocionalna polja, proširuje čitateljeve emocionalne raspone

cjelokupno čitateljevo intelektualno iskustvo posreduje u č., tj. u literarno-

388

estetskoj komunikaciji; pojedini tekstovi iziskuju od č. određeno intelektualno iskustvo bez kojeg nije moguća literarno-estetska komunikacija

za razliku od nefikcijskih tekstova, knjumj tekst iziskuje od čitatelja imaginativno sudjelovanje (zamišljanje?)

u susretu sa svakim novim tekstom posreduje čitateljsko iskustvo (broj pročitanih knjiga, vrste knj. djela, teme, jezik)

č. unosi u čitanje znanje o književnosti (znanje o ustrojstvu teksta, vrstovnim značajkama, pjesničkom jeziku, znanje iz naratologije i poetike); riječ je o posebnoj vrsti znanja koja omogućuje čitanje s razumijevanjem;

389

znanja iz ostalih područja (psihologije, sociologije, povijesti, antropologije, filozofije, jezikoslovlja, komunikologije) pospješuju spoznavanje knj. djela

budući da je knj. djelo jezična umjetnina, znanje o jeziku ima odlučujuću ulogu u određivanju čitateljske spremnosti/č. kompetencije

znanje iz područja znanosti o knj. određuje razinu literarne kompetencije

čitateljska putovnica je svojevrstan didaktički dokument koji služi za poticanje, praćenje i vrednovanje postignuća u čitanju knjumj tekstova; rabi se i za poticanje, praćenje i mjerenje postignuća nefikcijskih tekstova koji se pridodaju različitim

390

funkcionalnim stilovima; kao osobni šk. dokument sadrži podatke o uč., razred, šk.god., i školu; sadrži tekst koji se obraća č. i upoznaje ga sa svrhom i načinima korištenja (važnost č.); unosi se primjereni tekst koji poučava o čitanju

kao uzor poučavajućeg teksta može se iskoristiti ovaj primjer:

ČITAJ U ŠEST KORAKA:

1.prije no što počneš čitati knjigu prisjeti se književnih djela koja imaju sličnosti s novom knjigom

2. od svake nove knjige nešto očekuješ, pokazuješ čitateljsku radoznalost (vidokrug očekivanja)

3.počni čitati, uzmi olovku i papir, čitaj sabrano, zapisuj

391

svoja zapažanja, nepoznate riječi

4. nakon pročitanih stranica razmišljaj o porukama koje ti je darovala knjiga, stvaraj vl. tekst o knjizi

5.vraćaj se pročitanome tekstu, osobito onim dijelovima koji su te osobito zaokupljali pri čitanju, služi se piščevim riječima u vlastitoj reč., prepiši piščeve reč. koje smatraš uzornima i poticajnima,

6.tvoje druženje s knjigom završava tvojim tekstom

ČITATELJSKA PUTOVNICA-u razvijanju kulture čitanja (č. odgoja) važnu ulogu ima čitateljsko ozračje; u specijaliziranoj učionici u kojoj se izvodi nastava knj., osim knjiga, nalaze se panoi s

392

aforizmima o knjizi i čitanju, aforizmi koje pišu učenici, čitateljski plakati i reklame, najuspješnije bilješke iz dnevnika čitanja i čitateljskih dosjea, fotografije pisaca, naslovnice najnovijih knj. djela i drugi vizualni prilozi - posebno mjesto zauzima razredna čitateljska putovnica, ona je svojevrstan didaktički dokument koji služi za poticanje, praćenje i vrednovanje postignuća u čitanju; sadrži podatke o postignućima svakog učenika (broj pročitanih knjiga, s ocjenama za svaku pročitanu knj.); -isticanjem razredne čitateljske putovnice potiče se zanimanje za čitanje i natjecateljski duh; -podaci iz razredne čitateljske

393

putovnice rabe se za raspravu o prosuđivanju ukusa i čitateljske kompetencije; razrednu čitateljsku putovnicu oblikuju sami učenici u suradnji s učiteljem; -kao osobni školski dokument sadrži

podatke o učeniku razred školsku godinu i školu broj pročitanih knjiga s ocjenama za svaku pročitanu knjigu

-ocjene za pročitanu knjigu iskazuju se brojčano, od 1 do 5 (školske ocjene), ili riječima: sviđa mi se, osobito mi se sviđa, želim je čitati ponovno, ne sviđa mi seREDNI BROJ/IME I PREZIME/PISAC I NASLOV DJELA/OCJENA1. /Krešimir Babić/ Slavko

394

Kolar:Breza /5 ili sviđa mi se

-osim razredne čitateljske putovnice stvara se i školska čitateljska putovnica, koja se objavljuje na istaknutome mjestu u školskoj zgradi ili školskoj knjižnici

NAJISTAKNUTIJE ČITATELJICE/ NAJISTAKNUTIJI ČITATELJI

ističu se u javnim glasilima (novinama, tjednicima, elektroničkim medijima), na čitateljskim panoima u specijaliziranoj učionici, u šk. knjižnici, šk. hodnicima objavljuju se njihova imena i fotografijekao poticaj za čitanje služi reklamiranje knjiga u razredu na početku svakog tjedna po 10 minuta; učenice samostalno odabiru

395

knjigu koju su pročitali i žele je preporučiti drugim učenicima

ČITATELJSKA NATJECANJAčitateljske olimpijade (č. kvizovi, kvizovi o poznavanju lektire) organiziraju se na kraju školske godine s učenicima jednog ili paralelnih razrednih odjela u jednoj školi ili više škola;

ako se organizira kviz za nekoliko razrednih odjela, odabiru se predstavnici koji će zastupati razredni odjelorganiziranje uključuje pripremu kviza, izvedbu i vrednovanje postignućau pripremanju kviza sudjeluju: učenice, učitelji, knjižničari, predstavnici roditelja, književnici, predstavnici medijaza ostvarivanje kviza

396

pripremaju se didaktička sredstva: knj. iz šk. knjižnice, kasetofon, CD, aplikacije, omotnice, listići, grafoskop, prozirnice, ilustracije, diplome i sl.uloge u izvođenju kviza: natjecatelji, publika, prosudbena komisija uč. dobivaju diplome ili nagrade knjige popraćene tekstom posvete koju pišu uč. (odabire se i najljepši tekst pohvale na knjizi)u SŠ (4.r) uč. mogu preuzeti ulogu antologičara, pripremaju antologije određene knj. vrste ili roda – služe kao dar i poticaj za čitanje uč. 1.r.-u pojedinim zemljama uč. imaju čitateljski dosje ili čitateljsku mapu,koja sadrži tekstove,

397

fotografije, ilustracije i drugi materijal koji se odnosi na pojedinog pisca, pojedino knj. djelo ili razdoblje;

ZADAĆE ČITATELJSKOG ODGOJA

-nastavni programi iskazuju zadaće čitateljskog odgoja u cjelini i posebne zadaće za književne rodove i vrste-mogu se utvrditi ove zadaće čitateljskog odgoja:razviti sve učenikove mogućnosti u svladavanju tehnike čitanja i stjecanja kulture čitanjauskladiti broj knj. djela za čitanje s čitateljskim mogućnostima uč.razvijati duhovnu osobnost učenika

razvijati društvene i kulturne komunikacije

398

omogućiti korištenje kulturnih oblika životaomogućiti stjecanje stručnih i znanstvenih informacijaomogućiti svestranu izobrazbu u šk. i cjeloživotnom obrazovanjurazviti trajnu čitateljsku potrebu izgraditi aktivnog, kultiviranog čitatelja

u literaturi o čitateljskom odgoju spominju se čitateljska prava koja obuhvaćaju deset mogućnosti: pravo da čitam sve, da preskačem, da ne dovršim, da čitam ponovno, da čitam bilo što, na zanos, da čitam bilo gdje, da čitam bilo kad, da čitam naglas, na šutnju____u skladu s utvrđenim zadaćama, učitelj čitanja preuzima sljedeće odgojno-

399

obrazovne obveze:utvrđuje čitateljsku spremnost učenikaupoznaje čitateljski životopisupoznaje i prati čitateljsko ponašanje učenikaupoznaje, potiče i usmjeruje čitateljske interese učenikamotivira učenike za samostalan izbor i čitanje književnih djelanajavljuje i preporučuje obvezatna lektirna djelastvara, zajedno s učenicima, čitateljsko ozračje u učionici i šk.provjerava i vrednuje početnu recepciju djelaorganizira sate lektireorganizira čitateljska natjecanja (kvizove)utvrđuje oblike suradnje sa školskim knjižničaremutvrđuje oblike suradnje s

400

mjesnom knjižnicomutvrđuje oblike suradnje s roditeljima

utvrđuje oblike suradnje s piscima i znanstvenicimautvrđuje oblike korištenja medija, posebno interneta i CD-au suradnji s učenicima uspostavlja čitateljski dosje i čitateljsku putovnicuu čitateljsku putovnicu unosi odrednice o čitateljskim postignućima

LiteraturaBamberger, Richard, Teorija i praksa čitateljskog odgojaManguel, Alberto, Povijest čitanjaNovaković, Novak, Govorna interpretacija umjetničkoga teksta

401

METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOSTI

Književnost i nastava

književnost je sredstvo spoznavanja svijeta, otkrivanja mogućnosti njegova mijenjanja i preobražavanja; ona je umjetnička istina o životu, svjedočanstvo trenutka u kojem je nastala, izraz svog tvorca i jezika kojim je oblikovana, ona je rezultat čovjekove stvaralačke aktivnosti; određivanje ciljeva nastave književnosti zadano je prirodom književnog fenomena i odgojnim idealom društva i vremena; nastava knj. u SŠ mora uspostaviti sklad obrazovne i odgojne uloge; ona omogućuje uč. upoznavanje najvećih dostignuća knj. umjetnosti, izgrađivanje književne kulture,

402

razvijanje kritičkog stava prema svijetu, smisao za doživljavanje i razumijevanje ljepota koje pruža umjetničko djelo

Metodički sustavi nastave književnosti

metodički sustavi proizlaze iz koncepcije obrazovnih i odgojnih ciljeva te nastave, njezine kulturološke i društvene funkcije-prema njihovoj osnovnoj usmjerenosti i organizaciji razlikujemo:1. dogmatsko-reproduktivni sustav

2. reproduktivno-eksplikativni

3. interpretacijsko-analitički

4. problemsko-stvaralački5. korelacijsko-integracijski6. komunikacijski

403

7. otvoreni8. multimedijski9. timski

1. Dogmatsko-reproduktivni sustav

temeljni sadržaj u tom sustavu – povijest književnostiučenici uče književnopovijesne činjenice, prepričavaju sadržaje književnih djela, iznose podatke iz autorove građanske biografije, citiraju gotove sudove o književnim djelima i piscima-pojavljuje se i teorija književnosti koja se proučava deduktivno formalistički, neovisno o književnom tekstu-uč. pamti što veći broj činjenica (biografskih, bibliografskih, knjpovijesnih, sadržajnih) i doslovno ih ponavlja

404

-takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamćenje, ali ne razvija analitičke sposobnosti, estetski smisao, kritički stav prema pojavama koje se proučavaju-učitelj je predavač koji učenike obavještava o knj. pojavama, prenosi im gotove sudove i traži da ih reproduciraju-obrazovni učinak mjeri se količinom usvojenih činjenica i informacija

2. Reproduktivno- eksplikativni sustav

-razvijeniji tip nastave književnosti, koja ističe učenikovu vlastitu riječ u iznošenju književnih sadržaja, ali u osnovi zadržava reproduktivni karakter

405

-učenik prepričava sadržaj, ali u jezični iskaz unosi «svoje riječi», pokušava objašnjavati neke književne pojave u tekstu (franc.šk.)-učitelj imaju odlučujuću ulogu - on je tumač književnih pojava; učenikovo tumačenje je u drugom planu-već sam pokušaj da se nast. proces usmjeri prema knj. dj. kao sadržaju označava važnu prekretnicu u shvaćanju nastave knj.

3. Interpretativno-analitički sustav-književno djelo je temeljni sadržaj nastavnog procesa, a interpretacija dj. najvažniji oblik nastavnog rada-struktura nastavnog sata prilagođuje se doživljajno-

406

spoznajnim zakonitostima koje se očituju u komunikaciji s knj.djelomu primanju književnih djela očituju se doživljajni i spoznajni procesi, djelo je predmet «estetskog uživanja» i estetske spoznajepri izgrađivanju svoga sustava interpretacija je potražila uporište u spoznajnoj teoriji i psihologiji estetskog doživljavanja i spoznavanjaodredila je faze u kojima se ostvaruje komunikacija između djela i njegova primatelja – uspostavila je fazu doživljajnospoznajne motivacije u kojoj se otvara prema svijetu djela, aktivira svoje emocionalno, intelektualno, moralno i spoznajno iskustvo koje se integrira u svijet djela

407

interpretativnim čitanjem djelo se uvodi u žarište učenikovog duhovnog svijeta, izaziva doživljaj koji se iskazuje riječima, a verificira se analitičkim postupkom učenik je u ovom sustavu podignut na razinu estetskog subjekta; sudjeluje pri otkrivanju svijeta koji je ostvaren u umjetničkom djelu, izražava svoja zapažanja i sudove o djelu; razvija se književna senzibilnost, aktivan odnos prema djelu, kritički stav i zanimanje za čitanjeposebna se pažnja pridaje jeziku umjetničkog djela, istražuje se estetska funkcija jezikaosobitu ulogu ima dijaloška metoda (metoda heurističkog razgovora) i metoda rada na

408

tekstuPredavačko-reproduktivne metode, knjpov info. u drugom planuučitelj više nije predavač nego organizator nastavnog procesapruža učeniku mogućnost da očituje svoje sklonosti u doživljavanju i spoznavanju književne umjetnostiizvori znanja se proširuju (ne više samo učitelj); nastavni se proces ostvaruje u dvosmjernoj komunikaciji – polazne informacije i poticaje daje i učenikovaj sustav pruža velike mogućnosti u razvijanu učenikove književne kulture, u izgrađivanju vlastitog stava i kritičkog mišljena

4. Problemsko-stvaralački sustav

409

poznat pod imenom programska nastavaučenik se postavlja pred književni problem i potiče na samostalno istraživanje; postavljeni problem pobuđuje zanimanje, stvara problemsku situaciju, izaziva dvojbe, iziskuje opredjeljivanje, postavljanje teza; stjecanje je spoznaja duboko i intenzivnoučenik ne prima gotove spoznaje već ih stječe sam; uči znanstveno misliti, otkriva metode kojima se dolazi do spoznaje

-struktura nastavnog sata (faze):

stvaranje problemske situacije

definiranje problema i metode

samostalan rad učenika

410

analiza i korekcija rezultata zadavanje novih zadataka

-problemska nastava afirmira istraživačku metodua) djelomična istraživačka metoda: učitelj rješava problem, učenici djelomično sudjeluju u rješavanju problema

-pogoduje razvijanju sposobnosti uspoređivanja i objašnjavanja pojava, otkrivanju uzročno-posljedičnih odnosa i dokazivanju postavljenih tezab) potpuna istraživačka metoda: učenici sami stvaraju plan istraživanja, postavljaju hipotezu, određuju postupak za njezino dokazivanje, provode istraživanja na različitim izvorima, izdvajaju podatke,

411

razvrstavaju ih i osmišljavaju-približavaju se spoznajnoj djelatnosti knjiženog znanstvenika

–u ovom sustavu najviše do izražaja dolazi učenikov kritički stav-obično se izdvajaju oni književni problemi koji traže etičko opredjeljivanje, -suočavanje vlastitih spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi određeno književno djelo; -knj. se problematika aktualizira, piščeve poruke dovode se u kontekst čitateljeve suvremenosti

. problemska nastava uspostavila je različite metodičke postupke kojima se učenik suočava s

412

problemom, .tj. met. postupke kojima se stvara problemska situacija kao početni korak misaonog procesa; otvara se postavljanjem problemskih pitanja i zadataka, postavljanjem teza koje treba dokazati (potvrditi ili nijekati), navođenjem alternativa za koje se treba opredijeliti, čitanjem knjkritičkih sudova s kojima se treba suočavati, citiranjem izvornog beletrističkog teksta u kojem se pojavljuje određeni problem, anketiranjem i sl.

. u provedbi potpune istraživačke metode uč. postavljaju problemska pitanja na koja pokušavaju odgovoriti istražujući izvorni beletristički

413

tekst i druge izvore knj. informacija, postavljaju teze koje dokazuju potvrdno ili niječno, polemiziraju s knjkritičkim sudovima, stvaraju plan za istraživanje problema, predlažu metode kojima će istraživati problem .mogući različiti oblici nastave, postupci, gledišta… u fazi korekcije i analize rezultata do kojih dolaze u samostalnom radu iskazuju različite (često i oprečne) stavove, koji dovode do polemičkih situacija (razvija se kritičko mišljenje)

5. Korelacijsko-integracijski sustav

utemeljuje se na povezivanju srodnih predmeta u zajednički didaktički sustav

414

na povezivanju nastavnih područja u okviru nastavnog predmeta (književnosti, filmske i scenske umjetnosti, jezika, izražavanja i stvaranja), nastavnih predmeta u okviru odgojno-obrazovnog područja (književnosti, filmske, scenske umjetnosti i jezika s likovnom i glazbenom kulturom te nastavom stranih jezika), odgojno-obrazovnih područja (jezično–umjetničkog područja s društvenopovijesnim i drugim o-o područjima…)6. Komunikacijski sustav

-utemeljuje se na teoriji didaktičke i literarno-estetske komunikacije-didaktička komunikacija obuhvaća oblike i metode koji se primjenjuju u nastavi

415

-u didaktičkoj komunikaciji književni sadržaj (umjetnički i znanstveni) raščlanjuje se na sadržajne cjeline koje se uključuju u nastavne (komunikacijske) situacije-nastavni proces ostvaruje se kao lanac komunikacijskih situacija (didaktičkih mikrostruktura) u kojima se pojavljuju različiti oblici (pojedinačni, u parovima, skupini), različite nastavne situacije te različita nastavna sredstva

7. Otvoreni sustav-uspostavlja didaktičku situaciju koja se utemeljuje na ponudi sadržaja i metoda za samostalno učenje, istraživanje i stvaranjeučenici sami odabiru sadržaj za istraživanje sadržaj nudi učitelj ili učenici

416

ovisno o karakteru sadržaja i cilju koji se želi postići (obrazovnim, odgojnim i funkcionalnim zadaćama), predlažu se metode rada za nastavni i izvannastavni radtaj sustav napušta tradicionalnu organizaciju nastave i izvannastavne djelatnosti; organizacija nastavnog sata utemeljuje se na didakt. ponudi, izboru didakt. ponude i preuzimanju odgovornosti za njezino izvršenjeuspostavlja novu strategiju vrednovanja postignuća (ocjenjivanja)

8. Multimedijski sustav-suvremena nastava književnosti uključuje različite medije kojima se prenose književnoznanstvene i umjetničke poruke, riječ je o

417

vizualnim i auditivnim te elektroničkim medijima; -književnoumjetnički i znanstveni sadržaj raščlanjuje se na didaktičke cjeline koje se povezuju uz određeni medij: knjigu, udžbenik, čitanku, zvukovne zapise, filmove, TV, CD_ROM, računalo, Internet

9. Timski sustav-utemeljuje se na teoriji međupredmetnih veza, tj. na načelima interdisciplinarnosti-teorija međupredmetnih veza ostvaruje se na razini sadržaja u nastavnim programima, udžbenicima i drugim didaktičkim izvorima te planiranju i izvođenju nastave-timskom sustavu prethodi alternacija učitelja, uvođenje dvojnih učitelja za isti nastavni predmet;

418

- omogućuje međusobni dijalog dvoje učitelja, podjelu uloga u ostvarivanju pojedinih faza nast. sata i komunikacijskih situacija, izmjenjivanje odgovora na pitanja koja postavljaju učenici

-korelacijski metodički sustav uključuje dvočlanu i višečlanu korelaciju; a) dvočlana korelacija obuhvaća dva nast. predmeta, na primjer književnost i likovnu umjetnost, književnost i povijest, književnost i glazbu, knj. i filmsku umj.; pruža mogućnost alternacije učitelja; svaki učitelj pokriva sadržaj svoje strukeb) višečlana korelacija uključuje veći broj sudionika

419

različitih nastavnih predmeta; uspostavlja složenije zahtjeve u organizaciji sadržaja i usklađivanju metodičke strategije-u taj sustav uključuju se i drugi stručnjaci: književnici, likovni umjetnici, filmski redatelji, glumci, skladatelji i dr. -uvodi se i timski oblik pripreme za nastavni sat u šk. i izvođenje nast. sata prema toj kolektivnoj pripravi

ŠKOLSKA INTERPRETACIJA KAO METODIČKI SUSTAV /

ZAGREBAČKA METODIČKA ŠKOLA

420

(termin se prvi put pojavljuje 1962. u priručniku Pristup knj.dj. (Frangeš-Šicel-Rosandić) – kasnije se rabi i termin Zg.metod.šk/Rosandićeva škola)

Tradicionalna nastava književnosti

-nije pridavala osobitu pozornost analizi knj. dj.; više se bavila knjpov. građom (biografijom pisca, književnim i društvenim prilikama); ako se provodila, iscrpljivala se u formalističkim zahvatima, fiksiranju ukrasa pj. govora i prepričavanju sadržaja djela

Moderna nastava književnosti

-knj. je djelo temelj nastave, a analiza djela „prvi uvjet moderne nastave književnosti; plodonosan utjecaj izvršila je

421

„eksplikacija teksta“, koja se afirmirala u francuskoj metodici nastave književnosti,

-pojavljuje se u met. priručnicima i čitankama za OŠ (autori A.Antoš-J.Bukša)

B) ŠKOLSKA ANALIZA KNJIŽEVNOG DJELA

-ne može se izgrađivati neovisno o znanosti o knj. (znan. interpretaciji)-neposredno poslije rata (od 1945. do 1950.) prevladavao je sociološki pristup u tumačenju knj. djela – nastava knj. isticala je idejnu i sociološku interpretaciju dj., knj. djelo podređivala je praktičnim potrebama života

zaokret nastupa pedesetih godina, u knj. kritici očituje se

422

oporba pragmatičko-propagandnom shvaćanju knj., a u znanst. publikacijama objavljuju se nove metodološke koncepcije u studiju knj.

Nova orijentacija

godine 1995. u almanahu Pogledi 1995 naznačene su nove knjteor. i metodološke tendencije, koje su se, nešto prije, očitovale u svjetskoj znanosti o knj. (njemačkoj, ruskoj, francuskoj, engleskoj)u njima je sadržana moderna metodologija knj. studija u kojoj knj. djelo zauzima središnje mjesto; nastupa razdoblje snažnog procvata književne analize, koja se poslije pojave časopisa Umjetnost riječi (1957.) naziva interpretacijom

B) INTERPRETACIJApredmet je interpretacije

423

književno djelo kao pojedinačna i neponovljiva umjetnička stvarnost; knj. djelo shvaća kompleksno; cilj joj je proniknuti u umjetnički smisao djela, otkriti njegove vlastite zakonitosti, obnoviti, rekreirati stvaralački proces; obuhvaća, inspiraciju djela, stvaralačku osobnost, povijesni kontekst, tradiciju; uključuje i stilističku problematiku djela

--a) -interpretacija uzima u obzir ove momente :

1. Književno je djelo jedinstvena umjetnička tvorevina koja postoji kao estetska i književnopovijesna danost, nosi obilježja prostora i

424

vremena u kojem je nastalo i oznake svoga tvorca2. Zanemarivanjem književnopovijesnog konteksta interpretacija se pretvara u oblik impresionističkog pristupa djelu; interpretator transponira subjektivni doživljaj dj. u artistički izražaj, u esej;--u studiju književnosti traži se puna suradnja senzibilnosti i erudicije

b) Književno djelo u odgojno-obrazovnom procesu

knj. djelo prenosi se u nastavni proces u kojem sudjeluju učenik i učitelj; učenik ima status punopravnog estetskog subjekta; njegova je estetska senzibilnost bitna odrednica nastave

425

zadaća je interpretacije da probudi estetsku doživljajnost, izoštri književno-promatračke sposobnosti i kritički duh, oblikuje književni ukus; ---te se zadaće postižu svestranim angažiranjem učenika u nast. procesu interpretacija aktivira i pokreće uč. emocionalne, fantazijske, intelektualne i stvaralačke mogućnosti;- u početnoj fazi prevladava emocionalna sastavnica, kasnije se taj izvorni emocionalni doživljaj obogaćuje misaonim i kritičkim sastavnicama; -doživljavanje knj.dj. uvjetovano je primateljevim iskustvom (emocionalno-intelektualnim), književnom naobrazbom i sveukupnom

426

duhovnošću ---učitelj nije predavač, pedagoški napor usmjeruje prema tekstu i učeniku, vodi ih do spoznaje određenih knj. pojava, do doživljaja, do samostalne prosudbe i ocjene ---- od učitelja se zahtijeva svestrano poznavanje djela i metoda njegove interpretacije, suživljenost sa svijetom djela, jasan i domišljen plan analitičkog postupka (određivanje ključnih probl.), metodička intervencija i komunikacijska umješnostc) Interpretacija i teorija

spoznaje

-interpretacija traži razradu psihološko-spoznajnog (gnoseološkog) aspekta;

427

-u razradi te problematike oslanja se na rezultate suvremene estetike koja se bavi fenomenom estetskog doživljaja i estetske spoznaje; -svojstvo je umjetničkog djela da pobuđuje estetski doživljaj, doživljaj ljepote i ugode; -estetski je doživljaj slojevit proces u kojem se miješaju i udružuju emocionalni, fantazijski, asocijativni i misaoni spletovi-doživljavanje djela ostvaruje se u nekoliko faza:neposredna percepcija djela (čitanje, slušanje, gledanje – promatranje)reagiranje afektivnih mehanizama (oslobađanje emocija, asocijacija i vizija)racionalno reagiranje

428

- pri oblikovanju estetskog doživljaja osobito važnu ulogu ima primateljeva mašta

d) Primanje estetske poruke

pred knj. djelom čitatelj doživljava posebnu vrstu uzbuđenja; zahvaćen djelovanjem knj. djela – njegova svijeta, primatelj ulazi u nove prostore doživljavanja, doživljava unutarnji preobražaj, svoja iskustva i cjelokupnu misaono-emocionalnu aktivnost uključuju u novu naslućenu stvarnost; u prvom dodiru s umjetninom čitatelj nije svjestan odakle izvire ta snaga, intuicijom otkriva njezine obrise; to, međutim, nije estetska

429

spoznaja; stanje u koje je doveden estetski subjekt otvara put spoznaji; -estetski (emocionalni) doživljaj otvara put racionalnoj spoznaji; u estetskom doživljaju isprepleću se elementi emocionalnog i racionalnog; emocionalno otvara prostore intelektualnome (racionalnome),kognitivnome; prvo uzbuđenje pred djelom traži verifikaciju, misaoni postupak koji obrazlaže i potvrđuje (osmišljava) doživljaj

e) Emocionalno-intuitivni i logičko-intelektualni plan

školska interpretacija djela uzima u obzir ta dva plana;-djelo je predmet

430

doživljavanja, uživanja i spoznavanja; postavljeni redoslijed, neposredna percepcija, reagiranje afektivnog sustava i racionalno reagiranje nema namjeru raslojiti proces doživljavanja i spoznavanja djela na posebne i neovisne sastavnice, već upozorava na međusobno prožimanje različitih psihičkih procesa

u nastavi, gdje se učenici uvode u doživljavanje i tumačenje djela, obavljaju se određene predradnje i psihičke pripreme učenika za susret s djelom

f) Primateljev recepcijski kontekst

knj. dj. uključuje se u primateljev recepcijski

431

kontekst i prolazi kroz njegovo recepcijsko sito; --pojedina knj. djela učenici doživljavaju i ocjenjuju drukčije od knj. kritičara i povjesničara književnosti-- promjenom senzibiliteta mijenja se odnos prema djelu--učenička zapažanja postaju dragocjen pokazatelj kamo treba krenuti interpretacija u učionici;

određivanje smjera i razine interpretacije važan je korak u organizaciji sata;

neki tekstovi pojavljuju se u OŠ i SŠ – interpretacije na prvom i drugom stupnju razlikovat će se po opsegu literarne spoznaje i pristupu; primjer – Voćka poslije kiše

432

-u osnovnoj školi interpretacija će obuhvatiti njezinu vizualnu korektnost (sjaj, ljeskanje kapi kiše, igra svjetlosti);- u srednjoj školi usmjerit će se prema misaonoj strukturi pjesme (kratkotrajnost, prolaznost), odnosu prema autoru, pjesničkoj tradiciji i drugim književnopovijesnim odrednicamag) Razine interpretacije

-isto knj. dj. pojavljuje se u OŠ i SR; razine interpretacije prilagođuju se recepcijskim i spoznajnim mogućnostima učenika Za svaki obrazovni stupanj utvrđuje se razina interpretacije (doživljajna i spoznajna);

--osnovnoškolska

433

interpretacija uspostavlja doživljajno-spoznajni kontekst i književnoteorijski kontekst (uključuje pojmove iz teorije knj.), a srednjoškolska književnopovijesni konteksth) Redoslijed postupaka

. utemeljuje se na psihološko-spoznajnim odrednicama;1. - prvi je uvjet psihička pripremljenost uč. za recepciju djela, koja se postiže raznovrsnim MOTIVACIJAMA; -smisao je psihičke pripreme u tome da učenika dovede u stanje određene emocionalne napetosti i budnosti duha;

-nakon te psihološko-intelektualne pripreme

434

slijedi NAJAVA DJELA; -ona obuhvaća elemente: ime i prezime autora, naslov djela, vrstu djela, godinu objavljivanja;

- ako se interpretira odlomak, tj. manja samostalna cjelina iz djela, sustav početnog obavješćivanja isti je kao i za djelo u cjelini, uz uvjet da je najavi prethodilo obuhvaćanje djela u cjelini u osnovnim naznakama (tematskim i kompozicijskim) i izbor odlomka koji će se interpretirati; -najava ima obavijesni karakter

. poslije najave slijedi ČITANJE TEKSTA

435

(ekspresivno, interpretativno); to je prvi korak interpretacije; stvara podlogu za interpretaciju teksta:

. važno mjesto zauzima i EMOCIONALNA PAUZA, trenutak šutnje poslije čitanja teksta kad učenici sređuju dojmove koje je proizveo tekst, učitelj prati vidljive reakcije i ozračje koje je čitanje izazvalo

. zatim učitelj potiče učenike na IZRAŽAVANJE DOŽIVLJAJA, na izricanje osnovnog dojma; u teoriji i praksi znanstvene i školske interpretacije postoji razrađen sustav polazišta – osobitu popularnost uživa teorija dojma kao prvo

436

ishodište interpretacije; terminom dojam obilježava se prvi kontakt s djelom, učinak djela na čitatelja; -dojam je sveukupnost psihičkih procesa koji su se oslobodili u svijesti primatelja djelovanjem umjetnine

C) PROBLEMSKA NASTAVA KNJIŽEVNOSTI

a) Određenje- poseban didaktičko-metodički sustav koji se suprotstavlja predavačko-produktivnim oblicima nastave;- teorijsko ishodište pronalazi u teoriji projektne nastave (američkoj projekt-metodi); - kao domišljen sustav počinje se primjenjivati

437

šezdesetih godina 20.st.; početak-prvi znanstveni simpozij održan u NY 1965.g.-uvodi učenike u samostalno istraživanje problema, uspostavlja sustav postupaka i operacija koji angažira učenika u postavljanju i rješavanju problema

b) Što je problem?Svi pokušaji definiranja problema zaustavljaju se na pojmovima: teškoća, zapreka, složeno neriješeno pitanje, težnja da se prevladaju zapreke koje stoje na putu rješavanju (spoznavanju) problema, tj. na putu do cilja; problem nastaje kada se naiđe na određenu zapreku a cilj se ne može ostvariti na

438

osnovi do tada vrijedećih načina, već treba pronaći put za njezino prevladavanje; prethodna znanja i iskustva sada se primjenjuju na nove uvjete i na drukčiji nekonvencionalniji način, što dovodi do niza intelektualnih procesa

c) LITERARNI PROBLEM--ima posebna obilježja koja proizlaze iz prirode književnih pojava– zasniva se na misaonim, emocionalnim i fantazijskim aktivnostima učenika; --osoba koja rješava lit. problem angažira se emocionalno (proživljava problem) i intelektualno (pokušava ga riješiti-spoznati)

439

--svaki učenik rješava problem na individualni način, a zahvaljujući kontekstu dolazi do objektivnog rješenja; --dolazi do izražaja subjektivni odnos, rješenje problema ne mora biti jednoznačno, svaki uč. može riješiti problem na svoj način; --knj. se problem očituje kao višeznačna pojava koja rađa različite asocijacije, emocije i misli, ovisno o senzibilnosti, erudiciji i zrelosti istraživača;-- mora se uzeti u obzir i kontekst u kojem se pojavljuje literarni problem jer kad bi se pri njegovu rješavanju oslonili samo na subjektivnu istraživačevu procjenu, moglo bi doći do

440

iznevjeravanja objektivne prosudbe; riječ je o kontekstu djela kojemu on pripada, kontekstu opusa, vremena, piščeva svjetonazora, stilskom kontekstu (problem krivnje u Zločinu i kazni promatra se u drukčijem kontekstu nego u Strancu A. Camusa)

d) Uvjeti za rješavanje problema

literarni problem traži uočavanje složenosti pojava koje treba otkrivati i tumačiti; sadrži određenu spoznaju teškoću, suočava uč. s nerazjašnjenim pojavama, pobuđuje zanimanje, otvara mogućnosti za postavljanje različitih pitanja i hipoteza

441

-odnos učenika prema problemu ovisi o:stupnju psihičkog razvojaopsegu iskustva i informacija

emocionalnom stanjumotiviranosti

e) Rješavanje problema-pri rješavanju literarnog problema očituju se različite spoznajne aktivnosti; proces se zbiva u nekoliko faza- faze rješavanje literarnog problema:1) problem ulazi u krug učenikove pozornosti: uočava problem, osjeća teškoće, svjesno upravlja svoju spoznajnu aktivnost na otkrivanje odnosa i posebnosti koje sadrži

442

problem; -problem izaziva emocionalnu i intelektualnu napetost, radoznalost i želju za razrješenjem; učenik se koleba, opredjeljuje, postavlja pitanja –zaokupljen je problemom2) problem se pobliže određuje, navode se činjenice i spoznaje koje će olakšati rješavanje problema; problem se razlaže i traže se mogućnosti za njegovo rješavanje, proširuje se krug informacija bitnih za rješavanje problema

3) učenik pokušava riješiti problem: postavlja problemska pitanja, hipoteze, alternative, traži argumentaciju za postavljene teze,

443

uspoređuje problem sa sličnim problemima koje je rješavao i sl.

- do izražaja dolazi kreativnost u rješavanju problema; očituju se kreativne mogućnosti učenika u obuhvaćanju, osvjetljavanju i razlaganju problema; uč. objavljuju svoje zamisli, otkrivaju raspone u obuhvaćanju problema 4) verifikacija (dokazivanje, provjera) hipoteza, pozivajući se na izvorni tekst i druge izvore informacija,

- uč. pronalazi dokaze za postavljene teze, a one za koje ne pronađe odgovarajuće dokaze isključuje; -na temelju argumenata

444

izriče se sud o problemu, tj. rješava problem

f) Struktura problemskog sata književnosti

oblikuje se na logičko-spoznajnoj osnovi; učenik ne prima gotove obavijesti koje treba upamtiti i reproducirati; do novih obavijesti i spoznaja dolazi sam; te okolnosti odlučuju o ustrojstvu sata i o njegovoj metodičkoj strategiji

I. stvaranje problemske situacije

II. definiranje problema i metoda kojima se problem istražuje

III. organizacija samostalnog istraživačkog rada učenika

445

IV. analiza rezultata istraživanja, koji se korigiraju i dopunjavaju

V. zadaci za samostalni rad

--ostvaruju se obrazovni, odgojni, funkcionalni i komunikacijski ciljevi--pedagoška utemeljenost: sadržaj, metode usvajanja sadržaja, metode upravljanja i kontrole uč. djelatnosti, nastavna sredstva i didaktički izvori za samostalan rad, organizacijski oblici, uloga učitelja

g) Sadržaj nastavnog sata

na satu problemske nastave mogu se obrađivati cjelovita knjiž. djela ili pojedini moralni, estetski, filozofski, društveni, idejni problemi

446

vezani uz određeno djelou metodičkoj literaturi razgraničuju se tipovi problemskih sati od nastavnih sati cjelovite interpretacije djela i sati na kojima se interpretira tematsko-idejna osnova djela i likovi; u modelu problemske analize sadržaj se aktualizira s idejne, moralne, društvene i psihološke strane; roman se raščlanjuje na niz problema koji postaju predmetom interpretacije; u formuliranju sadržaja nastavnih jedinica ističe se problem koji sadrži određeno neriješeno pitanje, tezu ili alternativu; sustav nast. jedinica u modelu problemske analize zahtijeva od učenika

447

razvijeniji tip kritičkog mišljenja; problemska analiza aktualizira one aspekte djela koji iziskuju bogatije književno i životno iskustvo, izgrađeniji stupanj književne i opće kulture; pripaziti - u težnji za aktualizacijom idejnih, moralnih, psiholoških, društvenih i filozofskih problema koji se očituju u djelu može doći do preširokih digresija . u sustavu probl. nast. književni se sadržaj raščlanjuje na određene probleme; .raspon problema proizlazi iz knj. djela koje se interpretira, a njihov se opseg prilagođuje okvirima

448

nastavnog sata, tj. mogućnostima interpretacije problema u zadanoj vremenskoj jedinici . problemi se otvaraju na idejno-tematskoj razini djela, ali i na fabulativno-kompozicijsko i jezično-stilskoj razini-izdvajaju se oni problemi koji će najviše zaokupiti interese učenika . na jednom nastavnom satu može se analizirati jedan problem ili više problema; -u dosadašnjoj praksi u sustavu problemske nastave interpretiraju se pripovjedna i dramska djela(navedi svoj primjer)

Iz Breze Slavka Kolara mogli bismo izdvojiti ove probleme: Je

449

li Janičina tragedija motivirana njezinom krhkom prirodom ili sredinom u kojoj živi?

h) Metode problemske nastave

-uvodi takve nastavne metode koje potiču učenike na samostalan, istraživački i stvaralački rad

o heuristički razgovor – njime se postiže aktivizacija učenika u analizi knjiž. problema; to je sustavni i postupni razgovor kojim se učenik usmjerava na problem; u prob. nastavi do izražaja dolaze:

problemska pitanja – problem se postavlja u obliku pitanja; do odgovora se dolazi

450

uočavanjem problema, definiranjem njegovih aspekata, postavljanjem teza i njihovom verifikacijom

perspektivna pitanja – otvaraju perspektive, cilj istraživačkog napora; sadrže u sebi odrednice do kojim se dolazi analitički, npr. Možemo li reći da je Filip suvišan čovjek?

uopćena pitanja – traže razrađen odgovor i objašnjenje, razlikuje se od perspektivnog pitanja u tome što ne otvara perspektivu, npr. Koji motivi određuju Raskoljnikovljev čin?

alternativna pitanja – postavljaju učenika pred dvojbu i traže opredjeljivanje, npr.

451

Osuđuje li Dostojevski Raskoljnikova ili mu prašta?

o stvaralačko čitanje teksta – osamostaljuje uč. u otkrivanju teksta i pruža im mogućnost za individualno, stvaralačko pristupanje;

--provodi se uz pomoć dodatnih didaktičnih sredstava (nastavni listići, tehnička sredstva i pomagala); -svrha je razumijevanje sadržaja, stava autora, sposobnost emocionalnog proživljavanja situacija koje pruža tekst i sposobnost procjenjivanja (suđenja);- tekst poziva čitatelja na sudjelovanje u zbivanjima, doziva iskustva, doživljaje i

452

uspomene, postavlja sebe u žarište čitateljevih interesa i doživljajno-spoznajne aktivnosti, traži određenu disciplinu u otkrivanju i spoznavanju koja dovodi do završetka – do ocjene, do oblikovanja dojmova, doživljaja i spoznaja

o istraživačka metoda – označava najviši stupanj samostalnosti u radu; učenik samostalno prolazi sve etape istraživanja:

-definira problem, stvara plan istraživanja, postavlja hipotezu, određuje način njezine verifikacije, izvodi zaključke i sudove-u svom radu približava se istraživačkom radu znanstvenika, razlika u istraživačkom radu uč. i

453

znanstvenika je u tome što znanstvenik otkriva nove istine, a uč. otkriva istine koje nisu nepoznate u znanosti, ali su nove za učenika-predmet istraživanja – knj. problemi vezani uz idejno-tematsku i stilsko-kompozicijsku razinu knj. dj.

o reproduktivno-stvaralačka metoda kombinira se s ostalima

i) Sredstva i pomagalau problemskoj nastavi koriste se suvremena tehnička sredstva i pomagala: dijafilmovi, nastavni filmovi, dijapozitivi, radio, televizija, audio kasete, računalo, internet, CD-ROM te različiti tipovi

454

nastavnih listića (različite vrste tekstova-kritički, znanstveni)

j) Oblici rada problemske nastave

frontalni rad (svi učenici rješavaju isti problem usmeno ili pismeno)

individualni rad – može se proširiti krug spoznaja koje se istr.

grupni rad –pogoduje diferencijaciji i proširivanju istraživačkih problema

-organiziranjem skupnog i individualnog rada uč. pospješuje se usvajanje metodologije istraživačkog rada rad u parovima (tandemski, partnerski, suradnički) razvija kritičko

455

mišljenje i suočavanje različitih gledišta

k) Uloga učitelja-nastavnik je u problemskoj nastavi organizator stvaralačke i istraživačke djelatnosti učenika;- mora poznavati individualne osobine učenika, pravce njihovih književnih i drugih interesa;- prema interesima i mogućnostima uč. priprema posebne radne zadatke (programe) koje uč. samostalno rješavaju; -ti individualni zadaci (programi) razvijaju određene sposobnosti; -u individualiziranoj nastavi uč. također preuzima nove obveze, dobiva novu ulogu: planira svoj rad, upoznaje

456

izvore informacija, metode istraživanja i sl.--takvi oblici rada u okviru probl. nast. povećavaju zahtjeve u pripremanju nastavnog rada

l) Stvaranje problemske situacije

probl. situacija je početna faza u sustavu problemske nastave, u kojoj se počinje očitovati doživljajno-spoznajna aktivnost učenika; --ta se aktivnost počinje očitovati u suočenju s problemom (teškoćom, nepoznanicom) koji traži razjašnjenje; --problemska se situacija izgrađuje na suprotstavljanju različitih gledišta koja problem otvaraju i

457

sugeriraju, na proturječnostima koje treba razriješiti, na pitanju koje traži dokumentiran odgovor, na tezi koju treba dokazati i obraniti --u početnom koraku nastavnog procesa otvaraju se različiti smjerovi mišljenja, nastupa raslojavanje gledišta i stavova, opredjeljenja i mišljenja; --takav izdiferenciran pristup literarnom problema otvara individualne pristupe pojavi i dovodi do individualizacije nastavnog procesa

m) postupci stvaranja problemske situacije:

pomoću oprečnih mišljenja učenika o nekom

458

problemu (istoj knj. pojavi) koja mogu izraziti u diskusiji; do takvih će situacija dolaziti u raspravi o likovima i njihovim postupcima, o pojedinim situacijama u djelu, o piščevim stavovima i sl.

postavljanjem teza koje traže prihvaćanje ili odbijanje, opredjeljenje traži argumentaciju; tezu može postaviti učitelj ili učenik;

- u razvijenom tipu problemske nastave učenici iznose polazne teze; teze se izražavaju usmeno ili pismeno primjenom ankete u kojoj učenici pomoću problemskih pitanja izražavaju svoj stav, mišljenje, sud o određenim

459

problemima u djelu (tzv. orijentacijska anketa);

-u anketni listić mogu se uvrstiti pitanja koja aktualiziraju idejne, moralne, društvene, estetske i psihološke probleme; ___primjer – prije interpretacije romana Evgenij Onjegin učenici mogu, u anketi, odgovoriti na ova pitanja: 1. Pristupa li Onjegin na isti način u životu na početku i na kraju romana? (…) citiranjem poslovica, aforizama ili mota; učitelj citira poslovicu, aforizam ili moto u kojima se, u sažetom obliku, izražava određena istina, stav prema životu, svojevrsna životna filozofija;

460

-traži od učenika da raščlane poruku koja je izražena, a zatim se uspostavlja veza između poruke poslovice, aforizma, mota i književnog problema koji se nameće u određenom knj. djelu interpretativnim čitanjem teksta – isti se tekst može interpretirati na više načina; svaki interpret unosi u čitanje svoj doživljaj, tj. ostvaruje svoju interpretaciju teksta;

-učenici slušaju najmanje dvije različite interpretacije i opredjeljuju se za onu koja je, po njihovu mišljenju, vjerodostojnije izrazila stvaraočevu idejno-estetsku zamisao; -tri različite interpretacije izazivaju spor, stvaraju

461

problemsku situaciju koja se razrješuje raspravom i analizom; -takav postupak u stvaranju probl. sit. osobito je prikladan u interpretaciji dramskih djela; u primjeni toga postupka rabi se suvremena nastavna tehnologija (tonski, govorni zapisi) uspoređivanjem glazbenog i knjiž. djela koje je poslužilo kao inspiracija glazbenom stvaratelju uočit će se razlike koje izazivaju problem; trebat će ustanoviti zašto je skladatelj odstupio od teksta-predloška, čime su motivirana ta odstupanja;

- npr. Čajkovski nije u svom djelu obuhvatio sve epizode iz Puškinova romana

462

(Evgenij Onjegin) – Zašto je Čajkovski izdvojio samo intimne scene? Je li time osiromašena idejno-estetska zamisao djela?-pretpostavlja se poznavanje romana; slušanje i analiza opere slijedi nakon interpretacije romana; možemo postaviti probl. pitanje koje će prethoditi slušanju i analizi opere; -postupak o kojem je riječ primjenjivat ćemo kad između knj. i glazbenog djela postoje uzajamni odnosi (kad knj. dj. služi kao podloga glazbenom djelu); tako se ostvaruje načelo korelacije uspoređivanjem književnog s filmskim djelom – uspoređivanjem

463

knj. djela i filma koji je oblikovan na njegovu predlošku postavit će se pitanje prijenosa romana u filmski izraz; filmski će stvaralac iz knj. djela izdvojiti one epizode koje se mogu uspješno prenijeti u filmski izraz;

- s tim u vezi može se postaviti problemsko pitanje: Je li filmski stvaralac iznevjerio idejno-estetski smisao knj. djela, je li literarnoj osnovi dao nova značenja, obogatio je novim porukama?-postupak pri stvaranju problemske situacije izgleda ovako: kad učenici upoznaju knj. tekst, kad ga interpretacijom osmisle, prikazuje se film izgrađen na predlošku tog teksta

464

(epizode, npr.), a zatim slijedi problemsko pitanje usmjereno na uspoređivanje teksta i filma; -pitanje izaziva spor, koji se razrješuje komparativnom analizom uspoređivanjem ilustracija i književnog teksta na koje se odnose;

učenici promatraju nekoliko različitih ilustracija iste epizode ili lika; -isti lik ostvaren je likovno na različite načine , istaknute su nijanse u karakterizaciji lika;- uspoređivanjem različitih pristupa likovima nastaje spor koji izaziva potrebu za dubljom analizom i argumentacijom sudova i stavova uspoređivanjem dviju

465

epizoda iz knjiž. djela koje se temelje na istom motivu;

- npr. u Novakovoj noveli „Iz velegradskog podzemlja“ isti čin (umorstvo vlastitog djeteta) prosuđuje (ocjenjuje) dvojako: kao najstrašnije djelo – zločin i kao izvršenje Božje volje;- osmišljavanjem tih stavova nastaje problem, njegovo rješavanje može se ostvariti pozivanjem na autorov pogled na svijet, na idejni stav koji se očituje u noveli postavljanjem teza koje može postaviti nastavnik; u formulaciji se mora očitovati problem koji će učenike potaknuti na razmišljanje i

466

opredjeljivanje učenik postavi određeno pitanje ili tezu koja izaziva spor; spor se razrješava analizom, tj. pronalaženjem argumenata

postavljanjem razvijenog, alternativnog pitanja (zadatka); od većeg broja mogućnosti odabiru se one koje se čine prihvatljivima

književnokritički tekstovi u kojima se navode oprečna mišljenja o određenom knj. problemu (liku, epizodi, postupku, ideji);

-učenici se opredjeljuju za jedno od izraženih mišljenja i traže argumentaciju

NOVIJE TEORIJE U PROUČAVANJU

467

KNJIŽEVNOG DJELA U NASTAVI

a) eksplikacija tekstarazvija se početkom 20. st. u francuskim školamaumj. tekst prihvaća kao glavni predmet svog bavljenja (opozicija je dogmatskoreproduktivnom sustavu nastave knjiž. koji se bavi piščevim životopisom i usustavljivanjem knj.pov. i knj.teor. sadržaja)eksplikacija se okreće tekstu, podređuje se tekstu, proniče u tekst (Rudler) s namjerom da ga što temeljitije, svestranije i točnije objasni;istaknut je i pedagoški aspekt – tumačenjem teksta

468

razvija se učenikova književna i jezična kultura, učenik se osposobljava za samostalno čitanje i tumačenje tekstau programima nastave knj. određeni su tekstovi koji se objašnjavaju

- faze objašnjavanja teksta : a) kratak uvod (određivanje pripadnosti teksta u cjelinu, tzv. lokalizacija; može se iznijeti i ideja djela, ili uč. samo otkrivaju)

b) čitanje teksta (estetsko čitanje koje sugerira učenicima est. doživljaj)

c) proučavanje kompozicije pročitanog teksta

d) ponovno čitanje praćeno analizom pojedinosti (detaljno objašnjenje teksta, otkrivaju se svi

469

detalji i stoga su aktivirana sva jez. sredstva kojima se detalji osmišljavaju: gramatička, knjter, knjpov, socio-psihološka i etička;

-osobito se istražuje jezik teksta – P.Clarac kaže: Proučiti izražajnu ulogu riječi i izraza – to je najbolji način da učenika osposobimo za samostalno tumačenje tekstae) zaključcif) učenici čitaju tekstg) učenje teksta napamet

b) pomno čitanje (close reading) i nova kritika

metoda pomnog čitanja razvija se u Engleskoj 20-ih godina 20. st. potpuniju teorijsko-metodološku razradu doživljava 30-ih i 40-ih g. u

470

sklopu nove kritike čiji se zagovornici bune protiv stavljanja naglaska na autorovu biografiju i svjetonazor već interes pokazuju za individualni doživljaj umjetničkog teksta, za učinak teksta na čitatelja, za jezik pjesničkog djela i njegov kontekst (termin NK – Joel Spingarn 1910.)

Richardsov pokus – poticaji nastavisvojim studentima tijekom jednog semestra dao trinaest pjesama, uz tekstove pj. nisu bili navedeni nikakvi drugi podaci, studenti su slobodno izražavali svoje doživljaje i zapažanja o pj.; istraživanje mu je

471

omogućilo izvođenje zaključaka o teškoćama koje se pojavljuju u komunikaciji s pj. tekstom: 1. teškoća običnog smisla i sadržaja poezije; 2. teškoća osjetnog zamjećivanja oblika riječi i slijeda njihova ritma; 3. teškoća u otkrivanju pj. slika; 4. utjecaj irelevantnih reminiscencija; 5. standardno konvencionalno reagiranje; 6. sentimentalnost; 7. inhibiranje; 8. doktrinarnost; 9. tehničke predrasude; 10. opće kritičke pretpostavkeu Praktičnoj kritici Richards se bavi pitanjima literarne komunikacije i literarne recepcije; uključuje se u krug fenomenoloških proučavanja knj. u Filozofiji retorike bavi

472

se proučavanjem konteksta i značenja riječi ovisno o kontekstu, njezine sugestivne moći, R. učenje o analizi dj., tj. o čitanju djela, semantički je utemeljeno (lingvistička dimenzija); tako i u djelima Interpretacija u nastavi i Kako čitati stranicu; U djelu Interpretacija u nastavi bavi se retorikom, gramatikom i logikom, a knjiga Kako čitati stranicu bavi se pitanjima školstva, odgoja i čitanja, tj. literarne komunikacije; R. teorija literarne komunikacije počiva na lingvističkim osnovama; u središtu je njegove pozornosti značenje riječi, ovisnosti i rasponi značenja riječi;

473

R. teorijski prilozi sjedinjuju lingvističke i psihološke el.; u njegovu se kritičkom opusu očituju semantičke, gramatičke i psihološke odrednice

Razumijevanje pjesništva

-nova kritika?među predstavnicima nove kritike osobitu popularnost stekao je priručnik Cleantha Brooksa i Roberta P.Warrena Razumijevanje poezije, oni obogaćuju pristup poeziji bogatim komentarima bez kojih se ne može uspješno komunicirati s knj. djelima; željeli su ukloniti zablude, nesporazume i promašaje koji se pojavljuju u Richardsovoj metodi

474

intuitivnog, proizvoljnog komuniciranja s knj. djelom; u njihovom metodičkom sustavu neposredno komuniciranje vezano je uz različite vrste literarnog, lingvističko-stilističkog, povijesnog, sociološkog i dr. komentara

c) Interdisciplinarni sustavi

-Wayne Booth, upućuje prigovor novoj kritici: studenti knj. obrazovani na zasadama nove kritike govore kao sociolozi, a ne razumiju značenje pojmova i termina kojima se služe---Murray Kreiger – prigovara odvajanje književnosti od studija povijesti i pokušava povezati svijet knj. dj. s kulturnim kontekstom Walter Sutton – traži

475

integrirani tip studija koji otkriva „odnose između knj. i njezina sve kompleksnijeg društvenog ambijenta“ Frederick Hoffman – zalaže se za kritiku koja uključuje više disciplina i tako omogućuje potpuno shvaćanje tekstaNorthrop Freye, Anatomija kritike ('57) – njegova kritika stavlja književnost u antropološki okvir, iznosi novu koncepciju nastave književnosti u knjizi – Plan za učenje

o oporba novoj kritici – očituje se u povećanom zanimanju za autorovu biografiju; pojavljuju se studiozne i iscrpne biografije poznatih pisaca;

476

-suvremeno proučavanje knj. uključuje računala – objavljuju se indeksi, bibliografije, abecedni popis početnih riječi, studije stila i sl. (u nas – Ž.Bujas, M.Moguš,M.Engelsfeld i dr.)

Ruske metodičke školed) sovjetska

formalistička školarazvija se od 1915. do 1930., predstavnici su: Šklovski, Tinjanov, Tomaševski, Jakobson, Vinogradov, Brik…proučavaju jezik knjiž. djela; dostignuća ruske formalne škole najočitija su u području stilistike književnog djela; pripadnici škole napuštaju tradicionalnu orijentaciju proučavanja stila u

477

kategorijama tropa i figura; ističu poeziju gramatike, tj. važnost izbora i rasporeda gramatičkih kategorija u oblikovanju pj. jezika, otkrivaju utjecaj versifikacije na semantiku teksta, vezu metričkog rasporeda i sintaktičkointonacijske organizacije teksta; posebno zanimanje pokazuju za stil knjiž. vrste, književni postupak koji izaziva začudnost kod čitatelja (poseban dojam koji čitatelju omogućuje novo viđenje pojava)V. Vinogradov –upozorio je na temeljne probleme kojima se mora baviti znanost o jeziku umjetničke književnosti: a) jezik i stil umj.dj.; b) jezik i stil pisca

478

učenje predstavnika formalne škole očitovalo se i u metodičkim teorijama i koncepcijama nastave knj; -koncepciju estetskog odgoja u nastavi knj. zastupali su: V.V Danilov, I.P.Plotnikov i V. Fišer; Danilov smatra da je temeljni cilj nast. knj. razvijanje umjetničkog mišljenja učenika, -tako se suprotstavlja predstavnicima književnopov. koncepcije koji su isticali spoznajne, moralne i socijalne zadatke nast. knj.; -V. Fišer je iznio svoja shvaćanja nastave književnosti utemeljena na teorijsko-metodološkim postavkama estetičkog formalizma u referatu pod naslovom O estetičkom

479

predavanju književnosti - temeljno je ishodište u analizi knj. djela forma -usporedo s estetičkom orijentacijom u metodici nast. knj. pojavljuje se logičko-stilistička orijentacija, -zastupnici takve orijentacije smatraju da je primarna zadaća nastave knj. razvijanje pravilnog logičkog mišljenja i pravilnost jezičnog izraza učenika -ruska formalna škola utjecala je na izgrađivanje metodičkih teorija u analizi književnog djela, osobito u analizi formalno-stilističkih značajki teksta; -neki elementi te škole integrirani su i u suvremene metodičke sustave nastave knj., ali su obogaćeni i

480

drugim elementima koji književnu analizu čine kompleksnijom i spašavaju je od isključivosti estetičkog formalizma;- na predlošku ruske f. šk. metodika nast. knj. izgrađivala je svoje postupke i pristupe u analizi knjumj teksta -Od 60-ih g. 20. st. u ruskoj metodici ističe se problemska nastava književnosti

Njemačka škola interpretacije

Steigerovi poticaji nastavi

e) škola interpratacije

-javlja se u njemačkoj znanosti o knjiž. uoči Drugog svj. rata; kao poseban se smjer stilističke kritike int.

481

najprije pojavljuje u djelu Emila Staigera Vrijeme kao pjesnikova fantazija (1939.)

-Staiger smatra da je temeljni predmet proučavanja knjiž. jezik knjiž. djela; -temeljna je zadaća interpretacije otkrivanje unutrašnjih zakonitosti djela, zakonitosti njegove strukture; -apsolutizira autonomnost knj. djela, izdvaja ga iz socijalnog, povijesnog i biografskog konteksta;- reducira iz vlastitog metodološkog sustava izvantekstovne odrednice; -na predlošku Bretanove pjesme Na Rajnioblikuje prvi model interpretacije lirske pjesme

482

– najprije otkriva „opće raspoloženje koje u nama budi pjesma“, zatim analizira jezik pjesme (glasove, građu, rečenice, rimu i metar)-u djelu Umijeće interpretacije (1955.) Staiger je proširio okvire proučavanja književnosti – -predmet proučavanja nije samo književno djelo kao autonomna stvarnost izdvojena iz povijesnog, književnog, socijalnog i biografskog konteksta;- Umijeće interpretiranja počiva na uzajamnom prožimanju različitih disciplina koje se bave književnom problematikom, osobito prožimanjem povijesti i filologije -u djelu Vrijeme kao

483

pjesnikova fantazija uspostavio je teoriju dojma;-govoreći o komunikaciji s pjesničkim djelom, kao ishodišni element ističe doživljaj, tj. prvi dojam („najprije opće raspoloženje“);- ističući „kriterij čuvstva“ kao jedan od bitnih elemenata interpretacije, Staiger je osjetio potrebu razjasniti odnos čuvstvenoga i razumskoga u poimanju pjesničkog djela (taj se problem javlja u svim teorijama literarne komunikacije); -prema Staigerovu učenju, zadaća je interpretacije da zamjećaj (dojam) pročisti i podigne do razumske spoznaje i dokaže u svim pojedinostima

484

-ta je metodološka odrednica utjecala na oblikovanje metodičkih postupaka u sustavu šk. interpretacije koja posebno istražuje odnos emocionalnog i razumskog, spontanog i svjesnog u primanju knjumj poruka; -Staiger je diferencirao primatelje umjetničkih tekstova na „obične čitatelje“ i „stručnjake“; -uvodeći u svoj metodološki sustav čitatelja, tj. publiku kojoj je namijenjena interpretacija, istaknuo je jednu od bitnih odrednica školske interpretacije knjumj teksta; -oblikovani su pristupi uvjetovani o-o kontekstom i doživljajno-spoznajnim

485

mogućnostima učenika

Poticaji Lea Spitzera i Wolfganga Kaysera

-u okviru lignvističko-stilističke orijentacije u metodologiji znanosti o književnosti posebno značenje imaju radovi Lea Spitzera koji je u središte svog proučavanja postavio individualni stil pisca; -preko jezičnih elemenata u tekstu otkrivao je stvaraočev duhovni etimon; -Vossler je predmet svog proučavanja otkrio u „stilu nacionalne duhovne kulture“, tj. stil shvaća kao izraz nacionalnog duha-- Kayser, glavni teoretičar školske interpretacije, u svom djelu Jezična

486

umjetnina (1948.) otkriva metode kojima se analizira književno djelo kao jezična umjetnina;- prema Kayserovu učenju, središnji je predmet znanosti o knj. književno djelo, a ne književnopov. procesi kojima se bavi tradicionalna znanost o knj.;- temeljni je predmet znanosti o književnosti književno djelo kao umjetnost riječi;- definira specifičnosti pjesničkog jezika, tj. razlikuje pjesnički jezik od jezika znanosti i svakodnevnog jezika; -pjesnički jezik, za razliku od jezika znanosti i svakodnevnog jezika, ima svoju autonomiju, tj. neovisan je o vanjskoj

487

realnosti; -Kayserovo shvaćanje pj. djela i pj. jezika oslobođeno je društveno-povijesnoga konteksta----njegov sustav temeljnih kategorija interpretacije djela sadrži kategorije na kojima inzistira i tradicionalna poetika: -sadržaj (građa), pjesnički motiv, lajtmotivi „opća mjesta“, simboli, fabula, elementi versifikacije, stilistika, kompozicija i dr. -prethodno upoznavanje s tim kategorijama uvjet je interpretacije svakog pj. djela; -osim analize knj. djela, uvodi i sintezu; analiza je pretpostavka sinteze; -kritizira dotadašnja učenja, a posebno predstavnike

488

„duhovno-historijske“ škole, nedostatke te škole otkriva u odvajanju sadržaja i forme, u izoliranom proučavanju sadržaja i forme umj. djela, u naglašenom zanimanju za pjesnikovu osobnost; -kritizira učenje Ch.Ballyja i njegovu školu koja proučava individualni stil pisca u okviru jez. zakonitosti; -ne prihvaća učenje predstavnika „munchenske škole“ L. Spitzera i K. Vosslera; Spitzer proučava individualni stil pisca, a Vossler stil kao izraz nacionalne duhove kulture;- Kayser smatra da je temeljni predmet proučavanja jezik umjetničkog djela kao autonomna stvarnost

489

Auerbachova metoda- u okviru stilističke orijentacije u proučavanju knj. posebnu ulogu ima djelo Mimesis ('46.), posvećeno povijesti zapadnoeuropskog realizma- za razliku od ostalih predstavnika šk. interpretacije, književno djelo promatra u korelaciji s društvenopovijesnim odrednicama; -smatrajući mimesis – oponašanje stvarnosti – temeljnom značajkom književnosti, svoje je interpretacije gradio na toj teorijsko-metodološkoj pretpostavci;- njegova metodika analize knj. teksta obuhvaća ove

490

postupke: navođenje (citiranje) teksta, objašnjenje teksta (globalno), narativnu strukturu, racionalnu strukturu radnje i estetsku vrijednost teksta; -smatra da se analizom samo jednog odlomka mogu izvesti zaključci o cjelini; -njegova metoda i estetička koncepcija doživjele su kritiku predstavnika teorija o autonomnosti umjetničkog djela;

-osobito je kritički raspoložen prema Auerbachu R. Brinkmann koji, suprotstavljajući se A. mimezičkoj koncepciji, ističe svoje temeljno estetičko gledište prema kojemu -umjetničko djelo izgrađuje

491

vlastitu stvarnost koja nikada, ni u kojem slučaju – dapače, ni tada kada to autor želi – ne može biti odrazom objektivne stvarnosti

na predlošku teorijsko-metodoloških učenja što su ih razvili predstavnici škole interpretacije razvijale su se metodičke teorije o školskoj interpretaciji knj. djela;- pokušale su prevladati antihistorijski pristup umjetničkom djelu i uspostaviti kompleksniji teorijsko-metodološki sustav

f) zagrebačka književnokritička škola (i

nastava knj. u SR)

Novi smjerovi

492

-zagrebačka književnokritička škola pružila je metodici nastave književnosti nove poticaje u strukturiranju metodičkih sustava i postupaka;- zahvaljujući poticajima koje je dobila od knj. kritike, nastava knj. revolucionirala je svoj sustav; -u središte svojih interesa postavila je književno djelo i koncentrirala se na izgrađivanje suvremenijih pristupa u interpretaciji djela

Interpretacijski i lingvostilistički smjer

-afirmirala su se dva pravca: lingvostilistički i

493

interpretacijski;

a) lingvostilistički smjer zaokupljen je jezikom umj. djela, istražuje prirodu pjesničkog jezika, njegovu funkciju u konkretizaciji umjetničke vizije;- lingvostilistička metoda u nastavi knj. pretpostavlja određeni stupanj senzibilnosti i lingvističke naobrazbe;b) pred šk. interpretaciju knj. teksta koja se temelji na lingvostilističkim elementima postavljaju se vrlo važna pitanja: -kako učenici u pojedinim fazama školovanja doživljavaju i spoznaju jezik umjetničkog djela, kako pj. jezik djeluje na razvijanje imaginacije, kako uč. čitaju

494

metaforične strukture, kako uč. otkrivaju stilski markirane pojave u jeziku pj. djela, kako postaju svjesni određenih stvaralačkih postupaka u jeziku;

-pri izgrađivanju metodičkog sustava za to područje nastave knj. uzimaju se u obzir tri osnovne aktivnosti: a) doživljavanje pj. jezika kao zasebne manifestacije, b) uočavanje stilogenih pojava u pj. jeziku i c) analiza utemeljena na lingvističkim i stilističkim kategorijama; -prva od navedenih aktivnosti određena je stupnjem osjetljivosti i usmjerenosti učenika prema jeziku pj. djela, a ostale dvije aktivnosti povezane su s

495

lingvostilističkom kulturom primatelja i tumača umj. djela; -razine na kojima se provode lingvostil. analize određene su tim odrednicama ----- lingvostilistička interpretacija teksta u OŠ i SŠ ne može se provoditi na istoj razini;

--sintaktostilistička, morfonostilistička i semantostilistička razina punu afirmaciju mogu doživjeti u srednjoškolskoj nastavi knj.

--- lingvostilistička metoda povezuje jezik i književnost; nastava jezika pruža nastavi knj. lingvističku podlogu za interpretaciju teksta,

496

omogućuje lingvistički pristup knj. dj.

----primjenom lingv. Metode u nastavi knj. ostvaruju se ciljevi koji nisu bili afirmirani u tradicionalnoj nastavi;

--- baveći se pj. jezikom, učenici razvijaju osjetljivost za značenja i izražajne vrijednosti pj. jezika, što omogućuje da dožive i spoznaju skrivene ljepote umj. dj., a usporedo razvijaju i stvaralački odnos prema vlastitom izrazu

Znanstvena i školska interpretacija

497

-na predlošku znanstvene interpretacije razvila se školska interpretacija knj. djela; -književno djelo definira kao integralan svijet koji ima svoje zakonitosti, a te zakonitosti otkrivaju se rekonstrukcijom stvaralačkih postupaka kojima je oblikovano djelo;- knj. djelo nosi obilježja tvorca i vremena u kojem je nastalo; nudi se kao povijesna i estetska kategorija

Školska interpretacija-uvažava doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika, a književni tekst shvaća kao izvor doživljavanja i spoznaje

498

-uvodi djelo u učenikov doživljajno-spoznajni svijet, što znači da uzima u obzir učenikov emocionalni, intelektualni i fantazijski svijet, njegovo životno i literarno iskustvo-proces primanja knj. dj. zbiva se u tri faze:

percipiranje djela afektivno reagiranje racionalno obuhvaćanje djela

- ti se procesi miješaju i prožimaju; percipiranje knj. dj. utječe na intenzitet doživljavanja; šk. int. afirmira interpretativno čitanje kao nezaobilazan postupak u komunikaciji

**** (curino)

499

-interpretativno čitanje je pravilno, osmišljeno i emocionalno obojeno čitanje teksta – cilj mu je da probudi estetski doživljaj kod učenika-emocionalna pauza trenutak je kada se učenik uključuje u doživljajni i misaoni svijet djela-spoznavanje djela temelji se na uočavanju pojedinosti u djelu

-cilj interpretacije je da pronikne u umj. smisao djela; knjiž. djelo kao osnovni predmet interpretacije postoji kao umjetnički i književopov. fenomen-u studiju knjiž. traži se suradnja senzibilnosti i erudicije, svaku spontanu

500

reakciju i zapažanje treba projicirati na teoretsko, tj. književnopov. tlo-u početnoj fazi učenikova pristupa knjiž. djelu prevladava emocionalna komponenta, kasnije se emocionalni moment obogaćuje misaonim i kritičkim elementima- školska interpretacija mora uvažiti:doživljajno-intuitivni plan logičko-intelektualni plan

- u osnovnoj školi inter. ostaje u doživljajnim okvirima, srednjoškolska inter. ujedinjuje oba plana- tradicionalna nastava književnosti više se bavila književnopov. građom, analiza djela iscrpljivala se u prepričavanju sadržaja djela- moderna nastava knjiž.

501

kako temelj nastave uzima književno djelo

POVEZIVANJE UMJETNOSTI U

NASTAVI

a) Odnosi među umjetnostima

-u raspravama teoretičara postavljaju se ovi problemi: predmet umjetničkog prikazivanja, način postojanja pojedine umjetnosti, doživljavanje pojedinih umjetnosti, međusobni odnosi i dodiri- romantizam, simbolisti, parnasovci, roman toka svijesti

b) Korelacija kao metodički problem

502

. u osnovnoj školi obrada knj. tekstova povezuje se s likovnim ostvarenjima; u čitankama za OŠ, na prikladnim primjerima, uspostavljena je suradnja literarnog teksta i likovnog priloga; knj. tekst i likovno dj. podudaraju se tematski

. literarno-likovni paralelizam u čitankama za OŠ omogućuje učenicima da se kompleksnije estetski razvijaju, da uočavaju raznovrsne mogućnosti stvaralačkog reagiranja te dublje i svestranije promatraju određene životne pojave prenesene u umjetnički izričaj; -zadaće nastave na tom stupnju nije sustavno uvođenje učenika u

503

problematiku pojedine umjetnosti; ona pokreće njihovu estetsku doživljajnost, uči ih promatrati umjetnička djela i pruža im najosnovnije pojmove pomoću kojih objašnjavaju djelo . u gimnazijskim udžbenicima knj. načelo povezivanja knj. i ostalih umj. dobiva teorijsko i povijesno određenje; likovna ostvarenja više nisu samo tematska pratnja ili nadopuna književnih tekstova, već autonomna ostvarenja koja otkrivaju svog tvorca i epohu u kojoj su nastala

c) Nove mogućnosti estetskog odgoja

-estetski odgoj u suvremenoj

504

nastavi postavljen je na širu osnovu, učenici upoznaju najistaknutija ostvarenja iz svih područja umjetnosti; -u suvremenoj nastavi uspostavljanje veza između pojedinih umjetničkih područja postaje organizacijskim, metodičkim načelom

d) Tematsko povezivanje-u metodičkoj literaturi i školskoj praksi najčešće se primjenjuje tematsko povezivanje umjetničkih područja;- pronalaze se književna, glazbena i likovna ostvarenja koja su inspirirana istom temom; -pri uspoređivanju djela sa zajedničkom temom mora se uzeti u obzir stvaraočeva

505

individualnost i unutarnji (emocionalno-misaoni) raspon teme; -u zajedničku temu, kao što je pejzaž, ljubav, smrt, svaki će stvaralac unijeti vlastitu, neponovljivu umjetničku interpretaciju

e) Primjeri tematskog povezivanja

Ruske metodičarke E. Vladimirova i R. Verholaz prikazale su praktični metodički model tematskog povezivanja književnosti, likovne umj. i glazbe (promatranje pj. slika, promatranje lik. reprodukcije, glazba)

506

f) Načelo međusobnih utjecaja i prožimanja

(svoje primjere)--književna djela nadahnjuju skladatelje i slikare, a književnici, također, pronalaze nadahnuća u glazbenim i likovnim djelima;--Prema Tolstojevu Ratu i miru skladao je Prokofjev istoimenu operu, Goetheov Faust inspirirao je Gounoda za operno djelo Faust--kao inspiracija glazbenim stvaraocima poslužile su lirske pjesme mnogih autora: Nazora, Cesarića …--književni stvaraoci pronašli su u likovnoj i glazbenoj umjetnosti stvaralačke poticaje; na stranicama Prousta, Novaka, Matoša susrećemo prizore

507

inspirirane glazbom; junaci knj. dj. doživljavaju glazbu, muziciraju, raspravljaju o njoj--Primjer I. (Swannov doživljaj glazbe) - M.Proust, Put k Swannu-Vinnteuilove melodije ispunjavaju prostor Proustova literarnog svijeta, u njima se najpotpunije očituje bit ljudskog duha;- u susretu s glazbom Proustovi junaci doživljavaju najpotpunije trenutke života, doživljavaju unutarnje obasjanosti i preobrazbe-Primjer II. (Ivan Galeb) – V. Desnica, Proljeća Ivana Galeba-Desničin junak Ivan Galeb oživljava uspomene iz djetinjstva povezane uz glazbu (bit mjuze u njezinoj

508

tuzi, bakica mu udarala po klaviru)

g) Literarno-likovni susreti

- likovna ostvarenja ulaze u područje literarnog stvaranja; ulaze kao sadržajno tkivo literarnog djela ili nude literarnom stvaraocu svoje izražajne strukture;- pisci slikaju interijere, portretiraju likove, oblikuju krajolike, gradske ambijente i ugođaje u prostoru; boje, oblici i ugođaji pejzaža ispunjavaju platna likovnih stvaralaca i literarne tvorevine pjesnika; --portreti u književnim djelima često su oblikovani likovnom tehnikom, npr. portret Izabele u Matoševoj

509

noveli Cvijet sa raskršća oživljen je likovno-glazbenim asocijacijama- u studiju književnih tekstova nametnut će se likovna sastavnica kad se govori o plastičnosti književnog izraza: konkretno u oblikovanju vizualnih senzacija; --boja je često prisutna u pjesničkim tekstovima; ona preuzima raznovrsne funkcije – od obične deskripcije do ekspresivno-metaforičkih značenja, npr. u tekstovima romantičkih stvaralaca boja dobiva važnu ulogu: -plava boja svemira i živopisne boje egzotičnog pejzaža; parnasovci – zlatna boja; Proust – mogu se naći sve nijanse boja zastupljene

510

na platnima impresionističkih slikara; -Krležin roman Povratak Filipa Latinovicza, roman o slikaru, istodobno slikarski oblikovano djelo, pruža široke mogućnosti za likovno-literarne usporedbe i interpretacije; -Filip doživljava svijet iz likovne perspektive; svoje likovne senzacije i nemire prenosi u literarni izraz

h) Metodički uzorci-moguće su raznovrsne mogućnosti i postupci u povezivanju literarno-glazbeno-likovnih područja u nastavi-već spomenute ruske metodičarke Vladimirova i Verholaz povezuju analizu pojedinih knj. djela s

511

njihovim korelatima … pogledaj u knj.

---Gogoljevo djelo Taras Buljba povezuju s Lisjenkovom operom koja je inspirirana tim djelom-nakon literarne obrade lika starog Tarasa Buljbe učenici slušaju odlomak iz istoimene opere; glazbena ilustracija pojačava doživljaj osobne tragedije sinoubojice; --potrebno je uočiti razlike u koncepciji likova u knj. dj. i operi (Onjegin, Puškin-ironičan stav, Čajkovski – lirizam)

--Metodičarka Arhipova povezala je obradu Puškinove pjesme „K…“ s romansom skladatelja

512

Glinke; --u uvodnom dijelu sata uč. govori o povezanosti glazbe i poezije; u izlaganje uključuje podatak o odjeku Puškinove poezije u djelima ruskih skladatelja; tijek sata u knj.1. najprije se čita pjesma, 2. zatim se sluša romansa, 3. uspoređivanje: zapažanje, promjena melodije u romansi, pitanje kompozicije pjesme i romanse, čitanje strofa-slušanje dijelova romanse, zvučanje romanse dovodi se u vezu sa sadržajem pjesme, izražavanje ideje pjesme i romanse, objašnjavanje izražajnih postupaka u pj. i romansi, zaključno uspoređivanje, učiteljeva informacija o genezi pj. i

513

romanse, na kraju sata slušanje cijele romanse, dz. naučiti recitirati pjesmu

--u toj obradi umjetnička djela shvaćena su kao individualne tvorevine; lirska pj. analizirana je kao knj. djelo sa svojim izražajnim karakteristikama, a Glinkina romansa kao glazbeno ostvarenje sa svojim specifičnostima; -zajednička im je inspiracija, raspoloženje kojim odišu i idejna poruka; tijekom cijele analize oba djela imaju ravnopravan položaj, -svako od njih govori svojim jezikom i postoji na svoj način; ovu činjenicu ističemo jer se u šk. praksi događa da glazbeno ili likovno dj. služi kao ilustracija, kao sredstvo

514

„pojačavanja“ literarnog doživljaja

i) Razlike u recepciji- svako umj. djelo ima vlastitu moć djelovanja; postoje razlike u primanju dj. pojedinih umjetnosti;- likovno dj. promatrač zahvaća odjednom kao cjelinu; knj. i glazbeno dj. ostvaruju se kao doživljaj u svijesti primatelja u određenom vremenskom tijeku; -čitatelj, odnosno slušatelj, na svoj način reproducira proces stvaranja; pred svakim umjetničkim djelom, ako je doživljeno, ostvaruje se osebujan proces asociranja, evociranja, emotivnog proživljavanja-suočavanje učenika s

515

djelima iz različitih područja umjetnosti pokretat će misaono-emocionalne procese, razvijat će estetsku doživljajnost i potrebne razlike u prihvaćanju djela književne, likovne i glazbene umjetnosti; --povezivanje umjetničkih područja ne potire autonomiju pojedinih umjetnosti, niti unificira doživljaj umj. dj.; --smisao je povezivanja u kompleksnom estetskom odgoju mladog naraštaja;- na raznovrsnim umjetničkim djelima uč. razvijaju sposobnosti doživljavanja, zapažanja, razumijevanja i ocjenjivanja; -to je ujedno smisao estetskog o i o koje se očituje u cjelokupnom djelovanju, doživljavanju i

516

shvaćanju pojedine osobe

j) Umjetnost u oblikovanju likova

-u knj. dj. pojavljuju se likovi umjetnika (književnika, glazbenika, slikara i dr.); -interpretacija tih likova otvara prostor umjetničkim sadržajima (glazbenim, likovnim, književnim, filmskim); --u karakterizaciju tih likova uključuju se umjetnički sadržaji koji se povezuju uz psihološku karakterizaciju (stvaralačko doživljavanje svijeta, stvaranje umj. djela, vrednovanje umjetnosti i sl.); --likovi umjetnika u knj. dj. (novelama, romanima i dramama) pojavljuju se u programima nastave

517

književnosti i čitankama u višim razredima osnovne i svim razredima srednje škole--primjeri – Lik Filipa Latinovicza, lik Amadeja Zlatarića iz romana Dva svijeta V.Novaka, portret Izabele iz novele Cvijet sa raskršća, Alfred Kamenski u noveli Camao, likovno portretiranje Odete u djelu Put k Swannu M. Prousta

k) Poticaji intermedijalnih studija

-u knjizi Viktora Žmegača Književnost i glazba prikazani su brojni primjeri literarno-glazbenih, glazbeno-literarnih, literarno-likovnih susreta u različitim stilskim formacijama i različitim

518

stvaralačkim opusima; -iz bogatog korpusa „intermedijalnih susreta“ mogu se izdvojiti primjeri koji se pojavljuju u nastavi knj.:-Muzički život europskih klasika-Goethe, Berlioz, Liszt; Može li se izraziti raj? Hamlet kao glazbeni junak; Janaček i ruska knj.; Don Quijote – mimeza, akademska tradicija skladanja; Debussy i Mallarme; Secesija otkriva bajke i legende; Likovna umjetnost potiskuje knj.; Hoffmann i Baudelaire; Wagnerova glazba u romantičkoj prozi; Sukladnost zvukova i boja; Romantička i simbolistička sinestezija; Proust-glazba i sjećanje; Problematika

519

opisivanja glazbe; Poezija ili muzikologija; Begovićev Kvartet; Glazba u Čarobnoj gori; Postoje li književne fuge i sonate?; Epika i glazba i dr.

l) Poticaji metodičkim modelima

Hamlet, Ofelija i Čajkovski-uključivanje glazbe nadahnute likom može uslijediti nakon literarne karakterizacije, može se organizirati usporedna karakterizacija (literarna i glazbena); -s obzirom na vremensko trajanje glazbenog djela, ono može zauzeti dio nastavnog sata u određenim fazama (fazi interpretacije, fazi korekcije, fazi sinteze ili fazi izbora sadržaja za

520

samostalan izvannastavni rad); -glazbeni sadržaj u metodičkome modelu ne podvrgava se muzikološkoj analizi koja pretpostavlja muzikološko znanje, već služi pojačavanju doživljaja i razvijanju glazbene senzibilnostiDon Quijote i Richard Strauss-literarna epizoda može se obogatiti glazbenim sadržajem koji slijedi literarni predložak; -slijedeći značajke književnog predloška koji korespondira s glazbenim predloškom, metodički model može se oblikovati u sljedećim nastavnim situacijama: motivacija za recepciju

521

epizode s vjetrenjačamačitanje ili slušanje tekstarecepcijski iskazi (dojmovi i doživljaji)

pronalaženje glavne ideje (sukob iluzija i stvarnosti)

motivacija za slušanje skladbe (epizoda s vjetrenjačama)

recepcijski iskazi (doživljaji, dojmovi)

uspoređivanje literarnog i glazbenog predloška (utvrđivanje razlika u umjetničkom izražavanju ideje)

Mallarme – Debussy-metodički model može se utemeljiti na literarno-glazbenom susretu (literarno-glazbenoj

522

korelaciji); literarna interpretacija prethodi slušanju skladbe; -slušanju glazbe može prethoditi komentar Debussyjeve kritike u kojoj razmatra Wagnerovu glazbu; -istodobno se prikazuje poetika impresionizma i simbolizma; Debussyjevu Predigru valja interpretirati u kontekstu simbolističke poetike; -takvu intepretaciju nudi V. Žmegač; -metodički model sastoji se od sljedećih nastavnih situacija:najava Mallarmeove poeme u okviru poetike simbolizma

čitanje/slušanje teksta Predigra Popodnevu

523

jednog faunadoživljajna stankarecepcijski iskazi (dojmovi, doživljaji)najava moguće interpretacije

najava Debussyjeve skladbepoetika glazbenog impresionizma i simbolizmaslušanje skladberecepcijski iskaziuspoređivanje pjesničkog i glazbenog doživljaja (razlike u recepciji)ponuda sadržaja (literarnih i glazbenih za izvannastavni rad)

POVEZIVANJE KNJIŽEVNE I FILMSKE UMJETNOSTI U NASTAVI

FILM U NASTAVI-za razliku od likovne i

524

glazbene umjetnosti, film se u o-o procesu ne pojavljuje kao samostalan predmet; --sadržaj filmske umjetnosti uključeni su u program nastave jezika i književnosti kao nastavno područje; --filmska umjetnost kao nastavno područje postavljena je u korelacijski položaj prema drugim nastavnim područjima (nastavi knj., nastavi jezika, nastavi izražavanja i stvaranja); --u nastavnom programu za predškolski odgoj i mlađe razrede OŠ sadržaji filmske umjetnosti (filmske kulture) te sadržaji televizijske kulture uključeni su u posebno nastavno područje – medijska kultura;--na odabranom filmskom i

525

televizijskom korpusu utvrđeni su pojmovi i informacije (pojmovno-informativna r.) za svaki razred; --metodički pristup sadržajima filmske umjetnosti i televizijskim emisijama usklađuje se s metodičkim pristupima književnim djelima; --program uspostavlja zajedničke interpretacijske razine u komunikaciji s književnim, filmskim, televizijskim i scenskim djelom-u komunikaciji s umjetničkim djelom uspostavljaju se tri razine interpretacije:početna (spontana) recepcija djela

interpretacija djela

526

književnoteorijska, teatrološka, filmološka i stilska (jezično-stilistička) analiza

-osim zajedničkih metodičkih pristupa, u nast. programima uspostavlja se zajednički pojmovnik i na taj način ostvaruje načelo pojmovno-informativnog i metodološkog povezivanja programskih sadržaja;-- to se načelo izriče u objašnjenjima programske koncepcijenpr.: knjteorijska, teatrološka, filmološka i lingvistička razina interpretacije obuhvaća promatranje, tumačenje i spoznavanje stvaralačkih postupaka u oblikovanju umj. djela, tj. zakonitosti

527

oblikovanja i načine ostvarivanja umj. tvorevine; ta se razina interpretacije temelji i na otkrivanju jezičnih i stilskih osobina dj., odnosno jezičnog, scenskog i filmskog izraza; raspored i organizacija knj., teatroloških i filmoloških pojmova temelji se na njihovu sjedinjavanju, kontinuiranom povezivanju i vertikalnom slijedu

--povezivanje filmskog programskog sadržaja s programskim sadržajem iz knj. i scenske umj. na srednjoškolskom stupnju ostvaruje se u okviru pristupa umjetničkom djelu i povijesnom dijelu programa; --pristup umj. djelu obuhvaća teorijsko-

528

metodološku problematiku i uspostavlja komparativni i korelativni pristup umjetničkoj problematici;-- na temelju interpretacije reprezentativnih dj. iz različitih umj. u sintetskom prikazu utvrđuje se odnos među umjetnostima; --taj odnos uključuje i odnos književne, scenske i filmske umj.-utvrđivanju odnosa između K, S i F umjetnosti prethodi pristup filmskom djelu koji se temelji na odabranom filmskom korpusu;--Na temelju interp. tog korpusa izvodi se sinteza, koja uspostavlja sljedeći sustav spoznaja:

529

film kao zapis fizičke stvarnosti; objektivistički i subjektivistički odnos autora prema fizičkoj stvarnosti; paradigmatski (kada, okvir, položaj kamere) i sintagmatski (montaža) oblici filmskog zapisa; semiotička složenost filmskog zapisa u dokumentarnom, igranom i animiranom filmu (specifično filmski, fotografski, glumački, jezični, glazbeni, kulturni i drugi kodovi); filmske vrste i njihova svrhovitost

530

--u povijesnom dijelu programa filmski se sadržaj povezuje uz povijesna razdoblja; program iskazuje reprezentativne ekranizacije književnih djela (filmska i televizijska adaptacija knj. dj. romantizma i realizma) i temeljne povijesne tijekove u razvoju filmske umjetnosti (film u razdoblju ekspresionizma i nadrealizma, suvremeni film)--programske koncepcije omogućuju povezivanje knj., scenske i filmske umj.: a) na predmetno-strukturnoj razini, b) na informacijskoj razini, c) na teorijsko-metodološkoj razini, d) na kronološkoj i povijesno-stilskoj razini

531

a) Interdisciplinarnost i teorija međupredmetnih

vezamodel o-o sustava koji polazi od načela interdisciplinarnosti i integracije znanosti napušta tradicionalnu zatvorenost pojedinog nastavnog predmeta u predmetnom sustavu organizacije o-o procesa i uspostavlja sustav međupredmetne povezanostiTeorija međupredmetnih

veza-načelo interdisciplinarnosti i integracije u znanosti ima svoj didaktički ekvivalent u načelu koordinacije i integracije

532

--prema tim načelima, o-o proces izgrađuje se kao sustav međupredmetnih veza koji prerasta u novi organizacijski oblik; --organizacijski oblici utemeljeni na teoriji međupredmetnih veza nazivaju se o-o područjima (jezično-umjetničkim, društveno-povijesnim, prirodoslovnim i sl.); --termin o-o područje označava takav organizacijski oblik o-o sustava koji se temelji na povezivanju programskih sadržaja u jedinstvene programske cjeline u njihovoj međusobnoj vodoravnoj i okomitoj povezanosti i nastavne predmete;

533

--o-o područje je sustav međusobno povezanih programskih cjelina i nastavnih predmeta, njihovih sadržaja, metodologije, ciljeva, zadaća i aktivnosti u jedinstvenu strukturu

b) tematske veze u programu i tipovi

međupredmetnih veza-tablica pokazuje tematske veze u programu društvenog i jezično-umjetničkog o-o područja; ta su dva o-o p. po svojim sadržajno-informacijskim značajkama najbliža

534

-teorija međupredmetnih veza utvrdila je različite tipove i oblike; pedesetih g. ustanovljen je tematsko-vremenski tip međupredmetnih veza-tematske veze u programu društvenog i jezično-umj. o-o područja:(tabela u knjizi)npr. POVIJEST – Kultura Grka i Rimljana; Homerovo doba KNJIŽEVNOST – Homer: Ilijada i Odiseja; Sofoklo: AntigonaLIKOVNA UMJ. – Antička kultura, Atena, Pompeji… GLAZBENA UMJ.FILOZOFIJA – Kozmološko razdoblje grčke filozofije…

c) Tematski tip međupredmetnih veza

-omogućuje proučavanje iste

535

teme s različitih gledišta, uspostavljanje kontinuiteta, čvršću sistematizaciju znanja, povezivanje dotad stečenih spoznaja s novim spoznajama; -nast. se gradivo u pov. disciplinama izlaže kronološki, prema utvrđenoj periodizaciji svake znanstvene discipline; - zbog pedagoško-psiholoških razloga u nast. programima u o-o procesu dolazi do kronološke neusklađenosti, pojedine se teme koje pripadaju istom povijesnom razdoblju ne proučavaju u isto vrijeme, nast. se predmeti u kojima se tema pojavljuje kasnije pozivaju na spoznaje koje su o toj temi uč. usvojili u predmetima koji su je prije

536

postavili

-terminološki problem – isto povijesno razdoblje u različitim znanstvenim područjima (disciplinama) označava se različitim terminima; -pri proučavanju teme u sustavu međupredmetnih veza ističu se i terminološke razlike u određivanju pov. razdoblja i podudarnosti

-neke se programske teme pojavljuju kontinuirano, iz razreda u razred, a neke nemaju čvrst programski kontinuitet (dolazi do prekida u pojavljivanju teme; -npr. tema Grčka i rimska kultura, umjetnost i filozofija započinje svoj programski

537

život u 6. Razredu OŠ i traje do završnog razreda pripremne faze SR obrazovanja (2.r)

d) Sadržajno-informacijsko ustrojstvo

-svaka programska tema obuhvaća određeni sadržaj i opseg informacija;- sadržajno-informacijsko strukturiranje teme i njezino nijansiranje, razvijanje i diferenciranje uvjetovano je prirodom nastavnog predmeta, njegovih ciljeva i spoznajnih (recepcijskih) mogućnosti učenika; -u programskoj strukturi nast. predmeta postoje sadržajni elementi (činjenice, pojmovi, teorijski el.) koji služe kao osnova za međupredmetno povezivanje

538

--u nast. predm. iz društvenog i jez. umj. područja zajedničke su pov. činjenice; povijesna periodizacija nije istovjetna u svim nast. predmetima; razlikuje se terminološki i kronološki--svaka zajednička programska tema ima svoj činjenični sadržaj koji se posebno iskazuje u svakom nast. predmetu; postoji i razlikovni činjenični sadržaj koji je specifičan za pojedini predmet; specifičnosti predmeta očituju se u specifičnim sadržajima--u jezično-umj. području pojavljuje se umjetnički i znanstveni sadržaj;umj. sadržaj čine umjetnička djela, a znanstveni sadržaj znanstvene činjenice,

539

definicije, teorije--sadržajno-informacijska struktura teme ima zajedničke i posebne karakteristike; zajedničke karakteristike omogućuju međupredmetno povezivanje;- uspješno programsko ostvarivanje međupredmetne povezanosti pretpostavlja utvrđivanje zajedničkih elemenata;

-sadržajno-informacijski tip međupredmetnih veza ima tri temeljna oblika: a) oblik međupredmetnih veza koji se temelji na povezivanju znanstvenih

540

spoznaja (činjenica, pojmova, teorija); b) oblik međupredmetnih veza koji se temelji na povezivanju metodoloških postupaka, tj. uspostavljanju filozofskih, povijesnih, gnostičkih, semioloških i logičkih pristupa; c) oblik međup. veza koji se temelji na vrijednosnoj organizaciji (idejnoj, etičkoj, estetičkoj, društvenoj)

e) Mogućnosti povezivanja umjetnosti u

nastavi-povezivanje umjetnosti u nastavi knj. (glazbene, likovne umj., filma i drugih umj.) ostvaruje se prema načelima komparativne estetike;

541

u nastavi knj. pojavljuju se druge umj. u sljedećim suodnosima: knj. dj. povezuje se s djelima drugih umjetnosti na osnovi zajedničke teme (tematsko povezivanje)

knj. dj. kao likovna i glazbena inspiracija (prijenos knj. dj. u drugi medij)

različite vrste knj. dj. kao nadahnuće glazbi, likovnoj, filmskoj i plesnoj umj.

knj. likovi i njihova povezanost sa sadržajima glazbene i likovne umj.

proučavanje piščeve biografije koja uključuje druge umj.

proučavanje oblika lirske poezije koji se pojavljuje u glazbi

proučavanje umj. epohe i

542

umj. smjerova u knj., glazbi, likovnoj i filmskoj umj.

--u nastavi knj., književno djelo i ostali knj. sadržaj služi kao polazište za uspostavljanje korelacije

f) Tipovi korelacija-tipovi korelacija na kojima se utemeljuju nastavne situacije i metodički postupci u o-o procesu:a) strukturna korelacija, b) stvaralačka (produktivna), c) recepcijska, d) povijesno-stilska korelacija1. strukturna korelacija otvara mogućnosti uspoređivanja strukture umj. djela iz različitih umjetnosti ili iz istog umjetničkog područja2. stvaralačka korelacija

543

otvara mogućnosti istraživanja procesa nastajanja umj. djela; taj tip korelacije osobito se aktualizira pri proučavanju djela koje je nastalo na predlošku lirske pj., filmskog dj. nastalog na predlošku knj. dj., likovnog dj. nastalo na predlošku literarnog teksta…3. recepcijska korelacija odnosi se na razlike u primanju djela iz različitih umjetnost 4. povijesno-stilska korelacija pretpostavlja povijesni i stilski kontekst u proučavanju umj. dj. i ostvaruje se na srednjoškolskoj razini estetskog odgoja i obrazovanja---uspostavljena je i

544

tipologija koja se temelji na povezivanju dviju umjetnosti, prema tom kriteriju uspostavljene su ove korelacije: literarno-glazbena, literarno-scenska, literarno-filmska, literarno-likovna, literarno-plesna i sl.

g) Načelo autonomnosti-sličnosti i razlike među umjetnostima (Goethe); valjalo bi da umjetnik umije odijeliti područje u kojem djeluje od drugih područja

h) Znanstvene korelacije-znanost o knj. i filozofija, ZOK i sociologija, ZOK i folklor, ZOK i lingvistika, ZOK i psihologija, ZOK i kulturologija-načelo korelacije među nast. predmetima iz

545

društveno-povijesnog ili humanističkog područja utemeljuje se na kategorijama povijesnostiKorelacije koje se izvode iz organizacije o-o procesa

i) Sinkronijska korelacija-temelji se na istodobnosti usvajanja gradiva u različitim predmetima; u isto se vrijeme proučava tema koja pripada različitim predmetima;

Takav se tip korelacije češće ostvaruje u nižim razredima OŠ gdje se gradivo povezuje u tematske cjeline; u SŠ pretpostavlja istodobnost povijesnih razdoblja u različitim predmetima

546

j) Asinkronijska korelacija

-u praksi se češće pojavljuje asinkronijski tip korelacije sa svojim podvrstamaa) Perspektivna korelacija – u tom tipu k. utvrđuju se perspektive za razvijanje određene teme; tema se najprije uspostavlja i proučava u jednom predmetu i najavljuje se njezino proučavanje u ostalim predmetima, npr. knj. dj. utemeljeno na pov. temi, može najaviti proučavanje te teme u povijestib) Retrospektivna korelacija – u tom tipu k. uspostavlja se retrospektivna veza u proučavanju određene teme;

547

c) Korelacija između različitih nacionalnih književnosti-u pov. proučavanju knj. utvrđuju se veze i odnosi između različitih nacionalnih knj. na sinkronijskoj i dijakronijskoj razini; isto tako, proučavaju se kontakti između knj. i drugih umj. na razini inspiracije,programskih orijentacija, stila, društvenog i kulturnog konteksta i recepcije

k) Književno-jezične korelacije

-plodonosne poticaje za uspostavljanje jezično-knj. korelacija u o-o procesu pružile su ove škole i smjerovi: ruski formalizam, praški strukturalizam, danska glosemantika,

548

antropološka lingvistika, francuski strukturalizam, generativno-transformacijska gramatika, generativna poetika, semiotika, lingvistika teksta, poststrukturalizam--u Hrvatskoj knj.-jezične/jezično-knj. korelacije temelje se na zasadama stilističke kritike, interpretacije i lingvostilistike; nešto skromniji metod. rezultati proizišli su iz kontrastivne lingvistike, teorije jez. kontakata---najnovije kritike nastave jezika i knj. ističu nedovoljnu povezanost jezika i književnosti i zapostavljanje razvoja individualnih jezičnih sposobnosti; -znanost o tekstu

549

(produkciji, recepciji i interpretaciji) otvorila je nova obzorja korelacijsko-integracijskom metodičkom sustavu;- na predlošku znanosti o tekstu može se oblikovati novi tip knj.-jezične nastave, koja razvija individualne jezične sposobnosti kao pretpostavke za aktivno sudjelovanje u književnoj i tekstualnoj komunikaciji

l) Metodičke monografije o povezivanju umjetnosti-metodička monografija Kate Lučić Prožimanje riječi, slike i glazbe u metodici književnosti u razrednoj nastavi (2005) namijenjena je osnovnoškolskoj nastavi (razrednoj)-srednjoškolska nastava knj.

550

u obzoru umjetničke korelacije ostvarena je u monografiji Rasime Kajić Povezivanje umjetnosti u nastavi (1991.)

METODE KNJIŽEVNOG

ODGOJA I OBRAZOVANJA

-METODA – način spoznavanja, sustav pravila i pristupa u proučavanju i otkrivanju pojava-odrednice metode:

predmet otkrivanja, proučavanja, spoznavanja

subjekt koji otkriva, proučava, spoznaje

cilj koji se želi postići-u znanosti razlikujemo opće i posebne metode

551

1. Nastavna metoda(primjereniji termini-metoda o i o, metoda o-o procesa, m. o-o rada)

o nastavne metode su način rada u nastavi, tj. načini rada nastavnika i učenika (V. Poljak)

o nastavne metode su načini rada učitelja i učenika pomoću kojih se usvaja znanje, umijeće i navike, izgrađuje uč. pogled na svijet, razvijaju uč. sposobnosti (Pedagoška enciklopedija)

o nastavna metoda je sistem naizmjeničnih postupaka (aktivnosti) učitelja kojima se organizira spoznajna i praktična aktivnost uč. pri usvajanju sadržaja

552

obrazovanja (V. Jurić)

2. Metodički postupak- nastavne metode ostvaruju se metodičkim postupcima; metodički postupak je sastavni dio nastavne metode, njezin element, korak; nastavna metoda ostvaruje se različitim metodičkim postupcima

3. Odrednice metoda u nastavi književnosti

-metode nastave knj./metode knj. odgoja i obrazovanja posebne su nastavne metode koje svoje posebnosti izvode iz predmeta spoznavanja, iz odnosa predmeta i subjekta te ciljeva knj. o i o

553

-nastava knj. i drugi oblici knj. o i o ostvaruju se metodama nastave knj.

-književnoumjetnički tekst (knjumj dj.) je temeljni predmet spoznavanja u nastavi književnosti

-otkrivanje knjumj. teksta ostvaruje se u posebnom tipu komunikacije koju nazivamo literarnom komunikacijom, koja se temelji se na odnosu primatelja i djela i obuhvaća sve djelatnosti kojima se ostvaruje taj odnos-u literarnoj komunikaciji sudjeluju : o književnoumjetnički teksto učeniko nastavnik

554

*učitelj ili koja druga osoba književnoumj. tekst učenik -u lit. kom. ostvaruju se različite djelatnosti (vanjske aktivnosti):čitanje, slušanje, govorenje, pisanje, promatranje.

-tim vanjskim aktivnostima odgovaraju unutarnje aktivnosti:doživljavanje, zapažanje, zamišljanje, razmišljanje, uspoređivanje, razvrstavanje, zaključivanje, generaliziranje, ocjenjivanje

-sva ta očitovanja literarne komunikacije povezuju se s nastavnim metodama

555

4. Podjela metoda – kriteriji podjele

teoretičari dijele metode prema ovim kriterijima:prema izvorima spoznavanja (izvorima znanja, izvorima informacija)prema vanjskim aktivnostima učenika i učiteljaprema načinima i sredstvima prenošenja informacijaprema spoznajnoj (recepcijskoj) aktivnosti učenika

a) prema izvorima

556

-izvori mogu biti pisani, govorni i grafički (slikovni) – pa postoje pisane, govorne i vizualne metode-pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu)- tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički, književnokritički, književnoznanstveni, udžbenički-podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj., književnokritičkim, književnoznanstvenim tekstom, metoda rada s čitankom (udžb.) i drugim didaktičkim izvorima (radnim bilj. i sl.)-govorni su izvori: nastavnik, učenik, snimljeni govor, radijska ili

557

televizijska emisija-s obzirom na način prenošenja informacija govorom, razlikujemo monološku i dijalošku metodu-vizualni su izvori: slika, fotografija, skulptura, ilustracija, crtež, shema, tablica, film, televizijska emisija, grafoskop, računalo/Internet, CD-ROMb) prema unutrašnjim i vanjskim aktivnostima učenika i nastavnika-vanjske: metoda čitanja, slušanja, pisanja, pokazivanja, promatranja-unutarnje (psihičke): doživljavanja, zapažanja, zamišljanja (predočivanja), razmišljanja (uspoređivanja, usustavljivanja,

558

zaključivanja, asociranja, ocjenjivanja)c) prema sredstvima i načinima prenošenja (primanja) informacija (obavijesti) (medijski kriteriji)-obavijesti se prenose govorenjem, prenositelj obavijesti govorom može biti učitelj, učenik ili koja druga osoba; obavijesti se prenose neposredno ili posredno (posredovanjem tehničkih sredstava): radija, televizije, filma, računala, interneta…

-različiti su tipovi monološkog govornog prenošenja obavijesti: izlaganje, komentiranje, objašnjavanje, citiranje, dokazivanje

559

-dijaloški tipovi govornog komuniciranja: informativni, problemski, polemički, reproduktivni, heuristički

-obavijesti se prenose i usvajaju čitanjem; čitanje može biti na glas ili u sebi

-obavijesti se prenose i pokazivanjem (demonstriranjem) različitih vizualnih sredstava (slika, fotografija, ilustracija, shema i sl.)--prema sredstvima i načinima prenošenja obavijesti razlikujemo: metode rada s auditivnim sredstvom (radijem-radijskom emisijom, kasetofonom, zvučnom

560

čitankom…) metode rada s vizualnim sredstvima (slikom, fotografijom, tablicom, shemom, crtežom…)

metode rada s audio-vizualnim sredstvima (televizijom, filmom, računalom, internetom, CD-ROM-om)

d) prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika-tj. prema načinu primanja i spoznavanja knj. dj.- različiti su klasifikacijski modeli:1. a) metode koje pospješuju emocionalnu i imaginativnu recepciju djelab) metode koje pospješuju tumačenje (analizu) djela

561

2.o metoda stvaralačkog čitanjao heuristička metodao istraživačka metodao reproduktivna metoda

3. - metoda stvaralačkog primanja teksta

- analitičko-interpretacijska metoda

- sintetizirajuća metoda

-knj. odgoj i obrazovanje pretpostavlja različite metode i traži njihovo usklađivanje, povezivanje i prožimanje ovisno o sadržaju i o-o zadaćama

5. Metode knj. odgoja i literarna komunikacija

-literarna komunikacija uključuje pošiljatelja i primatelja poruke, tj. knjumj.

562

tekst kao pošiljatelja i čitatelja kao primatelja poruke- tri tipa metoda s obzirom na lit. kom.:

metoda primanja (recepcije) književnoumj. poruka (recepcijska m.)

metoda tumačenja (interpretacije, analize)-interpret., analit. m.

metoda vrednovanja, ocjenjivanja (kritička m., m. evaluacije)

-te metode pretpostavljaju različite razine komunikacije s književnoumj. tekstoma) metoda primanja ostvaruje se na prvoj komunikacijskoj razini, tj. na razini početne recepcije, razini prvih dojmovab) metoda tumačenja povezuje se uz drugu razinu,

563

na kojoj čitatelj pita, tj. otkriva poruke (informacije) koje mu tekst prenosi (nudi);-na toj razini počinje dekodiranje umj. koda; čitatelj aktivira svoj kod i otkriva smisao teksta; -literarna se komunikacija očituje kao akt ostvarivanja smisla knjumj. teksta; taj čin uključuje elemente knj. teorije, stilistike i drugih disciplina koje sudjeluju pri otkrivanju i osmišljavanju knjumj. tekstac) metoda vrednovanja/evaluacije povezuje se uz treću razinu, koja uključuje knjpov., tj. vrijednosni kontekst u kojem se tekst osmišljava

LITERARNA

564

KOMUNIKACIJA- lit. kom. je sustav uzajamnog djelovanja književnoumj. teksta i njegova čitatelja- uključuje tri elementa:tekst (izvor informacija) čitanje/slušanje čitatelj/primatelj informacija

a) Tekst – književnoumjetnički tekst-TEKST – je sadržajno i strukturno završena cjelina organizirana po zakonima logike i gramatike određenog jezika; t. je priopćenje (poruka, informacija, sustav informacija); odlikuje se sadržajnom, smisaonom i strukturnom završenošću

- u umjetničkom tekstu 565

progovara autorova individualna stvaralačka osobnost

b) J.M. Lotman-- pronalazi razlike između umj. i neumj. teksta u načinu modeliranja stvarnosti i u jeziku kojim se to čini; -knjumj. tekst izgrađuje se na predlošku prirodnog jezika; čim prirodni jezik preuzima estetsku funkciju, dobiva nove značajke; -u umj. tekstu dolazi do semantizacije nesemantičkih elemenata prirodnog jezika;- u umj. tekstu poruke (informacije) prenosi svaki element umjetničkog znaka, tekst se ponaša kao specifičan sustav znakova u kojem razgranatost znakova proširuje, povećava broj

566

informacija; -proširivanje i povećavanje info. posljedica je dopunskih značenja koja dobivaju jedinice izraza kao posljedica isprepletanja prirodnog i umj. jezika i kao posljedica semantizacije nesemantičkih elemenata prirodnog jezika

c) čitatelj/primatelj – postoji nekoliko klasifikacija:

* po Volgastu: nekritički čitatelj koji puno čita, čitatelj koji malo čita, aktivan čitatelj koji postavlja cilj čitanja, čitatelj koji se usmjerava prema određenoj vrsti knjiga, poslušni čitatelj

567

koji se podređuje rukovođenju, čitatelj koji se ne vraća pročitanom

* po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju, čitatelj koji ne uspostavlja kritički stav, čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu, čitatelj koji čita bez praktičnog cilja* po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom: romantični tip koji čita fantastičnu literaturu, realistički tip, intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava, estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote

d) Ostvarivanje literarno-didaktičke komunikacije

568

-različita određenja pojma komunikacije:k. je razmjena značenja među ljudimak. je razmjena ideja i iskustava među pojedincimak. je priopćavanje informacija o stvarima i pojavama drugim osobamak. je interakcija pomoću znakovak. je slanje i primanje informacija

-komunikaciju određuje pet temeljnih elemenata: izvor informacija, odašiljatelj (prenositelj), kanal, primatelj, cilj-komunikacijski sustav ne uključuje samo tehničke sustave koji prenose informacije;

569

-ona je socijalna pojava jer se ostvaruje kao interakcija između osoba pri kojoj jedna jedinka utječe na ponašanje druge jedinke

--sredstva komunikacije različiti su znakovni sustavi; Buhler razlikuje tri vrste znakova i tri njihove funkcije:ekspresivnu, apelativnu, reprezentativnu (prikazivačku)

-novija istraživanja određuju dvije temeljne vrste znakova kojima se ostvaruje komunikacija:simbole koji imaju signifikacijsku funkciju predstavljanja i signale koji imaju ekspresivnu funkciju

570

simboli su znakovi za označavanje stvari, pojava, ideja, spoznaja, doživljaja, oni su nositelji značenja; najvažniji simboli su riječi u međusobnim vezama govornog i pisanog izraza

signali su izraz nekog unutarnjeg stanja, ne proizvode se namjerno i ne biraju se, kao što se to čini sa simbolima

e) Vrste komunikacijao komunikacija može biti verbalna i neverbalna

-verbalna se služi govorom, a neverbalna može biti odvojena od govora i služi se izvanjezičnim (ekstralingvističkim) i paralingističkim sredstvimao komunikacija može biti posredna i neposredna

571

-posredna komunikacija ostvaruje se posredstvom tehničkih sredstava (telefona, televizije, gramofona), a neposredna u interakciji više osobao može biti jednosmjerna (inf. ide od pošiljatelja do primatelja, a primatelj ne uzvaća povratnom inf.), i dvosmjerna

-kom. s književnoumj. tekstom može biti neposredna (bez posredovanja nastavnika, ostvaruje se čitanjem u sebi) i posredna (kada druga osoba čita tekst)

f) teškoće u literarno-didaktičkoj komunikaciji:

(kom. smetenje)-cilj je komunikacije sporazumijevanje; uvjetovano je zajedničkim

572

kodom pošiljatelja i primatelja poruka; -mogu se pojaviti različite smetnje u sporazumijevanju; -Wheldall je ustanovio sedam činitelja koji odlučuju o sporazumijevanju u komunikaciji:

SMETNJE U SPORAZUMIJEVANJU

1.nastaju zbog neusklađenosti kodova prenositelja i primatelja informacija na jezično-informacijskoj razini;

-prenositelj poruke oblikuje informacije jezičnim sredstvima koja nadilaze recepcijske mogućnosti primatelja, upotrebljava riječi i termine koji su primatelju nepoznati; nastaju kada prenositelj prenosi odjednom veliku

573

količinu informacija 2.nastaju zbog distrakcije (rastresenosti, rasipnosti); distrakciju mogu uvjetovati različiti činitelji:odašiljanje različitih informacija u isto vrijeme, koje se miješaju i otežavaju recepcijunepovoljno ozračje u prostoru gdje se ostvaruje komunikacija (hladnoća, vrućina, zagušljivost, buka)psihološki činitelji (umor, pospanost, zasićenost, nezainteresiranost, nepažnja…).

3. ako prenositelj nedovoljno jasno i precizno izriče poruke;

4. zbog inkompatibilnosti shema sugovornika,

574

- koja se odnosi na različitost prihvaćanja i interpretiranja istih podataka i sudova zbog socijalnih, idejno-filozofskih, intimnih i drugih razloga te razlika u konotativnom značenju riječi5. zbog utjecaja nesvjesnih ili djelomično svjesnih mehanizama,

- koji se odnose na predrasude sudionika komunikacije (predrasude prenositelja o primatelju i, obrnuto, primatelja o prenositelju); informacijama se daje drukčiji smisao pod utjecajem predrasuda, antipatije, simpatije i sl.6. kad se informacija prenosi zbrkano, nedovoljno argumentirano, pogrešno;

-primatelj pri takvu prenošenju informacija može

575

biti dezinformiran, nepotpuno ili pogrešno informiran

7.smetnja nastaje dokidanjem komunikacijskog kanala,

- pojavljuje se u situacijama kada prenositelj informacije uskraćuje primateljima postavljanje pitanja, primjedbe, ili zahtjeva za dodatnim (dopunskim) objašnjenjem, kada se iznosi jednostrana informacija i interpretacija, a druge se isključuje, zaobilaženje konteksta i situacije i sl.

*u o-o procesu pojavljuju se različiti izvori informacija; o-o proces u kojem se ostvaruju knj. odgoj i obrazovanje ima kao

576

temeljni izvor informacija književnoumjetnički tekst--uz knjumj. tekst kao primarni izvor informacija pojavljuju se tekstovi o knjumj. tekstu (sekundarni tekstovi); --posebno mjesto pripada školskom, udžbeničkom tekstu, metatekstu – njegova je funkcija prenošenje informacija o primarnom knjumj. tekstu – prototekstu – i razvijanje recepcijskih i interpretacijskih mogućnosti učenika; -u skladu s tom funkcijom, šk. knj. metatekst može biti:komplementarni informativni tekst (lokalizacije, vezni, dopunski)

komplementarni

577

parafrazirani tekst koji daje sekundarnu informaciju o prototekstu novim znakovnim sustavom (likovni, glazbeni, kazališni, filmski prijepis)

didaktički tekst (didaktičko-instruktivni – pitanja, zadaci, pouke iz teorije i povijesti knj.; didaktičko-receptivni – reprodukcija, program, eksplikacija, diskusija; didaktičko-situacijske – motivacija, aktualizacija, improvizacija)

-osim teksta i metateksta pojavljuju se i drugi netekstovni izvori-u ZOK literarna kom. definirana je kao proces kodiranja i dekodiranja na relaciji autor – tekst – primatelj; dopunjava se izvantekstovnim

578

odrednicama (knjpov, stvaralačkim p., soc.)

g) Literarno-didaktička komunikacija

-MKO i O istražuje zakonitosti funkcioniranja knj. kom. u o-o procesu, utvrđuje postupke kojima se ona ostvaruje, vrednuje rezultate određenog postupanja;

-literarna se komunikacija u o-o procesu očituje i kao didaktičko-pedagoška pojava, tj. dobiva svoje dopunske pedagoške odrednice;

-stoga literarnu kom. u o-o procesu određujemo terminom literarno-didaktička komunikacija;

579

-literarna je po svom sadržaju (komunikatu), didaktičko-pedagoška po metodi i svrsi--može biti neposredna i posredna

a) NEPOSREDNA – ostvaruje se kao neposredni kontakt čitatelja s tekstom, bez didaktičko-metodičkog posredovanja učitelja; obično se ostvaruje čitanjem u sebi

b) POSREDNA 1. nastaje kada druga osoba čita tekst: učitelj, učenik, glumac, recitator ili koja druga osoba - takav oblik posredovanja u komunikaciji povećava emocionalne mogućnosti

580

primatelja u recepciji teksta, nudi mu određeni model doživljavanja i verbalnog izražavanja doživljaja teksta;

2. nastaje kada učenik sluša tekst s kojeg tehničkog sredstva – u takvoj se komunikaciji gubi intimni kontakst s prenositeljem poruka teksta; 3. nastaje kada je čitanje programirano, tj. usmjereno – učenik komunicira s tekstom i svoju komunikaciju podređuje zadacima koji su iskazani programom; -program čitanja, tj. usmjerenost č. oblikuje (usmeno ili pismeno) učitelj; -posredničku ulogu u kom. s knjumj. tekstom preuzima školski knjiž. metatekst u

581

udžb. ili u specijalno pripremljenoj šk. lektiri

--u neposrednom i posrednom tipu komunikacije osim čitanja kao temeljne komunikacijske aktivnosti uključuje se pisanje; -ostvaruje se KOMBINIRAN TIP literarno-didaktičke komunikacije koja se temelji na čitanju i pisanju, pretpostavlja i ostvaruje zapisivanje podataka iz teksta, čitateljevih zapažanja i razmišljanja o tekstu; -naziva se još i čitanje s olovkom u ruci;

-na temelju zabilješki na rubnici teksta, u dnevniku čitanja ili na običnom papiru,

582

može nastati učenikov metatekst

-kombinirani tip komunikacije nastaje kada čitatelj pojedine dijelove teksta ostvaruje šaptom ili glasno;

-nastaje i pri preinakama teksta; čitatelj preinačuje prototekst u drugačiji literarni ili koji drugi izraz;

-spomenute vrste lit-didakt. kom. pojavljuju se u funkciji recepcije teksta

h) Komunikacija i interpretacija

583

-kako interpretacija označava složeniju razinu literarno-didaktičke komunikacije, znatnu primjenu doživljava posredna komunikacija,

-tj. između knjumj. teksta i uč. posreduje učitelj i drugi izvori informacija

-u suvremenoj nastavi ima prednost interpretacijsko-komunikacijski model u kojem se ostvaruje zajednička, naizmjenična komunikacija s tekstom, tekstu se obraćaju, s njim komuniciraju i učenici i učitelj;- kao sudionik komunikacije uključuje se i udžbenik ili koje drugo nastavno sredstvo (radio, film, TV)

584

-u komunikacijskom procesu učitelj komunicira s cijelim razredom, skupinom, parovima ili pojedincima;- literarno-didaktička kom. očituje se kao socijalno-pedagoška pojava; postoje različiti kom. modeli uvjetovani soc. činiteljima; -komunikacijski model u kojem učitelj komunicira s knjumj. tekstom i sa svim učenicima u razredu obično nastupa u ovim nast. situacijama:kad učitelj glasno ili interpretativno čita tekstkad tekst objašnjava svim učenicimakad iskazuje svoje dojmove i zapažanja o tekstu

585

-postoji kom. model koji uključuje komuniciranje učitelja s pojedinim skupinama učenika (u skupnom obliku rada); -k. model može uključiti parove učenika (rad u parovima); -postoji k. model u kojem se ostvaruje individualna komunikacija s knjumj. tekstom (individualni rad učenika) – svaki uč. individualno komunicira s tekstom na temelju zadataka koji su pripremljeni u radnoj bilježnici ili ih je učitelj pripremio

kao sudionici kom. modela pojavljuju se tekst, učitelj, učenici; uključuje i kontekst

586

(izvantekstovne odrednice): rezultate znanosti (teoriju knj., pov. knj. soc.); uključuje i dva tipa interakcije: didaktičku i estetsku interakciju

a) didaktička interakcija obuhvaća interakciju učenika i učitelja, a b) estetska interakcija obuhvaća interakciju teksta i učenika, teksta i učitelja;

-između teksta i učenika ostvaruje se jednosmjerna, između učitelja i učenika dvosmjerna kom.;

-komunikaciju između teksta i učenika uspostavlja učitelj nakon samostalnog čitanja i prihvaćanja „uočljivih el. knjumj. teksta“;

587

-predmet didaktičke interakcije između uč. i uč. postaju estetska iskustva učenika;

-primarna estetska iskustva (estetske doživljaje i spoznaje), koje uč. iskazuju u didaktičkoj interakciji, učitelj dopunjava i osmišljava svojim intervencijama koje se odnose na knjteor. i knjpov. određenje teksta (izvor informacija);

-informacije koje se uključuju u komunikaciju ne potiru izvorna estetska iskustva, nego ih podižu na višu razinu sinteze i estetskog vrednovanja

588

-u didakt. interakciji uč. očituju vlastite mogućnosti doživljavanja, razumijevanja i prosuđivanja

i) Teškoće u komunikaciji-prema utvrđenom sustavu teškoća koje se pojavljuju u komunikaciji možemo utvrditi teškoće (smetnje) koje su svojstvene literarnoj komunikaciji:1. u komunikaciji između čitatelja i teksta smetnje nastaju zbog neusklađenosti tekstnog koda i čitateljeva koda; osobito na tematsko-idejnoj i jezično-stilskoj razinio smetnje na TEMATSKO-IDEJNOJ razini – nastaju ako tekst nudi tematiku koja nije primjena primateljevim doživljajnim (emotivnim) i

589

spoznajnim (kognitivnim) mogućnostima, o nastaju smetnje u recepciji koje otežavaju, usporavaju ili zaustavljaju komunikacijski proces (čitatelj odustaje od čitanja jer nema zanimanja i motivacije za č., tekst ga ne potiče i ne zaokuplja svojom temom)

o smetnje na JEZI Č NO- STILSKOJ razini – nastaju ako se u tekstu učestalo pojavljuje veći broj nepoznatih riječi, pojmova, podataka, imena, nastupaju tzv. jezične zapreke u recepciji teksta;o čitatelj može tražiti dopunske obavijesti u tumaču nepoznatih riječi i pojmova, u objašnjenjima i komentarima na rubnici, ali korištenje dopunskih konzultacija (izlazak iz teksta u

590

kontekst) usporava komunikaciju i često je dovodi u pitanjeo n euskla đ enost jezi č nih i kulturoloških kodova izaziva u neizgrađenog čitatelja nestrpljenje, nezadovoljstvo i odustajanje; posredovanje radi uspostavljanja adekvatnog čitateljskog koda nameće se kao vrlo osjetljiv psihološki, pedagoški i metodički problem; o na knj. komunikaciju utječu i drugi čimbenici (tip tiska, teh. oprema, lik. oprema, karakter komplementarnog info. metateksta)

2. literarnu komunikaciju mogu otežati PSIHOLOŠKI Č IMBENICI , koje dijelimo na subjektivne i objektivne psi. č.subjektivnio nerazvijenost literarne senzibilnosti

591

o nedostatak čitalačke i književne kulture

objektivnio nepovoljan ugođaj u učionici, umoro u literarnoj kom. dolazi do distrakcije ako se knjumj. informacije istodobno miješaju s drugim estetskim informacijama, o primjerice, kada se pri čitanju knjumj. teksta usporedno uspostavlja komunikacija se glazbenim, likovnim ili filmskim komunikatom (usporednost kom. tijekova može izazvati raspršenost estetske recepcije)

o literarnu kom. može otežati i U Č ITELJ neprimjerenim metodičkim postupanjem, neodgovarajućim uključivanjem u kom. između uč. i teksta; isto tako uč. pospješuje lit. kom. odgovarajućim metodičkim

592

postupcima

METODI Č KE OSNOVE ZA

INTERPRETACIJU POEZIJE

a) PJESNIČKI ODGOJ (LIRIKA U NASTAVI)a) Stvarala č ki pjesni č ki

odgoj-aktualni nast. programi utemeljuju se na rezultatima empirijskih istraživanja i teorija koje su usmjerene na određivanje posebnosti literarno-estetske komunikacije (komunikacije s lirskom pjesmom) i na odgajanju specifičnih sposobnosti kao temeljne

593

pretpostavke uspješnosti pj. odgoja - u skladu s tim određuju se i

b) zada ć e pjesni č kog odgoja

a) Nastavni programi razvijanje osjetljivosti za pjesničku riječ i njezine izražajne mogućnosti (ekspresivne, impresivne, asocijativne, konotativne)

razvijanje lirskih recepcijskih mogućnosti – recepcijske sposob.

razvijanje auditivne recepcije – pjesničkog sluharazvijanje imaginacije – imaginativnih sposobnosti

razvijanje lirske memorije razvijanje i obogaćivanje predodžbenog svijeta

594

razvijanje i obogaćivanje misaonog svijeta

razvijanje sposobnosti tumačenja lirske pjesmerazvijanje sposobnosti kazivanja stihovarazvijanje lirskog izražavanja

razvijanje sposobnosti slušanja poezijerazvijanje ljubavi prema poeziji

b) Metodičari razvijanje poetske kritičke kompetencije

razvijanje sposobnosti čitanja, spoznajnih sposobnosti, afektivnih sposobnosti

razvijanje sposobnosti kritičke recepcije teksta, čitateljske kompetencije

595

razvijanje sposobnosti uživanja u tekstu (sjedinjenje emotivnog i kognitivnog)

razvijanje komunikacijske, kritičke, poetske, emancipacijske, kreativne, projekcijske, emotivne i djelatne komeptencije

razvijanje sposobnosti analiziranja osjeta, osjećaja, ideja, razvijanje pozornosti (spontane, usmjerene, aktivne), pamćenja (brzina, točnost, vjerodostojnost) – vizualno, auditivno, motoričko, apstraktno pamćenje; zapažanje (usmjereno prema praksi, ideji, osjećajima, umjetnosti, osobi); preciznosti (uočavanje nijansi); sintetičkog mišljenja;

596

socijabilnosti (interes za drugoga, želja za komunikacijom, samoća); intelektualne aktivnosti (znatiželja, dinamizam)

razvijanje sposobnosti estetskog percipiranja, doživljavanja, spoznavanja, fantazijskog mišljenja, racionalnog stvaralačkog mišljenja, reproduktivno-produktivnog mišljenja, izražavanja (jezičnog), čitanja, izražavanja stavova, samostalnog čitanja

c) Izgrađivanje vrijednosnog odnosa

597

pj. odgoj usmjeren je na izgrađivanje vrijednosnog odnosa prema poeziji; to znači osvijestiti ulogu poezije u vlastitom životu i životu uopće; vrijednosni odnos prema poeziji uključuje sljedeće odrednice:potrebu za – čitanjem/slušanjem poezije, uključivanjem poezije u životne situacije (osobne-intimne i javne), govorenjem/kazivanjem stihova u intimnoj i javnoj komunikaciji, zapisivanjem stihova, posjećivanje lirskih priredaba, kupovanjem pj. zbirki, darivanjem pj. zbirke, razgovorom o poeziji, pisanjem pjesama, pisanjem o poeziji, učenjem o poeziji na temelju tih istraživanja i utvrđivanja odrednica

598

mogu se odrediti o-o standardi o pj. o i o

c) faze pjesni č kog odgoja

-nastavni programi iz knj. određuju sadržaj, zadaće i ciljeve pj. odgoja i obrazovanja; sadržaji lirskog pj. zastupljeni su u svim r. OŠ i SŠ-izbor sadržaja, raspored po razredima ili šk. stupnjevima, vodoravna i okomita organizacija, usklađuju se s pedagoško-psihološkim odrednicama – tj. s emocionalnim, spoznajnim i literarnim razvojem uč;

- istraživanja recepcijskih i spoznajnih mogućnosti uč. na razl. stup. šk. omogućila su uspostavljanje

599

periodizacije u pj. o i o.

-prema recepcijskim i spoznajnim mogućnostima, poetskim interesima i načinima komunikacije s lirskom pj. uspostavljene su faze pjesničkog odgoja i obrazovanja:

PREDŠKOLSKA FAZA – djeca ostvaruju različite oblike ritmiziranog govora i govora u rimama; uz rimu se vezuje i ritam i melodija – stih se melodijski ostvaruje; djeca doživljavaju ritam, doživljaj iskazuju motorički (pokretima ruku, nogu); ritmizirani govor često prelazi u pjevanje; poezija se prima auditivno

PRVI OSNOVNOŠKOLSKI STUPANJ (1.,2. i 3. razred)

600

– karakterizira ga zanimanje za nonsesnu poeziju, poeziju s motivima iz životinjskog svijeta, svijeta djetinjstva (igre), pejzažne pjesme te pjesme s obiteljskim motivima; -u komunikaciji prevladava slušanje poezije; recepcija se ustvaruje na zvukovnome sloju (dož. ritma i rime), imaginativnom primanju pj. slika i emocionalnog sloja pj.;- razvijena je lirska memorija – djeca lako pamte stihove; iz predškolske dobi donose određenu poetsku recepcijsku spremnost, koja obuhvaća osjećaj za zvukovne vrednote stiha, spontanost u primanju poezije, emocionalno i imaginativno reagiranje,

601

želju za kazivanjem stihova

DRUGI OSNOVNOŠKOLSKI STUPANJ (4., 5. i 6. razred)

– proširuju se poetski interesi; otvara se novi krug motiva: motivi iz svijeta djetinjstva, iz školskog života, društvenog okruženja, zavičajni i domoljubni te intimni motivi; -uč. 5. i 6. r. – imaginativna recepcija je razvijenija nego u prethodnom razdoblju, osobito u gradnju pjesničkih slika; -interpretacije uključuju veći broj knjteor. pojmova; -istraživanja poetske kompetencije pokazuju: pronicavost, neposrednost, začuđenost, stvaralačko mišljenje, imaginativnost,

602

povećanu ljubav prema poeziji; -ta se kompetencija ostvaruje stvaralačkom nastavom koja potiče uč na pisanje pj.;

-poetska kompetencija utvrđuje se na temelju sljedećih odrednica:zna prepoznati i imenovati motive u lirskoj pjesmi

zna prepoznati pjesničke slike i njihovu povezanost u pj.zna utvrditi kompoziciju pjesmezna odrediti vrstu stihova i strofazna prepoznati u pjesmi: epitete, usporedbe, personifikacije, onomatopeje

603

zna protumačiti značenje i funkciju epiteta, usporedbi, personifikacija i onomatopeja u pjesmi

samostalno rabi u vlastitom jezičnom izražavanju epitete, usporedbe, personifikacije i onomatopeje

(vrlo uspješno; -uspješno; -manje uspješno; -neuspješno)

TREĆI OSNOVNOŠKOLSKI STUPANJ (7., 8. i 9. razred)

– učenici pokazuju pojačano zanimanje za intimističku poeziju (osobito učenice); usmjerenost prema vlastitom unutarnjem svijetu upućuje ih prema poeziji kao izrazu ljudskog subjektiviteta;

604

-širi se ljestvica emocionalnih očitovanja i mogućnosti poistovjećivanja s emocionalnim slojevima lirske pj.; očituje se i misaoni pristup te izražavanje kritičkog odnosa; -pojavljuje se zanimanje za pjesnika i njegovo stvaralaštvo; poetska kompetencija uključuje: širi prostor doživljavanja i razmišljanja, posjedovanje pojmovnog instrumentarija u interpretaciji te kritičke refleksije; -uč. samostalno interpretiraju lirske pj. i pišu pjesničke tekstove;

-poetska kompetencija utvrđuje se na temelju sljedećih odrednica:

605

znati prepoznati metaforu, kontrast i inverziju u pjesmi

znati protumačiti značenje i funkciju metafore, kontrasta i inverzije u pjesmi

samostalno stvaranje teksta u kojem se pojavljuju metafore, kontrasti i inverzije

znati prepoznati u pj. metaforu, alegoriju, figuru ponavljanja, aliteraciju i asonanciju

samostalno stvarati tekst u kojem rabi metafore, alegorije i asonancije

zna prepoznati u pjesmi metonimiju, refren, retoričko pitanje, antitezu, hiperbolu

zna protumačiti značenje i funkciju metonimije,

606

refrena, retoričkog pitanja, antiteze, hiperbole u pjesmi

samostalno stvara tekst u kojem rabi metonimiju, refren, retoričko pitanje, antitezu i hiperbolu

(vrlo uspješno; -uspješno; -manje uspješno; -neuspješno)

d) Razine recepcije, opisa i interpretacije lirske

pjesme-u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika određuju se razine recepcije, opisa i interpretacije lirske pj.; -recepcija prethodi opisu i interpretaciji; -opis obuhvaća određivanje naslova, vrste teksta, tematsko-motivskog sloja,

607

kompozicije, jezika (standardni, nestandardni izraz);- na višoj razini opis obuhvaća stilsko određenje teksta, književnoteorijske i književnopovijesne odrednice (vrijeme nastanka, položaj u autorovu opusu, pripadnost stilskoj formaciji, knj. smjeru i određenoj poetici); -interpretacija uključuje opis kao ishodište za razvijanje spoznaja o tekstu;

-na ljestvici pristupa tekstu krovni položaj zauzima estetsko vrednovanjeEstetsko vrednovane InterpretacijaOpisRecepcija

608

-pod pojmom razine razumijeva se stupanj (razvijenosti) – doseg doživljaja i spoznaja (osjećaja i misli), zastupljenost knj. pojmova kojima se izriču ti doživljaji i spoznaje, odnos spontanog (intuitivnog) i racionalnog spoznavanja

OSNOVNOŠKOSLA RAZINA

5.razred – opis teksta (vrsta, tema, motivi); raščlamba (dijelovi pj. – strofe, stihovi), promatranje, usvješćivanje

6. razred – opis teksta (vrsta, tema, motivi, jezik, pisac); raščlamba

609

(organizacija motiva, osjećaji i misli, organizacija strofa); knjteorijska orijentacija

7. razred – interpretacija (prijenos dojmova, zapažanja, osjećaja i misli u pojmovni govor i knjteorijsko tumačenje)

8. razred – interpretacija i estetska prosudba (opis, raščlamba, interpretacija), knjpovijesna orijentacija

SREDNJOŠKOLSKA RAZINA

1. razred – interpretacija i estetska prosudba (opis, raščlamba, interpretacija), književnoteorijski i

610

književnopovijesni kontekst

2. razred – interpretacija i estetska prosudba (opis, raščlamba, interpretacija), stilska formacija kao kontekst, opus kao kontekst

3. razred – interpretacija i estetska prosudba, opus kao kontekst, stilska formacija kao kontekst

4. razred – interpretacija i estetska prosudba, tematski i vrstovni kontekst, stilska formacija kao kontekst

b) UČENICI I

611

POEZIJA

a) Poetski interesi u č enika

-uvjetovani su različitim odrednicama koje se istražuju: sadržaj, vrste, autor, vremenska pripadnost, jezik, stil-osim unutarnjih odrednica, koje proizlaze iz umjetničkog bića lirske poezije, postoje izvanjske odrednice, koje su uvjetovane socijalnim, kulturološkim, psihološkim i komunikacijskim odrednicama; -soc. odrednice vezuju se uz socijalnu sredinu u kojoj uč. živi i odrasta (obitelj, uža i šira društvena sredina), -kulturološke odrednice

612

proizlaze iz kulturnog okruženja (kulturni sadržaji u obitelji i društvenoj sredini, posredovanje medija, kulturnih manifestacija), -psihološke odrednice izvode se iz spoznaja razvojne i spoznajne psihologije, -komunikacijske iz načina komuniciranja s lirskom poezijom (čitanje, slušanje, medijsko ostvarivanje)--nastava poezije, pj. odgoj i obrazovanje, svoju uspješnost duguje svim unutarnjim i izvanjskim odrednicama; ona ima određene zadaće u razvijanju poetskih interesa te u pj. odgoju i obrazovanju mladih naraštaja

b) Uzorak empirijskog istraživanja poetskih

613

interesa-u istraživanju poetskih interesa uč. primjenjuju se različite istraživačke metode (metodički pokus, intervju, anketa, pismeni radovi); -Rosandić navodi anketu ostvarenu u višim r. OŠ, anketa sadrži pitanja alternativnog, višestrukog izbora te pitanja otvorenog tipa;- u obradi ankete primjenjuje se kvantitativna i kvalitativna raščlamba (npr. 1. Čitate li radije: a) poeziju, b) prozu)

c) OBRADAa) Poezija ili proza

-učenici se od 5. do 8. razreda u mnogo većem postotku opredjeljuju za prozu (roman i pripovijetku);

614

-u pojedinim razredima nema izrazitijih nerazmjera u opredjeljivanju za poeziju i prozu; -novija istraživanja – pokazuju da mladi čit. najradije čitaju prozu, a mnogo ih manje privlače lirska poezija i drama=potrebno razviti zanimanje za čitanje poezije, njezino doživljavanje i razumijevanje; izgrađivanje cjelovite uljuđene osobe ne može se zamisliti bez djelotvornog utjecaja pj. riječi koja objavljuje najdublje istine o čovjekovu postojanju

b) Čitanje ili slušanje poezije

-istraživanje pokazuje da se učenici u većem postotku

615

opredjeljuju za slušanje poezije; -analitički pristup poeziji, koji je utemeljen na samostalnom čitanju u sebi, dolazi u drugi plan=zadaća je nastave učiti čitati poeziju i razmišljati o njoj

-poezija se u našem vremenu sve više prima auditivno (s radija, televizije, CD-a, interneta);

-samostalnim čitanjem (č. u sebi) ostvaruje se mogućnost polaganijeg poniranja u svijet pj.; čitatelj se zaustavlja na pojedinim detaljima, analizira ih, razmišlja o njima i tako osmišljava (spoznaje) svijet pjesme;

616

-slušanjem poezije čitatelj se angažira ponajprije emotivno, doživljava estetski užitak;

-za čitanja poezije u sebi aktivnost se čitatelja očituje višestruko: uz emocionalne procese aktivira se fantazija, pamćenje i mišljenje; č. u sebi uspostavlja odnos pojedinosti u pjesmi, povezuje slike i predodžbe u cjelinu, omogućuje čitatelju da pokrene svoje kritičko mišljenje

c) Glasno, poluglasno, šaptom, skandiranjem

-uz čitanje u sebi nužno je afirmirati glasno i poluglasno čitanje; -iskustvo pokazuje da učenici u trenucima

617

primanja poezije imaju potrebu za glasnim izgovaranjem pjesničke riječ, za njezinim ozvučenjem; -u toj je potrebi prisutna želja za dubljim posjedovanjem pjesničke poruke i intenziviranjem doživljaja; -učenici su u anketu unijeli i poluglasno čitanje poezije koje prelazi u šapat; takvim čitanjem ne želi se narušiti svečana atmosfera koja se pojavljuje pri čitanju poezije; -skandiranje – djeca počinju čitati stihove skandiranjem; poezija se izdvaja kao poseban oblik govora; može se primijeniti u didaktičke svrhe radi uočavanja ritamskog ustrojstva pjesme

d) Mediji-čitanje poezije u

618

suvremenoj se školi ostvaruje različitim medijima;-u 7. razredu učenici se opredjeljuju za slušanje poezije s gramofonskih ploča, magnetofonskih vrpci, radija i televizije; -ponajprije se opredjeljuju za prezentiranje poezije medijem (TV) koji omogućuje da vide interpretatora (glumca, pjesnika ili recitatora); time je izražena želja za neposrednim komuniciranjem s prenositeljem pj. poruka; -uporaba tehničkih sredstava omogućava učenicima da dožive poeziju u interpretaciji najpoznatijih interpretatora; -učenicima treba omogućiti i

619

učiteljevu govornu interpretaciju pj. teksta; istraživanja su pokazala da je upravo učitelj, čitajući poeziju, otvorio svojim učenicima put u čitanje i doživljavanje poezije

e) Izbor medija-učenici su u anketi navodili da najradije slušaju recitiranje poezije kad im pjesme neposredno čita glumac, majka, otac, brat, autor;- neki su izjavili da nerado slušaju poeziju kad je drugi čitaju i najradije je čitaju sami (ponuda bila – s gramofonske ploče, s TV ekrana, kad uč.)

f) Odnos učenika prema vrstama lirske poezije

620

-odgovori su pokazali da poezija zaokuplja učenike OŠ; no postoje razlike u zainteresiranosti za određenu vrstu lirske poezije

g) Zanimanje/interes učenika za vrste lirske

poezije

-učenici 5. i 6. razreda opredjeljuju se za vedru poeziju (o radosti, sreći, ljubavi), pejzažnu poeziju i poeziju o rodnom gradu;

-učenici 7. i 8. razreda usmjeruju se prema intimnoj, socijalnoj i rodoljubnoj poeziji

h) Odnos učenika prema tvorbenim sastavnicama

621

lirske poezije-ne možemo se zadovoljiti samo sadržajnom odrednicom i izražavanjem emocionalnog odnosa;- lirska je pj. složena struktura; učenike suočavamo s posebnostima lirske poezije, uvodimo ih u razumijevanje njezina jezika; - na toj se razini komunikacije s lirskom pj. otvara složen sustav odnosa u koje uč. OŠ ne može odjednom prodrijeti; u svijet tih odnosa ulazi se postupno posebnosti lirske poezije očituju se u

- drugačijem zvučanju od proznog govora (melodioznost, muzikalnost), u drugačijoj uporabi jezika, u zgusnutosti izraza i njegovoj semantičkoj (značenjskoj)

622

slojevitosti, u slikovnosti, ekspresivnosti i sugestivnosti-uvođenje uč. u složene odnose koji se ostvaruju u svijetu lirske pj. počinje u OŠ i nastavlja se u svim fazama knj. odgoja i obrazovanja; -prepoznavanje poezije, njezino doživljavanje, razumijevanje i tumačenje povezuje se s razvitkom osobe i razvijenošću knj. kulture; -naznačen sustav odnosa u strukturi lirske pj. otkriva se interpretacijom

i) Pjesničke slike, muzika stiha

-pozornost učenika zaustavlja se na različitim elementima lirske strukture; -afiniteti se kreću u

623

rasponima od pjesnikove emotivnosti koja progovara u pjesmi do stilskih odrednica, tj. do pjesničke riječi koja objavljuje pjesnikov doživljaj svijeta

- učenicima su najprivlačniji ovi elementi strukture lirske pjesme: slika, glazba, rima, ritam, sretan završetak, opisi, riječi, sadržaj, jednostavnost, osjećajnost, pjesnikovo poznavanje čovjeka, dubina i iskrenost pj. osjećaja, boje, osjećaji koji su im bliski, prepoznavanje vlastitih osjećaja u pj. izrazu, pjesnikove poruke, duboke i jednostavne misli, istina koja se u pjesmi objavljuje, metafore, osjećaji i misli, aforizmi, realnost

624

iskazivanja, neposrednost, ton pj., motivi pj., pjesnikovo raspoloženje

-pjesnička slika nije jednostavna lirska mirkostruktura; to je posebna organizacija pjesničkog govora koja primatelju omogućuje da u odnosima riječi i njihovu značenju otkriva pjesnikovu viziju života;

-muzikom stiha također se izražava idejno-estetski smisao poezije

j) Doživljavanje ili analiza pjesme

-umjetnička djela su predmet uživanja, ali isto tako i predmet spoznavanja;

625

- kada je riječ o spoznavanju poezije, ne mogu se zaobići osnovne misaone operacije: analiza, sinteza, uspoređivanje, uočavanje odnosa među pojavama u pj., uopćavanje, sistematizacija, klasifikacija i sl.; -spoznaje se pj. teksta izražavaju pojmovima, sudovima i zaključcima koji ne moraju biti jedinstveni i jednoznačni – subjektivnost je u spoznavanju pj. djela nezaobilazna; -istraživanja o psihologiji čitanja pj. dj. potvrđuju povezanost emocionalnih i intelektualnih procesa za vrijeme čitanja

626

- čitateljeva aktivnost sjedinjuje estetske, moralne i socijalne osjećaje, zamišljanje, pamćenje i zaključivanje

--najviše učenika opredjeljuje se za spontano doživljavanje, slušanje i čitanje poezije; -u završnim razredima (7. i 8.) u nešto se većem postotku uč. opredjeljuju i za analizu; -opredjeljivanje za analizu uvjetovano je značajkama šk. interpretacije poezije; ako se provodi neinventivno, formalistički i dogmatski, odbit će učenike i od poezije i od analize

627

--put prema analizi poezije u samostalnom čitanju označavaju bilješke: zapisivanje zapažanja, misli, asocijacija, sudova koji se javljaju pri čitanju poezije, citiranje stihova, ispisivanje riječi, sintagmi, stilskih sredstava;- takvim se čitanjem razvija kultura čitanja, disciplina otkrivanja pojedinosti, kultura mišljenja, ukus i senzibilnost

--anketa je pokazala da učenici OŠ u većem postotku nemaju razvijenu naviku čitanja poezije s bilježenjem

628

-razvidno je, prema rezultatima ankete, da školski razgovor o poeziji i učiteljevo tumačenje poezije ne privlače pozornost učenika; radije samostalno otkrivaju poeziju

k) Ulazak u svijet poezije-u izgrađivanju odnosa prema poeziji zanimljivo je ustanoviti kako je došlo do prvog susreta, tko je mladom biću otvorio vrata u svijet poezije – učenički odgovori: ne sjećam se, majka, baka, otac, sestra, ujak, teta, sam, slikovnica, vrtić, učiteljica u I. razredu, škola, učitelj hrvatskog jezika;- pri izgrađivanju metodičkih sustava valja poštovati izvannastavne (soc.-psi.)

629

činitelje koji određuju učenikov odnos prema poeziji

c) NASTAVA POEZIJE

u tradicionalnoj nastavi poezije lirsko je djelo bilo predložak za učenje tropa i figura, cilj je bilo razvijanje pamćenja i deklamatorskih sposobnosti,

analiza formalnih elemenata lirske pjesme omogućavala je spontano komuniciranje s lirikom;

školski pristupi poeziji često završavaju na opisivanju formalnih elemenata i na pretvaranju pjesme u pojmovni govor; time se učeniku oduzima

630

mogućnost spontanog i stvaralačkog komuniciranja s lirskom pj.:

strukturalist J.M.Lotman upozorava na vulgarizaciju lirske pj. u formalističkoj i deskriptivnoj analizi

moderna se nastava poezije bavi organskim jedinstvom pjesme, jedinstvom sadržaja i formalnih elemenata, cilj je učenicima otkriti smisao poezije;

analiza koja iznevjerava cjelovitost pj., njezino organsko jedinstvo (jedinstvo sadržajnih i formalnih el.) i zaustavlja se samo na izdvojenim elementima, gubi svoj pravo smisao, pogotovo šk. analiza koja uč. otkriva

631

smisao poezije, uvodi ih u njezin svijet i upoznaje s tajnama njezina postojanja

metodički pristupi lirskoj poeziji izgrađuju se na predlošku knj. znanosti, psiholoških, socioloških, pedagoških i gnoseoloških odrednica, tj. interdisciplinarno

a) Interdisciplinarno utemeljenje

-utemeljuje se na spoznajama različitih disciplina; a) znanstveni sadržaj preuzima iz teorije i povijesti knj., književnoznanstvene metodologije i književne kritike b) umjetnički sadržaj preuzima iz korpusa lirske

632

poezije (hrvatske i poezije drugih naroda)

- znanstveni i umjetnički sadržaj prenosi se na didaktičko-pedagošku matricu prema zahtjevima teorije didaktičkog prijenosa-didaktičko-pedagošku matricu čine: nastavni programi (kurikuli), udžbenici, čitanke, lektirna dj., priručnici, didaktička sredstva i pomagala (vizualna, auditivna, audiovizualna)

b) Književnoteorijsko određenje lirske poezije

-teorija knj. određuje bit lirske poezije, vrste, strukturu i izraz; -bit lirske poezije krije se u određivanju lirskog subjekta

633

prema svijetu, u očitovanju stvaraočeva unutarnjeg svijeta koji se oživotvoruje u posebnostima lirskog izražavanja -kategorija SUBJEKTIVNOSTI bitna je odrednica lirske poezije koja ju razlikuje od epike i drame; -unutarnji svijet lirskog subjekta razotkriva se u posebnim lirskim formama, ponajprije u monologu, koji organizira emocionalno i misaono tkivo pjesnikove vizije svijeta; -lirika otkriva stvaraočevo intimno biće: ljubav, radost, nespokojstvo, čežnju, stradanje, osjetilni nemir, tjeskobu, misaona traženja, zalete fantazije;- u ispovijedanju lirskog

634

pjesnika čitatelj prepoznaje i produbljuje osobnu intimnost, tj. lirska pjesma se time diže iznad pojedinačnog i dobiva univerzalni smisao

-- sadržajno tkivo lirske pj. uvjetuje posebnost njezine strukture, posebnost izražajnih sredstava kojima se ona ostvaruje; -ishodište lirske pjesme čini proživljavanje lirskog subjekta u određenom trenutku; ona je umjetnost trenutka u kojem se zgušnjava pjesnikovo emocionalno i misaono iskustvo;

-u strukturi lirske pj. iščezavaju događaji kao pokretači i tvorački

635

elementi, nema fabule, nema likova koji pokreću radnju;

-lirska se pj. gradi kao slika, emocionalno intonirana, kao muzika pj. govora koja izražava pjesnikov unutarnji svijet; -muzika i slika – dva su bitna elementa lirske strukture;

-jezik lirske pj. karakterizira najkondenziraniji i najekspresivniji tip govora

c) Klasifikacija poezije tematski: ljubavna, rodoljubna, socijalna, filozofska, pejzažna

formalno: oda, elegija, himna, ditiramb, epigram, madrigal

636

i jedna i druga klasifikacija ima određenih nedostataka – ista lirska tema može biti izražena u različitim lirskim formama (npr. sonet izgrađen na rodoljubnoj temi)

-klasifikacija lirske poezije prema formalnim kriterijima sve više gubi smisao; -novija knjkrit. literatura sve više dovodi u sumnju kriterije klasifikacije lirske poezije i napušta naslijeđene sustave klasifikacije iz razdoblja klasicizma;- lirski stvaraoci mijenjaju naslijeđene forme, pravila koja su vrijedila za određene forme u antičkoj knj., knj. klasicizma i novijih razdoblja ne vrijede u

637

suvremenoj knj.

d) Pedagoško-psihološke odrednice

-knjteor. i knjpov. kriteriju pridružuje se pedagoško-psihološki kriterij, očituje se pri izboru knj. gradiva, pri usustavljivanju, opsegu, interpretaciji, izboru metodičke strategije, organizaciji nastavnog procesa, određivanju položaja učenika u nastavi, ulozi učitelja

-(curino – nema u Metodici književnog odgoja ili je???)1. FAZA (I. do IV. razreda) – poezija se prima spontano, imaginativno, slušno i vizualno; učenici pokazuju interes za bajku i basnu,vole lirsku poeziju s

638

pejzažnim motivima i motivima iz dječjeg i životinjskog svijeta-djeca se mogu uživjeti u svijet pjesme, osjećaju ritam i imaju sklonosti pjesničkom načinu izražavanja2. FAZA (V. i VI. razred) – poezija se prima emocionalno, imaginativno, intelektualno; izražen je interes za knjiž. djela s uzbudljivom fabulom, likovima; u lirskoj poeziji pronalaze šaljive motive, motive iz pejzaža i djetinjstva, no ne uspijevaju otkriti raznovrsna emocionalna očitovanja što ih nudi poezija3. FAZA (VII. i VIII. razred) – pojačan je interes za čovjekov psihički život,

639

pri inter. se afirmira psihološki pristup; mogu ulaziti u doživljavanje intimnijih lirskih pjesama

e) Lirika u nastavnim programima

1. OSNOVNA ŠKOLA-osnovnoškolski nastavni programi odabiru lirski sadržaj prema tematskom i knjiženoteorijskom kriteriju;

-tematski kriterij usklađuje se s recepcijskim (doživ.-spoz.) mogućnostima učenika;

- raspon tema i motiva te knjznanstvenih pojmova odgovara doživljajno-spoznajnom svijetu učenika

640

a) Programski sadržaji po razredima

(književnoznanstveni pojmovi)-1.razred: navode se samo lektirna djela (Femenić, Balog, Vitez)-2. razred: Poezija: kompozicija, stih, kitica, pjesma-3. razred: Poezija: kompozicija – pj. slika kao kompozicijska – na razini prepoznavanja i imenovanja-4.razred: Poezija: motivi i ideja na razini imenovanja; Sastav/kompozicija – vizualni i auditivni elementi u pj. slici; ritam – dužina stiha prema broju slogova – na razini prepoznavanja, srok na razini definiranja, ponavljanja u stihu, kitici i

641

pjesmi – funkcija-5. razred: Pjesništvo/poezija – lirska i epska; sustav/kompozicija – suodnos dijelova – stihova i kitica, motiv, akustički i vizualni el.pj.slike; ritam – ritamsko ustrojstvo pj., vrste stihova (peterac, šesterac, osmerac, deseterac, dvanaesterac), vrste kitica/strofa, dvostih, trostih, četverostih, vezani i slobodni stih; stilska sredstva – epitet (pojam, određenje), usporedba (pojam, određenje), personifikacija (pojam, određenje); vrste: lirska pj., pejzažna i domoljubna, himna, usmeno i pisano pjesništvo, haiku-6. razred: Pjesništvo/poezija

642

– lirsko i epsko; sastav/kompozicija – vrste strofa, stih (monostih, dvostih/distih, trostih/tercina, četverostih/katrena); ritam – brz, spor, intonacija i stanka, opkoračenje i ostvarivanje stanke ? (pogledaj plan i prog.)

2. SREDNJA ŠKOLA-lirsko pj. u srednjoškolskim programima nadovezuje se na osnovnoškolski program prema načelima kontinuiteta i vertikalno spiralnog slijeda;

- utemeljuje se na povijesti knj. i teoriji knj.;

643

književnoteorijski sadržaj zastupljen je u prvom razredu u programskoj cjelini Pristup književnom djelu i nastavlja se u ostalim razredima u slijedu književnih razdoblja (stilskih formacija);

-u okviru književnopovijesnih razdoblja lirika se pojavljuje kao poseban književni rod; program obuhvaća izbor iz pjesništva lirskih pjesnika u svim književnopovijesnim razdobljima

b) Programski sadržaj po razredima1. razred: lirika – pojam, razvoj, vrste, oblici i značajke lirike, stil i stilska sredstva, ritam, usmena i

644

pisana lirika, tematska podjela (domoljubna, socijalna, duhovno-religiozna, misaona, ljubavna, pejzažna), tradicionalni oblici (himna, oda, elegija, ditiramb, balada, epigram, epitaf, sonet), pjesništvo na standardu i dijalektu; Umjetnički sadržaj čine odabrane lirske pj. iz hrvatske i svjetske knj.; lirika (grčka i rimska), srednjovjekovna lirika

2. razred: lirika predrenesanse i renesanse, baroka, klasicizma i prosvjetiteljstva, predromantizam i romantizam

3. razred: lirika protorealizma, realizam i modernizam

4. razred: lirika avangarde i

645

modernističkih smjerova, druge moderne i suvremene književnosti

-u svakom knj. razdoblju zastupljene su odabrane lirske pj. reprezentativnih pjesnika koji čine umjetnički programski sadržaj

(Nije iz Metodike književnog odgoja)f) Usvajanje strukturnih obilježja lirske pjesme

a) PJESNIČKA SLIKA-od 3. do 6. razreda – učenici zapažaju vizualne i auditivne slike-od učenika se traži da interpretira sliku i izrazi vlastitu impresiju-7. i 8. razred – obogaćuje se opažanje mirisnim i opipnim slikama

646

-učenici otkrivaju da je pjesnička slika izraz pjesnikova raspoloženja ili spoznaja o svijetu-pj. slike ostvarene su izražajnim sredstvima pa učenici uče o jeziku i stilu-pjesnička slika se promatra i kao kompozicijska jedinica* faze primanja pjesni č ke slike:osjetilno primanje (okom, uhom)

slika se zamišljaslika se emocionalno doživljava

slika se analiziraslika se vraća u kontekst pjesme

b) RITAM-analiza ritma provodi se u svim fazama školovanja i povezana je s fonetičkim,

647

morfološkim, sintaktičkim i leksičko-semantičkim ustrojstvom pjesme-ritam se uključuje u interpretaciju lirske pjesme u svim fazama školovanja:-1. - 4. razreda – učenici zamjećuju izmjenu brzog i sporog ritma, te ritam

povezuju s promjenom raspoloženja u pjesmi; pri čitanju teksta ostvaruju pauze na kraju stiha i strofe-5. i 6. razred – učenici zamjećuju nijanse u ritmu koje su uvjetovanje raspoloženjem, određuju pauze u stihu zavisno od reda riječi-7. i 8. razred – učenici razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emocionalnom tonu pjesme, određuju tempo i intenzitet

648

izgovora riječi i stihova, ostvaruju pauze propisane interpunkcijom, zamjećuju red riječi-pri interpretaciji ritma povezuje se nastava književnosti i jezika (naglasak, duljina, red riječi, slogovi, naglašene i nenaglašene riječi i izgovorne cjeline)

-metodi č ki postupci kojima u č enike uvodimo u osje ć anje ritma: slušanje interpretativnog čitanja

učenici slušaju stihove te dizanjem i spuštanjem ruke označavaju naglašene i nenaglašenje slogove riječi u stihu

tiho usmjereno čitanje (učenici čitaju u sebi

649

pjesmu te označavaju naglašene i nenaglašene slogove)

prenošenje pjesničkog teksta (stihova) u prozni oblik

uspoređivanje glazbenog djela koje je inspirirano pjesničkim tekstom s njegovim tekstualnim predloškom

c) JEZIK I STIL- interpretacija lirske pjesme temelji se na otkrivanju pjesničkog jezika koji je:

specifično organiziran sugestivan pobuđuje estetsku recepciju

emocionalan slikovit muzikalan

650

od 1. do 4. razreda – učenici ne uče književnoteor. pojmove vezane uz pjesnički jezik (upotrebljavaju npr. poredbu, ali spontano)

- razvija se osjetljivost za emocionalno djelovanje i zvukovne vrednote pj. jezika 5. i 6. razred – uče se teorijski pojmovi epitet, onomatopeja, hiperbola, poredba, kontrast, gradacija

7. i 8. razred – u interpretativni proces uključuju se gramatičko-stilska sredstva (funkcija glagola – prezent, aorist, imperfekt)

g) Motiviranje u č enika za

651

prihva ć anje pjesni č kog djela

-kao metodički termin motivacija označuje psihičke procese koji pokreću učenike na određenu djelatnost i ponašanje;

-ti se psihički procesi pokreću različitim metodama i sredstvima;

vrste motivacije ovise o: umjetničkim značajkama pjesme

recepcijskim i spoznajnim mogućnostima učenika

zadaćama odgojno-obrazovnoga procesa

pedagoško-metodičkim uvjetima u kojima se ostvaruje recepcija

652

a) Vrste motivacija-utvrđene su prema različitim kriterijima: iskustvenim, jezičnim, stilističkim, književnoteorijskim, estetskim-ISKUSTVENE – osjetilne, emocionalne, intelektualne, imaginativne-JEZIČNE – leksičke, fonetske, gramatičke, pravopisne, pravogovorne-STILISTIČKE – uspoređivanjem, personificiranjem, metaforiziranjem, igrom riječi, kontrastiranjem, stupnjevanjem-KNJIŽEVNE – tematske, biografske, vrstovne, poetološke, književnopov., književnoteor., autorske-ESTETSKE – književne,

653

likovne, glazbene, filmske, kazališne

- motivacija se odabire u skladu s idejno-estetskim značajkama pjesme, te doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika

-uzevši u obzir te dvije odrednice, mogu se uspostaviti ove

b) Vrste doživljajno-spoznajnih motivacija:

-1. motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika (emocionalnim, socijalnim, moralnim i intelektualnim) -2. motivacije utemeljena na glazbenim, likovnim, filmskim predlošcima-3. motivacije utemeljena na književnoteorijskim ili književnopovijesnim

654

činjenicama-4. motivacije utemeljene na općekulturnim sadržajima-5. motivacije utemeljene na lingvostilističkoj osnovi (jezično-stilske)-6. motivacije utemeljena na filozofskim, sociološkim ili povijesnim sadržajima

a) ISKUSTVENE MOTIVACIJE - MOTIVACIJE

UTEMELJENE NA OSOBNIM ISKUSTVIMA

UČENIKA(emocionalnim, socijalnim, moralnim i intelektualnim) -lirska poezija uvodi učenike u svijet intimnih proživljavanja, suočava ih s društvenim, moralnim i egzistencijalnim problemima;

655

-poruke koje lirska poezija prenosi uč. često prelaze dosege njihovih iskustava i spoznaja te im treba omogućiti da te poruke prime i usvoje;

- odabire se primjerena motivacija za susret sa svakom pjesmom kako bi se stvorio što širi krug predodžaba u koji će se uključiti pjesnikova vizija svijeta (kako bi se uč. osobnost „otvorila“ prema svijetu pj., kako bi uč. svoja iskustva obogatio i povezao s iskustvima koje nosi pj.?);

-motivacija istodobno služi kao sredstvo kojim se određuje stupanj literarnog razvoja, sposobnost

656

imaginacije, emotivna razvijenost, socijalna i moralna osjetljivost

-sve što uč. nosi u svoj duhovnom svijetu i što olakšava komunikaciju s pjesmom aktivira se motivacijom

- metodi č ki postupci kojima se ostvaruju motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika:

anketa

657

1. osobna iskustva mogu se upoznati primjenom ANKETA, pa se obavijesti o iskustvima uč. dobivaju pismeno u formi pitanja; dobiveni podaci služe kao polazna obavijest o emocionalnoj, imaginativnoj, intelektualnoj, moralnoj i socijalnoj prirodi uč. i smjerokaz za izvođenje interpretacije teksta; 2. ako anketom želimo provjeriti kako će uč. primiti emocionalni sadržaj lirs. pj., njezina će usmjerenost biti uvjetovana karakterom emocionalnog sadržaja, čiji je raspon velik u poeziji3. osim sadržaja koji se želi provjeriti, određuje se i oblik ankete:

658

- ona može biti u obliku a) PITANJA na koja se pismeno odgovara, razlikujemo: uopćena pitanja, pitanja alternativnog izbora, pitanja s višestrukim izborom ili pitanja sa zadanom tematskom poticajnom riječi uz koju učenici povezuju određene motive

primjeria) želimo li anketom provjeriti kako se u učenikovu doživljajnom svijetu očituje radost, sreća, životno zadovoljstvo i vedrina, oblikuju se pitanja koja potiču uč. da iskažu povod svojoj radosti i njezino očitovanje – možemo se poslužiti:

659

uopćenim pitanjima koja omogućavaju slobodu u odgovorima: npr. Što me u životu najviše raduje? Što je za mene sreća? Što znači biti zadovoljan?

alternativna pitanja u anketi ograničavaju takvu slobodu i iziskuju opredjeljivanje: npr. Osjećam li jače radost ili bol? Mogu li drugome lakše povjeriti radost ili bol?

-opredjeljivanja će pokazati odnos prema emotivnim kategorijama, koji će se očitovati u prihvaćanju određene vrste poezije

660

uč. možemo ponuditi anketu u kojoj su pitanja s višestrukim izborom odgovora: npr. Kada osjećaš zadovoljstvo i sreću? a) Kad mi se ispuni želja; b) kad doživim uspjeh u svom radu; c) kad drugome učinim dobro djelo; d) kad dobijem dar koji sam očekivao; e) kad osjetim da me drugi vole; f) kad ugledam nešto lijepo

anketom se može provjeriti kako učenici emotivno reagiraju na određene motive koji će se pojaviti u lirskoj pjesmi; u anketi se navode pitanja s ponuđenim motivima i vrstama emotivnih reakcija; uz motive uč. zapisuju

661

emocije koje izazivaju ti motivi: npr. Koje osjećaje u tebi može izazvati: 1. ogoljelo stablo u kišnom danu: a) radost, vedrinu, polet, b) potištenost, sjetu, nelagodnost, c) osjećaj prolaznosti, tuge; 2. Procvjetala voćka u sunčanom proljetnom jutru: a) radost, vedrinu, polet, ushićenje, b) nezadovoljstvo, tugu, c) razdraganost, osjećaj životne snage; 3. smrt voljene osobe: a) tugu, b) osjećaj bola, c) klonuće, d) žaljenje

za svaki se osjećaj mogu postaviti slična pitanja; tako ulazimo u trag emotivnom životu uč. i utiremo put prihvaćanju

662

emotivnih sadržaja u lirskoj pjesmi;

od osobnog doživljaja radosti, sreće, zadovoljstva, bola, razočaranja i tuge krećemo prema pjesnikovu doživljaju tih trenutaka koji će biti iskazani u lirskoj pjesmi;

ulazeći u svijet pjesnikovih doživljaja, uč. otkriva nove mogućnosti njihova doživljavanja, obogaćuje svoje spoznaje o čovjekovu unutarnjem životu, preobražava svoja dotadašnja iskustva u nove vrijednosti; umj. dj. otkriva nove spoznaje i mijenja odnos prema svijetu

anketom se može

663

provjeriti odnos uč. prema vizualnim i auditivnim motivima;

-takav će se tip ankete najčešće primjenjivati pri interpretaciji pejzažne lirike;

-može se istraživati emotivni odnos učenika prema bojama i zvukovima

npr. Koje boje u prirodi u tebi pobuđuju osjećaj radosti, a koje tuge:

a) plava boja (neba, mora, jezera, planina…), b) bijela boja (oblaka, cvijeća, snijega…), c) siva boja (neba, kamena, oblaka…), d) žuta boja (cvijeta, žita, sunca, trave, lišća…), e) crvena boja (maka, voća, neba…),

664

f) crna boja (zemlje, noći…), g) zelena boja (trave, lišća, raslinstva…). anketom se mogu istražiti rasponi asocijacija koje učenici vezuju uz određene motive; učenicima se ponudi b) TEMATSKA POTICAJNA RIJEČ uz koju navode asocijacije;

-tematska poticajna riječ mora biti u suglasju s pjesmom koja će se interpretirati;

-ako se interpretira intimna pj., poticajna se riječ uzima u skladu s motivskom usmjerenošću pj. i njezinim emocionalnim ustrojstvom

primjer

665

– uz ljubavnu pjesmu može se dati poticajna riječ ljubav; učenici navode asocijacije koje povezuju uz tu riječ; -ako pjesnik ispovijeda intimnu sreću, razočaranje, bol, nesreću, čežnju, samoću, nezadovoljstvo, izgubljenost, strepnju, nostalgiju, polazna poticajna riječ poziva učenike da izraze krug predodžaba, osjećaja i misli koje povezuju uz značenje te riječi;

-učitelj zapiše ili izgovara tu riječ, a učenici na anketne listiće bilježe svoje asocijacije, osjećaje i misli:-npr. sreća – majka, majčin poljubac, uspjeh u školi, bogatstvo, zdravlje, dobitak

666

na lutriji, izlet, dar, susret…-tim se postupkom pokreće imaginacija, zato je vrlo prikladan kao motivacija za interpretaciju pejzažne lirike

ovisno o motivskom ustrojstvu pejzažne pjesme, odabiru se polazne poticajne riječi uz koje uč. navode asocijacije i slike; kao poticaj odabire se jedna riječ, sintagma, stih ili strofa:

-npr.a) riječ – jesen, kiša, snijeg, oblak, nebo, noć, sviranje, suton…

b) sintagma – nemirno more, voćnjak u cvatu, zelena livada…

c) stih – u travi se žute cvjetovi (V.Vidrić)

667

d) strofa – Kiša sitno sipi, sipi i rominja,/Pa nam priča…(A.G.Matoš)

b) POETSKE MOTIVACIJE-(zapravo je i dalje riječ o iskustvenim motivacijama, učitelj motivira učenike za primanje knj. dj. služeći se stihovima; -mogući su različiti metodički postupci: čitanje stihova, zapisivanje stihova i projiciranje stihova i sl.)

a) učiteljevo čitanje stihova

-odabrani stihovi ili strofe pokreću imaginaciju, djeluju inspirativno; -učitelj može izgovoriti stih ili strofu i zatražiti da učenici neposredno zabilježe na listiće ili u svoje bilježnice

668

slike i asocijacije koje se spontano nameću

b) učiteljevo zapisivanje, projiciranje stihova -učitelj može zapisati stihove na ploču ili ih projicirati s pomoću grafoskopa (računala), zatražiti da ih učenici pročitaju u sebi i zabilježe (na listiće ili u bilježnice) slike, asocijacije i osjećaje koji se javljaju pri čitanju stihova; -na predlošku odabranih stihova izražavaju svoj svijet slika i predodžaba

primjer– kao predložak uzete su tri pj. slike iz triju pj. D. Tadijanovića (Večer, Mjesečina, Nebo); pj. su slike

669

pojedinačno interpretativno pročitane, zatim su uč. čitali u sebi tekst svake pj. slike posebno; poslije toga dobili su zadatak da pismeno izraze kako zamišljaju sliku koju je pjesnik stvorio (oblikovao)

c) MOTIVACIJE UTEMELJENE NA

GLAZBENIM, LIKOVNIM, FILMSKIM PREDLOŠCIMA-motivacije (glazbene, likovne, filmske) otvaraju put za dublje doživljavanje pjesničkog djela; primjerena glazbena djela stvaraju ugođaj u kojem učenik postaje otvoreniji za primanje estetskih doživljaja

d) GLAZBENE MOTIVACIJE

670

- NA Č ELA KOJIH SE MORAMO DRŽATI PRI IZBORU GLAZBENIH DJELA:1. ono mora biti u emotivnom ili motivskom suglasju s lirskom pjesmom koja će se interpretirati

2.mora biti primjereno doživljajnim mogućnostima učenika

3.mora biti vremenski u skladu sa strukturom nast. sata, ne smije ići na štetu skladne (proporcionalne) strukture sata

4. učenike se mora motivirati i usmjeriti kako će slušati glazbeno djelo

5.nakon slušanja učenici izražavaju (usmeno ili pismeno) svoj doživljaj

6. doživljaj učenika služi kao podloga za prihvaćanje

671

lirske pjesme7. ako se odabire glazbeno djelo koje je nastalo na tekstu lirske pjesme koja se interpretira, uspoređuje se tekst i njegova glazbena transpozicija

8.glazbeno djelo ima status autonomne umjetničke stvarnosti

-doživljavanje intimne lirske pj. postaje intenzivnije ako se glazbom stvori odgovarajući emocionalni ugođaj; glazbeno dj. mora pokrenuti imaginativne procese i tako motivirati učenike za raskošnije doživljavanje pjesničkih slika u pejzažnoj lirici;

primjer- Vivaldijeve skladbe na

672

temu godišnjih doba (Proljeće, Ljeto, Jesen, Zima) vrlo uspješno uvode učenike u dublje doživljavanje lirskih pjesama s motivima tih godišnjih doba; -rodoljubnu pj. uč. također dublje doživljavaju ako se odabere primjerena glazbena motivacija

-uključivanjem glazbenih djela u nastavu poezije ostvaruje se načelo korelacije, jedno od važnih načela suvremene nastave;

-to načelo dobiva posebno značenje u estetskom odgojue) LIKOVNE MOTIVACIJE

-uključivanjem tih djela u nastavu knj., posebno u nastavu poezije, stvaraju se

673

bogatije mogućnosti razvijanja estetske kulture; -likovno dj. unosi u nastavni proces poticaje za doživljavanje ljepote, za pokretanje stvaralačke fantazije, stvaralačkog mišljenja i izražavanja; -ono ima djelotvoran odgojni utjecaj; razvija rodoljubne, moralne i socijalne osjećaje;

-motiviranje učenika za prihvaćanje lirske pj. samo je jedna od mogućih funkcija likovnog dj. u nastavi knj.

- NA Č ELA KOJIH SE MORAMO DRŽATI PRI IZBORU LIKOVNIH DJELA:o djelo mora biti primjereno doživljajnim i spoznajnim mogućnostima učenika,

674

odabiru se vrijedna lik. djela koja su tematski, idejno i izrazom bliska učenicima;

-osobito su primjerena ona likovna dj. koja se svojom tematskom usmjerenošću povezuju s vizualnim i emotivnim iskustvima učenikao djelo mora pobuditi interes učenika, izazvati emocije, pokrenuti fantaziju i estetsko prosuđivanje

o djelo mora temom, idejom, ugođajem, izražajnim karakteristikama korespondirati s lirskom pjesmom

o djelo se uključuje u pripremnu fazu nastavnog sata s jasno definiranim odgojnim, obrazovnim i funkcionalnim zadaćama;

675

-ovisno o karakteru lirske pj. koja će se interpretirati, odabire se likovno dj. koje će stvoriti odgovarajući doživljajni ili spoznajni kontekst za prihvaćanje lirske pjesme (izazivanje emocija, pokretanje fantazije, izoštravanje vizualne percepcije, prepoznavanje vizualne stvarnosti koja je likovno izražena, usvajanje termina i sl.)o djelo svojom veličinom mora biti vidljivo svim učenicima; reprodukcija koja se prikazuje mora biti manja od formata 88 x 68 cm

Motiviranje likovnim djelom ostvaruje se

različitim METODI Č KIM

676

POSTUPCIMA učitelj najavljuje (usmeno) likovno djelo koje služi kao motivacija; uz najavu djela navodi ime likovnog tvorca kojem pripada djelo, ne ulazeći u njegov životopis. (kadšto se ne objavljuje naslov djela kako bi ga učenici pokušali samostalno odrediti na temelju prikazane stvarnosti

promatranje reprodukcije ostvaruje se bez objašnjenja; učenike suočavamo s likovnim tekstom i prepuštamo ih spontanom doživljavanju; promatranje reprodukcije estetska je percepcija;

kad uč. prime i dožive likovno djelo, provjeravaju se emotivne reakcije,

677

predodžbe koje se pojavljuju, zapažanja i sudovi;

poslije toga provodi se vrlo kratka likovna analiza s temeljnom usmjerenošću prema onom elementu koji najviše korespondira s lirskom pjesmom;

taj se element (boja, motivi, odnosi, ideja, ugođaj) izdvaja i postaje sponom za doživljavanje (primanje) lirske pjesme; učitelj polazeći od tog elementa, najavljuje lirsku pjesmu i njezino interpretativno čitanje

lik. je dj. usmjerilo tijek asocijacija, potaknulo rađanje određenih emocija i predodžaba koje će intenzivirati doživljaj lirske pj.;

678

vizualni, estetski poticaji mogu plodotvorno utjecati na pokretanje učenikove produktivne mašte, tj. sposobnosti zamišljanja;

-stoga će se susreti poezije i likovne umj. najčešće događati u interpretaciji pejzažne lirike; primanje pejzažne poezije utemeljuje se na sposobnosti zamišljanja predočene vizualne stvarnosti;

- primjerena, funkcionalna uporaba lik. dj. u nastavi poezije znači obogaćivanje nastavnog procesa i slojevitije estetsko obrazovanje; -suvremena metodika nastave književnosti afirmirala je izgrađen sustav postupaka u povezivanju

679

knj. i lik. umj.; čitanke donose bogat izbor lik. priloga koji prate pj. textve

f) FILMSKE, RADIJSKE I TELEVIZIJSKE MOTIVACIJE

a) Filmske motivacije-suvremena nastava knj. uključila je film kao: a) nastavno područje (medijska kultura) i kao b) sredstvo estetskog odgoja;

-kao nastavno sredstvo film doživljava različite primjene (pri upoznavanju autorove biografije, pri interpretaciji knj. dj. i pri prikazivanju knj. razdoblja)

680

(film kao nastavno sredstvo)

1. Filmovi o pjesnicima-prikazuju pjesnike u prostorima njihova svakodnevnog života (u obitelji, na radnome mjestu, na ulici, u prirodi), otkrivaju životne podloge iz kojih je izrastala njihova poezija (inspirativna vrela njihove poezije), rukopise pojedinih pjesama i pjesničke zbirke; -tako se filmom predočuju životni i stvaralački okviri u kojima je nastala poezija pojedinog pjesnika; filmska kamera objavljuje fragmente vizualne stvarnosti koja je poetski konkretizirana u pjesmama

681

primjeri– film posvećen životu i poeziji D. Cesarića prikazuje tipične pejzažne motive njegove poezije (stabla, vodu – slap, travu), gradske motive (osvijetljeni grad, gradska svjetla, ulice, kavane), predgrađe koje je inspiriralo njegovu socijalnu poeziju; -poezija Jure Kaštelana vezana je uz zavičajne motive (Cetina, jablani, kamen); filmska kamera zabilježila je te motive;- poezija Gustava Krkleca vezana je uz ambijente koji su prisutni u filmu (Maruševec, Zagreb);- Vjekoslav Majer poznat je kao pjesnik zagrebačkih gornjogradskih motiva (Gornji grad), pa se u filmu

682

pojavljuju gornjogradske svjetiljke (laterne) kao karakterističan motiv njegove poezije;- u filmu o Vesni Parun predočen je mediteranski pejzaž rodnog Zlarina u kojem je pjesnikinja pronašla izvorišta svoje poezije; -Tadijanovićevo Rastušje prikazano je u filmu s karakterističnim pojedinostima (žitna polja, berači u polju, seoska dvorišta) koje su pjesnički oživotvorene u njegovim pjesmama

2. Filmovi u nastavi-tako zamišljeni filmovi mogu se stvaralački uključiti u nastavni proces i motivirati učenike za

683

bogatije i intenzivnije doživljavanje poezije;

- budući da su kratki, mogu se upotrijebiti u pripremnoj fazi nastavnog sata, u funkciji motivacije za prihvaćanje određene pjesme koja će se interpretirati na satu;

-filmom će se ostvariti doživljajni kontekst za primanje pjesme, naznačiti svijet pjesnikovih motiva;

-obogaćeni doživljajima, dojmovima i spoznajama koje donosi film, učenici će angažiranije prihvaćati pjesmu koja se interpretira;

684

-film ima ulogu proširiti svijet predodžaba i učenike uvesti u krug motiva na kojima se zaustavila pjesnikova mobilnost

-u primjeni element-filma ostvaruje se nekoliko faza; svaka faza ima odgovarajuću metodičku pratnju (metodičke postupke kojima se uč. uvode u promatranje filma

685

-1. u pripremnoj fazi učitelj provjerava jesu li učenici čitali poeziju pjesnika o kojemu je riječ; -provjeravanje se može ostvariti dijalogom, citiranjem stihova, navođenjem pjesničkih zbirki i naslova pjesama, čitanjem bilježaka o pročitanim pjesmama i sl.;- budući da se u pripremnoj fazi budi zanimanje za pjesnika i njegovu poeziju, učitelj može pročitati ili recitirati koju reprezentativnu a) pjesmu tog pjesnika (obično su za tu prigodu najprikladnije programatske pjesme u kojima pjesnik govori o svojoj poeziji, poeziji uopće, o smislu poezije),

686

pjesnikove b) zapise o vlastitom poeziji (kako je nastajala, čime se inspirirala), prikladne c) izjave iz intervjua i sl.

Anketiranje/intervjuiranje

- buđenje zanimanja za pjesnika i njegovu poeziju postiže se intervjuiranjem ili anketiranjem učenika; -intervju, odnosno anketa, sadrži nekoliko pitanja ili zadataka kojima se potiče zanimanje i zamišljanje:Što očekujete od filma (koji traje nekoliko minuta i prikazuje pjesnika)?Kako zamišljate redoslijed prizora u filmu?Kako će film predočiti pjesnikovu poeziju?

687

-2. nakon toga učitelj najavljuje film i usmjerava učenike kako će ga gledati; -3. kad učenici dožive film u cjelini, provodi se analiza filma (izdvajaju se karakteristični prizori); -pritom se osobita pozornost pridaje onim elementima u filmu koji najneposrednije uvode učenike u doživljavanje određene pjesme; tako film ostvaruje motivacijsku ulogu

b) Televizijske motivacije

-sličnim metod. postupcima ostvaruje se motiviranje učenika za doživljavanje lirske pj. na osnovi TV emisije; -vizualne sekvencije u TV emisiji pokreću asocijacije

688

(vizualnu imaginaciju), glazbena pratnja stvara ugođaj za emocionalno doživljavanje poezije, a verbalne informacije uspostavljaju spoznajni kontekst;- radioemisije motiviraju doživljavanje lirske pj. govorom i glazbom; - a) govorna motivacija obuhvaća: recitiranje stihova, motivacijski komentar – pjesnikovo izlaganje o vlastitoj poeziji, komentar voditelja ili koje druge osobe – pjesnikova poznanika ili poučavatelja njegove poezije-b) glazbena motivacija obuhvaća glazbenu pratnju koja stvara ugođaj za doživljavanje poezije

689

navedeni tipovi motivacija odabiru se u skladu s prirodom lirske pjesme koja se interpretira;

- njima se želi pobuditi zanimanje, razgibati asocijacije, pokrenuti fantazijsko mišljenje, stvoriti emotivna klima za doživljavanje pjesme, omogućiti učeniku što bogatiji i potpuniji doživljaj

SAMOSTALNO IZVANNASTAVNO ČITANJE I MOTIVACIJA U NASTAVI-suvremena organizacija nast. procesa temelji se na povezivanju izvannastavnog rada i nastave;

690

- učenik upoznaje poeziju samostalnim čitanjem kod kuće; mnoge književne obavijesti dobiva slušanjem radija i televizije, slušanjem gramofonskih ploča, posjećivanjem poetskih susreta i poetskih recitala

-u širenju poetske kulture naše je vrijeme afirmiralo poetske recitale posvećene pjesničkom stvaralaštvu određenog pjesnika ili određenoj temi;- tako je prezentirana poezija Tina Ujevića (pod naslovom Kristalna kocka vedrine), A. B. Šimića, M. Krleže (Nepoznat netko i Balada Petrice Kerempuha) i dr.-poezija se uključuje u kvizove i glazbeno-literarne

691

priredbe

- mnoge pjesničke tekstove učenik upoznaje slušajući glazbu koja je inspirirana tim tekstovima; -velik je broj najpoznatijih pjesama hrvatskih pjesnika uglazbljen (Matoševe, Cesarićeve, Kaštelanove, V. Parun, Krležine i dr.)

g) MOTIVACIJE UTEMELJENA NA

KNJIŽEVNOTEORIJSKIM ILI

KNJIŽEVNOPOVIJESNIM ČINJENICAMA

h) MOTIVACIJE UTEMELJENA NA OPĆEKULTURNIM

SADRŽAJIMA

692

i) STILISTIČKE MOTIVACIJE -

MOTIVACIJE UTEMELJENE NA LINGVISTIČKO-

STILISTIČKOJ OSNOVI (niži razredi OŠ)

-ishodištem se stilističke motivacije smatra dominantno stilsko sredstvo ili stvaralački postupak-oblikovanje stilističke motivacije usklađuje se s temeljnim stilskim sredstvom (mirkostrukturom stila) te s jezičnom i poetskom kompetencijom učenika-uzimajući u obzir te dvije temeljne odrednice, u nižim razredima OŠ možemo uspostaviti sljedeći sustav stilističkih motivacija:

693

1. motivacije uspoređivanjem2. motivacije personificiranjem3. motivacije metaforiziranjem4. motivacije igrom riječi

a) Motivacije uspoređivanjem

-uspoređivanje kao stilski postupak uspostavlja slobodne, neočekivane, nestvarne, začudne veze među objektima koji se uspoređuju i rezultira slikovitošću-stilistička motivacija uspoređivanjem stvara uvjete za stvaralačko izražavanje u kojem dijete iskazuje „svoj svijet analogija“;- stvaranje poredbe temelji se na uspoređivanju dvaju

694

pojmova koji pripadaju različitim područjima;- poticanje učenika na stvaranje poredbe ostvaruje se tako da se imenuje prvi pojam, a drugi pojam učenici sami pronalaze; -uz prvi pojam dodaje se riječ kao; kad se izdvoji prvi član poredbe, učenike potičemo na asociranje: Na što vas podsjeća, s čime sve možete usporediti…? Poslije riječi kao napiši sve riječi koje označavaju „ono na što vas sunce podsjeća, čemu je slično“.-svaki učenik oblikuje svoje poredbe; stvarajući poredbu, uč. očituje svoju jezičnu i poetsku kompetenciju, proživljava stvaralački trenutak koji ga približava i uvodi u svijet pjesme

695

b) Motivacije personificiranjem

-učenici nižih razreda pokazuju osobitu sklonost za personificiranje – njihovi crteži Sunca ostvaruju likovnu personifikaciju: sunce ima oči i lice, smiješi se…-personifikacijom dijete ulazi u metaforično izražavanje; izražavajući se personifikacijom, dijete otkriva pjesnički jezik-motivacija se provodi tako da se najprije odabere motiv koji će se personificirati; to može biti motiv iz pjesme ili izvan nje;- kad se izdvoji motiv, učenike potičemo na personificirani način izražavanja; poticaj obično

696

sadrži riječ zamislite:Zamisli kišobran koji govori, koji pita.

Koga bi kišobran mogao nešto pitati? Što bi mogao pitati?Zamisli: mala krijesnica šumom kroči…

Noć je mrkla, kiša lije. Što sve proživljava mala krijesnica?Što sve čini?Pjesnikinja je zamislila suncokret kao čovjeka.

Bio jedan suncokret, Jedan mali suncokret,Imao je kosu žutu. (V.Parun Kiša u šumi.)Nastavi opisivati suncokret kao da je čovjek

-primjeri pokazuju da se zadaci personificiranja temelje na sposobnosti

697

fantazijskog zamišljanja; -ti se zadaci mogu oblikovati na različite načine i provoditi usmeno, pismeno i likovno; npr. motiv kišobrana može se izraziti likovnom personifikacijom – davanjem ljudskih osobina kišobranu-usta;- bitno je da dijete primijeni postupak personificiranja i na taj način otkrije mogućnosti stvaralačkog izražavanja koje ga približava svijetu lirske pj. kojoj ide ususret

c) Motivacije metaforiziranjem

-metaforična iskustva koja dijete stječe u govornoj djelatnosti mogu poslužiti kao ishodište za stvaranje i osvješćivanje metafore;

698

-metafore koje se pojavljuju u tepanju pripadaju kolektivnom tipu metafore; do individualne metafore dijete dolazi stvaralačkim postupkom, ona se pojavljuje kao rezultat njegova stvaralaštva-Rosandić na primjeru metafore SRCE, koja se pojavljuje u govornoj djelatnosti tepanja, prikazuje metodičke postupke kojima dijete suočavamo s metaforom i potičemo ga na stvaranje metafora Položi ruku na lijevu stranu grudi. Mirno osluškuj. Što to kuca o tvoj dlan? Što je srce? Čime je ono ispunjeno? Ucrtaj sve što može stati u ljudsko srce. (ljubav, veselje, radost.) Mama te zove imenom. Ali

699

katkad ti kaže SRCE ili SRCE MOJE! Kada te mama tako zove? Kako se osjećaš kad ti mama kaže SRCE MOJE?

tim se postupkom riječ SRCE smješta u određenu situaciju iz koje izrasta metaforični način izražavanja – riječ je o posuđivanju tuđeg imena; pritom se uspostavlja i emocionalni kontekst koji uvjetuje metaforu – majka izražava ljubav, sreću, zadovoljstvo, a dijete osjeća izljeve nježnostiod kolektivne metafore koja se pojavljuje u govornoj djelatnosti možemo krenuti ususret pjesničkoj metafori koja se pojavljuje u lirskoj pjesmi; na predlošku Kaštelanove pj. Jablani

700

može se uočavati izvorna metafora koja izražava ljubav prema djetetu:

-Mene majka zove, mene majka voli: Jablane, evo ti vode, jablane moj.kad učenici uoče orginalnu (neobičnu) metaforu u pj., mogu pronalaziti vlastite metafore kojima će osloviti mamu ili tatu; metafore mogu birati iz svijeta prirode (cvijeće, svemir, igračke); na stvaranje vlastitih metafora uč. potičemo stvaralačkim zadatkom:

npr. Pokušaj odabrati najdraži, najljepši cvijet kojim ćeš nazvati svoju mamu ili svog tatu. Što bi Sunce moglo raditi da je čovjek Pozdrav

701

Suncu motivacije metaforiziranjem primjenjuju se kao stvaralački postupci koji učenike pripremaju za prihvaćanje i tumačenje lirske pj.; odabire se motiv koji služi kao ishodište za stvaranje metafore te postupci koji potiču na stvaranje ili tumačenje metafora

stvaranje metafora uč. potičemo ovim postupcima:

suočavanjem s motivom prema kojemu uč. zauzimaju afektivan i fantazijski odnos; prijenosom svojstava s pojedinog pojma na drugi pojam; zamjenjivanjem imena; preoblikovanjem

702

poredbe u metaforu; zamjenjivanjem poredbe metaforom

-motiv i postupak prilagođuje se metaforičnom ustrojstvu pj. kojoj se približavamo; na taj način metafora se pojavljuje kao sadržaj stvaralačke djelatnosti, a ne kao definicija koju treba naučiti; učenje definicije dolazi kasnije; stečeno vlastito iskustvo u stvaranju metafore olakšava njezino teorijsko osmišljavanje

-motivacije metaforiziranjem uključuju uč. u stvaralački proces, suočavaju ih s različitim stvaralačkim situacijama i „uče“ prihvaćati i razumijevati

703

pjesnički jezik i pjesnički način izražavanja

d) Motivacije igrom riječi-u igri riječima odstupa se od uobičajene funkcije jezika, motivacije igrom riječi mogu se temeljiti: na skraćivanju riječi, na proširivanju riječi, na neočekivanom spajanju slogova, na neočekivanom spajanju riječi, na glasovnom preoblikovanju riječi

-motivacija zahtijeva odgovarajuće uvjete koji se odnose na psihološke odrednice: zanimanje, znatiželju, očekivanje, fizičku i psihičku oslobođenost;

704

-dijete ulazi u igru riječima na osnovi određenog poticaja;

- osim jez. igre koja je utemeljena na tvorbi riječi mogu se organizirati igre u kojima je potrebno razlagati riječi; na određenom uzorku djeca upoznaju postupak, a poslije toga samostalno razlažu zadane riječi ili riječi koje sami uspostave

primjer– u pj. Z. Baloga Jasno mi je da buča buči razlaganje riječi ostvaruje se na ovim primjerima: volan, formula, jabuci

705

Promotri riječ VOLAN. Ona sadrži dva sloga. Osamostali svaki slog i dobit ćeš dvije riječi: prva označava životinju, druga biljku.

Pokušaj sam/a rastaviti riječi formula i jabuci. Koje si nove riječi dobio/la? Nastavi igru riječima koje ćeš sam/a pronaći.

primjer2 - dijete možemo pozvati na jezičnu igru na sličan način kao kad ga pozivamo da izrezuje dijelove crteža ili slika i slobodno ih lijepi u kolaž na kartončić se napiše riječ kojoj treba „odrezati“ jedan dio; odrezani dio priljepljuje se na drugu, neočekivanu riječ koja se pojavljuje u igri

706

svaki uč. ili skupina dobiva kartončiće na kojima treba „razložiti“ riječ, tj. odrezati joj jedan dio; kad se obavi „razlaganje“ rj., počinje „slaganje“ novih riječi;

-jedan uč. izgovori ili napiše na ploču jedinicu koju je „odrezao“, a ostali toj jedinici dodaju one koje smatraju odgovarajućima; kad se iscrpe sve mogućnosti, čita se Vitezova pj. Vrste luka; uč. otkrivaju pjesnikovu igru riječima igra se može nastaviti zadavanjem novih riječi koje treba „naljepljivati“ na druge riječi što se navode ili ih uč. nalaze; na ploči se napišu riječi kojima se treba dodati riječ ili slog zadan na kartončiću;

707

-na kartončiću se zadaju, na primjer, prefiksi BEZ i POD te riječi DAN i NOĆ, a oni ih naljepljuju na odgovarajuće riječi napisane na ploči (RUKA – bezruk; DAN – bezdan…) djeca mogu povezivati riječi koje se inače, u svakodnevnoj govornoj komunikaciji, ne mogu povezivati;

-povezivanjem riječi koje ne postoje u svakodnevnoj komunikaciji djeca ulaze u područje nonsensa – a nonsesna ih igra osobito privlači

-spajanje nespojivog s gledišta jezične i životne logike možemo

708

usporediti sa spajanjem slikovnih elemenata u kolažu

j) MOTIVACIJE UTEMELJENE NA FILOZOFSKOJ, SOCIJALNOJ ILI

POVIJESNOJ OSNOVI

UVOĐENJE UČENIKA U

SAMOSTALNO ČITANJE POEZIJE

h) Samostalno usmjereno čitanje

poezije-kad uč. u redovitoj nastavi uspostave kontakt s poezijom i nauče osnovne postupke o interpretaciji lirske pj., dobivaju zadatak

709

da samostalno pročitaju pjesmu iz čitanke ili dječjeg knj. lista i odgovore na postavljena pitanja; tako započinje samostalno usmjereno čitanje poezije

i) Pristup pjesničkoj zbirci

1) Pjesnička zbirka-put do pjesničke zbirke kreće od pojedinačne pjesme preko uspoređivanja dviju ili više pjesama istog autora-pj. zbirka sadrži veći broj pjesama istog autora ili različitih autora

pri oblikovanju pj. zbirke uzimaju se u obzir dva temeljna kriterija: književno-estetski i

710

pedagoško-psihološkia) prema prvom kriteriju, u pjesničku zbirku ulaze estetski najvrednije pj. pojedinog autora – izbor je svojevrsna antologijab) prema drugom kriteriju odabiru se pj. koje su dostupne doživljajno- spoznajnim mogućnostima uč. (psihološki kriterij) i koje će svojim porukama djelotvorno utjecati na estetsku, moralnu i društvenu svijest mladog čitatelja, na njegove idejne stavove i pogled na svijet

pjesnički se sadržaj u pjesničkim zbirkama organizira na kronološkoj, tematskoj ili tematsko-formalnoj osnovi

711

a) kronološko načelo u organiziranju pjesničkog sadržaja traži da se pjesme poredaju prema vremenu nastajanja; takav izbor pruža uvid u pjesnikovu razvojnu liniju, u faze stvaranja

b) prema tematskom kriteriju pjesnički se sadržaj organizira u tematske krugove (cikluse); u određeni tematski krug ulaze pjesme koje imaju zajedničku temu bez obzira na to u kojoj su fazi pjesnikova stvaranja nastale; takvom se organizacijom lakše uočavaju temeljne tematske i idejne odrednice i pjesnički izraz

712

- 1. mogu se odabrati pjesme različitih autora iz različitih razdoblja, 2. može se usmjeriti samo na određeno razdoblje, ali s tekstovima većeg broja autora iz tog razdoblja; 3. poseban je tip pj. zbirke izbor pj. određenog broja pjesnika iz pojedinog knj. razdoblja – npr. Hrvatski pjesnici između dva rata c) prema tematsko-formalnom kriteriju pjesnički se tekstovi raspoređuju u određene krugove prema srodnim tematskim i formalnim karakteristikama; to se načelo rjeđe primjenjuje

713

u šk. lektiri pj.zbir. od 1.raz. OŠ; odabiru se pj. jednog autora ili tematske pj. zbirke; u 6., 7. I 8. raz. pojavljuju se pj. zbirke vezane uz novija razdoblja knj. pov. (novija, suvremena lir. iz hrv.,knj., i knj. drugih naroda, izbor iz dijalektalne lirike)

2) Metodički pristup pjesničkoj zbirci

-pri uspostavljanju metodičkog pristupa pj. zbirci uzimaju se u obzir ove glavne odrednice: 1. karakter pjesničkog sadržaja u zbirci 2. doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika

714

3. didaktičko-metodička rješenja koja se mogu primijeniti pri čitanju i interpretaciji zbirke na satu lektire ili u drugim nastavnim situacijama

na izbor metodičkih pristupa utječe sadržaj koji sadrži pjesnička zbirka; učitelj pažljivo proučava karakteristike zbirke (načela njezine organizacije, raspored pj., motivsku i idejnu usmjerenost, umj. izraz); usporedo utvrđuje primjerenost pj. doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika, načine čitanja i zapisivanja zapažanja o pjesmama, odnosno ciklusima; na temelju takvih predradnji

715

može uspostaviti odgovarajuće metodičke postupke i oblike rada u provođenju interpretacije na nastavnom satu

3) Čitanje zbirke-pri prvom susretu s pj. zbirkom uč. upoznajemo s pojmom zbirke i antologije i dajemo im upute kako treba čitati zbirku, motiviramo učenike za čitanje učitelj upoznaje uč. s pj. zbirkom i usmjeruje ih kako će je čitati; karakter usmjeravanja ovisi o prirodi tekstova u zbirci, o doživljajno-spoznajnim mogućnostima i kulturi čitanja

pjesme se mogu čitati u sebi, naglas, poluglasno

716

ista pjesma č ita s e nekoliko puta:

1.najprije se čitaju redom sve pj. da se obuhvati zbirka u cjelini; pri prvom čitanju zapisujemo u dnevnik čitanja spontane reakcije na pojedine pjesme, ispisujemo karakteristične riječi i izreke, zapisujemo naslove najljepših pjesama

2.pri drugom čitanju vraćamo se onim pj. koje su nas najviše impresionirale, te pjesme analiziramo; u analizi pjesme primjenjujemo tehniku knj. interpretacije koju uč. usvajaju u nastavnom procesu; drugo čitanje – analitičko – traži duže zaustavljanje i razmišljanje nad

717

pojedinostima u tekstovima

3.pri trećem čitanju – sintetičkom, izvode se sudovi i zaključci o pj. zbirci u cjelini dakle, pjesnička se zbirka usvaja na 3 razine:

1.prva razina obuhvaća spontano čitanje i doživljavanje pj. svijeta koji je oživotvoren u pj. zbirci, usvaja se njezino emocionalno, misaono, motivsko i jezično ustrojstvo; ta razina komunikacije očituje se kao uživanje (estetska naslada), začudnost pred novim svijetom poezije, emocionalna angažiranost; prvi dojmovi, jezične i druge pojedinosti

2.analitička razina očituje

718

se u istraživanju karakteristika pojedinih pj. i pj. zbirke u cjelini; izdvajaju se uočene pojedinosti, opisuju se, izriču sudovi i zaključci

3.sintetička razina očituje se kao pokušaj usustavljivanja spoznaja, sudova i zaključaka koji se odnose na pj. zbirku u cjelini

razvijenost spomenutih razina ovisi o razvijenosti uč., njegovoj senzibilnosti, književnoj kulturi i kulturi čitanja

u nižim razredima OŠ analitička i sintetička razina imaju skromniji karakter nego u višim razredima; u provođenju analize i sinteze postoji određeni vertikalni slijed

719

u prvim pokušajima rada s pj. zbirkom dovoljno je da uč. uoče njezinu strukturu, tj. da odrede motivsku usmjerenost (o čemu sve pjesnik pjeva), da odaberu najljepše pj. (jednu do dvije iz svakog ciklusa) i da komentiraju svoj izbor; što su viši razredi, veći su zahtjevi

afirmirani su ovi…4) Postupci u

motiviranju u č enika za č itanje pjesni č ke zbirke: 1.interpretacija pjesme iz čitanke potiče učenika na samostalno čitanje ostalih pj. istog autora ili pj. drugih autora koji govore o sličnoj temi; u najavi pj. zbirke obično se čita karakteristična pjesma koja pobuđuje zanimanje i

720

uvodi učenike u svijet zbirke

2.radijska ili televizijska emisija, uč. na satu slušaju (gledaju) emisiju o određenom pjesniku ili određenoj temi; nakon toga učitelj usmjeruje na čitanje poezije (pj. zbirke) tog pjesnika ili na čitanje poezije koja govori o određenoj temi

3.film o pjesniku, učenici na satu gledaju film, razgovaraju o njemu, a učitelj ih poslije toga usmjeruje na čitanje poezije

4. slušanje glazbenih djela koja su inspirirana pjesničkim tekstom

5. književna obljetnica, u povodu važnih književnih

721

obljetnica učenici čitaju poeziju posvećenu određenoj temi ili poeziju pjesnika slavljenika

6.intervju s pjesnikom, u školi se organizira susret s pjesnikom i za tu prigodu učenici čitaju poeziju tog pjesnika kako bi mogli s njim razgovarati

7. literarni kviz na satu ili u slobodnim aktivnostima; literarni kviz može biti posvećen poeziji jednog pjesnika ili određenoj književnoj temi

8.objavljena pjesma u dnevnim novinama, dječjim i književnim časopisima

9. autobiografski zapisi koji otkrivaju porijeklo pjesnikove inspiracije

10. izbor stihova iz različitih

722

pjesama11. književnokritički tekst12. književna izložba koja obuhvaća građu iz autorove građanske i stvaralačke biografije (građa su fotografije, biografske kronologije, bibliografske kronologije, ilustracije pojedinih pjesničkih zbirki)

ako su učenici primjereno motivirani za čitanje pj. zbirke i upoznati s izražavanjem zapažanja, sudova i zaključaka, stavova i ocjena, učitelj će moći u organizaciji nastavnog sata iskoristiti rezultate samostalnog čitanja i uključiti ih u nastavni proces

Motiviranje učenika za

723

čitanje pj. zbirke Srebrne svirale

-pj. zbirka namijenjena 8. razredu-uč. upoznali odr. broj T.pj.1.poznavanje tih pj. može se provjeriti razgovorom.

(Kojih se Tadijanovićevih pj. sjećate? O čemu pjesnik pjeva u tim pj.?)2. učenike možemo anketirati; anketa obuhvaća sadržaj koji se vezuje uz navedene pjesme

a) U čitankama od 1. do 8. r. susreli ste se s ovim pj.: xy, xyz…

Tko je autor tih pjesama?b) O čemu pjesnik pjeva u tim pjesmama: a) o prirodi, b) o zavičaju, c) o djetinjstvu, d) o prvim doživljajima ljubavi?

724

Zaokružite točne odgovore!c) Kad biste dobili zadatak da pročitate pj. zbirku koja sadrži veći broj izabranih pjesama tog pjesnika, iz kojeg biste motivskog kruga najradije odabrali pjesme?

(prvo pitanje provjerava pamćenje; drugo uvodi u motive T. poezije; treće provjerava zanimanje učenika – opredjeljivanje za čitanje poezije može biti uvjetovano njezinom motivskom usmjerenošću)3. pri provjeravanju zanimanja za određene motive u poeziji može se primijeniti ovakav postupak: učitelj objavi uč., usmeno ili pismeno, nekoliko naslova pjesama, a oni se opredjeljuju za

725

pjesme prema naslovu4.učenicima ponudimo izbor stihova iz različitih pjesama; odabiremo stihove za koje pretpostavljamo da će privući pozornost i pobuditi zanimanje za čitanje; uč. najavi učenicima čitanje ili recitiranje stihova iz pjesničke zbirke; kad čuju odabrane stihove, izrazit će svoj odnos prema njima (reći što im je lijepo u tim stih., čime ih privlače, bi li željeli upoznati pj. iz kojih su odabrani stihovi). stihovi se mogu prikazati na grafoskopu ili plakatu; učitelj najprije interp. čita stihove, zatim ih pokazuje na graf. ili plakatu (a računalo?); uč.

726

komentiraju stihove rukovet odabranih stihova uvodi uč. u svijet pjesnikove poezije i poziva ih na čitanje pj. zbirke koju će učitelj najaviti

5.zanimanje za čitanje pj. zbirke može se pobuditi autobiografskim zapisima koji otkrivaju podrijetlo pjesnikove inspiracije, sjećanja na prve stvaralačke zaokupljenosti, postanak pojedinih pj. i sl.

1.primjenjujući taj postupak, uč. najprije upoznaje učenike s pojmom autobiografskih zapisa, s njihovim sadržajem i namjenom, 2. zatim najavljuje autobiografski zapis odr. pjesnika, 3. poslije čitanja teksta

727

uslijedit će razgovor koji obuhvaća bitne podatke iz pj. stvaralačke biografije i inspirativnu podlogu njegove poezije6.polazeći od motivske usmjerenosti pj. zbirke, učitelj odabire stvaralačke zadatke koji pripremaju učenike za ulazak u pj. svijet; stvaralački poticajni zadaci osnivaju se na tematskim poticajnim riječima; uz takve riječi učenici navode asocijacije;

-kad uč. izraze asocijacije koje vezuju uz navedene tematske riječi, uočavaju se rasponi tih asocijacija i uspostavlja se njihov sustav; uz taj se sustav vezuju pjesme koje pripadaju tom motivskom ciklusu;

728

-npr. uz sustav asocijacija vezanih uz tematsku riječ djetinjstvo povezat će se ciklus pjesnikovih pjesama o djetinjstvu; uč. najavljuje taj ciklus navodeći naslove najpoznatijih pjesama; iz naslova pj. učenici mogu zaključiti koji motivi iz djetinjstva zaokupljaju pjesnika; kako ih je pjesnik izrazio, saznat će čitanjem pj. zbirke;

postupak se može preinačiti; kad se uspostavi sustav asocijacija na temu djetinjstva, najavljuje se pjes. autobiografski zapis, tj. komentar ciklusa pj.; pjes. komentar služi kao poticaj za čitanje pjesama

7.zanimanje za čitanje

729

poezije može pobuditi književnokritički tekst koji je dostupan učenicima i koji će ih motivirati za čitanje; uč. najavljuje tekst, izražajno ga čita i organizira motivacijski razgovor, npr. tekst A. Barca o Tadijanovićevoj poeziji

-iz takva teksta može se otkriti izvor pjesnikove poezije i osnovna karakteristika njezina izraza; nadovezujući se na temeljne rečenice u tekstu, uč. će najaviti pj. zbirku8. mnoge su pjesnikove pjesme snimljene na gramofonsku ploču ili ozvučene u emisijama šk. radija; polazeći od načela sugestivnosti u prenošenju pjesničkih poruka, u

730

suvremenoj metodici nastave poezije ozvučena pjesnička riječ iskorišćuje se kao poticaj za čitanje i slušanje; postupak se ostvaruje ovako: 1. učitelj najavi pjesmu, njezina autora i interpretatora, 2. učenici slušaju tekst, zatim iznose svoje doživljaje i dojmove, 3. čitaju pjesmu u sebi kako bi se usmjerili i na glasno čitanje, 4. na osnovi ostvarenog ugođaja i doživljaja učitelj učenicima ponudi pjesničku zbirku

u primjeni tog postupka postoje i drukčije mogućnosti; učenici slušaju dvije različite interpretacije (pjesnikovu i glumčevu/recitatorovu); nakon slušanja obiju

731

interpretacija razgovorom, anketom, usmenim ili pismenim komentarom otkrivaju razlike u govornoj interpretaciji teksta; tako upoznaju različite pristupe istom tekstu, otkrivaju različite načine čitanja teksta

pri zadavanju samostalnog čitanja pj. zbirke kod kuće, uč. mogu dobiti zadatak da opišu kako treba čitati pojedine pjesme prema vlastitom izboru; uz svaki segment pj. (stihove ili strofe) označuje se emocionalno-fantazijska pratnja (koji osjećaji zrače iz tih segmenata, koje se predodžbe i slike oslobađaju na predlošku tih segmenata); npr. Stih

732

izgovoriti mekano, nježno. Učiniti dužu stanku iza riječi dugo u noć i sl.

9. kako bismo pobudili zanimanje za pjesnika i njegovu poeziju, možemo upotrijebiti element-film;

-1. uč. najprije gledaju film, 2. provjerava se doživljaj filma, izdvajaju se karakteristične pojedinosti koje su usko vezane uz poeziju, koje najavljuju motivsku usmjerenost te poezije; doživljaj filma može se provjeriti dijalogom, anketom, samostalnim usmenim ili pismenim prikazom uč. dijaloškom metodom se može obuhvatiti sadržaj filma, redoslijed prizora, najimpresivniji detalji

nakon gledanja filma uč.

733

se podijele anketni listići; oni samostalno pismeno odgovaraju na postavljena pitanja; pitanja u anketi usmjeravaju se prama sadržaju i njegovoj filmskoj realizaciji:

npr. Koji su karakteristični motivi prikazani u seoskoj sredini? Gdje je sve pjesnik prikazan u gradskoj sredini? Koje su pj. bile prisutne u filmu? Što očekujete poslije gledanja filma – kakvu će vam poeziju ponuditi pjesnik? kad učitelj prikupi anketne listiće, pročitat će nekoliko odgovora na sva pitanja; odgovori će se komentirati i dopunjavati, potvrđivati ponovnim prikazivanjem određenih kadrova iz filma, a zatim

734

će uč. dobiti zadatak da samostalno čitaju pj. zbirku; prema vlastitim afinitetima i opredjeljenju priredit će pismeni rad o jednoj od predloženih tema: a) Tadijanović – pjesnik sela; b) Tadijanović – pjesnik grada

10.osim filma ili televizijske emisije, tzv. vizualna motivacija može se ostvariti prikazivanjem (pokazivanjem) fotografija, faksimila pojedinih pjesama, pjesničkih zbirki i sl.;

-redoslijed slikovnih priloga uspostavlja svojevrsnu kronologiju pjesnikova života i njegova stvaralačkog puta; prikazivanje fotografija

735

dopunjuje se biografskim podacima (obavijestima iz pjesnikove građanske i stvaralačke biografije); -može se ostvariti i emotivna pratnja; kad se prikazuje pjesnikovo rodno mjesto, može se interpretativno pročitati ili slušati pjesnikova interpretacija pjesme koja govori o njegovu mjestu; zatim se može prikazati pjesnikova fotografija iz djetinjstva, uz tu foto. uč. mogu slušati jednu pjesnikovu pj. vezanu uz temu dj.

-radi buđenja zanimanja i stvaranja emotivnog odnosa, uključuju se pojedine pj. u interpretaciji pjesnika ili učitelja;

736

ostvareni biografski okvir olakšava čitanje poezije koja je usko povezana s pjesnikovim životom11. motiviranje učenika za čitanje poezije odr. pjesnika ostvaruje se Pripremanje književne izložbe

- izložba obuhvaća građu iz autorove građanske i stvaralačke biografije: slike i portrete pisaca, slike i portrete članova piščeve obitelji, slike koje prikazuju pisca među njegovim suvremenicima (književnicima i drugim istaknutim osobama),

- biografske kronologije, sinkronijske tablice koje pokazuju stvaralački put

737

pisca povezan s društveno-političkim i književnim događajima epohe, različita izdanja knjiga, faksimile pojedinih pjesama, ilustracije pojedinih pj. i zbirki, izvatke iz literature o piscu, autobiografske zapise, najljepše stihove, gramofonske ploče na kojima su snimljene recitacije, bilješke iz novina i časopisa u kojima je pjesnik surađivao i sl. u pripremanju izložbe mogu sudjelovati članovi literarno-recitatorske, novinarske, likovne i bibliotekarske sekcije uz pomoć nastavnika i bibliotekara; u provođenju tog metodičkog postupka očituje se uska povezanost nastavnog i

738

izvannastavnog rada, povezanost učitelja, učenika i knjižničara; pripremanje izložbe može se povjeriti i cijelom razredu; izložba može biti pripremljena u šk. knjižnici, učionici (specijaliziranoj učionici ili u kojoj drugoj prikladnoj prostoriji)

učenici mogu biti i tumači izložaka za upoznavanje pisca; zadaci se mogu razlikovati prema građi koja je odabrana za izložbu

a) prva skupina zadataka odnosi se na opisivanje slikovnih i likovnih izložaka; uč. dobivaju zadatak da uz svaki slikovni ili likovni prilog daju osnovne obavijesti, tj.

739

da ga opišu i uklope u kontekst cjelokupne građe

b) druga skupina zadataka obuhvaća oblikovanje i tumačenje biografske i bibliografske kronologije; na temelju zadanih izvora i uzoraka uč. samostalno oblikuju biografske karte i sinkronijske tablice te pripremaju tumačenje podataka koje ona sadrže

c)treća skupina zadataka odnosi se na oblikovanje usmenih ili pismenih objašnjenja uz pojedine pj. zbirke; u tom tipu zadataka uč. uče bibliografsku tehniku

d) četvrta skupina zadataka odnosi se na tumačenje izvornih tekstova iz pjesnikova stvaralaštva i

740

književnokritičke lit. knj. izložba organizira se zato da bi stvorila okvire za samostalno čitanje i analizu poezije; uz obavijesti iz autorove stvaralačke biografije iznose se podaci iz piščeva života koji su važni za razumijevanje njegova knj. stvaralaštva

Može se iskoristiti različita građa:a) fotografijeb) biografska kronologija

-služi kao osnova za praćenje pjesnikova životnog puta; na temelju podataka koji sadrži može se oblikovati biografski komentar u kojem su istaknute značajke važne

741

za razumijevanje pjesnikova stvaralaštva, u njegovu oblikovanju mogu se upotrijebiti kraći fragmenti iz pj. autobiografskih zapisa (dakle biografski podatak osvježi se fragmentom iz autobiografskog zapisa, npr. Prve godine moga školovanja)-pri objašnjavanju biografske kronologije mogu se upotrijebiti slikovni prilozi koji su vezani uz određene događaje u pjesnikovu životu; biografska se kronologija može prikazati na računalu*; biografski se podaci redom objavljuju i objašnjavaju uz eventualnu slikovnu pratnju (pokazivanje fotografija)

742

c) bibliografska kronologija

- osim biografske kronologije može se oblikovati i bibliografska kronologija koja će prikazati pjesnikov stvaralački put; pri tumačenju bibliografske kronologije može se upotrijebiti metoda pokazivanja; -pokazat će se pj. zbirke kojima raspolaže šk. knjižnica; i učenici mogu u gradskim knjižnicama potražiti pj. zbirke odr. pj.; prikazat će se i faksimil rukopisa pojedinih pjesama

d) ilustracije pojedinih pjesama i pjesničkih

zbirki

743

-umj. ilustracija utječe na intenzitet i bogatstvo komunikacije s pj. tekstom; na predlošku pj. teksta, inspiriran njegovim porukama, likovni stvaralac vizualizira, tj. objektivizira sredstvima lik. izraza svoj doživljaj pj. teksta1. najlogičnije je baviti se ilustracijom nakon upoznavanja njezina pj. predloška; tada će se moći ustanoviti kako je lik. stvaralac vidio i doživio pj. tekst stvarajući na njegovu predlošku samostalno lik. dj.

744

2. može se ići i obrnutim redom – od ilustracije prema pj. tekstu; ilustracija se nudi kao samostalno lik. ostvarenje koje postaje izvorom estetskog doživljaja i spoznaje; ona može vrlo sugestivno djelovati na primatelja, izazvati njegovu doživljajnost i maštu i tako ga motivirati za bogatije doživljavanje pj. predloška

3. treća mogućnost korelacije – čitanje pj. povezuje se s promatranjem ilustracija; ilustracija prati čitanje pj., ona je svojevrsna kulisa; taj se postupak često primjenjuje pri televizijskoj prezentaciji poezije

745

4. osim umj. ilustracija pj. tekstova mogu se prikazati i uspjele ilustracije članova likovne sekcije; priroda pj. teksta postavlja ilustratora u nešto drukčiju situaciju nego što to traži epski ili dramski tekst; za primjenu tog postupka najprikladnija je pejzažna poezija koja počiva na vizualnim senzacijama

u provođenu ilustracije primjenjuju se različiti postupci

746

1. uč. najprije upoznaju umj. ilustraciju u svojim udžbenicima; ilustracija može poslužiti kao motivacija za doživljavanje pj., a može se upotrijebiti nakon interpretacije u fazi samostalnih i stvaralačkih radova učenika

-povezivanje teksta i ilustracije učitelj ostvaruje na više načina: traži da učenici na ilustraciji pronađu motive o kojima se govori u pj.

traži da pronađu boje koje se spominju u pjesmi i usporede ih s ilustracijom

traži da uoče raspored motiva na ilustraciji i da ga usporede s rasporedom u pjesmi

747

traži da citiraju stihove koji se odnose na pojedini motiv u ilustraciji

traži da ustanove kako je sadržaj stiha likovno izražen, koje pojedinosti iz stiha nije ilustrator obuhvatio i zašto

traži da uoče u čemu ilustrator odstupa od pjesme, u čemu se sve podudara

traži da usmeno ili pismeno opišu ilustraciju

2. kad uč. steknu osnovnu kulturu gledanja ilustracija, tj. upoznaju postupke u njihovoj analizi, pristupa se samostalnom ilustriranju pjesničkih tekstova; postoji tzv. usmena i pismena ilustracija

748

a) usmena ilustracija se može provesti tako da učenici najprije glasno pročitaju stih ili pj. sliku, a zatim spontano izražavaju asocijacije i predodžbe koje se rađaju na literarnom predlošku; to je pokušaj imaginativnog uranjanja u svijet pj. slike

b) samostalna likovna ilustracija se može javiti kao prva reakcija na interpretativno čitanje pjesme; kad uč. čuju interpret. čitanje pj. i prožive trenutak estetske naslade za trajanja emotivne pauze, dobivaju zadatak da likovno izraze doživljaj pjesme; u rješavanju tog globalnog zadatka očituju se individualne sklonosti uč.,

749

njihov afinitet za različite vizualne motive u pj.

-zadaci se mogu usmjeriti prema određenim pojedinostima u pjesmi; primjerice, mogu se dati ovakvi zadaci: izdvoji iz pjesme stih ili nekoliko stihova koji zatvaraju pjesničku sliku i pokušaj to likovno izraziti

izdvoji iz pj. statičke motive i pokušaj ih likovno izraziti

izdvoji iz pj. dinamičke motive i pokušaj ih likovno izraziti

na temelju podataka o pj. koji govore o bojama načini kompoziciju boja

kojom bojom možeš izraziti svoj doživljaj pojedinih strofa?

750

izdvoji motive koji dolaze u prvi plan ilustracije

izdvoji motive koji dolaze u drugi plan ilustracije

koji će motivi u ilustraciji biti oblikovani u većim, a koji u manjim volumenima?

Kako ćeš rasporediti motive u ilustraciji?

Želiš li ilustracijom izraziti radostan ili tužan dojam?

751

3. iz lirske pj. učitelj može izdvojiti pojedine motive i pj. slike, tražiti da ih učenici likovno izraze; npr., iz pjesme xy može izdvojiti prvu strofu (pj. sliku), interpretativno je pročitati i dati zadatak uč. da likovno izraze svoj doživljaj; osim strofe može se izdvojiti samo stih ili sintagma

- kad učenici pokušaju ilustrirati strofe ili stihove, usmeno analiziraju te pokušaje; odabiru se najuspješnije ilustracije za knj. pano; svoje ilustracije mogu uspoređivati s umjetničkim ilustracijama u čitanci ili pj. zbirci

e) fragmenti iz literature o pjesniku

752

- književnokritički tekst se može upotrijebiti kao poticaj za čitanje poezije; pri izboru takva teksta – poticaja valja imati na umu ove odrednice: tekst mora biti dostupan učenicima (sadržajem i rječnikom)

mora biti sugestivan i poticajan

mora biti kratak i reprezentativan

mora biti poučanmora sadržavati ocjene i sudove o pjesniku i pjesmama

mora prenositi ocjene i sudove o pjesniku i pjesmama

mora prenositi doživljaje koje izaziva ta poezija

753

- iz literature o autorovoj poeziji mogli bi se odabrati za literarni pano ovakvi izvadci: npr. Kada bi dječaci bili pjesnici, oni bi, valjda, stvarali sličnu poeziju. (Slobodan Novak) odabrani dijelovi iz lit. o pj. imaju motivacijsku ulogu; čitaju se redom s panoa ili računala i komentiraju

učitelj može postavljati pitanja i zadatke koji će povećati aktivnost učenika

1. najprije se glasno ili u sebi čitaju svi odabrani fragmenti;

754

2. zatim se postavljaju pitanja koja traže da učenici citiraju odgovarajući tekst (citat) ovisno o problemu koji se navodi u pitanju:u kojem se citatu govori o izvorima autorove poezije?

pročitaj glasno taj citat. u kojem se citatu navode naslovi autorovih antologijskih pjesama? citiraj tekst!

u kojem se tekstu ističe jedna od značajki autorove poezije koja ga približava dječačkom doživljavanju svijeta?

u kojem se tekstu govori o mogućnostima čitanja autorovih pjesama i doživljavanja njihova jezika?

755

citiraj tekst u kojem je izražen doživljaj pjesme xy.

- na temelju odgovora može se izvesti kategorijalni sustav: izvori pj. inspiracije, antologijske pj., karakteristike pj. doživljaja svijeta (pj. viđenje svijeta), mogućnosti doživljavanja poezije pri samostalnom čitanju učenici se mogu usmjeriti prema navedenim elementima; za sat autorove poezije pripremit će pismene ili usmene priloge koji govore o izvorima inspiracije ili o karakteristikama pjesnikova doživljavanja svijeta, stvarat će svoje male antologije i dati

756

obrazloženje izbora, iznositi mogućnosti čitanja pojedinih pjesama i sl.

f) autobiografski zapisi

- u okviru književne izložbe autobiografski će zapisi korespondirati s ostalim slikovnim, likovnim, grafičkim i verbalnim informacijama- odabrane fragmente učenici mogu upoznati:

samostalnim čitanjem u sebi

interpretativnim čitanjem učenika koje je pripremio tekst

interpretativnim čitanjem učitelja

- tekstovi mogu biti izloženi na panou ili se mogu pokazati računalom;

757

kad učenici upoznaju sadržaj autobiografskih zapisa, organizira se analitički razgovor; učitelj može postaviti nekoliko pitanja:

o čemu pjesnik govori u prvom zapisu?

o čemu u drugom? u trećem?

- informacije koje donose autobiografski zapisi povezujemo s ostalim izlošcima; da bi uč. mogli povezivati obavijesti iz različitih izvora, dobivaju zadatke koji ih usmjeravaju na takav rad: pronađi na panou slikovni prilog koji se odnosi na to razdoblje pjes. života (kada je napisao prvu pj.)

pronađi u biografskoj kronologiji podatak koji se

758

odnosi na to razdoblje pj. života

pronađi u bibliografskoj kronologiji podatak koji se odnosi na pjesnikove prve korake u književnosti

pronađi u sadržaju zbirke xy pjesmu xy; kada je pjesma napisana?

poslušaj ju u pjesnikovoj interpretaciji.

pronađi u sadržaju zbrike xy pjesme koje pripadaju ciklusu xy

- postavljanjem pitanja i zadataka uč. aktivno usvajaju obavijesti koje utječu na samostalno čitanje pjesama; autobiografski zapisi funkcionalno se uklapaju u okvir koji služi kao motivacija za čitanje poezije

759

j) SAT INTERPRETACIJE LIRSKE PJESME

a) Strukturni model strukturni model sata interpretacije lirske pj. temelji se na zakonitostima recepcije književnoumj. teksta, tj. na zakonitostima spoznavanja umj. stvarnosti; polazeći od čitateljevih recepcijskih značajki i komunikacijskih mogućnosti (mogućnosti komuniciranja s književnoumj. tekstom), školska interpretacija kao metodički sustav uspostavlja redoslijed nastavnih situacija koje izgrađuju njezin strukturni model:

doživljajno-spoznajna

760

motivacija, najava teksta i njegova lokalizacija, interpretativno čitanje, emocionalno-intelektualna pauza, objavljivanje doživljaja, interpretacija, sinteza, samostalan rad učenika

svaka nastavna situacija ima svoje psihološko-spoznajne i metodičke posebnosti

(struktura sata interpretacija lirske pjesme)1) doživljajno-spoznajna motivacija (priprema učenike za susret s umj. djelom, tj. uspostavlja individualni doživljajni i spoznajni kontekst za primanje pj. poruka)

2) najava teksta i njegova lokalizacija (u taj se individualni

761

doživljajno-spoznajni kontekst uključuje tekst svojim naslovom, autorom i popratnim informacijama koje ga pobliže određuju; to su obično izvantekstovne informacije kojima se uspostavlja širi ili uži kontekst djela

3) interpretativno čitanje (tekst se dovodi u žarište primaočeva duhovnog svijeta, nudi se slušatelju kao posredovani estetski doživljaj; tim se postupkom aktiviraju različiti emocionalni procesi, otvaraju prostori asocijacijama, doživljajima i mislima koje obuzimaju primatelja i slijevaju se u neponovljiv estetski doživljaj; svaki doživljaj, svako uzbuđenje,

762

zaustavlja običan tijek života i suočava primatelja sa samim sobom)

4) emocionalno-intelektualna pauza (očituje se kao svečana šutnja, kao svojevrsna tišina iz koje zrači doživljaj ljepote; slušatelj ostaje sam sa svojim doživljajem pj., zagledan u sebe, začuđen i uzbuđen;)

5) objavljivanje doživljaja (iskazivanjem doživljaja slušatelj otkriva (imenuje) emocije koje su ga obuzele, asocijacije koje je razvio, misli koje su se spontano javile; u upravo te prve emocije, prve asocijacije i misli postaju polazištem nove faze u komunikaciji s tekstom koja se naziva

763

interpretacijom6) interpretacija7) sinteza8) samostalni rad učenika

b) Interpretacija je faza o-o procesa u kojoj se otkrivaju književnoumjetničke značajke teksta, osmišljavaju doživljaji što ih je tekst proizveo u primatelja, pri čemu se afirmiraju različiti analitičko-sintetički postupci koji primatelja dovode do estetske spoznaje (ostali nazivi za inter.: analiza teksta, literarna analiza, književnoumj. analiza, faza udubljivanja u tekst)

temeljna svrha interpretacije je

764

spoznavanje knjumj. značajki teksta

budući da je riječ o spoznavanju knjumj. značajki lirske poezije, traži se psihološko određenje te faze i utvrđivanje knjujm. značajki teksta

c) Psihološko odre đ enje f aze interpretacije

obuhvaća utvrđivanje doživljajnih (emocionalnih i intelektualnih) procesa koje se predviđaju na temelju cjelokupnog procesa komunikacije s lirskom pj.;

predviđaju se postupci koji potiču učenike na zapažanje estetskih pojedinosti u tekstu, uspostavljanje odnosa među njima, razlikovanje, uopćavanje, zaključivanje,

765

ocjenjivanje; u fazi interpretacije ostvaruje se poseban tip mišljenja koje se naziva literarnim mišljenjem;

literarno je mišljenje sposobnost koja se očituje u zapažanju (zamjećivanju), razlikovanju, uspoređivanju, uopćavanju, zaključivanju i ocjenjivanju književnoumjetničkih pojava; literarno se mišljenje čvrsto povezuje s interpretacijom

d) Metodi č ko oblikovanje faze interpretacije –

smještanje interpretacije faza interpretacije ima svoje metod. posebnosti koje proizlaze iz sadržaja i o-o zadaća;

njezina je organizacija i

766

metodička izvedba uvjetovana fazama koje su joj prethodile i fazama koje slijede poslije nje;

sve faze koje joj prethode imaju pripremni karakter;

u pripremnim fazama o-o je proces usmjeren na emocionalno, fantazijsko i misaono buđenje učenika, one ih pripremaju za doživljavanje, pružaju im doživljaj teksta i osposobljavaju za interpretaciju

interpretacija se neposredno nadovezuje na interpretativno čitanje, emo-intelekt pauzu i objavljivanje dož.; objavljeni doživljaji mogu postati ishodištem (polazištem) interpretacije

767

e) Polazišta interpretacije:

izbor polazišta ne može se strogo odrediti; svaki tekst otvara niz mogućih polazišta, isto tako i svaki primatelj otvara različita osobna polazišta

1) polazište interpretacije može biti doživljaj pjesme u cjelini ili prvi dojmovi ako je polazište doživljaj lirske pj., interp. preuzima rezultate faze koja joj prethodi (faze objavljivanja doživljaja); cjelovit estetski doživljaj uč. mogu iskazati usmeno, pismeno, likovno ili glazbeno

a) pri usmenom iskazivanju doživljaja aktiviraju se pojedini učenici (nekoliko njih iskazuje svoj doživljaj, ostali uspoređuju svoje

768

doživljaje s objavljenim doživljajima)

b) pismenim iskazivanjem doživljaja pružaju se mogućnosti za aktiviranjem svih učenika i individualno nijansiranje doživljaja;

c) nakon interpretativnog čitanja i emocionalno-intelektualne pauze učenici svoj doživljaj lirske pj. mogu izraziti likovno ili glazbeno

verbalno iskazivanje doživljaja kreće se od riječi, sintagme, rečenice do vezanog teksta (impresije)

doživljaj pj. kao ishodište interpretacije traži svoju vjerodostojnost (potvrđivanje); interpretacija otkriva el. teksta koji su proizveli određeni doživljaj

769

doživljaj se izgrađuje djelovanjem estetskih poticaja u tekstu; estetski poticaji mogu biti elementi predmetnog svijeta pjesme: motivi, pj. slike, ritamsko-melodijski el., jezična i stilska sredstva, emocionalno-misaono ustrojstvo pj.

svaki od tih elemenata u strukturi pj. može biti ishodištem interpretacije; izbor temeljnog ishodišta (polazišta) interpretacije uvjetovan je knjumj značajkama lirske pj., recepcijskim mogućnostima učenika te zadaćama interpretacije

2) emocionalno ustrojstvo pjesme kao polazište i predmet

770

interpretacijemlađi razredi osnovne

škole čitateljev doživljaj lirske pj. proizlazi iz njezina emocionalnog ustrojstva; kretanje emocije u pjesmi potiče čitateljevo emocionalno reagiranje; poticanje je to veće što je veća usklađenost primateljeva emocionalnog iskustva s emocionalnim iskustvima pj.; interpretacija upravo teži tom usklađivanju i proširivanju emocionalnih iskustava mladih čitatelja

mladi čitatelj često ne raspolaže iskustvima koja nudi pj., pa se može dogoditi da ih pj. svojim emocionalnim ustrojstvom zaobiđe

771

metodička istraživanja pokazuju da se u mladog čitatelja pojavljuju zapreke u recepciji lirske pjesme; zapreku stvara nedostatak sposobnosti proživljavanja, emocionalnog uranjanja u svijet pj., „emocionalna gluhoća“, pomanjkanje zanimanja za tuđi unutarnji svijettakve recepcijske značajke usmjeravaju interpretaciju prema emocionalnom sadržaju lirske pj.; interpretacija odabire takva metodička sredstva kojima uvodi uč. u emocionalnu sferu pj.

kao najuspješnija sredstva kojima se mladi čitatelj uvodi u emocionalne pjesme metodika ističe:

772

interpretativno čitanje učitelja, glumca ili recitatora, interpretativno čitanje učenika, zamišljanje, ilustriranje, prenošenje u likovni ili glazbeni izraz

ti se metodički postupci primjenjuju u fazama nastavnog procesa koje prethode interpretaciji, a primjenjuje se interp. čitanje učenika kao metodičko sredstvo kojim se učenici uvode u emocionalno ustrojstvo pj., potiču na proživljavanje i uživljavanje – taj se postupak osobito primjenjuje u mlađim raz.

do primjene tog postupka u fazi interpretacije pretpostavlja se da su učenici prošli faze koje

773

prethode interpretaciji – da su čitali interp. čitanje pj. u interpretaciji učitelja, glumca ili recitatora; intep. je čitanje izazvalo određene emocionalne reakcije, uč. su ih iskazali (verbalno, likovno, glazbeno);

u fazi interpretacije otkriva se kretanje emocija u pj., smjenjivanje razl. emocija ili nijansiranje (graduiranje) iste emo.;

to se postiže uvođenjem učenika u interpretativno čitanje pjesme po strofama ili kompozicijskim jedinicama, koje se uspostavljaju prema kriteriju emocionalnog organiziranja sadržaja;

interpretacija uspostavlja Redoslijed nastavnih

774

situacija:1. poslije nastavnikovog interpretativnog čitanja pj. i emocionalno-intelektualne pauze učenici iskazuju svoj doživljaj pjesme2. da bi još jedanput proživjeli pjesmu, pojačali i produbili prvotni doživljaj, čitaju je ponovno u sebi3. glasno čitanje učenika pokazuje kako učenici doživljavaju pojedine dijelove pj. i pj. u cjelini, koji osjećaj otkrivaju u pojedinim dijelovima pj. i kako ga izražavaju vrednotama govorenog jezika4. za čitanje dijelova pjesme (stihova, strofa) učenike motiviramo različitim pitanjima i postupcima

775

dakle faza interpretacije započinje čitanjem pj. u sebi; svrha je tog čitanja da uč. još jedanput dožive pjesmu, pojačaju, prodube i potvrde prvotni doživljaj;

u idućoj nast. situaciji određuje se zadaća interpretacije; učitelj najavljuje učenicima da će otkrivati pjesnikove osjećaje koje izražava u pjesmi;

motivira ih da samostalno otkriju temeljni osjećaj u pj.; do temeljnog osjećaja učenici mogu doći i preko leksičkih jedinica u tekstu: xy

ta nast. situacija metodički može biti oblikovati ovako

Vi ste ponovno čitali pjesmu u sebi Jeste li što novo doživjeli?

776

Koje osjećaje izražava pjesnik?

Koji je glavni (temeljni) osjećaj izražen u pj.?

(ako učenici ne mogu odgovoriti na posljednja dva pitanja, uč. postavlja dopunsko pitanje: Postoje li u pj. riječi kojima se imenuju osjećaji?

u idućoj se nast. sit. pristupa interp. čitanju pj.; pitanja i zadaci motiviraju učenike za otkrivanje emocionalnog sadržaja u pj. i izražavanje tog sadržaja izražajnim govorenjem

Koji osjećaj obuzima pjesnika kad pozdravlja šumu?

Koji ćeš osjećaj izraziti kad naglas čitaš taj pozdrav?

777

Hajde, radosno pozdravi šumu! A zašto je pjesnik radostan?

Kako ćeš pročitati stih: O šumo, zelena šumo!

Kada je osjećaj radosti jači, veći: a) u prvom pozdravu: Pozdravljam te, zelena šumo, velika, ili b) kad pjesnik kaže: O, šumo, zelena šumo!?

u idućoj se nastavnoj situaciji otkriva i izražava pjesnikova ljubav prema šumi; ljubav je graduirana; interp. motivira uč. da uoče i izraze stupnjevanje ljubavi

Pjesnik voli šumu. Svoju ljubav izražava na različite načine. U kojem je stihu izražena najveća ljubav prema šumi

778

Kako ćeš izgovoriti taj stih? A ostale stihove?Usporedi izgovor stihova koji govore o tri stupnja ljubavi:

na taj će način učenici uranjati u emocionalni sloj pj., otkrivati i imenovati osjećaje iskazane u pj. i izražavati ih interpretativnim čitanjem

otkrivanje emocionalnog sadržaja lirske pj. pomoću interp. čitanja koje se povezuje s pitanjima i zadacima može se, na primjerenim razinama, primjenjivati na svim stupnjevima obrazovanja u OŠ i SŠ

srednja škola

779

metodički oblikovana faza interpretacije koja se bavi emocionalnim sadržajem Tadijanovićeve pj. Pozdrav šumi izgleda ovako:

Interpretacija 1. – pjesma Pozdrav šumi Dragutina TadijanovićaPriprema interpretacije

1. doživljajno-spoznajna motivacija2. najava teksta3. interpretativno čitanje4. emocionalno-intelektualna stanka5. objavljivanje doživljaja otkrivanje emocionalnog sadržaja lirske pjesme na višem (srednjošk.) stupnju prilagođuje se emocionalnim iskustvima uč., ali se istodobno otvaraju nove mogućnosti doživljavanja koje pruža

780

pjesma; faza interp., nadovezujući se na prethodne faze, uspostavlja redoslijed nastavnih situacija u kojima se otkrivaju emocionalni sadržaji (kretnje pjesnikovih emocija)

6. Interpretacija (u shema – tablici)1. Tekst autorove pj. xy postupak: učenici čitaju pj. u sebizadaće: produbiti prvotni doživljaj pj.; otkriti nove potankosti, nove poticaje za doživljaj2. Temeljni osjećaj u pj. postupak: heuristički dijalogzadaće: samostalno otkriti temeljni osjećaj u pjesmi Ponovno ste čitali pjesmu u sebi. Jesi li što novo

781

doživjeli? Koje osjećaje izražava pjesnik? Koji je glavni (temeljni) osjećaj izražen u pjesmi?

3. Izražavanje osjećaja interpretativnim čitanjem (osjećaj radosti) postupak: dijalog i interpretativno čitanje zadaće: otkriti i čitanjem izraziti osjećaj radosti Koji osjećaj obuzima pjesnika kad pozdravlja xy?

Koji ćeš osjećaj izraziti kad glasno čitaš taj pozdrav?

Hajde, radosno pozdravi xy!

A zašto je pjesnik sretan? Kako ćeš pročitati stih: xy.

Kada je osjećaj radosti veći (jači): a) u: xy ili b) kad pj. kaže: xz

4. Otkrivanje i izražavanje

782

osjećaja ljubavi postupak: objašnjavanje, dijalog, rad na tekstu, interp. čit. stih.Zadaće: otkrivanje osjećaja ljubavi, uočavanje gradacije, nijansiranje osjećaja, izražavanje tuđih i vlastitih osjećaja U kojem je stihu izražen najjači osjećaj ljubavi? Kako ćeš izgovoriti taj stih? A ostale stihove? Usporedi izgovor stihova koji govore o tri stupnja ljubavi: a) volim; b) volim više; c) volim najviše: stihovi 1. Xy, 2. Yz, 3. Yy

Interpretacija 2. – pjesma Utjeha kose Antuna Gustava Matoša

Interpretacija1. u prvoj nastavnoj

783

situaciji, koja se logički nadovezuje na posljednju nastavnu situaciju pripremne faze, u kojoj je npr. utvrđeno da pjesma izražava pjesnikov doživljaj smrti voljene osobe i da čitatelju nudi doživljaj boli, kreće se od tog temeljnog osjećaja

učenici mogu dobiti zadatak da odrede emo. sadržaj svakog stiha ili stihova koji izražavaju određenu emociju;

ako učenici nisu navikli na takav tip analize, dobit će uzorak

-uz nastavnikovu pomoć određuju emo. sadržaj prvog stiha ili prve emo. cjeline (npr. na emo. sadr. upućuje pridjev tužan)

784

učenici će dalje samostalno određivati emo. sadržaj pjesme; zadatak za samostalan rad može izgledati ovako:

-Pažljivo (u sebi) čitaj pj. xy. Pokušaj otkriti pjesnikove osjećaje koji progovaraju u stihovima. Prati kretanje, nijansiranje pjes. osjećaja. Uz stihove koji su napisani u tablici napiši osjećaj(e) i proživljavanja koja su u njima sadržana.STIHOVI – „Gledo sam te sinoć. U snu, Tužan. Mrtvu.“ OSJEĆAJI, PROŽIVLJAVANJA – Tuga2. u drugoj se nastavnoj situaciji provjeravaju rezultati samostalnog rada; usmjerenim čitanjem teksta (ponovnim č.) učenici su otkrivali

785

nijansiranje pjesnikovih osjećaja

ta nastavna situacija organizira se ovako:

učitelj podsjeća uč. na sadržaj zadatka što su ga upravo dovršili

predlaže metodu rada kojom će se provjeriti rezultati

provjerava rezultate rada nastavna situacija započinje učiteljevim objašnjenjem, zatim se uvodi dijalog povezan s čitanjem zabilješkishematski se prikaz faze interpretacije u kojoj se otkriva emocionalni sadržaj autorove pjesme xy izgleda ovako.

1. SADRŽAJ NASTAVNE SITUACIJE – emo. sadržaj u

786

pj.; -Čitajući i slušajući autorovu pj. xy, uočili smo da pjesnik izražava svoj doživljaj (navedi čega Krešo, tipa smrti voljene žene).- Taj se doživljaj u pj. očituje bogatstvom osjećaja. Pažljivim čitanjem pj. možemo otkrivati to bogatstvo pj. osjećaja u svim nijansama. Možemo pratiti dramatsko razvijanje pj. osj. i proživljavanja. -Ti ćeš to učiniti samostalno. Za samostalan rad pripremili smo jedan zadatak. Najprije ga pročitaj, zatim samostalno radi. POSTUPAK – učiteljevo objašnjenje ZADAĆE - motivirati učenike za samostalan rad

787

2. SADRŽAJ NASTAVNE SITUACIJE – emo. sadržaj pj.; Pročitaj glasno tekst zadatka. Pažljivo u sebi čitaj pj. xy. Pokušaj otkriti pjesnikove osjećaje koji progovaraju u stihovima. Prati kretanje, nijansiranje pjesnikovih osjećaja.

-Uz stihove koji su napisani u tablici, napiši osjećaj(e) i proživljavanja koja su u njima sadržana.POSTUPAK – glasno čitanje teksta; samostalan rad na tekstu (usmjereno čitanje u sebi); samostalan pismeni radZADAĆE – motivirati za samostalan rad; pažljivo čitati i samostalno otkrivati; formulirati zapažanje; pronicati u podtekst

788

3.SADRŽAJ NASTAVNE SITUACIJE – emo. sadržaj pj.; Zajedno ćemo pratiti dramatski razvoj pjesnikovih osjećaja.

- Vjerujem da ste uspjeli otkriti bogatu ljestvicu osjećaja koji struje u stihovima soneta.- Koji ste osjećaj otkrili u prvom stihu? Koji osjećaji progovaraju u ostalim stihovima prve katrene? Što proživljava lirski subjekt (pj.) u drugoj katreni? Koje ste osjećaje i proživljavanja otkrili u stihovima u kojima kulminira pjesnikova bol? Koji se osjećaji očituju u toj kulminacijskoj točki? Koji osjećaji i proživljavanja ispunjavaju posljednju strofu? -Možete li obrazložiti tvrdnju koju smo izrekli na

789

početku: u pjesmi je izražen dramatski razvoj pjesnikovih osjećaja.

Otkrivanje i iskazivanje emocionalnog sadržaja

lirske pjesme pri otkrivanju i iskazivanju osjećaja i proživljavanja lirskog subjekta, osim recepcijskih mogućnosti uč. (sposobnosti primanja tuđih emocija i proživljavanja, sposobnosti uživljavanja i suživljavanja), pretpostavlja se i sposobnost izražavanja primljenih emocija i proživljavanja (duševnih stanja)

primljene se emocije mogu izraziti interpretativnim čitanjem i drugim oblicima

790

govornog i pismenog izražavanja

a) u metod. se modelu Tadijanovićeve pj. Pozdrav šumi primljene emo. izražavaju interpretativnim čitanjem (primijenjeno je na Tadijanovića); mladi čitatelj, slijedeći tekst, iskazuje emocije koje zrače iz teksta

b) u drugom se metod. modelu, koji se temelji na Matoševoj pj. Utjeha kose, primljeni doživljaji (pjesnikovi osjećaji i proživljavanja) iskazuju verbalno (u pisanom i govorenom obliku)

analitički postupak traži da uč. otkrije osjećaj, da ga imenuje (pismeno i usmeno izrazi); imenovanje osjećaja

791

pretpostavlja odgovarajuća leksička sredstva;

-temeljni se osj. mogu otkrivati pomoću leksičkih jedinica koje pripadaju emocionalnom leksiku (npr. voljeti, tužan, plakati…)a) uč. može otkrivati emocionalni sadržaj (pjesnikove osjećaje i duševna stanja) na temelju tih izravnih imenovanja

b) češće se emocije i proživljavanja iskazuju posrednim načinima (motivima, akustičkim, tj. ritmičko-melodijskim sredstvima, stilskim sredstvima);

-otkrivanje emocija (pj. duševnih stanja) koje su iskazane posredno uč. zadaje veće teškoće; emocija se traži u

792

podtekstu, u dubinskom sloju pj.

otkrivanje emocionalnih sadržaja lirske poezije u o-o procesu otvara mogućnost susretanja i obogaćivanja učenikovih i pjesnikovih emo. iskustava;

-emo. sadržaji u Matoševoj pj. Utjeha kose ne podudaraju se s iskustvima mladog čitatelja; ali doživljena tuđa iskustva proširuju okvire vlastitih iskustava i preobražavaju ih; -pod utjecajem doživljaja i spoznaja koje nam nudi poezija naš se svijet obogaćuje i preobražava na temelju utvrđenih pjesnikovih emo. i

793

proživljavanja pristupa se njihovoj interpretaciji i aktualizaciji;

-uč. mogu uspostavljati odnose između osjećaja i proživljavanja koja su iskazana u pj.; ako se u Matoševoj pj. uzme bol kao emo. jezgra, onda se mogu naznačiti popratne emo. koje konkretiziraju, nijansiraju osjećaj boli; -to se može činiti na više načina:1. na temelju podataka koji su dobiveni usmjerenim čitanjem pjesme (otkrivanje osj. i rasp.) može se pristupiti traženju sintetičkog pojma u kojem se sjedinjuju sve emocije; tim se postupkom razvija sintetički tip mišljenja;

794

a) na misaonu aktivnost učenike možemo potaknuti pitanjem: Kojim biste pojmom obuhvatili sve osjećaje i duševna stanja koja su izražena u pjesmi Utjeha kose? učenici mogu ponuditi razl. rj.: bol, nesreća, tragedija…b) sintetički pojam bol treba pobliže odrediti – pitanjem O kakvoj je boli riječ? Mogu se dobiti razl. odrednice: pjesnikovoj, ljudskoj, intimnoj, ljubavnoj…c) sada se treba opredijeliti za najpreciznije određenje; bol jest i pjesnikova, i ljudska, i intimna, ali je prije svega ljubavna-tako dolazimo do sintagmatske odrednice

795

ljubavna bol2. sintagmatska se odrednica može raslojiti, tj. pokazati svojim sastavnicama; shematski bi se to moglo učiniti ovako:

(crtež kruga, a oko njega: zapanjenost, strava, utjeha, nada…)shematski prikaz emo. sadržaja pj. može se uč. predočiti u gotovom obliku, a može se dati i u nepotpunom obliku; u tom slučaju samo uvrštavaju emocije koje su izostavljene

a) ponudimo li shematski prikaz u dovršenom obliku, zatražit ćemo da protumače emo. nijansiranje u pj. to se može učiniti ovako:

796

Ustanovili smo da je ljubavna bol emo. jezgra pj. Taj se temeljni osjećaj nijansira, tj. očituje različitim popratnim osjećajima. Promatraj shemu i odredi te popratne osjećaje.Zadatak se može nijansirati:

U shemi su iskazani pj. osjećaji. Svaki iskazani osj. potvrdi stihovima iz pjesme.

Učitelj može izgovarati stihove, uč. određuju koji je osjećaj u stihu iskazan.

Učitelj može zatražiti da uč. graduiraju osj., tj. da uspostave slijed emo. u pj. To mogu učiniti usmeno ili pismeno.

Za uspostavljanje slijeda emocija oslanjaju se na

797

tekst pj. Učitelj zadaje zadatak za samostalan pismeni rad.navedenim se postupcima otkriva sloj emo. u pj., njihovo organiziranje i razvijanje

b) ponudimo li uč. shematski prikaz u nedovršenom obliku, oni ga samostalno dovršavaju; -za taj rad dobivaju potrebne obavijesti i naputke:Emocionalni se sadržaj pj. može shematski prikazati. U shemi koju vidiš iskazana je emo. jezgra pj. – ljubavna bol. Ti ćeš, prateći tekst pj., iskazati popratne osjećaje kojima se nijansira temeljni osj. pj. – ljubavna bol. samostalan rad učenika prema tom zadatku

798

obuhvaća usmjereno čitanje teksta u sebi, uočavanje popratnih osjećaja i njihovo imenovanje; to je stvaralački (istraživački) zadatak u kojem uč. očituje sposobnost uočavanja pojave u tekstukad dovrše zadatak, provjeravaju se rezultati samostalnog rada

emo. sadržaj lirske pj. kao polazište i temeljni predmet analize u fazi interpretacije pretpostavlja ova metodička načela i tumačenja (moje skraćeno)

lirska je pj. najsubjektivnija knj. vrsta; autor lirske pj. iskazuje svoj doživljaj svijeta, svoje osjećaje i misli, svoja

799

duševna stanja koja prerastaju razinu pojedinačnog (intimnog) i dobivaju opće značenje; usmjerena je prikazivanju duševnog života kao sveopćeg

prisvajanjem emo. sadržaja lirske pj. čitatelj usvaja emo. iskustva drugih, proširuje, obogaćuje i oplemenjuje vlastita emo. iskustva

prisvajanje emo. iskustava recepcijski je proces u kojem primatelj očituje svoje individualne značajkebavljenje emo. sadržajem u o-o procesu pretpostavlja poznavanje recepcijskih značajki učenika

otkrivanjem i interpretacijom emo.

800

sadržaja lirske pj. interpretator upoznaje prirodu pj. emocije, načine njezina očitovanja i organiziranja, djelovanja i umj. oživotvorenja

otkrivanje i interpretacija emo. sadržaja lirske pj. povezuje se s ostalim elementima umj. strukture (motivima, ritamsko-melodijskim, stilskim i jezičnim sredstvima)

interpretacija lirske pj. ne zaustavlja se na otkrivanju emo. sadržaja; ona uspostavlja i ostale razine, tj. osmišljava u međusobnoj povezanosti sve elemente koji izgrađuju svijet lirske pj.

otkrivanje i interpretiranje emo. sadržaja ostvaruje se različitim nastavnim

801

metodama i postupcima interpretacija pretpostavlja zapreke koje mogu otežati primanje i interpretaciju emo. sadržaja i odabire sredstva kojima te zapreke uklanja, ublažuje i dokida

interpretacija uzima emo. sadržaj lirske pj. za predmet analize

otkriveni emocionalni sadržaji aktualiziraju se s primateljeva gledišta i potiču na različite oblike govorenog i pismenog izražavanja

otkriveni emo. sadržaji potiču i na druge oblike stvaralačkog izražavanja (likovno, glazbeno); neverbalni oblici stvaralačkog izražavanja pokazuju individualne

802

stvaralačke mogućnosti u nejezičnom području

otkrivanjem i interpretacijom emo. sadržaja lirske poezije ostvaraju se višestruke mogućnosti emo. oplemenjivanja uč., razvijanja njihova emocionalnog života

otkrivanje i interpretiranje emo. sadržaja u suodnosu s drugim analitičkim pristupima postavlja se kao vrlo važna zadaća šk. interpretacije lirske poezije

Emocionalni sadržaj pjesme i izvantekstovna

sfera pitanja o izvantekstovnim odrednicama emocionalnog sadržaja aktualiziraju se u interpretacijskim modelima

803

koji se namjenjuju učenicima srednjoškolskog stupnja

na određenim se razinama interpretacije osmišljavanje emocionalnog sadržaja pjesme povezuje se sa stvaralačkim procesom i autorovom biografijom

mnoge su lirske pj. autobiografski utemeljene, njihova se emo. ustrojstva povezuju uz pojedine situacije u autorovu životu

otkrivanjem predestetske pojavnosti određenih emo. stanja koja su oživotvorena u pj., u interpretativni se proces uključuju dopunske obavijesti iz različitih izvora

za upoznavanje emo. stanja lirskog subjekta, tj. za upoznavanje izvora pjesnikovih emocija koje je

804

umj. izrazio, rabe se: autobiografski zapisi (pisma, memoarski zapisi, bilješke) komentari koji se odnose na pjesme ostali tekstovi koji sadrže informacije o izvorima pjesnikovih emocija

to su sekundarni izvori informacija čijim se uključivanjem otvara širi kontekst za primanje emo. sadržaja i pj. u cjelini; info. o predestetskoj stvarnosti, o predestetskoj pozadini pj., utječu na recepciju teksta

info. o predestetskoj pozadini pj. mogu se pojaviti u različitim fazama interpretacije

u fazi doživljajno-spoznajne

805

motivacije – uč. mogu upoznati podrijetlo pjesnikove inspiracije, okolnosti koje su pjesnika potaknule na stvaranje pj.; to je genetski pristup, koji uspostavlja okolnosti što prethode pj. i prati njihovu umj. konkretizaciju; interp. postupci slijede stvaralački proces, prate povod stvaranju pj., stvaralačkom činu, i pj. kao rezultat stvaralačkog čina

u fazi interpretacije – izvantekstovne se info. mogu uključivati kao dopuna, potkrepa otkrivenim emo. sadržajima pjesme

u sintetičkoj fazi – izvantekstovne se info. uključuju u usustavljuje, uopćavanje i sintetiziranje

806

spoznaja iz prethodnih faza

metodičko je oblikovanje interpretativnog procesa uvjetovano značajkama izvantekstovnih info., recepcijskim mogućnostima uč., nastavnim okolnostima i zadaćama interpretacije

izvantekstovne info. uključuju se u interpretativni proces kao dopunsko sredstvo kojim se:

primatelj emocionalno i intelektualno priprema za susret s pj.

pojačava, proširuje i produbljuje doživljaj pj.

otvara mogućnost teorijskih osmišljavanja odnosa estetske (knjumj) i

807

predestetske (izvanestetske) stvarnosti (ovo u SŠ)

izvantekstualne info. imaju najuspješnije djelovanje kad se prenose u izvornom obliku, npr. u autobiografskom zapisu ili komentaru – takvi oblici svjedočenja o pjesmi djeluju na primateljev doživljajno-spoznajni svijet; njihovo se emo. i intelekt. djelovanje pojačava s knjumj. stvarnošću pj. uz koju se oni vezuju

u funkciji motivacija za emo. primanje lirske pj. mogu se, osim neposrednih zapisa i komentara, upotrijebiti element-filmovi, radijske i televizijske emisije

ti se izvori mogu upotrijebiti

808

i kao sredstva za pojačavanje doživljaja te kao podloga za teorijska razmatranja

3) Tema i motiv kao polazište i predmet

interpretacije1. lirska pj. ima svoj predmet umj. obrade, koji se u teoriji knj. naziva temom („ono o čemu se govori“); uz termin tema vezuje se još jedan termin koji je u suodnosu s temom – to je motiv, kojim se označava „najmanja tematska jedinica“; motiv je podređen temi, tema se konkretizira motivima

809

2. učenici se usmjeravaju prema motivima u pj.; mladi čitatelji pokazuju sklonost prema poistovjećivanju životnog i umjetničkog podatka; literarni motiv ne primaju kao umj. stvarnost, kao dio konkretne knumj strukture; stoga se od prvih početaka interpretacije lirske pj. uspostavlja svijest o autonomnosti (uvjetnoj) literarnog motiva, o njegovoj literarno-umj. semantici koja nadilazi ustaljena značenja u izvanumj. stvarnosti

810

u stvaralačkoj suradnji čitatelja i pisca, koja se ostvaruje na razini motiva, otvara se neograničen broj konotacija; čitatelji aktualiziraju pjesničke motive ovisno o značajkama vlastitog čitateljskog koda3. faza interpretacije u kojoj se otkrivaju i tumače motivi izraženi u lirskoj pj. uspostavlja prožimanje doživljajnih i spoznajnih procesa, tj. udružuje literarnu senzibilnost i literarno mišljenje; ta faza ujedinjuje rezultate svih prethodnih faza, obuhvaća probuđene asocijacije i doživljaje i ugrađuje ih u analitički proces

811

analitički proces započinje uočavanjem motiva u pjesmi; za tu aktivnost pretpostavlja se sposobnost zapažanja motiva i poznavanje motiva kao strukturne jedinice pjesme

uočavanje motiva: može se kretati na strukturnoj razini pjesme (uočavanje motiva kao strukturnih jedinica pjesme)

može se uspostaviti književnopov. kontekst u kojem se promatraju (m. u kontekstu autorova opusa, u kontekstu stilske formacije kojoj pjesma pripada, u kontekstu povijesti književnosti)

812

upravo zbog različitih mogućnosti određivanja motiva interpretacija se, ovisno o recepcijskim mogućnostima uč., opredjeljuje za određenu razinu uočavanja i tumačenja motiva

- književnopov. kontekst za promatranje motiva uspostavlja se u srednjoj školi određivanje motiva kao strukturne jedinice lirske pjesme temelji se na značenju; motivom možemo smatrati jedinicu lirske pj. koja konkretizira temu i ima status relativno samostalne smislene cjeline unutar teme

813

motiv se može ostvarivati kao dio stiha, može se ostvarivati unutar jednog stiha ili nekoliko stihova, a može ispunjavati i veće kompozicijske jedinice od stiha - strofe ili druge veće cjeline koje odgovaraju strofi

omeđivanje m. kao strukturne jedinice lirske pj. povezuje se s njegovom pojavnošću i značenjem motiv može biti svaka otkrivena, pjesnički transponirana pojedinost fizičke i duhovne stvarnosti

vrste motiva: a) prema sadržaju literarni motivi mogu biti: intimni, rodoljubni, socijalni, pejzažni, refleksivni

814

b) prema vrstovnom kriteriju uspostavljene su tri temeljne skupine motiva: lirski, epski, dramskic)prema stilskom kriteriju razlikujemo: romantičke, realističke, modernističke, ekspresionističke, impresionističke

d) prema strukturalnom kriteriju:motiv kao dio stiha, unutar jednog stiha ili nekoliko njih4. interpretatori lirske pjesme različito postupaju u motivskoj analizi (u knjizi primjeri)

analiza se ne zaustavlja samo na utvrđivanju motiva; ona se bavi otkrivanjem njihovih odnosa, tj. njihove organizacije i njihova

815

značenja; na temelju uočenih motiva u pjesmi može se dalje otkrivati pjesnikovo shvaćanje teme, a to je onda već idejna razina pjesme; tematsko-motivska analiza lirske pj. usko se povezuje s idejnom analizom5. analiza motiva u lirskoj pj. obuhvaća raspored motiva, njihovu povezanost i funkciju u konkretizaciji ideje

– pretpostavlja razvijeniji stupanj literarnog mišljenja

takav tip analize traži logički redoslijed:

1. analiza započinje utvrđivanjem i imenovanjem motiva; 2. zatim se određuju područja kojima motivi pripadaju;

816

3. razvrstavanje m. nameće i pitanje njihova povezivanja, organiziranja u pj.; uočavanje veza među motivima označava novu fazu analitičkog procesa 4. na temelju uočenih veza među motivima izvode se zaključci o motivskoj strukturi pj.; metodološki postupak u analizi motiva obuhvaća:

uočavanje i imenovanje motiva

razvrstavanje prema određenom kriteriju

uočavanje veza i odnosa zaključivanje6. analiza motiva u lirskoj pj. na srednjošk. stupnju uključuje i povijesno-stilski kontekst

-faze analize motiva u SŠ:1.uočavanje i imenovanje

817

motiva 2. razvrstavanje (raspored, organizacija) motiva:

3.zaključci o motivskoj strukturi pj. i otvaranje novih pristupa u njihovoj interpretaciji

4. motiv u književnopov. i stilskom kontekstu – utvrđena motivska struktura pj. postavlja se u kontekst autorova opusa, kontekst povijesno-stilske formacije kojoj pj. pripada te kontekst nacionalne knj.

Motiv boje/boja u pjesmama Vladimira Vidrića

(primjer u knjizi) – NASLOVI PJESAMA/Motivi i boje (tabela) postavljanje motivske strukture pj. u kontekst autorova opusa očituje se u

818

povezivanju te motivske strukture s drugim pjesmama istog autora; na taj se način mogu utvrditi tipični motivi

analiza se temelji na uspoređivanju motivske strukture reprezentativnih pj. i utvrđuje čestotu motiva, njihovo variranje i nijansiranje ovisno o idejno-estetskoj prirodi pjesme; tim se analitičkim postupkom razvija sposobnost uspoređivanja literarnih motiva kao oblik literarnog mišljenja

utvrđena motivska struktura pj. postavlja se u stilsko-povijesni kontekst; na taj se način utvrđuje stilska pripadnost pj., njezina povezanost s vremenom u kojem je

819

nastala (knj. razdobljem i stilskom formacijom); pretpostavlja se znanje o knj. pojavama i sposobnost generaliziranja; takvom se analizom utvrđuje uspostavlja li pj. nove motive u pov. nacionalne knj., nasljeđuje li tradiciju, anticipira li novi motivski tijek nac. pjesništva; takva analiza može obuhvatiti i svjetski stilsko-povijesni kontekst; uvjetovana je stupnjem uč. knjpov. i metodo. Kulture7. analizu motiva u lirskoj pj. koja uključuje povijesno-stilski kontekst ilustrirat će primjer Vidrićeve pjesme Pejzaž I.

(u knjizi pročitati, smisli svoj primjer)

820

k) METODIČKO OBLIKOVANJE MOTIVSKE

ANALIZE u ostvarivanju MA u nastavi uzimaju se u obzir recepcijske i spoznajne mogućnosti učenika, programske odrednice o motivu, vrste motiva i njihovo očitovanje u lirskoj pjesmi

u mlađim je razredima OŠ usmjeravanje prema motivima uvjetovano prepoznatljivošću motiva kao pojavnih oblika životne stvarnosti koja se zapaža osjetilima

u nastavnim programima motiv se pojavljuje kao

821

samostalna programska natuknica ili u povezanosti s drugim programskim natuknicamamotiv se pojavljuje kao samostalan pojam u petom razredu; prije toga (u 3. i 4. raz.) pojavljuje se usporedo s temom i idejom

sa spoznajnog gledišta primjerenije je motiv povezati s temom; do motiva se dolazi raščlambom teme na manje jedinice – motive

kao knjteorijski termin motiv se, u interp. lirs. pj., uključuje u 3. raz. OŠ; u 4. raz. provodi se razlikovanje motiva (vizualni i auditivni); u 5. raz. uspostavlja se razvijenija podjela motiva: vizualnim i auditivnim motivima pridružuju se

822

socijalni i domoljubni motivi; u 6. raz. interp. obuhvaća organizaciju i raspored motiva u pj.; u 7. raz. uključuju se intimni motivi, u 8. općeljudski

primjena načela kontinuiteta i vertikalnog slijeda u programiranju iziskuje da se svaka programska sadržajna odrednica prikaže u kontinuitetu i okomitom slijedu(pogledaj u knjizi za srednju školu, uspostavlja se veza s OŠ)

u OŠ su uč. naučili (prema programskim zahtjevima): što je motiv kako se motivi raspoređuju u lirskoj pjesmi

823

koje mjesto zauzimaju u strukturi lirske pjesme

koje vrste motiva susrećemo u lirskoj pjesmi

programska odrednica za srednjoškolski stupanj glasi: na temelju spoznaja i sposobnosti koje su učenici stekli u prethodnim stupnjevima program uspostavlja razvijenije teorijske pristupe knj. pojavama koji su afirmirani u ZOK i povijesno-stilsku sistematizaciju i periodizaciju

a) Ostvarivanje motivske analize u odgojno-

obrazovnom procesu

824

analiza motiva u lirskoj pjesmi temelji se na doživljajno-spoznajnoj aktivnosti učenika koja se ostvaruje primjenom različitih metoda i sredstava; budući da se motivska analiza razvija u određenim fazama, svaka faza te analize ima svoje posebnosti

1. u fazi uočavanja i imenovanja motiva – kombiniraju se različite nastavne metode; izbor metode uvjetovan je značajkama sadržaja (motiva) koje treba uočiti, spoznajnim aktivnostima uč., stupnjem znanja, umijeća i sposobnosti, zadaćama o-o procesa

za uočavanje motiva u

825

lirskoj pj. djelotvornom se metodom pokazuje metoda rada na tekstu – to je temeljna metoda koja se dopunjuje drugim metodama: heurističkom m., m. usmenog objašnjavanja, m. samostalnih pismenih radova…

u fazi uočavanja motiva primjenjuje se usmjereno čitanje knjumj. teksta, koje može biti glasno ili u sebi

prije nego što se pristupi usmjerenom čitanju teksta, uč. se usmjeravaju prema problemu što će ga rješavati u tekstu, tj. dobivaju zadatak – zato se usmjereno čitanje još zove i čitanje sa zadatkom

npr. prije nego što se pristupi usmjerenom č itanju

826

pj., učenici dobivaju zadatak:

1.Ponovno ćemo glasno čitati pj. xy. Pažljivo slušajte pa ćete, nakon slušanja, utvrditi motive pjesme.

- postupak se može preinačiti:2.učenici slušaju tekst i pamte motive, koje usmeno iskazuju

3.uč. slušaju čitanje pj. i zapisuju motive koje uočavaju

4.pj. se može čitati: a) u cjelini b) po dijelovima (strofama) - ako se pj. čita po strofama, nakon svake strofe uč. iskazuju motive koje su uočili (pismeno ili usmeno)

a) glasnim usmjerenim

827

čitanjem teksta aktivira se njihova percepcija i memorija; metodički postupak traži da se motivi uoče i zapamte; postupkom se utvrđuje opseg percepcije i memorije (broj uočenih i zapamćenih motiva);

tako se kombiniraju produktivno-reproduktivni oblici izražavanja

GUČ povezujemo s dijaloškom metodom i metodom objašnjavanja

a) dijaloškom se metodom provjerava rezultat glasnog usmjerenog č.; učitelj postavlja pitanja koja traže da se imenuju uočeni motivi u pj.; najčešće su to pitanja tipa: Koji se motivi pojavljuju u pjesmi?

828

Kojim motivom započinje pjesma? Koji se motivi pojavljuju u prvoj strofi? A u drugoj?

(pitanje tipa koji traži imenovanje pojave)b) odgovori na pitanja mogu se razvijati i prerastati u samostalna usmena objašnjavanja

b) usmjereno čitanje u sebi temelji se na individualnoj koncentraciji i individualnom tempu čitanja (primanja info. iz teksta) (psihološko-spoznajne značajke)

čitanje u sebi može se povezati s bilježenjem (ispisivanjem) ili podcrtavanjem motiva u tekstu ispisivanje motiva traži

829

određene preoblike – ako se motiv u pj. nalazi u kojem drugom padežu osim u N, ispisuje se u nominativu

UČ u S povezuje se s metodom samostalnih pismenih radova; učenici iz teksta ispisuju motive; kad dovrše posao, provjeravaju se rezultati samostalnog pismenog rada; to se provjeravanje može izvesti na više na č ina: pojedinačnim glasnim čitanjem bilježakanaizmjeničnim glasnim čitanjem bilježakadijalogom pojedinačno glasno čitanje bilježaka (zapisanih motiva) provodi se tako da jedan učenik glasno čita svoje

830

bilješke, ostali prate informacije koje se iznose i uspoređuju svoje rezultate s objavljenim rezultatima; uspoređivanje, ispravljanje, dopunjavanje ostvaruje se dijalogom ili usmenim objašnjavanjem

naizmjenično glasno čitanje bilježaka obuhvaća veći broj učenika; svatko čita po jedan motiv; nakon svakog čitanja provode se ispravci ili se prihvaća ponuđeni rezultat bez ispravaka; takvo čitanje i komentiranje bilježaka stvara življi ugođaju u razredu i pojačava koncentraciju

rezultati samostalnog rada mogu se provjeriti i dijalogom;

učitelj postavlja pitanja o motivskoj strukturi pj.,

831

učenici čitaju svoje zabilješke, tj. odgovaraju na pitanja služeći se zabilješkama u fazi uočavanja i imenovanja motiva kombiniraju se različite metode i postupci koji potiču i pospješuju proces uočavanja i uvode učenike u samostalan rad

2. analitička faza – bavi se otkrivanjem i interpretacijom rasporeda (organizacije) motiva u pj., zahtijeva razvijeniji tip analitičkih sposobnosti nego što to traži faza uočavanja i imenovanja motiva; u toj se fazi uspostavlja odnos među motivima, uočavaju se zakonitosti njihove

832

organizacije analiza rasporeda motiva polazi od rezultata prethodne faze, u kojoj su utvrđeni i imenovani motivi u pj.; sada se pristupa uočavanju njihova rasporeda, grupiranju motiva - utvrđuju se: a) glavni motivi pj. i b) prateći motivi koji se vezuju uz te glavne motive

povezivanje glavnih i prateći motiva ostvaruje se asociranjem; uz glavni se motiv vezuju asocijacije koje ga semantički obogaćuju, razvijaju i nijansiraju

npr. u Matoševu sonetu Utjeha kose glavni je motiv pj. – smrt voljene osobe – najavljen već u prvom stihu; motiv smrti kao

833

glavni m. pj. prate dopunski motivi koje se asocijativno razvijaju: dvorana kobna, idila cvijeća, agonija svijeća; u drugoj se strofi voljena osoba konkretizira motivom očiju – tamne oči – uz taj se motiv vezuje sjećanje na bivši sretni život – odakle mi nekad bolji život sjao – tako se temeljnom motivu smrti suprotstavlja motiv bivšeg sretnog života – u organiziranju motiva dolazi do izražaja kontrastiranje; u tre ć oj se strofi motiv očiju asocijativno proširuje pratećim motivima: dah, ruke; pjesnikov doživljaj boli kulminira, osjećaji se umnažaju i pojačavaju; u č etvrtoj se strofi pojavljuje motiv kose koji je

834

personificiran i kojim se poentira temeljna poruka pj.: Miruj! U smrti se sniva.

za svaki se analitički postupak odabiru dogovarajući (funkcionalni) metodički postupci; rezultati prethodne analitičke faze (motivi u pj.) objavljuju se usmeno ili pismeno; učenici iznose motive koji su prisutni u sonetu; pri tome se obraća pozornost na to da se iskažu svi motivi, da informacija o motivskoj razvijenosti pj. bude potpuna

a) za uočavanje rasporeda i organizacije motiva potrebne su motivacije i poduke; one se metodički ostvaruju usmenim objašnjavanjem ili

835

dijalogom; učitelj usmeno motivira i poučava učenike kako će uočavati i tumačiti raspored motiva u pjesmi

Uočili smo motive u pjesmi. Sada ćemo promatrati kako su motivi međusobno povezani i prema kojim se zakonitostima povezuju.

Već se u prvom stihu pojavljuje motiv smrti. To je ujedno glavni motiv pjesme. Koji se dopunski motivi asocijativno vezuju uz taj glavni motiv?

na kraju objašnjenja uključuje se pitanje koje traži razvijeni odgovor u obliku objašnjenja; na postavljeno pitanje može se odgovarati bez gledanja u tekst ili citiranjem podataka u tekstu

objašnjenje, s citatom ili

836

bez citiranja, završava zaključkom:

Uz temeljni se motiv smrti asocijativno vezuju dopunski (prateći motivi): kobna dvorana, idila cvijeća, visoki odar, agonija svijeća…

situacija u kojoj se uočava veza motiva u prvoj strofi traži sposobnost zapažanja, povezivanja i zaključivanja; osim metode objašnjavanja i dijaloške metode, može se primijeniti i metoda rada na tekstu (citiranje, podcrtavanje dopunskih motiva u tekstu); kao dopunska metoda može se primijeniti metoda pismenih radova (zapisivanje motiva)

837

b) nastavna situacija u kojoj se uočava organizacija motiva može se i drukčije oblikovati: postavljanjem tvrdnje i njezinim dokazivanjem

Već u prvoj strofi pojavljuje se glavni motiv pj.: smrt voljene osobe. Uz taj se motiv smrti asocijativno vezuju dopunski motivi. Pronađi ih i citiraj!

zadatak traži uočavanje motiva u tekstu, tj. rad na tekstu i glasno čitanje dopunskih motiva; odnos motiva može se i shematski prikazati:

Glavni motiv: motiv smrti – kobna dvorana, idila cvijeća…Dopunski. m.Glavni motiv: voljena žena (ljubav) – tamne oči, dah…Dopunski m. (knj.)

838

na temelju shematskog prikaza uočavaju se dva glavna motiva u pj.: motiv smrti i motiv ljubavi; uz svaki od tih glavnih motiva vezuju se dopunski (prateći) motivi koji ih razvijaju i konkretiziraju

upotrijebi li se shematski prikaz motiva kao metodičko sredstvo, njemu se primjerava izbor metode; uz shemu se može upotrijebiti metoda usmenog objašnjavanja ili dijaloška metoda

b) Primjeri motivske analize u metodičkoj se literaturi navode primjeri motivske analize lirske pj. koja uključuje grafički prikaz motivske strukture;

839

organizacija (raspored) motiva iskazuje se adekvatnim grafičkim prikazom npr. Pavle Ilić Lukićevu pj. Mamino srce grafički prikazuje crtežima srca i oka, koji sugeriraju učenicima da tekst te pjesme čine dvije posebne pjesničke slike…

grafičko-vizualnim prikazivanjem motivske strukture lirske pj. afirmira se načelo zornosti; analitički modeli koji uključuju grafičko-vizualni prikaz motivske strukture omogućuju primjenu (izbor) različitih metodičkih postupaka:

heurističkim se dijalogom prati razvijanje glavnih motiva; vizualnim se

840

prikazom sugerira grananje motiva; uz heuristički se dijalog može uključiti glasno citiranje stihova; uč. imenuju motiv i citiraju stih/stihove u kojem se taj motiv pojavljuje; dijalog se organizira smjenjivanjem pitanja i odgovora, postavljanjem tvrdnji koje se dokazuju (obrazlažu); u dijalog se može uključiti i citiranje stihova

usmenim komentarom utvrđuje se motivska struktura pj.; uč. ili uč. prema shemi ili crtežu objašnjavaju raspored motiva u pj.

841

samostalnim pismenim radovima može se dopunjavati shema ili crtež; uč. dobiju nepotpunu shemu ili crtež i upisuju izostavljene podatke

svi navedeni metodički postupci mogu se povezivati s metodom rada na tekstu; heuristički dijalog može uključiti citiranje stihova, usmeni komentar; samostalni pismeni radovi povezuju se s radom na tekstu

učenici mogu samostalno stvarati sheme i crteže kojima će pokazati kako shvaćaju organizaciju motiva u pj.; za takav oblik rada dobivaju poticaje u uzorcima što ih oblikuje učitelj

842

c) Motivska struktura lirske pjesme

na temelju motivske strukture mogu se utvrditi značajke motiva (njihovo podrijetlo), pjesnikov odnos prema motivima, značenje motiva, položaj motiva u strukturi pj., zakonitosti njihova organiziranja; utvrđivanje tih značajki zahtijeva razvijeni tip literarnog mišljenja, potiče se odgovarajućim metodičkim sredstvima i postupcima

problemska pitanja i zadaci aktiviraju literarno mišljenje, potiču na zaključivanje, kvalificiranje pojava, izricanje sudova

843

d) Motivska analiza i književnopovijesni

kontekst(takva analiza primjerenija je srednjoškolskoj nastavi) MA koja uključuje knjpov. kontekst pretpostavlja književno znanje (znanje iz pov. knj.) (to si u knj. pogledaj)

npr. motivska struktura pj. smješta se u autorov pj. opus; za lokalizaciju i uspostavljanje odnosa među motivima mogu se primijeniti ovi metodički postupci…(knj.)

U kojim se pjesmama V. Vidrića pojavljuju pejzažni motivi?

U kojim se pj. pojavljuju motivi vode, vegetacije, zemlje?

844

u Vidrićevim se pj. ponavljaju isti motivi koje smo upoznali u pj. Pejzaž I. usporedi ih.

uč. mogu dobiti istraživački zadatak za samostalan rad – u pj. zbirci izdvajati i analizirati pj. u kojima se pojavljuju pejzažni ili koji drugi motivi

e) Motivska analiza i povijesno-stilska

formacija motivska struktura pj. lokalizira se u književnopovijsno razdoblje (povijesno-stilsku formaciju)

interpretacija odabrane pj. bilo kojeg pj. nekog razdoblja može se usmjeriti na otkrivanje

845

podudarnosti, sličnosti i razlika s drugim pjesnicima iste motivske utemeljenosti; za taj se interpretativni postupak utvrđuje korpus pj. tekstova na temelju kojeg se utvrđuju opće značajke (knjpov i stilske); zad. za samostalan rad: Koje su pjesnike hrvatske moderne ispirirali pejzažni motivi? Napiši naslove najpoznatijih pejzažnih pj. tog razdoblja.

Protumači zašto su pj. moderne bili toliko zaokupljeni pejzažem? Kako pj. moderne oblikuju pejzaž?

moguće metode i postupci: dijalog, objašnjavanje, izlaganje,

846

komentiranje, rad na tekstu, samostalni pismeni radovi i sl.

f) Recepcija, konkretizacija i

aktualizacija motiva svijet lirske pj. izgrađuju motivi koji u svom predestetskom obliku postojanja pripadaju različitim područjima duhovne i fizičke stvarnosti; lirska pj. preobražava, preoblikuje pojedinosti iz duhovne i fizičke stvarnosti, daje im nova značenja, prenoseći ih u novu umjetničku stvarnost

čitatelj koji ulazi u svijet lirske pj. nose sa sobom određeno iskustvo i spoznaje, koji im

847

omogućuju prepoznavanje prikazanog svijeta, sudjelovanje u njegovu „zbivanju“, prisvajanje njegovih vrijednosti; stečena iskustva i spoznaje koje donose omogućuju im uspostavljanje veza između umj. i neumj. stvarnosti, između svoga svijeta i svijeta lirske pj.; ako, međutim, čitatelj zadržava usvojena značenja i vrijednosti pojedinih pojava i ne usklađuje ih s novim mogućim značenjima koja uspostavlja pj., ne uspostavlja se plodonosna stvaralačka suradnja

848

prikazane pojave iz duhovne ili fizičke stvarnosti u lirskoj pj. pozivaju čitatelja na uspostavljanje estetskog stava prema toj stvarnosti; čitatelj izgrađuje u svojoj svijesti novi svijet na predlošku lirske pj., tj. uspostavlja, kako naučava fenomenološka teorija, estetski predmet

metodička istraživanja o recepciji lirske pj. pokazuju kako se lirska pj. oživotvoruje u svijesti primatelja ovisno o njihovoj dobi, iskustvima i obrazovanju; ovisno o primateljevim mogućnostima primanja književnoumjetničkih poruka, tj. ovisno o

849

čitateljskom kodu, pojavljuju se različiti oblici konkretizacije lirske pjesme

predmet se u knj. dj. ne pojavljuje u svim svojim aspektima, stoga se čitatelju pruža mogućnost da prikazane aspekte dopunjava drugim aspektima kojima raspolažu u svojoj svijesti; taj se proces dopunjavanja, uspostavljanja novih aspekata uz prikazani aspekt predmeta u knj. dj. naziva konkretizacijom; konkretizacija je zapravo dopunsko određivanje prikazane stvarnosti; uz pojam konkretizacije vezuje se i pojam aktualizacije, kojim se

850

označava aktualnost pjesničkih poruka za čitatelja i njegovo poimanje svijeta

l) Recepcija kao metodički problem

recepcija lirske pj. višestruko je uvjetovana; šk. interpretacija lirske pj. uspostavlja sustav postupaka kojima istražuje, pospješuje i usmjerava recepcijski tijek; u fazi doživljajno-spoznajne motivacije istražuju se učeničke mogućnosti primanja lirske pj., iskustvena, emocionalna i intelektualna zrelost, koja odlučuje o primanju knjumj. teksta; takvim se istraživanjem obuhvaćaju svi elementi: motivi,

851

emocionalni sadržaj, ekspresivnost jezika, ritam

šk. interpretacija uspostavlja postupke kojima motive (važan el.) dovodi u primateljevo duhovno ozračje; ona akutalizira motive koji pripadaju iskustvu i takvom aktualizacijom priprema za susret s motivima kao estetskim pojavama, kao umj. stvarnošću; tako se uspostavlja most između motiva koji pripadaju određenom tipu predestetskog iskustva i motiva koji pripadaju umjetničkom svijetu

akutalizacija iskustva, doživljaja i asocijacija koje se vezuju uz pojedine

852

motive ostvaruje se različitim metod. postupcima:

-o izdvojenom motivu ili krugu m. organizira se dijalog; pitanjima i zadacima utvrđuje se odnos prema motivima, raspon asocijacija koji se stvara uz pojedini motiv; ovisno o značajkama motiva, uspostavljaju se gledišta aktualizacije npr. ako je riječ o m. koji pripada fizičkom svijetu, gledišta aktualizacije obuhvaćaju senzorne značajke m. i moguće emotivne projekcije

u primateljevo duhovno polje motiv se uvodi pitanjima i zadacima koji se oslanjaju na stečena iskustva; ta se iskustva

853

oživljavaju sjećanjem; metodički postupak o kojem je riječ pokazat ćemo na nekoliko primjera (pogledaj u knj. više pr.)

Za primanje motiva u pj. B. Ćopića U prvom snijegu (2.r.) uč. su motivirani tematskom riječi pahulja

Prije interpretacije pj. G. Viteza Proljeće je darovalo (1.r.) uč. dobivaju zadatak iskazati svoj emo.-estetski odnos prema motivu proljeća

Za primanje motiva u pj. Vjetar (3.r.) uč. su motivirani zadatkom koji traži da se sjete svog susreta s vjetrom, da se sjete kako im je vjetar dodirivao kosu, lice

SLUŠANJE I GOVORENJE POEZIJE (interp. č.?)

854

a) Slušanje poezije pj. odgoj počinje slušanjem poezije, tj. razvijanjem sposobnosti koje djetetu omogućuju auditivno primanje poetske poruke; skup sposobnosti i znanja koja se vežu za slušanje poeziju čine kulturu slušanja

slušanje je vrsta jezične djelatnosti čvrsto povezana s govorenjem i čitanjem (svim vrstama č. naglas); očituje se posebna vrsta receptivne sposobnosti koja omogućuje primatelju primanje svih fonoloških sredstava određenog jezika (fonema, prozodema i intonema)

855

slušanje pjesničkih tekstova razlikuje se od slušanja ostalih vrsta tekstova (informativnih, komunikacijskih, novinskih, didaktičkih i znanstvenih); za slušanje pjes. tekstova potrebna je posebna vrsta sposobnosti, koja se naziva poetskim sluhom

fonološka sredstva u pj. govorenju i pj. slušanju dobivaju dopunska značenja koja se određuju pojmom ekspresivnosti; to, drugim riječima, znači da se zvukovni sloj pjesničkog teksta promatra u čvrstoj povezanosti sa značenjskim slojemb) Govorni, pjesnički i

glazbeni sluh

856

A) govorni sluh - je psiholingvistička sposobnost koja omogućuje čovjeku primanje govora (govornih poruka) sluhim i istodobno prenošenje svih fonoloških sredstava određenog jez. u unutarnji govor (pamćenje, doživljavanje, razumijevanje); govorni sluh omogućuje čovjeku artikuliranje i intoniranje primljenog govora – prema tome, uključuje i sposobnost reprodukcije

temeljne su sastavnice GS: fizički sluh, fonemski sluh i ritmo-melodijski sluh;

a) fizički sluh je sposobnost primanja g. u različitim rasponima jačine;

857

b) fonemski sluh je sposobnost primanja, razlikovanja i proizvođenja svih glasova u jez.; c) ritmo-melodijski sluh je sposobnost primanja, razlikovanja i proizvođenja intonacije i melodije, tempa i ritma; o razvjenosti svake vrste sluha ovisi stupanj razvijenosti govornog sluha

B) pjesnički sluh – je sposobnost koja čovjeku omogućuje auditivno primanje i doživljavanje poetskih poruka lirske poezije; govorni i pjesnički sluh međusobno su povezani; pjesnički se sluh utemeljuje na elementima govornog sluha (fizičkom, fonematskom i ritmo-

858

melodijskom sluhu) za razliku od govornog sluha, pjesnički se sluh ponajprije utemeljuje na ritmo-melodijskoj sastavnici; zahvaljujući pjesničkom sluhu, recipijent prima i osjeća muzikalnost pjesničkog govora i doživljava estetska uzbuđenja

C) glazbeni sluh – korespondira s pjesničkim sluhom; gs je čovjekova sposobnost koja mu omogućuje primanje, doživljavanje i spoznavanje, reproduciranje i proizvođenje glazbenoga govora i njegovih estetskih poruka; pjevanjem primjerenih pj. uč. razvijaju

859

glazbeni sluh, usvajaju navike lijepoga i izražajnog pjevanja, jasnog i pravilnog izgovora teksta; slušanjem razvijaju glazbeni ukus i glazbenu kulturu (program glazbene kulture)

u suvremenoj metodici osobita se pozornost pridaje načelu korelacije i međupredmetnih veza

– tako se uspostavlja veza između poetskog i glazbenog odgoja, tj. veza između nastave jezika, književnosti i glazbe (gl. kulture); -istraživanja u metodici knj. i jez. te u metodici gl. odgoja pokuazuju međusobnu ovisnost govornog, pjesničkog i

860

glazbenog sluha (razvoj je artikulacijskih sposobnosti u tijesnoj povezanosti s razvojem gl. sluha, slušne pažnje i kontrole;- isto tako, nedostatak slušne pažnje uvjetuje slabije razvijen sluh i nisku razinu ravoja artikulacijskog aparata) na svakom satu glazbenog odgoja provode se vježbe utemeljene na riječima i pokretima (ritmičko-slušne, vježbe s pokretima i riječima) te vokalno-artikulacijske vježbe i vježbe pjevanja

u nastavi glazbenog odgoja djeca stječu mnoge spoznaje, razvijaju mnoge sposobnosti i vještine koje utječu na razvijanje pjesničkog

861

sluha i poetske kulture; -uč. u nastavi gl. odgoja susreću riječ i njezino značenje, riječ i njezin glasovni sustav, njezino zvučanje, glas i njegova akustička i artikulacijska svojstva (visinu i jačinu glasa, boju glasa), kretanje melodije, tempo (brzi, spori, umjereni), jačinu (glasno, tiho), registar (visoko, nisko), ravnomjerno i isprekidano kretanje melodije, čistoću i jasnoću izgovora, trajanje, takt, različite dinamičke nijanse (pojačavanje i slabljenje zvučnosti), ton i intonacije; osobito mjesto u nast. gl. odgoja dobiva timbar (emocionalna obojenost izraza): svečan,

862

tužan, radostan, vedar i sl.

uspostavljanjem korelacije nastave glazbe i poezije osiguravaju se bolji uvjeti za razvijanje esteske kulture uč.

u programu gl. kulture, u sklopu jezično-umj područja, uspostavljeni su sadržaji na kojim se utemeljuje razvijanje slušanja i zadaci koji se postižu tom djelatnošću

u program za hrvatski jezik, književnost, scensku i filmsku umj treba uvesti odrednice koje se odnose na kulturu slušanja poetskih i drugih umj tekstova, uspostaviti sadržaj i zadatke te djelatnosti; također treba programirati sadržaje

863

nastave jezika koji služe razvijanju govornog sluha

c) Slušanje govora i poezije

govor je zvukovna stimulacija; ozvučena pjesnička riječ također; zvukovna stimulacija prolazi slušni put… (dalje knj.)

slušanje poezije razlikuje se od slušanja običnog govora; i ono se utemeljuje na: a) slušnoj percepciji, b) slušnoj pozornosti, c) slušnoj koncentraciji

za razliku od slušanja običnog govora, pri slušanju poezije slušatelj je emotivno je i fantazijski angažiran i nalazi se u posebnom stanju duha; pri

864

slušanju poezije do osobita izražaja dolazi zvukovnost pjesničkog govora – ritam, melodija stiha, glasovno ustrojstvo stiha

prema učenju semiotičara, muzikalnost pjesničkog govora jest način prenošenja informacija; J.M. Lotman napominje:

Muzikalno zvučanje pj. govora također je način predavanja informacija, tj. sadržaja, i u tom smislu on ne može biti suprotstavljen svim drugim načinima predavanja informacija koji su svojstveni jeziku kao semiotičkom sustavu prema istraživanjima, djeca su osobito osjetljiva na zvukovnu dimenziju poezije; stoga je slušanje

865

poezije prvi korak kojim dijete zakoračuje u taj svijet

d) Slušanje poezije u razredu

slušanje poezije u nastavi ostvaruje se u učionici; to je posebna okolnost koja utječe na recepciju teksta; za razliku od pojedinačnog slušanja poezije u roditeljskom domu, dijete u školi kolektivno sluša poeziju u govornoj interpretaciji učitelja, učenika, glumca/recitatora s gramofonske ploče, CD-a…

za slušanje poezije u razredu potrebno je ostvariti određene uvjete; osim motivacije za slušanje pj., očekuje se

866

uspostavljanje psihičkih i komunikacijskih uvjeta; psihički uvjeti za slušanje poezije mogu se iskazati ovim odrednicama:

-probuđeno zanimanje, psihička (recepcijska) dispozicija, koncentracija i pažnja zanimanje učenika za određeni pj. tekst budi se različitim motivacijskim postupcima; psihička (recep.) dispozicija također se ostvaruje posebnim postupcima; pažnja i koncentracija rezultat su uvjeta stvorenih za slušanje pj.; komunikacijski uvjeti odnose se na način prenošenja pj. teksta, na ponašanje prijenosnika u trenutku emitiranja teksta,

867

na položaj recipijenta, okolnostima u kojima se ostvaruje slušanje (atmosfera u prostoriji, buka…)

e) Remećenje slušnog primanja

1. učenicima treba reći da se opuste i slobodno sjede, da zauzmu položaj koji im je najugodniji; tako se stvaraju uvjeti za spontano slušanje pjesničkog teksta

2. slušatelji ne smiju biti ometani bilo kakvim izvanjskim poticajima koji remete njihovu koncentraciju i pažnju; učitelj uspostavlja kontakt sa slušateljima, svojim proživljavanjem i sugestivnim govorom veže

868

ih za pj. riječ; pri recitiranju i interpretativnom č. teksta pogledom komunicira s učenicima;

-šetanjem razredom, neodmjerenim gestikuliranjem i neodmjerenom mimikom remeti koncentrirano slušanje poezije 3. interpretativno č. ili recitiranje pj. odvija se bez prekidanja (kontinuirano); time se osigurava cjelovit doživljaj teksta; posljedica prekidanja č. je raspršenost doživljaja pjesničkog teksta, raspršenost koncentracije i pažnje

ako učitelj pretpostavlja da će pojedine riječi ili izrazi otežati prihvaćanje i

869

rezumijevanje teksta, otežati auditivnu recepciju, u fazi motiviranja za slušanje pjesme provodi leksičko-semantičku analizu tih jezičnih jedinica koje mogu remetiti recepciju teksta

ako se pri sugestivnom č. ili rec. stihova pojavi potreba da učitelj mora smirivati učenike i stvarati tišinu u razredu mora biti svjestan da je iznevjerio neki od komunikacijskih uvijeta koji se traže od interpretatora pjesničkog teksta; nije stvorena odgovarajuća recepcijska dospozicija, čitanjem ili recitiranjem nije izazvana slušna pažnja i koncentracija, učenici su izišli iz ozračja govorne

870

sugestivnosti4. noviji metodički priručnici ne preporučuju da uč. prvo interpretativno č. ili recitiranje prate gledajući tekst; prema novijim metod. zahtjevima , u pripremu za slušanje pj. ulazi i zahtjev da učenici zatvore knjige; usmjeravanje pažnje na bilo koju drugu aktivnost (gledanje teksta koji se čita ili govor) remeti punoću i jačinu estetskog doživljaja

vizualna komunikacija s tekstom uspostavlja se u analitičkoj fazi, fazi interpretacije

f) Razvoj govornog i poetskog sluha

govorni sluh počinje se

871

razvijati u prvim mjesecima čovjekova života; razvoj pjesničkog sluha takočer počinje u najranijoj dobi – uspavanka je prvi predložak na kojemu se utemeljuje razvoj poetskog sluha

osim uspavanke, važnu ulogu u razvoju poetskog sluha imaju brojalice, pitalice, uzvikivalice, rugalice i ekike; za djecu predškolske dobi važniji su ritam i rima od smisla stihova – najprije reagiraju na zvukovno ustrojstvo stiha

g) Razvijanje govornog i pjesničkog sluha od 1.

do 4. razreda pogledaj u knjizi,

872

preskačem dio od 1. do 3. razreda

4.razred – slušanje poezije – razina na kojoj učenik: osjeća i imenuje različite vrste tempa

vrste tempa povezuje s kretanjem emo. u pj.

osjeća, prepoznaje i imenuje boju glasa

boju glasa povezuje s emo. u pj.

osjeća, prepoznaje i imenuje ritam u stihovima, strofama – izmjenjivanje ritma

izražavanje ritma dirigiranjem

grafički određuje (opisuje) ritam – daktil i trohej

udaranjem olovkom o klupu ili dlanovima prati izmjenjivanje naglašenih i nenaglašenih slogova

873

sluša lirsku pj. u različitim govornim interp. i utvrđuje njihove posebnosti (razlike)

sluša lirsku pj. kao glazbeno dj. i utvrđuje posebnosti glazbenog govora

-slušanje poezije povezuje se s interpretativnim čitanjem i recitiranjem te s učenjem stihova napamet

4) Ritam u nastavi poezije

ritam je bitan tvorački element lirske pj.; u nastavu poezije uključuje se od prvog razreda OŠ, njegovo teorijsko određenje pojavljuje se u trećem razredu i nastavlja na svim stupnjevima šk.

874

sustava u teoriji interpretacije lirske poezije naglašena je uloga ritma u stvaranju doživljaja pjesme; zbog toga neki interpretatori lirske pj. uzimaju ritam kao polazište interpretacije; tako postupa Z. Škreb pri interpretaciji Vidrićeve pj. Pejzaž (knjiga!)

Posljednja riječ interpretacije bit će pokušaj da se pojmovno prikaže i definira lirski svijet određene pj., kako su ga, u našem estetskom doživljaju, izgradili stih, strofa, ritam, zvuk i značenje rečenica koje se nižu u toj pj. Zbog toga analiza stiha i ritma ne smije doći na kraj

875

interpretacije. Zakašnjela analiza ritma djeluje kao balast, suvišna je. Bolje da je onda nema. Treba naći put preko metra i ritma u centar, u srž pjesme. (Druga natuknica je mojim riječima)

valja prevladati formalističko-deskriptivni pristup; taj se pristup osobito očituje kad je riječ o metričkoj i ritmičkoj analizi lirske pj.;

- ne samo što se ta analiza provodi u završnoj fazi interpretacije kao svojevrsna matematička operacija (prebrojavanje slogova i određivanje stopa) nego se pretvara u iznevjeravanje lirskog tkiva i uništava doživljaj poezije

876

a) Metodička načela usvajanja ritma

polazeći od definicija ritma, možemo ostvariti funkcionalnu i kreativnu interpretaciju ritma u poeziji

1. ritam se ostvaruje vrednotama govorenog jezika

2. ritam se ne promatra izolirano, tj. kao samostalna kvaliteta pj. bez uske povezanosti s ostalim elementima koji izgrađuju svijet pj. (stihom, strofom, kompozicijskim ustrojstvom, emocionalnim slojem, zvukovnim slojem, značenjem); doživljaj se u čitateljevu svijetu upravo izgrađuje djelovanjem tih

877

elemenata u njihovoj međusobnoj povezanosti

3. analizirajući ritam, ne zaustavljamo se samo na metrici; metričke se jedinice promatraju ovisno o kontekstu pjesme; iste metričke jedinice, ovisno o kontekstu, mogu u stihu dobiti različito značenje; trohej ili daktil ne izražavaju uvijek iste kvalitete – njihova je funkcija i djelovanje na čitatelja uvjetovana kontekstom pjesme u cjelini

4. analiza ritma povezuje se s logičko-gramatičkim ustrojstvom pj.; na temelju sintaktičkog, morfološkog, fonetičkog i leksičko-semantičkog ustrojstva pj. određuje se i njezin ritam

878

5. ritam se uključuje u interpretaciju lirske pj. u svim fazama školovanja, tj. od prvog do završnog razreda – razine interpretacije prilagođavaju se doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika

b) Razine u 1. i 2. razredu – OŠ učenici zapažaju i doživljavaju ritam (brzi i spori); izražavaju i emo. reakcije koje su izazvane brzim i sporim ritmom: radosno, tužno.

u 3. i 4. razredu – razlikuju izmjenjivanje sporog i brzog ritma u istoj pj.; promjenu ritma povezuju s promjenom raspoloženja u pj.; pri čitanju teksta

879

ostvaruju pauze na kraju stiha i strofe, ostvaruju upitnu i uskličnu intonaciju

u 5. razredu – razlikuju spori, brzi, živahan i uznemiren ritam, zamjećuju nijanse u ritmičkom ustrojstvu pj. koje su uvjetovane raspoloženjem, određuju broj slogova u stihu i pauze između sintagmi u stihu, na kraju stiha i strofe, određuju jačinu izgovora pojedinih riječi i stihova i strofa

u 6. razredu – razlikuju brzi, živahan, uznemiren, nestašan, trom, ujednačen i spori ritam, zamjećuju kako se pjesnikova emo. stanja pretaču u odgovarajuću ritmičku strukturu: određuju pauze

880

u stihu ovisno o redu riječi – pauza u redovitom redu riječi: plavo nebo, pauza u inverznom redu riječi: nebo plavo, ostvarivanje pauze u opkoračenju, rima i njezina uloga u oblikovanju stiha, ponavljanje riječi, slogova i glasova; zapažanje refrena i njegove uloge u oblikovanju pj.: tempo (spori i brzi), određivanje emocionalnog i logičkog središta stiha

u 7. razredu – učenici razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emo. ustrojstvu pj.: određuju tempo i intenzitet pri izgovaranju stihova, sintagmi i riječi, ovisno o emo. ustrojstvu stiha određuju i timbar;

881

određuju pauze unutar manjih odsječaka u stihu – ostvarivanje nulte pauze u kombinacijama atoničkih (nenaglašenih) i toničkih (naglašenih) riječi, ostvarivanje pauza na osnovi interpunkcijskih znakova – zareza, točke, točke i zareza, dviju točaka, crtice, triju točaka; određivanje logičkog i emo. naglaska, ostvarivanje ritma ovisno o redu riječi

u 8. razredu – razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emo. ustrojstvu teksta; pri interp. čitanju teksta ostvaruju brzi, spori, ujednačen i uznemiren ritam, određuju trajanje pauza u stihu, emocionalno i logičko

882

središte stiha i strofe, intenzitet i timbar, tempo i registar

6. pri interpretaciji ritma polazi se od doživljaja pjesme u cjelini, od njezina osnovnog raspoloženja, a zatim se osmišljava ritmičko ustrojstvo pj. povezano s ostalim elementima

7. pri interpretaciji ritma ostvaruje se načelo povezivanja nastave jezika i književnosti; elementi na kojima se temelji ritam povezani su i uz nastavu jezika (naglasak i dužina, sintaktičko, leksičko i fonetičko ustrojstvo stiha, red riječi, slogovi, naglašene i nenaglašene riječi i izgovorene cjeline)

883

8. doživljaj ritma u poeziji nikada se ne javlja samo kao slušni, već kao slušno-motorički proces; prema tome, ritam se ponajprije doživljava auditivno, a njegovo grafičko predočivanje dolazi u drugi plan

c) Usvajanje ritma doživljavanje i osmišljavanje ritma utemeljuje se na govornom sluhu, tj. sposobnosti primanja zvukovnih vrednota pj. teksta i na poznavanju ritmičkih zakonitosti; u metodičkoj literaturi ta sposobnost auditivnog primanja pjesničkog teksta naziva se pjesničkim

884

sluhom razvijanje „pjesničkog sluha“ postiže se organiziranim i kontinuiranim radom na tekstu; postoje raznovrsni metodički postupci kojima učenike uvodimo u doživljavanje i osjećanje ritma i njegovih parametara (tempa, pauze, intonacije i intenziteta)

1. razvijanje osjećaja za ritam postiže se slušanjem interpretativnog č. pjesničkih tekstova; uč. usmjerujemo na onaj element koji će biti predmetom bavljenja – ritam, tempo, intenzitet, intonacija, pauze; slušajući tekst, uč. mogu odrediti,

885

tj. prepoznati različite tipove ritma: spor, brz, živahan, trom, ujednačen; najprije slušaju kraću pj. ili strofu u kojoj je ritam ujednačen – brz ili spor; zatim se mogu uspoređivati dvije kraće pj. ili dvije strofe različita ritma: jedna s brzim, druga sa sporim ritmom

kad uč. usporede ritam dviju pj., analiziraju povezanost ritma i raspoloženja, tj. otkrivaju uvjetovanost ritma pjesnikovim raspoloženjem i stavom prema svijetu; mogu se uspoređivati strofe ili stihovi koji imaju isti metar, ali je raspoloženje različito

2. primjenjuje se i ovakav

886

metodički postupak: uč. slušaju stihove te dizanjem i suštanjem ruke označavaju naglašene i nenaglašene slogove u riječima u stihu; taj se postupak obično povezuje s graf. označivanjem ritma i upoznavanjem znakova za naglašeni i nenaglašeni slog

3. osim glasnog čitanja, primjenjuje se i tiho usmjereno čitanje; uč. dobivaju zadatak da čitaju u sebi određenu strofu ili kraću pj. i označe naglašene i nenaglašene slogove (gdje se smjenjuju troheji i daktili); kad obilježe te slogove, čitaju glasno tekst i ostvaruju odgovarajući ritam

može se zadati

887

odgovarajuća metrička shema, uč. pronalaze riječi koje odgovaraju zadanoj metričkoj shemi

4. prenošenjem pjesničkog teksta (stihova) u prozni oblik uč. će zapažati promjene u ritmičkoj organizaciji teksta

5. uspoređivanjem glazbenog djela koje je inspirirano pjesničkim tekstom s njegovim tekstnim predloškom; uč. će najprije slušati glazbu, zatim će uspoređivati ritam glazbenog i pjesničkog ostvarenja

6. razvijanje osjećaja za ritam povezuje se s uočavanjem tempa govora; slušajući učiteljevo čitanje stihova,

888

učenici određuju tempo; tempo se usko povezuje s ostvarivanjem pauza; što je više pauza i što su pauze duže, to je tempo usporeniji

uč. zamjećuju pauze slušajući učiteljevo govorenje stihova; najprije uočavaju duže, zatim kraće pauze u stihu; usvajanje pauza osniva se na govornom sluhu, a poznavanje pravila o mjestu pauze povećava uspjeh

usvajanje pauze povezuje se sa sintaktičkim ustrojstvom stiha; uč. raščlanjuju stih na sintagme, uočavaju odnose među riječima i interpunkcijske znakove – tako se nastava o pauzi

889

oslanja i na poznavanje sintakse

budući da su pauze različita trajanja, a ono je uvjetovano logičko-gramatičkom i emocionalnom strukturom teksta, uč. postupno upoznaju pravila o trajanju pauza (hijerarhiji pauza u stihu); pauze se obilježavaju različitim znakovima: I. II. III.; upotrebljava se i brojčani sustav, a kreće se od 0 do 6

za trajanje pauza vrijede ova pravila:

pauza 0 dolazi između naglašene i nenaglašene riječi (i obr.)

pauza 1 dolazi između pridjeva u prepoziciji i imenice te između priloga

890

u prepoziciji i glagola pauza 2 dolazi između imenice i pridjeva u postpoziciji i glagola i priloga u postpoziciji, glagola i objekta u postpoziciji

pauza 3 dolazi između subjektne i predikatne sintagme, između objekta u prepoziciji i glagola

pauza 4 dolazi između dijelova koji se nabrajaju

pauza 5 i 6 dolazi na kraju stiha, odnosno na kraju strofe

za određivanje pauza u stihu, na kraju stiha i strofe primjenjuju se posebne vj. koje se temelje na slušanju, obilježavanju, ostvarivanju pauza i ispravljanju pogrešaka; pri svakom

891

ostvarivanju pauze u tekstu uočava se njezina motiviranost

7. razvijanje osjećaja za ritam i zvukovne vrednote pjesničkog govora povezuje se i s uočavanjem i doživljavanjem intonacije, intenziteta i timbra: a) slušajući stihove, uč. određuju upitnu, izjavnu i uskličnu intonaciju; b) isto tako određuju intenzitet govora pojedinih stihova, sintagmi i riječi; c) intenzitetom i timbarom izražavaju emo. nijanse u stihu – radost, bol, srdžbu…

m) Otkrivanje i učenje

892

pjesničkog jezika interpretativni proces temelji se na otkrivanju i učenju pjesničkog jezika; uč. zamjećuju razlike između proznog i pj. teksta – posebnosti organizacije, značenja i sugestivnosti pj. jezika

svojim značenjem, emocionalnošću, slikovitošću i muzikalnošću pjes. jezik pobuđuje estetske emocije – izaziva pozornost, pokreće asocijacije, budi misli

moć informiranja pjesničke riječi mnogo je veća nego u običnom komunikacijskom jez.; u poeziji jezik ima konotativno značenje i estetsku funkciju; uočavanje odnosa među

893

riječima i otkivanje njihova značenja u svijetu pj. suptilan je posao šk. interpretacije; upravno na toj razini jez. interp. lirske pj. – nužno je prevladati formalističke pristupe (razvrst. tropa, figura)

svaka riječ, svako stilsko sredstvo dobiva svoje značenje u okviru određenog konteksta – u pjes. se tekstu riječ ne promatra kao izdvojena leksičko-semantička jedinica; uklopljenost riječi u kontekst, tj. u određenu semantičku okolinu jedno je od bitnih načela u organizaciji pjes. teksta

u nižim raz. OŠ u uč. se razvija osjetljivost za emo. djelovanje riječi, njezino preneseno značenje; isto

894

tako razvija se osjetljivost za zvukovne vrednote pjesničkog jezika; djeca te dobi unose u svoje pismene sastavke elemente pjes. izražavanja (epitete, personifikacije, usporedbe); riječ je o spontanom izražavanju, spontanom otkrivanju jez. izražajnih mogućnosti

razumijevanje tih sredstava u pjes. tekstu dolazi do izražaja u višim razredima OŠ; u interpretativni proces uklju č uju se sredstva pjes. izražavanja ovim redom:

5. razred: epitet, onomatopeja, hiperbola

6. razred: poredba, kontrast, gradacija

7. razred: metafora, alegorija, simbol

895

8. razred: stilska obilježja leksika, glasovna struktura riječi, glasovna ponavljanja, red riječi

osim spomenutih pojmova, u interpretativni proces uključuju se gramatičko-stilska sredstva; njihovo je uključivanje uvjetovano razvijenošću nastave jezika – tako se u 7. raz. uočava stilska funkcija glagola (prezenta, aorista i imperfekta), stilska funkcija pridjeva i imenica u opisivanju, u 8. se raz. promatra stilska funkcija i ostalih vrsta i oblika riječi

pri interpretaciji lirske pj. pozornost se usmjeruje prema zvukovnim elementima pjes. govora – uočava se glas. struktura

896

stiha, raspodjela glasova u tekstu, glas. ponavljanja, njihova impresivna i ekspresivna svojstva; zvukovni sloj pj. ne promatra se izdvojeno; zvuk sam po sebi nema značenje – u kontekstu pj. dobiva određeno značenje;

-simbolika glasova, njihova ekspresivna svojstva proizlaze iz konteksta pj.; u vezi s glazbenom strukturom stiha promatra se i rima kao jedan od glazbenih i semantičkih elemenata u izgradnji pj. interpretacija uključuje i gramatičke kategorije; promatra se stilska upotreba određenih gramatičkih oblika u tekstu; imenice, pridjevi, glagoli, prilozi, veznici,

897

zamjenice i ostale vrste riječi mogu biti stilski obilježene;

-kad se interpretacija usmjeruje prema oblicima riječi i njihovoj stilskoj obilježenosti, očituje se morfonostilistički pristup;- promatra li se ekspresivnost sintaktičkih sredstava, ostvaruje se sintaktistilistička razina interpretacije;- kad se otkriva značenje riječi, tj. njezini semantički rasponi, ostvaruje se semantostilistička razina

razine se odmjeravaju prema prirodi teksta i doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika OŠ

898

na semantostilističkoj razini ostvaruje se i interpretacija metafore koja je ključ za ulažene u svijet poezije;

ona se ne očituje samo kao preneseno značenje riječi, ona nije samo sredstvo slikovita izražavanja, ona je element umjetničkog mišljenja

– metaforom pjesnik izražava svoj odnos prema svijetu; -na putu do osmišljavanja metafore u 7. raz. uč. prolaze pripremne faze: doživljavanje slikovitosti pjesničkog jezika, prenesena značenja riječi – višeznačnost riječi, upoznavanje personifikacije i poredbe;

899

-osmišljavanje metafore oslanja se na te sposobnosti i spoznaje – na određenom pjes. tekstu uč. promatraju metaforične konstrukcije, određuju njihovo značenje, podrijetlo i djelovanje

pri interp. pjes. jez. treba zaustaviti uč. pred njegovim ljepotama, otkrivati im njegovo značenje, funkciju u pjes. dj., tj. konkretizaciju pjes. doživljaja i spoznaja, motivirati ih da izraze svoj odnos prema pjes. jez. - svoje emocije, asocijacije i misli

900

cjelovita interpretacija lirske pj. ne može se uspješno ostvariti bez otkrivanja njezina jezika; preko jezika, ritma i zvukovnog sloja ulazi se i u ostale slojeve teksta, otkriva se prisutnost lirskog subjekta, emocionalno i misaono ustrojstvo pj. i njezina struktura

n) LIRIKA KAO KNJIŽEVNI ROD

lirika kao književni rod proučava se u srednjoj školi (u prvom razredu, u okviru programske cjeline Pristup književnom djelu) zaviri u knjigu – od str, 393.

Korpus lirskih pjesama – čini sadržaj o-o procesa (nast. prog.)

901

Metodički pristup – obuhvaća upoznavanje korpusa, izbor metodičkog sustava, organizaciju sadržaja, slijed nast. jedinica

korpus lirs. pj. objavljuje se usmeno i pismeno; nastavni listić sadrži popis lirskih pj.; uč. podcrtavaju naslove pj. koje su upoznali – naslove pronalaze u kazalu udžbenika; utvrđuje se redoslijed proučavanja nast. jedinica i njihovo uključivanje u metodičke sustave; on se usklađuje sa zanimanjem učenika za pojedine vrste lirske poezije - uč. na temelju popisa lirs. pj. predlažu svoj redoslijed proučavanja nas. jed.; ponuđeni redoslijed usklađuje se s redoslijedom u udžbeniku (udž. jed.)

902

a) Raščlamba korpusa korpus se raščlanjuje na nastavne jedinice koje se usklađuju s udžbeničkim jedinicama (naslovima udžb. jedinica)

b) Naslovi udžbeničkih/nastavnih

jedinica sadrže književnoteorijski pojam (ljubavna pj., domoljubna pj.), ime i prezime autora (J. Pupačić…) i naslov pj. (Zaljubljen u ljubav)

c) Sadržajna raščlamba udžbeničkih/nastavnih

jedinica

903

raščlanjuje se na manje sadržajne cjeline koje se oblikuju u nastavne situacije (didaktičke mikrostrukture)

-npr. asocijacije uz riječ ljubav; susreti s ljubavnom poezijom…

d) Izbor metodičkog sustava

nast. jedinice uključuju se u odgovarajuće metodičke sustave; ista nastavna jedinica može se uključivati u više različitih sustava u skladu s načelima didaktičkog pluralizma (alternativnih metod. modela);

904

lirika kao knj. rod može se, u raščlanjenome sustavu nast. jedinica, uključivati u sljedeće metodičke sustave: interpretacijski/interpretacijsko-analitički, problemsko-istraživački, problemsko stvaralački, stvaralački, otvoreni, komunikacijski, multimedijski, timski sustav/projektni

e) Pjesma kao polazište – induktivni postupak

pjesma koja se odabire kao polazište, prvi korak u svijet lirske poezije (lirike kao knj. roda), sadrži elemente koji govore o nastanku, sadržaju, obliku i trajanju (npr. V.Parun, Pj. je zora);

905

- s obzirom na motivacijsku ulogu koju pj. preuzima, treba je krasnosloviti; poslije krasnoslovljenja i drugog čitanja u sebi, pristupa se analizi i interpretaciji: što je pj., što sadrži, otkada traje; pjesma je porod čovjekov, sadrži osjećaje, misli, znanje, traje kroz čitavu povijest

f) Učenici u svijetu lirskog pjesništva

u slp uč. ulaze s određenim lirskim čitateljskim iskustvom i znanjem; lirsko čitateljsko iskustvo odnosi se na pj. kojih se uč. sjećaju, koje im se sviđaju, koje su naučili napamet i znaju ih govoriti naizust te krasnosloviti;

906

-lirsko se iskustvo utvrđuje: orijentacijskom anketom, dijalogom, čitanjem lirske biografije i zapisa iz dnevnika čitanja

g) Opis i raščlamba lirske pjesme

kad se utvrdi spremnost uč. (čitateljska, recepcijska i spoznajna), pristupa se opisu i raščlambi pj.; na odabranome uzorku iz predviđenog korpusa utvrđuju se značajke teksta lirske pjesme; utvrđuju se razlike između teksta lirske pj. i proznog teksta; lirska pj. ostvaruje se u posebnoj jezično-stilskoj organizaciji, po kojoj se razlikuje od j-s organizacije proznog i dramskog teksta; razlike se najbolje uočavaju ako se odaberu tekstovi koji govore o

907

istoj temi na različite načine, različtim j-s sredstvima; zajednička tema može biti ljubav, krajolik, domovina, socijalna tema (na prozirnici-zajedničke i posebn odr.)

h) Od pojedinačnih interpretacija do književnog roda

kad se interpretiraju sve pj. iz korpusa, izvodi se sinteza u zaključnom nastavnom satu/zaklj. nast. jedinici Lirka kao književni rod;

-riječ je o satu teorije književnosti koji usustavljuje vrste lirskih pj. (kriterije podjele na vrste), stilska sredstva (trope i figure), stihotvorstvo

908

proučavanje lirike kao knj. roda završava provjeravanjem znanja i sposobnosti (čitateljske i prosudbene kompetencije) prema odrednicama Kataloga znanja;

-KZ sadrži popis pojmova i razine znanja te popis sposobnosti; popisom pojmova, razina usvojenosti i sposobnosti nastaju Obrazovni standardi na temelju programskih sadržaja utvrđuju se obrazovni standardi koji obuhvaćaju znanje i sposobnosti, tj. poetske kompetencije; pojam kompetencije prvotno se pojavljuje u jezikoslovlju (N. Chomsky);

909

-iz jezikoslovlja se prenosi u metodiku nastave knj. i obuhvaća znanje (znanje o knj., književno znanje) i sposobnosti E. Nundel – literarna kompetencija = sposobnost recipiranja i shvaćanja osobitih zakonitosti koje se nalaze u literarnim tekstovima i koje određuju njihovo specifično djelovanje

u određivanju obrazovnih s. za lirsko pjesništvo uzimaju se u obzir različite sposobnosti i znanje koje je sadržano u nastavnome programu ili Katalogu znanja

o) UČITELJ/UČENIK/POEZIJA

a) Učitelj poezije

910

nije običan čitatelj poezije; nije ni profesionalni kritik, ni znanstvenik;

- a) običan čitatelj čita poeziju radi osobnog užitka, iz želje da proširi svoja duhovna obzorja i živi s ljepotama što ih poezija nudi čovjeku; -b) književni kritik javo prosuđuje i ocjenjuje pjesnička dj. prema određenim estetskim mjerilima i odr. svjetonazoru; -c) metodolog proučava metode kojima se znanstveno otkriva svijet poezije; -d) knj. teoretik utvrđuje posebnosti lirske poezije u sustavu knj. umj., uočava njezine pojavne oblike, način postojanja te sredstva kojima se oblikuje; -e) povjesnik knj. proučava lirs. poeziju kao sastavni dio nacionalne ili opće pov. knj.,

911

prati njez razvoj u dijakronijskom i sinkronijskom presjeku

f) učitelj poezije - posebna je vrsta profesionalnog čitatelja; čita je u ulozi pedagoga i metodičara – uspostavlja pedagoško-metodički obzor;

- pj. čita iz doživljajno-spoznajnog obzora svojih učenika; u sebi aktivira dvije senzibilnosti: senzibilnost zrelog, kultiviranog čitatelja i poetsku senzibilnost svojih učenika; -u svoj čit. obzor uključuje svoje uč. s njihovim recepcijskim sposobnostima; -svoje čitanje ostvaruje kao dijalog s pj. te istodobno kao dijalog o toj pjesmi sa svojim uč.; na taj način učiteljeva komunikacija s pj. uključuje

912

metodički horizont - pjesma nadahnjuje učitelja za izbor odgovarajuće metodičke koncepcije kojom će uvoditi uč. u svijet te pjesme

učitelj nije samo čitatelj, on je i tumač poezije; za recepciju poezije pretpostavlja se estetska senzibilnost, tj. sposobnost doživljavanja (Krleža: To je dakle primarno: htjeti se podrediti i znati osjetiti jedan izvjesni lirizam, organski i neposredno)

za tumačenje poezije pretpostavljaju se višestruke kompetencije: jezikoslovna, komunikološka, literarna kompetencija; spomenute kompetencije uvjetovane su stupnjem obrazovanja, tj. znanjem koje se stječe obrazovanjem

913

tumačenje poezije u učionici, tj. o-o procesu, pretpostavlja još jednu važnu kompetenciju: metodičku; metodičku k. učitelj izgrađuje studijem metodičke teorije, vlastite i tuđe o-o prakse; MK u poetskom odgoju i obrazovanju ujedinjuje sve spomenute kompetencije (jez., kom., lit.)

b) Učenik nižih razreda osnovne škole i poezija

(više u knjizi) U predškolskoj dobi djeca poeziju primaju ponajprije kao auditivni doživljaj; spontano osjećaju ritam, motoričko osjećanje stiha; ritmizirani govor često prelazi u pjevanje – spontano osjećaju stih kao glazbu

učitelj utvrđuje recepcijsku

914

spremnost svakog učenika; riječ je o poetskoj recepcijskoj spremnosti koja obuhvaća različite sposobnosti

1. Upitnik za utvrđivanje poetske spremnosti i

kompetencijeOdrednice//Zabilješka o reagiranju učenika – samostalno govori stihove napamet, recitira stihove, doživljeno recitira, zna više pj. napamet, ne zna stihove napamet, koncentrirano sluša čitanje stihova, pri slušanju stihova reagira i motorički (pokretom ruku ili nogu), nakon slušanja stihova može ponoviti stih, nekoliko stihova ili sintagmu, reproducira najmuzikalnije stihove, šaljive stihove prati smijehom, uozbilji se kad sluša ozbiljne stihove, rastuži se kad sluša tužne

915

stihove, neadekvatno emotivno reagira na pj., stihove naziva pjesmom, želi ponovno čuti pjesmu

2. Recitiranje stihova recitiranje stihova razlikuje se od običnog govorenja; recitiranje pokazuje određeni stupanj djetetove govorne ekspresivnosti i njegovo intuitivno ulaženje u estetiku govornoga izraza (više u knj.)

3. Slušanje stihova prvi kontakt s lirskom poezijom temelji se na slušanju stihova; motoričko reagiranje na stihove; emotivno reagiranje u neverbalnom obliku – smijeh, tuga, izraz lica… pjesmica – govorenje u stihu - prvi pojam (više u knjizi)

916

4. Poetski interesi učenika od 1. do 4. razreda

(pogledaj više u knjizi) - Anketa, Komentar, Učitelj prati razvoj poetskih interesa, Tematska uvjetovanost poetskih interesa

p) POETSKI INTERESI ZA LIRSKE VRSTE

tematska podjela (niži razredi OŠ – pogledaj u knj.)

-preskačem velik dio – istraživanje, tumačenje rezultata…

a) Učenje stihova napamet nije mehaničko memoriranje, već stvaralačka aktivnost pri kojoj učenik očituje sposobnost zamišljanja, slušanja, prekodiranja

dolaze do izražaja različite

917

jezične aktivnosti: slušanje, čitanje, govorenje

pamćenje teksta uvijetovano je prirodom osobe koja pamti i umjetničkim bićem teksta; zapamćivanjem teksta čitatelj iskazuje svoju opredijeljenost za svijet što ga uspostavlja tekst i želju da ga trajno zadrži u sebi

mlađi uč. pokazuju razvijenu slušnu percepciju koja korespondira s muzikalnim pjes. izrazom – taj tip lirskog izražavanja naziva se melopeja; lirska pj. temelji se na slikovitom izražavanju;

-čitatelj zamišlja i pamti pjesničke slike pokretanjem vizualne imaginacije; -refleksivni tip lirskog pjes. uspostavlja poseban način izražavanja, koji se naziva logopeja;

918

- o načinu izražavanja ovisi i način pamćenja (A. Moles razlikuje 3 sloja memoriranja lirske pj. – knjiga)

b) Učenje napamet, interpretacija,

interpretativno čitanje i recitiranje

učenje pj. napamet usko je povezano s interpretacijom i interpretativnim č.; interpretacija pj. usmjerena je na osvješćivanje doživljaja i spoznavanje sadržaja i forme;

interpretativno č. proizlazi iz interpretacije i vrednotama govorenog jezika iskazuje doživljajno-spoznajne nijanse koje je čitatelj/interpretator identificirao i osvijestio

govorenje teksta napamet, tj. recitiranje – sjedinjuje rezultate interpretacije i

919

interpretativnog č.; to je najdulji oblik komunikacije – čitatelj postaje recitator i drugima prenosi svoj doživljaj i svoju spoznaje teksta

c) Metodički uvjeti učenja pjesme napamet

1. napamet se uči tekst koji je interpretiran; interpretacija je osmislila tekst, uključila ga u učenikov duhovni svijet, probudila ljubav prema njemu i želju za učenjem napamet

2. u proces interpretacije teksta uključuje se interpretativno č., kojim se iskazuju emocionalni i misaoni poticaji teksta

3. učenju napamet prethodi pounutarnjenje pj.; vlastitom imaginacijom učenik stvara svijet slika i asocijacija utemeljenih na pjesničkom predlošku

920

4. vlastitom fantazijom i životnim iskustvom uč. se približava pjesničkom svijetu pj. i poistovjećuje s njim

5. svaku riječ i izraz u pj. uč. razumije; otkriva „dušu svake rij.“ i izraza, tj. ulazi u ozračje ekspresivnosti

6. uspostavlja logičke, zvukovne i asocijativne veze među riječima i stihovima

7. otkriva ulogu interpunkcijskih znakova u izražavanju poetskog sadržaja i njegova govornog izražavanja

8. slijedi kretanje emocija i misli u pjesmi

9. vraća se tekstu više puta; pri svakom vraćanju zaustavlja se na onim pojedinostima koje su mu promaknule pri prethodnom pokušaju

10. tekst volimo, želimo ga prisvojiti u svim pojedinostima i

921

drugima ga govoriti/recitirati

d) Sat učenja lirske pjesme napamet

obično se uključuje u samostalan rad uč. izvan nastave (DZ); u nizu zadataka za domaći rad pojavljuju se zadaci koji traže učenje napamet pjesme u cjelini ili dijelovima

Nauči pjesmu lijepo recitirati, Nauči pj. napamet, poštuj točku i zarez…

tako oblikovani zadaci nisu poticajni – zato se uvodi poseban nastavni sat ili faza nastavnog sata za učenje lirske pj napamet

u novijim metodičkim priručnicima pojavljuje se poseban tip nastavnog sata iz knj. – sat učenja lirske pjesme napamet; taj se tip sata

922

povezuje sa satom interpretacije i satom interpretativnog čitanja i recitiranja

učenje tekst napamet može se pojaviti kao faza nast. sata: a) na kojem se pjesma interpretira ili b) na satu interpretativnog čitanja

strukturiranje sata učenja pj. napamet nadovezuje se na sat interpetacije, na rezultate tog sata, i uspostavlja ovakvu logičku strukturu:1. tematsko-motivsko ustrojstvo pjesme

2. emocionalno ustrojstvo pjesme

3. leksičko-semantičko ustrojstvo pjesme

4. zvukovno ustrojstvo pjesme (ritamsko-melodijska postava)

5. memoriranje stihova6. reproduciranje stihova

923

(govorenje napamet)7. recitiranje pjesme u cjelini i dijelovima

svaka strukt. jed. nast. st. se metod. oblikuje:

a) tematsko-motivsko ustrojstvo se utvrđuje na osnovi naslova i tematskih riječi b) emocionalno ustrojstvo se utvrđuje na osnovi cjelokupne atmosfere u pjesmi – traženjem lirskog subjekta i njegova odnosa prema temi i motivima pjesmec) leksi č ko-semanti č ko ustrojstvo pjesme utvrđuje se na osnovi određivanja značenja svake ključne riječi u tekstu te međusobnog odnosa među riječimad) zvukovno ustrojstvo pj. utvrđuje se na osnovi analize glasovnog sastava riječi,

924

ritamsko-melodijske strukture stiha, glasovnih ponavljanja u stihu

na osnovi tih zahvata u pjesnički tekst stvoreni su uvjeti za njegovo memoriranje, reproduciranje i recitiranje

e) UZORAK na primjeru pj. S. Femenića Listopad u gradu – ostvarivanje sata učenja pjesme napamet, koji se nadovezuje na sat interp.1. Tematsko-motivsko

ustrojstvo pjesmeUpoznali ste pjesmu Listopad u gradu

Što je sve listopad unio u grad?

Koje je zvukove proizveo? Pročitajte naglas stihove

925

koji izražavaju zvukove mjeseca listopada

u provedbi tematsko-motivske analize učenici naglas čitaju stihove koji izražavaju zvukove; pri interp. pj. pozornost je usmjerena na zapažanje zvukovne ekspresivnosti riječi

– izdvojeni su glagoli šumjeti i šuštati; razlikovanje značenja i zvukovne ekspresivnosti tih riječi može se nijansirati dopunskim zadacima, pitanjima Osjećaš li razliku kada kažemo da nešto šumi i da nešto šušti?

Što sve može šumjeti?Što sve može šuštati?Oponašajte šum kiše. Zamislite da kroz prozor

926

promatrate kako kiša PERE GRAD i osluškujte šum kiše: ŠUMI KIŠA. Zamislite da kroz prozor promatrate kako kiša PERE GRAD i osluškujte kako DUGO PLJUŠTI!

2. Emocionalno ustrojstvo pjesme

a)U pjesmi osluškujemo kako ŠUMI KIŠA.

Taj vas šum kiše: a) veseli, b) rastužuje, c) smiruje?

Ako vas šum kiše veseli, izgovorite prvi stih radosno: ŠUMI KIŠA! Ako vas rastužuje, izgovorite ga tužno: ŠUMI KIŠA. Ako vas šum kiše smiruje, smireno i tiho izgovorite: ŠUMI KIŠA.

927

b) Odjednom ste začuli šum kiše. Prilazite prozoru i radosno kažete mami: ŠUMI KIŠA! Svojim izgovorom stiha ŠK pozivate i mamu da se s vama veseli tom šumu kiše.

Raduje li vas što će kiša oprati grad? Izgovorite radosno stih PERE GRAD. Kako će izgledati oprani grad? Itd… (u knj.)

3. Leksičko-semantičko ustrojstvo pjesme

Koje se riječi u pjesmi vezuju uz riječ KIŠA?

-bučnija, tiša/šumi, pere, šušti, pada, nosi/tri dana, krošnja… U tablici su riječi razvrstane u posebne

928

stupce. Riječi u svakom stupcu nešto označavaju.

Koje riječi označavaju: a) što kiša čini; b) kakva je kiša; c) koliko dugo pada; d) gdje se sve pojavljuje?

Kad uč. odrede što označavaju pojedine riječi u pj., možemo zatražiti da uspostave veze među riječima. Svaku riječ iz tablice uključit će u kontekst stiha i pjesme – npr. riječ ŠUMI povezuju s riječi KIŠA

upozoriti da se ista riječ može ponoviti; povezivanjem riječi uspostavljaju se semantičke i sintaktička razina teksta; na taj se način uč. pripremaju za memoriranje stih. i teksta u cj.

929

4. Zvukovno ustrojstvo pjesme

usmjeravanje na uočavanje zvukovnog ustrojstva stihova može početi izdvajanjem „najzvučnijih“ riječi u pjesmi

Koje su riječi najzvučnije u pjesmi?

Različitom jačinom glasa izgovarat ćemo riječi: KIŠA, ŠUMI…

Koje riječi treba izgovoriti jačim, koje slabijim (tišim) glasom?

U kojim se riječima pojavljuju slogovi ŠU, ŠTI, ŠA? Izgovaraj ih

Izgovori stihove u kojima se pojavljuju najzvučnije riječi: ŠUMI KIŠA, LIŠĆEM ŠUŠTI, ČAS BUČNIJA…

930

Ponavljaju se i slogovi u riječima na kraju stihova: grAD-listopAD, tiŠA-kiŠA, sAD-grAD…

Izgovori te parove riječi (tako razvijaju slušnu memoriju-djeca rado sparuju riječi koje se podudaraju; rima vraća čitatelja na pročitani tekst što pojačava koncentraciju i ubrzava zapamćivanje)

usvajanje zvukovnog sloja, koji osim glasovnog sastava riječi i njihova rasporeda uključuje i ritam, tj. smjenjivanje naglašenih i nenagl. slogova i dužina, priprema uč. za uspješnije memoriranje teksta

5. Memoriranje teksta

931

nadovezuje se na niz postupaka kojima smo pripremili učenika za tu djelatnost: na dijaloško osmišljavanje tematsko-motivskog ustrojstva, čitanje stihova koji izražavaju zvukove naglas, zamišljanje prizora padanja kiše i osluškivanje njezina šuma, otkrivanje emotivnog sloja i izgovaranje stihova određenom bojom glasa,

oponašanje zvukova kojima se oglašava kiša, graduiranje zvukova, zamišljanje boja onih motiva koji su u stvarnosti bezbojni (vjetar, npr.), razvrstavanje riječi po leksičko-semantičkim kriterijima, povezivanje riječi – njihovo uključivanje

932

u makrotekst i mirkotekst, utvrđivanje zvukovnog ustrojstva stihova;

uz sve spomenute postupke primarni se pjesnički tekst uključivao na različite načine: leksički, sintagmatski, sintaktički, fonetski, semantički; takvim uključivanjem teksta u proces interp. uklanjaju se mogućnosti mehaničkog pamćenja

učenici mogu dobiti podsjetnik u obliku uporišnih riječi ili logičke strukture teksta

Na osnovi riječi iz pj. pokušaj govoriti stihove napamet

933

npr.: … KIŠA; … GRAD; … ŠUŠTATI ili ŠUMI…; PERE… i sl. -uč. treba ponuditi uporišne riječi svih strofa u pjesmi

postupak se može varirati; uč. dobiju perforirani tekst pjesme i usmeno izgovaraju cjelovite stihove:

1. ŠUMI…/ P… GRAD,/ … EM ŠUŠTI/ …

-tako svaku kiticu – uč. mogu naizmjenično čitati strofu po strofu ili nekoliko njih može čitati pjesmu u cjelini

kao uporišne riječi za izgovaranje stihova mogu se dati motivi:

1. strofa: KIŠA, GRAD,

934

LIŠĆE, LISTOPAD; 2. strofa: …

kao uporište za memoriranje teksta nudi se logička struktura:1. strofa: što kiša čini, što čini listopad; 2. strofa: …

-prema takvoj logičkoj strukturi učenik uspostavlja tekst -najprije utvrdi ponuđenu log. strukturu čitanjem njezina sadržaja u sebi ili naglas, odgovara na pitanja, a zatim govori tekst pjesme

metoda dopisivanja teksta izostavljenih dijelova ili prepisivanja cjelovita teksta

– prepisivanjem uč.

935

memorira tekst; učenici mogu dobiti zadatak da popune tekst, upišu izostavljene riječi, sintagme ili stihove – obično one koji najviše izmiču učenikovoj pozornosti i memoriji; moguće više verzija nepotpuna teksta da se ustanovi koje riječi još nisu memo. U pj. xy izostavljene su neke riječi ili stihovi; pokušaj se prisjetiti tih riječi i stihova i upiši ih da bi pj. bila potpuna.

936

METODI Č KI PRISTUP

PRIPOVJEDNOJ PROZI

a) Pripovjedna proza u nastavnim programima – OŠ

i SR temeljni programski sadržaj čine različite vrste proznih djela (bajke, basne, novele, kratke priče, romani), književnoteorijski pojmovi, definicije i teorije te književnopovijesne odrednice (teorija proze, povijest proznih djela)

937

umj. prozni korpus raspoređuje se po razredima i o-o stupnj.

b) Pregled programskih sadržaja

Umjetnički sadržaj / Znanstveni sadržaj (razine):- pogledaj Plan i program!!!

c) Pripovjedna proza u srednjoškolskom programu

uključuje pripovjednu prozu u književnoteorijski i književnopovijesni okvir – u književnoteorijskom okviru pojavljuje se u programskoj cjelini Epika, u književnopovijesnom okviru uključuje se u književnopovijesna razdoblja (stilske formacije)

938

ekipa kao književni rod proučava se na reprezentativnim uzorcima knjumj tekstova iz nacionalne i svjetske knj.; opisom i raščlambom tih uzoraka utvrđuju se epske značajke, posebno značajke pripovjednih vrsta

radi uspostavljanja kontinuiteta – povezivanja znanja i sposobnosti koje su ostvarene u prethodnim obrazovnim razdobljima – SŠ programi nadovezuju se na programske odrednice OŠ programa

d) u OŠ programima uspostavljen je kategorijalni sustav za pripovjednu prozu: fabula, likovi, vrsta, kompozicija/sustav, tema, pripovijedanje, opisivanje

939

za prvi obrazovni stupanj (od 1. do 4. raz.) uspostavljene su spoznajne razine za svaku kategoriju – razina prepoznavanja i imenovanja – tako normirana spoznajna razina isključuje definiranje pojmovaza drugi obrazovni stupanj (od 5. do 8. raz.) ne navode se spoznajne razine i time je iznevjereno načelo kontinuiteta i vertikalno-spiralnog slijeda (nije istina!)SŠa) književnopovijesnome okviru pripovjedna proza pojavljuje se u svakom književnome razdoblju uz imena reprezentativnih pripovjedača iz nacionalne i svjetske knj.

940

b) u nekim se nast. programima koji su utemeljeni na vrstovnom (žanrovskom) pristupu pripovjedna proza pojavljuje se kao samostalna programska cjelina u okviru književnopovijesnog razdoblja – takav, vrstovni pristup utemeljuje se na knjznan pristupu prema kojem se prati razvoj određene prozne vrste (romana, novele, pripovjetke…) u pov. nacionalne knj. (pov. hrv. romana)

e) Kurikulske odrednice pripovjedne proze

za razliku od nastavnog programa, kurikul ne donosi samo sadržaj, zadaće i ciljeve, kao što to čini nast. program, već obuhvaća o-o proces u cjelini, njegov cjelokupni tijek

941

prema kurikulskoj teoriji, pripovjedna proza uključuje se u novu didaktičku paradigmu koja obuhvaća cilj (zašto se uključuje, o-o očekivanja), sadržaj (kakvoća, količina sadržaja), didaktičku oblikovanost sadržaja (prijenos umj. i znanst. sadržaja na didaktičko-metodičku matricu), izbor metodičke strategije (organizaciju i izvođenje nast. procesa), vrednovanje o-o postigunća, utvrđivanje o-o standarda

kurikulske odrednice utvrđuju se na temelju empirijske metodologije - u emipirijskim istraživanjima posebna se pozornost pridaje učenicima - njihovim zanimanjima, recepcijskim i spoznajnim mogućnostima

942

f) Učenici i pripovjedna proza – čitateljsko

zanimanje istražuje se zanimanje učenika za književnost – čitanje knj. djela; istraživanja služe kao podloga za stvaranje nastavnih programa prema zanimanjima učenika

u istraživačke projekte uključen je razvijeni instrumentarij prema kojemu se utvr đ uju knj./ č itatelj ska zanimanja: naslov književnog dj., pisac, vrsta, tema, vremenska pripadnost, nacionalna pripadnost (domaće, strano), način upoznavanja, komuniciranja, stilska pripadnost i sl.

943

u projekt se uklju č uju odrednice koje se odnose na: čitateljsku osobnost, socijalne, psihološke i kulturološke odrednice: dob, spol, socijalna sredina, kulturna sredina, okolnost u kojima se ostvaruje literarno-estetska komunikacija, mediji, likovna oblikovanost i sl.

g) UZORCI ISTRAŽIVAČKIH PROJEKATA

na temelju faktogarfske analize utvrđeno je da na izbor dj. utječu: dob, spol, kulturna sredina, dio grada u kojem se živi

944

u dobi od 15 i 16 god. ispitanici su pokazale najveće zanimanje za realistički roman; u č enici (mladi ć i) odabirali su naslove koji upućuju na junačke i tehničke pothvate, svemirska putovanja (znanstvena fantastika); u č enice (djevojke) pokazale su najveće zanimanje za ljubavnu i intimističku tematiku

osim projekata s većim brojem ispitanika provode se i razredni projekti na početku šk. god.; na temelju pitanja u anketi saznajemo što učenici najradije čitaju izvan nastavnog programa (obvez. lektire), koja im se djela ne/sviđaju, kako ocjenjuju nastavu književnosti:

945

Koja si djela pročitao izvan programa?Koje ti se djelo najviše svidjelo?Koji je tvoj najdraži pisac iz nastavnog programa?Koji ti se pisac iz nast. programa ne sviđa?Koji ti se tekst iz prošlog razreda najviše svidio? Koji nije?Koje su tvoje primjedbe na nastavu književnosti? I sl.

kvantitativnom i kvalitativnom raš č lambom i vrednovanj em odgovora u anketi unose se sadržajne i metodičke promjene u nastavi: uključuju se djela za koja pokazuje zanimanje većina učenika, napuštaju se pristupi i nastavne metode koje učenici ne prihvaćaju

946

ruski metodi č ari N.A Badrova i Sigal u svom projektu istražuju zanimanje uč. za djela iz starijih razdoblja i suvremene književnosti, za likove iz knj. dj. starijih razdoblja i suvremene knj.; u projekt su uključili socijalnu odrednicu (uč. iz seoske i gradske sredine) te identifikacijsku odrednicu (poistovjećivanje s lokovima) – anketa, pisani komentar

-preferiraju likove s kojima se mogu poistovjetiti – u kojima je prikazan njihov vršnjak, navode i neke likove iz starijih razdoblja koji bi dobro došli i u našem vremenu

947

u pismenim komentarima navode se i moralne zna č ajke likova za koje se uč. opredjeljuju – na ljestvici moralnih značajki ističu se: čestitost, iskrenost, dosljednost, požrtvovnost, skromnost, istinoljubivost…

-isticanjem moralnih vrijednosti koje proizlaze iz knj. dj. utvrđuju se etički i društveni ideali mladog naraštaja te odgojna uloga nastave knj. u projektu njema č kog metodi č ara M. Dahrendorfa i suradnika istražuje se čitateljsko ponašanje učenika, čitateljsko zanimanje i recepcija književnih dj. - utvrđeno je:

1. učenici srednje šk. najveće zanimanje pokazuju za zabavnu književnost

948

2. čitanje je popraćeno trivijalizacijom – izostankom estetske (književnoumjetničke) dimenzije

3. recepcija je uvjetovana socijalnim i kulturnim okruženjem u kojem se nalaze čitatelji

rezultati istraživanja utjecali su na promjene metodičke strategije; u izboru MS uzimaju se u obzir psihološke, sociološke i kulturološke odrednice

h) Privatna lektira u istraživačkim projektima

949

učenici pružaju otpor prema propisanoj lektiri koju sadrže nastavni programi; taj se otpor osobito očituje u predadolescentnoj i adolecentnoj fazi; u nast. se praksi učitelji suočavaju s privatnim izborom lektire, u kojem se često pojavljuje trivijalna književnost

Hussong – utvrdio je razloge pojave trivijalizacije – razlozi njezina nastajanja sadržani su u koncepciji književnog o i o, koja više razvija trivijalan način čitanja i mišljenja, pismenog i usmenog izražavanja, nego što razvija smisaono, kritičko, stvaralačko čitanje i mišljenje

950

knj. odgoj zarobljen je stereotipima i didaktiziranjem koje ne uspostavlja odgovarajuću komunikaciju između sudionika u o-o procesu (učitelja-učenika); u takvoj komunikaciji uč. ne prihvaćaju tekstove koji nisu usklađeni s njihovim zanimanjima i željama

cilj je knj. odgoja razviti stvaralačkog, kritičkog čitatelja koji će znati razlikovati estetsko od neestetskog; trivijalizacija proizlazi iz društvenog i kulturnog okruženja, pedagoško-nastavnih pristupa i postupaka

i) Odrednice čitateljskog zanimanja

iz istraživačkog projekta o čitateljskom zanimanju uč.

951

mogu se izdvojiti odrednice koje mogu odlučivati o poticanju i razvijanju čitateljskog zanimanja:

naslov djela, ime i prezime pisca, vrsta djela, tema djela, domaće-strano djelo, klasično – suvremeno djelo, stilsko razdoblje, način komuniciranja, čitateljska osobnost, socijalno-kulturna sredina, dob čitatelja, spol, medijsko okruženje, likovna oblikovanost, komunikacijske okolnosti, nastava, motivacije, povratne obavijesti, fabula, lok(ovi)

j) MOTIVIRANJE 952

UČENIKA ZA ČITANJE PRIPOVJEDNE PROZE

a) Sredstva i postupci osnovnoškolska nastava knj., ako je dobro organizirana i vođena, razvija određeni stupanj kulture čitanja, budi zanimanje za čitanje i stvara naviku čitanja;

motiviranje učenika za čitanje pripovjedne proze nameće se kao vrlo važan metodički problem; primjerene motivacije imaju važnu ulogu u izgrađivanju kulture čitanja

suvremena metodika nastave književnosti uspostavlja različite pristupe i postupke koji se primjenjuju u motiviranju učenika za čitanje književnih

953

djela………………………………………………………………………

b) Pristupi i postupcikoje primjenjujemo u

motiviranju učenika za čitanje književnih djela

1. na početku godine provjerava se zainteresiranost učenika i stupanj njihove književne kulture; u tu svrhu obično se primjenjuje ANKETA na osnovi koje se upoznaje zanimanje za određene pripovjedne vrste, tematiku i određene pisce

2. na osnovi pokazanog zanimanja za određenu tematiku, književnu vrstu ili pisca učitelj predlaže učenicima KNJIŽEVNO DJELO za samostalno čitanje kod kuće; u motiviranju se ističe onaj problem koji je odlučivao o izboru

954

3. motiviranje za čitanje postiže se INTERPRETATIVNIM ČITANJEM odabranog odlomka koji će djelovati sugestivno i pobuditi zanimanje za čitanje; obično se u takvu postupku odabire najuzbudljivija epizoda, koja potiče na čitanje djela u cjelini

4. zanimanje za čitanje pripovjednog djela pobuđuje se SLUŠANJEM RADIOEMISIJE; u programu šk. radija, na pedagoški primjeren način, reklamiraju se književna djela koja treba pročitati

5. ILUSTRACIJE POJEDINIH EPIZODA mogu poslužiti kao poticaj za čitanje; učenici najprije promatraju ilustracije, a zatim ih učitelj motivira za čitanje djela

6. SLUŠANJE GLAZBENIH DJELA koja su inspirirana

955

romanom ili pripovijetkom također može poslužiti kao poticaj za čitanje

7. KNJIŽEVNE OBLJETNICE pojedinih pisaca pružaju mogućnost za motiviranje; slušajući radijske i televizijske emisije posvećene određenoj književnoj obljetnici, učenici će se zainteresirati za stvaralaštvo tog pisca; učitelj će takve emisije uključiti u nastavni proces kao poticaj za čitanje

8. poticaj za čitanje može biti IZLOŽBA KNJIGA IZ ŠKOLSKE ili GRADSKE KNJIŽNICE; u suradnji sa školskim knjižničarem organizira se izložba odabranih djela, uz kraće prigodno izlaganje, što učenike potiče na čitanje tih knjiga

9. EKRANIZACIJA KNJIŽEVNIH DJELA (romana)

956

može se iskoristiti kao poticaj za čitanje; učenici će gledati film, učitelj će organizirati razgovor o filmu i motivirati učenike za čitanje djela koje je ekranizirano

10. ZADAVANJEM TEMA ZA SAMOSTALNE PISMENE RADOVE koji su utemeljeni na književnim sadržajima učitelj upoznaje učenike s pripovjednim djelima koja govore o zadanoj temi

11. poticaj za čitanje određenih književnih djela može biti OBJAVLJIVANJE KNJIŽEVNOG NATJEČAJA; u školi ili u mjestu organizira se literarni kviz posvećen književnoj temi; učenici se prijavljuju za sudjelovanje u kvizu na temelju propozicija natječaja; natječaj propisuje djela koja treba pročitati i način izvođenja

957

kviza; u organizaciji kviza mogu sudjelovati odabrani učenici

12. raspisivanje natječaja za najuspjeliji (najorginalniji) PRIKAZ ODABRANOG ROMANA također se primjenjuje kao poticaj za čitanje

13. motiviranje za čitanje određenog djela ili pisca postiže se ČITANJEM ILI INFORMIRANJEM učenika o tome kako je to djelo doživljavao koji istaknuti znanstvenik, umjetnik i druge znamenite osobe; učitelj pročita takav tekst ili usmeno upozna učenike kako je, npr., Krleža kao dječak doživljavao roman Zlatarovo zlato, a zatim predloži učenicima da pročitaju to djelo

14. poticaj za čitanje djela ostvaruje se navođenjem

958

podataka o tome KAKO JE PISAC PRISTUPIO STVARANJU SVOG DJELA, kojim se izvorima služio, što ga je poticalo na stvaranje

15. motiviranje za čitanje pripovjednih djela postiže se POSTAVLJANJEM PITANJA I ZADATAKA na koja se odgovara nakon pažljivog čitanja teksta;

- pitanja i zadaci mogu biti usmjereni na provjeravanje stupnja doživljavanja i razumijevanja teksta; -primjerice, prije čitanja Desničina romana Proljeća Ivana Galeba mogu se postaviti ovakva pitanja i zadaci: Koja obilježja romaneskne strukture prepoznajete u romanu Proljeća Ivana Galeba?Kojim je egzistencijalnim pitanjima zaokupljen Ivan

959

Galeb? Iz koje vremenske relacije doživljava ljude i događaje? i sl.

-učenici će pripremiti odgovore na ta pitanja i ti će odgovori poslužiti kao ishodište nastavnog sata na kojem će se roman analizirati16. motivacija se ostvaruje ZADAVANJEM TEKSTA I ODREĐIVANJEM ZADATAKA koji se vezuju uz čitanje; učenici samostalno postavljaju pitanja i teze o kojima će se raspravljati na nastavnome satu; izdvajaju se središnja pitanja i najzanimljivije teze koje će poslužiti kao ishodište rasprave na satu

k) TIPOVI MOTIVIRAJUĆIH

NASTAVNIH SATI

960

-u suvremenoj metod. teoriji pripovjedne proze afirmirani se različiti tipovi MNS za čitanje izvan nastave metodičarka N.A. Badrova navodi ove tipove nas. sati:

sat uvođenja u čitanje sat propagiranja (preporučivanja)

sat produbljivanja spoznaja o pročitanome djelu sat anotiranja i recenziranja

SAT UVO Đ ENJA (UVODNI SAT)

– bavi se općim pitanjima čitanja (teorijom čitanja), upoznavanjem učenika s opisom knjige i bibliografskim podacima, buđenjem zanimanja za čitanje učenici upoznaju: povijest

961

tiskanja, organizaciju knjiženice, načine rukovanja knjigom i katalogom, tehniku čitanja i bilježenja

organizira se anketiranje o pročitanim knjigama za vrijeme ljetnih praznika, o temama i vrstama knj. djela koja uč. žele čitati i o njima raspravljati na nast. satu; anketa služi kao oslonac za izbor lektire

za uvodni sat učenici mogu pripremiti pismene radove tematski vezane uz čitanje knjiga;

-mogu se oblikovati različiti naslovi koji će ih potaknuti da izraze svoje čitateljsko iskustvo, zanimanje, način doživljavanja, razmišljanja o knjizi i sl.

962

mogu se ponuditi ovakve teme: Kako čitam roman? Što me najviše zaokuplja pri čitanju proznog djela? Što najradije zapisujem pri čitanju proze? Preporuka za čitanje romana koji mi se svidio. Koja bih pitanja postavio autoru? i sl.

čitanjem i analizom radova može se cjelovitije upoznati njihov odnos prema knjizi, izgrađenog ukusa i navika čitanja;

pripremanje učenika za uvodni sat može se temeljiti na prikupljanju izjava znamenitih ljudi o knjizi i njezinoj ulozi u ljudskom životu – jedna skupina uč. u suradnji s knjižničarkom priprema izložbu knjiga i bibliografski popis onih knj. koje su

963

predviđene za tekuću šk. god.; učenici pod vodstvom učitelja odlaze u školsku i gradsku knj. da upoznaju način njihova rada

u opisu modela nast. sata N. A. Badrova se osvrnula na izgled učionice, sadržaj sata i nastavne postupke – IZGLED UČIONICE:

1. portreti pisaca na zidovima učionica,2. izjave znamenitih ljudi o knjigama i znanju, 3. izložba onih knjiga koje su se svidjele najvećem broju učenika, 4. knjige o piscima koji će se proučavati u tekućoj školskoj godini, 5. književne novine ili pano Savjetujemo da se pročita, s kratkim anotacijama, najboljim čitateljskim

964

anketama i sastavcima o knjizi, na panou se mogu tijekom šk. godine smjenjivati savjeti za čitanje i druge obavijesti, 6. Izložba Knjige o knjigama, 7. popis knjiga za izvanrazredno čitanje ili tematski izbor, npr. Knjige o mladeži, Znanstvena fantastika, Znanstveno-popularna literatura

Sadržaj sata

1. izlaganje o NAJSTARIJIM KNJIGAMA u knjižnicama, o ulozi tiska u razvijanju kulture i povezivanju naroda…

2. izlaganje o ZAMAHU TISKANJA knjiga u pojedinim državama, o najpoznatijim nakladničkim

965

kućama, časopisima…3. izlaganje o najpoznatijim (najvećim) BIBLIOTEKAMA na svijetu; detaljniji govor o najvećim bibliotekama u domovini, mjesnim bibliotekama

4. knjižničar objašnjava kako se odabire i čita knjiga; upoznaje učenike s knjigama i brošurama koje govore o tome kako treba čitati knjigu

5. učenici dobivaju obavijesti kako treba voditi bilježnicu za lektiru, čitateljski dnevnik, i kako treba oblikovati bilješke

na sličan način opisani su modeli ostalih tipova nast. sati koji su namijenjeni motiviranju za čitanje knj. dj.

966

samostalno čitanje kod kuće prethodi interpretaciji djela na satu

uspješnom integracijom izvanrazrednog čitanja i analize djela na satu ostvaruju se suvremeni ciljevi nastave književnosti

– izgrađuje se aktivan i senzibilan čitatelj koji doživljava književne poruke i razumije njihov smisao

l) SAMOSTALNO ČITANJE I

BILJEŽENJE samostalno čitanje pripovjedne proze iziskuje dodatne aktivnosti koje osiguravaju aktivno čitanje, tj. čitanje popraćeno razmišljanjem i bilježenjem; aktivno je čitanje s olovkom

967

u ruci

1. Č itanje i bilježenje učenici uglavnom čitaju površno, slijedeći samo fabulativni sloj teksta

u potrazi za razrješenjem fabule katkad preskaču opisne dijelove teksta, pojedine dijaloge i monologe te piščeve refleksije

aktivno čitanje zahtijeva od čitatelja poniranje u misaoni i emotivni sloj teksta, zahtijeva sudjelovanje u duhovnoj avanturi koja se ostvaruje u tekstu; za takvo čitanje pretpostavlja se emocionalno, fantazijsko i intelektualno angažiranje

razvijanje takva čitanja dugotrajan je proces koji

968

iziskuje sustavan odgoj – čitanje je stvaralaštvo i rad

već u OŠ učenici stječu kulturu čitanja; upoznaju osnovne oblike bilježenja zapažanja i sudova o djelu; šk. praksa OŠ i SŠ afirmirala je bilježnicu za lektiru kao prateće sredstvo

2. lektira pretežno služi za prepričavanje „sadržaja“ i karakterizaciju glavnih likova – razvijeniji tip lektire obuhvaća i idejno-tematsko određenje djela, zabilješke o piscu, citate iz djela i sudove književne kritike

pri oblikovanju lektire uč. se trude da im rukopis bude što ljepši –što svjedoči o izuzimanju lektire kao posebne vrste bilježnice

969

koja mora odgovarati određenim estetskim zahtjevima

– međutim, iza pažljivo oblikovana rukopisa i estetskog izgleda bilježnice često se krije sadržajno (misaono i emocionalno) siromaštvo, ukalupljenost, neorginalnost i površnost da bi se usavršio sustav bilježenja uz čitanje pripovjedne proze, učenike treba postupno i kontinuirano obučavati u toj složenoj djelatnosti

3. Bilježenje bibliografskih podataka

u dnevnik čitanja zapisuju se bibliografski podaci o knjizi: ime i prezime autora, naslov djela, naziv izdavača, mjesto i vrijeme (godina) izdanja

970

osim B zabilježbi koje se odnose na izvorna beletristička dj., uč. SŠ naučit će voditi bibliogradiju sekundarnih izvora – časopisa, pregleda pov. knj., književnoznan. publikacija;

dobivati dopunske zadatke vezane uz rad u šk. knj. – napisati bibl. kartice za pojedine pisce ili dj. iz pojedinih razdoblja; iznosit će i usmeno bibl. podatke o pojedinom knj. dj.

4. Bilježenje zapažanja o djelu

971

u dnevniku č itanja pišu vlastita zapažanja o dj. – mogu biti u obliku sažetih natuknica; sadržaj zapažanja mogu biti različiti elementi knj. teksta (uzor zabilješke izgrađenih čitatelja)

neki čitatelji zapisuju iz teksta detalje pejzaža, detalje portreta, karakteristike, misli, slike, djeliće teme, sižejne dionice – tijek sižea, opis ambijenta, imena likova, dijaloge i sl.

972

pojedini čitatelji bilježe u dnevnik č itanja asocijacije, osjećaje i misli u kontekstu s određenim situacijama u dj., bilježe svoje prve dojmove, začuđenosti i oduševljenje, bilježe svaku neočekivanu i nepoznatu riječ, rečeničnu konstrukciju, sliku, aforizam, stilski postupak

već u kontaktu s prvim pripovjednim dj. koje će uč. samostalno čitati treba ih upoznati s tehnikom čitanja i bilježenja – na odabranom odlomku iz dj. uč. će, uz učiteljeve naputke, bilježiti u dnevnik čitanja svoje prve dojmove i zapažanja

973

u dnevnik čitanja najprije ć e zabilježiti nadnevak kada je čitanje djela započelo i bibliografske podatke – zatim će pristupiti čitanju uvodnog dijela – učitelj ih upoznaje s metodom čitanja i bilježenja

Tekst treba čitati pažljivo i sabrano. Čim u tekstu osjetite bilo koje iznenađenje, uočite pojedinost koja je privukla vašu pozornost, treba je zabilježiti. Svaku misao ili doživljaj koje se jave pri čitanju teksta treba zabilježiti. Bilježiti možemo jednom riječju, sintagmama ili rečenicama.

Primjer. Na Drini ć uprija (u knj.)

974

nakon učiteljevih naputaka o bilježenju zapažanja, doživljaja i misli u dnevnik čitanja, učenici će pročitati u sebi početak romana; čitanje i bilježenje traje 10 min.

kad učenici pročitaju tekst i zabilježe u dnevnik čitanja svoja zapažanja, učitelj provjerava rezultate rada i upoznaje osobine reakcija, sposobnosti zapažanja, osjetljivost za knj. tekst, ukratko – recepcijsku spremnost; provjeravanje rezultata može se provesti tako da uč. naglas pročitaju svoje bilješke, koje će prokomentirati i usporediti; nakon analize objavljenih zapažanja ustanovit će se način bilježenja u dnevniku čitanja

975

bilješke učenika 1. razreda gim. uz pročitani tekst (u knjizi)

u analizi zabilješki istaknut će se njihova usmjerenost; uč. zapažaju ono o čemu pisac govori i način pripovijedanja; izdvajaju najuočljivije pojedinosti, najuočljivije motive; zapažaju i piščev jezik; izražavaju i osobne stavove; tako će u dnevnik čitanja ući obilje zapažanja iz kojih će se moći izgraditi cjelovita slika o dj.

vo đ enjem bilježaka uspostavljamo aktivniji odnos prema tekstu, postajemo suputnici u svijetu piščeva romana

osim spontanog bilježenja koje pokazuje pojedinačne sklonosti primjenjuje se i

976

usmjereno č itan je – to je takvo čitanje koje se usmjeruje prema određenim pojavama u tekstu; prije čitanja teksta učenici dobivaju usmjerenje, tj. učitelj ih upozorava na što treba usmjeriti pozornost

u razvijanju stvarala č kog i kriti č kog č itanja pripovjedne proze primjenjuje se postupak koji iziskuje postavljanje pitanja, izricanje sudova, ocjena i teza za raspravu – bilješke te vrste pokazuju razvijenost stvaralačkog i kritičkog mišljenja

5. Citiranje

977

uč. spontano zapisuju iz književnoumjetničkog teksta pojedine riječi, sintagme, izraze, dijelove teksta koji im se najviše sviđaju;-usmjereno citiranje temelji se na zadacima koji traže da se citiraju rečenice, sintagme, opisi, piščevi komentari, razmišljanja, unutarnji monolozi, replike, monolozi, dijalozi citati služe kao poticaji za stvaranje vlastitog metateksta i izgrađivanje stila; citati koje uč. preuzimaju iz knjumj. teksta pokazuju njihovu čitateljsku, knj-estetsku i jez-stilsku senzibilnost

978

usmjereno citiranje usklađuje se s čitateljskim i jezično-stilskim razvojem učenika koji se iskazuje u obrazovnim standardima; uz svaki tekst iz obvezatne lektire navode se usmjeravaju ć i zadaci za citiranje – primjer:

Iz romana x citirajte rečenice i dijelove teksta koji govore o egzistencijalnim motivima, stvaranju, umjetnosti, ratu, povijesti…

6. Anotacija

979

već u OŠ (na drugom stupnju) uč. uče sažeto prepričati pripovjedni tekst (fabulu); sažeto prepričavanje fabule prethodi oblikovanju anotacije, koja sadrži i druge značajke pripovjednog dj. (temu, ideje, oblik, stil)

– anotacija je sažeta karakteristika dj. koja obuhvaća autorovu osobnost, temu i ocjenu umjetničkih svojstava; osim tih podataka, anotacija može sadržavati podatke o postanku djela (vremenskoj odrednici), stilskoj formaciji, poetici, jeziku, recepciji

980

u č enje o anotaciji i njezinu pisanju zapo č inje u OŠ i nastavlja se u srednjoj šk.; odabiru se uzorci anotacija s naslovnica romana, dnevnih listova i časopisa i na njima se uočavaju značajke te vrste metateksta

kad uč. nauče bitne značajke anotacije, samostalno pišu anotacije za lektirna dj. po vlastitome izboru

poticaji za pisanje anotacija mogu biti natječaji za najuspješniju anotaciju o odabranome knj. dj.; najuspješnija anotacija objavljuje se u šk. listu, na literarnom panuo u školi, razrednoj učionici i školskoj knjižnici

981

6. Recenzija je razrađeniji tekst o karakterizaciji pripovjednog djela; za razliku od anotacije, koja iskazuje samo najvažnije tematsko-idejne i literarno-estetske značajke djela, recenzija obrazlaže sudove, primjedbe i ocjene pojedinih sastavnica djela

oblikovanju recenzije prethodi aktivno čitanje (čitanje s bilježenjem); na osnovi bilježaka u dnevniku čitanja pristupa se oblikovanju recenzije

prije samostalnog oblikovanja recenzije proučava se (analizira) uzorak recenzije; analizom odabranih rec. uč. upoznaju zakonitosti

982

njezina oblikovanja, postupke u izricanju sudova i njihovoj argumentaciji; ostvaruju se pojedinačne analize recenzije, uočava se interpretacija njezinih bitnih elemenata (teme, ideje, umjetničkih značajki djela), kompozicija i stil

složeniji je oblik usporedna analiza dviju recenzija koje govore o istom djelu

osim analize odabranih recenzija istaknutih pisaca, provode se usmene i pismene analize recenzija koje pišu sami učenici; oni dobivaju zadatke da obrazlože određene tvrdnje književne kritike, samostalno formuliraju teze i objasne ih

upoznavanje recenzije širi

983

se osobito na djela iz suvremene knj.; u suvremenim knj. časopisima uč. će čitati i analizirati recenzije o onim knj. dj. koja su pročitali – tako će moći uspoređivati stavove recenzenata s vlastitim stavovima

č itanje i analiza recenzija i ostale kriti č ke literature dolazi u završnoj fazi bavljenja određenim knj. dj.; kad uč. usustavi zapažanja, oblikuje osnovne teze i stavove o djelu, može pristupiti čitanju dopunske kritičke literature; čitanjem te literature produbljuju se i proširuju spoznaje o dj.; u izboru kritičke lit. pomažu učitelj i školski knjižničar

u č enicima se daju na izbor

984

za recenziranje prozna dj. iz suvremene knj., domaće i strane; svakom se razredu predlaže izbor od tridesetak dj., a svaki učenik odabire po jedno dj. o kojem će napisati recenziju; rad na čitanju dj. i pripremanju recenzije traje do dva mjeseca

– učitelj pomaže učenicima u pripremanju recenzije pojedinačnim konzultacijama – usmjeravanjem na bitne probleme, usmj. na dopunsku literaturu o dj. recenzije se pišu u posebnim bilježnicama kako bi najuspješniji radovi mogli poslužiti kao uzor ostalim učenicima; takve najuspjelije recenzije mogu se objaviti u školskom listu

985

ili poslati na natječaj za najuspjelije recenzije o djelima suvremene knj.

osim recenzije uč. će upoznati i druge oblike prosu đ ivanja knj . dj. – kritiku, studiju, esej, paralelu; sustavim uvođenjem učenika u različite oblike i tehnike bilježenja zapažanja, doživljaja, razmišljanja i sudova o književnim dj., književno će obrazovanje dobiti šire i dublje razmjere

– uč. će se izgrađivati kao svjesni čitatelji knj. dj.; u njihovu svijest treba usaditi spoznaju koja je izražena u poznatoj poslovici: Tko zapisuje, čita dvostruko (pamti dvostruko)

m) SUVREMENE METODIČKE KONCEPCIJE

986

O PRIPOVJEDNOJ PROZI

a) Školska interpretacija

svaka metodička koncepcija polazi od prirode nastavnog sadržaja i drugih čimbenika koji određuju nastavni proces; suvremena metodika nastave književnosti definirala je kao središnji sadržaj nast. procesa – književno djelo

tradicionalnoj strukturi nastavnog sata suprotstavljeni su novi modeli koji uzimaju u obzir doživljajno-spoznajne procese što se očituju u komunikaciji s nastavnim (knj.) sadržajem

školska interpretacija –

987

uspostavlja takvu organizaciju nastavnog sata u kojoj se ostvaruje DOŽIVLJAJ i SPOZNAJA

umjetničkog dj., a učenik je u poziciji ESTETSKOG SUBJEKTA nastavni sat u sustavu šk. interpretacije prolazi ove faze:1. doživljajno-spoznajna motivacija; 2. najava problema teksta i njegova lokalizacija; 3. interpretativno čitanje; 4. emocionalna i intelektualna pauza; 5. objavljivanje doživljaja i njihova korekcija; 6. interpretacija teksta; 7. sinteza; 8. zadaci za samotalan rad

988

b) Doživljajno-spoznajna motivacija

afirmirani su novi metodički postupci koji se primjenjuju u doživljajnom i intelektualnom motiviranju učenika

pripovjedno djelo iziskuje poseban tip motivacija – tipovi motivacija za analitički pristup djelu primjeravaju se prirodi djela, njegovoj tematsko-idejnoj usmjerenosti i umjetničkim značajkama

prema sadržajnoj usmjerenosti razlikujemo ove tipove motivacija:

utemeljene na osobnim iskustvima uč. (emo., moral., soc., intelek.)utemeljene na književnoteorijskoj i

989

književnopovijesnoj osnoviutemeljene na likovnim, glazbenim i filmskim predlošcima

utemeljene na općekulturnim sadržajima

utemeljene na lingvističko-stilističkoj osnoviutemeljene na filozofskoj, sociološkoj i povijesnoj literaturi

tipovi motivacije odabiru se u skladu s idejno-estetskim značajkama djela i ciljevima interpretacije

n) MOTIVACIJE SE OSTVARUJU RAZLIČITIM

POSTUPCIMA:

990

1. ANKETIRANJEM se mogu otkriti emocionalna, moralna, socijalna i intelektualna iskustva učenika koja će se uključivati u duhovni prostor; ORIJENTACIJSKOM ANKETOM otkrivaju se podaci o učenikovu svijetu koji mogu odlučivati o ishodu interpretacije dj.; KONTROLNOM ANKETOM provjeravamo stupanj njihove književne kulture koja se pretpostavlja za predvi đ enu interpretaciju – rezultati koji se dobivaju anketom određuju razinu i usmjerenost interpretacije; oni se očituju kao početni krug spoznaja od kojih se polazi i koje se uključuju u novi i širi kontekst što ga otvara odabrano djelo

991

2. ZADAVANJEM POTICAJNE TEMATSKE RIJEČI - otkrivaju se rasponi učenikovih asocijacija i misli; smisao je tog postupka u pokretanju asocijacija i misli uz određenu tematsku jedinicu jer se na taj način stvara doživljajni kontekst u kojem će se kretati interpretacija

kao poticaj može poslužiti tematska rije č u naslovnoj sintagmi djela (navedi svoj primjer), npr. Na Drini ćuprija - most-nakon navođenja asocijacija, može se dati zadatak da odrede metaforična značenja te riječi, da je odrede kao simbol…

992

3. ZADACIMA OBJEKTIVNOG TIPA I TESTOVIMA ustanovljuje se poznavanje knjteorijskih, književnopov, filozofskih, socioloških, povijesnih i drugih podataka koji se traže u interpretaciji teksta;

u šk. praksi zadaci objektivnog tipa se ponajprije primjenjuju kao sredstvo kontrole znanja, provjeravanja stupnja usvojenosti znanja

međutim, zadaci objektivnog tipa uspješno se mogu primjenjivati kao motivacija za interpretaciju odabranog djela

postoje ustaljene TEHIKE OBLIKOVANJA ZADATAKA OBJEKTIVNOG TIPA:

993

sređivanje podataka prema određenom kriteriju, izbor pravilnih rješenja iz navedenog niza rješenja, dopunavanje izostavljenih podataka, odgovori na pitanja i sl.

takvim se postupcima obi č no provjerava poznavanje knj. č injenica (knjpov. i knjteor. podataka, podataka iz knj. djela – poznavanje teme, ideje, likova, jezičnih i stilskih osobina teksta)

u krugu zadataka objektivnog tipa izdvajaju se esejisti č ki oblikovani zadaci - njihova je posebnost u stilskoj odrednici i funkciji; takvim se zadacima jače motivira doživljajno-spoznajna aktivnost

994

4. POKAZIVANJEM LIKOVNIH DJELA – stvara se doživljajna i spoznajna motivacija za interpretaciju pripovjednog djela; uspjele ilustracije epizoda iz romana i novele potiču uč. na razgovor koji će najaviti problematiku djela

osim ilustracija pojedinih epizoda, kao likovni poticaj uzimaju se portreti knjiženih likova

PRI IZBORU LIK. OSTVARENJA koja služe kao poticaj za doživljajno i spoznajno motiviranje na satu knj. primjenjuju se ovi KRITERIJI:

a) lik dj. mora biti primjereno dož.-spoz. Mogućnostima učenika

995

b) lik. dj. treba izazvati zanimanje uč., emo. i intelekt. reakciju

c)po tematsko-idejnim i stilskim karakteristikama mora se uskladiti s literarnim djelom koje se interpretira

d) izbor lik. dj. ovisi o ciljevima nast. sata

e) slika koja se pokazuje ne smije biti manjeg formata od 88 x 68

RAD NA SLICI (promatranje i analiza) prolazi nekoliko faza:

996

*PRVA FAZA – učenik ili učitelj iznose osnovne obavijesti o likovnom tvorcu i njegovom djelu (kada je nastalo, čime je inspirirano, gdje se čuva); može se organizirati i razgovor ako su uč. već susretali koje djelo likovnog tvorca o kojem je riječ; uvodna faza traje kratko, najviše 5 minuta*DRUGA FAZA – prikazuje se odabrano likovno dj., uč. pozorno promatraju sliku bez ikakvih intervencija (objašnjenja); u tom se času ne treba upletati u tijek promatranja (doživljavanja) dj.*TRE Ć A FAZA

997

a) organizira se razgovor o slici; uč. najprije izražavaju svoje dojmove i doživljaje, a zatim se pristupa analizi djelab) analiza likovnog djela: utvrđuju se bitne značajke likovnog djela u odnosu prema njegovu literarnom predloškuc) kad završi likovna analiza djela, pristupa se literarnoj analizi teksta koji je inspirirao likovnog tvorca

998

prije interpretacije lika u literarnom dj. može se promatrati likovno djelo (PORTRET) koji je inspiriran tekstom; nakon likovne analize lika pristupa se literarnoj analizi u kojoj se najprije interpretativno č. i analiziraju portretne dionice teksta, a zatim se provodi cjelovita interpretacija lika

postupak se može i varirati – ishodište može biti portretna dionica teksta koja se interpretativno čita, a zatim se promatra likovno dj. (portret) koji je inspiriran tekstom

999

uklju č ivanje likovnih djela u nastavni sat književnosti, posebno u interpretaciji djela pripovjedne proze, još nije sustavno proučeno s metodičkog i komparativnog gledišta

5. SLUŠANJEM GLAZBE – stvara se prikladno ozračje za interpretaciju književnoga djela; ponajprije se odabiru glazbena dj. (u cjelini ili fragmentima) koja su u tematsko-idejnom i stilskom suglasju s literarnim djelom;

1000

-odabiru se glazbena dj. inspirirana pripovjednim tekstom; kad učenici dožive odabrano glazbeno dj. i izraze svoje doživljaje, pristupa se literarnoj analizi lika ili epizode koja je poslužila kao glazbena inspiracija6. GLEDANJEM FILMA – koji je rađen na predlošku literarnog dj. otvara se mogućnost za literarnu analizu; ako su uč. pročitali dj. i gledali film, moći će se ostvariti komparativna analiza

- takva će analiza otkrivati posebnosti filmskog i književnog dj.

1001

7. SAMOSTALNI PISMENI RADOVI – učenika mogu poslužiti kao ishodište u organizaciji nast. sata; pismene minijature služe kao vrlo uspjela motivacija za dalji tijek analize

a) uč. mogu postaviti određena pitanja koja su zabilježili u dnevnik čitanja, b) pročitati teze do kojih su došli na temelju bilježaka o dj., c) anotaciju, d) plan za analizu lika, epizode, teme, e) mogu citirati dijelove teksta kojima se otkrivaju stilske značajke teksta, f) citirati sudove književne kritike s kojima se slažu ili ne slažu i sl.

1002

za takav oblik motivacije posebno se pripremaju izvan nastavnog sata; tako se integrira izvanrazredni rad i rad na nast. satu

8. USMJERENIM ČITANJEM SEKUNDARNIH IZVORA

– (piščeva dnevnika, komentara o podrijetlu i stvaranju pojedinih dj., književnih kritika, pisama i sl.) dobiva se poseban krug informacija koje su prijeko potrebne za razumijevanje dj. – ima književnih dj. koja traže prethodnu obaviještenost o tematskoj i idejnoj usmjerenosti

1003

č itanjem tih izvora u č . se pripremaju za stvaralačko čitanje teksta; u dnevnicima i drugim zapisima pisaca otkrivamo zanimljive podatke o postanku pojedinih književnih dj. (npr. podrijetlo pojedinih knj. likova)

uz tekst u č . dobivaju pitanja na koja treba odgovoriti; pitanja se mogu postaviti prije čitanja teksta (kao usmjerenje na one probleme koje treba uočiti) ili nakon čitanja (da se ustanovi kako uočavaju probleme); odgovore na postavljena pitanja iznose usmeno ili ih najprije zapisuju, a zatim glasno čitaju

1004

usmjerenim č itanjem sekundarnih izvora uč. usvajaju metode studijskog pristupa knj. pojavama; sekundarne izvore mogu čitati i izvan nastave, uz postavljene zadatke koje treba riješiti

ako se tekst č ita na nastavnom satu, u uvodnoj fazi nastavnog sata, njegov opseg ne smije biti velik (odabire se tekst koji se može pročitati za pet minuta)

1005

9. IZLAGANJEM UČITELJA ILI UČENIKA – sadržaj izlaganja (objašnjavanja) mogu biti književnopovijesne, književnoteorijske, lingvističke i druge obavijesti – važno mjesto u takvim objašnjenjima zauzimaju lingvističko-stilistička pitanja

prije interpretativnog č itanja odabranog teksta učenici se upoznaju sa svim nepoznatim riječima i pojmovima koji će se u tekstu sresti i stilističkim pojedinostima koje su karakteristične za tekst

1006

bibliografski, književnopov, književnoteor i društveno-politi č ki komentar u uvodnoj fazi ne smije dobiti širok zamah – iznose se samo oni podaci bez kojih bi pristup bio onemogućen

u fazi doživljajno-spoznajne motivacije treba ukloniti sve zapreke koje bi mogle remetiti doživljaj teksta koji se ostvaruje interpretativnim čitanjem – učenike treba što više otvoriti prema porukama koje će im uputiti tekst

o) LOKALIZACIJA TEKSTA

u metodičkoj literaturi pojavljuje se i pitanje lokalizacije teksta

1007

– treba li lokalizirati svaki tekst? u vezi s tim provedena je razdioba tekstova na: a) zavisne tekstoveb) nezavisne ili samostalnea) ZAVISNI TEKSTOVI – su odabrani odlomci izdvojeni iz veće cjeline (romana, novele, pripovijetke ili drame)

zavisni tekstovi ponajprije se lokaliziraju u organsku cjelinu iz koje su izdvojeni; epizoda ili scena iz romana ili novele smješta se u kontekst djela, tj. promatra se kao sastavni dio veće cjeline

b) NEZAVISNI ILI SAMOSTALNI TEKSTOVI

1008

1. nisu izdvojeni odlomci iz veće cjeline (to su cjeloviti tekstovi, kraća pripovijetka, novela, crtica, pjesma)

2. i nezavisni/samostalni tekstovi traže lokalizaciju u analitičkom postupku koji se temelji na znanstvenim osnovama

3. knj. se tekst može doživljavati i izvan vremenskih i prostornih odrednica – to je subjektivni doživljaj dj., doživljaj njegovih estetskih vrijednosti

4. no u nastavi knj. osim subjektivnog doživljaja dj. u interpretativnom se procesu istražuju sve važne okolnosti koje su imanentne u djelu

1009

5. samostalna novela ili crtica pripadaju odre đ enom tvorcu koji je i društveno i povijesno biće; lokalizacija će utvrditi pripadnost djela tvorcu, tj. povezat će djelo s određenom stvaralačkom osobnosti, uključiti ga u određeni opus, u stvaralačku fazu u kojoj je nastalo, osvijetliti okolnosti koje su ga uvjetovale (društveni i književni kontekst u kojem je nastalo djelo) – time se ostvaruje povijesni pristup djelu; svako se knj. dj. uključuje u već stvoreni poredak što ga stvara povijest knj., gdje mu se određuje mjesto u tom poretku

1010

6. ovisno o strukturi djela lokalizacija se ostvaruje na više razina – epizoda se lokalizira u poglavlje, poglavlje u širu kompozicijsku cjelinu – dio romana (I.II.II. – ako je riječ, npr., o trilogiji), roman se uključuje u piščev opus, tj. u određeni tematski ili stilski krug, u stvaralačku fazu, u vremenski kontekst u kojem je nastalo djelo

7. lokalizacija se može ostvariti u još širim okvirima – prema tematskim ili stilskim značajkama uključuje se u krug sličnih dj. ne samo u nacionalnoj nego i u svjetskoj knj.

1011

8. svako je knj. dj. sastavni dio odre đ enog konteksta (autorskog, društvenog, povijesnog, jezičnog, stilskog) i podliježe lokalizaciji u analitičkom (interp.) procesu koji se utemeljuje na knjpov. osnovi

9. odlomcima iz romana, pripovijedaka i novela koji se navode u čitankama obvezatno prethodi lokalizacija u obliku sažete obavijesti o razvoju fabularnog tijeka

1012

10. lokaliziranje odlomka (epizode ili scene) – ostvaruje se na više načina; UVODNOM BILJEŠKOM prije navođenja teksta određuje se tematska osnova djela u cjelini i razvoj radnje do epizode koja se citira

11. TEKST LOKALIZACIJE SADRŽI – osnovnu obavijest o temi i problemu koji se postavlja u središte dj.; prati razvoj radnje, imenuje likove, određuje im mjesto u strukturi dj. (glavni ili sporedni lik), uspostavlja psihološki kontekst u kojem se zbiva prikazana situacija

1013

12. tekst lokalizacije – oblikuje se jednostavnim i razumljivim rečenicama, što sažetijim r. koje uč. prenose potrebnu količinu obavijesti1. Metodi č ki postupci kojima se ostvaruje

lokalizacijaa) lokalizacija se može ostvariti DIJALOŠKOM METODOM (ako su učenici pročitali djelo u cjelini) – učitelj postavlja pitanja kojima obuhvaća tematsko-problemski sloj djela i kompozicijsku cjelinu do epizode koja će se interpretirati; pitanjima se obuhvaćaju sve važne pojedinosti koje omogućuju prihvaćanje epizode

1014

b) pitanja se mogu iskoristiti za PISMENI OBLIK RADA – učitelj postavlja pitanja usmeno, a učenici odgovore zapisuju u svoje bilježnice; takvim se postupkom svi učenici angažiraju u radu, samo je proces rada usporeniji nego pri usmenim odgovorima na pitanja

c) lokalizacija se može ostvariti uz pomo ć KOMPOZICIJSKIH TABLICA

- to su tablice u kojima je naznačen redoslijed epizoda; uč. se predoči tablica na osnovi koje usmeno izlažu redoslijed događanja do epizode koja će se interpretativno čitati

1015

1. npr. JEDAN U Č ENIK može samostalno, u sažetom obliku, slijediti razvoj fabule do epizode koja će se interpretativno čitati

2.postupak se može i varirati primjenom ŠTAFETNOG IZLAGANJA – u tom sustavu izlaganja učenici se smjenjuju – na svaku prethodnu dionicu izlaganja nadovezuje se novo izlaganje – takvim postupkom postiže se veća aktivnost na satu

3. kompozicijska tablica sadrži ove elemente (tekst se piše na većem formatu kako bi bio čitljiv, ili na prozirnicu): (u knj.)

-npr. 1. Opis likove kuće. Uključivanje u radnju glavnih likova.

1016

2. Likova priča o prošlosti grada. 3. Povijest obitelji glavnog lika. -i tako dalje do epizode koja se itnerpretativno čita na satu…13. lokalizacija ne obuhva ć a samo podatke koji su vezani za struk turu djela (njegovu unutarnju organizaciju); ona OBUHVAĆA I PODATKE IZVAN DJELA koji govore o nastanku djela, književnopovijesnom kontekstu u kojem je djelo stvoreno, o autoru, odjeku dj. u vremenu u kojem se pojavilo i sl.

primjeri u knjizi1. – lokalizacija Novakova romana Posljednji Stipančići)

1017

---o romanu, kada je nastao, u kojoj stvaralačkoj fazi autora, koje društveno-ekonomske probleme svog zavičaja izražava u djelima iz te faze, kojim se etičko-psihološkim pitanjima i pojavama usporedo bavi, u kojem pov. trenutku nastaj roman, kojem tematskom krugu pripada i sl.- takav tip lokalizacije usmjeren je na svestranije određivanje okvira u kojem se pojavljuje djelo; -U PRVOM SEGMENTU iznose se bibliografske obavijesti i opće određenje stvaralačke faze u kojoj je nastalo dj.;

1018

-U DRUGOM SEGMENTU određuje se osnovna tematska usmjerenost autorova, koja se stavlja u kontekst vremena i generacijski kontekst;-U TREĆEM SEGMENTU preciziraju se književnopovijesne značajke razdoblja u kojem nastaje roman (smjena stilova);-U ČETVRTOM SEGMENTU roman se lokalizira u tematski krug (senjski tematski krug)---donosi niz obavijesti o vremenu u kojem je nastalo djelo2. – pristupajući interpretaciji Krležina novelističkog ciklusa Hrvatski bog Mars, Šime Vučetić ostvaruje ovakav tip lok.:

1019

-tekst u knj. – lokalizacija donosi informacije o temi, vremenu u kojem nastaje djelo, autoru i njegovim preokupacijama te bibliografske podatke i otvara vezu s djelima iz svjetske knj. koja prikazuje ratnu tematiku ---tekst lok. ostvaren je esejisti č ki

2. Nastavni postupci u usvajanju književnih

obavijesti s metodičkog gledišta nameće se pitanje kako prenijeti obavijesti koje ulaze u okvir lokalizacije

1. METODA RADA S TEKSTOM – primjenjuje se ako se tekst lokalizacije nalazi u udžbeniku

a) uč. dobivaju zadatak

1020

pročitati tekst lok. i pokušati samostalno ispisati najvažnije podatke – to je čitanje teksta povezano sa zapisivanjem najvažnijih podataka; učitelj provjerava rezultate rada i upozorava uč. na eventualne propuste

b) u drugoj varijanti postupak izgleda ovako – uč. čitaju tekst i podctavaju u tekstu one podatke koje treba upamtiti; uč. glasno čitaju podatke koje su zabilježili

c) nakon čitanja teksta mogu izdvojiti podatke koji se odnose na:

a) autora dj., b) tematski krug kojem dj. pripadaju, c) vrijeme, d) autore koji su obrađivali sličnu tematiku

1021

kriterije za razvrstavanje daje u č itelj ; prema opisanom metodičkom postupku iz Vučetićeva teksta izvodi se ovakav sustav informacija:

-Autor: u uniformi (sudjeluje u ratu); ratni tematski krug: Hrvatski bog Mars, Galicija (Ulogoru) itd.; vrijeme: Prvi svjetski rat; autori ratne proze: Barbusse, Hašek i dr. informacije koje su u č . preuzeli iz teksta mogu biti POPRA Ć ENE prikazivanjem prvih izdanja spomenutih djela, časopisa u kojem je prvi put objavljena Hrvatska rapsodija, plakata o prikazivanju i zabrani Galicije

1022

2. lokalizacija se ostvaruje NA TEMELJU PIŠČEVIH IZJAVA I ZAPISA o tome kako je djelo nastalo; na osnovi podataka koje iznosi sam pisac određuje se geneza dj.

u osvjetljavanju geneze pojedinih knj. dj. upotrijebit će se dokumentarni izvori (pisma, dnevnici, bilješke, svjedočanstva); učenicima otkrivamo stvaralačke procese - učitelj usmjerava učenike na čitanje takvih izvora

1023

3. u provođenju lokalizacije dj. mogu se primijeniti DIJAKRONIJSKE I SINKRONIJSKE TABLICE – to su takve tablice u kojima se nalaze bibliografski podaci (za odr. razdoblje i za odr. knj. pojavu) na osnovi kojih se mogu izvoditi zaključci o kontekstu u kojem se zbiva odr. knj. pojava

dijakronijske tablice - donose podatke za dulje razdoblje, one prate povijesni slijed pojave

sinkronijske tablice – obuhvaćaju podatke koji govore o istodobnosti pojava, o događajima koji se zbivaju u isto vrijeme

1024

-kriteriji za određivanje granica sin. tab. mogu se temeljiti na vremenskim jedinicama (god., nekoliko god.) ili razdoblju kao vremenski zatvorenoj cjelini, npr. realizam, romantizam. Primjer – u knj.: tablica koja obuhvaća razdoblje socijalno-kritičkog realizma u hrvatskoj knj.

GODINA//PISAC I DJELO = 1880.//Eugen Kumičić, Slučaj...

- tablica pozorno prati stvaralaštvo hrvatskog realizma tijekom deset godina (1880.-1890.); to su godine u kojima se afirmira socijalno-kritički realizam i pojavljuju najpoznatiji pisci i djelapripovjedna se djela navode kronološki kako bi

1025

se mogao pratiti vremenski slijed pojava3. Metodički postupci u

radu s tablicom primjer 1 .

– Kovačićev roman U REGISTRATURI

1. učitelj obavješćuje uč. o namjeni tablice i njezinu sadržaju; zatim ih usmjeruje kako će je čitati

2. jedan učenik glasno čita prvu odrednicu – prvu obavijesnu jedinicu (godinu 1880.)

3. obavijesti iz prve dionice poslužit će kao poticaj za kraći razgovor ili objašnjenje (prva godina početak hrv. realizma, obavještenje o karakteristikama pjes. prvijenaca-romant. obilj.)

4. učenici, slijedeći

1026

tablicu, prate pojavu ostalih pjesnikovih djela koja su prethodila romanu U registraturi; uz dj. koja se pojavljuju u tablici usmeno se oblikuju kratki komentari o tematskoj usmjerenosti dj. i njegovim umj. značajkama; uč. se mogu služiti anotacijama i drugim bilješkama; mogu se iskoristiti i rečenice iz udžbenika koje se odnose na ta djela

- tako se prati razvoj Kovačićeva proznog stvaralaštva do pojave romana U registraturi

primjer 2 . tablica može poslužiti i za drukčiju usmjerenost lokalizacije;

1027

roman U registraturi postavljen je u tablici u kontekst proznog stvaralaštva hrvatskog realizma, tj. nalazi se u određenom poretku pripovjednih djela za takav tip lok. primjenjuje se dijaloška metoda i metoda objašnjavanja

dijalog se vodi o tematskoj usmjerenosti pripovjedne proze hrv. realizma, o regionalnim obilježjima tematske građe, o likovima realističke proze, njezinoj idejnoj usmj. i umj. značajkama

dijalog se može organizirati uz pretpostavku da su uč. samostalno pročitali najvažnije tekstova tog

1028

razdoblja1. učitelj najprije usmjeruje uč. da pogledaju tablicu i samostalno odrede njezin sadržaj: Pažljivo promotrite podatke koji se navode u priloženoj tablici i odgovorite na pitanje: Što ona sadrži i u kakvu se sustavu iznose podaci?

(sadržaj tablice: kronologija prip.dj. hrv. realizma – navode se godine, pisci i djela)2. učenici podcrtavaju u tablici djela koja su pročitali i to usmeno objavljuju – na temelju te obavijesti određuje se okvir u kojem će se kretati razgovor

3. u razgovoru će biti pokrenuta ova pitanja:

1029

Koji su pripovj. najplodniji u razdoblju hrv. realizma?Koja su prozna dj. iz tog razdoblja najvažnija?

Koju tematiku obrađuju ta dj.? Glavni likovi? Pokrajine?

primjer 3. učenici mogu i samostalno stvarati književne tablice (dijakronijske i sinkronijske) – (navedi svoj primjer Krešimire)

primjer 4. tablice koje se primjenjuju kao sredstvo u lokalizaciji djela ne izgrađuje se samo na predlošku bibliografskih podataka; složenije tablice izgrađuju se na tematsko-idejnoj ili stilsko-morfološkoj osnovi (npr. Krležin Povratak Filipa Latinovića)

1030

4. Redoslijed lokalizacije u sustavu

interpretativnog procesa pri riješavanju tog pitanja treba polaziti od prirode teksta, tj. od toga je li tekst zavisan ili nezavisana) AKO JE RIJE Č O ZAVISNOM TEKSTU – lokalizacija se provodi prije interpretativnog č itanja – takav se stav temelji na doživljajno-spoznajnom kriteriju – učenici uspostavljaju odnos dijela i cjeline, tj. ulaze u prostor djela i iz tog prostora doživljavaju određenu epizodu

UNUTARNJA LOKALIZACIJA - lokalizacija zavisnih tekstova – ona je postupak

1031

kojim se izdvojeni dio iz veće cjeline (odlomak-epizoda, scena) smješta u tu cjelinu kao njezin sastavni dio

b) VANJSKA LOKALIZACIJA – smješta djelo u kontekst autorove građanske i stvaralačke biografije, u tematski ili stilski kontekst, u književnopovijesni i književnoteorijski okvir

takav tip lokalizacije može se ostvarivati u razli č itim fazama nastavnog sata

jedino se ne smije afirmirati neposredno poslije interpretativnog čitanja, kad pozivamo učenike da objave svoj doživljaj teksta

može se provesti nakon objavljivanja doživljaja, kad započne interpretacija

1032

teksta, tj. osmišljavanja doživljaja teksta i njegovih različitih slojeva

budući da obuhvaća podatke koji su izvan samog djela, ali ga određuju, moge se uključivati u različite tipove interpretacije (interp. tematsko-idejnog sloja, interpretacija likova, strukture, jezika, stila)

može biti tema dopunskog rada nakon interpretacije; kad završi interp. teksta na satu, uč. mogu smještati djelo u različite kontekste – učitelj zadaje dopunske izvore kojima će se služiti u lokaliziranju djela

primjer u knj.-Novak, Posljednji Stipančići – uč. mogu dobiti zadatak da preciznije osvijetle

1033

tematski krug kojemu pripada roman; u zadatku će biti spomenuta dj. koja bi, prema izboru, trebalo pročitati da se cjelovitije obuhvati senjski tematski krug N. stavaralaštva; posebno će se istaknuti tema o propadanju aristokracije, koja ć e se promatrati i u ostalih pisaca hrv.real.Usporedite prikaz senjske aristokracije u tim djelima.Koji su hrv. pisci, osim Novaka, prikazivali propadanje plemstva?

Analizirajte stavove pisaca (Gjalskog, Novaka, Kovačića…) u prikazivanju plemstva.

osim takvih zadataka, uč. mogu dobivati najrazličitije zadatke koji služe vanjskoj

1034

lokalizaciji djela (popunjavanje sinkronijskih i dijakronijskih tablica, čitanje dokumentarističkih tekstova, pisanje kraćih sastavaka u kojima se određuje lokalizacija djela i sl.)

knj. se djelo može otkrivati na dva načina:

a) može se otkrivati GENETIČKI; pri takvu se pristupu polazi od podataka koji su uvjetovali nastanak djela – lokalizacija prethodi interpretaciji djela

b) INTERPERTACIJA – polazi od djela kao autonomne stvarnosti koju smješta u doživljajni svijet čitatelja, u prostor i vrijeme u kojem je ono nastalo

c)u nastavni knj. u SŠ isprepleću se oba pristupa

1035

p) INTERPRETATIVNO

ČITANJE u određivanju pojma interpretativnog č. uzimaju se u obzir jezikoslovne i metodičke odrednice

to je č. koje se utemeljuje na vrednotama govorenog jezika (intonaciji, jačini, brzini, stankama, boji glasa) i ima posebnu funkciju

tim se čitanjem pjesnička riječ u ozvučenu obliku prenosi do slušatelja, tj. čitač prenosi primatelju poruke teksta (emocionalni i misaoni sloj teksta)

izražajno se čitanje odlikuje emocionalnom i logičkom izražajnošću –

1036

ono je impresivno i ekspresivno

prva je zada ć a interpretativnog č .: vjerodostojno prenošenje autorovih misli i osjećaja; u tom se prenošenju međusobno isprepleću logička i emocionalna izražajnost kojima se oživotvoruje sadržaj teksta i autorov stav prema sadržaju

budući da č ita č beletristi č kog teksta oživotvoruje autorove poruke, prenosi ih slušatelju, on na određeni način interpretira tekst (govorno ga osmišljava poštujući njegovu prirodu, organizaciju i smisao)

takav pristup beletrističkom tekstu nosi

1037

stvarala č ka obilježja – to je jedna vrsta umjetničke kreacije

beletristički tekst nudi bogatstvo mogućnosti realizacije, postoji i opasnost da tekst bude iznevjeren

a) Integracija interpretativnog čitanja u svakodnevni program

s metodi č kog gledišta može se odrediti kao:

a) strukturna jedinica nastavnog sata (poslije lokalizacije)

b) kao područje u okviru nastave izražavanja

c) kao jedan od postupaka metode rada na tekstu

u sustavu školske interpretacije interpretativno čitanje

1038

nastupa u tre ć oj faz i nastavnog sata - poslije lokalizacije, ali se može pojaviti u prvoj fazi sata kao doživljajno-spoznajna motivacijab) Pripremanje teksta za interpretativno čitanje

čitač teksta mora prethodno doživjeti i spoznati (razumjeti) tekst u svim njegovim pojedinostima; izražavanje emocionalnih svojstava teksta nastupa kao rezultat njegova poznavanja – inače može doći do iznevjeravanja teksta

c) Faze pripremanja teksta za interpretativno

čitanje1. U PRVOJ FAZI čitač studira tekst, upoznaje

1039

njegove idejno-estetske značajke, čita kritičke komentare o tekstu i interpretacije

ako je u metodičkim i drugim priručnicima tekst pripremljen za interpretativno č. (ako su opisani postupci pri čitanju), učitelj proučava tako pripremljen tekst i dovodi u sklad ponuđenu varijantu s osobnim doživljajem i shvaćanjem teksta

u suvremenim metodi č kim priru č nicima tekstovi su pripremljeni za interpretativno č., tj. grafički su označene vrednote govornog jezika (intonacija, jačina, brzina, prekidi i stanke, opkoračenja…) i navode se

1040

objašnjenja uz tekst (p.s. imaš i kod Težaka)

primjer – pogledaj u knj.(Mokro sanjkanje, Kovačić-

registratura) govorno naglašavajući pojedine riječi (rečenični naglasak) u odabranom segmentu, možemo iskazati različite sadržaje, npr. JEDVA u košulji od kruta konopljana platna Jedva u KOŠULJI od kruta konopljana platna Jedva u košulji od KRUTA konopljana platna

osim grafičkog obilježavanja teksta, za interpretativno č. primjenjuje se i verbalni opis teksta – takav postupak primjenjuju autori J. Bukša i A. Antoš u

1041

priručniku Dječak u sjeni vrbe

uz tekst Ivane Brli ć - Mažurani ć donose ovakav opis č itanja :

Tekst se sastoji od suprotnih likova: malenog i vedrog šegrta Hlapića, velikog i strašnog majstora Mrkonje i dobre majstorice koja voli dječaka. I ton čitanja treba prilagoditi tim suprotnim karakteristikama. Zato ćemo nježnim tonom čitati opis malog Hlapića; tvrdim tonom lik majstora…itd.

u č iteljevo pripremanje teksta za interpreta tivno č . obuhva ć a i slušanje gramofonskih ploča i magnetofonskih snimki, zvučnih čitanaka i CD-a koji donose tekst u

1042

interpretaciji poznatih glumaca

uz č itanke za OŠ pojavile su se zvučne čitanke koje donose tekstove u govornoj interpretaciji poznatih glumaca i recitatora; uz priručnike za nastavnike pojavljuju se auditivna sredstva sa snimkama govorne interpretacije književnih tekstova

u pripremanju teksta za interpretativno čitanje važan su čimbenik slušatelji kojima se tekst namjenjuje; pri čitanju svakog segmenta teksta treba odrediti što se čitanjem želi postići, kakve osjećaje, predodžbe i misli želimo sugerirati slušateljima – uz svaki segment teksta navodi se

1043

stvaralački zadatak kojim se izražava namjera čitanja

primjer – Baš-Čelik1.Predstavljanje likova

Stvaralački zadaci-najaviti likove i osnovni motiv; pobuditi zanimanje za razvoj događaja; čitati umjerenim tempom, tj. tempom pripovijedanja; posebno apostrofirati rečenicu „Podajte, reče, tako ne bili prokleti!“

2.Pojava prosca-očekuje se nešto neobično (izazivati iščekivanje, jer nastupa moment iznenađenja); u radnju se uključuje novo, čudovišno biće; tempo čitanja postaje ubrzan, napose pri najavi novog lika

3. Dijalog prosca i sinova

1044

-dijalog je dramatičan; rečenicu svakog lika izgovoriti drukčije: prvu srdačno, prijateljski, rečenicu najstarijeg sina određito, energično, živo, rečenicu srednjeg sina u gradaciji, još energičnije, a rečenicu najmlađeg odlučno i samouvjereno; izazvati napetost u slušatelja

d) Interpretativno č itanje na satu

2. druga faza rada obuhvaća interpretativno č. teksta pred slušateljstvom (razredom)

prije č itanja učitelj priprema učenike za slušanje teksta, budi zanimanje za tekst i oslobađa ih zakočenosti;

1045

upozorava ih da zatvore knjige i pažljivo slušaju čitanje

ako tekst č ita nepoznata osoba (glumac, recitator), učitelj tu osobu uč. predstavlja, tj. iznosi osnovne biografske obavijesti

tekst koji se čita interpretativno prima se ponajprije kao slušni doživljaj, stoga su knjige zatvorene kako ne bi došlo do raspršenosti pozornosti i kako bi čitač mogao što više pridobiti slušatelje

pri otvorenim knj. uč. pokušavaju pratiti čitanje gledajući tekst i tako gube iz vidnog polja čitača koji, osim zvukovnih vrednota, oživotvoruje tekst i mimički i gestovno

1046

neki metodičari dopuštaju mogućnost da učenik prati interpretativno čitanje gledanjem u tekst – navode da ima uč. koji su vizualni tipovi (Rosandić se ne slaže, navodi kazalište)

e) Načela interpretativnog čitanja

teksta1. tekst se čita kontinuirano (cjelovito), bez prekidanja

2. za čitanje teksta ne daju se nikakve dopunske obavijesti (leksičke, biografske, sadržajne…); sve te obavijesti iznose se prije čitanja teksta

3. za čitanja teksta učitelj ili drugi čitač ne šeće po razredu; obično stoji pred cijelim auditorijem kako bi

1047

mogli uspostaviti psihički kontakt sa svim slušateljima

4. ne upućuje nikakve pojedinačne primjedbe učenicima za vrijeme čitanja teksta

5. ne izvodi neprimjerene geste i mimiku koji bi odvlačili pažnju slušatelja

interpretativno č . prvi je stupanj interpretacije teksta, otvaranje vrata u svijet djela, objavljivanje estetskih poruka; u ostvarivanju tog zadatka od čitača se zahtijeva posebna senzibilnost i kultura čitanja

f) Emocionalno-intelektualna

1048

(psihološka) stanka to je najkraća vremenska jedinica u strukturi sata motivirana psihološkim razlozima; interpretativno čitanje uvodi učenike u svijet djela, angažira njihove emocionalne, fantazijske i misaone procese, dovodi ih u stanje uzbuđenosti

učenike treba za trenutak prepustiti intimnom doživljavanju teksta – doživljaj teksta može se očitovati na više načina – svojim izrazom lica i očiju uč. otkrivaju posebno stanje koje je nastalo slušanjem teksta

ako je tekst humoristi č ki intoniran, svoj neposredni doživljaj očituju smijehom – u takvim se situacijama ne

1049

ostvaruje psihološka stanka – kreće se u potragu za izvorima smiješnog

svaka neo č ekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u postupcima s tekstom

da bi se uč. pružio trenutak intimnog susreta s dj., za vrijeme trajanja psihološke pauze ne izvode se u učionici nikakvi postupci (bilježenje podataka na ploču, obraćanje, šetanje po razredu, prelistavanje knj. i sl.) koji bi remetili koncentraciju

kad učitelj primijeti da su uč. u sebi uobličili prve dojmove i doživljaje, pristupa se provjeravanju tih prvih dojmova koje je izazvao tekst

1050

r) OBJAVLJIVANJE I KOREKCIJA DOŽIVLJAJA

nastavni sat strukturira se tako da se uč. pruži mogućnost izražavanja vlastitih dojmova, doživljaja i misli; te prve reakcije na tekst pokazuju stupanj učenikove knj. senzibilnosti i kulture1) Metodički postupci

1. u teoriji šk. interpretacije i nastavnoj praksi afirmirana je DIJALOŠKA METODA u fazi objavljivanja i korekcije doživljaja; učitelj upućuje učenicima PITANJA usmjerena na otkrivanje doživljaja – DOLAZE DO IZRAŽAJA OVA NAČELA:

pitanje pokreće učenike na

1051

izražavanje osobnih doživljaja, dojmova i zapažanja

pitanje ima orijentacijski karakter (služi za provjeravanje doživljaja, utvrđivanje prirode reakcija)

pitanje se upućuje svim učenicimapitanjem se usmjeruje reakcija pitanja ne smiju biti klišeizirana

osim pitanja, primjenjuju se i ZADACI koji pokreću (motiviraju) na izražavanje dojmova i doživljaja; tim zadacima želimo saznati kako su učenici primili određene slojeve teksta, koje asocijacije vezuju uz tekst

u primjeni dijaloške

1052

metode samo nekoliko učenika može izraziti osobni doživljaj, a ostali ostaju prikraćeni

primjenjuje se i INAČICA DIJALOŠKE METODE

1. učitelj usmeno postavlja pitanja na koja učenici odgovaraju pismeno 2. odgovore bilježe na orijentacijske listiće ili u svoje bilježnice; 3. kad zapišu odgovore na postavljena pitanja, glasno čitaju (nekoliko uč.) svoje odgovore, o kojima se razgovara; u razgovoru se odgovori ispravljaju takvim se postupkom obuhvaćaju dvije aktivnosti: zapisivanje i govorenje; prva aktivnost namijenjena je svima (svi bilježe odgovore na

1053

pitanja), a govorno se aktivira samo nekoliko uč.

učenicima koji se lakše pismeno izražavaju pruža mogućnost da najprije oblikuju odgovor, a zatim ga mogu pročitati (izgovoriti)

2. motiviranje za izražavanje doživljaja postiže se ANKETOM – na anketnim se listićima napišu pitanja i zadaci koji traže izražavanje doživljaja teksta; pitanjima i zadacima usmjerujemo uč. na izražavanje emocija, asocijacija, misli i zapažanja

objavljivanje doživljaja ima DVOJAKU NAMJENU:

omogućiti učeniku da iskaže osobni doživljaj teksta

1054

naznačiti temeljni smjer interpretacije

-u traganju za doživljajem djela, tj. za konkretizacijom umj. dj. (njegovih slojeva) u primateljevoj svijesti, primjenjuju se postupci koji idu za tim da primatelj uz aspekte djela stvara vlastiti kontekst

- uz svaki segment teksta povezuje osobne aspekte koji su izazvani (pokrenuti) tekstom; u pripovjednom dj. takvi će se osobni aspekti najspontanije i najbujnije očitovati u povezanosti s knj. likom, tj. njegovim oblikovanjem u primateljevoj svijesti

2) Pokus Zorana Konstantinovića

1055

proveo je eksperimentalnu fenomenološku analizu Anokina lika iz pripovjetke L. Lazarevića Na bunaru – studenti su morali ponovno pročitati prip. i pismeno skicirati kako zamišljaju lik

u provođenju eksperimenta postavljen je cilj da se istraži „kakvim aspektima čitalac dopunjuje onu shemu koju je odredio pisac: kakve se sheme aktiviraju u čitatelju dok u svojoj svijesti oblikuje Anokin lik“

1056

pokazano je kako čitatelji dopunjuju sheme koje pruža pisac u pojedinim segmentima teksta, kako se inspiriraju tekstom i dograđuju ga novim pojedinostima – to uranjanje u tekst, stvaralačko surađivanje s piscem, svjedoči o estetskom doživljavanju teksta

na temelju opisana pokusa Konstantinović je došao do zaključka da se strukturna analiza povezuje s estetskom, a aktualizacija pojedinih aspekata dj. uvjetovana je psihološkim (dobnim), intelektualnim i socijalnim čimbenicima

1057

s) ROMAN U NASTAVI

sve su brojnije metodičke monografije koje osvjetljavaju različite pristupe romanu u nastavi (Rosandić, Božović, Kajić, Turjačanin, Pandžić)

u teorijskim se prilozima aktualizira izbor romana za pojedine o-o stupnjeve, programski sadržaj romana na pojedinim stupnjevima, zastupljenost romana u odnosu prema drugim knjiž. vrstama;- svaka programska promjena aktualizira izbor i raspored romana za pojedine o-o stupnjeve

1058

a) metodičke se teorije izbora, položaja i rasporeda romana u o-o sustavu pozivaju na knjižkritička i knjižpovijesna mjerila osim kojih se uključuju pedagoška, psihološka i sociološko-antropološka mjerila

b) drugu skupinu teorijskih priloga o metodici nastave romana čine prilozi koji osvjetljavaju čitanje romana i zakonitosti estetske recepcije; proučavaju širok prostor interdisciplinarnih susreta; proučavaju složene emocionalne – misaone – fantazijske procese koji se odvijaju u čitatelju; čitatelj postaje predmetom istraživanja na svim

1059

stupnjevima vlastitog čitateljskog razvoja

c)metodičke se teorije bave motivacijom, tj. istražuju kako mladi čitatelj ulazi u svijet romana, što sve može utjecati na izbor romana i odluku da se čita

d) posebnu skupinu čine prilozi koji se bave metodičkim modeliranjem romana – to su prilozi koji prikazuju različite metodičke modele romana iz različitih književnopovijesnih razdoblja, različitih autora i za različite razine o-o sustava

a) PREGLED NAJPOZNATIJIH

METODI Č KIH TEORIJA ROMANA

1060

njihova se diferencijacija očituje na teorijsko-metodološkom planu i u ciljevima prema kojima teže; svaka se oslanja na književnoznanstveni teorijsko-metodološki predložak

1. FRAGMENTARNA KONCEPCIJA OBRADE ROMANA – je metodička teorija koja ima najdužu tradiciju, ne pristupa romanu kao cjelovitoj umjetničko strukturi, već se zadovoljava izborom manjih cjelina iz romana, koje se obično nazivaju odabrane stranice (odabrani odlomci) iz romana

1061

prisutna je u različitim metodičkim školama; francuska metoda eksplikacije teksta zadovoljava se odabranim stranicama romana;

-škola interpretacije odabire iz romana odabrane stranice, odabrane epizode, na kojima otkriva specifične značajke romanesknog teksta metodička koncepcija odabranih stranica ima svoje prednosti i nedostatke

1062

a) njezine su prednosti u tome što usmjerava mladog čitatelja na pažljivo, analitičko čitanje proznog teksta, suočava ih s „najsitnijim detaljima“ u tekstu i upozorava na njihovu važnost za razumijevanje poruka djela u cjelini

koncepcija odabranih stranica iz romana napose razvija osjećaj za jezične i stilske nijanse proznog teksta

b) nedostatci - usmjeravanjem pozornosti samo na manje cjeline i najsitnije pojedinosti u njima gubi se iz vida roman kao cjelina

POVIJEST

1063

pojavila se kao opozicija prepričavalačkoj koncepciji, koja se zadovoljavala prepričavanjem fabule; u težnji da prevlada takav površinski pristup romanu, opredjeljuje se za dubinsko otkrivanje književnoumj. teksta; ta je usmjerenost napose naglašena u školi interpretacije – pojedine su epizode iz reprezentativnih romana minuciozno osvijetljene s lingvističko-stilističkog gledišta

ali i interpretacija epizoda iz romana ne udovoljava zahtjevima cjeline romana – iznevjerava sveukupnost djela

1064

2. CJELOVITA (TOTALNA) INTERPRETACIJA ROMANA – (cjelovito proučavanje romana)

– teorija cjelovite obrade romana osobito je razvijena u ruskoj metodici nastave knj. (Braže, Marancmana) roman se raščlanjuje na strukturne elemente; te strukturne elemente čine: tema i problemi koje otvara tema idejni stavovi romana likovi fabulativno-kompozicijska razina romana

jezično-stilske značajke vrstovne značajke romana uzmu li se u obzir sve razine, uspostavlja se cjelovit pristup romanu:

1065

a) tema i problemi koje ona otvara osvjetljava se u svim epizodama, a ne samo u odabranim, ključnim epizodama

b) idejni stavovi ne uokviruju se samo jednom epizodom, jednom situacijom, jednim likom, nego se otkrivaju na cijelom romanesknom prostoru

c) likovi – ne zadovoljava se samo pojedinim likovima u romanu – nju zanima sustav odnosa među svim likovima

d) fabulativno-kompozicijska razina – njeno proučavanje obuhvaća sve sastavnice koje se očituju u cijelom romanseknom prostoru

1066

e) jezično-stilske karakteristike – na cjelokupnom tekstu romana

f) cjelovito osvjetljavanje r. omogućuje utvrđivanje vrstovih karakteristika

cjelovita interpretacija uspostavlja i književnopovijesni kontekst – roman smješta u književnopovijesno razdoblje, u stilsku formaciju, autorov opus i stvaralačku biografiju

1067

cjelovita se interpretacija romana ostvaruje u nizu/lancu nastavnih sati (zahtijeva veći broj nast. sati); romaneskni se sadržaj pretače u o-o sadržaj koji se organizira prema metodičko-pedagoškim i psihološkim kriterijima

u nizu nastavnih sati zastupljene su nastavne jedinice koje se međusobno povezuju sadržajno, logički i koncepcijski; niz nastavnih jedinica (niz nast. sati) kreće se u rasponu od najmanje dva-tri sata te doseže i do dvadeset sati

1068

teže se uklapa u o-o proces sa smanjenim brojem nastavnih sati; stoga ona traži primjenju načela egzemplarnosti i smanjivanje broja romana u nast. programu

pojavljuju se reprezentativni primjeri romana različitih autora u pojedinim književnopovijesnim razdobljima

3. djelomična (fragmentarna) i cjelovita (totalna) obrada romana – razlikuju se po širini sadržaja kojim se bave, po ciljevima i metodičkoj strategiji

1069

novije metodičke teorije sve se više bave PROBLEMSKOM TEORIJOM NASTAVE ROMANA

– ta se teorija pojavljuje u širem kontekstu problemske nastave knj. koja problematizira knj. sadržaj, uspostavlja novi tip organizacije o-o procesa i nove postupke; problemska teorija nastave romana pristupa romanu kao otvorenoj strukturi koja sadrži općeljudske probleme – oni pozivaju čitatelja na kritičko čitanje, kritičku refleksiju i aktualizaciju

1070

u svakom se romanu utvrđuju problemi koji postaju predmetom proučavanja i interpretacije; nastavni se proces organizira kao sustav problemskih situacija koje traže razrješenje

učenik postaje istraživač i otkrivač problema u romanu; problemska nastava romana otvara široke mogućnosti misaonog angažiranja i razvijanja stvaralačkih sposobnosti

4. u kontekstu novijih metodičkih učenja o romanu posebno se izdvaja TEORIJA STVARALA Č KE NASTAVE ROMANA

1071

– prema toj teoriji, nastava romana, proučavanje romana u nastavi, afirmira učenikove stvaralačke mogućnosti i sposobnosti uspostavlja stvaralačke situacije - to su takve situacije u kojima učenici sami otkrivaju nove ideje i nove modele

stvaralačke situacije nastaju i onda kada se oblici romanesknog izražavanja prenose u koji drugi oblik izražavanja – dramski, filmski, televizijski, radijski

učenici samostalno dramatiziraju, ekraniziraju ili prenose u radiofonski izraz pojedine romaneskne situacije

kreativno se pristupanje romanu očituje u

1072

orginalnim kritičko-esejističkim prikazima romana u cjelini ili pojedinim problemima

b) METODI Č K A NA Č ELA U INTERPRETACIJI ROMANA

proizlaze iz vrstovnih značajki romana, recepcijskih zakonitosti (zakonitosti primanja poruka), ciljeva i organizacije o-o procesa

1. roman je velika epska forma, koja čitatelju i interpretatoru postavlja specifične zahtjeve

– svaki pokušaj interpretacije romana otvara brojna a) KNJIŽEVNOTEORIJSKA PITANJA

1073

školska interpretacija romana utemeljuje se na književnoteorijskim spoznajama o romanu, tj. uvodi u interpretativni postupak kategorije teorije književnosti

kategorije teorije knj. uvode se ovisno o umjetničkoj prirodi romana, o stupnju učenikova knjiž. obrazovanja i o ciljevima interpretacije

sustav književnoteorijskih kategorija, pojmova i termina programski je vertikalno-spiralno utvrđen

1074

školska se interpretacija romana oslanja i na b) KNJIŽEVNOKRITIČKU LITERATURU – iz književnokritičke literature preuzima određene ocjene i sudove, metodološke postupke i teorijska rješenja

književnokritički tekst uključuje se u interpretativni postupak u svom izvornom (neprerađenom) obliku – baveći se interpretacijom pojedinog romana, učenik upoznaje, na određenoj razini, i književnokritičku literaturu o romanu – ta literatura im pomaže da dublje i svestranije upoznaju roman i metode kojima se roman može tumačiti

1075

uključivanje književnokritičke literature u interpretativni postupak osobito je zastupljeno u problemskoj nastavi romana – u problemskoj se nastavi književnokritički tekst uzima kao sredstvo stvaranja problemskih situacija

književnokritički tekst ne može biti zamjena za neposredno individualno kritičko čitanje romana; ne preuzimaju se gotovi književnokritički sudovi bez aktivnog čitanja i izgrađivanja vlastitih sudova i ocjena

1076

nije nam cilj da uč. reproducira tuđa mišljenja o dj. koja nisu verificirana i izgrađena neposrednom komunikacijom s tekstom romana – književnokritičko posredovanje u šk. interpretaciji romana ima pedagoške granice

c) TEORIJA KNJ. I KNJ. KRITIKA (UMJETNIČKA I ZNANSTVENA) uključuju se u interpretaciju romana na različitim razinama i s različitom svrhom; svako uključivanje mora imati svoje pedagoško-psihološko opravdanje knjteorijski i knjkritički elementi uključuju se u o-o postupak nakon čitanja romana

1077

književnoteorijski elementi uključuju se primjereno na svim stupnjevima interpretacije, tj. na svim stupnjevima obrazovanja

književnokritički tekstovi - uključuju se u interpretativni postupak na višim stupnjevima obrazovanja, tj. u srednjoj šk. kad učenici upoznaju i književnu kritiku kao posebnu vrstu teksta

2. INTERPRETACIJA ROMANA OSTVARUJE SE

U RAZLIČITIM KONTEKSTIMA

1078

a) NEPOSREDNO Č ITANJE ROMANA, bez bilo kakvog izravnog ili neizravnog posredovanja, ostvaruje se u čitateljevu kontekstu; svaki čitatelj uspostavlja svoj čitateljski kod, svoj individualni čitateljski kontekst u koji uključuje svijet romana; komunikacija sa svijetom romana može se iscpsti samo u okviru tog individualnog čitateljskog koda; to je subjektivno doživljavanje poruka romana koje donosi estetske naslade

1079

b) ROMAN KAO PREDMET PROU Č AVANJA – roman se nameće i kao predmet proučavanja, a to znači da se bavljenje romanom odvija se u okviru znanosti

osim književnoteorijskog i književnokritičkog posredovanja u proučavanju romana, javlja se, na SŠ stupnju, i književnopovijesni okvir (književnopovijesni kontekst)

ROMAN SE PROU Č AVA (PROMATRA):

a) s gledišta vremena u kojem je nastao b) s gledišta književnopovijesnog razdoblja ili stilske epohe kojoj pripada

1080

c) s gledišta nacionalne književnosti i jezika kojim je pisan d) s gledišta autora i autorove stvaralačke i povijesne osobnosti na taj se način u tumačenju romana otvara cijela ljestvica okvira u kojima se roman pojavljuje – svaki taj okvir ima svoje teorijsko-metodološke i pedagoško-psihološke pretpostavke

s pedagoško-povijesnog se gledišta spomenuti okviri za interpretaciju romana različito očituju – smještanje romana u književnopovijesno (povijesno) vrijeme pretpostavlja određeni krug književnopovijesnih spoznaja i asocijacija; bez spoznajno-asocijativne

1081

podloge svaka je lokalizacija romana u povijesni kontekst formalan čin koji, u pedagoškom smislu, vodi u verbalizam i historicizam

stoga se šk. interpretacija romana mora ODREĆI književnopovijesne lokalizacije romana na OŠ stupnju, a na SŠ stupnju, u okviru povijesnog proučavanja knj., uspostavlja primjeren književnopovijesni okvir

3. suvremena metodika opredjeljuje se za CJELOVITU INTERPRETACIJU ROMANA – roman se interpretira kao samosvojna književna vrsta; toj samosvojnosti (vrstovnoj) primjeravaju se

1082

metodički postupci u svim fazama bavljenja romanom u o-o procesu

4. SAMOSTALNO ČITANJE ROMANA U CJELINI pretpostavka je uspješne interpretacije romana na nastavnom satu; samostalno čitanje može biti usmjereno ili neusmjereno

a) usmjereno č itanje – je takvo čitanje koje se ostvaruje prema određenim instrukcijama i zahtjevima

b) neusmjereno č itanje - ostvaruje se bez posredovanja instrukcija i zadataka; u praksi se primjenjuju oba načina samostalnog čitanja romana u cjelini

1083

5. za čitanje romana (samostalno, č. izvan nastave) stvaraju se određeni OBJEKTIVNI I SUBJEKTIVNI UVJETI

a) OBJEKTIVNI UVJETI odnose se na posjedovanje teksta, režim čitanja, rok čitanja; pretpostavlja se da učenik ima roman za čitanje u vlastitoj kućnoj biblioteci, ili ga može za utvrđeno vrijeme č. i bavljenja na nastavi posuditi iz školske ili mjesne knjižnice; režim čitanja i rok čitanja utvrđuju se dogovorno

1084

b) SUBJEKTIVNI SU Č INITELJI – koji odlučuju o kvaliteti čitanja – probuđeno zanimanje za roman, stupanj čitateljeve književne senzibilnosti, stupanj književne i čitateljske kulture

sve spomenute odrednice uzimaju se u obzir pri uključivanju romana u o-o proces; suvremena metodika postavlja načelan zahtjev prema kojemu je učenik motiviran za čitanje romana; nastava neprestano širi raspon motivacija i postupaka kojima se one ostvaruju

1085

6. čitanje je romana ESTETSKA NASLADA (ESTETSKO UŽIVANJE), STVARALAŠTVO I RAD – u izgrađivanju kulture čitanja romana sve tri se sastavnice isprepliću; nastava igrađuje svijest o tome da je čitanje užitak, ali isto tako stvaralački rad

metodika uz čitanje uspostavlja radne zadatke različitog karaktera – čitanje povezuje s pisanjem, tj. stvaranjem bilježaka o pročitanome; jedno od sredstava kojim se čitanje romana ostvaruje kao rad i stvaralaštvo jesu različiti oblici pismenog reagiranja na tekst; u procesu čitanja i poslije čitanja učenik unosi bilješke u dnevnik čitanja i

1086

tako se priprema za interpretaciju teksta na satu

7. ako roman svojom temom, umjetničkim i jezičnim izrazom nadilazi emocionalne i spoznajne mogućnosti učenika, PRIMJERENIM SE MOTIVACIJAMA, OBJAŠNJENJIMA I TUMAČENJIMA UKLANJAJU ZAPREKE ZA SAMOSTALNO ČITANJE – zapreke se uklanjaju i dodatnim informacijama uz izvorni umjetnički tekst; za potrebe knj. odgoja i obrazovanja tekst se romana priprema na poseban način – dopunskim objašnjenjima i tumačenjima svih podataka u tekstu koji će učeniku

1087

pričinjati recepcijske (spoznajne) teškoće te se teškoće smanjuju i uklanjaju

romaneskni tekst koji se namjenjuje šk. lektiri priprema se prema specifičnim pedagoško-psihološkim kriterijima – pri izboru izdanja romana prevladava KRITERIJ POSEBNE PRIPREMLJENOSTI TEKSTA, posebnog izdanja koje je namijenjeno čitatelju određene dobi i određene književne i opće kulture

1088

poželjno je da svi učenici imaju isto izdanje romana – tako se olakšava komunikacija na nastavnom satu i svi imaju isti krug tekstovih informacija u dopunskim objašnjenjima i komentarima

8. ČITANJE ROMANA POVEZUJE SE I S DOPUNSKIM ILUSTRACIJAMA – za mlađe se čitatelje pripremaju posebna izdanja romana koji su ilustrirani – interpretacija se bavi otkrivanjem i osmišljavanjem odnosa između tekstovnog predloška i njegove likovne realizacije; nastava romana uči zapažati i vrednovati ilustracije u romanu,

1089

ilustracije pojedinih situacija

9. ŠK. INTERPRETACIJA ROMANA TEMELJI SE NA EMOCIONALNIM, SOCIJALNIM, MORALNIM I INTELEKTUALNIM ISKUSTVIMA učenika

-ta iskustva utvrđuje (otkriva) i uključuje u interpretativni proces iskustvena podloga omogućuje aktualizaciju poruka iz romana; iskustva se suočavaju s porukama romana i osmišljavaju s novih gledišta

1090

za uspješno provođenje interpretacije romana na satu pretpostavlja se POZNAVANJE RECEPCIJSKIH MOGUĆNOSTI – interpretacija pretpostavlja (prognozira) moguće oblike poistovjećivanja sa svijetom romana, moguće oblike distanciranja, negiranja i suprotstavljanja – a svi su ti oblici ponašanja pred tekstom otvoreni i poželjni

10. METODIKA UTVRĐUJE OPĆE ZAKONITOSTI POSTUPANJA U NASTAVI KNJ. I O-O RADU OPĆENITO – utvrđuje i opće zakonitosti u nastavi romana

1091

a) poštujući osobnost svakog umjetničkog dj., prema tome i osobnost romana metodika ističe načelo prema kojemu se interpretativno-nastavni postupci prilagođuju idejno-umjetničkoj prirodi dj. - postupke nameće samo dj. i okolnosti vezane uz čitatelja

b) kao što se priznaje neponovljivost svakog romana, tako se poštuje i priznaje osobnost svakog čitatelja

načelo individualiteta odnosi se na djelo i njegova čitatelja

1092

11. ŠKOLSKA INTERPRETACIJA ROMANA IMA ODGOJNO-OBRAZOVNU SVRHU – u metodičkom se modeliranju romana imaju na umu obrazovne i odgojne zadaće

- svaka šk. interpretacija romana izriče (programira) svoje obrazovne, odgojne i funkcionalne zadaćea) obrazovne zadaće – obuhvaćaju nove spoznaje o temi romana, idejama, problemima, fabuli, kompoziciji, motivaciji, romanesknoj tehnici, jeziku, stilu, autoru i ostalim izvantekstovnim odrednicama

1093

b) odgojne zadaće – odnose se na stavove, poglede, mišljenja, opredjeljenja, tj. na sastavnice svjetonazora

c) funkcionalne zadaće – odnose se na sposobnosti i umijeća koja se razvijaju u procesu interpretacije

metodika uspostavlja načelo programiranja obrazovnih, odgojnih i funkcionalnih zadaća interpretacije romana

12. INTERPRETACIJA ROMANA USMJERAVA SE PREMA RAZVIJANJU KNJIŽEVNE I ČITATELJSKE KULTURE – tim se primarnim zadaćama pridružuju dopunske zadaće

1094

interpretacija romana utječe na izgrađivanje jezične kulture – u metodičkom modeliranju romana utvrđuju se oblici govornog i pismenog izražavanja koji se integriraju u cjelokupni proces bavljenja romanom:

u proces motiviranja za čitanje

uz samostalno izvannastavno čitanje u interpretativno-nastavne situacije u završnim situacijama nakon interpretacije na satu

1095

uz pitanja i zadatke koji su usmjereni na otkrivanje i upoznavanje knjumj. značajki romana oblikuju se pitanja i zadaci koji služe razvijanju kulture govorenja i pisanja

13. U METODIČKOM SE MODELIRANJU ROMANA UTVRĐUJU SVE ODLUČUJUĆE OKOLNOSTI KOJE UTJEČU NA ČITANJE I RECEPCIJU ROMANA TE NA NJEGOVU INTERPRETACIJU – šk. interpretacija redovito osmišljava zapažanja do

1096

i otvara novea) postoje metodički modeli koji se ne utemeljuju na vlastitim zapažanjima, jer učenici nisu prije toga pročitali roman – ti su metodički modeli usmjereni na buđenje zanimanja za čitanje romana, oni potiču učenike na samostalno čitanje i otkrivaju im moguće načine čitanja

b) ako su učenici pročitali roman, interpretacija na satu polazi od njihovih doživljaja i zapažanja i vodi ih do novih spoznaja

1097

14. metodika nastave romana ne uspostavlja vrijednosnu ljestvicu elemenata koji čine ishodište i glavni predmet interpretacije – ROMAN SE RAŠČLANJUJE NA SASTAVNE ELEMENTE, A POLAZIŠTE I PREDMET INTERPRETACIJE MOGU BITI: idejno-tematska razina romana likovi fabulativno-kompozicijska razina jezik romaneskna tehnika stil žanr (vrsta romana) književnopovijesni kontekst u kojem je roman napisan

usporedbe dvaju ili više

1098

romana iz istih ili različitih epoha

koji će od navedenih elemenata biti ishodišnim ili temeljnim predmetom bavljenja ovisi o promjenjivim okolnostima

interpretacija odabire one probleme (one razine dj.) koji se uklapaju u cjelokupnu o-o situaciju razreda, škole, sredine

metodika uspostavlja načelo izbornosti i diferencijacije elemenata koji postaju temeljnim predmetom interpretacije – na taj način uzima u obzir inicijativu i metodičko-pedagošku procjenu učitelja

svaka se interpretacija romana smješta u određeni nastavni (didaktički)

1099

kontekst; metodički model uzima u obzir ono što mu logički, spoznajno i sadržajno prethodi;

-isto tako pretpostavlja vertikalni kontekst u koji će se spoznaje do kojih dođe interpretacija uključiti i povezati sa spoznajama koje će se usvajati

c) POLAZIŠTA INTERPRETACIJE

ROMANA pri određivanju polazišta interpretacije romana u o-o procesu mogu se uzimati u obzir tri temeljne odrednice:

učenikova recepcija romana i okolnosti koje na nju utječu

književnoumjetnička

1100

priroda romana književnopovijesni kontekst u kojem je roman nastao

A) U č enikova recepcija romana i okolnos ti koje

na nju utje č u samostalno izvannastavno č. romana individualan je duhovni čin u kojem se očituju čitateljeve recepcijske sposobnosti

-1) svaki čitatelj unosi u čitanje romana vlastita individualna emocionalna, moralna, socijalna i intelektualna iskustva i spoznaje;-2) ta se individualna iskustva posredovanjem romanesknog teksta aktiviraju, obogaćuju, proširuju i preobražavaju u

1101

nove vrijednosti;-3) individualno suočavanje sa svijetom romana rađa splet emocionalnih uzbuđenja, rojeve različitih asocijacija, pitanja i problema, intelektualnih i moralnih nedoumica; sve to zajedno čini individualni doživljaj dj. interpretacija polazi, najčešće, od individualnog doživljaja dj.; da bi individualni doživljaj mogao postati polazištem interpretacije, mora biti iskazan, objavljen

iskazivanje doživljaja dj. suptilan je duhovni čin; već u procesu čitanja čitatelj postupno (sukcesivno) izgrađuje doživljaj dj. koji obuhvaća niz različitih elemenata

1102

različitost elemenata koji izgrađuju doživljaj dj. omogućuje diferencijaciju polazišta

budući da je doživljaj dj. slojevit psihološki fenomen, polazišta se mogu razlikovati (tipologizirati) prema psihološkim odrednicama:

1. doživljaj romana – uključuje emocionalno čitateljevo reagiranje na poticaje romanesknog teksta – polazište interpretacije može biti emocionalni doživljaj, emocionalno reagiranje na poticaje koje roman stvara za čitatelja

što je čitatelj mlađi, emocionalno je reagiranje na poticaje u romanu jače, dominantnije

1103

interpretacija uzima kao polazište sveukupan emocionalni odnos (emo. reakciju) prema romanu i razvijenu ljestvicu emocionalnih očitovanja koja je uvjetovana različitošću romanesknih situacija

vlastiti emo. doživljaj romana čitatelj može iskazivati riječima tužan, potresen, depresivan, vedar, tragičan, sumoran i sl.;

-međutim, u romanu se smjenjuju različite situacije koje ukupnošću svojih pojedinačnih emo. poticaja izgrađuju

1104

-a) temeljni (sintetički) emocionalni odnos prema romanu – unutar tog općeg dojma o romanu mogu se otkrivati i drukčije -b) emocionalne nijanse – npr. Kovačićev je roman U registraturi u osnovi tragičan – protagonisti romana završavaju tragično – pa ipak, u romanu postoji niz vedrih, komičnih situacija2. emocionalni doživljaj djela u cjelini i pojedinih njegovih situacija učenik može iskazivati na različite načine i na temelju različitih poticaja i postupaka

1105

u metodičkoj teoriji i nastavnoj praksi afirmirani su ovi POSTUPCI I POTICAJI ZA IZRAŽAVANJE DOŽIVLJAJA ROMANA

na izražavanje sveukupnog doživljaja (dojma) potiče pitanje

a) pitanje najčešće ima ovakve oblike:

Kako ste doživjeli roman u cjelini?

Što si osjećao kad si dovršio čitanje romana?

Koji su te osjećaji obuzimali kad si dovršio čitanje romana?

Možeš li jednom riječju ili sintagmom izraziti osjećaj(e) nakon čitanja romana?

1106

b) na izražavanje sveukupnog doživljaja (osnovnog dojma) učenike potičemo zadatkom (zadacima) ovakvog tipa:

Iskaži (napiši) osnovni doživljaj romana.

Iskaži (napiši)) osjećaje koji su te obuzimali kad si dovršio čitanje romana.

c)emocionalni doživljaj romana u cjelini utvrđuje se zadacima koji traže izbor – zadaci višestrukog izbora – ti zadaci nude više mogućnosti, od kojih učenik odabire samo one koje iskazuju emocionalni doživljaj teksta; zadatak tog tipa može imati ovakav oblik:

1107

Dok si čitao roman, doživljavao različita uzbuđenja, obuzimali su te različiti osjećaji. Na priloženom listiću naznačeni su različiti načini doživljavanja romana. Zaokruži one koji izražavaju tvoj način doživljavanja, tvoj doživljaj djela. Roman (me) je:

a) razveseljavao, budio u meni radost, optimizam

b) rastužio, izazvao sumorna raspoloženja

c)budio u meni vjeru u životd) pokolebao me, činio nesigurnim

e) budio osjećaj straha, zebnje, neizvjesnosti

f) izazivao sažaljenjeg) budi revoilt i nezadovoljstvo

1108

d) u zadatak se mogu unositi i drugi pojmovi, druge riječi i izrazi koji pokazuju (izražavaju) emocionalne reakcije; u zadacima višestrukog izbora traži se opredjeljivanje i izbor rješenja; stoga u navođenju mogućnosti spominju i one koje nisu usklađene s poticajima u romanu za određenu vrstu emocionalne reakcije

e) zadatak višestrukog izbora kojim se utvrđuje temeljna emocionalna reakcija na roman može se temeljiti na izboru citata iz književnokritičkih tekstova; odabiru se citati koji pokazuju različite načine doživljavanja istog romana; uč. odabiru one načine s

1109

kojima se emocionalno poistovjećuju, a isključuju one s kojima se ne mogu poistovjetiti

d) METODIČKI MODELI

a) Vrste metodički modeli utemeljuju se na teorijskim osnovama različitih metodičkih sustava;

prema teoriji metodičkih sustava, razlikujemo ove metodičke modele za roman:

1110

analitički analitičko-interpretacijski fragmentarni (odabrane epizode) vrstovniproblemski cjeloviti korelacijski timskimultimedijski model

b) Analitički model utemeljuje se na teoriji književne analize koja obuhvaća raščlambu i opis sastavnica romana: temu, ideje, kompoziciju, fabulu, likove, jezik, stil

1111

svaka sastavnica proučava se kao samostalna nastavna situacija; nakon opisivanja svake sastavnice utvrđuje se njihova međusobna povezanost; tako se analiza povezuje sa sintezom

ostvaruje se na jednom nastavnom satu ili dvosatu - nastavni sat obuhvaća ove metodičke odrednice:

Ustrojstvo nastavnog sata

Sadržaj – Metodička strategija

1112

naslov romana, pisac – govorne m. (mon.,dijal.,), m. pokazivanja vrsta romana – govorne metode, metoda pisanja tematsko-idejna razina – govorne m., tekstne m., m. čitanja likovi – m. čitanja i slušanja, pisanja i govorenja, promatranja fabula – govorne m., metode pisanja jezik i stil – metode pisanja i govorenja sinteza – kombinacija različitih metoda

c) Analitičko-interpretacijski model

1113

obuhvaća raščlambu, opis i interpretaciju – roman se raščlanjuje na sastavne dijelove koji su zastupljeni u analitičkom modelu, opisuje svaku sastavnicu i uspostavlja interpretacijsku razinu

na interpretacijskoj razini tumače se umjetničke značajke teksta, iskazuju se osobna zapažanja, dojmovi, ocjene i sudovi; romaneskni tekst postaje predmetom subjektivnih pristupa, zapažanja, prosudbi i ocjena

otvara širi prostor stvaralačkom reagiranju

1114

za razliku od analitičkog modela, a-i model obuhvaća ciklus nastavnih sati – svaki nastavni sat oblikuje se u skladu s metodičkim sustavom šk. interpretacije

kao uzorak može poslužiti roman A. Kovačića U registraturi

Ustrojstvo nastavnih satiSadržaj – Metodička

strategija recepcija romana (zapisi u dnevniku č.) – čitanje zapisa, usmeni komentar kompozicija romana – čitanje i usmeno komentiranje kompozicijskih tablica – redoslijed epizoda fabula – prepričavanje fabule – kontinuirano,

1115

naizmjenično, tumačenje fabularnog slijeda, citiranje tematsko-idejna slojevitost – usmena interpretacija, citiranje u funkciji dokaza, aktualizacija likovi – usmena karakterizacija, rad na tekstu, dramatizacija jezično-stilska analiza – usmena analiza, tumačenje stilogenih jedinica

d) Fragmentarni model (odabrane stranice, odabrane epizode)

ostvaruje se u okviru različitih metodičkoh škola – francuska metoda eksplikacije teksta utemeljuje se na odabranim stranicama romana na kojima se

1116

tumače sve bitne značajke teksta, osobito jezik i stil

engleska metoda pomnog čitanja također odabire epizode iz romana i interpretira ih s različitih motrišta

njemačka škola interpretacije na odabranim stranicama otkriva jezično-stilske značajke – to čini i školska interpretacija u okviru zagrebačke metodičke škole

Fragmentarni model ima ovu artikulaciju:

Sadržaj – Metodička strategija

lokalizacija teksta – govorne metode, čitanje teksta, lokalizacija

1117

izbor i najava teksta (epizode) – govorne m., metode pisanja interpretativno č. – interpretativno č., slušanje (usmjereno, neusmjereno, anticipacijsko) emocionalno-intelektualna stanka – m. šutnje i promatranja objavljivanje doživljaja – govorne m., m. pisanja, likovnog izraž. interpretacija – metoda usmjerenog čitanja sinteza – govorne metode, metode pisanjamotivacija za č. romana u cjelini – m. govorne metode, metoda č.

e) Vrstovni model svaki je roman individualni umj. svijet koji uvjetuje

1118

izbor metodičke strategije – teorija knj. uspostavlja različite vrste romana koji imaju zajedničke vrstovne značajke (tematske, strukturne, stilske)

u skladu s tim zajedničkim vrstovnim značajkama oblikuje se zajendička metodička strategija i artikulacija nastavnog procesa

Vrstovni model sadrži ove odrednice:

Sadržaj – Metodička strategija

1119

vrsta romana (teorijsko određenje) – govorne metodeustrojstvo romana – govorne m., čitanje, metoda pisanja likovi – govorne m., metode pisanja i čitanja jezično-stilske značajke – stvaranje metateskta (pojedinačno, naizmjenično) sinteza – govorne metodenovi zadaci

f) Problemski model izvodi se iz teorije problemske nastave – na predlošku romana utvrđuju se i izdvajaju problemi koji postaju sadržajem nastavnog sata – literarni problemi vezuju se uz tematsko-idejni sloj,

1120

strukturu, likove, vrstovne značajke, jezik i stil

ovisno o složenosti problema organizira se broj nastavnih sati u rasponu od 2 do 20 nastavnih sati

-Svaki nast. sat u problemskom ciklusu sadrži ove odrednice, faze nastavnog sata: u prvoj fazi stvara se problemska situacija

u drugoj fazi definira se literarni (istraživački) problem i moguća istraživačka metodologija

u tre ć oj fazi organizira se samostalan rad (pojedinačni, tandemski ili rad u skupinama)

u č etvrtoj fazi analiziraju se i vrednuju rezultati istraživanja

1121

u petoj fazi predlažu se novi istraživački zadacia) Uzorci problemskog

modela1.Albert Camus Stranac roman se proučava u završnom razredu srednje škole, u programskoj cjelini moderni roman

recepcija, razumijevanje i tumačenje romana usklađuje se s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika, s posebnim usmjerenjem na temu otuđenosti i gubljenja osjećajnosti

problemski model o kojem je riječ polazi od pretpostavke da se učenici samostalno pročitali roman

nastavni sat obuhvaća ove sastavnice:

1122

1. provjeravanje recepcije romana; recepcija se može provjeriti anketom koja sadrži više odrednica o glavnim problemima (glavnom problemu) u romanuroman Alberta Camusa govori o:

a) čovjekovoj sreći u modernome svijetu

b) društvenoj angažiranosti pojedinca i želji za društvenim usponom

c)čovjekovoj otuđenosti, emocionalnoj otupljenosti (gubljenju osjećajnosti), životnom besmislu i apsurdnosti života

d) ljubavi među ljudima, uzajamnom razumijevanju

2. vrednovanje i komentiranje odgovora u anketi

1123

izdvajanje temeljnog problema koji se istražuje: čovjekova otuđenost, emocionalna otupjelost, životni besmisao, apsurd

3. prijedlog metodologije za samostalan istraživački rad – prijedlog sadrži postupke kojima se problem istražuje: pronalaženje podataka u tekstu, citiranje dijelova teksta, usmeno komentiranje, stvaranje plana za izlaganje problema

istraživanje može biti pojedinačno, u parovima ili skupinama

4. samostalan istraživački rad

5. objavljivanje rezultata, vrednovanje postignuća, otvaranje novih pristupa,

1124

izbor novih zadataka2.b) Stvaranje problemske

situacije stvara se različitim vrstama PROBLEMSKIH ZADATAKA – problemski zadaci mogu se odnositi na temu, ideje, likove, kompoziciju, jezik i stil, a oblikuju se usmeno ili pismeno

usmeni problemski zadatak objavljuje učitelj i pri tome određuje djelatnost koja se očekuje od učenika

mogu se odabirati zadaci koji uključuju više jezičnih djelatnosti: govorenje (učiteljevo), slušanje (učenika), pisanje (učenika)

PRIMJER I . – učitelj usmeno izriče karakteristike lika, učenici zapisuju samo one

1125

karakteristike koje su svojstvene određenome liku; za lik Mersaulta iz Camusova Stranca navode se ove karakteristike.

Mersault je: a) emocionalno angažiran, naglašeno osjećajan; b) za sebe bira najbolja životna rješenja; c) zainteresiran je za vlastiti uspjeh u društvu; d) poslovan je, podruzetan, društveno aktivan; e) iskren; f) ciničan; g) rječit; h) nervozan; i) umoran; j) čovjek bez iluzija; k) čovjek uspavane savjesti

c) Provjeravanje odgovora

kad učenici uoče i izdvoje karakteristike lika, pojedini učenik izgovara odabrane karakteristike, ostali

1126

uspoređuju svoje rezultate (svoj izbor karakteristika) s objavljenim karakteristikama

objavljivanje rezultata može (ako se učenici razilaze u izboru karakteristika) izazvati novu problemsku situaciju, koja se razrješava učiteljičinom intervencijom ili pozivanjem na sudove književne kritike

problemska situacija koja nastaje u fazi provjere i vrednovanja rezultata može biti poticaj za zadavanje novih zadataka za samostalan izvannastavni rad (pojedinačni, u parovima, skupinama)

d) Postupci lika – poticaj

1127

za problemski zadatak istraživanja recepcije knj. lika pokazuju posebno istaknuto zanimanje recipijenata za POSTUPKE KNJ. LIKA i motiviranje tih postupaka – problematiziranjem postupaka i motivacija otvara se prostor idejnoj, etičkoj, psihološkoj, sociološkoj i filozofskoj karakterizaciji

3.e) Uzorak problemskog

zadatka Mersault je obuzet: a) potrebom za isticanjem u društvu, b) željom za promjenama u društvu, c) karijerističkim pobudama, d) erotskim pobudama, e) gubitkom motivacija

u oblikovanju problemskog

1128

zadatka može se krenuti od GLAVNOG PROBLEMA u romanu, koji pokreće više pitanja: Je li Mersault ubio Arapina svjesno, s razložnom motivacijom?

Može li se postići sreća u apsurdnom svijetu? Ima li itko pravo drugome oduzeti život?Kako Camus odgovara na ta pitanja?

neka od spomenutih pitanja prelaze okvire Stranca i ulaze u druga Camusova djela; time se otvora šira problematika za samostalno (pojedinačno, u parovima i skupno) istraživanje

PRIMJER II . - Lav Nikolajević Tolstoj Ana Karenjina

1129

-Anin lik potiče razmišljanja o moralnoj odgovornosti žene u braku, granicama individualne ljudske slobode, krivnji, grijehu, kazni, sreći, ljubavi, roditeljstvu (majčinstvu) epigraf – kao poticaj za stvaranje problemske situacije

-Tolstoj je popratio naslov romana epigrafom Osveta je moja, ja ću se vratiti – učitelj najprije provjerava jesu li uč. zamijetili epigraf, tumači se podrijetlo, sadržaj i funkcija epigrafa – značenje: ljudi nemaju pravo izricati moralnu kaznu, to pripada Bogu

f) Problemska pitanja-nakon interpretacije epigrafa mogu se postaviti

1130

problemska pitanja: Je li kazna za Anino brakolomstvo okrutna? Može li se na tuđoj nesreći graditi vlastita sreća? Koliko javno mišljenje utječe na ponašanje pojedinca? i sl

g) Odgovori na problemska pitanja

odgovara se usmeno ili pismeno

– a) USMENI ODGOVORI izazivaju polemičke situacije – odgovori (naizmjenično) na svako pitanje mogu biti različiti, tj. mogu izražavati različita mišljenja – za svaki odgovor traži se argumentacija iz djela i određenog svjetonazora – očekuje se više svjetonazora; -b) PISMENI ODGOVORI su

1131

samostalniji, oblikuju se bez utjecaja drugih prosuditelja; oblikovani pisani odgovori služe kao podloga za raspravu; učitelj odabire (metodom slučajnog uzorka) pismene odgovore pojedinog učenika, čita ih naglas i poziva na raspravu

h) Anketa primjenjuje se kao sredstvo za stvaranje problemskih situacija

-sadrži PITANJA OTVORENOG TIPA na kojima se izvode problemske situacije - popunjava je svaki učenik samostalno – pitanjima prethodi uvodni tekst (uvodna rečenica) koja najavljuje tematski okvir U romanu Ana Karenjina Tolstoj problematizira (propituje) obiteljske

1132

odnose i razvija svoju filozofiju braka i obitelji. Likovi koji potiču čitatelja na razmišljanje o braku i obitelji: Ana – Karenjin – Vrosnki; Levin – Kitti; Oblonski – Dolly

I. Kakav je Anin brak do susreta s Vronskim? Bi li Ana i Vronski bili Sretni da ih je društvo prihvatilo? Je li Levinov brak s Kitti sretan? Je li Kitti prestala voljeti Vronskog? i sl.

II.Kojem ženskom liku pripada naziv „žena patnica“? Kakva je Ana majka? Je li Ana iznevjerila ulogu majke? Možemo li odvojeno promatrati Anu majku i Anu ženu i suprugu? i sl.

III. Ana u svom vremenu – Ana danas. Kakav je

1133

čovjek Stiv Oblonski? Što sve muči Levina? Što čovjeku pruža vjera? i sl.

i) Obrada ankete učitelj pregledava sve anketne listove, provodi kvantitativnu i kvalitativnu analizu i rezultate predočuje učenicima na idućem nastavnom satu

– objavljuje odgovore (najkarakterističnije) na svako pitanje i potiče raspravu – rezultati rasprave oblikuju se u zajednički tekst koji sadrži teze o Tolstojevu shvaćanju braka, ljubavi i obitelju u romana Ana Karenjina

teze mogu poslužiti kao

1134

teme samostalnih eseja (p.s. na zasadama teorije problemske nastave oblikovani su modeli Rasime Kajić)

e) SUVREMENI ROMAN U

SREDNJOŠKOLSKOJ NASTAVI

(POGLEDAJ U KNJIZI, TI SI OSNOVNA ŠKOLA)

a) Od realističkog i modernog do

suvremenog romana suvremeni romani (r. iz suvremene hrv. i svj. knj.) u metodičkoj teoriji pojavljuju se u različitim metodičkim sustavima (problemskom, otvorenom, cjelovitom sustavu): Rosandić, Kajić, Pandžić, Benjak, Pahić i dr.

1135

među metodičkim modelima prevladava model cjelovite interpretacije/cjelovite obrade romana

prvi uzorak cjelovite interp. obuhvaća roman U registraturi (Ros., 1972.), zatim roman Posljednji Stipančići (Ros., 1972.), uzorak modernog romana – Povratak Filipa Latinovića (Ros., 1976.., 2003.) = model pretpostavlja samostalno usmjereno č. koje se utemeljuje na usmjeravajućim zadacima – interpretacija na nast. satima obuhvaća sve razine romana: tematsko-idejnu, strukturnu, likove, jezik i stil, vrstovne značajke, mjesto u povijesti nacionalne i svjetske knj.

1136

na zasadama teorije cjelovite interp. romana oblikovani su metodički modeli Vlade Pandžića (Pandžić, 1986., 2001.)

model cjelovite interp. romana iz suvremene hrvatske knj. oblikovan je na predlošku romana Višnje Stahuljak Zlatna vuga

model obuhvaća ove sastavnice: recepcija romana u knj. kritici, knj. značajke, roman u metodičkoj prosudbi, roman na satu povijesti knj., roman na satu interp. ili problemskom satu, model kolektivne obrade (Rosandić, 2003.)

Mirjana Benjak opredijelila se za tumačenje strukture suvremenog romana na primjeru Kunderina romana

1137

Šala – otvorenu i dinamičku strukturu romana prenijela je na sljedeću metodičku matricu: uloga pripovjedača, načini razvijanja fabule, odnos prema vremenu, književna tehnika; funkcionalni i kreativni instrumentarij

Austrija – Kafkin roman Proces

b) Korelacijski model obuhvaća roman kao književno-umjetnički tekst i njegove stvaralačke preoblike u dramski, filmski, televizijski, digitalni izričaj

najčešći je redoslijed interpretacije koji kreće od romanesknog teksta (interpretacije teksta)

1138

prema drugim oblicima umjetničkog izražavanja

– dramatizaciji, ekranizaciji, televizijskoj i radiofonskoj prezentaciji, prijenosu na CD-ROM, ilustraciji zahtijeva niz nastavnih sati i stvaralačko angažiranje uč.; srodan je multimedijskom modelu jer uključuje različite medije

c) Timski model u težnji za prevladavanjem predmetno-satnog oblika nastave pojavljuju se, sve više, modeli timske nastave koja se utemeljuje na načelima sadržajne korelacije

- pojedini romani obuhvaćaju sadržaje koji se proučavaju U RAZLIČITIM

1139

NASTAVNIM PREDMETIMA (povijesti, filozofiji, psihologiji, likovnoj i glazbenoj umjetnosti…) uključuje pedagoški tim (tim učitelja različitih predmeta) u posebnoj organizaciji nastavnog procesa; nastavni proces zajednički se programira i metodički oblikuje

š) NOVELISTI Č KA ZBIRKA U NASTAVI

a) Teorijske odrednice metodička teorija odredila je različite postupke epskim (pripovjednim) vrstama: BASNI, BAJCI, NOVELI I ROMANU

novelistička zbirka - uvrštava se u nastavu knj.

1140

kao LEKTIRA i kao TEKSTOVNI PREDLOŽAK školske interpretacije

u novelističkoj zbirci mogu biti zastupljeni tekstovi većeg broja pisaca iz istog razdoblja ili iz različitih razdoblja, a neke novelističke zbirke sadrže tekstove jednog pisca – takva je zbirka K. Š. Gjalskog Pod starim krovovima

METODI Č KI PRISTUP NOVELISTI Č KOJ ZBIRCI

UVJETOVAN JE: karakterom zbirke čitateljskim iskustvom učenika koje se temelji na novelističkoj zbirci znanjem iz teorije književnosti

1141

didaktičkim kontekstom u koji se uklapa čitanje i interpretacija zbirke

primjer – zbirka Pod starim krovovima – svaka je novela SAMOSVOJAN umjetnički svijet, ali istodobno je međusobno POVEZANA s ostalim novelama;

- novele su povezane tematski, oblikovane su sličnom pripovjedačkim tehnikom, imaju i zajednički lik (Battorych); -u prve 3 novele pripovjedač upoznaje čitatelja s glavnim likom zbirke, sa socijalnom pozadinom i s mjestom radnje – u ostalim novelama prikazuju se blagdanski ugođaji, susreti, sukobi

1142

staroga i madog naroštaja – plemenitaša i plemića, propadanje plemenitaša…itd.

b) Čitateljsko iskustvo novelistička zbirka Pod starim krovovima predviđena je za samostalno čitanje i tumačenje na satu u drugom razredu srednje škole, u sklopu nastavne cjeline Hrvatski realizam

već u čitanci za OŠ učenici su susreli tekst iz novele Na Badnjak – tako je susret s Gjalskim uspostavljen već u OŠ; to je ujedno i prvo č. iskustvo vezano za Gjalskog

ČITATELJSKO ISKUSTVO vezano za novelističku zbirku učenici su stekli

1143

čitanjem Decamerona u prvom razredu SŠ te eventualnim čitanjem Lovčevih zapisa I.S.Turgenjeva

na primjeru Decamerona upoznali su osobitosti organizacije novelističke zbirke, ustroj novele kao knj. vrste i tehniku pripovijedanja; na predlošku Lovčevih zapisa upoznali su novelističke tekstove bliske novelama u zbirci Pod starim krovovima (Gjalski hrv. Turgenjev)

čitateljskom iskustvu pridružuje se teorijsko znanje o noveli kao o književnoj vrsti, koje su učenici usvojili u pristupu knj. dj.

c) Motiviranje za

1144

samostano čitanje budući su uč. već ušli u svijet novelističke zbirke Pod starim krovovima tekstom Na badnjak, motivacija za čitanje cijele zbirke može se temeljiti NA SJEĆANJIMA vezanim za taj tekst;

-motivacija se ostvaruje REPRODUKTIVNIM DIJALOGOM koji obuhvaća temu novele i njezina književna obilježja ako su uč. čitali Lovčeve zapise, motivacija se utemeljuje na čitateljskom iskustvu i spoznajama vezanim za taj tekst;

iskustva i spoznaje mogu se iznositi u kraćim USMENIM IZLAGANJIMA (dojmovi o novelama, zapažanjima o motivima i

1145

likovima, opisa krajolika, pripovjedna tehnika) ili u DIJALOGU s učiteljem;

mogu CITIRATI karakteristične zabilješke iz dnevnika čitanja koje se odnose na opis krajolika, likove, pripovjednu tehniku;

tim se spoznajama i iskustvima mogu pridružiti AUTOBIOGRAFSKI ZAPISI K. Š. Gjalskog u kojima on govori o svom odnosu prema Turgenjevu i drugim piscima koje je čitao;

pozivanje na piščevu lektiru ima posebnu odgojnu funkciju (učenici upoznaju čitateljsku zainteresiranost pisca, njegov način čitanja i doživljavanja knj. dj.)

kao ishodište motivacije za čitanje mogu poslužiti i oni

1146

dijelovi piščevih autobiografskih zapisa u kojima govori o stvaralačkim namjerama i izvorima inspiracije

motivacija se može ostvariti INTERPRETATIVNIM ČITANJEM NAJDOJMLJIVIJIH OPISA IZGLEDA LIKOVA I DIJALOGA;

-izborom dojmljivih dijelova teksta, dojmljivih epizoda, pobuđuje se zanimanje uč. i naznačuju neke temeljne odrednice teksta

d) Provjeravanje recepcije teksta i

rezultata samostalnog čitanja

na temelju pregleda i analize zabilješki u dnevnicima čitanja utvrđuju

1147

se značajke recepcijskih iskaza koje služe kao ishodište za razgovor o novelističkoj zbirci u cjelini;

recepcijski iskazi donose subjektivne doživljaje teksta, zapažanje o likovima, opisima, dijalozima, jeziku i stilu

– tim subjektivnim doživljajima i zapažanjima pridružuju se analitički postupci koji na neki način objektiviziraju pristup tekstovima na početku razgovora o zbirci u cjelini i pojedinim novelama uspostavljaju se zadaci koji zahtijevaju konkretne odgovore

– u zadacima objektivnog tipa mogu se postaviti sljedeća pitanja:

1148

Napišite naslove svih novela zbirke xy. Napišite imena najvažnijih likova u zbirci. U kojoj je noveli predstavljen glavni junak cijele zbirke? Gdje se događa radnja većeg broja novela? U kojoj ne noveli prikazan sukob generacija? i sl.

odgovori na pitanja u zadacima objektivnog tipa prate sve novele u zbirci i polazni su podaci za analitičko-interpretativni proces;

-kad uč. pismeno odgovore na postavljena pitanja u zadacima objektivnog tipa, utvrđuje se točnost njihovih odgovora: čitanjem pitanja i odgovora, ispravljanjem odgovora, učiteljevim komentarom rezultata

1149

provjere provjeravanje recepcije i poznavanje pojedinih novela te novelističke zbirke u cjelini može se ostvariti i drukčijim postupcima:

-Na ploču ili prozirnicu napišu se naslovi novela, a uč. uz svaki naslov upisuju ime glavnog lika novele.- Na ploču ili prozirnicu napiše se naslov svake novele, a učenici ispisuju zaplete u njima. -Na ploču ili prozirnicu zapiše se ime glavnog lika svake novele (ili više likova pojedine novele), a uč. ispisuju naslove.-Na ploču ili prozirnicu napišu se zapleti svake novele, a uč. zapisuju naslove novela i imena

1150

likova koji stvaraju zaplet (koji sudjeluju u stvaranju zapleta). postupak se može ostvariti i usmeno, pri čemu se usmeno navode traženi podaci; kao predložak za provjeravanje recepcije i poznavanja teksta mogu se odabrati karakteristični dijelovi teksta na temelju kojih se određuje njihova pripadnost:

-Učitelj interpretativno čita opis interijera, a uč. utvrđuju vrstu teksta i smještaju ga u određenu novelu.- Učitelj interpretativno č. opis vanjskih crta lika (portret), a uč. utvrđuju vrstu teksta i lik na koji se tekst odnosi. Odabere se dijalog iz pojedine novele, koji se čita po ulogama, a

1151

uč. određuju vrstu teksta i likove o kojima je riječ. posljednji se postupak može razviti u karakterizaciju likova; učenici koji su čitali tekst po ulogama govore u prvom licu i karakteriziraju lik prema uzroku: Ja sam Illustrissimus Battorych…Ja sam…

na temelju odgovora uspostavlja se sustav podataka o likovima, ustroju novela (zapletima), opisima interijera, portretima, govoru likova, njihovim osobinama

e) Skupna obrada – obrada u parovima

(tandemima) ostvaruje se na sljedeći način – pošto uč. izraze

1152

prve dojmove o pojedinim novelama i zbirci u cjelini te kad odgovore na pitanja koja se provjerava poznavanje teksta, organizira se skupna obrada ili obrada u parovima

kako bi uč. u samostalnom radu što bolje i svestranije prikazali svijet novelističke zbirke – za skupnu obradu ili obradu u parovima pripreme se zadaci za samostalno istraživanje teksta, uč. se organiziraju u skupine ili tandeme i samostalno rješavaju zadatke:

-a) Provedi xy lik kroz novelističku zbirku i utvrdi s kojim likovima uspostavlja kontakte. Naznači temeljne podatke iz teksta na osnovi

1153

kojih možeš okarakterizirati Battorycha i ostale likove s kojima on kontaktira.-b) Izdvoji neobične likove i okarakteriziraj ih na temelju njihovih postupaka i shvaćanja.-c) Pronađi kajkavizme u tekstu odabranih novela. -d) Usporedi dvije verzije teksta novele.-e) Odaberi jednu novelu i odredi njezine strukturne značajke (ustroj novele) i sl. nakon samostalnog čitanja zbirke, analize i interpretacije na satu može se organizirati stvaralački pristup tekstu, tj. prijenos teksta u televizijski ili radiofonski izraz;

uč. odabiru stvaralačke zadatke i pojedinačno ili u parovima pripremaju

1154

stvaralačku adaptaciju teksta:

- Novele iz zbirke xy sadrže televizične elemente. Pokušaj ih otkriti i predložiti kako bi se ti elementi prenijeli u televizijski izraz.-Osobitu pozornost usmjeri na likove, interijere i eksterijere. Pokušaj napisati nacrt scenarija za televizijsku adaptaciju zbirke xy tako da središnji lik bude xy. Opiši kostime za likove iz zbirke xy. Ako imaš likovnog dara, naslikaj portrete likova iz zbirke xy. U televizijsku adaptaciju uvedi i glazbene sekvence.- Predloži ih ovisno o literarnom predlošku koji se prenosi u televizijski izraz. Napiši scenarij za radiofonsku adaptaciju jedne

1155

novele. i sl. pri metodičkom oblikovanju pristupa novelističkoj zbirci uzimaju se u obzir književnokritički tekstovi;

-oni se tematski i funkcionalno uključuju u sve faze bavljenja književnoumjetničkim tekstom

t) BAJKA U NASTAVI

a) Pedagoški spor

1156

u pedagoškoj literaturi zabilježen je spor o odgojnoj ulozi bajke – izraženo je mišljenje prema kojemu bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet ispunjen šokantnim ili idealiziranim situacijama, budi u djeci osjećaj straha i nelagodnosti i odvodi ih od stvarnog života

zastupnici tog mišljenja polaze od pretpostavke da knj. dj. mora izražavati životne procese i zakonitosti isključivo realistički, tj. traže podudarnost života i knj. dj. (mimetička koncepcija)

1157

to su, međutim, dva posebna svijeta koja se međusobno susreću i prožimaju, ali svako od njih ima svoje vlastite zakonitosti – književnost nije odvojena od života, ona se njime nadahnjuje, ali ga i preobražava u novu stvarnost

prema tome, ne može se prihvatiti tzv. realistička (mimetička) koncepcija bajke, niti se životne činjenice moraju podudarati s književnim (estetskim) činjenicama

b) Dijete i bajka

1158

djeca pokazuju pjesnički odnos prema svijetu – najobičnije pojave, predmete i događaje pokušavaju transformirati, prenijeti u drukčiji oblik, prilagoditi ih zahtjevima svoje vizije

– upravo i BAJKA PREOBRAŽAVA ŽIVOTNE POJAVE u najčudesnije odnose u koje se dijete, zahvaljujući razigranosti i nesputanosti mašte, intenzivno uživljava optimistična poruka bajke izaziva u dječjem svijetu snažan emocionalni učinak; bogatstvom poetske zamisli, likovima koji se slobodno kreću u čudesnim prostorima, izvodeći velike pothvate

1159

–ushićuje dječju maštu i dijete uključuje u uzbudljivu pustolovinu priče – budi u djetetu pjesnički doživljaj

c) Metodičari o bajci

u metodici nastave knj. u OŠ prevladano je mišljenje o negativnom utjecaju bajke – Bajke imaju golemo odgojno značenje. Uče skromnosti, nesebičnosti, pristojnosti, ismjehuju poroke, iskazuju narodnu mudrost kroz stoljeća.

POUČNOST BAJKE NIJE NAMETLJIVA, neprirodna, jer se njezina zamisao izražava u zanimljivoj fabuli, u profinjenoj kompoziciji, u svijetlim i jasnim slikama.

1160

Dramatičnost zbivanja i živopisnost likova pogoduje slikovitom viđenju svijeta, RAZVIJA FANTAZIJU, BUDI STVARALAČKE INTERESE.

Jezik je bajke jednostavan, ali bogat specifičnim slikovitim izrazima, obogaćuje jezik učenika, uvodi čitatelje u narodne dragocjenosti, približava ih narodnom duhu. (Kustareva, Nazarova i dr.)

d) Učenici i bajka istražujući kako se uč. OŠ odnose prema bajci, kako je emo. doživljavaju, Stjepko Težak došao je do ovakva zaključka:

1161

-Otkrivajući učenicima pravu, istinsku ljepotu bajke, nastavnik razvija njihov estetski osjećaj, oduševljava ih za bolju bajku, ali ujedno i suzbija sve njezine eventualne negativne utjecaje.- Ako odmalena učimo dijete da je bajka priča u kojoj je sve moguće i prema tome koja se ne može jednostavno poistovjetiti s ovim našim stvarnim svijetom, u kojem mnogo toga nije niti će biti moguće, ako ga upozoravamo da je bajka u ponečemu prethodila tehničkim i znanstvenim otkrićima, ako im u njoj pokažemo tragove daleke, neprosvijećene prošlosti, ako o svakom činu raspravljamo koliko je on

1162

prihvatljiv ili neprihvatljiv, ako procjenjujemo vladanje pojedinih likova s odgojnog stajališta, čitanje i obrada bajke bit će samo korisno…

Težak se se opredjeljuje za interpretaciju bajke – za otkrivanje njezinih ODGOJNIH (estetskih) i ETIČKIH vrijednosti; primjerenom interpretacijom učenici OŠ doživljavaju i spoznaju bajku kao istinsku ljepotu, kao izvor mudrosti, optimizma i čovječnosti

1163

u svojoj metodičkoj monografiji o bajci Težak je prikazao, na antologijskom izboru narodne i umjetničke bajke, na kojoj se razini može ostvariti interpretacija teksta i kojim metodičkim postupcima – Težak prati bajku od prvog do završnog razreda OŠ, dajući učiteljima uzorke interpretacije

u programima drugih naroda bajci prosječno pripada godišnje šest do osam nastavnih sati (računajući i sate lektire)e) Bajka u nastavnim

programima 1.,2.,3. razred - ? (pogledaj plan i program ;)

1164

f) Interpretacija polazišta

u teoriji šk. interpretacije bajke utvrđeni su osnovni elementi na kojima se utemeljuje interpretativni proces – tj. utvrđeni su knj. elementi na kojima se temelji interpretacija

po svojim knj. obilježjima bajka pripada epskom rodu, pa se u oblikovanju njezina svijeta pojavljuju tipično epski elementi: DOGAĐAJI, LIKOVI, FABULA

teoretičar bajke M. Luthi ističe ove njezine knj. značajke na koma se može temeljiti interpretacija: … raščlanjenost u više epizoda;

1165

- JASNA STRUKTURA koja je odvaja od neograničene slobode u građenju umjetničke fikcije, kojim se bajka dijeli od priopćavanja o onome što se dogodilo, čulo i doživjelo, vjerovalo; -LAKOĆA I RAZIGRANOST, koje su joj svojstvene nasuprot srodnim vrstama kao predaja, legenda, mit: beznačajna uloga poučnih elemenata u usporedbi s basnom i egzemplom;-ISPREMIJEŠANOST STVARNOG I NESTVARNOG, po kojoj se bajka luči od izmišljenih pripovijesti s realističkim, pseudorealističkim pretenzijama, kao što su novele, romani, naučno-fantastična djela

1166

redoslijed elemenata u interpretaciji uvjetovan je posebnostima teksta i reakcijama čitatelja

u šk. interpretaciji uzima se kao polazište onaj element koji se, pri prvom čitanju, najviše nameće primateljevu doživljajnom svijetu

u interpretaciji bajke nameće se kao poseban element – FANTASTIKA, smjenjivanje FANTASTIČNIH i REALNIH motiva i situacija

interpretacija neće inzistirati na nijekanju (poricanju) fantastičnog elementa, ni na isticanju tvrdnje: tako se u životu ne događa

1167

interpretacija će poštovati samosvojan svijet bajke i otkrivati one elemente koji su za nju tipični – otkrivat će kretanje fabularnog toka, tumačiti skriveni smisao neobičnih situacija i čudesnih transformacija kako bi uč. mogli prodrijeti u bogatstvo njezine zamisli, u čudesne situacije i likove u koje tvorac projicira svoje shvaćanje pravde, hrabrosti, nesebičnosti, mudrosti, dobrote i drugih etičkih vrijednosti

1168

time će se afirmirati TEMELJNO METOD. NA Č ELO U INTERP. BAJKE: povezivanje kompozicijske analize s analizom likova i idejnog ustrojstva bajke – uč. će pratiti razvoj događaja i postupke likova u određenim situacijama, doživljavati ih i komentirati, izricati svoje sudove i poglede

g) Interpretacija likova uzimaju se u obzir još neki elementi koji nisu karakteristični za druga pripovjedna epska djela – u bajkama se pojavljuju STVARNI i NESTVARNI likovi, likovi iz životinjskog i biljnog svijeta, prirodne pojave

1169

pri interpretaciji likova koji pripadaju tzv. nestvarnoj skupini, likovima iz životinjskog i biljnog svijeta, svijeta stvari i prirodnih pojava, uočavaju se KARAKTERISTIČNI STILSKI POSTUPCI: personificiranje (antropomorfiziranje) i hiperboličnost

te stilske crte dobivaju i svoje idejno značenje – personifikacija kao stilski postupak bliska je doživljajnom svijetu učenika mlađih razreda OŠ – tim se postupkom i oni služe u svom jezičnom, likovnom i scenskom izražavanju – sunce na dječjim crtežima ima oči i usta, smiješi se

1170

interpertacija otkriva i KARAKTERISTI Č NU SOCIJALNU STRUKTURU LIKOVA – u bajci se pojavljuju kraljevi, carevi, pastiri, ljudi iz puka – socijalna struktura likova u bajci svjedoči o njezinoj povijesnoj uvjetovanosti i povezanosti uz određene oblike života i vjerovanja

– BAJKA NASTOJI PREVLADATI SOCIJALNE RAZLIKE i zato preobražava seoskog momka u kraljevića, a siromašnu djevojku u kraljicu ili caricu

1171

– u prikazivanju socijalnih odnosa bajka se ne odriče IRONIJE kad je riječ o predstavnicima povlaštenih staleža (carevi su prikazani kao nedomišljati i neinteligentni, njihovi podređeni kao zavidni, neiskreni i nesposobni) ni HIPERBOLE kad su posrijedi predstavnici puka (seoski momak izvodi junačke pothvate, svladava sve zapreke, nadvladava careve izvrgavajući ih rugli) poseban komentar zahtijeva pojava tzv. nestvarnih likova u kojima je utjelovljen određeni TIP NARODNOG VJEROVANJA

1172

– podrijetlo nekih od tih vjerovanja koja su projicirana u likove bajke mogu se tumačiti na sljedeći način: Pojedine fantastične predodžbe u bajci izviru iz najdrevnijih primitivnih vjerovanja i obreda. Takva je, npr., predodžba o duši koja se može nalaziti negdje izvan tijela (sjetimo se bajke o Baš-Čeliku). Životinje i stvari koje u bajkama čovječjim glasom govore s junakom i nebeska tijela koja se kreću i vladaju kao da su ljudi izviru iz prastarih čovjekovih vjerovanja da je u prirodi sve živo i sve slično čovjeku.

1173

Bajke o snažnom junaku koji je potekao od kakve životinje daleki su nejasni odjek vjerovanja i s time povezanih obreda prema kojima su ljudi određenu životinju smatrali svojim zajedničkim rodovskim poretkom. Vještice, vile i zmajevi u bajci vuku svoje korijene iz primitivnih mitoloških vjerovanja, koja su se, uostalom, paralelno s bajkom, sve do danas sačuvala i u živom pučkom praznovjerju. Neke su se bajke razvile neposrednije iz mitova. (M. Bošković-Stulli)

h) Ustrojstvo nastavnog sata

1174

interpretacija bajke na nastavnom satu ostvaruje se u ovim fazama:

1. priprema za čitanje teksta

2. čitanje teksta (interpretativno)

3. provjeravanje doživljaja4. prepričavanje5. analiza teksta/interpretacija

6. uopćavanje7. pripremanje učenika za interpretativno čitanje, stvaralački rad na tekstu, dramatizacija, ilustracija

8. zadavanje zadataka za samostalan rad kod kuće

i) Pripremanje učenika za čitanje bajke

1175

1. ovisno o tematskoj usmjerenosti bajke, organizira se RAZGOVOR (motivacijski ili kontrolni) u kojem uč. izražavaju svoja iskustva, doživljaje i spoznaje

kao ishodište razgovora uzima se tema koja je u suglasju s temom bajke;

-iz svog iskustva učenici mogu iznijeti doživljaj straha, ponašanje ljudi u određenim situacijama, predočivanje određenih situacija u kojima se očituje hrabrost;-osmišljavanjem iskustava olakšava se prijelaz u svijet bajke, koja na drukčiji način i drugim sredstvima izražava junački pothvat, doživljaj straha i sl.2. motiviranje učenika za

1176

doživljavanje bajke ostvaruje se METODOM POTICAJNE RIJEČI

– učitelj izgovara poticajnu tematsku riječ, npr. strah, junaštvo, dobrota, a učenici usmeno ili pismeno iskazuju asocijacije koje povezuju uz tu riječ; -kad uč. iskažu krug asocijacija koje povezuju uz zadanu riječ, učitelj komentira njihove asocijacije i najavljuje svijet bajke u kojem se neke od tih asocijacija pojavljuju u drukčijem obliku i u drukčijem kontekstu3.budući da se u bajkama pojavljuje personifikacija kao karakteristično stilsko sredstvo, u pripremnoj fazi može se izvesti VJEŽBA PERSONIFICIRANJA

1177

– učitelj motivira učenike za jedan zanimljiv oblik stvaralaštva – motivacija može izgledati ovako: U igri ste često poželjeli biti neka druga osoba (pilot, svemirski putnik, pomorac, slavni glumac, državnik, kralj…). Kako biste se ponašali u ulozi osobe u koju biste se željeli preobraziti?

Stvarima ste u tim igrama kadšto pridavali obilježja živih bića. Zamislite da progovori vaša najdraža igračka, cvijet, stablo, voda, planina! O čemu bi progovorile, kako bi se ponašale da su žive?

4. učenici mogu dobiti zadatak za domaći rad u kojem će personificirati najdražu prirodnu pojavu ili

1178

stvar; u pripremnoj fazi sata čitaju se odabrani sastavci koji najavljuju fantastični svijet bajke

5.prije čitanja teksta uč. mogu promatrati ILUSTRACIJE

(NAJKARAKTERISTIČNIJE PRIZORE);- organizira se razgovor, tj. uč. usmeno ili pismeno izražavaju što vide na prikazanim ilustracijama, a zatim se najavljuje tekst bajke uz koju se vezuju prikazane ilustracije; -u opisivanju ilustracija ne ide se u detalje, uč. iznose samo bitne podatke6. pripremanje za doživljavanje bajki u kojima se kao likovi pojavljuju životinje provodi se dijaloškom metodom, metodom pokazivanja ili metodom samostalnog

1179

izlaganja učenikaa) razgovorom se obuhvaćaju karakteristike životinja, njihovo ponašanje i čovjekov odnos prema njima

b) mogu se pokazati CRTEŽI ILI SLIKE ŽIVOTINJA u prirodnom ili karikiranom obliku – učenici opisuju ponuđene crteže, a pri analizi karikatura životinja izražavaju i osjećaje koje bude te karakteristike prikazane životinje

c)u uvodnoj fazi sata mogu se pripremiti samostalna IZLAGANJA O POJEDINIM ŽIVOTINJAMA utemeljena na osobnom iskustvu i doživljajima te na informacijama iz enciklopedije i drugih popularnih

1180

7. ako se u bajci pojavljuju natprirodna bića, razgovara se o tome kako su uč. u ranom djetinjstvu, slušajući priče koje su im pričali odrasli, DOŽIVLJAVALI I ZAMIŠLJALI VJEŠTICU, VILU, ČUDOVIŠNA BIĆA

od tih prvih iskustava kreće se dalje u objašnjavanje narodnog vjerovanja i povezanosti bajke s različitim tipovima narodnog vjerovanja

8. učenici rado gledaju crtane filmove u kojima se pojavljuju životinje, stvari i druge zanimljive pojave; u pripremnoj se fazi može razgovarati O LIKOVIMA CRTANIH FILMOVA, njihovim postupcima i karakteristikama, a zatim najaviti svijet bajke u kojoj

1181

se također susreću slični likovi o kojima je riječ u crtanim filmovima

9. čitanju bajke prethodi objašnjavanje nepoznatih riječi, pojmova i izraza

10. AKO SE BAJKA NE ČITA U CJELINI - stvaralačkim prepričavanjem izvodi se sadržaj bajke od onog trenutka u razvoju radnje koji će biti predočen interpretativnim č. (koji će biti interpretativno pročitan)

11. AKO SU UČ. KOD KUĆE PROČITALI BAJKU U CIJELOSTI - u pripremnoj fazi provjerava kako su je doživjeli, koje su situacije najviše zaokupile njihovu pažnju, koji su ih likovi najviše zainteresirali;

1182

-učenici bi trebali obavljati određene predradnje (stvarati plan za kompoziciju bajke, na osnovi redoslijeda događaja koji se iznose u ispremiješanom redu uspostaviti odgovarajući red, uspostaviti odgovarajuće odnose između ilustracija ili filmskih inserata i teksta, klasificirati likove, pripremiti plan za analizu lika, ispisati iz teksta karakteristične podatke (jezične i stilske), postaviti teze koje se odnose na idejni smisao bajke, na karakterne osobine likova i sl.)12. u pripremnoj fazi mogu se rješavati ZADACI OBJEKTIVNOG TIPA u kojima su obuhvaćeni najpoznatiji likovi iz

1183

narodne bajke s kojima su se učenici upoznali, karakteristične situacije iz pojedinih bajki, stilski postupci; takvim će se provjeravanjem utvrditi pripremljenost za primanje novog teksta

13. čitanju teksta može prethoditi gledanje filma koji je rađen na predlošku bajke – analiza filma služi kao motivacija za čitanje teksta

j) Interpretativno čitanje bajke

interpretativnim č. bajke uč. doživljavaju njezin svijet, emotivno i fantazijski se angažiraju; pri interpretativnom č. bajke pozornost se obraća njezinim književnim

1184

značajkama; ona je NAMIJENJENA PRIPOVIJEDANJU (narativnog je karaktera); osim učiteljeva čitanja, uč. mogu slušati tekst bajke u interpretaciji glumaca (snimke s gram. ploče ili magnetof. vrpce), u radiofonskoj realizaciji, zvučnoj čitanci i CD-u

k) Provjeravanje doživljaja

koji su izazvani čitanjem provodi se usmeno ili pismeno – dijaloškom metodom provjerava se koje je osjećaje, asocijacije i misli pobudio tekst;

u pismenom obliku uč. mogu izraziti osjećaje, predodžbe i asocijacije koje je tekst izazvao navođenjem jedne riječi

1185

koja izražava doživljaj, nizom riječi (sintagmama) ili kraćim vezanim tekstom;

može se primijeniti i orijentacijska anketa koja provjerava krug doživljaja i zapažanja; spontana zapažanja, koja uč. iznose usmeno ili čitaju s anketnih listića, dopunjuju se, ispravljaju i dovode u odgovarajući sustavl) Prepričavanje teksta

kad uč. izraze svoje doživljaje i zapažanja, pristupa se prepričavanju teksta; odabiru se RAZLI Č ITI TIPOVI PREPRI Č AVANJA

kao funkcionalni tipovi prepričavanja odabiru se: prepričavanje blisko tekstu ili stvaralačko prepričavanje

1186

osim tih tipova primjenjuju se i izborno prepričavanje, sažeto prepričavanje, prepričavanje vezano uz ilustracije; prepričavanje se može oslanjati i na kompozicijsku shemu, tj. uč. služeći se shemom slijede razvoj radnje

taj se metodički postupak primjenjuje zato da bi uč. samostalno obuhvatili bajku u cjelini i osamostalili se u govornom izražavanju

– prepričavanje prethodi analizi teksta, tj. pruža mogućnost interpretacije bitnih elemenata (likova, slika, idejnog stava, jezika, stila), ali se može pojaviti i u ostalim fazama nastavnog sata

1187

m) Analiza teksta (interpretacija)

anal. faza nast. sata posvećuje se središnjem problemu (likovima, kompoziciji, idejnoj usmjerenosti, jeziku, stilu, karakteristikama bajke kao knj. vrste)

– o izboru središnjeg problema ovisi dalji tijek analize i izbor metodičkih postupakaa) u analitičkoj fazi nastavnog sata važnu ulogu ima DIJALOŠKA METODA

– doživljaja najveću primjenu u interpretaciji likova i kompozicije; -pitanja koja se upućuju moraju pokretati misaoni svijet, razvijati mož

1188

zapažanja i zaključivanja tom se metodom omogućuje uč. da izraze svoja zapažanja o likovima i njihovim postupcima, situacijama i idejnim stavovima

– u primjeni dijaloške metode osobito je važno rabiti problemska pitanja – takva pitanja postavljaju uč. pred problem i izazivaju spoznajnu radoznalost1. primjerice, u interp. lika najmlađeg carevića u bajci Baš-Čelik može se na početku analitičke faze postaviti ovakvo problemsko pitanje: Postoji li sklad između carevićeve upornosti u traženju otete žene i mogućnosti ostvarivanja te želje?

uč. iskazuju potvrdan ili

1189

niječan odgovor – za svaki izbor iznose argumentaciju, služeći se tekstom;

-pozivajući se na situacije u tekstu, na izrazitija mjesta u razvoju radnje gdje se pojavljuje lik najmlađeg carevića, uč. će zapaziti da carević nema snage ni snalažljivost da ostvari svoju želju – tako će samostalno otkriti bitne značajke u strukturi lika, tj. riješit će jedan problem iz teksta2.primjer - perspektivno (razvojno) pitanje traži takav odgovor koji sadrži više međusobno povezanih elemenata – u interpretaciji Čardaka ni na nebu ni na zemlji može se postaviti ovakvo razvojno pitanje: Otmica careve kćeri izazvala je zanimljivu

1190

pustolovinu. Kako se razvija ta pustolovina i čime je motivirana?

u odgovoru na to pitanje uč. slijede najvažnije događaje u razvoju fabule i njezine pokretačke motive i tako ostvaruju razvijen odgovor na postavljeno pitanje

b) METODA OBJAŠNJAVANJA – učenici objašnjavaju postupke likova, stilska sredstva, leksik i frazeologiju djela, karakteristike bajke kao knj. vrste

c)monološki oblik izražavanja neće uvijek imati karakter objašnjavanja (koje je u osnovi diskurzivna djelatnost utemeljena na pojmovima i stručnim

1191

nazivima) – primjenjuju se i razli č iti oblici prepri č avanja , osobito izborno prepričavanje, sažeto i stvaralačko

d) govorne metode (dijaloška i monološka) povezuju se s METODOM RADA

NA TEKSTU, tj. pojavljuju se u kombinaciji s tom metodom

– za svoje tvrdnje koje iznose u komentarima i objašnjenjima pronalazit će argumentaciju u tekstu, tj. citirat će ona mjesta u tekstu koja potvrđuju iznesenu tezu ili sud učenik najprije može postaviti tezu, pokušati je obrazložiti i na kraju glasno citirati tekst – kombinira se objašnjavanje s glasnim izbornim čitanjem teksta

1192

e) GLASNO IZBORNO ČITANJE TEKSTA pojavljuje se pri objašnjavanju stilskih postupaka – uč. najprije u tekstu pronalaze određenu stilsku karakteristiku, imenuju je i objasne, a zatim glasno pročitaju

– primjerice – zapazit će stereotipne početke u bajci: Bio jedan car, pa imao tri sina… Imao nekakv bogat čovjek jedinca sina…, imenovat će pojavu koju su zapazili i glasno pročitati tekstf) tiho usmjereno č itanje prethodi čitanju naglas i komentaru – najprije se u sebi čita tekst sa zadatkom, a zatim iznosi rješenja zadatka

g) u analitičkoj fazi primjenjuju se postupci koji

1193

uvode uč. u INTERPRETATIVNO ČITANJE

- da bi se uč. olakšao rad pri interpretativnom čitanju teksta, provode se pripremne vježbe koje se temelje na produbljivanju doživljaja teksta i služe razvijanju sposobnosti zamišljanja određenih situacija u tekstu, postupaka likova, njihova izgleda, govora (tempa, intenziteta, tona…) uč. se daju kombinirani tipovi zadataka, npr.: Pronađite u bajci Baš-Čelik mjesto gdje se Baš-Čelik obraća careviću. Kako ga zamišljate u toj situaciji? Kako zamišljate opis demona u okovima i opis borbe s vojskom zmajeva, sokolova i orlova?

1194

uč. izdvajaju zatražena mjesta iz teksta i objašnjavaju kako zamišljaju lik ili situaciju i kako je treba govorno ostvariti

– uz tekst će napisati kraću bilješku, npr.: „izraziti snagu Baš-Čelika“, „izgovoriti snažnim glasom“, „predočiti dinamičnu sliku i živo čitati tekst“h) tekst koji se interpretativno č. može se raš č laniti na najmanje kompozicijske jedinice – uz svaku jedinicu stavlja se bilješka o tome kako tekst treba čitati, što se tekstom izražava

-br.1. TEKST // STVARALAČKI ZADACI (gledaj u knj.)i) u pripremanju uč. za interp. č. mogu se upotrijebiti

1195

ilustracije – kad uč. izraze kako zamišljaju pojedinu epizodu u tekstu, promatrat će ilustracije kako bi obogatili vizualni doživljaj teksta

j) u pripremanju uč. za interp. čitanje bajke primjenjuju se i pismeni zadaci: odgovori na pitanja, popunjavanje karakterološke tablice, objašnjavanje postupaka, različiti komentari o jezičnoj i stilskoj karakterizaciji teksta

tako se u anal. fazi smjenjuju razli č ite metode i postupci kako bi uč. bili što više angažirani u samostalnom radu na tekstu, kako bi razvili svoje sposobnosti zapažanja, zamišljanja i prosuđivanja;

1196

- smjenjivanjem usmenih i pismenih oblika rada razvija se govorni i pismeni izraz – time se u interp. bajke uključuje i element jezične kulture

n) Uopćavanje u toj se fazi nastavnog sata sređuju rezultati analize – na osnovi uočenih elemenata uč izvode generalizacije i zaključke, usustavljuju sadržaje prema određenim kriterijima (elemente koji se odnose na likove, na kompoziciju, na idejni svijet, jezične i stilske značajke)

u toj se fazi očituju reproduktivne i produktivne aktivnosti – uč. reproduciraju najvažnije izvode i zaključke, knj.

1197

termine koje su usvojili produktivni karakter izlaganja dolazi do izražaja u preoblikovanju sadržaja, u drukčijem redoslijedu izlaganja, u otvaranju novih pristupaprimjenjuju se oblici usmenog i pismenog izražavanja – od

a) usmenih oblika izražavanja primjenjuju se: odgovori na pitanja, samostalno izlaganje uč., usmene recenzije i komentari

b) od pismenih oblika rada u fazi uopćavanja primjenjuju se: odgovori na pitanja, rješavanje nastavnih listića, popunjavanje anketnih listića, rješavanje kontrolnih zadataka, sastavljanje odgovora iz

1198

deformiranih rečenica, nadopunjavanje rečenica nekim temeljnim pojmovima koje su uč. usvojili u analitičkoj fazi, sistematizacija sadržaja i sl.

o) Pripremanje učenika za interpretativno čitanje

i druge oblike samostalnog

stvaralačkog rada osim opisanog postupka, u pripremanju uč. za interpretativno č. primjenjuju se i drugi postupci koji razvijaju osjećaj za izražajne vrednote pj. jezika (obilježavanje pauza, određivanje tipa intonacije rečenice, ritma, intenziteta govora, boje glasa)

1199

tekst se raščlanjuje na najmanje jedinice, i svaka se jedinica analizira posebno – nakon obavljenih predradnji na tekstu, uč. pokušavaju interpretativno č itati tekst – pri interpretativnom č. pokazuju stupanj suživljenosti s tekstom (situacijom i likom), logičku i emocionalnu izražajnost govora; da bi se razvile te osobine, provodi se analiza svake pročitane dionce; analiza pomaže da se uoče vrijednosti i nedostaci čitanja; svoje č. uč. mogu uspoređivati s čitanjem glumaca (magnet. vrpca, gram. ploča, zvučna čitanka)

1200

kao posebna vrsta interp. č. u toj se fazi provodi č itanje po ulogama i dramatizacija teksta – usmenoj dramatizaciji prethodi pismena dramatizacija

– uč. prenose tekst bajke u dramski oblik (izdvajaju lica i dijaloško-monološke dionice), u didaskalije unose one el. koji objašnjavaju likove i događaje – to je stvaralački tip zadataka u kojima dolazi do izražaja sposobnost preoblikovanja teksta uč. koji pokazuju likovni smisao mogu ilustrirati određene situacije i likove, dati svoj nacrt kostima i scena

1201

na predlošku teksta poznatih bajki uč. mogu napisati scenarij za film, pokušati oblikovati (likovno) likove iz bajke za crtani film; pjesnički i fantastični el. bajke mogu poticati najrazličitije oblike dječjeg stvaralaštva

p) Zadavanje zadataka za samostalan rad kod

kuće

1202

uč. dobivaju različite zadatke (usm. i pis.); od usmenih zadataka najčešći su: prepričavanje teksta, interpretacija likova, usporedna karakterizacija likova, samostalno iznošenje fabule, objašnjavanje stilskih i jezičnih obilježja teksta, izlaganje idejnih stavova bajke i sl.

od pismenih oblika rada njeguju se: odgovori na pitanja, pismena karakterizacija likova, pismeni plan kompozicije, sažeto prepričavanje, objašnjavanje epizoda, komentiranje jezičnih i stilskih elemenata (to su zad. za produbljeni oblik interp. teksta)

1203

tekst bajke inspirira učenike i za samostalne pismene sastavke koji se motivski ili situacijski nadahnjuju tekstom bajke; uč. izražavaju doživljaje straha, neočekivane susrete, opisuju nestvarne likove, oblikuju uzbudljive epizode utemeljene na prepoznavanju, preobrazbama i sl.

mogu dobivati zadatke likovnog karaktera, mogu dobivati zadatke likovnog karaktera (samostalno ilustriranje bajke), analizirati ilustracije, prikupljati izdanja narodnih bajki, pripremiti izložbu najpoznatijih izdanja narodnih bajki i najpoznatijih ilustracija

nakon interp. na satu, u č .

1204

samostalno č itaju bajke i pripremaju usmene i pismene radove i priopćenja o pročitanim bajkama, na satu lektire organiziraju razgovor o najpoznatijim likovima u narodnim bajkama, gledaju filmove i likovne reprodukcije inspirirane likovima iz bajki

u) BASNA U NASTAVI

a) Književne značajke svojim životopisnim likovima i prizorima, jednostavnošću fabule i komikom basna privlači pozornost uč. OŠ

interpretacija basne ima svoje posebnosti koje su

1205

uvjetovane njezinim knj. značajkama – ona pripada pripovjednoj prozi i nosi obilježja epske strukture (događaj, likovi, fabula)

u basni je obično ostvaren jedan događaj koji čini cjelovitu epizodu – međutim, basna se po svojim strukturnim obilježjima približava drami – u njoj se ostvaruje konflikt (karakterističan za dramski knj. rod) koji ne poprima jače dramatske razmjere i ne doživljava razvojne faze kao u dramskom dj., ali čini jezgru fabule

budući da basna ismjehuje ljudske nedostatke i mane, služi se sredstvima komičnog izražavanja, ona je „mala komedija“; katkad

1206

komični ton poprima satirična obilježja

posebnost basne određena je i njezinim alegorijskim značenjem; ona posrednim (prenesenim) načinom izražava svoje poruke; prema tome, interpretacija u basni razjašnjava njezin alegorijski smisao, otkriva ljudske karakteristike

b) Basna i učenici budući da basna privlači pozornost uč. OŠ svojim likovima, situacijama i vedrinom, interpretacija kao polazište uzima upravo te elemente

ishodište interpretativnog procesa bit će doživljaj likova i situacija, doživljaj smiješnog i šaljivog,

1207

podrugljivog i ironično-satiričnog

na osnovi doživljaja tih el. pristupit će se tumačenju alegorijskog značenja basne

– najprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se nalaze likovi, a zatim se razjašnjava alegorija i izvodi pouka likovi u basni otkrivaju svoje značajke postupcima i govorom – interpretacija će na osnovi postupaka i govora likova otkrivati idejni smisao basne, njezine poruke

– basnopisac osobitu pozornost pridaje govornoj karakterizaciji likova, likovi su govorno individualizirani u interpretaciji likova u basni pojavljuje se još jedna važna značajka –

1208

tipičnost; -svaki lik u basni utjelovljuje određenu tipičnu crtu (naivnost, lukavost, ograničenost, okrutnost); -s pojmom tipičnog uč. se prvi put susreću upravo u basni stilske značajke basne, kao što su jednostavnost, aforističnost, aluzivnost i ironičnost, interpretacija će otkrivati usporedo s analizom likova, tj. te će el. promatrati u funkciji karakterizacije likova i izražavanja idejnih stavova

– svojim poukama basna će utjecati na etičko i socijalno oblikovanje uč. osobnosti

c) Basna u nastavnim programima

-(to ćeš naknadno koristeći

1209

se planom i programom)

d) Basna u problemskoj nastavi

struktura nastavnog sata utemeljena na načelima problemske nastave prilagođuje se u najvećoj mjeri samostalnom radu učenika – za samostalan istraživački rad uč. treba sustavno pripremati i poticati odgovarajućim tipovima zadataka

ako u interpretaciji basne primjenjujemo problemsku strukturu nast. sata, izbor metodičkih postupaka prilagođuje se takvoj koncepciji nastavnog sata

1. FAZA: stvaranje problemske situacije postiže se postavljanjem

1210

problemskih pitanja i zadataka – to su pitanja i zadaci koji pokreću učenikovu intelektualnu aktivnost, izazivaju dvoumljenje i zahtijevaju opredjeljivanje

budući da su basne svojevrsne riznice narodne mudrosti i oštrine duha, problemska pitanja i zadaci usmjeravaju uč. na uočavanje i ocjenjivanje određenih društvenih i etičkih pojava

u problemskim pitanjima i zadacima pojavljuju se etičke i društvene kategorije koje treba staviti u žarište zanimanja i pažnje

primjer – prije interp. basne Lisica i gavran može se postaviti problemsko

1211

pitanje koje uključuje narodnu izreku: Jeste li ikad postupili prema narodnoj poslovici „vratiti milo za drago“ ili „kako ti meni, tako ja tebi“?

2. FAZA: kad uč. odgovore na postavljeno pitanje, koje zahtijeva da iznesu osobna iskustva i stavove, uč. najavljuje basnu i upozorava uč. da prate kako je taj problem postavljen u basni Lisica i gavran – time je ostavrena druga faza nastavnog sata – najava problema

prije čitanja teksta učitelj upoznaje učenike s daljim tijekom sata - tim obavijestima ostvaren je još jedan zahtijev druge faze nast. sata – u č . su upoznati s metodom rada

1212

(samostalan pismeni rad na nastavnim listićima)

metoda rada: 1) poslije čitanja teksta učenici 2) samostalno rješavaju zadatke na nastavnim listićima – podijeljeni su u skupine – svaka skupina rješava drukčiji tip nastavnog listića -kad riješe zadatak na nast. listićima, 3) provjeravaju se rezultati rada –nakon tih obavijesti pristupa 4) se interpretativnom č. basne; kad završi interpretativno č. i 5) emocionalna stanka, uč. učenicima podijeli nastavne listiće za 6) samostalan skupni rad

e) Uzorci nastavnih

1213

listića-LISTI Ć 1. = 1. Koji se likovi pojavljuju u basni Lisica i gavran? 2. Kako je lisica ugostila gavrana? Kakvo je gostoprimstvo gavran pružio lisici?-LISTI Ć 2 . = 1. U basni Lisica i gavran prikazana je: a) nesloga među životinjama, b) gostoprimstvo među životinjama, c) svađa među životinjama; 2. Događaj koji je prikazan u basni izaziva: a) sažaljenje, b) smijeh, c) bol, d) negodovanje; 3. Lisica je postupila: a) nepromišljeno, b) lukavo, c) dobronamjerno i plemenito.-LISTI Ć 3. = 1. Pronađi u tekstu rečenicu koja najavljuje gavranovu odluku da se osveti lisici, da joj uzvrati gostoprimstvo istom

1214

mjerom; 2. Gavran je priredio gozbu na kojoj je lisica: a) uživala, b) bila prikraćena u uživanju, c) bila izigrana kao što je i ona izigrala gavrana; 3. Navedi rečenice koje razrješuju spor između lisice i gavrana, koje pokazuju da se lisica i gavran više neće uzajamno gostiti. - (u knj. pogledaj – listić 4., listić 5., listić 6., listić 7., listić 8.)3. FAZA: kad uč. samostalno riješe zadatke iz nastavnih listića, pristupa se

-provjeravanju rezultata – iz svake skupine jedan uč. čita rezultate rada, ostali komentiraju, ispravljaju i dopunjuju iznesena rješenja u nastavnim su listićima

1215

obuhvaćeni najvažniji el. interpretacije (događaj, likovi, alegorijski smisao, pouka, stilske značajke)

– uz analizu listića vezuje se izvođenje generalizacija i sudova; -osnovne generalizacije bilježe se na ploču i u bilježnice

oslanjajući se na sadržaj nastavnih listića i pravilnih rješenja, na plo č i se može izvesti ovakav sustav generalizacija :

LISICA I GAVRAN (basna) – Likovi: lisica i gavran – Događaj: pozivanje u goste, gostoprimstvo među životinjama, smiješan događaj – Lisica: lukava, neiskrena, zlonamjerna – Gavran: dosjetljiv,

1216

domišljat, osvetoljubiv – Pouka: biti dosjetljiv, omogućiti drugima da uvide svoj ružni postupak, ne dati se obmanjivati

analiza listića i izvođenje generalizacija temelji se na usmenom izražavanju – središnji dio sata ostvaren je metodom samostalnih pismenih radova

u usmenom izražavanju doći će do izražaja samostalnost uč. u obrazloženju rješenja i dokumentiranju tvrdnji – primijenjeni metodički postupak usmjeren je i na razvijanje kritičkog mišljenja i polemi č nosti

4. FAZA: kad se srede rezultati do kojih se došlo u fazi samostalnog pismenog rada i fazi analize i

1217

ispravljanja rezultata, u č . dobivaju zadatke za samostalan stvarala č ki rad u dopunskoj fazi nastavnog sata i kod kuće

za samostalan stvaralački rad daju se ovakvi tipovi zadataka:

pismeno ili usmeno obrazložiti postupak likova

pismeno ili usmeno usporediti postupak dvaju ili više likova

usmeno ili pismeno predložiti kompoziciju basne

odgovoriti na postavljena pitanja (usmeno ili pismeno)

dati razvijeni odgovor na postavljeno pitanje

dati odgovor s citiranjem teksta

ispisati iz teksta dijaloške

1218

dionice i opisati ih kako ih treba čitati

stvaralački prepričavati basnu

u prepričavanju unositi vlastite umetke (prepričavanje s umetanjem vlastitih elemenata)

napisati poziv za sudjelovanje u gozbi (u ozbiljnu ili šaljivu tonu) opisati jedan prizor gostoprimstva (Bio sam u gostima…)

ispričati događaj u kojem je došla do izražaja dosjetljivost opisati postupak druge osobe koji bi me povrijedio ili rastužio

pripremiti tekst za čitanje po ulogama

napisati scenarij za kratak

1219

film o gostoprimstvu lisice i gavrana

ilustrirati basnu; pronaći još koju basnu o lisici i gravranu

samostalnim domaćim radovima uč. proširuju sadržaj interpretacije, obogaćuju je novim elementima, otkrivaju nove pristupeUOBIČAJENA STRUKTURA SATA NA

KOJEM SE INTERPRETIRA BASNA

ostvaruje iste faze koje smo istaknuli u interpretaciji ostalih epskih vrsta: 1. priprema za čitanje,

2. interpretativno čitanje, 3. proživljavanje doživljaja, 4. ponovno čitanje, 5. analiza, 6. sinteza, 7. priprema za interpretativno čitanje, 8. dramatizacija i drugi oblici

1220

stvaralačkog rada U PRIPREMNOJ FAZI primjenjuju se UGLAVNOM ISTI POSTUPCI KOJI SU OPISANI U POGLAVLJU O BAJCI; to je, ponajprije, RAZGOVOR usmjeren:

na osmišljavanje životinjskog iskustva koje je povezano uz idejno-tematski svijet basne, njezine likove i situacije

na provjeravanje knj. kulture (poznavanje knj. činjenica koje su povezane uz analizu basne)

na provjeravanje knj. senzibilnosti uč. (emo. i fantaz. reagiranja, zamišljanja)

na objašnjavanje i usvajanje nepoznatih riječi i pojmova

na usvajanje frazeologije

1221

koja će biti upotrijebljena u basni

na utvrđivanje stupnja pripremljenosti uč. za analizu teksta (jesu li kod kuće samostalno pročitali tekst, jesu li gledali film, dijafilm i sl.)

primjenjuje se i METODA IZLAGANJA (OBJAŠNJAVANJA)

– nepoznate pojmove koji se povezuju uz interpretaciju basne objašnjava učitelj ili učenik koji se posebno pripremi za objašnjavanje, služeći se podacima iz čitanke, podacima koji se nalaze u šk. izdanjima basni (djelima iz lektire) i drugim izvorima informacija (televizijskoj ili radijskoj emisiji, filmu, enciklopedijama)

1222

PRIPREMANJE ZA SAMOSTALNO IZNOŠENJE POLAZNIH KNJ. I DRUGIH INFO. može se provoditi individualno, kolektivno i skupno

– prije čitanja i interpretacije basne mogu dobiti ovakve ZADATKE koji služe kao osnova za pripremu sata: pronaći u čitanci u popisu knj. pojmova basnu, pročitati objašnjenje (tumačenje) pojma i usmeno ga izložiti

pronaći i napisati naslove narodnih basni koje se pojavljuju u čitanci

pročitati jednu narodnu basnu i iznijeti njezine knj. značajke (tko su likovi, koji se događaji prikazuju u basni)

pronaći narodne poslovice 1223

koje govore o laži, naivnosti, mudrosti, snalažljivosti, lukavosti

pronaći sinonime za određene riječi služeći se rječnikom

pronaći sinonime za narodne izreke tipa tvrda glava, tvrdo srce, skrštenih ruku i sl.

pronaći ilustraciju basni, analizirati takve ilustracije

primjenom takvih zadataka u pripremnoj fazi sata uč. će biti više angažirani, tj. njihova će samostalnost doći do većeg izražaja u predradnjama za čitanje i analizu basne

f) Interpretativno čitanje ič basne ima pripovjedački karakter – interpretator čita tekst tako kao da priča o

1224

događaju koji se zbiva pred njegovim očima – time se stavlja u ulogu promatrača koji kazuje što rade likovi, u kakvoj situaciji se nalaze, samo se s njima ne poistovjećuje (za razliku od drugih epskih dj. gdje se identificira s likovima)

budući da je basna „mala komedija“ utemeljena na konfliktu, interpretator svojim čitanjem obilježava tu osobinu teksta spretnim isticanjem konflikta i njegova razrješenja, tj. obilježava dramsku značajku teksta

– tekst basne čita se redovito vedrim tonom za interpretatora basne poseban je problem oponašati alegorijsko ustrojstvo teksta

1225

– Ilijski je utvrdio da se pri čitanju ili pripovijedanju basne treba uživljavati u ljudske situacije, zamišljati ljude i njihove postupke – tako se slušatelju prenosi sakriveni smisao basne pri čitanju treba imati na umu idejno-estetski smisao teksta – interp. čitanjem se prenosi smisao, a ne površinski sloj teksta

g) Metodički postupci interp. č itanje basne može biti individualno, zborno i čitanje po ulogama – za svaki tip čitanja potrebne su posebne pripreme

PROVJERAVANJE DOŽIVLJAJA teksta koji je interpretativno pročitan ostvaruje se dijaloškom metodom, metodom

1226

ankete i metodom samostalnog izlaganja

ako je prva reakcija u č . s mijeh , učitelj upućuje prvo pitanje koje pokreće uč. da izraze doživljaj smiješnog: Što je smiješno u ovoj basni? Čemu ste se nasmijali? Koji su vam postupci likova smiješni? Čemu se niste nadali u razvoju događaja, što je za vas neočekivano?

uč. OŠ ne mogu dublje ulaziti u interpretaciju komike i njezinih literarnih obilježja, ali je mogu osjetiti i u osnovnim oznakama razumjeti (komiku situacija, komiku govora, komiku postupaka)

– oni se zaustavljaju na tzv. vanjskim oznakama komike ona i ismijava i poučava na

1227

način koji je djeci vrlo blizak i zanimljiv

za razliku od ostalih epskih vrsta, basna se u načelu NE PREPRIČAVA

– osnovni se događaj odredi s nekoliko rečenica, a umjesto prepričavanja primjenjuje se basni primjereniji metodički postupak – PONOVNO ČITANJE TEKSTA taj se metodički postupak primjenjuje kao prvi korak u interpretaciji (analizi) teksta – učenici glasno ili u sebi čitaju pojedine dionice teksta i otrkivaju njegove knj. značajke (temu, kompoziciju, likove, jezik, stil, idejni svijet)

to je čitanje popraćeno zadacima koji određuju što treba raditi i koje pojave u

1228

tekstu zamjećivati i osmišljavati

primjer – ponovno čitanje kao prvi korak u interpretaciji teksta - Lisica i gavran

1. ponovno č itanje - može početi čitanjem naglas prve rečenice, koja najavljuje likove i osnovni motiv – čitati može učitelj ili učenik (važno ih je angažirati; učitelj čita u ovoj fazi samo ako učenicima treba pružiti uzorak, tj. pokazati postupak)

2.kad učenik ili učitelj pročita naglas prvu rečenicu, slijedi pitanje: Koji su likovi najavljeni tom rečenicom? Što o njima saznajemo? O čemu će govoriti ova basna?

1229

3.drugu dijalošku dionicu teksta učenici mogu čitati u sebi, uz zadatke koje će riješiti nakon čitanja – najprije će čitati tekst, a zatim odgovoriti na pitanje: Što su se dogovorili lisica i gavran?

4.zatim učenik glasno čita rečenicu kojom lisica poziva gavrana, a drugi učenik rečenicu kojom gavran prihvaća poziv

– tako se ostvaruje dijaloška situacija (prvi pokušaj čitanja teksta po ulogama - pri čitanju gavranova odgovora izostavlja se komentar „odvrati gavran“, tj. čita se samo gavranov odgovor tako se razgranjuju postupci u karakterizaciji lika: dijalog i komentar, a

1230

istodobno se uč. priprema za interpretativno č. teksta (čitanje po ulogama)

5. uz drugu dijalošku dionicu određuje se osnovni motiv i podnaslov toj kompozicijskoj jedinici (Poziv u goste, Gavran i lisica se sporazumješe, Gavran se odazva pozivu…)

6. treću kompozicijsku jedinicu uč. mogu usmeno opisati

– najprije pokušavaju odrediti podnaslov (Lisica u ulozi domaćice, Lisica gosti gavrana, Gozba u lisičinu domu, Neočekivano gostoprimstvo…) – opisat će sve pojedinosti i zapaziti lisičin postupak prema gavranu7. za čitanje iduće rečenice

1231

uč. usmjerujemo da uoče „tihi konflikt“ koji nastupa poslije gozbe u lisičinu domu:

- Pažljivo čitaj u sebi iduću rečenicu pa ćeš odgovoriti na postavljena pitanja. (Pitanja mogu biti zabilježena na ploči i nastavnim listićima ili prozirnici za grafoskop.) -Što se najavljuje tom rečenicom u odnosima između lisice i gavrana? Protumači što znači rečenica: Svaki zajam dobro stoji. Koju bi narodnu poslovicu upotrijebio za misao koju gavran izražava? Zašto tu rečenicu nije izgovorio glasno?8.kad učenici na osnovi odgovora uspostave kontekst, zatražit ćemo da

1232

gavranov poziv pročitaju naglas

– uvidjevši gavranov stav, učenici će pokušati interpretativno pročitati rečenicu unoseći ton proračunate srdačnosti i prikrivene zluradosti9.lisičin pristanak pročitat će drugi učenik – tako će se obilježiti nova kompozicijska jedinica

– naslov te jedinice svatko će pokušati samostalno pismeno odrediti (u bilježnicu); učitelj će provjeriti rezultate; mogući su ovi naslovi: Gavran uzvraća gostoprimstvo i sl.– u obilježavanju naslova doći će do izražaja razumijevanje situacije o kojoj je riječ i sposobnost sažeta izražavanja te

1233

situacije, također smisao za humor; ispirirani tekstom, uč. će reagirati adekvatnom formulacijom10. iduću kompozicijsku jedinicu može pročitati jedan uč., a zatim se određuje naslov jedinice (Opis večere u gavranovu domu, Gavran je priredio raskošnu večeru, Gavranov stol…)

11.rasplet toga „tihog konflikta“ između gavrana i lisice pročitat će se naglas, a zatim izreći komentar o rečenicama:

-Ne vidiš ti mene više za svojim stolom, za tvojim grahom… -Ni ti mene za tvojom kašom --ponovnim čitanjem teksta određena je kompozicija basne i naznačeni su

1234

osnovni smjerovi za interpretaciju likova –ponovno je čitanje imalo karakter analitičkog postupka (učenici su zapažali, izdvajali, komentirali, zaključivali) na osnovi tog čitanja može se izvesti kompozicijska shema basne: a) Poziv na gozbu, Pristanak, Gozba u lisičinu domu, Gavran uzvraća gostoprimstvo, Gozba u gavranovu domu, Rasplet;

kompozicijska shema na osnovi pripovjedne tehnike :

b) Pripovjedačeva obavijest, Dijalog lisice i gavrana, Opis gozbe u lisičkinu domu, Pripovjedačev komentar, Dijalog gavrana i lisice, Opis gozbe u gavranovu domu, Dijalog;

1235

-kompozicijska shema na osnovi razvojne linije radnje: c) Uvod (najava događaja), Zaplet, Vrhunac, Rasplet uz svaku kompozicijsku jedinicu mogu se navoditi, usmeno ili pismeno, rečenice iz teksta – ako se tekst numerira, komp. se jedinice označavaju brojkama

12. U ANALITI Č KOJ FAZI ostvaruje se karakterizacija likova, razjašnjava alegorija i izvodi pouka

– POUKU će uč. pokušati samostalno izvoditi (usmeno) ili će na osnovi izbora u zadacima (pismenim) odabrati ona rješenja koja smatraju odgovarajućima. (vidjeti nastavne listiće namijenjene samostalnom radu.)

1236

13. na osnovi zaključaka do kojih se došlo u analitičkoj fazi izvodi se SINTEZA

14. u završnoj se fazi nastavnog sata uč. pripremaju za interpretativno č itanje i za druge oblike samostalnog istraživačkog rada na tekstu, za usmeno i pismeno izražavanje

15. na osnovi tih raznovrsnih oblika rada uč. se pripremaju za samostalno čitanje basni u okviru domaće lektire

h) Novi metodi č ki modeli u metodičkoj monografiji Basna u OŠ nastavi književnosti (2000.) Nada Lamdžija oblikovala je uzorke metodičkih modela od 1. do 5. razreda OŠ

1237

– ti su modeli utemeljeni na teoriji šk. interpretacije i problemske nastave i praktično su provjereni – metodički modeli obuhvaćaju različite odrednice (knj-1. do 4. r.)

Peti uzorak (5. Razred)-zadaće interpretacije (obrazovne, odgojne, funkcionalne)-tijek nastavnog procesa (motivacija, stvaranje problemske situacije, najava basne i definiranje problema, slušanje basne, emocionalna pauza, samostalan rad učenika, domaća zadaća)

na temelju tih analiza utvrđene su sljedeće spoznaje o položaju i ulozi basne u književnom odgoju

1238

i obrazovanju: uč. pokazuju veliko zanimanje za basnu; od 413 anketiranih uč. od 1. do 5. r. OŠ 401 uč. izjavljuje da voli basnu slušati i čitati

uč. od 1. do 5. r. pokazuju veliko zanimanje za problemsku nastavu knj.: 412 uč. (97,41%) izjavljuje da im je sat problemske nastave vrlo zanimljiv

učitelji se opredjeljuju za problemsku nastavu knj., smatraju da ona unosi velike pozitivne promjene u knj. odgoju i obrazovanju

DRAMSKI I SCENSKI

1239

ODGOJa) Pojmovno (literarno)

određenje drama (grč. drama – radnja) kao znanstveni termin označava knj. rod; kao poseban knj. rod ulazi u područje teorije knj.; u teoriji knj. postoje različita određenja drame – različitost određenja proizlazi iz različitih teorijsko-metodoloških ishodišta

teoretičari knj. utvrđuju samosvojnost dramskog roda u odnosu prema ostalim knj. rodovima (lirici i epici) - nesamostalan rod?

pri određivanju samosvojnosti dramskog

1240

roda (dramske knj.) postavlja se pitanje odnosa drame i kazališta

U DEFINICIJAMA drame ističe se njezina scenska namjena, tj. drama se određuje kao:

a) knj. rod u dijaloškoj formi namijenjen scenskom izvođenju; b) knj. tekst osobite vrste koji je izravno ili posredno namijenjen izvedbi na pozornici; c) pjesničko-scenski (ili pjesničko-predstavljački) kompleks kod kojeg možemo razlikovati tri bitna činioca: tekst, glumca i publiku

1241

u teoriji razgraničenja drame od ostalih knj. rodova ističe se upravo njezina scenska pojavnost kao bitan razlikovni element

scenska pojavnost drame, njezina veza s kazalištem, njezino kazališno oživotvorenje, nameće se kao predmet bavljanja TEATROLOGIJE (znanosti o kazalištu)

1242

pri određivanju bitnih značajki drame (dramske knj.) teoretičari knj. i teatrolozi uzimaju različite kategorije kao bitnu odrednicu: neki smatraju da se DRAMSKI KARAKTERi bitna odrednica drame – oni su nositelji SUKOBA (KONFLIKTA), idejnih poruka i žanrovskih (vrstovnih) obilježja

– postoje mišljenja teoretičara prema kojima se fabula pojavljuje kao bitna odrednica drame; Aristotel u svojoj Poetici ističe da je fabula „duša tragedije“; međutim, pojam fabule u Aristotelovoj Poetici nema isto značenje kao u novijim teorijama – fabula, prema Aristotelovu shvaćanju, obuhvaća jedinstvo ideje i

1243

sadržaj dramskog djela Aristotel daje prednost dramskoj radnji pred dramskim likom; on smatra da drama (tragedija) ne može postojati bez radnje, a bez likova može;

cilj je tragedije prikazivanje radnje, a ne svojstava; slično gledište zauzima i G. E. Lessing smatrajući da je radnja glavno izražajno sredstvo tragedije; G. W. F. Hegel ističe da se radnjom (djelovanjem) najpotpunije očituje ljudski karakter u drami

– najnovije teorije drame također ističu RADNJU kao jedno od njezinih bitnih odrednicab) Današnje programske

koncepcijedrama je u odnosu prema

1244

ostalim knj. rodovima zauzimala skromno mjesto

– provjeri kako je sada (fali dio, pogledaj knj.) metodička gledišta o dramskoj knj. u nastavi sadržana su u dvije rečenice: Sve u drami uočavati i tumačiti u okviru interpretacije odabranih dramskih tekstova i, po mogućnosti, posjetom kazališnim predstavama.

Ukazati na zavisnost uspjeha drame od njezine interpretacije na pozornici uz sudjelovanje raznih umjetnika.

prema programskim koncepcijama drama se pojavljuje kao sadržaj rada dramske družine koja pripada slobodnim aktivnostima

1245

dramska družina razvija smisao za dramski izraz - učitelj uvodi uč. u spontani dramski izraz, osposobljava ih za izvođenje samostalnih dramskih zadataka i priprema za izvođenje dječjih igrokaza

tim će radom učitelj nastojati istančati dramski ukus članova družine: organizira gledanje, analizira kritiku dramskih predstava, navodi članove da čitaju i komentiraju kazališne kritike,

-upoznaje ih s kulturnom funkcijom kazališta, usklađuje rad s ostalim družinama, surađuje s filmskim klubom u snimanju učeničkih amaterskih filmova programski sadržaj

1246

dramske knj. pokazuju podaci koji se odnose na raspodjelu nastavnih sati za pojedine knj. rodove

od 5. do 8. razreda - OŠ : za epiku 95 sati, za liriku 43 sata, za dramu 3 sata; u SŠ programima dramska se knj. pojavljuje u prog. cjelinama iz teorije i povijesti knj. – drama se proučava kao poseban knj. rod i kao književnopovijesna pojava

u sadašnjem (aktualnom) programu drama je ovako zastupljena: od 1. do 4. = igrokaz, kazalište, gledalište, pozornica, glumac, uloga, gluma; od 5. do 8. razreda = igrokaz, likovi u drami, kompozicija (prizor, slika, čin), popis likova (afiš), plakat,

1247

didaskalija, monolog, dijalog, dramska radnja (uvod, zaplet, vrhunac), dramske vrste (komedija, tragedija, drama), komično, tragično, dramske tehnike, protagonist – antagonist, scenski znakovi, dramsko glazbeno dj., sukob načela i stajališta, razvoj sukoba, napetost (provjeri što piše u nastavnom planu i programu!)c) Novije programske

koncepcije noviji nastavni programi napuštaju zapostavljenost dramske knj. u odnosu prema ostalim knj. rodovima

osim dramske knj., koja je tradicionalno sastavni dio knj. programa, noviji nastavni programi

1248

afirmiraju i SCENSKU UMJETNOST

program afirmira čitatelja dramskog teksta i gledatelja scenskog djela

osim čitanja i gledanja koje se ostvaruje u samostalnom individualnom radu učenika program predviđa analitičko-interpretacijsku razinu bavljenja dramskim i scenskim djelom

analitičko-interpretacijska razina obuhvaća uvođenje uč. u interpretaciju dramskog i scenskog djela i u samostalnu interpretaciju

1249

budući da analitičko-interpretacijska razina uključuje teorijsko-metodološku problematiku, uspostavlja se sustav pristupa, postupaka i pojmova koji se usvajaju i primjenjuju u nastavnim situacijama, odnosno u pojedinim razredima i o-o stupnjevima

u novim programima uspostavljen je sustav pojmova koji se odnose na dramsku književnost i scensku umjetnost

d) SUSTAV POJMOVApojmovi iz dramske književnosti i scenske umjetnosti po razredima Programski raspored

pojmova

1250

program obuhvaća temeljne književnoteorijske i teatrološke pojmove – raspored pojmova temelji se na načelu primjerenosti, kontinuiteta, sistematičnosti i postupnosti

prema na č elu primjerenosti pojmovi se navode onim redom koji je uvjetovan spoznajnim mogućnostima učenika u pojedinim fazama razvoja

istraživanja pokazuju da se mladi čitatelji i gledatelji prvotno vežu uz događaje i likove u dramskom i scenskom djelu – „zanimljivost prikazanih događaja i sretan završetak te likovi i njihove pozitivne karakterne crte (hrabrost i plemenitost)“

1251

ta psihološka odrednica u recepciji drame (scenskog dj.) opravdava određivanje mjesta događaja i lika kao polaznih pojmova u sustavu dramaturških i teatroloških pojmova

isto tako, prvi teatrološki pojmovi kazalište, gledalište, pozornica dostupni su usvajanju i shvaćanju u početnoj fazi dramskog i scenskog odgoja i obrazovanja

pojmovi se uvode prema kriteriju asocijativnih veza i stupnju apstrakcije – prema kriteriju asocijativnih veza uvodi se sustav pojmova: a) kazalište – gledalište – pozornica; b) glumac – uloga – gluma; c) početak radnje – zaplet – rasplet; d) čin – slika – prizor

1252

svrstavanjem pojmova u mikrosustave olakšava se njihovo usvajanje – pojam može biti usvojen i shvaćen samo u određenom sustavu – usvajanje pojmova olakšava načelo zornosti

u sustavu dramaturških i teatroloških pojmova u OŠ viši stupanj apstrakcije označavaju pojmovi: tema, fabula, ideja, drama, scensko djelo, autorov stav, stav dramskih likova, humor, ironija, satira

povezivanje pojmova u mirkosustave osigurava njihovo bolje poimanje i usvajanje – npr. pojmovi humor, ironija, satira prirodno se vezuju uz komediju kao dramsko-scensku vrstu

1253

programskim se rasporedom pojmova naznačuju logičko-spoznajne osnove nastavnog procesa i razine apstraktnog mišljenja

e) Dramska književnost i scenska umjetnost u

programu srednje škole – koncepcija

program dramske knj. i scenske umj. u OŠ uvjetuje i srednjoškolski program – poštujući načelo kontinuiteta, srednjoškolski program kreće od spoznaja koje utvrđuju OŠ program

1254

program OŠ postupno i sustavno dovodi uč. do poimanja dramske i scenske umjetnosti kao posebnih vrsta umjetnosti i do shvaćanja (poimanja) njihovih bitnih značajki

SŠ program uspostavlja programsku cjelinu koja dramsku i scensku umjetnost postavlja u kontekst drugih umjetnosti (filmske, glazbene, likovne, plesne) i kontekst knj. rodova i vrsta

u programu SŠ prisutna je teorija dramske i scenske umjetnosti i metodologija studija (proučavanja) u primjerenom obliku

1255

sadržajno obogaćivanje programa dramske knj. i scenske umj. očituje se i u njegovu književnopovijesnom dijelu

– program uspostavlja povijest dramske i scenske umjetnosti – povijesni dio programa obuhvaća reprezentativna dramska i scenska djela iz hrvatske knj. i knj. drugih naroda

f) Drama kao književni rod

1256

program određuje dramu kao knj. rod – slijedeći načelo kontinuiteta i vertikalnog slijeda u programiranju književnoteorijske i teatrološke problematike, proširuje i produbljuje usvojene pojmove, definicije i teorije

– isto tako uvodi nove pojmove, teorije i definicije produbljivanje, proširivanje i obogaćivanje programskog sadržaja pokazuje tablica u knjizi:

1257

- OŠ - POJAM, DEFINICIJA, TEORIJA = drama i dramske vrste = drama, komedija, radijska drama, TV drama, tragedija, bajka-igrokaz, igrokaz o djetinjstvu, TV igrokaz, dramatizacija; kompozicija drame = događaj, radnja, uvod, zaplet (sukob), vrhunac, rasplet

g) Drama u povijesno-stilskom okviru

namijenjeno SŠ – pogledat ćeš u knjizi;) (renesansa, barok…)

h) Drama i scenska umjetnost u izbornom

programu

1258

sadržaju dramske knj. i scesnke umj. pojavljuju se u izbornom programu – od 7. Razreda OŠ uz obvezni se program (programsku jezgru) uvodi izborni program, što ga učenici odabiru prema vlastitim sklonostima

u 7. i 8. r. izborni program iz dramske knj. i scenske umj. obuhvaća umjetničku i znanstvenu problematiku, tj. dramska i scenska djela, teoriju dramske umj. i pov. kazališne umj.

izborni program 7. r. u prvi plan ističe teatrološku analizu scenskog djela – teatrološka se analiza temelji na otkrivanju „odnosa između prikazivanja i promatranja scenskog čina“

1259

– to znači da se nastava usmjerava na razvijanje kulture scenskog gledanja i otkrivanja zakonitosti scenskog događanjaprogram iskazuje sve bitne ODREDNICE SCENSKOG ČINA: scenski prostor, glumac, gluma i mimika, scena, kostimi, scenski govor

boljem upoznavanju scenskog čina pridonosi i poznavanje dramskog teksta, tj. drame kao knj. dj. njezine kompozicije i strukture

program 8. raz. osim teorijskog sadržaja, koji se odnosi na specifičnosti scenske umj., uvodi sadržaje iz povijesti kazališne umjetnosti

1260

– na taj način započinje, u izbr. prog., povijesni pristup u proučavanju scenske umj. koji se nastavlja na SŠ stupnju povijesni dio izbornog programa obuhvaća prve početke kazališne umjetnosti, zaključno s kazalištem epohe klasicizma

– SŠ izbr. program scenske umj. obuhvaća građansku dramu i kazališni život razdoblja romantizma, realizma i naturalizma (1.r.), modernu dramu i kazalište te suvremenu dramsku i kazališnu umj. izbr. se programom otvaraju mogućnosti za svestraniji scenski odgoj i obrazovanje uč. OŠ i SŠ-pogledati plan i program

1261

i) Dramska družina dramski i scenski odgoj i obrazovanje programiran je u programskoj cjelini Izvannastavne aktivnosti

terminom izvannastavne aktivnosti označavaju se različlite grupe (družine) čiji se rad odvija u slobodnom vremenu uč.

– među tim grupama postoji i dramska grupa (dramska družina), koja ima svoju svrhu i svoj sadržaj „osnovni je zadatak dramske grupe razvijanje učenikova dramskog izraza;

1262

- nastavnik uvodi učenike u spontan dramski izraz, osposobljava ih za izvođenje samostalnih dramskih zadataka i priprema za izvođenje igrokaza“

okvirni sadržaji rada u dramskoj grupi:

-a) upoznavanje dramske knj. i teorije drame, -b) priprema uč. za gledanje kazališne predstave ili TV drame, -c) analiza kazališne predstave ili TV drame: gluma, dramaturgija, scenografija, razlika između kazališne glume i glume u TV drami; -d) osnovni zakoni dramskog stvaralaštva, scenske umjetnosti i dramske vrste;

1263

-e) povijest kazališta i drame; -f) povijest hrvatske kazališne kulture;-g) veliki dramatičari i komediografi;-h) veliki kazališni glumci i reformatori;-i) scensko-glazbeni oblici umjetnosti; -j) nastajanje kazališne predstave;- k) dramatizacija proznog djela;-l) praćenje kazališne kritike i prikaza; -m) pisanje prikaza kazališnih predstava i TV drama

j) Programska povezanost dramske i scenske umjetnosti s

programom izražavanja i stvaranja

1264

program dramske i scenske umjetnosti kao sastavni dio programa književne, scenske i filmske umjetnosti povezuje se s programom izražavanja i stvaranja (jezičnog izražavanja)

u programskoj cjelini Izražavanje i stvaranje, koja obuhvaća raznolike oblike jezičnog (govornog i pismenog), scenskog i filmskog izražavanja i stvaranja, prisutni su sadržaji koji se vezuju uz dramsku knj. i scensku umj.

različiti oblici jezičnog i scenskog izražavanja i stvaranja uključuju se u okvire dramske i scenske umjetnosti

1265

već od 1. razreda OŠ afirmiraju se dijaloški oblici izražavanja i stvaranja – oni su svojevrstan nastavak dječijih igara u dječjem vrtiću sa scenskim lutkama u kojima djeca stvaraju dijalog

scenske razgovorne (dijaloške i monološke) igre koje se provode kao posebna vrsta govorne vj. približavaju dijete scenskoj umj.

– u takvim se scenskim igrama očituje djetetova stvaralačka mašta, sposobnost uživljavanja u određene likove i situacije i sposobnost emocionalnog nijansiranja govora

1266

osim scenskih razgovornih (govornih) igara, već od prvog razreda mogu se njegovati vježbe opisivanja zamišljenih predmeta (igračaka, knjiga, slika, cvijeća i sl.)

– u tom obliku izražavanja dijete se oslanja na vizualnu percepciju i asocijacijuuz dramsku i scensku umj. sadržajno se povezuju različiti oblici prepričavanja lutkarske ili kazališne predstave

1267

u prva č etiri razreda OŠ uz dramsku i scensku umj. vezuju se ovi oblici jezičnog i scenskog izražavanja i stvaranja: scenske govorne igre, usmene dramatizacije (basne, bajke), stvaranje dramske priče, opisivanje stvarnog i zamišljenog scenskog prostora, prepričavanje lutkarske ili kazališne predstave, karakterizacija likova iz lutkarske predstave ili scenskog (kazališnog) djela

od 5. do 8. razreda program nastave izražavanja i stvaranja obuhvaća razvijeniji sadržaj i razgranatije oblike jezičnog i scenskog izražavanja koji se povezuju s dramskom i scenskom umjetnošću

1268

produktivne (stvarala č ke) oblike č ine : usmeno ili pismeno stvaranje dramske priče, razvijanje dramske radnje stvaranjem zapleta, vrhunca i raspleta, usmeno ili pismeno oblikovanje dramskog dijaloga, usmeno ili pismeno oblikovanje didaskalije koja opisuje scenski prostor, vanjski izgled likova, pismeno ili usmeno stvaranje afiša (popisa dramskih likova i njihovih odnosa)

1269

osim izvornih oblika izražavanja i stvaranja njeguju se i oblici koji se utemeljuju na gotovom dramskom tekstu ili scenskom djelu – to su reproduktivni oblici izražavanja koji također mogu imati stvaralačka obilježja

na DRAMSKOM TEKSTU ili SCENSKOM DJELU utemeljuju se ovi oblici jezično-scenskog izražavanja i stvaranja:

1270

-A) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog djela, izgovaranje i zapisivanje dramskih likova i glumaca koji su tumačili pojedine likove, izgovaranje i zapisivanje imena redatelja, scenografa, kostimografa, kazališne ustanove u kojoj se predstava izvodi; -B) prepričavanje lutkarske ili kazališne predstave, prepričavanje dramskog teksta, karakterizacija dramskog lika, karakterizacija pojedine uloge (uloga);

1271

-C) opisivanje scenskog prostora na temelju didaskalija, opisivanje viđene scene, opisivanje vanjskog izgleda dramskih likova na temelju didaskalija, opisivanje kostima na temelju gledanja kazališne predstave;-D) tumačenje (interpretacija) likova, interpretacija glume, interpretacija scenografije, kostimografije, interpretacija režije, pisanje kazališne kritikenavedeni oblici izražavanja mogu se razvrstati u dvije temeljne vrste:

a) stvaralački oblici izražavanja, b) analitičko-interpretacijski oblici izražavanja

1272

stvarala č ki se oblici pojavljuju kao izvorni oblici jezično-scenskog izražavanja (učenici samo stvaraju i tekst i scenski izraz)analiti č ko-interpretacijski oblici utemeljuju se na tekstovnom dramskom ili scenskom predlošku, tj. uvjetovani su gotovim predloškom

prema tom kriteriju možemo uspostaviti ovakav klasifikacijski model jezičnih i scenskih oblika izražavanja i stvaranja u OŠ:

k) Jezični i scenski oblici izražavanja i stvaranja

1273

po razredima: STVARALA Č KI OBLICI

- 1. scenske govorne igre, -2. opis zamišljenih predmeta, -3. opis zamišljenih prostora, -4. opis zamišljenih likova, -5. usmeno stvaranje dramske priče, -6. pismeno stvaranje dramske priče, -7. usmeno oblikovanje dijaloga, -8. pismeno oblikovanje dijaloga, -9. usmeno oblikovanje monologa, -10. usmeno oblikovanje didaskalije, -11. pismeno oblikovanje didaskalije, -12. usmeno oblikovanje afiša, -13. pismeno oblikovanje

1274

afiša = ANALITI Č KO- INTERPRETACIJSK I OBLICI – 1. izgovaranje naslova dramskog ili scenskog djela, -2. zapisivanje naslova, -3. prepričavanje dramskog teksta ili kazališne predstave,-4. karakteriziranje dramskog lika (usmeno, pismeno), -5. opisivanje scenskog prostora na temelju didaskalija, -6. opisivanje dramskog lika na temelju didaskalija, -7. opisivanje kostima na temelju gledanja predstave, -8. tumačenje lika, -9. interpretacija glume, scenografije, kostimografije, -10. Interpretacija režije, -11. pisanje kazališne

1275

kritike, -12. usmena kazališna kritika

l) Program dramske i scenske umjetnosti i

program čitanja postavljen je u suodnos s programom čitanja – u programu; u programu čitanja dramski tekst pojavljuje se kao poseban tip teksta koji ima i svoje posebnosti čitanja

čitanje dramskog teksta razlikuje se od čitanja epskog (pripovjednog) ili lirskog (pjesničkog) teksta

– razlikuje se prema načinu primanju (recepcije) i načinu ostvarivanja čitanje drame PRETPOSTAVLJA SCENSKO ZAMIŠLJANJE – tu

1276

posebnost čitanja dramskog teksta Bogdan Popović izriče ovim riječima:

Valja dok čitamo raditi ono što dobri dramatičari rade dok pišu: treba pri čitanju neprekidno imati pozornicu pred očima, zamišljati prizore i lica dijaloga na pozornici.

Bogdan Popović preporučuje dva načina čitanja dramskog teksta:

-a) čitati dramu i postaviti je na zamišljenu (imaginarnu) pozornicu; -b) vidjeti predstavu i čitanjem dograđivati viđeno pri čitanju dramskog teksta dolazi do izražaja još jedna posebnost, tj. nastupa prekodiranje priopćenja

1277

(poruka); -signali pisanoga koda sračunati na vizualno primanje (primanje očima) transformiraju se u slušne signale SCENSKO ZAMIŠLJANJE pri čitanju dramskog teksta utemeljuje se na didaskalijama i dramskim situacijama

– na temelju didaskalija i slijeda dramskih situacija čitatelj zamišlja mjesto radnje (prostor u kojemu se događa radnja sa svim predmetnim i vremenskim odrednicama), dramske likove i njihove odnose (izgled likova, kostime, postupke), govor likova (način govora, boju glasa)

prateći razvoj dramske

1278

radnje (smjenjivanje dramskih situacija), čitatelj zamišlja kako se mijenja izgled scene, kako se mijenjaju likovi u pojedinim dramskim situacijama

recepcija dramskih situacija i dramskih likova ostvaruje se kao svojevrsno sukobljavanje realnog i fiktivnog, sukobljavanje dvaju konteksta (čitateljevog realnog konteksta i dramskog konteksta)

tu dvojnost konteksta Asmus definira ovako : čitatelj prima dramske situacije i likove kao dio neposredne stvarnosti, ali istodobno osjeća da to nije sam život nego njegova umjetnička konkretizacija;

1279

taj se odnos očituje i pri čitanju ostalih knj. vrsta, ali se pri čitanju dramskog djela osobito nameće

m) Program nastave čitanja dramskih

tekstova u OŠ i SŠ program čitanja dramskog teksta usklađuje se s općom teorijom čitanja i teorijom čitanja dramskog teksta – u skladu sa suvremenom teorijom čitanja dramskog teksta program nastave čitanja obuhvaća ove elemente u sljedećem redoslijeduprovjeri u planu i programu što piše, usporedi s knjigom!

preskačem 1., 2., 3. i 4 razred; iz nekog razloga

1280

nema 6. raz.!5. razred

a) slušanje radioscene, gramofonske snimke ili snimke na kaseti; uočavanje govornih osobina dramskih likova; uočavanje tempa, jačine, boje glasa;

- intonacija replike; uvjetovanost intonacije doživljajnim stanjem lika; zvučni učinci (šumovi, zvukovi) i njihova funkcija u dramskom djelub) čitanje u sebi; usmjereno čitanje: otkrivanje namjera, pogleda i stavova likova u pojedinim dramskim situacijama, razloga njihova sukobljavanja na intimnom, socijalnom ili idejnom planu, uočavanje

1281

motiva koji potiču dramsku radnju (zaplet, vrhunac, rasplet);

- zamišljanje scenskog prostora, scenskih situacija; određivanje funkcije scenskih rekvizita; uočavanje, zamišljanje svjetlosnih i zvukovnih elemenata na sceni; dijalog i monolog; prijelaz dijaloga u monolog; monolog kao dijalog s odsutnim ili zamišljenim partnerom na scenic) čitanje i zapisivanje; zapisivanje bibliografskih podataka (autor, naslov, idavač, mjesto, godina izdanja); zapisivanje likova pojedinačno; uz lik (njegovo ime, nadimak) bilježiti vlastita zapažanja, rečenice koje izražavaju

1282

njegova duševna stanja, poglede, ideje; zapisivati karakteristične riječi i izraze kojima se lik služi; bilježiti „neknjiževne riječi“ kojima se lik služi

d) glasno interpretativno čitanje replika; određivanje sadržaja i konteksta u kojem se ostvaruje; određivanje tipa intonacije (upitna, izjavna, usklična); emicionalna obojenost replika;

- određivanje riječi koje nose logičku i emocionalnu izražajnost; određivanje tempa, pauza, jačine, boje glasa; čitanje po ulogama; govorenje monologa napamet

7. Razred a) slušanje radioscene,

1283

gramofonske ploče, kasete, televizijske emisije; gledanje kazališne predstave; uočavanje govornih osobina lika; kako glumac ostvaruje pojedine situacije (kako izgleda, kako govori, što čini, koje pokrete izvodi, kakav mu je izraz lica, boja glasa); scenski prostor, vizualni i auditivni elementi; njihova povezanost s likom, situacijom

b) čitanje u sebi; usmjereno čitanje: uočavati i formulirati osnovnu temu i „male teme“ koje izgrađuju osnovnu temu; otkrivanje dramskog događaja kao lanca situacija; otkrivanje tematsko-idejnih el. u didaskalijama i dijalozima;

1284

- otkrivanje sukoba kao dramskog sredstva za izražavanje ideje; zamišljanje scenskog prostora, situacija i likova; raspoređivanje likova u scenskom prostoru; određivanje funkcije vizualnih i auditivnih sredstava na sceni; uživljavanje u svijet likova (identificiranje, projiciranje, distanciranje)c) čitanje i bilježenje; zapisivanje bibliografskih podataka; zapisivanje podataka koji se odnose na temu drame, na male teme u dijalogu i dramskim situacijama; citiranje podataka iz didaskalija koji se odnose na temu; citiranje replika koje potvrđuju određenu

1285

osobinu lika; zapisivanje asocijacija uz podatke iz tekstova; zapisivanje sudova o likovima i situacijama

d) glasno interpretativno čitanje monoloških i dijaloških dijelova teksta; određivanje značenjskih preokreta u dijalogu; prilagođavanje intonacije značenjskim preokretima u dijalogu; govorenje dijaloga i monologa napamet; scensko izvođenje dramskog dijaloga ili monologa

8. razreda) slušanje radioscene, televizijske drame i kazališne predstave;

uočavanje temeljnog konflikta i njegova scenskog

1286

izražavanja; ponašanje dramskih likova u konfliktnim situacijama; dijalog (govor) u funkciji ostvarivanja konflikta; vrijeme dramskog događaja; -izražavanje kategorije vremena na sceni; praćenje činova i njihova međusobnog odnosa; stilska obilježja: očitovanje ironije, humora, groteskeb) čitanje u sebi; usmjereno čitanje: uočavanje činova i njihove strukture, povezivanje činova u jedinstvenu dramsku radnju, uočavanje žanrovskih karakteristika dramskog teksta; zamišljanje režijske postave pojedinih situacija, činova i likova; zamišljanje pojedinih uloga

1287

c) čitanje i zapisivanje; zapisivanje dramskih situacija po činovima; zapisivanje zapažanja o razvijanju dramskih sukoba; citiranje replika koje potiču dramske sukobe; zapisivanje rečenica (replika) koje su intonirane ironično, sarkastično, aluzivno, negatorski, podrugljivo, uvredljivo;

-otkrivanje elemenata grotesknoga, tragičnoga, tragikomičnoga; zapisivanje replika koje pokazuju govorne nesporazumed) scensko oblikovanje, scenska interpretacija pojedinih prizora: u ulozi glumca, redatelja, scenografa

1288

n) Programske odrednice

sadržaj programa dramske i scenske umjetnosti iskazuje se prema recepcijskom kriteriju, tj. prema načinu primanja i komuniciranja prema tom kriteriju uspostavljeni su ovi načini primanja i komuniciranja: a) slušanje dramskog teksta, b) gledanje scenskog djela, c) čitanje dramskog teksta riječ je o različitim aktivnostima koje pretpostavljaju različite sposobnosti: a) sposobnost slušanja (auditivnog primanja dramskih poruka); b) sposobnost gledanja (vizualnog primanja dramskih poruka);

1289

- c) sposobnost čitanja, tj. sposobnost prekodiranja vizualnih znakova (znakova pisanog jezika) u scenske znakove, auditivne znakoveuspostavljene su razine na kojim se ostvaruje komunikacija s dramskim i scenskim predloškom:

-1. početna je razina individualni doživljaj, subjektivni dojam; - 2. program taj subjektivni doživljaj podiže na kritičko-teorijsku razinu i uspostavlja odrednice kojima se ostvaruje ta razina kriti č ko-teorijska razina obuhvaća literarni i teatrološki pristup, pojmove teorije drame (dramaturške pojmove) i teatrološke pojmove

1290

navođenjem tih pojmova označava se razina koju čitatelj – gledatelj doseže na pojedinim o-o stupnjevima

programski se sadržaj organizira prema načelu primjerenosti, postupnosti, sistematičnosti, kontinuiteta i vertikalnog slijeda

program čitanja i gledanja temelji se na reprezentativnim djelima dramske i scenske umjetnosti koja se čitaju, gledaju i interpretiraju u pojedinim razredim

o) Program dramske i scenske umjetnosti i

program jezika

1291

uspješno bavljenje dramskim tekstom i scenskim djelom u o-o procesu iziskuje i svoje lingvističko utemeljenje

– stoga se program dramske knj. i scenske umj. promatra u korelaciji s programom iz jezika jezični dio programa obuhvaća lingvistički sadržaj koji se uključuje u nastavu dramske i scenske umjetnosti

uključivanje lingv. sadržaja prilagođuje se programskim odrednicama dramske i scenske umjetnosti prema funkcionalnom kriteriju

1292

program dramske i scenske umj. uspostavlja funkcionalnu korelaciju s programom iz jezika - taj se suodnos može prikazati horizontalno i vertikalnoPogledaj što piše u planu i programu i knjizi! Prvi piše vertikalno povezivanje, a potom horizontalno u knj.

1. PROGRAMSKO POVEZIVANJE DRAMSKE I SCENSKE UMJ. OSTVARUJE SE HORIZONTALNO I VERTIKALNO – horizontalno je povezivanje po razredima (programsko usklađivanje i povezivanje za svaki razred posebno), a vertikalno je povezivanje programa iz razreda u razred

1293

2. PROGRAMSKO POVEZIVANJE (HORIZONTALNO) U PRVOM RAZREDU ogleda se u povezivanju dramskog teksta ili scenskog djela s načinima sporazumijevanja – na dramskom ili scenskom predlošku uočava se govor kao sredstvo sporazumijevanja među dramskim/scenskim likovima te mimika, geste, pokretina temelju usvojenog rječnika

prekid, nastavit ćeš ovaj dio poslije

p) LITERARNI I TEATROLOŠKI

PRISTUP DRAMSKOME

DJELU1294

a) Literarna i teatrološka metodička koncepcija

metodika nastave dramske knj. afirmirala je dvije koncepcije u pristupu dramskom djelu– literarnu i teatrološku

a) LITERARNA KONCEPCIJA pristupa dramskom dj. kao beletrističkom (pisanom) tekstu i interpretaira ga kao posebnu vrstu knj., poseban knj. rod

približava učeniku dramsko djelo kao književni tekst

1295

b) TEATROLOŠKA (SCENSKA) KONCEPCIJA pristupa dramskom dj. kao scenskoj umjetnosti i u svoj sustav interpretacije uključuje i izvanknjiževne, tj. scenske elemente (scenografiju, kostimografiju, režiju, glumu)

postavlja nastavni proces u posebne uvjete, tj. iziskuje dodatna nastavna sredstva i drukčije metodičke postupke

obje koncepcije ravnopravno egzistiraju u pristupu dramskom dj., samo se prilagođuju posebnim uvjetima

1296

u šk. praksi (kaže Ros.) prevladava literarna koncepcija, koja katkad dovoljno ne afirmira posebnosti dramskog teksta, tj. svodi dramsko dj. na epske elemente

– takav je pristup definiran kao „epizacija dramskog dj.“ – ta koncepcija, međutim, dopušta izbor metodičkih postupaka koji učenicima približavaju dramski tekst kao posebnu književnu strukturu

b) Uvođenje učenika u scensko (kazališno) djelo Zepalova predlaže četiri faze u proučavanju dramske i scenske umjetnosti

1297

1. u prvoj fazi – nastava priprema učenike za čitanje dramskih djela; čitanjem i interpretacijom odabranih primjerenih dramskih tekstova učenik se priprema za scensku interpretaciju djela

– scensko se djelo uključuje u o-o proces i u prvoj, pripremnoj fazi kao „zorno sredstvo“ na kojemu se upoznaje jezik scenske umjetnosti2. u drugoj fazi – (od 4. do 6. razreda) učenici potpunije upoznaju jezik scenske umjetnosti i iluzionističke značajke teatra;

1298

-aktivno se uključuju u praćenje kazališnog programa, a kazališno zbivanje (zbivanje na sceni) doživljavaju naivno realistički; -razdoblje od 11. do 13. godine presudno je u formiranju zanimanja za kazališnu umjetnost i odnos prema kazalištu3. u tre ć o j fazi – (7. i 8. razred) učenici bez teškoća prihvaćaju kazališnu istinu kao umjetničku istinu, tj. razumijevaju scensko dj. kao antonomnu umjetničku stvarnost

4. u završnoj srednjoškolskoj fazi – uč. samostalno interpretiraju dramsko i scensko djelo

1299

za svako razdoblje (za svaku fazu) dramskog i scenskog o i o Zepalova utvrđuje razine teorijskog pristupa i najvažnije metodičke postupke i oblike rada (pogledaj u knjizi)

c) Radi usvajanja kazališnog rječnika, predlaže posebne zadatke i vježbe

(Zepalova):1. Koja je razlika između riječi artist (artistica) i glumac (glumica)?

2. Sastavite abecedni rječnik za ove teme: a) scena, b) gledalište, c) drama, d) likovi koji pripradaju kazalištu.

3. Pronađite u popisu riječi sinonime.

1300

4. Tko stvara predstavu (spektakl)?

5. Koje značenje imaju riječi: drama, čin, nositelj uloge?

6. Koja je razlika između drame i inscenacije?

7. Tko sudjeluje u drami?8. Opišite gledalište prije početka predstave.

9. O čemu nam govori dekoracija?

10. Koju ulogu imaju šminka i kostimi?

d) Metodički sustav u interpretaciji dramskog

djela

1301

priroda dramskog djela i način upoznavanja s njim određuje i metodički sustav njegove intepretacije; dramsko djelo uč. mogu upoznati na više načina:

individualnim čitanjem izvan nastave (domaća lektira)

interpretativnim čitanjem određenih dramskih situacija na redovitom satu književnosti ili na satu lektiregledanjem kazališne predstavegledanjem televizijske dramske emisije slušanjem radioemisijegledanjem dramskog ostvarenja u izvedbi dramske družine u školi

1302

r) LITERARNA METODIČKA KONCEPCIJA

1. Samostalno individualno č itanje

ako su učenici upoznali dramsko djelo individualnim čitanjem domaće lektire, interpretacija djela ostvaruje se na satu lektire

sat se odvija u č etiri faze: 1. pripremna faza2. analitička faza3. samostalni radovi uč.4. upute za samostalno čitanje novih dramskih djela ili gledanje interpretiranog djela u kazalištu

1303

1. U PRIPREMNOJ SE FAZI

provjerava kako su učenici doživjeli dramsko dj. u cjelini (prepoznaju li osnovni ton djela

– komičan, tragičan, ozbiljan, tragikomičan, satiričan), prepoznaju li dramsku vrstu, koje su dramske situacije najimpresivnije, koji su likovi najviše zaokupili njihovu pažnju u pripremnoj se fazi primjenjuju ovi metodi č ki postupci: dijalog, anketa, pregledavanje učeničkih radova (pismenih), promatranje slikovnog materijala koji se temelji na dramskom tekstu (rad s dramskim mapama)

1304

2. U ANALITI Č KOJ SE FAZI analiziraju bitni problemi dramskog djela

(ustrojstvo dramske radnje, likovi, idejni i tematski aspekt djela, mogućnosti scenske realizacije)3. FAZA SAMOSTALNIH RADOVA

pruža učenicima mogućnost očitovanja vlastitih zapažanja o dramskome tekstu, koja iznose u usmenoj ili pismenoj formi

4. ZAVRŠNI DIO NASTAVNOG

SATA ima motivacijsku ulogu: pripremiti, potaknuti i usmjeriti učenike na čitanje novog dramskog djela

2. Interpretativno (scensko) č itanje

1305

ako su učenici upoznali samo prvi čin dramskog djela individualnim čitanjem, najprije će iznijeti doživljaje i zapažanja koja su stekli čitajući ga

zatim će slušati interpretativno č . novih dramskih situacija (obično ključnih)

kao interpreti mogu nastupiti učenici – članovi dramske družine koji su za sat pripremili određene dramske situacije

odabrane se dramske scene mogu čuti s gramofonske ploče ili magnetofoske vrpce u interpretaciji glumca

1306

tako se dramski tekst usvaja čitanjem u sebi i interpretativnim č. koje sadrži elemente scenskog govora

govorna interpretacija određenih dramskih situacija neposrednije i dublje uvodi učenike u doživljaj dramske situacije

– ona ih istodobno motivira za dalje čitanje teksta i samostalno govorno interpretiranje novih scena

1307

u opisan se postupku dramsko dj. obrađuje po činovima – za takvu se obradu predviđa nekoliko nastavnih sati; čin se uzima kao zaokružena kompozicijska jedinica u kojoj je ostvarena određena faza u razvoju dramske radnje i u kojoj su likovi predstavljeni u određenim odnosima

prvi č in učenici čitaju kod kuće, drugi čitaju na satu (interpretativno č.), tre ć i č in čitaju kod kuće usmjereno

1308

učenici dobivaju zadatke koje ć e samostalno riješiti nakon č itanja dramskog teksta – zadaci za usmjereno čitanje odnose se na objašnjavanje pojedinih scena, postupaka likova, govora likova, didaskalija

kad u č enici samostalno riješe postavljene zadatke utemeljene na usmjerenom čitanju teksta, nastavni će sat imati karakter samostalnog rada, tj. učenici će iznositi svoja zapažanja i rezultate rada – u tom slu č aju sat ć e imati ovakvu strukturu :

1309

1. utvrđivanje problema koje je trebalo istražiti

2. usmeno ili pismeno iznošenje problema

3. korekcije, dopune, generalizacije

4. zadaci za domaći rad

3. interpretacija dramske scene

ako uč. nisu upoznali dramsko dj. u cjelini ni pojedine činove i scene, interpretacija se ostvaruje ovako:

1. intelektualno i doživljajno motiviranje uč. za primanje dramskog djela

2. izbor dramske situacije i interpretativno čitanje

3. emocionalna stanka4. objavljivanje doživljaja, korekcija doživljaja

1310

5. interpretacija pročitane dramske scene

6. sistematizacija i generalizacija

7. motiviranje učenika za samostalno čitanje i analizu preostalih dijelova teksta

1. PRIPREMNA FAZA – INTELEKTUALNO I DOŽIVLJAJNO MOTIVIRANJE UČ. ZA PRIMANJE

DRAMSKOG DJELAa) INTELEKTUALNA MOTIVACIJA - traži da se učenicima objasne pojmovi koji će biti vezani uz interpretaciju teksta – to su obično pojmovi s kojima se susreću prvi put

– objašnjavaju se elementi koji su vezani uz temu djela, ako se pretpostavlja da ih uč. ne poznaju

1311

ako je riječ o socijalnoj ili povijesnoj temi, uč. će se u uvodnoj fazi sata upoznati, u osnovnim crtama, s onim tematskim elementima koji će biti predmetom dramskog prikazivanja

b) DOŽIVLJAJNA MOTIVACIJA – traži da se osmisli sve ono što postoji u uč. emocionalnom i životnom iskustvu što će olakšati prihvaćanje dramskog dj. – time se interp. povezuje s iskustvima i doživljajima te se tako otvara mogućnost neposrednijeg i dubljeg doživljaja dramskog dj.

1312

c)U PRIPREMNOJ FAZI – treba ukloniti sve zapreke koje bi kočile doživljaj dramskoj djela – to znači da se i leksička interpretacija ostvaruje prije interpretativnog čitanja

– nepoznate riječi i fraze koje će se pojaviti u dramskom tekstu objašnjavaju se prije čitanja kako ne bi došlo do kočenja, odnosno raspršenosti doživljaja

2. 1. IZBOR DRAMSKE SITUACIJE

1313

a) AKO SE Č ITA PRVA DRAMSKA

SCENA IZ DJELA, ne iznosi se pregled sadržaja, tj. ne iznosi se razvoj dramske radnje – najavi se svijet djela, glavni likovi i osnovne obavijesti o njima, a zatim se čita prva dramska scena – njezinim će se čitanjem pobuditi zanimanje za čitanje (samostalno) ostalih činova

b) AKO SE Č ITA DRAMSKA SCENA KOJA OBILJEŽAVA VRHUNAC RADNJE (vrhunac zapleta), učenike treba tzv. spojnim komentarom dovesti do te scene, tj. sažeto iznijeti razvoj događaja u drami do trenutka koji će biti objavljen interpretativnim čitanjem

1314

– to je tzv. lokalizacija teksta (odlomka) koji se čita; takva je lokalizacija potrebna da bi uč. mogli pratiti određenu dramsku scenu u kontekstu dj.c) AKO JE KOJI U Č . PRO Č ITAO DRAMSKO DJELO KOJE SE INTERPRETIRA, može iznijeti razvoj događaja do scene koja će se čitati

2. 2. INTERPRETATIVNO ČITANJE DRAMSKE SITUACIJE

učenici u toj fazi nastavnog sata doživljavaju dramsku situaciju, intuitivno proniču u smisao autorovih poruka

tekst se može č itati na razli č ite na č ine:

1315

a) interpretativno č. može se ostvariti tako da čitatelj nastupa kao promatrač (očevidac) zbivanja

b) funkcionalniji je oblik – čitanje po ulogama – takvo čitanje omogućuje uč. da dožive i spoznaju bit dramske situacije i da stvore iluziju kazališne predstave

– takvo čitanje traži od čitatelja temeljito poznavanje dramskog teksta, sposobnost identifikacije s likom koji se ostvaruje čitanjem, sposobnost zamišljanja dramske situacije, tj. okolnosti u kojima se ostvaruje dijalog

1316

u takvu tipu č. interpret komunicira s drugom osobom i na taj način sudjeluje u stvaranju određene dramske situacije

c)za interpretativno č. i č. po ulogama učenici se posebno pripremaju nakon interpretacije teksta na satu

d) osim interpetacije učitelja ili učenika, dramski tekst uč. slušaju s gramofonske ploče ili magnetofoske vrpce

3. EMOCIONALNA STANKA

1317

to je trenutak obuzetosti doživljajem dramske situacije – dok traje emo. stanka učitelj smireno promatra učenike, prati njihov izraz lica, ne obavlja nikakve druge radnje (ne šeće razredom, ne prelistava knjigu, ništa ne zapisuje na ploču, ništa ne govori)

4. OBJAVLJIVANJE DOŽIVLJAJA, KOREKCIJA

DOŽIVLJAJA kad učitelj primijeti na izrazu lica da nastupa trenutak opuštanja, traži da učenici izraze svoj doživljaj dramske situacije – doživljaj se izražava usmeno ili pismeno

1318

1. AKO SE DOŽIVLJAJ OBJAVLJUJE USMENO - uč. upućuje orijentacijsko pitanje kojim potiče iskazivanje doživljaja

a) pitanje se može odnositi na osnovni ton dramske scene:

Kako je intonirana ova scena? Koje osjećaje u vama pobuđuje? Što vam je smiješno u ovoj situaciji? Što vas je potreslo dok ste slušali ovu dramsku situaciju?

b) prvo se pitanje može odnositi na uo č avanje sukoba, tj. odnosa među likovima:

1319

Kako se likovi međusobno odnose? Zbog čega su likovi tako uzbuđeni, uznemireni? Zbog čega se likovi sukobljuju? Što proživljavaju likovi u ovoj situaciji? Kako se ponašaju? Kako ih zamišljate na sceni?

c) prvo se pitanje može odnositi na primje ć ivanje problema o kojemu govori autor: O kojoj se životnoj pojavi govori u ovom dijalogu? Kako autor doživljava ljubav, društvene odnose, ljudski poraz, pobjedu, ljudsko stradanje?

2. AKO SE DOŽIVLJAJ OBJAVLJUJE PISMENO – na anketnim listićima ili u svojoj bilježnici

1320

a) na anketnim listi ć ima bilježe svoje doživljaje i zapažanja nizanjem asocijacija, emocija i misli – učitelj ih motivira na izražavanje poticajnim pitanjem ili zadatkom:

Zabilježite na priložene listiće osjećaje koje je u vama izazvala scena koju ste čuli. Što ste proživljavali slušajući tekst? Na što ste pomišljali slušajući tekst? Što ste predočivali? Što ste pomislili? Što vas je najviše impresioniralo? Koji biste lik željeli glumiti na sceni? Koje su vam rečenice najuzbudljivije, najsmješnije, najtužnije?

1321

b) kad uč. zabilježe prve dojmove na anketne listiće, učitelj pokupi listiće i pročita nekoliko odgovora – tako uč. dobivaju povratnu informaciju – čitanje odgovora povezuje se s komentarom i korelacijama

c)ako učenici iznose u anketnim listićima odgovore koji odudaraju od karaktera teksta, odgovori se ispravljaju – odgovore ispravlja učitelj ili učenici

d) na osnovi odgovora (tj. na osnovi objavljenih doživljaja i zapažanja) stvara se plan za interpretaciju dramske scene

5. I NTERPRETACIJA

1322

predmetom interpretacije mogu biti: a) dramski likovi, b) kompozicija dramske scene, c) idejno-tematska osnova dramske scene

postupci i metode: u toj se fazi nastavnog sata primjenjuje metoda heurističkog razgovora, metoda rada na tekstu (glasno čitanje, usmjereno čitanje, čitanje s podcrtavanjem, citiranje teksta – izborno čitanje), metoda pismenih radova uč.

1323

-(stvaranje plana za analizu lika, komentiranje određenih replika, ispisivanje jezičnih podataka, formuliranje generalizacija, rješavanje zadataka na nastavnim listićima koje je pripremio nastavnik, popunjavanje karakteroloških tablica, grafičko predočivanje kompozicije i odnosa među likovima, interpretacija didaskalija)

6. SISTEMATIZACIJA I GENERALIZACIJA

kad se temeljni problem osmisli, sređuju se zapažanja, sudovi i zaključci, tj. izvode se generalizacije

7. MOTIVIRANJE UČ. ZA SAMOSTALNO Č. I ANALIZU DJ.

1324

u završnoj fazi sata učitelj motivira učenike: za čitanje preostalih dijelova teksta, za čitanje novog dramskog djela, za gledanje u kazalištu ili na televiziji

s) TEATROLOŠKA (SCENSKA) ANALIZA

ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na televiziji, interpretacija obuhvaća i scenske elemente

1325

1. IZRAŽAVANJE DOŽIVLJAJA KAZALIŠNE PREDSTAVE - uč. najprije izražavaju doživljaj kazališne predstave, izdvajaju najimpresivnije prizore i likove, opisuju scenu, analiziraju kreacije pojedinih glumaca

2. USPORE Đ IVANJE S IZVORNIM DRAMSKIM TEKSTOM – svoja zapažanja o izvedbi, tj. o scenskoj realizaciji dramskog teksta, uspoređuju s izvornim dramskim tekstom

– pronalaze u tekstu najimpresivnije situacije (dijaloge, monologe) i analiziraju postupke glumaca u interpretaciji tih dramskih isječaka

1326

pri tome opisuju izgled lika i izgled scene te uspoređuju s didaskalijama

tako je kazališna predstava motivirala učenike za drugo čitanje dramskog teksta

SAT SE MOŽE OBOGATITI AKO SE POZOVU GLUMCI koji su interpretirali određeno dramsko djelo – učenici će se pripremiti za razgovor s glumcima i tako provesti zanimljivu analizu predstave i dramskog dj. – na taj se način ostvaruje veza kazališta i škole

1327

AKO SU DRAMSKO DJELO IZVELI U Č ENICI Č LANOVI DRAMSKE DRUŽINE u školi – s njima se razgovara o izvedbi; oni objašnjavaju koncepciju scenske realizacije pojedinih likova, a redatelj, scenograf i kostimograf objašnjavaju svoj udio i svoju koncepciju u ostvarivanju djela

takvim se postupcima uč. privikavaju na kritičko prosuđivanje kazališnog čina i odgajaju za buduće posjetitelje kazališnih predstava

a) Skupni posjet kazališnoj predstavi

1328

VEZA NASTAVE DRAMSKE KNJIŽEVNOSTI I KAZALIŠTA - ostvaruje se organiziranjem skupnih (kolektivnih) i pojedinačnih posjeta kazalištu, tj. prisustvovanjem kazališnoj predstavi

– razvijena praksa suradnje škole i kazališta bilježi pet do šest kolektivnih posjeta kazalištu tijekom školske godine ORGANIZACIJA SKUPNOG POSJETA

KAZALIŠTU IMA SVOJE METODIČKE ZNAČAJKE – u godišnjim planovima rada utvrđuju se, na temelju kazališnog repertoara, dramske predstave koje će se skupno posjetiti

1329

pri izboru dramskih predstava prednost imaju ona dramska djela koja se proučavaju u nastavi književnosti

– termini posjeta prilagođuju se, tj. usklađuju se s vremenom proučavanja djela u nastavi kolektivni posjet kazališnoj predstavi pretpostavlja pripremu u č enika za gledanje predstave – karakter pripreme ovisi o prirodi djela i o-o zadaća

GLEDANJE KAZALIŠNE PREDSTAVE MOŽE IMATI RAZLI Č ITE O-O ZADA Ć E:

a) produbiti analizu dramskog djela koje su učenici čitali i interpretirali u nastavi;b) upoznati scensku postavu toga dramskog djela;

1330

c) upoznavati zakonitosti scenskog oblikovanja dramskog teksta i izražajne mogućnosti scenskog jezika; d) uvoditi učenike u teatrološku analizu i osposobljavati ih za izražavanje zapažanja i ocjena kazališnog čina već se pri samostalnom čitanju i interpretaciji dramskog teksta uspostavljaju i teatrološki pristupi

– pri čitanju i interpretaciji teksta afirmiraju se scenski zadaci koji postavljaju učenika u ulogu gledatelja

b) Scensko čitanje dramskog teksta

1331

pretpostavlja određeni stupanj teatorskog (scenskog) zamišljanja – čitatelj zamišlja scenski prostor, likove u prostoru, njihov vanjski izgled i ponašanje; prati kako se mijenja izgled scene, zamišlja zbivanje izvan scene

SCENSKO Č ITANJE POSTUPNO SE RAZVIJA PRIMJENOM RAZLI Č ITIH METODI Č KIH POSTUPAKA :

a) u č itelj na primjeru pokazuje učenicima kako zamišlja scenski prostor, lik u scenskom prostoru; b) učitelj traži da u č enici na temelju didaskalija iskažu svoje zamišljanje scenskog prostora i lika u scenskom prostoru;

1332

c) pokazivanjem fotografija scene i glumaca u određenoj sceni i sl. pri izboru teksta za samostalno čitanje učenik može dobiti poticaj za scensko čitanje i zadatak koji usmjerava na takav tip čitanja:

primjer u knj.: A Dnevnik č itanja Krležine drame U agoniji i.Podaci o čitanju – Ime i

prezime:, Razred:, Škola (usmjerenje):, Ocjena iz književnosti:

ii. Dramska djela koja sam čitao u tekućoj šk. godini (ime i prezime pisca, naslov dramskog djela):

1333

Dramska djela koja sam gledao u kazalištu ili na televiziji (ime i prezime pisca, naslov dramskog djela):

iii. Pri čitanju Krležine drame pokušajte se držati ovih naputaka: U Dnevnik čitanja zapisujte:

a) probleme koje pisac otvara u pojedinim dramskim situacijama; b) zapažanja o likovima (psihološke, etičke značajke); c) zapažanja o govoru dramskih likova.IV. na stranicu Dnevnika čitanja upišite podatke koji se traže:1.Naslov dj., nakladnik, mjesto, godina.

1334

2. Ime i prezime priređivača, pisca predgovora, naslov pogovora, predgovora.

- Tablica - Vrijeme č. (datum, sat) / Tekst (str.) / Problemi / Zapažanja o likovima/Zapažanja o govoru dramskih likova B Dnevnik č itanja Krležine drame U agoniji III. Pri samostalnom čitanju Krležine drame U agoniji pokušajte se držati ove temeljne upute. Valja dok čitamo dramo raditi ono što dobri dramatičari rado dok je pišu: treba pri čitanju neprekidno imati pozornicu pred očima, zamišljati prizore i likove dijaloga na pozornici.

1335

IV. Na stranicu Dnevnik čitanja upišite podatke koji se traže.1.Naslov djela, nakladnik, mjesto, godina.

2. Ime i prezime priređivača, pisca predgovora, naslov pogovora, predgovora.

-VRIJEME ČITANJA (DATUM I SAT)/TEKST/SCENSKE ZAMISLI scensko č itanje može se usmjeriti prema posebnim scenskim problemima što ih postavlja (otvara) dramski tekst;

- tako se čitanje može usmjeriti prema scenskom zamišljanju dramskog lika - scensko zamišljanje dramskog lika obuhvaća otkrivanje podteksta svake replike

1336

tj. otkrivanje namjera, osjećaja, težnji i misli lika, načina govornog ostvarivanja lika, ponašanje lika (geste, mimika)

zadatak uz samostalno č itanje dramskog teksta traži popunjavanje karakterološke tablice koja se odnosi na odabrane dramske situacije;

takvo čitanje priprema učenike za scensko doživljavanje lika na pozornici, a istodobno ih priprema za čitanje dramskog teksta po ulogama

c) Č itanje dramskog teksta po ulogama

1337

č. po ulogama metodički je postupak koji se primjenjuje u interpretaciji dramskog djela s višestrukom namjerom – ono od učenika iziskuje intimniji odnos prema likovima, suživljavanje s njihovim težnjama i proživljavanjima, sposobnost predočivanja

to su psihološke osnove toga metodičkog postupka – osim razvijanja stvaralačkih mogućnosti uč. (razvijanja fantazije), čitanje po ulogama razvija izražajne (govorne) mogućnosti, afirmira logičku i emocionalnu izražajnost dramske riječi

1338

čitanje po ulogama zahtijeva posebne pripreme – u pripremnoj fazi, koja nastupa nakon interpretacije teksta, uč. rješavaju različite zadatke: odgovaraju na postavljena pitanjapišu biografiju lika u prvom licu iznose karakteristike lika (zanimanja, sklonosti, svjetonazore, odnos prema drugim likovima) analiziraju govor opisuju scenupromatraju fotografije na kojima je prikazan lik ili scena

1339

kad učitelj provjeri kako su učenici riješili zadatke vezane uz određene likove i dramske situacije, pristupa se čitanju teksta po ulogama

kad se pročita određena dramska sekvencija, analizira se realizacija interpretativnog č.;

-učenici koji nisu sudjelovali u čitanju teksta nastupaju kao kritičari: analiziraju govor u najsitnijim pojedinostima – posebnu pozornost pridaju vrednotama govorenog jezika, određuju stupanj suživljenosti s likom, uspoređuju govornu interpretaciju učenika i glumca

1340

– time se razvija još jedna važna sastavnica u pristupu dramskom dj. – razvijanje smisla za scenski govor razvijanje scenske imaginacije postiže se na razli č ite na č ine ; prije nego što uč. pročitaju određenu scenu po ulogama, opisat će izgled pozornice, prostor u kojem se kreću, predmete s kojima dolaze u kontaktpoticaj za razvijanje scenske imaginacije može se ostvariti ovako:

Učitelj zadaje zadatak da uč. kažu što će ugledati na sceni kad se digne zastor u kazalištu na početku prvog čina Krležine drame „Gospoda Glembajevi“

(U č enici ć e, prisje ć aju ć i se teksta, opisati scenu.)

1341

Za razvijanje scenske imaginaicije mogu se upotrijebiti fotografije, ilustracije u knj. i drugi slikovni prilozi. Uč. će najprije čitati tekst (obično didaskalije), a zatim samostalno opisivati određene situacije i uspoređivati ih sa slikovnim prilozima

postupci koji se primjenjuju za razvijanje scenske imaginacije pridonose afirmaciji stvaralačkog odnosa prema dramskom tekstu

1342

završni je č in u interpretaciji dra mskog djela pokušaj dramatizacije, tj. scenskog oblikovanja dramskog dj.; time se otvara nova problematika u književno-estetskom odgoju uč.

takav oblik rada izlazi iz okvira redovite nastave i uključuje se u slobodne aktivnosti u kojima uč. razvijaju svoje sklonosti za različite oblike stvaralaštva

1343

nastava dramske knj. i slobodne aktivnosti koje se povezuju uz književno-estetsko obrazovanje osposobljavaju uč. za čitanje (doživljavanje i razumijevanje) dramskog teksta, za primanje scenske realizacije dramskog djela (razvijanje scenske senzibilnosti) i za samostalno stvaralaštvo

samostalno se stvaralaštvo o č ituje u : dramskom izvođenju i samostalnom stvaranju dramskih dj. – time nast. dramske knj. preuzima važnu ulogu u estetskom odgoju mlade generacije

1344

osnovnoškolska nastava dramske književnosti razvija zanimanje za dramsko djelo i omogućuje učenicima dalje proučavanje drame u srednjoj školi

š) Metodički pristup radiofonskoj realizaciji

dramskog teksta primanje dramskog teksta u radiofonskoj realizaciji određuje posebnosti metodičkih postupanja – slušatelj prima dramski tekst auditivno, posredovanjem zvukovnih signala (govora, šumova, zvukova, glazbe…)

1345

auditivne signale slušatelj dopunjuje vizualnim predodžbama, tj. na temelju auditivnih poticaja razvija vizualne asocijacije

metodički pristup dramskom tekstu u radiofonskoj prezentaciji usmjerava se prema scenskom govoru (govoru likova) i akustičkim scenskim znakovima

na temelju primljenih akustičkih scenskih znakova aktiviraju se vizualni scenski znakovi

1346

radi uspješnije recepcije dramskog teksta u radiofonskoj realizaciji, nužno je da učenici prethodno pročitaju taj dramski tekst - čitanjem će upoznati tekst i uspostaviti scenski odnos prema tekstu

radiofonska postava teksta otvara nove mogućnosti doživljavanja i spoznavanja – metodi č ki pristup radiofonskoj postavi dramskog teksta pretpostavlja usmjeravajuće zadatke koji upućuju slušatelje na akustičke scenske znakove i aktualizaciju vizualnih scenskih znakova koji se ne iskazuju

usmjeravaju ć i zadaci odnose se na:

1347

govor likova, glazbu, šumove, zvukove i ostale akustičke znakove; isto tako usmjeravaju slušatelje na scensko zamišljanje (zamišljanje scenskog prostora, izgleda likova, postupaka…) kad u č enici odslušaju dramski tekst, pristupa se provjeravanju recepcije teksta prema zahtjevima usmjeravajućih zadataka; u toj se fazi ponovno uključuje pisani dramski tekst i utvrđuje značenje njegove radiofonske postave

1348

povezivanjem na izvorni pisani dramski tekst utvrđuje se sustav vizualnih znakova koji se ne mogu iskazati radijskim jezikom; analiza se bavi svakom replikom i određuje njezine scenske mogućnosti s gledišta akustičkih i vizualnih scenskih znakova

sustavom pitanja i zadataka provodi se radiofonska (scenska) interpretacija dramskog teksta – opisani metodički pristup oprimjerit ćemo radiofonskom prezentacijom Glorije Ranka Marinkovića likovi: Don Jere, sestra Magdalena, tj. Glorija

1349

Radiofoska analiza ostvaruje se sljedećim pitanjima i zadacima: Kako počinje prva replika? Zašto Glorija ne reagira na govorni poticaj don Jere? Što znači Glorijin udah u odvijanju dijaloga? (Pročitaj didaskaliju koja to objašnjava.) Kako je Glorija uzdahnula? Glorija je reagirala trzajem. Radiofonska postava teksta nije izrazila taj njezin postupakj. Kako zamišljate Gloriju koja se trza? Don Jere pokušava odrediti Gloriju kao ženu. U jednom času ugrize se za usnu. Kada to čini? Kako zamišljate don Jeru u tom času? Sestra Magdalena, tj. Glorija, nasmiješi se s nekim tužnim

1350

zadovoljstvom. Kako zamišljate taj osmjeh? Sestra Magdalena – sva se zacrveni i zbuni, i spustivši glavu od stida, jedva uspije šapnuti… Komentirajte to njezino reagiranje. Don Jere skoči prijeteći. Sestra Magdalena ustane… Protumačite te postupke. Na temelju pitanja i odgovora

utvrđuju se govorne i psihološke značajke likova te funkcija mimike, geste i pokreta u karakterizaciji lika

t) POLAZIŠTA U INTERPRETACIJI

DRAMSKOG DJELA

1351

u teoriji interpretacije ističe se važnost polazišta – prema suvremenoj teoriji interpretacije polazište mora biti svaki element knj. teksta koji se najimpresivnije nameće, koji zaokuplja primateljev doživljajni i spoznajni svijet

element koji se prvi nameće čitateljevoj (primateljevoj) pažnji može biti vezan uz tematsko-idejno ustrojstvo djela, uz njegovu kompoziciju, uz likove i jezik; i najsitnija pojedinost može zaokupiti čitateljevu pažnju i traži objašnjenje

1352

u interpretaciji dramskih dj. polazište može biti idejno-tematska osnova dj., struktura, likovi, jezik – bez obzira na to koje se polazište uzima, ono se promatra kao sastavni dio cjelovitog djela, tj. u kontekstu djelaa) TEMATSKO-IDEJNA

ANALIZA provodi se povezano s analizom kompozicije, likova i jezika djela

METODIČKI POSTUPCI ako su učenici pročitali ili gledali djelo u kazalištu ili na televiziji, idejno-tematska interpretacija provodi se dijaloškom m. (metodom heurističkog razgovora), postavljanjem teza koje uč. argumentiraju tekstom, kontrolnim

1353

zadacima primjenom tih metodičkih postupaka ustanovit će se mogu li uč. odrediti o kojoj životnoj pojavi govori dramsko djelo i kako autor doživljava svijet koji je prikazan

autorova idejna pozicija otkriva se u kompoziciji likova, u postavljanju sukoba i u njegovoj motivaciji, u izgradnji djela, u izboru jezičnih sredstava

pri tematsko-idejnoj interpretaciji uč. obavješćuje učenike o onim pojavama koje su im nepoznate

u interp. idejno-tematske osnove uključuje se povijesni, sociološki, politički i biografski komentar:

1354

a) povijesni komentar - uključuje se u tem-idej interp. dramskih dj. koja su inspirirana povijesnim temama i ličnostima

b) sociološki komentar - uključuje se u interp. socijalne drame

c)politi č ki u interpretaciju socijalno-političke drame

d) biografski komentar - uključuje se u interp. onih dramskih dj. koja su vezana uz autorovu biografiju

OŠ interpretacija - ne smije unositi previše elemenata u objašnjavanje geneze teme jer time opterećuje učenike

otkrivanjem tematsko-idejnih osnova dramskog dj. uč. šire krug spoznaja i izgrađuju pogled na svijet;

-svaka tematsko-idejna

1355

interp. omogućuje određivanje stava, promatranje autorove vizije svijeta u kontekstu suvremenog života u č enicima OŠ nije dostupna takva idejno-tematska analiza koja u pojedinostima otkriva autorov povijesni i društveni okvir

b) KOMPOZICIJSKA ANALIZA

otkriva ustrojstvo dramskog dj. – tradicionalna shema dramske radnje obuhvaća ekspoziciju, zaplet, kulminaciju i rasplet;

a) ekspozicija obično obuhvaća prve scene, b) zaplet se pojavljuje u

1356

prvom činu, c) kulminacija u finalu pretposljednjeg ili posljednjeg čina, d) rasplet u završnom prizoru

doga đ aji u dramskom dj. odvijaju se uglavnom u uzročno-vremenskoj postupnosti, tj. prevladava kronološki princip kompozicije

kompozicijska se analiza ne provodi zato da bi se uspostavio sustav događaja – ona teži otkrivanju sukoba i polarizaciji likova koja je uvjetovana organizacijom sukoba

otkriva tzv. vanjsku dramatiku (vidljivu) i unutarnju (skrivenu) dramatiku koja proizlazi iz međusobnih odnosa likova

pri određivanju kompozicije dramske radnje primjenjuju

1357

se grafičke kompozicijske sheme kojima se prikazuje raspored likova po činovima, polarizaciji likova i faze u razvoju dramske radnje

primjer u knj. – odnosi se na Moliereova Škrca

U kompozicijskoj se analizi dramskog djela primjenjuju ovi METODIČKI POSTUPCI:1. učitelj ili učenik prepričava razvoj dramske radnje; obično provodi sažeto prepričavanje dramske radnje

2. naizmjenično prepričavanje dramske radnje po činovima; svaki novi čin prepričava drugi učenik

3. prepričavanje dramske radnje po fazama; svaku novu fazu prepričava drugi

1358

učenik/druga učenica4. obrnuto prepričavanje dramske radnje – od završne scene (raspleta) prema ekspoziciji

5. prepričavanje koje prati ulazak likova u dramsku radnju

6. citiranje teksta koji najavljuje određenu fazu u razvoju dramske radnje

7. određivanje kompozicije na osnovi kompozicijske sheme; učitelj predočuje učenicima kompozicijsku shemu, a oni određuju koji događaji ulaze u okvir pojedine faze

8. učitelj iznosi učenicima plan kompozicije dramske radnje u poremećenu redoslijedu zbivanja; uč. uspostavljaju odgovarajući redoslijed i obilježavaju

1359

faze u razvoju radnje9. pokazuju se fotografije pojedinih scena; uč. određuju na koje se scene odnose prikazane fotografije i koji trenutak u razvoju dramske radnje obilježavaju

10. učenici raspoređuju likove u vezi s osnovnim sukobom

11. uč. iznosi učenicima najvažnije dramske scene, a oni određuju koji likovi imaju središnje mjesto u prikazanim scenama

12. kompozicija se može određivati prema mjestu i vremenu radnje u pojedinim činovima

određujući mjesto i vrijeme zbivanja radnje, mogu se usporedo iznositi pojedinosti koje govore o

1360

tzv. scenskom okviru (detaljniji opis prostora – interijera, eksterijera, opis pejzaža, ugođaja)

C) TEORIJSKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU DRAMSKOG LIKA

a) Važnost lika u strukturi drame

teorija drame istaknula je važnost lika u strukturi draskog dj. – Aristotel je u svojoj Poetici uspostavio redoslijed elemenata dramske strukture: 1. radnja, 2. ljudski likovi, 3. dikcija, 4. misao, 5. prizor i 6. pjesma

u Aristotelovu poretku dramskih el. ljudski lik (dramski lik) dolazi na drugo mjesto; budući da se

1361

radnja i ostali elementi čvrsto vezuju uz ljudski lik, možemo govoriti o središnjoj ulozi lika u strukturiranju dramskog dj.

u teoriji analize dram. dj. postavlja se kao središnji problem – kako treba tumačiti dramske likove

b) Posebnosti dramskog teksta

posebnosti analize dramskog lika proizlaze iz posebnosti njegova položaja u strukturi dramskog djela; dramski se tekst razlikuje od epskog (pripovjednog) teksta svojim organizacijskim značajkama

on se sastoji od govora likova (dijaloga i monologa) i didaskalija – didaskalije

1362

sadrže naputke (obavijesti) o dekoru, namještanju scene i ponašanju glumaca na sceni

dramski se tekst očituje većim kompozicijskim jedinicama – činovima - čin je dio dramske strukture koji se izvodi bez prekidanja, u čvrstoj povezanosti govora i glume; ima i svoju vremensku mjeru, tj. traje obično 30 – 40 minuta

dio čina u kojem se likovi na pozornici ne mijenjaju zove se scena; ona se dijeli na replike (govorne jedinice kojima se ostvaruje komunikacija među dramskim likovima)

c) Oblikovanje dramskog lika

1363

lik se u dramskom djelu izgrađuje u drukčijim uvjetima i drukčijim sredstvima nego u epskom djelu

kako se dramsko djelo temelji na prikazivanju konfliktnih situacija, lik izrasta iz temeljnog dramskog konflikta/sukoba

bori se s zaprekama u sebi i u svijetu u kojem živi, svoju duhovnu i tjelesnu energiju usmjeruje na svladavanje problema: psihološkog, moralnog, socijalnog, ideološkog i filozofskog karaktera

pri oblikovanju i oživotvorenju dramskog lika najvažniju ulogu preuzimaju govorni oblici izražavanja (dijalog i monolog)

1364

osim govorne karakterizacije u dramskom djelu postoji i tzv. nejezična (negovorna) karakterizacija – svoju osobnost i karakter dramski lik iskazuje gestama i mimikom

u raspravama o mogućnosti kreiranja dramskog lika ističe se da je raspon sredstava pri oblikovanju dramskog lika manji nego u epskom djelu – tako Timotejev smatra da su likovi u drami jednostanije prikazani nego u epskom djelu upravo zbog ograničenosti sredstava izražavanja

1365

dramski lik može konkretizirati samo ono što je vanjsko – u pokretima, stvarima i razgovorima – on ne može s takvom punoćom otkriti unutarnji sadržaj čovjekov u svim nijansama kao što je to dostupno epu ili lirici

tvrdnja o nemogućnostima drame da izrazi unutarnji sadržaj čovjekov u svim nijansama teško se može prihvatiti – najpoznatiji likovi dramske knj. otkrivaju najdublje i najkompleksnije sadržaje čovjekova unutarnjeg života (Othelo, Hamlet)

1366

dramski su likovi nezavisniji od svoga tvorca nego likovi u epskim djelima jer se autor u drami ne pojavljuje kao pripovjedač i komentator; ta okolnost pridonosi oštrijem izdvajanju dramskog lika u strukturi djela

d) Teatrološki pristup liku

postoji i scenski (teatrološki) pristup dramskom liku i dramskom djelu u cjelini – pri uspostavljanju scenskog (teatrološkog) pristupa dramskome liku treba, najprije, osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove

1367

scenske realizacije dramski je tekst ponajprije namijenjen prikazivanju na sceni i dramska zamisao dobiva svoju dovršenu formu samo pri scenskoj realizaciji

dramski se tekst u scenskoj realizaciji pokazuje i dokazuje kao nova umjetnička stvarnost koju kreiraju, na predlošku literarnog teksta, redatelji, glumci i ostali sudionici kazališnog čina

e) Scensko oživotvorenje

scena proširuje mogućnosti karakterizacije, tj. konkretizacije dramskog lika; pri scenskom oblikovanju dramskih likova redatelj iskorištava

1368

različita sredstva: prostor, zvukove, šumove, svjetlosne učinke, ljudski glas, mimiku, geste

u scenskoj se realizaciji dramski lik pojavljuje pred gledateljem kao živ čovjek – glumac svojom senzibilnošću ispunjava stvoreni dramski lik, udahnjuje mu život

gledatelj postaje sudionikom zbivanja u kojem glumac prenosi (izražava) životnu dramu pojedinog lika

Dž. L. Stajen ističe doprinos glumca u predstavljanju dramskog lika ovim rije č ima:

Jedinstven doprinos živoga glumca sastoji se u njegovoj sposobnosti da popuni piščev okvir,

1369

zadržavajući svu simboličnost i univerzalnu sugestiju koju taj okvir sadrži, istodobno je predstavljajući publici oživotvorenom i dinamičnom. Ključna riječ je ovdje oživotovrena. Sve vrijednosti umj. ovise o sposobnosti umjetnika da ih prenese publici i pretvori u jednu sasvim doživljenu, nadahnjujuću snagu. Ovo postavlja granice simbolu: lik mora biti dovoljno ljudski da bi glumac mogao pogodno ga predstaviti svojom osobnošću i da bi ga gledatelj mogao prepoznati.

f) Č itatelj – gledatelj – dramski lik

1370

doživljavanje i spoznavanje dramskog lika čitanjem teksta temelji se na neposrednoj čitateljevoj literarnoj sposobnosti i sposobnosti zamišljanja

dramski se tekst pri čitanju prima bez posrednika, ne isključujući, razumljivo, autora, koji u čitateljevoj svijesti iščezava kao posrednik

pri čitanju dramskog teksta stupanj konkretizacije lika uvjetovan je sugestivnom snagom teksta (njegovih poruka) i razvijenošću čitateljeve literarne imaginacije

čitatelj prima dramske situacije kao dio neposredne stvarnosti, ali istodobno osjeća da to nije život, nego njegova

1371

umjetnička konkretizacija taj se odnos očituje i pri čitanju ostalih knj. vrsta, ali se pri čitanju dramskog teksta osobito nameće

J. M. Lotman ističe da „umjetnost traži dvojako proživljavanje – istodobno traži da čitatelj zaboravi da je pred njim zamisao (fikcija) i da bude svjestan da je to fikcija“

gledanje scenske izvedbe dramskog teksta pruža nove mogućnosti doživljavanja i spoznavanja; Bjelinski je ta dva tipa komunikacije s dramskim likovima odredio ovako:

-ukratko što kaže – kad čitaš zamišljaš kako izgleda lik i kako zvuči njegov govor, kroz tvorca osjećaš njegovu

1372

prisutnost; no dramska poezija nije potpuna bez scenske umjetnosti; da bismo potpunije upoznali lik, treba vidjeti i slušati kako on djeluje i govori (moje)

g) Glumac – lik postoje različite teorije o odnosu glumca prema liku što ga interpretira na sceni i o odnosu gledatelja prema glumčevoj interpretaciji lika

Aristotel je smatrao da je svrha tragedije katharsis – pročišćenje gledatelja od straha i sažaljenja koje se javlja kao rezultat uživljavanja – tako je stvorena aristotelovska koncepcija teatra koji se temelji na učenju o identifikaciji glumca i lika,

1373

gledatelja i glumca koji lik interpretira - kazališna predstava treba djelovati prije svega na emocije

teorija uživljavanja (Einfühlunga) detaljnije i sustavnije je razrađena u radovima estetičara 20. stoljeća – prema toj teoriji, komunikacija s umj. djelom očituje se kao unutarnja aktivnost čitatelja

sadržaj uživljavanja čini unutarnja aktivnost primateljeve osobnosti koja je izazvana umj. djelom – tu unutarnju aktivnost neki teoretičari nazivaju i doživljajem umjetničkog djela

E. Husserl je doživljaj djela definirao kao proces koji se neprestano mijenja

K. S. Stanislavski ističe

1374

teatar proživljavanja, nasuprot teatru predstavljanja; u skladu s takvim pogledima, traži od glumca da svoju cjelokupnu tjelesnu i psihičku energiju usmjeri prema onome što se događa u dramskom liku koji će oživotovoriti na sceni

– glumac mora imati jako razvijenu sposobnost doživljavanja, zamišljanja, spontanog predavanja osobnosti koju interpretira U suživljavanju s dramskim likom treba postići razinu koju pokazuju djeca u trenucima stvarala č kog zamišljanja: (u knj.)

1375

Eto, kad umj. dođe do dječije istine i vjere u njihovim igrama, tada ćete moći postati veliki glumac. (K. S. Stanislavski)

novije teorije odstupaju od takvih shvaćanja – one polaze od racionalne koncepcije u tumačenju dramskog lika – gledatelj ne treba suosjećati s likovima, prema njima valja uspostaviti kriti č ko- analiti č ki odnos

racionalna, antiiluzionistička koncepcija kazališnog čina i dramskog lika najpotpuniji je izraz doživjela u teoriji B. Brechta – svoje učenje je označio terminom Verfremdung (V-efekt)

prema Brechtovoj teoriji, smisao kazališne predstave

1376

nije u izazivanju emocija, nego u „buđenju kritičkog stava u gledatelja“ – glumac se ne identificira s likom što ga kreira, već ga „promatra s posebnog gledišta“, otkriva o njemu svoje mišljenje i poziva gledatelja da zauzme kritički stav

suočavajući ulogu gledatelja u dramskom teatru koji počiva na teoriji identifikacije i epskome teatru koji izrasta na teoriji otuđenja, Brecht je ustanovio ove razlike:

1377

Gledatelj dramskog teatra kaže: „Da to sam i ja već osjećao. Takav sam ja. To je prirodno. Potresa me patnja ovog čovjeka jer za njega nema izlaza. To je velika umj., tu je sve samo po sebi razumljivo. Plačem sa zaplakanim, smijem se sa nasmijanim.“

Gledatelj epskog teatra kaže: „To ne bih nikada pomislio. Tako se to ne smije činiti. To je vrlo upadljivo, gotovo nevjerojatno. To mora prestati. Potresa me patnja ovog čovjeka jer bi za njega ipak bilo izlaza. To je velika umjetnost: tu nije ništa samo po sebi razumljivo.“ Smijem se zaplakanom, plačem zbog zasmijanog.

1378

h) U č enik vodeće teorije glume i primanja poruka u dram. dj. ne mogu se podjednako primjenjivati u šk. interpretaciji dramskog dj.

istraživanja su pokazala da se u pristupu umj. dj. očituje tzv. naivni realizam – svojstven neizgrađenom čitatelju – djeca umj. stvarnost ne shvaćaju kao autonoman svijet, već kao dio svakodnevne stvarnosti – dramske likove, osobito scenske, doživljavaju i prihva ć aju kao dio neposredne stvarnosti

istražujući odnos učenika mla đ ih razreda OŠ prema scenskim likovima, O. I. Nikiforova ustanovila je da uč. te dobi imaju

1379

naglašeniju sposobnost suživljavanja i identifikacije s likovima; u prihvaćanju likova dolazi do tzv. potpune identifikacije – mali se gledatelji izjednačuju s likovima u njihovim proživljavanjima, sklonostima, postupcima, vanjskom izgledu i socijalnom tipu aktivnosti – dolazi do gubljenja vlastitog „ja“ i njegove projekcije u strukturu dramskog lika

u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima uč., interpretacija im otkriva dramske likove kao utjelovljenje autorovih zamisli, kao izraz njegove stvaralačke imaginacije, kao autonoman umjetnički svijet

1380

budući da dramski likovi otkrivaju mladom čitatelju još neiskušane doživljaje i emocije, nove spoznaje o čovjeku i njegovoj prirodi, interpretacija u svojoj metodičkoj organizaciji uzima u obzir tu važnu okolnost i omogućuje uč. da uočava nove odnose među likovima i spozna nove istine o čovjeku i životu

pri izgra đ ivanju metodi č kih postupaka o č ituje se emocionalni i racionalni pristup

- učenici se suživljavaju s likovima u granicama svojih mogućnosti, ali istodobno uspostavljaju i kritičko-analitički stav prema njima interpretacija uvodi učenike u podtekst – tako

1381

prevladava prirodnu težnju mladog čitatelja da dramski tekst promatra ponajprije kao vanjsko događanje

istraživanja su pokazala da se mladi gledatelji u svojim sudovima o vrijednosti dramskog djela kao prvo oslanjaju na njegov fabulativni karakter

otkrivanje podteksta , prema učenju Stanislavskog, omogućuje čitatelju dramskog teksta da uoči splet bezbrojnih raznolikih unutarnjih struktura djela, satkan od „magičnih ako“, datih okolnosti, svih mogućih tvorevina mašte, unutrašnjih pokreta, objekata koji privlače pažnju, manjih i većih istina i vjerovanja u njih,

1382

adaptacija i drugih sličnih elemenata

na temelju novijih učenja o drami kao književnom i scenskom fenomenu može se izgraditi primjerenija i modernija metodika interpretacije dramske umjetnosti – tako će i dramski lik postati predmetom literarne i scenske analize – nastava će osposobljavati uč. za čitanje dramskog teksta, tj. za razumijevanje njegovih poruka i gledanje kazališne predstave koja traži novu senzibilnost

u) SCENSKI ZADACI, DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE

1383

a) Scenski zadaciuz čitanje i slušanje dramskih djela vezuju se scenski – kreativni i analitički zadaci;

a) scenski kreativni zadaci služe razvijanju scenske imaginacije, a b) analitički osmišljavanju i ocjenjivanju scenskih rješenja i postupakaA) postoje razli č ite vrste

scenskih kreativnih zadataka

1384

1. scenski zadaci koji traže da učenici na temelju didaskalija predoče izgled pozornice, tj. scenski okvir u kojem se odvija dramska situacija: Vi ste u kazalištu. U atmosferi iščekivanja. Podiže se zastor. Što ćete ugledati na pozornici kad se digne zastor na početku prvog čina Krležine drame Gospoda Glembajevi?

2. scenski zadaci koji traže da učenici predoče izgled lika u određenim situacijama

Kako izgleda barunica Casteli u prvom činu drame Gospoda Glembajevi kad se pojavi na sceni?

1385

3. scenski zadaci koji traže da učenici predoče odnose među likovima, njihov raspored na sceni, kretanje:Kako su raspoređeni likovi u prvom prizoru prvog čina u drami Gospoda Glembajevi? Kako se na pozornici kreću Leone i njegov otac u sceni obračuna?

4. scenski zadaci usmjereni na otkrivanje detalja na pozornici, tj. detalja u interijeru, eksterijeru, detalja koji se vezuju uz lik:Kako zamišljate Leonea kada prstima nervozno prebire po luli? Koji su portreti prisutni u kući Glembajevih, funkcija?

1386

5. scenski zadaci koji traže da učenici odrede svoju zamisao lika na sceni, tj. svoje viđenje scenske interpretacije lika:Odgovara li vašoj scenskoj zamisli prva ili druga koncepcija Laure Lenbach u scenskoj interpretaciji:a) Lauru treba glumački ostvariti kao strastvenu i razdražljivu ženu

b) Lauru treba glumiti kao senzibilnu i inteligentnu ženu

6. scenski zadaci koji traže da učenici odrede kako govorno treba ostvarivati određene replike:Kako ćete izgovoriti repliku Laure L. u sceni obračuna s K.: (replika) – Hoćete li tu repliku

1387

grčevito, smireno, agresivno?

7. scenski zadaci koji traže da učenici opišu i izraze geste, mimiku i kretanje pojedinog lika u određenoj dramskoj situaciji:Duboka koncentracija. Tišina. Stanka. Laura je bacila cigaretu i tako stoji nijema. Onda ode do sekretara i tamo…

svaki od spomenutih scenskih zadataka kreativnog tipa usmjeren je na određeni aspekt scenske realizacije dramskog dj.; zadaci postavljaju učenika u ulogu glumca, redatelja i scenografa; na taj se način ostavruju nove mogućnosti doživljavanja i spoznavanja

1388

dramskog teksta

B) analiti č ko-kriti č ki zadaci

primjenjuju se u interpretaciji dramskog djela u funkciji spoznavanja i prosuđivanja književnih i scenskih elemenata dramskog djela

zadaci koji se usmjeravaju na osmišljavanje i procjenjivanje scenskih elemenata dramskog djela obuhvaćaju:

dramske likove u interpretaciji različitih glumaca, scensku postavu drame, redateljsku koncepciju, scenografiju, kazališnu kritiku1. anal.-krit. zadaci koji služe upoznavanju podteksta temelje se na

1389

čitanju dramskog teksta; u početnoj fazi učitelj tumači podtekst; može citirati tumačenje redatelja ili teatrologa; isto tako može citirati mišljenje glumca o tome kako shvaća podtekst određene replike

uvođenje učenika u razumijevanje podteksta odvija se u nekoliko faza:

1. najprije se odabere replika kojoj treba odrediti podtekst

2. učenici samostalno (usmjerenim) čitanjem pokušavaju odrediti podtekst

3.učitelj provjerava rezultate samostalnog rada učenika

4. učitelj ili učenici ispravljaju i dopunjuju rezultate samostalnog rada

1390

5. učitelj citira tumačenje redatelja ili teatrologa te iste replike

6.učitelj citira mišljenje glumca o tome kako treba realizirati podtekst određene replike

pri rješavanju tog tipa zadataka primjenjuju se tzv. karakterološke tablice, koje sadrže repliku, doživljajno i misaono stanje lika, govornu, mimičku i gestovnu realizaciju; na temelju tih odrednica učenik pokušava izgovoriti repliku, tj. izraziti njezin podtekst

2. analitičko-kritički zadaci mogu se temeljiti na predlošku kazališne kritike; kad učenici dožive dramsko djelo na sceni,

1391

može se pristupiti analizi kazališne kritike

u primjeni tog postupka očituje se ovakav redoslijed:

1. učenici iskazuju svoje dojmove o kazališnoj predstavi, izriču svoje mišljenje i ocjene glume, režije, scenografije

2. čita se kazališna kritika o toj predstavi

3. učenici iznose svoje mišljenje o ocjenama koje su izrečene u kritici

4.uspoređuju (suočavaju) svoje mišljenje i ocjene s mišljenjem kazališnih kritičara

takve analize razvijaju polemičko mišljenje, oslobađaju učenikovo vlastito shvaćanje pojedinih scenskih elemenata i

1392

izgrađuju teatarsku senzibilnost i kritičnost

3. analitičko-kritički zadaci mogu se usmjeriti samo na glumca i njegovu govornu realizaciju uloge – za takav tip vježbe prijeko je potrebno imati govornu snimku koja služi kao predložak za analizu;analiza se provodi redom: 1. učenici na temelju samostalnih čitanja dramskog teksta, određuju govorne karakteristike lika

2.slušaju govornu snimku toga teksta u interpretaciji određenog glumca

3. izražavaju zapažanja i primjedbe na govor glumca

4. analiziraju vrednote govornog jezika kojim je glumac uspio izraziti emocionalne i misaone

1393

vrednote teksta u analizi govora glumca učenici se pozivaju na didaskalije i komentiraju govorne realizacije u skladu s kontekstom i autorovom zamisli lika u određenoj situaciji

4. analitičko-kritički zadaci mogu se temeljiti na scenskoj povijesti dramskog djela

učenici upoznaju različite scenske realizacije pojedine drame, glumce koji su interpretirali pojedine likove, zapise redatelja o postavljanju drame na scenu, izjave glumaca, kazališne kritike iz pojedinih razdoblja i sl.

u provedbi analitičko-kritičkih zadataka utemeljenih na scenskoj

1394

povijesti djela primjenjuju se ovi metodički postupci:

učitelj obavješćuje učenike o postavljanju djela na scenu i pri tome pokazuje snimke pojedinih prizora i scena u interpretaciji glumaca različitih kazališta, različitih razdoblja

učitelj prikazuje dijapozitive o izgledu scene u različitim teatarskim postavama

čita zanimljive zapise o tome kako je drama postavljena na scenu, kako je redatelj pristupao svome poslu, kako su glumci radili na oblikovanju uloge i sl.

na temelju takvih postupaka mogu se stavrati problemske situacije - uč. se opredjeljuju za određene koncepcije u postavljanju

1395

drame i traže argumentaciju za svoje stavove

za provedbu tih zadataka poslužit će i televizijske emisije, tzv. televizijski teatar – u tom se tipu emisija pristupa scenskoj povijesti reprezentativnih dramskih dj. koja ulaze u program nastave knj.;

kao ilustrativna građa u provedbi te koncepcije mogu se odabrati tekstovi poznatih redatelja i teatrologa (Stanislavskog, Gavelle, Stupice, Fergussona, Selema i dr.)

analitičko-kritički zadaci uključuju se u različite faze interpretacije drame i pokrivaju različite aspekte njezine strukture

1396

b) Stvaralačke dramske i scenske vježbe

književno-scenski odgoj i obrazovanje ne ostvaruju se samo čitanjem i interpretacijom dramskih dj. te gledanjem i interpretacijom scenskih dj.

u razvijenom tipu literarno-scenskog odgoja i obrazovanja važno mjesto pripada dramskom i scenskom stvaralaštvu uč. koje se ostvaruje u nastavi i izvannastavnim oblicima rada

dramsko i scensko stvaralaštvo uč. afirmirano je u teoriji, šk. praksi i posebnim kazališnim ustanovima za njegovanje

1397

dječjeg i omladinskog scenskog stvaralaštva (Zagrebačko kazalište mladih, Mala scena i dr.)

književno-scenski odgoj i obrazovanje ostvaruju se različitim vrstama stvaralačkih i scenskih vježbi

a) Zvjezdana Ladika navodi ove vrste

dramskih i scenskih vježbi

-koje provodi s članovima Zagrebačkog kazališta mladih:1. vj. opažanja i koncentracije – imaju skupni oblik i ostvaruju se igrom u kojoj se pogađa razmještaj stvari u prostoru

2. vj. slušanja i razvijanja priče (zamišljanja njezina

1398

završetka) – usmjerene su na praćenje fabule i razvijanje sposobnosti predviđanja

3. vj. opisivanja slike ili umjetničke reprodukcije – prema sjećanju usmjerene su na razvijanje likovne memorije; vježba traži da djeca govore o slici koju su promatrala nekoliko sekundi, a zatim se slika uklanja

4. vj. razvijanja asocijacija – ostvaruju se tako da dijete dobije dio stvari (npr. komadić tkanine, glume, kože, drva, stakla) koje služe kao poticaj za zamišljanje cjeline kojoj dio pripada i za razvijanje asocijacija

- ta se vježba obogaćuje zamišljanjem mjesta gdje se

1399

stvari nalaze i njihova vlasnika5. vj. prepoznavanja stvari zavezanih očiju – provode se tako da djeca dodirom prepoznaju predmet i razvijaju asocijacije (dodire, mirisne, vidne i slušne)

6. vj. proizvođenja i prepoznavanja zvukova – provode se tako da djeca sama izrađuju glazbene instrumente od papirnih i limenih kutija, napunjenih grahom, kamenčićima i čavlićima, i proizvode različite zvukove:

-zvukovima šuškalica „proizvode“ kišu, vjetar i sl.; nakon toga djeca upoznaju šk. instrumentarij i razvijaju asocijacije uz zvukove pojedinih instrumenata

1400

7. vj. u razvijanju dramskog dijaloga – traže da uč. samostalno stvaraju dramski dijalog

8. vj. stvaranja dramske radnje (zapleta, raspleta) – traže da dijete u zadanom tijeku radnje samo stvara zaplete, rasplete, uvodi u radnju dramske likove i postavlja ih u različite odnose

9. vj. tranzicije – obuhvaćaju prijenos doživljaja iz neposredne stvarnosti u zamišljenu stvarnost

10. vj. kretanja u prostoru – traže da dijete načinom kretanja sugerira prostor u kojem se kreće; promatrači prema načinu kretanja utvrđuju prostor, a dijete koje je izvodilo

1401

vježbu daje svoje tumačenje

11. perceptivne vježbe uz predmete (percepcija vida, opipa, mirisa, okusa, sluha) razvijaju stvaralačku maštu, tj. djeca zamišljene predmete najprije ugledaju, gledaju, dodiruju, osluškuju; uz predmete mogu razvijati i svoj emo. odnos

12. vj. personificiranja i identificiranja – traže da se oživljavaju predmeti i pojave i da se dijete identificira s predmetom ili pojavom

13. vj. stvaranja teksta – traže da dijete stvara tekst na temelju različitih poticaja

sve navedene vrste vježbi zapravo su improvizacije

1402

jer ni u čemu nisu fiksirane, pružaju slobodu izbora i izražavanja

b) Brian Way predviđa sustav vježbi prema

stupnjevima šk. sustava za učenike nižih razreda OŠ predviđa vj. od pet do deset puta tjedno, za uč. viših razreda OŠ i uč. SŠ predviđa dramske vj. koje traju puni šk. sat

u njegovu sustavu na prvom su mjestu vježbe maštanja – njima se pridružuju vježbe percipiranja koje također potiču maštu pokretom, zvukom, dodirom; posebnu vrstu čine govorne vježbe koje se temelje na uočavanju odnosa između govora i osobe; završni tip

1403

vj. čine vježbe senzitivnosti i cjelovite karakterizacije; na temelju spomenutih tipova vj. može se prijeći na improvizacije kao sintetički tip vježbe u kojoj se sjedinjuju elementi iz prethodih vježbi

c) Jean-Pierre Ryngaert provodi u nast. dram.

knj. različite vj. vježbe čitanja dramskog teksta služe razvijanju ekspresivnosti i emocionalnom nijansiranju teksta; to su vj. interpretativnog čitanja teksta

vježbe recitiranja (deklamiranja) provodi kao svojevrstan oblik scenskog govora; jedan uč. recitira tekst, ostali su slušatelji

1404

(publika); vježba traži da recitator uspostavlja kontakt sa slušateljima

vježbe govorenja dramskog dijaloga traže da se iskaže ton govora, da se odredi odnos osobe koja govori prema porukama koje prenosi, da se pronikne u doživljajno stanje lika

vježbe insceniranja traže da se u razredu ostvari odabrana scena iz dramskog djela napamet ili služeći se tekstom

d) Elisabeth Dienesch uspostavlja dramske igre

kojima razvija stvaralačke sposobnosti

učenika njezine dramske igre obuhvaćaju tjelesnu ekspresiju (pokret, mimiku,

1405

geste) i verbalnu ekspresiju (disanje, artikulaciju, govor)

ona organizira i posebnu vrstu stvaralačkih vježbi koje sadrže poticajne riječi za stvaranje dramske situacije koju će kasnije scenski ostvariti s ostalim uč.

za stvaranje dram. situacije kao poticaji mogu poslužiti crteži (nekoliko crteža) na temelju kojih se stvara dramski tekst; glazbeni poticaji (slušanje glazbe) mogu poslužiti kao predložak za stvaranje dramske situacije

posebnu vrstu vježbi čine vježbe izmišljanja zapleta u okviru priče, dramatizacijom povijesnih situacija, pronalaženjem

1406

zapreka s kojima se bori glavni lik, stvaranjem dijaloga prema zadanim moralno-psihološkim osobinama lika, predlaganjem redateljskih rješenja za pojedine dramske situacije

većina metodičara ističe kao poseban tip stvaralačke vj. dramatizaciju, tj. prijenos epskog (pripovjednog) teksta u dramski oblik – dramatizacija može biti pismena i usmena; pri prijenosu epskog teksta u dramski oblik uzima se u obzir i scenska postava dramatiziranog teksta – tekst može biti namijenjen izvođenju na pozornici (u razredu), televizijskoj ili radijskoj (radiofonskoj)

1407

postavi

e) T. S. Zepalova smatra da su dramatizacije (inscenacije) važno sredstvo o-o rada

-koje učenike stvaralački angažira i produbljuje njihovo istraživačko zanimanje za knjumj. teksta) u njezinu se metodičkom sustavu dramatizacije/inscenacije provode od 4. razreda OŠ

na satima knj u 4. i 5. razredu, na temelju čitanja teksta po ulogama, uč. osmišljavaju (osvješćuju) dijalog kao temeljno sredstvo dramskog/scenskog izražavanja i to olakšava dramatizaciju literarnog (epskog) teksta

1408

na tom stupnju poimanja strukture dramskog teksta uč. razlikuju autorski tekst, dijalog što ga ostvaruju likovi i razvoj radnje - bez poznavanja strukture dramskog teksta ne mogu pristupiti njegovu stvaranju

dramatizacija/inscenacija literarnog teksta uključuje se u interpretaciju kao stvaralački metodički postupak, tj. čini dio interpretacije, a može „uspješno zamijeniti interpertaciju“

b) T. S. Zepalova u 5. i 6. razredu provodi skupne usmene dramatizacije koje završavaju scenskom izvedbom u razredu

c) u 6. i 7. razredu provodi pismene dramatizacije

-1. najprije učenici iz

1409

literarnog teksta izdvajaju replike dvaju ili više likova u odabranoj epizodi -2. na temelju podataka u literarnom predlošku stvaraju tekst didaskalije i uspostavljaju razvoj radnje – uč. sami odabiru epizode iz literarnog teksta koje prenose u dramski izraz da bi dramatizacija/inscenacija ostvarila o-o zadatke koji se pred nju postavljaju, mora udovoljiti ovim metodičkim zahtjevima – prije nego što pristupi dramatizaciji teksta od uč. traži da utvrde:

sižejnu liniju literarnog teksta (basne, bajke, pripovijetke), odrede faze u razvoju radnje (zaplet, kulminaciju, rasplet)

1410

motivaciju radnje, njezinu pokretačku silu, konflikt

glavne i sporedne likove, njihove odnose, razvijanje tih odnosa ovisno o karakternim osobinama likova

govorne značajke likova glavnu ideju teksta, autorovu idejnu poziciju, njegov odnos prema događajima i likovima – o tome ovisi opći karakter dramatizacije/iscenacije (vrsta i ton – ozbiljan, humoristički, satirični, tragični)

stvaralačke dramske i scenske zadatke T. S. Zepalova vezuje uz pojedina djela; uz svako djelo stvara primjerene zadatke kojima potiče uč. na stvaralaštvo; prije

1411

gledanja Revizora u kazalištu provodi pripremne stvaralačke vježbe (usmene i pismene)to su, npr., ovakve vježbe: Promatraj i pripovijedaj kako ide pred ploču tvoj prijatelj koji će odgovarati? Kako on čita naglas naučene stihove? Kako pred pločom odgovaraju ostali učenici?

različiti tipovi stvaralačkih dramskih i scenskih vježbi imaju vrlo važnu ulogu u razvijanju književne i kazališne kulture uč.;

navedenim tipovima stvaralačkih vj. i zadataka pridružuju se istraživački zadaci koji uč. uvode u samostalno pronalaženje izvorasuvremena metodika

1412

opredjeljuje se za takve istraživačke zadatke koji učenika uključuju u što širi kulturni život;

v) Proučavanje dramske knj. u školi uključuje

ovakve zadatke istraživačkog karaktera:

1. u kulturnim rubrikama dnevnih listova prikupljati građu koja se odnosi na dramsku/scensku umj.: informacije o kazališnom repertoaru, info. o gostovanjima dramskih umjetnika i ansambala, fotografije glumaca, kazališnih scena, kazališne recenzije, kritike i sl.

2. pratiti dramski program na

1413

televiziji i radiju i prikupljati informacije o repertoaru, kazališnim osvrtima i recenzijama

3. čitati reprezentativne časopise u kojima se pojavljuje problematika dramske i scenske umjetnosti

4. prikupljati kazališne programe, plakate i ostalu građu koja se nudi kazališnim posjetiteljima

na temelju prikupljene građe stvara se skupna (razredna) teatarska mapa iz koje se, prema potrebi, odabire određena građa; teatarska mapa može se tematizirati, tj. povezivati s pojedinim dramskim djelima; za svako se dramsko djelo

1414

uspostavlja literarno-teatarski dosje koji sadrži tekstovni, vizualni i auditivni materijal što se odnosi na to djelo

literarno-teatarski dosje za dramsko djelo sadrži ove izvore:

1. izvorni dramski tekst (različita izdanja teksta)

2. plakate koji prate scenski povijest dramskog djela

3. fotografije glumaca i redatelja koji su scenski ostvarivali djelo

4. fotografije scene, kazališta

5. izreske iz novina koji sadrže različite informacije o djelu

6. preslike stranica iz književnih i teatarskih časopisa koji se odnose na

1415

djelo7. videokasete koje se odnose na to djelo

8. magnetofonske vrpce ili kasete na kojima je snimljen dramski tekst

9. učeničke radove (literarne, scenske, likovne) koji se odnose na to djelo

literarno – scenski dosje može se uspostaviti i za pojedina razdoblja; tako se može uspostaviti literarno-scenski dosje za antičko razdoblje, pod naslovom Antička drama i kazalište, ili Srednjovjekovna drama i kazalište, Renesansna drama i kaz. i sl.

prikupljanjem izvora informacija uč. upoznaju radost otkrivanja i aktivno se uključuju u o-o proces i širu kulturnu sredinu

1416

iznose svoje dojmove o kazališnoj predstavi, čita se kazališna kritika o toj predstavi, učenici iznose svoje mišljenje o kritici (konfrontiraju se mišljenja)

-učenici određuju govorne karakteristike lika, slušaju izvedbu teksta u interpretaciji glumca, komentiraju govor glumca

1417

GOTOV JE TVOJ DIO SKRIPTE

METODI Č KI PRISTUP LITERARNO-PUBLICISTI Č KOM

TEKSTU- literarno-publicistički tekstovi sadrže književnoumj. i znanstvena obilježja (spoj su beletrističkog stila i objektivnosti, dokumentarnosti, analitičnosti)

vrste:esejpamfletfeljtonumjetnički memoaridnevnik

1418

književno-znanstvene su vrste:putopisreportaža

- u osnovnoj školi u našim programima obrađuju se:

putopis – analiziraju se elementi literarnog u putopisu (subjektivnost, emocionalnost), te elementi publicističkog (podaci, činjenice, dokumentarnost)

dnevničko-memoarska proza

Polazišta interpretacije

-problem je u bivalentnosti literarno-publicističkog teksta jer inter. treba obuhvatiti:

1419

logičko-spoznajni elementemocionalno-fantazijski element

polazišta interpretacije mogu biti:

tema (predmet prikazivanja i njegova obilježja)

autorov stav prema predmetu prikazivanja

kompozicija teksta (redoslijed događanja, sustav postupaka)

likovi jezik i stil

Faze interpretativnog procesa

a) doživljajno-spoznajna motivacija

1420

-motivacijski razgovor utemeljen na doživljajima i iskustvima učenika o predmetu koji će biti prikazan u literarno-publicističkom tekstu-likovna motivacija, promatranje geografske karte-ekskurzija u mjesto o kojem putopis govori-tv emisija-čitanju putopisnog teksta prethode različiti komentari (povijesni, geografski, sociološki, biografski) i objašnjenje nepoznatih riječi i pojmova (riječi se objašnjavaju sinonimima i opisnim postupkom

b) lokalizacija tekstac) emocionalna pauza

d) objavljivanje doživljajae) interpretacija

-obuhvaća analizu teme i motiva, ideje, kompozicije, jezika i stila

1421

-metodički su postupci: prepričavanje teksta, opisivanje pojava o kojima tekst govori, objašnjavanje piščevih postupaka u oblikovanju putopisa, objašnjavanje jezičnih i stilskih pojedinosti, postavljanje pitanja, sastavljanje plana kompozicije, usmjereno čitanje teksta, glasno čitanje, izražajno čitanje

f) usustavljivanje i generalizacijag) motiviranje u č enika za č itanje

novih djelaNa č ela pri interpretaciji

dnevni č ko-memoarske proze

-utvrđuju se izvori kojima se pisac inspirirao (npr. povijesna zbivanja, osobe i događaji iz kulturnog i umjetničkog života)

1422

-određuje se vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima, time se provodi društveno-povijesna lokalizacija

-otkrivaju se stvarne značajke likova koji se javljaju u djelu

-analizira se jezik i stil na razini leksika, sintakse, semantike

* pripremanje u č enika za č itanje takve proze:-nast. daje osnovne obavijesti o događajima koje autor iznosi-čitaju se izvorni dokumenti kojima se autor služio

-promatraju se slike, likovni prilozi, kraći filmovi koji su tematski vezani uz sadržaj teksta koji će se interpretirati

1423

-iznose se podaci o autorovoj stvaralačkoj i građanskoj biografiji

-objašnjavaju se nepoznate riječi, pojmovi i imena

-učenici čitaju vlastite radove u obliku dnevnika-lokalizira se odabrani ulomak

- slijedi faza čitanja i interpretacije teksta, objave doživljaja učenika, zadavanje zadataka za samostalni rad

NARODNA KNJIŽEVNOST

vrste:

1424

pripovijetkabajkabasna lirka pjesmaepska pjesma lirsko-epska pjesma (balada)zagonetkaposlovicapitalica

Programska odre đ enja -od 2. do 4. razreda – poslovice, zagonetke, bajke, basne (njihovo prepoznavanje bez ulaženja u alegorijsko značenje)-5. razred – na osnovu primjera zaokružuju se osnovni pojmovi o bajci i basni kao knjiž. vrstama, preneseni smisao i pouka basne, fantastični elementi, likovi i motivi bajke

1425

-6. razred – epske i lirske narodne pjesme, zapažanje specifičnosti epske poezije (ponavljanja, deseterci)-7. razred – narodna balada

a) Metodi č ke osnove za interpretaciju bajke

-u pedagoškoj literaturi javlja se spor o odgojnoj ulozi bajke -jako je mišljenje da bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet; zastupnici tog mišljenja smatraju da knjiž. djelo mora izražavati životne procese isključivo realistički, traže podudarnost knjiž. djela i života – ta se koncepcija ne može prihvatiti

Polazišta interpretacije

1426

-polazište je onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće doživljajnom svijetu čitatelja-polaziša mogu biti:likovifabulastrukturasmjenjivanje fantastičnih i realnih motva

kompozicija

Interpretacija likova-u bajci se pojavljuju stvarni i nestvarni likovi (likovi iz biljnog i životinjskog svijeta te prirodne pojave)-pri inter. nestvarnih likova moramo uočiti neke karakteristične stilske postupke:

1427

personificiranje likovahiperboličnostsocijalna dimenzija likova (car, kraljević, pastir)

likovi kao nositelji narodnih vjerovanja

faze nastavnog sata pri interpretaciji bajke:

1) PRIPREMA ZA ČITANJE TEKSTA

*metode motivacije:o razgovor o učeničkim iskustvima, doživljajima, spoznajama

o metoda poticajne riječi uz koju učenici navode svoje asocijacijeo vježba personificiranja neživih predmeta

o čitanje učeničkih pismenih sastavaka u kojima personificiraju predmet

o promatranje ilustracija najkarakterističnijih prizora

1428

o razgovor o likovima crtanih filmova

o objašnjavanje nepoznatih riječi, pojmova i izraza

o ako se bajka ne čita u cjelini, prepričava se sadržaj do trenutka u razvoju radnje koji će se pročitati na satu

o ako su učenici kod kuće pročitali bajku u cjelosti, provjerava se kako su je doživjeli, koji su ih likovi zainteresirali

o gledanje filma rađenog na predlošku bajke

2) čitanje teksta (interpretativno) – treba uvažiti pripovjedni karakter bajke

1429

3) provjeravanje doživljaja – usmeno, pismeno, anketom provjeravaju se osjećaji i misli pobuđene tekstom

4) prepričavanje –može biti izborno, sažeto, stvaralačko, prepričavanje povezano uz ilustracije, pri prepričavanju učenici se mogu služiti kompozicijskom shemom

5) analiza teksta (interpretacija) – obuhvaća temu, likove, kompoziciju, ideju, jezik, stil te karakteristike bajke kao književne vrste

- metode u ovoj fazi:dijaloška metoda (problemska pitanja na koja učenici odgovaraju, metoda objašnjavanja (učenici objašnjavaju postupke, likove, jezik, stilska sredstva),

1430

metoda rada na tekstu (odgovori se argumentiraju dijelovima teksta), metoda čitanja (glasno izborno, tiho usmjereno, interpretativno čitanje)

6) uopćavanje – na osnovu uočenih elemenata učenici izvode zaključke i sistematiziraju elemente koje se odnose na likove, kompoziciju...

- primjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja, komentari, izlaganja, usmene recenzije) i pismenog (nastavni i anketni listići, rješavanje kontrolnih zadataka) rada

1431

7) pripremanje učenika za interpretativno čitanje, stvaralački rad na tekstu, dramatizacija – učenici se pripremaju za čitanje obilježavanjem pauza, određivanjem tipa intonacije rečenice, ritma, boje glasa; provodi se čitanje po ulogama i dramatizacija teksta (učenici prenose tekst bajke u dramski oblik)

8) zadavanje zadataka za samostalni rad kod kuće – usmeni zadaci: prepričavanje teksta, interpretacija likova, usporedna karakterizacija likova, samostalno iznošenje fabule, izlaganje idejnih stavova bajke; pismeni: odgovori na pitanja, pismena karakterizacija likova, pismeni plan kompozicije, sažeto

1432

prepričavanje, komentiranje jezičnih i stilskih elemenata

- zadatak može biti da učenici ilustriraju bajku, pripreme izložbu najpoznatijih izdanja narodnih bajki i najpoznatijih ilustracija

b) Metodi č ke osnove za il ustraciju basne

BASNA – je epska vrsta (događaji, likovi), ali se po svojim strukturnim obilježjima približava drami (konflikt) i to komediji ili satiri

-alegorijskog je karaktera, poučava ismijavajući

* polazišta interpretacije mogu biti:

1433

doživljaj likovasituacijadoživljaj smiješnog i šaljivogdoživljaj podrugljivog i ironično-satiričnog

-najprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se likovi nalaze, a zatim se razjašnjava alegorija i izvodi pouka-likovi su govorno karakterizirani-svaki lik u basni utjelovljuje određenu tipičnu crtu (naivnost, lukavost, ograničenost) – princip tipičnosti

*stilske zna č ajke basne: jednostavnost, aforističnost, aluzivnost, ironičnost promatraju se u funkciji karakterizacije likova i izražavanja idejnih stavova

1434

* faze sata na kojem se interpretira basna:1) PRIPREMA ZA ČITANJE – razgovor usmjerena na provjeravanje poznavanja knjiž. činjenica vezanih uz analizu basne, objašnjavanje nepoznatih riječi i pojmova, osmišljavanje učenikova životnog iskustva vezanog uz tematski svijet basne; metoda izlaganja; može se zadati zadatak učenicima da pronađu u čitanci pojam basne, pročitaju ga i usmeno izlože, pročitaju jednu narodnu basnu i iznesu njene značajke, nađu narodne poslovice koje govore o laži, naivnosti, pronađu sinonime za određene riječi, pronađu ilustracije basni

1435

2) INTERPR. ČITANJE –ima pripovjedački karakter; vedrim tonom obilježava se poanta basne i komičnost, uživljavanjem u životinjske likove stvara se komični efekt, a uživljavanjem u ljudske situacije otkriva se smisao basne; basna se uvijek čita vedrim tonom; može biti individualno, zborno i čitanje po ulogama

3) provjeravanje doživljaja – dijaloška metoda, metoda ankete i metoda samostalnog izlaganja

4) ponovno čitanje – basna se ne prepričava, već se ponovno čita; ponovnim čitanjem određena je kompozicija basne i naznačene su osnovne linije za interpretaciju likova

1436

5) analiza – provodi se karakterizacija likova, razjašnjava se alegorija i izvodi pouka

6) sinteza7) zadavanje zadataka za samostalni rad

c) Metodi č ke osnove za interpretaciju epske i epsko-

lirske narodne pjesme (balade)

-ističe se važnost povijesnih i rodoljubnih elemenata

-likovi su veličanstveni, plemeniti, a teme intimne ljudske tragedije

1437

-sustavna interp. nar. pjesama počinje u 6. razredu

narodna se pjesma interpr. u više nastavnih sati:1. sat – MOTIVACIJA:-tv-emisija o narodnim guslarima, o ambijentu događanja-film u kojem se prikazuju određene situacije iz nar. pjesama-upoznavanje pojmova vezanih uz nar. pjesmu, upoznavanje povijesnih događaja i ličnosti

2. sat – INTERP. ODABRANE EPSKE NARODNE PJESME -uočavanje epske strukture: događaj, likovi, fabula

3. sat – INTERP. ODABRANE EPSKE PJESME-analiza likova, stih, stil, jezik

1438

4. sat – INTERP. ODABRANE EPSKE PJESME -uočavanje stilskih značajki, posebnosti narodnog izraza

5. sat – INTERP. ODABRANE EPSKE PJESME-cjelovita obrada

6. sat – SINTETSKI (književne značajke epske narodne pjesme: postanak, autori, vrste, kriteriji klasifikacije, tematske, idejne, stilske i jezične značajke)

-narodna epsko-lirska pjesma interpretira se poslije obrade epske pjesme jer će na taj način učenici lakše otkrivati epski i lirski karakter balade

- mogu ć a su dva sustava interpretacije narodne pjesme:

1439

tematsko-problemska – odabire se jedan problem (tema, kompozicija, lik) i interpretira se u okviru jednog nastavnog sata

cjelovita interp. – jedna epska pjesma interp. se kroz više nastavnih sati

- polazišta interp. ovise o doživljaju učenika, mogu biti: tema, kompozicija, događaj (mjesto, vrijeme, povijesni i sociološki aspekt), likovi, ideja

* faze nastavnog procesa:

1440

1) priprema za čitanje – kao i kod bajke i basne s tim da se uključuje povijesni kontekst; učenici prikupljaju povijesne sadržaje iz različitih izvora; usvaja se nepoznati rječnik i karakteristična narodna frazeologija

2) interpretativno čitanje – moramo imati na umu pjevni karakter i deseterac; mora se poštovati interpunkcija, pravilno akcentuirati tekst i prilagoditi glas ugođaju djela

3) emocionalna pauza4) izražavanje doživljaja i dojmova – emocionalno djelovanje teksta provjerit ćemo pitanjima

5) ponovno usmjereno čitanje – čitanje sa zadacima, otkrivaju se kompozicijske i stilske značajke teksta

1441

6) sažeto prepričavanje sa citiranjem

7) analiza – faza razvoja radnje, dijaloga, opisa, pripovijedanja, autorava komentara, postupaka u kreiranju likova, stila, stiha (metoda rada na tekstu)

8) sinteza9) samostalni stvaralački rad

d) Interpretacija lirske narodne pjesme

-rabi se isti princip kao i u interp. umjetničke lirske pjesme-polazišta interp. su : emocionalni sloj, motivi i slike, muzikalnost stiha, stilska obilježja

e) Poslovice, zagonetke, pitalice

1442

- razvijaju sposobnost razmišljanja i zaključivanja

*faze interpretacije:1) provjera jesu li učenici razumjeli smisao

2) književna obilježja (sredstva slikovitog izražavanja, verbalne igre, ritam, sintaktičko ustrojstvo)

3) samostalni rad učenika

METODI Č KI PRISTUP EPOHI I PRAVCU

-proučavanje epohe obuhvaća (načelo sveukupnosti)društveno-političke prilikekulturne prilikeknjiževnost u svom vremenujezik, pravopis, stilpisce i djela

1443

-takva obrada počinje u srednjoj školi

-pri obradi epohe treba upotrijebiti induktivnu metodu, tj. krenuti od konkretne književne građe i njenom analizom izvesti obilježja epohe-kao osnova za definiranje i karakteriziranje određene epohe uzimaju se reprezentativna djela i autori-u obradi epohe može se pored književne građe razmatrati likovno i glazbeno stvaralaštvo istog razdoblja

Redosljed obrade motivacija – likovno ili glazbeno djelo

najava epohe – vremensko određenje, značenje termina

1444

mogućnosti obrade epohe; na što se obrada koncentrira:o izabrani tekstovi iz određene epohe po vrstama ili problemima o kojima govore

o obrada se može povezati s obradom te epohe u glazbi i slikarstvu

o polazište mogu biti književni programi i manifesti

o obrada se može izvoditi po nacionalnom kriteriju (njemački, engleski, ruski romantizam)

o oblikovanje književnog lika u dotičnoj epohi (usporedba s likovima iz drugih epoha)

METODI Č KI PRISTUP PISCU

-pažnja se koncentrira na: građansku biografiju

1445

društveno-povijesni kontekst književnoumjetničke vrijednosti autorovih tekstova (idejna, kompozicijska, tematska, žanrovska, stilska analiza tekstova određenog pisca)

literarna popularnost određenog pisca

pjesnički izraz i stav pisca prema životu i svijetu

odnos prema njegovim suvremenicima

građa iz autorovih tekstova koja sadrži podatke o genezi pojedinih djela ili autorove komentare o djelu

PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA

- 2 temeljna dokumenta odre đ uju nastavni proces:

1446

nastavni plan – određuje nastavne predmete, njihov redoslijed po razredima, broj sati za svaki predmet

nastavni program – određuje opseg, dubinu i redoslijed sadržaja u svakom razredu

* tipovi planiranja:godišnji/kalendarski plan rada

- raspoređuje nastavno gradivo na osnovi vremenskih jedinica školske godine, polugodišta, tromjesečja- obuhvaća: nastavne cjeline – temu – broj sati

tematski plan - nast. se gradivo raščlanjuje u tematske cikluse

1447

- obuhvaća: temu – broj sati – metode – nast. sredstva – međupredmetnu korelacijuoblike govornog i pismenog izražavanja

plan nastavnih jedinica - završna faza u raščlanjivanju nast. gradiva- određuje sadržajne i metodičke elemente nast. sata

Korelacijsko-integracijsko planiranje

- jedna nast. jedinica dovodi se u tematsku, pojmovnu ili metodološku vezu s jedinicama iz drugih predmetnih i o-o područja

1448

NASTAVNIK MATERINJEG JEZIKA I

KNJIŽEVNOST

- svaka metodička koncepcija nastave jezika i književnosti postavlja određene zahtjeve nastavniku, učeniku i nast. procesu

* kvalitete koje bi nastavnik trebao posjedovati:književna i estetska senzibilnost

humanistička naobrazba i stručna sprema

sugestivno prenošenje doživljaja i znanja učeniku

uvažava učenikovu ličnost

1449

organizira nast. proces stvaranjem programske situacije koje izazivaju učenikovu intelektualnu aktivnost

rukovanje tehničkim sredstvima

originalnost, fleksibilnost, rječitost

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Motiviranje u č enika za č itanje pripovjedne proze

* postupci motivacije učenika za čitanje pripovjednih djela: anketa kojom se ispituju interesi učenika i stupanj njihove knjiž. kulture

interpretativno čitanje odabranog odlomka

1450

slušanje radio-emisijeilustracije pojedinih epizoda slušanje glazbenih djela koja su inspirirana prip. djelom

književne obljetnice pojednih pisaca

izložba knjiga iz školske ili gradske knjižnice

ekranizacija književnih djela zadavanje tema za samostalne pismene radove koji su utemeljeni na knjiž. sadržajima

objavljivanje književnog natječaja

natječaj za najuspjeliji prikaz odabranog romana

informiranjem učenika o tome kako je dotično djelo doživljavao neki znanstvenik, umjetnik

informiranje učenika o procesu stvaranja djelaportret pisca

1451

književni časopis ili pano sa sastavcima o djelu

Samostalno č itanje i bilježenje

-učenici sš vode bibliografske bilješke, u dnevnik čitanja unose ime i prezime autora, naslov djela, izdavača, mjesto i godinu izdanja-u dnevnik čitanja unose se vlastita zapažanja o djelu, asocijacije, osjećaji i misli-osim spontanog bilježenja primjenjuje se i usmjereno čitanje – nastavnik upozorava učenike na što u tekstu trebaju obratiti pozornost

-iz teksta se citiraju rečenice, odjeljci, monolozi i dijalozi

1452

ANOTACIJA – sažeta karakteristika djela u kojoj se iznosi tema, ideja i kratka ocjena njegovih umjetničkih svojstava, sadrži i podatke o vremenu nastanka djela i povijesnoj epohi koja je u njemu prikazanaRECENZIJA – zahtjeva obrazlaganje iznesenih sudova, obrazloženu analizu teme i idejne zamisli djela; oblikovanju recenzije prethodi čitanje s bilježenjem (aktivno čitanje)

Metodi č ke koncepcije u obradi pripovjedne proze

* faze nastavnog sata pri školskoj interpretaciji pripovjedne proze:

1453

1) doživljajno-spoznajna motivacija

2) najava teksta i njegova lokalizacija

3) interpretativno čitanje4) emocionalna i intelektualna pauza

5) objavljivanje doživljaja i njihova korekcija

6) interpretacija teksta7) sinteza8) zadaci za samostalni rad

A) DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA

* tipovi motivacija pri interpretaciji prip. djela, prema sadržajnoj usmjerenosti:motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika

1454

motivacije utemeljene na književnoteor. i književnopov. osnovimotivacije utemeljene na likovnim, glazbenim i filmskim predlošcimamotivacije utemeljene na općekulturnim sadržajimamotivacije utemeljene na lingvističko-stilističkoj osnovimotivacije utemeljene na filozofskoj, sociološkoj i povijesnoj osnovi

postupci ostvarivanja motivacije:

anketiranje učenika prema kojem se usmjeruje daljnja interpretacija

zadavanja provokativne tematske riječi na koju učenici nižu svoje asocijacije

1455

zadacima objektivnog tipa i testovima provjerava se poznavanje književnoteor., književnopov., filozofskih, povijesnih podataka

pokazivanje ilustracija epizoda iz prip. djela, te portreta književnih likova

slušanje glazbe gledanje filma koji je rađen na predlošku literarnog djela

samostalni pismeni radovi učenika (učenici postavljaju pitanja koja su bilježili u dnevnik čitanja, čitaju teze do kojih su došli na temelju bilježaka)

čitanje sekundarnih izvora (piščeva dnevnika, komentara o genezi djela)

izlaganje nastavnika ili učenika

B) LOKALIZACIJA TEKSTA

1456

-tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće cjeline, to su cjelovite pripovijetke, novele, crtice) i zavisne (odabrani odlomci izdvojeni iz veće cjeline, romana, novele, pripovijetke, drame) postavlja se pitanje treba li svaki tekst lokalizirati

-lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo-lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje, poglavlje u dio romana, roman u piščev opus, u stvaralačku fazu, vremenski kontekst u kojem je djelo nastalo-lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu

-lokalizacija se može ostvariti:

1457

metodom usmenog izlaganja – tekst lokal. oblikuje se usmeno, jednostavnim, sažetim rečenicama

dijaloškom metodom – ako su učenici pročitali djelo u cijelosti, nastavnik postavlja pitanja koja se odnose na kompozicijsku cjelinu do epizode koja će se interpretirati

kompozicijskim tablicama – u njima je naznačen redoslijed epizoda, a učenici izlažu redoslijed događanja do epizode koja će se čitati

metodom rada s udžbenikom – iz teksta lokalizacije učenici ispisuju najvažnije podatke

1458

dijakronijske i sinkronijske tablice – dijakron. donose podatke za veće razdoblje, prate povijesni slijed pojava, a sinkron. obuhvaćaju podatke o događajima koje se zbivaju u isto vrijeme

-ako je riječ o zavisnom tekstu, lokalizacija se provodi prije interpretativnog čitanja- lokalizaciju zavisnih tekstova nazivamo unutrašnjom, tu se izdvojeni dio situira u cjelinu, nužno se izvodi prije interpretativnog čitanja-vanjskom lokalizacijom djelo se situira u kontekst autorove biografije, te u književnoteor. i književnopov. kontekst, može se ostvariti u različitim fazama sata

C) INTERPRETATIVNO Č ITANJE TEKSTA

1459

- naziva se i izražajnim, estetskim čitanjem- to je čitanje koje se zasniva na vrednotama govorenog jezika (intonaciji, intenzitetu, tempu, pauzama, boji glasa)- njime čitatelj prenosi slušatelju emocionalni i misaoni sloj teksta- može se pojaviti u početnoj fazi sata, kao dož.-spoz. Motivacija

1. faza : priprema teksta za čitanje

-nastavnik studira tekst, njegove idejno-estetske značajke, kritike i interpretacije teksta- grafički se označavaju pauze, intonacije, tempo-važno je odrediti što se čitanjem želi postići kod slušatelja

2. faza : čitanje teksta pred auditorijem

1460

- nastavnik priprema učenike za slušanje teksta-čita se kontinuirano (bez prekida), sve se obavijesti iznose prije čitanja-nastavnik pri čitanje ne šeće po razredu, čitanje je oslobođeno primjedaba, mimike i gesta; knjige su zatvorene kako bi sva pažnja bila usmjerena na slušanje

D) EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA

- krataka pauza u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu-svaka neočekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u postupanju s tekstom-za vrijeme trajanja pauze ne izvode se nikakvi postupci koji bi remetili učenikovu koncentraciju

1461

E) OBJAVA DOŽIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

-prve reakcije na tekst pokazuju stupanj učenikove književne senzibilnosti i kulture

*metodi č ki postupci u toj fazi nastavnog sata: dijaloška metoda – nastavnik postavlja pitanja usmjerena na otkrivanje doživljaja, no problem je što ovom metodom ne mogu svi učenici izraziti svoj osobni doživljaj već samo nekoliko njih

metoda pisanja – nastavnik postavlja pitanja, a učenici bilježe svoje dojmove, te ih potom čitaju, a u razgovoru se provodi korekcija doživljaja, olakšano je izražavanje učenicima koji se lakše pismeno izražavaju

1462

o nastavnikova pitanja mogu biti:

uopćena – traže odgovor u obliku emotivne reakcije

temeljena na pojedinostima – izazivaju određeni tip reakcije

anketa – na anketnim listićima su pitanja koja traže da učenici izraze svoj doživljaj teksta

kraće izlaganje - usmeno

-cilj objave doživljaja: omogućiti učeniku da iskaže osobni doživljaj teksta

markirati temeljnu liniju interpretacije

proces oblikovanja djela postaje u primateljevoj svijesti dugotrajniji

razvijanje književne senzibilnosti i kulture izražavanja

1463

-ova faza prijelaz je iz spontanog, emotivnog pristupa djelu u racionalno spoznavanje djela

Interes metodi č ke teorije za roman

F) INTERPRETACIJA* 4 su metodičke teorije pristupa obradi romana:FRAGMENTARNA KONCEPCIJA

OBRADE ROMANA U ŠKOLI- pravi izbor manjih cjelina iz romana- prednost: analitičko čitanje proznog teksta do detalja-nedostatak: gubi se iz vida roman kao cjelina-nastala je kao opreka prepričavalačkoj koncepciji koja se temeljila na pričavanju fabule bez dubinske analize djela

1464

CJELOVITA (TOTALNA) INTERPRETACIJA ROMANA

-roman se proučava cjelovito-roman se obradom raščlanjuje na strukturne elemente (tema i problem, ideja, likovi i njihovi odnosi, fabula i kompozicija, jezično-stilske odrednice, žanrovske karakteristike, književnopov. kontekst)-cjelovita interpretacija traži veći broj nastavnih sati, zato treba smanjiti broj romana (inter. se samo reprezentativni primjeri)

TEORIJA PROBLEMSKE NASTAVE ROMANA

-pristupa romanu kao otvorenoj strukturi koja sadrži općeljudske probleme

1465

-nastavni proces se organizira kao sustav problemskih situacija koje traže rješenje

TEORIJA STVARALA Č KE NASTAVE ROMANA

-učenik sam otkriva nove ideje i metode-transformira oblike romanesknog izražavanja u neki drugi oblik (dramski, filmski, televizijski); dramatiziraju se, ekraniziraju pojedine romaneskne situacije

Metodi č ka na č ela u intarpretaciji romana

* *metodička načela u interpretaciji romana: interpretacija je utemeljena na književnoteor. spoznajama o romanu

1466

roman se proučava s gledišta vremena u kojem je nastao (književnopov. kontekst)

suvremena metodika inzistira na cjelovitoj interpret. romana

samostalno čitanje romana u cjelini pretpostavka je za uspješnu interpretaciju

objektivni uvjeti samostalnog čitanja izvan nastave: posjedovanje teksta, režim čitanja, rok čitanja

subjektivni uvjeti: probuđeni interes za roman, stupanj čitateljeve knjiž. senzibilnosti i kulture

školska inter. temelji se na učenikovim emocionalnim, socijalnim, moralnim i intelektualnim iskustvima

-ciljevi interpretacije pripovjedne proze:

1467

obrazovni – nove spoznaje o temi romana, idejama, fabuli, kompoziciji, jeziku, stilu

odgojni – stavovi, pogledi, mišljenja, opredjeljenja

funkcionalni – sposobnosti i umijeća koja se razvijaju u procesu interpretacije

-polazište i predmet interpretacije mogu biti:

1468

o idejno-tematska razina romanao fabulativno-kompozicijska razinao romaneska tehnikao žanro usporedba dvaju ili više romana istih ili različitih epohao književnopovijesni kontekst nastanka romanao likovio jeziko stil

Polazišta interpretacije romana

* pri određivanju polazišta u obzir se uzimaju 3 komponente:

učenikova recepcija romana i okolnosti koje na nju utječu

književnoumjetnička priroda romana

književopovijesni kontekst u kojem je roman nastao

1469

Interpretacija likova u pripovjednoj prozi

a) kreiranje likova* likovi se kreiraju pomo ć u :- opisa - pripovijedanja- dijaloga - monologa- pismom, dnevnikom -pripovjedačkim komentarom

-opisom se najčešće služi u fizičkoj (vanjskoj) karakterizaciji likova

-portreti likova ističu najkarakterističnije crte koje lik individualiziraju ili karikiraju

-fizički portreti likova uključuju i socijalnu, moralnu komponentu (nakit, odjeća)

1470

-opisi okoline ili ambijenta u kojem se likovi kreću ilustriraju način života tih ljudi

* fizički portreti likova mogu biti: statički dinamični (mimika, geste kao izraz likova unutrašnjeg stanja)

b) govorna karakterizacija likova

-u dijalozima i monolozima lik otkriva svoju socijalnu, intelektualnu, etičku, psihološku dimenziju – te se dimenzije otkrivaju kroz leksik, oblike i strukturu rečenice, ritmičko ustrojstvo govora (npr. uporabu narodnog leksika, aforizama, fraza, stranih riječi)

1471

-psihičko stanje lika očituje se npr. ponavljanje istog glasa ili raščlanjivanjem govornog lanca-ponavljanjem iste fraze u različitim kontekstima, iskrivljenim govorom postiže se efekt komičnosti lika

-imena likova otkrivaju (npr. U registraturi): -fizičke osobine-zanimanje-socijalni status

-moguće su i: - antroponimijske varijante - deminutivni/augmentativni oblici - višečlana imena

- imena likova imaju svoj puni učinak u idejnoj i umjetničkoj izgradnji djela

1472

G) SINTEZA

-usustavljivanje najvažnijih spoznaja do kojih se došlo analizom-može se izvesti:o pitanjima i zadacima (usmeno i pismeno)o samostalnim izlaganjem učenika

METODI Č KI PRISTUP DRAMSKOJ I SCENSKOJ

UMJETNOSTI

DRAMA – književni tekst pisan u dijaloškoj formi, namijenjen izvođenju na sceni-bitne odrednice drame: dramski karakteri, sukob-dramska radnja, ideja, žanr dramskog teksta

1473

-u tradicionalnoj nastavi drama je zauzimala skromno mjesto – tek u 4. razredu upoznavale su se prve odrednice vezane uz dramu, a tek u 8. razredu prvi pravi dramski tekstovi

- u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena, tj. afirmira se i scenski odgoj; učenik postaje: o čitatelj dramskog tekstao gledatelj scenskog djela

-program predviđa analitičko-interpretacijsko bavljenje dramom i scenskim djelom (uvođenje učenika u interpret. dramskog i scenskog djela i samostalna interpret.)

-reprezentativna dramska i scenska djela proučavaju se u okviru povijesno-stilskih formacija (npr. u razdoblju renesanse, klasicizma)

1474

-program obuhva ć a usvajanje teat roloških pojmova : od 1. do 4. razreda kazalište, gledalište, pozornica, glumac, uloga, gluma, zaplet, rasplet, čin, slika, prizor

od 5. do 8. razreda tema, fabula, ideja, drama, autorov stav, humor, ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta, kostimi, scena, komedija, tragedija, radio-drama

srednja škola drama u kontekstu drugih umjetnosti, književnih rodova i vrsta, te u književnopovijesnom kontekstu

Dramska družina-pripada izvannastavnim aktivnostima, osnovni joj je zadatak razvijanje učenikova dramskog izraza

1475

*osnovni sadržaji rada dramske družine:

upoznavanje dramske knjiž. i teorije drame

pripremanje učenika za gledanje kazališnih predstava

povijest kazališta i drameveliki dramatičari i komediografi

veliki kazališni glumci i reformatori

nastajanje kazališne predstavedramatizacija proznog djelapraćenje kazališne kritike i prikaza

Povezanost dramske umjetnosti i č itanja

a) slušanje interpretativnog čitanja ili radio-drame – uočavaju se govorne osobine likova, tempo, intonacija, boja glasa

1476

b) čitanje u sebi (usmjereno čitanje) – uočava se tema, fabula, odnosi među likovima, zamišlja se izgled scene

c) čitanje i zapisivanje – zapisivanje imena autora, naslova, vrste drame, likova, njihovih osobina, citiranje replika

d) glasno interpretativno čitanje replika – uživljavanje u lik

Povezanost dramske umjetnosti i jezika

1. razred – učenici imenuju dramska lica i nazive za mjesto izvođenja kazališne predstave-u analizu scenskog govora uključuju se izjavne upitne i usklične rečenice

-dramski uzorci pozdravljanja, oslovljavanja služe kao intonacijski uzorci

1477

2. razred – na dramskim scenama aktivira se rječnik za imenovanje scenskog prostora i vremena-usvaja se stručni rječnik: glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz

-učenici počinju uočavati različite vrste jesnih i niječnih rečenica

3. razred – unošenjem neknjiževnih riječi u dijalog ostvaruje se individualizacija dramskog lika-počinju se imenovati fizička i psihička stanja u kojima se nalaze dramska lica

4. razred – leksik se proširuje riječima iz socijalne, moralne i emocionalne sfere

1478

-razvija se spoznaja o antonimnom odnosu među riječima

-u analizu dijaloga uključuju se riječi odmila, umanjenice, uvećanice, riječi pogrdnog značenja

-uporaba glagolskih vremena promatra se s gledišta vremenskih odnosa, tj. što se događa sada, što se događalo prije, što će se dogoditi

5. razred – analiziraju se književne i neknjiževne riječi

-u analizi dr. dijaloga uključuje se pojam višeznačnosti riječi-uočava se ekspresivna obojenost uporabe vokativa

1479

-govorna interpr. uključuje akcenatsku problematiku i izgovor fonetskih riječi

6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju radnje-analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju dramskih likova i situacija

7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za imenovanje emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija-analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica-pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se iskazuju njihove značajke

1480

8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira-u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi: znanstveni, publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni

srednja škola – drama se afirmira kao književni rod-proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim oblicima-srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom proučavanju

Literarni i teatrološki pristup dramskom djelu

* dvije su koncepcije pristupa drami:

1481

o literarna – pristupa drami kao beletrističkom tekstu i interpretira je kao poseban knjiž. rod

-dram. djelo svodi na epske elemente (epizacija dram. djela)

o teatrološka – pristupa drami kao scenskom djelu i u interpretaciju uključuje scenske elemente (režiju, glumu...) te traži dodatna nast. sredstva i metode

Uvo đ enje u č enika u scensko djelo

I. faza – od 1. do 4. razreda – nastava priprema učenike za čitanje dram. djela II. faza – 5. i 6. razreda – učenici upoznaju jezik scenske umj. i iluzionističke značajke teatra-kazališno zbivanje učenici doživljavaju naivno realistički

1482

-to je razdoblje presudno za formiranje interesa za kazališteIII. faza – 7. i 8. razred – scensko djelo učenici doživljavaju kao autonomnu umjetničku stvarnost-učenici mogu samostalno interpretirati dramsko djelo, te usvajaju kazališni rječnikIV. faza - srednja škola – učenici samostalno interpretiraju dramsko djelo

Metodi č ki sustav u interpretaciji dramskog djela* dramsko djelo učenici mogu upoznati na više načina:

1483

individualnim čitanjem izvan nastave

interpretativnim čitanjem dram. situacija na satu

gledanjem kazališne predstave

gledanjem televizijske dramske emisije

slušanjem radio-emisijegledanjem dramskog izvođenja dramske sekcije u školi

a) samostalno individualno č itanje

- provodi se ako su učenici pročitali dramu za lektiru, sat se odvija u 4 faze:

1484

1) pripremna faza – provjerava se kako su učenici doživjeli dramsko djelo, prepoznaju li dramsku vrstu, koje su im situacije i likovi najimpresivniji (metodički su postupci dijalog, anketa, pregledavanje učenikovih pismenih radova, promatranje slikovnog materijala koje se temelji na dramskom tekstu)

2) analitička faza – analizira se radnja, tema, likovi, ideja, mogućnosti scenske realizacije

3) samostalni radovi učenika – iznose se zapažanja o tekstu u usmenoj ili pismenoj formi

4) upute za samostalno čitanje novih dramskih djela ili gledanje interpret. djela u kazalištu

Interpretativno č itanje

1485

-npr. prvi čin učenici čitaju samostalno kod kuće, drugi čitaju na satu interpretativnim čitanjem, a treći kod kuće usmjereno-zadaci za usmjereno čitanje odnose se na objašnjavanje pojedinih scena, postupaka likova, govora likova, didaskalija

-sljedeći nastavni sat ima karakter samostalnog rada učenika koji iznose svoja zapažanja i rezultate rada;

-struktura takva sata:a) utvrđivanje problema koje je trebalo istražiti

b) usmeno ili pismeno iznošenje problema

c) korekcije, dopune, generalizacije

d) zadaci za domaći rad

1486

Interpretacija dramske scene-ako učenici nisu upoznali dramsko djelo u cjelini ni pojedine činove i scene, interpretacija teče ovako:1) intelektualno i doživljajno motiviranje učenika – objašnjavaju se pojmovi s kojima se učenici susreću prvi put, povezuje se s učenikovim iskustvima i doživljajima

2) izbor dramske situacije i interpretativno čitanje – čita li se prva dramska scena, ne iznosi se sadržaj u cjelini, najavi se svijet djela, glavni likovi; čita li se dramska scena koja je vrhunac radnje, potrebno je iznijeti sažeti razvoj događaja do te scene – to je tzv. lokalizacija odlomka; interpretativno čitanje može se ostvariti tako da čitatelj nastupa kao promatrač ili se

1487

tekst može pročitati po ulogama, te poslušati s CD-a ili kasete

3) emocionalna pauza4) objavljivanje doživljaja, korekcija doživljaja – doživljaje učenici objavljuju usmeno ili pismeno; kod usmenog objavljivanja učenicima se upućuje orijentacijsko pitanje; pismeno se doživljaji mogu objaviti anketom ili u učeničkim bilježnicama

5) interpretacija pročitane dramske scene – predmet interpretacije mogu biti dramski likovi, kompozicija dramske scene, idejno-tematska osnova dramske scene; rabi se metoda heurističkog razgovora, rada na tekstu, pismenih radova učenika,

6) usustavljivanje i

1488

generalizacija7) motiviranje učenika za samostalno čitanje i analizu ostalih dijelova teksta

Teatrološka analiza-ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na tv-u, interpretacija obuhvaća i scenske elemente: prizore, likove, scenu, kostime-moguća je usporedba izvedbe i izvornog dramskog teksta-moguće je na sat pozvati glumce, redatelja, scenografa koji će objasniti svoj udio u ostvarivanju scenske izvedbe

Polazišta u interpretaciji dramskog djela

-polazište može biti svaki element knjiž. teksta koji zaokuplja primateljev doživljajni

1489

i spoznajni svijet-element može biti vezan uz tematsko-idejno ustrojstvo djela, uz njegovu kompoziciju, likove i jezik

a) tematsko – idejna analiza provodi se dijaloškom metodom (heuristički razgovor), pitanjima na koja učenici odgovaraju, a odgovore argumentiraju tekstom (metoda rada na tekstu)

-cilj je da učenici prošire krug spoznaja, izgrade osobne stavove, usporede autorov stav sa suvremenošću

b) kompozicijska analiza otkriva ustrojstvo dramskog djela, tradicionalna shema drame obuhvaća ekspoziciju, zaplet, kulminaciju i rasplet

1490

-u drami prevladava kronološki princip kompozicije, događaji se odvijaju u uzročno-posljedičnom slijedu

-cilj kompozicijske analize je otkrivanje:1) vanjske dramatike – sukob, događaji2) unutarnje dramatike – odnosi među likovima

-metode u komp. analizi: svaki čin drame prepričava drugi učenik, prepričavanje od završne scene prema ekspoziciji, nastavnik učenicima daje poremećen redoslijed zbivanja – učenici moraju uspostaviti odgovarajući slijed, učenicima se daje kompozicijska shema – oni moraju odrediti događaje koji ulaze u okvir pojedine faze

1491

Kolektivni posjet kazališnoj predstavi

- o-o zadaci gledanja kazališne predstave: produbiti analizu dramskog djela koje su učenici čitali i interp. na nastavi, upoznati scensku postavu tog dramskog djela, upoznati zakonitosti scenskog oblikovanja dram. teksta

Scensko č itanje dramskog djela

-čitanje dram. teksta pretpostavlja teatarsko (scensko) zamišljanje-scensko čitanje razvija se pomoću sljedećih metodičkih postupaka: pokazivanjem fotografija scene i glumaca u određenoj sceni, učenici na temelju didaskalija trebaju iskazati svoje zamišljanje

1492

scenskog prostora i lika u scenskom prostoru-scensko zamišljanje dramskog lika obuhvaća otkrivanje namjera, osjećaja, težnji, misli lika

Č itanje dramskog teksta po ulogama

-zahtijeva temeljite pripreme-učenici koji nisu sudjelovali u čitanju analiziraju govor do detalja, uspoređuju govornu interp. učenika i glumaca, određuju stupanja saživljenosti s likovima

Metodi č ki pristup radiofonskoj realizaciji

dramskog teksta-slušatelj dram. tekst prima auditivno, a auditivne signale dopunjava vizualnim

1493

predodžbama-metodički je pristup usmjeren

scenskom govoru (govoru likova)

akustičkim scenskim znakovima (šumovi, glazbe)

-za realizaciju radio-drame najvažnije je scensko zamišljanje likova, prostoraInterpretacija dramskog lika

-drama se temelji na konfliktu, pa tako i lik izrasta iz dramskog konflikta-dominantnu ulogu u oblikovanju dramskog lika imaju govor (dijalog i monolog), didaskalije, te mimika i geste (neverbalna komunikacija)-pri scenskom (teatrološkom) pristupu dramskom liku i dramskom djelu treba osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije

1494

-kod djece pri pristupu umj. djelu javlja se tzv. naivni realizam – dramski se likovi prihvaćaju kao dio neposredne stvarnosti; dolazi i do tzv. potpune identifikacije – učenik se izjednačuje s likovima u njihovim proživljavanjima, sklonostima, postupcima, vanjskom izgledu

Scenski zadaci, dramske i scenske vježbe

a) kreativni zadaci-učenik na temelju didaskalija treba predočiti izgled pozornice-učenik treba predočiti izgled lika u određenim situacijama

1495

-trebaju odrediti odnose među likovima, njihov raspored na sceni-trebaju odrediti kako govorno treba ostvariti određene replike-trebaju opisati i izraziti geste i mimiku, te kretanje pojedinog lika u određenoj dramskoj situaciji

b) analiti č ko-kriti č ki zadaci -nastavnik čita repliku iz dramskog teksta, učenici pokušavaju odrediti podtekst, citira se tumačenje redatelja, teatrologa, glumca o tome kako shvaća podtekst određene replike;

-primjenjuju se tzv. karakterološke tablice koje sadrže repliku, doživljajno i misaono stanje lika, govornu,

1496

mimičku i gestovnu realizaciju

-učenici iznose svoje dojmove o kazališnoj predstavi, čita se kazališna kritika o toj predstavi, učenici iznose svoje mišljenje o kritici (konfrontiraju se mišljenja)

-učenici određuju govorne karakteristike lika, slušaju izvedbu teksta u interpretaciji glumca, komentiraju govor glumca

Stvarala č ke dramske i scenske vježbe

** Zvjezdana Ladika navodi ove vrste vježbi: vj. opažanja i koncentracije – igrom se pogađa razmještaj

1497

stvari u prostoru vj. opisivanja slike – učenici govore o slici koju su gledali nekoliko sekunda

vj. razvijanja asocijacija – učenici dobiju dio predmeta te moraju zamisliti cjelinu kojoj predmet pripada (guma, koža, staklo)

vj. u razvijanju dramskog dijaloga – uč. samostalno stvaraju dram. dijalog

vj. stvaranja dramske radnje – uč. u tijeku radnje sam stvara zaplete, rasplete, uvodi u radnju dramska lica

vj. prepoznavanja stvari zavezanih očiju – uč. dodirom prepoznaju predmet i razvijaju asocijacije

** istraživački zadaci koji uvode uč. u samostalno pronalaženje izvora:

1498

u rubrikama dnevnih listova prikupljati građu koja se odnosi na dramsku umj.

pratiti dramski program na televiziji, prikupljati inf. o repertoaru, kazališnim recenzijama

čitati časopise vezane uz dramsku umjetnost

prikupljati kazališne programe, plakate

1499

TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ.

I MKOO

- teorijski sustavi zok utječu na oblikovanje metodičkih sustava nastave knjoo, a ti metodički sustavi nastave knjoo određuju se prema sadržaju i primaocu sadržaja

a) tradicionalni teorijski sustavi bavili su se izvanknjiževnim elementima: piščevom biografijom, socijalnim, povijesnim i kulturnim kontekstom

1500

b) moderni teorijski sustavi bave se literarnošću knjiž. djela

a) POZITIVIZAM

– veže se uz Taineovo učenje o rasi, sredini i momentu kao determinantama književnog fenomena

- knjiž. pozitivisti proučavaju piščev život i rad, utvrđuju autentičnost tekstova, istražuju socijalne, političke, kulturne i književne prilike u kojima pisac stvara

1501

- metodički pozitivizam nastavu utemeljuje na piščevoj biografiji, razvija receptivno-reproduktivni tip nastave;

-nastavnik je prenositelj podataka, a učenik primatelj gotovih informacija; ne bavi se odgajanjem čitatelja

b) MARKSIZAM– Marx i Engels otvorili su nove pristupe umjetničkoj problematici; knjiž. se poima kao oblik društvene svijesti

1502

- na temeljima učenja Marxa i Engelsa svoja učenja su razvili Plehanov, Lukács (razvija teoriju o ideološkoj uvjetovanosti umj. stvaralaštva i društvenoj uvjetovanosti forme),

-Goldman (smatra da je umj. djelo izraz kolektivne vizije svijeta, svijesti društvene klase)

- metodički marksizam ističe u prvi plan odnos književnosti i društva, tj. osposobljavanje učenika za spoznavanje tih odnosa

c) PSIHOLOŠKO – FILOZOFSKA UČ ENJA

1503

rana faza – bazira se na objašnjavanju autorove ličnosti

duhovno povijesna metoda – obilježio ju je Dilthey, središnji je pojam doživljaj; knjiž. je djelo izraz «duha vremena»; pojedino knjiž. djelo dovodi u vezu s drugim djelima i drugim umjetnostima

faza Freudove psihoanalize – po F. umjetničko stvaranje služi fiktivnom razrješenju unutrašnjih napetosti između podsvjesnog i svjesnog;

1504

-razvija se posebni tip knjiž. analize tematike i likova; F. je istraživao učestalost tema i motiva u knjiž. djelima, analizirao je ustaljene pjesničke slike i modele ponašanja- njegov sljedbenik Carl Gustav Jung uspostavlja teoriju arhetipa koja pojam individualne podsvijesti podiže na razinu kolektivne podsvijesti

- Bergson razvija učenje o intuiciji, smatra da postoje dva tipa spoznaje: racionalna, znanstvena i intuitivna, umjetnička

- Croce smatra da se do spoznaje dolazi ili putem fantazije ili putem intelekta

1505

fenomenološki pristup knjiž. djelu – zasniva ga Edmund Husserl, razvija učenje o razlici između izraza i znaka; temelj učenja je konstituiranje knjiž. djela u primaočevoj svijesti

- njegov sljedbenik Roman Ingarden uspostavlja teoriju o slojevima, smatra da strukturi djela ne pripadaju ni pisac, ni čitatelj, a knjiž. je djelo sastavljeno od različitih heterogenih slojeva;

-smatra da knjiž. djelo sadrži mjesta neodređenosti koja čitatelj popunjava; u metodologiju književnog studija uveo je hermeneutiku (naučava vještinu razumijevanja i tumačenja tekstova)

1506

d) STRUKTURALISTIČ KO – SEMIOTIČ KO U Č ENJE

– zastupaju ga članovi Praškog lingvistikog kruga: Mukařovský koji je 1934. uveo pojam strukturalizam i Roman Jakobson koji je uveo pojam literarnost; -orijentiraju se na proučavanje jezika koji ima 6 funkcija: referencijalnu, afektivnu, spoznajnu, fatičku, metajezičnu i poetsku

- struk. – semiot. školu predvodi Lotman koja tvrdi da se knjiž. činjenica mora proučavati u odnosu na druge slične činjenice jer u toj mreži različitih odnosa dobiva različite funkcije

1507

- Lotman uspostavlja semiotički pristup umj., a utemeljuje ga na pojmu knjiž. znaka- razlikuje jezični znak od književnog – knjiž. znak je tekst, tj. cjelokupna umj. struktura

- književnoumjetnički tekst je sustav informacija, a čitatelj je primatelj informacija- ovaj pristup aktivira primarno čitateljevo jezično, literarno i životno iskustvo

– učenikovo poimanje tekstovne i izvantekstovne stvarnosti

e) TEORIJA RECEPCIJE

1508

– bavi se odnosima čitatelja i pisca, tj. čitatelja i djela; filozofsko ishodište teorije recepcije je hermeneutika;

-uvodi čitatelja kao činitelja povijesti književnosti;

-u određivanje odnosa čitatelja i djela Jauss uvodi pojam horizont očekivanja kao spremnosti publike da na temelju prethodnog poznavanja knjiž. prihvati novo djelo;

-uvodi i pojam publike: u trokutu autor/djelo/publika, publika nije pasivni činitelj

1509