MX Skripta 2012

ZAVOD ZA PROMETNICE

PROJEKTIRANJE CESTA

UPUTE ZA RAD U RAČUNALNOM PROGRAMU ZA PROJEKTIRANJE

PROMETNICA MXROAD V8i Edition

Izradili: dr. sc. Ivica Stančerić, dipl.ing.građ.

Dubravka Brajković, dipl.ing.građ.

Zagreb, veljača 2012.

ZAVOD ZA PROMETNICE

PROJEKTIRANJE CESTA 2

SADRŽAJ

1. UVOD 3

2. KREIRANJE PROJEKTA 4

2.1. Početne postavke, kreiranje novog projekta i otvaranje postojećih projekata 4 2.2. Datoteke koje nastaju pri kreiranju projekta 6 2.3. Pomoć u radu s računalnim programom (Help) 7

3. UNOS PODLOGE ZA IZRADU PROJEKTNOG ZADATKA 10

3.1. Popis i prikaz svih unesenih podataka unutar MXROAD programa 11 3.2. Otvaranje postojeće i stvaranje nove situacije 13 3.3. Osnovni pojmovi programa MXROAD 15

4. KREIRANJE MODELA TERENA 18

4.1. Kopiranje modela 19 4.2. Brisanje modela 19 4.3. Granica oko modela 20 4.4. Izrada triangulacije od 3D modela 22 4.5. Analiza trianguliranog modela terena i izrada modela slojnica 25

5. KREIRANJE OSI I NIVELETE CESTE 29

5.1. Nulta linija za prosječan uzdužni nagib 30 5.2. Nulta linija za najveći dopušteni uzdužni nagib 31 5.3. Crtanje nulte linije 32 5.4. Alignment – Horizontal Design 34 5.5. Quick Alignment – Horizontal Design 48 5.6. Quick Alignment – Vertical Profile 54

6. OSNOVE INPUT DATOTEKA 61

6.1. Journal datoteka 65

7. IZRADA IZVJEŠTAJA O HORIZONTALNIM I VERTIKALNIM ELEMENTIMA CESTE

67

8. KREIRANJE TRUPA CESTE 72

8.1. Izrada kolnika ceste 72 8.2. Određivanje proširenja kolnika u krivinama 75 8.3. Vitoperenje kolnika 81 8.4. Izrada pokosa usjeka i nasipa 84 8.5. Kontrola karakterističnih poprečnih presjeka 91

9. ISPITIVANJE PREGLEDNOSTI 93

9.1. Kreiranje kompozitnog modela 93 9.2. Ispitivanje preglednosti – Through Visibility 96

10. KREIRANJE KOLNIČKE KONSTRUKCIJE 103

11. PRORAČUN MASA NASIP – USJEK 110

12. CRTANJE UZDUŽNOG PROFILA CESTE 113

13. CRTANJE KARAKTERISTIČNIH POPREČNIH PROFILA CESTE 117

14. IZVOZ DATOTEKA IZ MXROAD‐a U AutoCAD 121

ZAVOD ZA PROMETNICE


1. UVOD Računalni programi u današnje vrijeme su neizostavni dio suvremenog načina projektiranja prometnica. Jedan od takvih računalnih programa je i MXRoad. MXRoad se često primjenjuje u praksi te se pokazao kao vrlo pouzdan alat. Budući da za rad u ovom računalnom programu nema skripte na hrvatskom jeziku ova skripta namijenjena je studentima diplomskog studija kao pomoć pri izradi programa i diplomskih radova vezanih uz projektiranje cesta. Skripta zapravo predstavlja uvod u projektiranje primjenom računalnog programa MXRoad. Koncept projektiranja u računalnom programu baziran je na 3D projektiranje i samim time razlikuje se od klasičnog načina (traži drugačiji način razmišljanja) koji je baziran na 2D projektiranju. Osim za projektiranje prometnica ovaj računaln programi može se primjeniti i za projektiranje posebnih prometnih površina (parkirališta, čvorišta, odmorišta i dr...).

http://www.bentley.com/en‐US/Products/Bentley+MXROAD/

Slika 1.1 Uvodni logo računalnog programa MXRoad‐a

ZAVOD ZA PROMETNICE


2. KREIRANJE PROJEKTA

Kreiranje projekta počinje odabirom kratice mx (slika 2.1) na desktopu računala.

Slika 2.1 Kratica za pokretanje MXRoad‐a

2.1. Početne postavke, kreiranje novog projekta i otvaranje postojećih projekata

Za kreiranje projekta i definiranje njegovih postavki u Start Up dijalogu (slika 2.2) treba odabrati:

New Project,

Browse ‐ bilo gdje na računalu potrebno je otvoriti novi direktorij/folder u koji će se spremati

podaci vezani uz novi projekt,

Project Name – upisati ime projekta npr. Cesta,

Default Project Settings ‐ HR_metric (početne postavke projekta),

String Name Convention ‐ pravila o imenovanju linija, točaka, tekstova unutar projekta,

Non‐tangential Alignments ‐ posebni uvjeti projektiranja osi cesta.

Slika 2.2. Start Up dijalog (kreiranje novog projekta)

Cesta

ZAVOD ZA PROMETNICE


Edit Project Settings – mogućnost promjene početnih postavki projekta (slika 2.3)

Slika 2.3. Project Settings (postavke projekta)

Za otvaranje već kreiranog projekta (npr. Cesta.mmd) potrebno je odabrati (slika 2.4):

Open Project,

Last Used Projects ‐ ukoliko projekta nema na popisu, potrebno ga je potražiti preko naredbe

more...

Slika 2.4. Start Up dijalog (otvaranje postojećeg projekta)

ZAVOD ZA PROMETNICE


Prema parametrima koji su zadani kod otvaranja projekta, program će otvoriti (kreirati) datoteku

draw.dgn (slika 2.5). U datoteki draw.dgn će se nalaziti situacijski nacrt ceste.

Slika 2.5. Početno otvaranje datoteke

2.2. Datoteke koje nastaju pri kreiranju projekta

Kreiranjem projekta (npr. CESTA) u početno odabranom (projektnom) direktoriju stvaraju se sljedeće

datoteke (slika 2.6):

CESTA.mmd (ime projekta),

draw.dgn (situacija),

model.fil (datoteka u kojoj su spremljeni svi podaci, potrebno ju je čuvati i u nekom drugom

direktoriju (back up), ne smije biti veći od 1GB (potrebno ga je kompresirati).

Slika 2.6. Datoteke nastale kreiranjem projekta

Projektnom direktoriju može se pristupiti iz programa MXROAD odabirom sljedeće naredbe (slika 2.7):

File→Project Folder Explorer

Slika 2.7. Otvaranje projektnog direktorija

ZAVOD ZA PROMETNICE


2.3. Pomoć u radu s računalnim programom (Help)

Za otvaranje Help stranice na glavnom meniju treba odabrati (slika 2.8):

Help→Contents...

Slika 2.8. Help meni

ZAVOD ZA PROMETNICE


Sadržaj MXROAD Help‐a prikazan je na slici 2.9.

Slika 2.9. Sadržaj Help menija

Glossary of terms ‐ predstavlja objašnjenja svih pojmova, npr. string, model, alignments, .... (slika 2.10)

Slika 2.10. Rječnik pojmova

ZAVOD ZA PROMETNICE


Ograničenja (veličina datoteke, maksimalan broj modela i stringova i td.) u MXROAD‐u (slika 2.11).

Slika 2.11. Ograničenja u MXROAD‐u

Tutorijal u MXROAD‐u (slika 2.12).

Slika 2.12. Praktični vodič kroz program MXROAD

ZAVOD ZA PROMETNICE


3. UNOS PODLOGE ZA IZRADU PROJEKTNOG ZADATKA

Nakon kreiranja projekta u MXROAD‐u (npr. Cesta.mmd) potrebno je u njega unijeti podatke o terenu

(DMR – digitalni model reljefa) i položaj početne i krajnje točke buduće trase, tj. potrebno je unijeti

projektni zadatak. Budući da se projektni zadatak zadaje u AutoCAD‐u, u datoteci s ekstenzijom *.dwg u

više „layer‐a“ (IZOHIPSE, TOČKE, TEKST, ZID), radi unosa u MXROAD potrebno je napraviti njegovu

konverziju u datoteku s ekstenzijom *.dxf. Konverzija *.dwg datoteke u *.dxf provodi se u AutoCAD‐u na

sljedeći način:

File→Save as→ *.dxf (2007)

Nakon uspješno obavljene konverzije svi „layer‐i“ iz *.dxf datoteke mogu se ubaciti u novo kreirani

projekt u MXROAD‐u, na sljedeći način (slika 3.1):

File→Import→ASCII File... (odabrati *.dxf dokument)

Slika 3.1. Unos *.dxf datoteke u MXROAD

S Finish‐om (završetkom) program stvara (slika 3.2):

*.txt datoteku istog naziva kao i *.dxf datoteka (daoteka se nalazi u osnovnom direktoriju

projekta, gdje i model.fil)

Modele unutar projekta. Nazivi „Layer‐a“ iz *.dxf datoteke postaju nazivi Modela u programu

MXROAD.

Slika 3.2. Unos podataka (layera) iz AutoCAD datoteke

ZAVOD ZA PROMETNICE


3.1. Popis i prikaz svih unesenih podataka unutar MXROAD programa

Popis svih Modela (nekadašnjih Layera, npr. AB, IZOHIPSE, TOCKE i td.) u projektu *.mmd moguće je

vidjeti pomoću padajućeg menija ili kratice Multiple models na alatnoj traci (slika 3.3).

Slika 3.3. Primjena kratice Multiple Models

Korištenjem kratice Multiple Models otvara se dijalog u kojem su prikazani svi postojeći modeli u

projektu. Pojedinačnim označavanjem svakog od ponuđenih modela dobivamo na uvid njegov Style Set

(postavke prikaza linija i točaka svakog modela) (slika 3.4). Style set se mijenja desnim klikom ˝miša˝

iznad označenog modela i naredbom Edit Models Defaults (slika 3.4), nakon čega se iz Public direktorija

odabire predviđeni Style set (slika 3.5). Svaki model treba imati pravilno odabran Style set, a postupak

odabira Style set‐a treba napraviti pojedinačno za svaki model na sljedeći način:

model AB → MFW Text strings.pss,

modeli IZOHIPSE i TOCKE → MFW Simple Survey.pss i

model ZID → MXSITE RetWall.pss.

Slika 3.4. Style set Modela

Kvačice ispred modela označavaju koji su modeli trenutno prikazani na ekranu (draw.dgn datoteci, slike

3.3 i 3.4). Kvačice uključiti tek nakon što se odaberu odgovarajući style setovi za svaki model.

Unutar Multiple Models dijaloga (slika 3.4) moguće je primjenom crvenog križića izbrisati označeni

model iz projekta uz upozorenje da se na taj način model trajno briše iz projekta (nema undo

naredbe).

Kratica za MultipleModels

Brisanje modela

ZAVOD ZA PROMETNICE


Style set dokumenti iz Public direktorija (slika 3.5).

Slika 3.5. Odabir Style set datoteke iz Public direktorija

Nakon odabira Style set‐ova potrebno je sve modele prikazati na ekranu. Označavanjem kvačica ispred

svakog modela u Multple Models panelu (slika 3.4) na ekranu se mora pojaviti teren (slojnice i točke) te

početna (A) i krajnja točka (B) buduće trase ceste (slika 3.6).

Slika 3.6. Prikaz projektnog zadatka na ekranu

Obavezno uključiti

ZAVOD ZA PROMETNICE


Na slici 3.7 prikazane su neke od važnijih naredbi koje se nalaze na MX Model Display alatnoj traci, a

koriste se za prikaz ili za brisanje različitih modela terena s ekrana. Brisanjem modela s ekrana model se

ne briše iz projekta (slično kao u Autocad‐u uključivanje i isključivanje layer‐a).

Slika 3.7. Naredbe za brisanje i prikazivanje modela na ekranu

Naredbe za kontrolu crteža na ekranu slično kao i u AutoCAD‐u (slika 3.8).

Slika 3.8. Naredbe za upravljanje crtežom na ekranu

3.2. Otvaranje postojeće i stvaranje nove situacije

Svi crteži (osim poprečnih i uzdužnih profila) koji se kreiraju u okviru projekta spremaju se u situaciji

*.dgn. Situacija predstavlja radnu površinu na kojoj se zapisuje sve što korisnik programa radi. U jednom

projektu može se nalaziti više stuacija. Početna situacija koju stvara MXROAD naziva se draw.dgn, a u

projektnom direktoriju ona je zapisana kao draw.dpw. Za otvaranje postojeće situacije koristiti sljedeću

naredbu (slika 3.9):

File→Open Display/Drawing...

Zatim je još potrebno odabrati situaciju draw.dpw iz projektnog direktorija (slika 3.9).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 3.9. Otvaranje postojeće situacije

Za kreiranje nove situacije koristiti sljedeću naredbu (slika 3.10):

File→New Plan Display...

Nova situacija može se nazvati bilo kojim nazivom ili samo SITUACIJA (slika 3.10).

Slika 3.10. Kreiranje nove situacije

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 3.11. Prikaz nove situacije

Nakon kreiranja nove situacije (Situacija.dgn) na ekranu će se pojaviti crna površina (slika 3.11).

Prikazivanje postojećih modela iz projekta napraviti pomoću Multiple Models panela (uključiti kvačice

ispred modela, slika 3.4).

3.3. Osnovni pojmovi programa MXROAD

Da bi se mogao nastaviti daljnji rad potrebno je znati osnovne pojmove programa MXROAD‐a, koji se

razlikuju od najčešće korištenog crtaćeg alata AutoCAD‐a.

String – stringovi su 2D i 3D linije. Točke i tekst također se nalaze u stringovima (Point String, Text

String). Stringovi mogu biti definirani različitim parametrima. Tako točke pojedinih linija – stringova

mogu u sebi sadržavati sljedeće podatke: X coordinate, Y coordinate, Z coordinate, Chainage, Tangential

bearing, Horizontal radius of curvature, i td., ovisno o kojem se stringu radi.

String Name Convention (SNC), je pravilo o imenovanju stringova unutar projekta. Ime svakog stringa

sastoji se od četiri mjesta npr. MC00, IZ1F, CE01, PO00, i td. Prva dva mjesta imena stringa definiraju

vrstu stringa (os ceste, granicu, rub kolnika, i td.), a druga dva mjesta vezu s glavnom osi ceste.

Primjeri imenovanja stringova:

MC00 – master string – os ceste,

BO00 – boundary string – granica,

CE00 – carriageway – rub kolnika.....

Za lijeve stringove imena se kreću od brojke 0, 1, 2, ..... do slova H.

Za desne stringove imena se kreću od slova I, J, K, .....do slova Z.

Primjer označavanja stringova (slika 3.12):

MC30: MC označava Road centerline (os ceste), a 30 broj osi,

CE3I: CE označava Carriageway edge, 3 predstavlja vezu s MC30, a I označava da je to prvi string

s desne strane.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 3.12. Primjer označavanja stringova

Model ‐ je „prostor“ u kojem su spremljeni stringovi. U jednom modelu ne mogu biti dva stringa istog

naziva. Model u kojem je spremljena triangulacija osim imena ima i oznaku (TRIA).

Style Set Name ‐ su datoteke s *.pss ekstenzijom koje služe za pravilno prikazivanje stringova (vezano

za SNC) i točaka u modelima te je iznimno važno za svaki model odabrati njemu pripadajući Style Set.

Osim naziva stringova Style Set služi i za različito prikazivanje linija (boje i tipovi: puna, isprekidana) i

slova (vrsta i veličina) i dr.. Tako primjerice, datoteka MXROAD.pss služi za prikazivanje osi ceste i

kolnika (prometni i rubni trakovi) te se prema njoj os ceste (Master string ‐ MC) prikazuje u crvenoj boji,

a rubovi kolnika (npr. CE ‐ string) u žutoj boji i td.

U sklopu programa MXROAD nalazi se i aplikacija namijenjena crtanju (linija, kružnica i dr.) bazirana na

MicroStation CAD programu. U donjem lijevom kutu programa MXROAD nalazi se izbornik u kojem se

može birati između dva različita načina rada programa CAD i MX (slika 3.13). Tako primjerice u svrhu

prikazivanja detaljnih podataka o stringu u izborniku treba odabrati MX (slika 3.13) kako bi se strelicom

˝miša˝ moglo proći preko neke od točaka istaknutog stringa (npr. IZOHIPSE) da bi se na ekranu pojavio

prozor (slika 3.13) iz kojeg se onda mogu očitati razni podaci upravo o toj točci i stringu (model kojemu

pripada, naziv linije, ime stringa, broj točke, koordinate X, Y, Z).

Slika 3.13. Odabir načina prikazivanja podataka o stringovima

ZAVOD ZA PROMETNICE


Za odabir postavki prikaza modela, stringova i točaka koristiti naredbu:

View →Preferences.

Postavke prikaza (slika 3.14):

Display Status Tooltips – mora biti selektirano da bi se prikazali podaci,

Highlight Status Element – element za koji se dobivaju podaci je osvijetljen,

Use MiniFrame Window – kod selekcije ove funkcije, prozor u kojem vidimo podatke stalno se

nalazi na ekranu (primjer slike s gornjom plavom linijom u kvadratu),

Data to Display – koji se sve podaci prikazuju.

Slika 3.14. Postavke prikaza stringova

ZAVOD ZA PROMETNICE


4. KREIRANJE MODELA TERENA

Za daljni rad na projektnom zadatku potrebno je kreirati model terena (npr.TEREN). Kreiranje novih

modela vrši se preko sljedeće naredbe (slika 4.1):

Modify → Edit Models → Create Model...

U Create Model dijalogu u praznu kućicu potrebno je upisati ime modela (slika 3.1).

Slika 3.1. Kreiranje modela TEREN

Za svaki novi model pa tako i za TEREN treba odabrati pravilan Style Set (*.pss). U sklopu Defaults

poddijaloga za model TEREN potrebno je odabrati Style set name Mfw Simple Survey.pss (slika 4.2).

Nakon odabira Style set‐a, ako ne postoji potreba za stvaranjem novih (drugih) modela, za izlaz odabrati

OK. Novo kreirani model TEREN je prazan (provjera pomoću Multiple Models panela), tj. ne sadrži

podatke o stringovima i točkama (slika 4.2). Zbog toga je u njega potrebno kopirati sve dostupne 3D

podatke o terenu iz ostalih modela (npr. IZOHIPSE, TOCKE i ZID).

Slika 4.2. Odabir Style seta za model TEREN

ZAVOD ZA PROMETNICE


4.1. Kopiranje modela

U jednom modelu treba skupiti sve 3D podatke o terenu (podlogi za projektiranje trase ceste). Da bi se

to učinilo potrebno je sve modele koji sadrže 3D podatke (npr. IZOHIPSE, TOCKE i ZID) kopirati u prazan

model TEREN. Kopiranje se provodi na pomoću sljedeće naredbe (slika 4.3):

Modify → Copy → Models...

Slika 4.3. Kopiranje modela

Prije početka kopiranja treba odabirati model iz kojeg se kopiraju podaci (Model to Copy From, npr.

IZOHIPSE, TOČKE) i model u koji se kopiraju podaci (Model to Copy To, npr. TEREN) (slika 4.3). Kopiranje

se potvrđuje s naredbom Apply sve dok se ne iskopiraju svi modeli u model TEREN (slika 4.3). Za izlaz iz

ovog dijaloga korisititi Cancel ili OK naredbu kod zadnjeg kopiranja. Potvrdom (kvačica) na Draw String

program istovremeno crta model u koji se kopira na ekranu, u ovom slučaju TEREN. Ova postavka se

može i isključiti, a model TEREN se može naknadno prikazati nakon kopiranja, uključenjem preko

Multiple Models panela.

4.2. Brisanje modela

Korištenjem naredbe Delete model (crveni križić) mogće je izbrisati sve modele iz projekta. Za razliku od

većine programa (Word, Excel, AutoCAD...) u MXROAD‐u ne postoji naredba „Undo“, tako da model koji

se izbriše naredbom Delete više se ne može vratiti.

Nakon što su svi modeli (IZOHIPSE, TOCKE i ZID) iskopirani u model TEREN i izvršena je provjera te

radnje (Multiple Models panel) oni se mogu izbrisati (slika 4.4). Naredbom Apply potvrđuje se brisanje

odabranog modela sve dok se ne izbrišu svi željeni modeli. U Multiple Models panelu moraju ostati

samo dva modela AB i TEREN (slika 4.4).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 4.4. Brisanje modela iz projekta

4.3. Granica oko modela

Granica oko modela predstavlja pripremu za izradu što kvalitetnije triangulacije. Prije kreiranja granice

treba otvoriti alatnu traku s kraticom za kreiranje granice oko modela na sljedeći način (slika 4.5):

View→Toolbars→Seeding

Slika 4.5. Otvaranje alatne trake s kraticom za kreiranje granice oko modela

Koristeći kraticu Create Boundary around Model potrebno je kreirati granicu oko modela TEREN. Nakon

što se u Create Boundary dijalogu odabere ime modela TEREN, na ekranu će se prikazati granica oko

modela (roza linija) (slika 4.6).

Delete model

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 4.6. Kreiranje granice oko modela ‐ odabir modela (TEREN)

Naredbom Trimming Tool korisnik može po volji na različite načine mijenjati veličinu i oblik granice

terena, međutim za izradu projektnog zadatka u okvikru kolegija Projektiranje cesta dovoljno je koristiti

automatsko definiranje granice (Auto Boundary). Nakon odabira modela za daljnji postupak kreiranja

granice dovoljno je samo odabrati Next (slika 4.6).

Nakon toga potrebno je definirati naziv stringa granice – String Name. Za naziv stringa granice iz

padajućeg menija odabrati Boundary String (BO), pri čemu se automatski (zbog SNC‐a) imenu BO dodaju

dvije nule te se dobiva naziv granice BO00 (slika 4.7). Naredbom Finish (slika 4.7) završava se kreiranje

granice modela, nakon čega na ekranu ostaje prikazan model TEREN i njegova granica BO00 (slika 4.8).

Slika 4.7. Kreiranje granice oko modela ‐ odabir naziva stringa

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 4.8. Granica (string BO00) oko modela TEREN

4.4. Izrada triangulacije od 3D modela

Triangulacija je postupak modeliranja terena iz nepravilnog skupa točaka, kao što je to primjerice

geodetska izmjera. Dobiveni trodimenzionalni model sastoji se od trokuta koji povezuju sve točke, a

postupak generiranja trokuta naziva se Delaunayjevom triangulacijom prema ruskom matematičaru

Borisu Delaunayu.

Za potrebe projektnog zadatka treba izraditi triangulaciju modela TEREN u kojem se nalaze svi 3D podaci

Triangulacija se provodi pomoću sljedeće naredbe (slika 4.9):

Analysis→Triangle→Triangulation from a String Model...

Slika 4.9. Pokretanje naredbe za triangulaciju modela

ZAVOD ZA PROMETNICE


Nakon pokretanja naredbe za triangulaciju otvara se dijalog Triangulation from a String Model s tri

poddijaloga (slika 4.10):

Model Details,

Boundary Details,

Trimming Details.

U okviru Model Details podijaloga potrebno je definirati sljedeće (slike 4.10, 4.11):

Model to Triangulate: odabire se model koji se želi triangulirati (npr. TEREN ‐ upisuje se ime

modela, može se i izabrati klikom na ekranu ili iz padajućeg menija), te se ostavlja opcija No

Masking.

Model to Store Triangulation: ime novog modela u kojeg će program spremiti stringove

triangulacije, upisati TRIANGULACIJA. Kada se hoće odabrati ime stringa triangulacije

Triangulation String Name, na ekranu se pojavljuje poruka TRIANGULACIJA TRIA Model does

Not Exist! Create a new model?. Odabirom Yes program će kreirati prethodno upisan model

TRIANGULACIJA te mu za to treba potvrda.

Triangulation String Name: iz padajućeg menija odabrati Triangulation‐Existing TX, pri čemu

program automatski dodaje ime stringa TX00.

Slika 4.10. Postavke Model Details podijaloga kod triangulacije modela

Slika 4.11. Odabir naziva triangulacijskih stringova

ZAVOD ZA PROMETNICE


Boundary Details odabrati kao na slici 4.12.

Slika 4.12. Boundary Details

Trimming Details odabrati kao i na slici 4.13.

Slika 4.13. Trimming Details

Konačni odabir postavki triangulacije potvrditi s OK (slika 4.13), nakon čega će se na ekranu pojaviti

triangulacija modela TEREN (slika 4.14).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 4.14. Triangulacija modela TEREN

4.5. Analiza trianguliranog modela terena i izrada modela slojnica

U MXROAD‐u postoji aplikacija Surface Analysis pomoću koje se može izvršiti dodatna analiza modela

TEREN, ali i drugih 3D modela. U okviru Surface Analysis aplikacije postoji mogućnost promjene razmaka

slojnica, analize nagiba terena, prikaza tečenja vode po terenu (određivanje slivnog područja) itd..

Aplikacija se pokreće na sljedeći način (slika 4.15):

Analysis→ Surface Analysis...

Nakon pokretanja aplikacije potrebno je odabrati model koji se želi analizirati (npr. TEREN) te je još

potrebno odabrati Analysis within a Boundary te potvrditi odabir s Next (slika 4.15). U dijalogu

Boundary Details treba odabrati granicu (pripadajući string) oko terena (Boundary; BO00) i potvrditi

odabir s Next.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 4.15. Pokretanje Surface Analysis aplikacije

U Surface Analysis prozoru nalaze se razne opcije za analiziranje terena. Za potrebe izrade projektnog

zadatka treba odabrati CONTOURS (slika 4.16).

Slika 4.16. Surface Analysis prozor

Na slikama 4.17 i 4.18 prikazan je primjer (dijalog Contours) promjene visinskog razmaka (ekvidistance) i

boje slojnica terena. Za lakše rješavanje projektnog zadatka u dijalogu Contours poddijalogu Interval

umjesto 1 i 5 treba upisati 2.5 i 4 tako da ekvidistanca (visinska razlika između dvije susjedne slojnice)

bude 2,5 m te da svaka 4 slojnica bude glavna i druge boje. Nakon završetka postavki budućih slojnica

odabrati Next. Nakon odabira naredbe Next na ekranu će se pojaviti novokreirane slojnice.

Slojnice

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 4.17. Kreiranje slojnica ‐ promjena ekvidistance

Ukoliko se ne želi vršiti daljnja analiza terena (promjena ekvidistance), a želi se zadržati novokreirana u

dijalogu Surface Analysis Review potrebno je odznačiti Delete Analysis from the Display i odabrati

Finish, a u dijalogu Rename Temporary Model potrebno je označiti Delete TMP TRIANGLES i

preimenovati TMP CONTOURS u CONTOURS te odabrati OK za izlaz. (slika 4.18). Na taj se način na

ekranu zadržavaju se novokreirane slojnice koje su spremljene u novokreiranom modelu CONTOURS.

Razmaci slojnica

Označavanje slojnica različitim bojama radi lakšeg

raspoznavanja

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 4.18. Završetak postupka kreiranja slojnica – kreiranje modela CONTOURS

Na slici 4.19 prikazan je primjer terena prije i poslije izrade slojnica s drugačijom ekvidistancom.

Slika 4.19. Teren prije i poslije kreiranja slojnica s drugačijom ekvidistancom

PRIJE POSLIJE

ZAVOD ZA PROMETNICE


5. KREIRANJE OSI I NIVELETE CESTE

Nakon što su definirani svi potrebni detalji vezani za teren prelazi se na izradu osi ceste između

projektnim zadatkom zadanih točaka A (početna točka trase) i B (krajnja točka trase) (slika 5.1). Situacija

je prilog projekta u kojem je prikazan horizontalni tok trase, odnosno elementi trase u “tlocrtu”.

Elementi trase u geometrijskom smislu sastoje se od pravaca, kružnih lukova i prijelaznih krivina u

obliku klotoide.

Slika 5.1. Početna (A) i krajnja točka (B) trase

Zemljani radovi čine najveće troškove pri izgradnji neke ceste. Kako bi troškovi izrade zemljanih radova

bili što manji, cesta na što duljim potezima treba biti u zasjeku. Minimum zemljanih radova postiže se

prilagođavanjem trase konfiguraciji terena pomoću nulte linije – nultog poligona. Nultom linijom

svladva se visinska razlika između susjednih slojnica (˝e˝ ‐ ekvidistanca) s prosječnim ˝s˝ ili najvećim

dopuštenim uzdužnim nagibom ˝smax˝.

ZAVOD ZA PROMETNICE


5.1. Nulta linija za prosječan uzdužni nagib

Nulta linija za prosječan uzdužni nagib u pravilu se primijenjuje za optimalno polaganje trase između

dviju točaka koje se nalaze na istoj padini u vertikalnom smislu. Proračun duljine koraka ˝k˝ svodi se na

sljedeće korake:

1. OČITANJE vrijednosti nadmorske visine točke A i B

2. PROCJENA ukupne horizontalne duljine nulte linije “d” između točke A i B (ovisno o konfiguraciji

terena duljinu treba uvećati za 20 – 30 %)

3. IZRAČUN duljine koraka

k : e = d : h → k = (e ∙ d) : h [m] (e ‐ ekvidistanca)

4. PROVJERA da li vrijednost prosječnog uzdužnog nagiba “s” zadovoljava uvjet s ≤ smax

Prosječni uzdužni nagib s određuje se iz omjera s : 100 = h : d → s = (100 ∙h) : d [%]

Maksimalni uzdužni nagib smax [%] određuje se prema Pravilniku [1], tablica 1.3.1., ovisno o projektnim

zadatkom zadanoj kategoriji ceste i vrsti terena. Vrijednosti nadmorske visine točaka A i B

(z ‐ koordinata) očitavaju se postavljanjem strelice miša na slojnicu terena (slika 5.2).

Slika 5.2. Očitanje nadmorske visine

Horizontalna udaljenost između točaka A i B mjeri se pomoću naredbe Distance (slika 5.3), očitati

projiciranu vrijednost.

Postavka načina rada programa

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.3. Mjerenje udaljenosti između dviju točaka

5.2. Nulta linija za najveći dopušteni uzdužni nagib

Nulta linija za najveći dopušteni uzdužni nagib uglavnom se primijenjuje za optimalno polaganje trase

između dviju točaka koje se ne nalaze na istoj padini u vertikalnom smislu, kada je cilj da se točke povežu

najkraćom trasom. Povezivanje točaka najkraćom trasom traži primjenu max. dopuštenog uzdužnog

nagiba smax određenog pravilnikom [1]. Proračun duljine koraka ˝kSmax˝ svodi se na sljedeći korak:

1. PRORAČUN duljine koraka

kSmax : e = 100 : smax → kSmax = (e ∙ 100) : smax [m]

(e ‐ ekvidistanca)

Maksimalni uzdužni nagib smax [%] određuje se prema Pravilniku [1], tablica 1.3.1., ovisno o projektnim

zadatkom zadanoj kategoriji ceste i vrsti terena.

NAPOMENA:

Duljina projektirane osi ceste će biti sigurno kraća od duljine nulte linije pa postoji opasnost da

uzdužni nagib nivelete premaši propisanu vrijednost smax. Stoga je uputno za nultu liniju koristiti nešto

veću vrijednost koraka od stvarno proračunate.

Naredba za mjerenje udaljenosti između dviju točaka

ZAVOD ZA PROMETNICE


5.3. Crtanje nulte linije

Nakon izračuna duljine koraka ˝k˝ po jednoj od gore nevedenih metoda potrebno je na terenu iscrtati

(iskoračati) nultu liniju. Za iscrtavanje koraka na terenu koristiti naredbu Line u sklopu Civil Geometry

(slika 5.4) ili Drawing (slika 5.5) sučelja. Za brisanje linija koristiti crveni križić (slika 5.4).

Slika 5.4. Iscrtavanje nulte linije pomoću Civil Geometry sučelja

Brisanje linija (koraka)

Civil Geometry sučelje

Koraci

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.5. Iscrtavanje nulte linije pomoću Drawing sučelja

Budući da os ceste ne može pratiti nultu liniju koja je lomljena, nulti poligon je samo okosnica za

postavljanje pravaca, kružnih lukova i prijelaznih krivina horizontalne osi trase. U MXROAD‐u postoje

dvije aplikacije za polaganje osi i nivelete ceste: Alignment i Quick Alignment. Za polaganje osi ceste u

svrhu izrade projektnog zadatka iz kolegija Projektiranje cesta, treba primjeniti aplikaciju Alignment, a za

postavljanje nivelete Quick Alignment.

Drawing sučelje

Korak

ZAVOD ZA PROMETNICE


5.4. Alignment ‐ Horizontal Design

Aplikacija Alignment ‐ Horizontal Design (slika 5.6) služi za kreiranje osi ceste, a pokreće se na sljedeći

način:

Design→Alignment...

Slika 5.6. Pokretanje aplikacije za polaganje osi ceste

Nakon pokretanja aplikacije Alignment... potrebno je definirati ime modela u kojem će se nalaziti os

ceste (npr. CESTA) (slika 5.6). Budući da taj model ne postoji u projektu (nije prethodno kreiran) na

ekranu će se pojaviti prozor s natpisom Model Not Found na kojem treba odabrati Yes da bi se model

kreirao (slika 5.6). Odabirom Next na dijalogu Alignment Model Selection (slika 5.6) otvara se alatna

traka Begin Alignment na kojoj se nalaze različite opcije (1 do 9) koje služe za izradu trase (osi) ceste

(slika 5.7).

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Slika 5.7. Alatna traka Begin Alignment

Opcije koje se nalaze na Begin Alignment alatnoj traci su (slika 5.7):

1 → Reselect Designe Mode ‐ promjena već definirane horizontalne osi

2 → Horizontal Design ‐ horizontalno postavljanje osi

3 → Vertical Design ‐ vertikalno postavljanje osi (nivelete)

4 → Superelevation design ‐ vitoperenje

5 → Create Master String ‐ kreiranje Master Stringa

6 → Create Data Output ‐ kreireanje izlaznog dokumenta

7 → Display Management ‐ prikaz osi ceste

8 → Alignment Management ‐ dodatni alati za definiranje osi

9 → Finish ‐ izlaz iz Alignment aplikacije

ZAVOD ZA PROMETNICE


Za kreiranje osi ceste potrebno je odabrati Horizontal Design opciju (slika 5.7). Nakon odabira

spomenute opcije potrebno je upisati MC10 za naziv osi (Alignment Name) i provjeriti postavke vezane

uz jedinice i tipove prijelaznica (Design Parameters....) (slika 5.8). Kad su parametri postavljeni kao na

slici 5.8 odabrati Next nakon čega se otvara Element Alignment alatna traka.

Slika 5.8. Upisivanje naziva osi i provjera postavki

Na Element Alignment alatnoj traci nude se različite mogućnosti kreiranja osi ceste (slika 5.9). Prema

ponuđenom os ceste može se kreirati pomoću fiksnih, slobodnih i „plivajućih“ elemenata koje čine

pravci i kružnice. Fiksni pravci mogu se definirati pomoću dvije točke ili pomoću točke i kuta (slika 5.10).

Fiksne kružnice se mogu definirati pomoću fiksne točke i radijusa, pomoću dvije fiksne točke, pomoću

radijusa i kuta i td..

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

Slika 5.9. Element Alignment alatna traka

Opcije Element Alignment alatne trake (slika 5.9):

1 → Fixed Straight – fiksni pravac

2 → Fixed Arc – fiksni kružni luk

3 → Float Straight – „plivajući“ pravac

4 → Float Arc – „plivajući“ kružni luk

5 → Free Straight – slobodni pravac

6 → Free Arc – slobodni kružni luk

7 → Add Straight – dodaj pravac

8 → Add Arc – dodaj kružni luk

9 → Special Geometry – specijalna geometrija

10 → Edit Alignment – promjena elementa osi ceste

11 → Clearance to Alignment

12 → Amend Parameters – promjena početnih parametara.

13 → End This Alignment – završetak polaganja osi.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Crtanje osi ceste treba započeti s fiksnim pravcem Fixed Straight u skladu s prethodno izrađenom

nultom linijom. Odabirom kratice Fixed Straight na Element Alignment alatnoj traci otvara se Fixed

Straight Definition Method alatna traka (slika 5.10) na kojoj se nude tri različita načina crtanja pravaca,

odabrati način Two Points (crtanje pravca kroz dvije točke).

Slika 5.10. Alatna traka za crtanje pravaca

Odabirom kratice Two Points otvara se dijalog u koji je potrebno upisati koordinate (X,Y) početne i

krajnje točke pravca. Koordinate točaka upisuju se automatski (prvo točke 1, pa onda točke 2) nakon

klikanja strelice miša po terenu (žuti osmerokut, slika 5.11). Točke treba postaviti u skladu s nultom

linijom tako da duljina pravca bude najmanje 40 m. Položaj (koordinate) točaka može se promijeniti tako

da se prvo klikne mišem u polje s koordinatama (X ili Y) točke čiji se položaj želi promijeniti (vidi se kao

treperenje vertikalne linije) pa se zatim klikne mišem na novoj poziciji na terenu. Nakon postavljanja

(upisa koordinata) točaka na željeni položaj odabrati Next nakon čega će se na ekranu pojaviti pravac

(slika 5.12).

Slika 5.11. Dijalog za crtanje pravca (Fixed Straight: Two Points)

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.12. Početni pravac osi ceste

Ostali elementi (kružni lukovi i prijelaznice) osi ceste konstruiraju se na sličan način kao i početni pravac.

Kod konstruiranja elemenata važno je popuniti sva prazna mjesta u dijalogu (slika 5.14) i paziti na

upisane vrijednosti kako bi se element konstruirao na željenom mjestu na terenu.

Početni pravac treba nastaviti s plivajućim (npr.desnim) kružnim lukom. Odabirom kratice Float Arc nudi

se mogućnost crtanja kružnog luka na više načina, dovoljno je odabrati Point and Radius (kružni luk i

točku, slika 5.13).

Slika 5.13. Alatna traka za crtanje „plivajućeg“ kružnog luka

Pri crtanju kružnog luka prvo je potrebno definirati položaj točke na terenu (klikom miša u praznu

kućicu) kroz koju treba proći kružni luk određenih karakteristka, zatim u praznu kućicu treba upisati

polumjer kružnog luka i odabrati desni ili lijevi kružni luk, nakon toga treba odabrati element (klikanjem

miša na pravcu) na koji će se kružni luk vezati (prethodni (Preceding) ili sljedeći (Following)) i upisati

duljinu prijelaznice, na kraju treba odabrati Next kako bi program nacrtao element u skladu sa zadanim

parametrima (slike 5.14, 5.15). Sve vrijednosti (polumjer kružnog luka i duljinu prijelaznice) treba

odabrati u skladu s projektnim zadatkom i pravilnikom [1].

Slika 5.14. Dijalog za crtanje „plivajućeg“ kružnog luka (Float Arc: Point and Radius)

ZAVOD ZA PROMETNICE


Ukoliko su odabrani elementi nacrtani na pravome mjestu (u skladu s nultom linijom) odabrati zelenu

kvačicu (slika 5.15), u suprotnom treba odabrati Undo i redefinirati prethodno zadane parametre

kružnog luka i prijelaznice.

Slika 5.15. Kružni luk i prijelaznica nastavljaju se na pravac

Pri polaganju kružnih lukova često se događa da program ne može iscrtati kružni luk i prijelaznicu u

skladu s prethodno zadanim parametrima te javlja grešku (slika 5.16) koja zahtijeva redefiniranje

prvotno odabranih parametara (položaj točke, polumjer kružnog luka i duljina prijelaznice, slika 5.14).

Odabirom kratice Modify... na alatnoj traci Anlysis in Error (slika 5.16) korisnik može u dijalogu Float

Arc: Point and Radius redefinirati prethodno zadane elemente (slika 5.14), dok odabirom kratice

Abandon može izaći iz sučelja za postavljanje kružnog luka.

Slika 5.16. Prozor s upozorenjem o grešci pri definiranju parametara kružnog luka i prijelaznice

Prethodno definirani kružni luk može se nastaviti pravcem ili kružnim lukom (protusmjernim ili

istosmjernim). Ovdje će biti prikazan primjer s protusmjernom krivinom, u kojem se na prethodno

konstruiran desni kružni luk nastavlja lijevi kružni luk. Za polaganje lijevog kružnog luka treba primijeniti

kraticu Float Arc i odabrati Point and Radius. Kod polaganja drugog kružnog luka kao i kod konstrukcije

prvog kružnog luka treba na terenu odabrati točku kroz koju će taj luk proći te treba upisati duljine

prijelaznica za prethodnu i novu krivinu (slika 5.18).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Ukoliko se točka odabere na ˝krivom mjestu˝ (ne‐mogućnost zadovoljenja postavljenih parametara)

program neće nacrtati ništa, već je javiti grešku (slika 5.16). Tada postupak treba ponoviti s novim

položajem točke i/ili treba promjeniti početne parametre. Pri polaganju protusmjernih krivina treba

voditi računa o sukladnosti susjednih krivina i najmanjoj dopuštenoj duljini kružnog luka prema

pravilniku [1] i projektnom zadatku. Provjeru duljine i polumjera kružnog luka te duljinu prijelaznice

moguće je izvršiti vizualnim pregledom osi jer je uz svaki element u situaciji navedena i njegova duljina

(slika 5.17)

Slika 5.17. Način prikazivanja duljina prijelaznica i kružnog luka u MX‐u

Slika 5.18. Polaganje protusmjerne krivine (odabir duljine prijelaznica za novi i prethodni element)

A002

Duljina i polumjer kružnog luka

Duljina prijelaznice

ZAVOD ZA PROMETNICE


Na slici 5.19 prikazana je os ceste definirana pravcem i dvjema protusmjernim krivinama.

Slika 5.19. Os ceste definirana pravcem i dvjema protusmjernim krivinama

Os ceste treba završiti „plivajućim“ pravcem (slika 5.20).

Slika 5.20. Konstruiranje završnog pravca osi ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


Odabrani elementi osi ceste (pravci, kružni lukovi i prijelaznice) mogu se mijenjati odabirom kratice Edit

Alignment na alatnoj traci Element alignment (slika 5.21)

Slika 5.21. Konstruiranje završnog pravca osi ceste

Edit Alignment dijalog sadrži tri poddijaloga:

Element (slika 5.22),

Alignment (slika 5.23),

Link (slika 5.24).

Svaki od navedenih poddijaloga sadrži odgovarajuće naredbe za promjenu elemenata osi ceste. Tako

primjerice podijalog Element sadrži naredbe za redefiniranje elementa: Re‐specify Element, Delete

Element i Reverse Element. Poddijalog Alignment sadrži naredbe (u vidu kratica) za promjenu

cjelokupne osi ceste: Lengthen, Truncate, Translate, Rotate, Reverse i Split. Podijalog Link sadrži

naredbe za promjenu linkova: Re‐specify Link, Delete Link i Swap Link.

Prije primjene bilo koje od ponuđenih naredbi važno je razlikovati Element od Link‐a. Link čine dva ili tri

međusobno povezana elementa (pravci, kružni lukovi i prijelaznice, slika 5.20), a Element je svaki

zaseban element osi ceste (slika 5.14). Ukoliko postoji potreba za brisanjem elementa koji je spojen , s

drugim elementom (link) prvo treba primjenom naredbe Delete Link izbrisati link, a zatim primjenom

naredbe Delete Element treba izbrisati svaki element zasebno.

Slika 5.22. Edit Alignment – Element

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.23. Edit Alignment – Alignment

Slika 5.24. Edit Alignment – Link

Kada postoji potreba za promjenom veličine elemenata (polumjer kružnog luka, duljina prijelaznice) koji

su u „linku“ tada treba odabrati naredbu Re‐specify Link u poddijalogu Link. Odabirom te naredbe

otvara se dijalog koji upućuje korisnika da odabere link, tj. element čiju veličinu želi promijeniti (slika

5.25). Link se odabire klikom miša na element koji je potrebno promijeniti. Nakon odabira Link‐a

otvaraju se različiti dijalozi ovisno o načinu konstrukcije tog elementa. Ukoliko je primjerice riječ o

plivajućem pravcu tada će se otvoriti dijalog Float Straight: Point (slika 5.26), a ako je riječ o kružnom

luku između dva susjedna elementa tada će se otvoriti dijalog Free Arc: Radius (slika 5.26).

Slika 5.25. Re‐specify Link

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.26. Re‐specify Link (promjena polumjera kružnog luka i duljine prijelaznica)

Kada je konstruirana cijela os ceste u skladu s nultom linijom, projektnim zadatkom i pravilnikom [1] za

izlaz na Element Alignment alatnoj traci treba odabrati zelenu kvačicu tj. naredbu End this Alignment

(slika 5.27).

Slika 5.27. Završetak postavljanja osi ceste

Nakon završetka kreiranja osi ceste treba napraviti izlazni dokument (tzv. „save file“ ili „input“) u kojem

će se nalaziti svi podaci vezani uz njezino horizontalno oblikovanje. Kreiranje izlaznog dokumenta

započinje odabirom kratice Create Data Output na Begin Alignment alatnoj traci (slika 5.28). Nakon

odabira spomenute naredbe otvara se Data Output alatna traka na kojoj se nude različiti načini ispisa

podataka. Za ispis podataka o horizontalnoj osi ceste treba odabrati Create HALGN Data i Next (slika

5.28).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.28. Kreiranje zapisa o horizontalnoj osi ceste

U HALGN Output dijalogu (slika 5.29) potrebno je odabrati os ceste (klikom miša na os ceste) i upisati

ime input dokumenta (npr. Cesta). Na taj se način kreira dokument Cesta.inp u kojem je zapisana os

ceste (sve krivine, prijelaznice i pravci). Dokument Cesta.inp se nalazi u početno odabranom direktoriju.

Slika 5.29. Kreiranja zapisa Cesta.inp o horizontalnoj osi ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


Sve datoteke („inputi“) pregledavaju se pomoću Notepad‐a preglednika. Na slici 5.30 u Notepad

pregledniku prikazan je primjer tekstualnog zapisa o horizontalnoj osi ceste dobivenog preko naredbe

Create HALGN Data.

Slika 5.30. Tekstualni zapis horizontalne osi ceste

Nakon kreiranja zapisa o osi ceste potrebno je još definirati i Master String. Ukoliko se preskoči ovaj

korak nakon izlaska iz aplikacije Alignment... na ekranu neće biti prikazana horizontalna os ceste. Master

string se kreira pomoću naredbe Create Master String na Begin Alignment alatnoj traci (slika 5.31).

Nakon pokretanja naredbe za kreiranje Master Stringa otvara se dijalog (slika 5.31) u koji se upisuju

karakteristike odabrane osi ceste (klikom miša na os ceste). Nakon upisa podataka o osi ceste za

kreiranje Master Stringa potrebno je još samo odabrati Next na Create M‐string dijalogu (slika 5.31).

Slika 5.31. Kreiranje Master Stringa

Intervali stacionaže osi

ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


Uslijed toga na ekranu će se pojaviti upozorenje o potrebi odabira Style Set‐a za definiranu os ceste.

Style Set za os ceste mora biti MXROAD.pss (dovoljno je odabrati Style Set s ekstenzijom *.pss, jer

program automatski u skladu s odabranim Style Set‐om odabire i Feature Set) iz direktorija PublicStyles

(slika 5.32). Nakon odabira Style Set‐a otvara se Begin Alignment alatna traka u kojoj se odabirom

crvenog križića izlazi iz Alignment... opcije kreiranja osi (slika 5.33). Na slici 5.34 prikazan je primjer

horizontalne osi ceste (situacije).

Slika 5.32. Odabir Style‐Set‐a horizontalne osi ceste

Slika 5.33. Izlaz iz Alignment aplikacije

Slika 5.34. Primjer horizontalne osi ceste (situacije)

U dijalog za horizontalno crtanje osi uvijek se može vratiti zbog promjene elemenata osi ceste ili nekog

drugog razloga, ponovnim odabirom naredbe:

Design → Alignment...

Kod ponovnog pokretanja aplikacije Alignment... otvara se dijalog u kojem iz padajućeg menija treba

odabrati model (npr. CESTA) u kojem se nalazi horizontalna os ceste. Nakon odabira modela treba

odabrati i string (npr. HC10 = MC10) koji se želi editirati. Nakon toga na Begin Alignment alatnoj traci

treba odabrati Horizontal Design, u dijalogu New or Existing Alignment teba odabrati (kvačicom)

ZAVOD ZA PROMETNICE


Continue Old Alignment i kliknuti mišem na Master string (npr. HC10), dijalogu Horizontal Alignment

treba odabrati Next da bi se u konačnici na ekranu pojavila alatna traka Element Alignment.

Slika 5.35. Ponovno pokretanje alikacije Alignment...

ZAVOD ZA PROMETNICE


5.5. Quick Alignment ‐ Horizontal Design

Aplikacija Quick Alignment Horizontal Design jednostavnija je u primjeni od Alignment Horizontal

Design, ali se zbog određenih nedostataka rjeđe primijenjuje za polaganje osi ceste. Glavni nedostatak

Quick Alignment Horizontal Design aplikacije je u tome što kod polaganja osi ceste nije moguće izbjeći

kratke međupravce između prijelaznica protusmjernih krivina. Zato se ovaj način uglavnom primjenjuje

za polaganje osi jednostavnijih projektnih elemenata npr. jaraka. Za pokretanje aplikacije brzog

postavljanja horizontalne osi ceste potrebno je odabrati sljedeću naredbu (slika 5.36):

Design→Quick Alignment→Horizontal Design...

Slika 5.36. Pokretanje aplikacije brzog kreiranja osi ceste ‐ Quick Alignment ‐ Horizontal Design...

Nakon pokretanja aplikacije Quick Alignment ‐ Horizontal Design... potrebno je definirati ime modela

(slika 5.36) u kojem će se nalaziti os ceste (npr. OS). Budući da taj model ne postoji u projektu (još nije

kreiran) u prozoru Model Not Found treba odabrati Yes kako bi se on kreirao (slika 5.36). Za ime stringa

upisati primjerice MC00 i potvrditi s Next. Nakon toga se otvara Horizontal design alatna traka (Add IP

Mode) koja služi za postavljanje osi ceste. Ona se sastoji od više različitih naredbi, na slici 5.37 označenih

brojkama od 1 do 20. Namjena svake od navedenih naredbi dobiva se postavljanjem strelice miša na

kraticu naredbe.

ZAVOD ZA PROMETNICE


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

Slika 5.37. Alatna traka za postavljanje horizontalne osi ceste

Opcije Element Alignment alatne trake (slika 5.37):

1 → Parameters – ulazni podaci (polumjeri kružnih lukova, duljine prijelaznica i td..)

2 → Show Curve Details – prikaz podataka o kružnom luku

3 → Delete Alignment – brisanje kompletne osi ceste

4 → Reverse Alignment – promjena smjera osi ceste

5 → Corridor Details – širina koridora

6 → Annotate – označavanje karakterističnih točaka osi ceste

7 → Snap – primjenjuje se kod postavljanja IP točaka po točkama postojećih stringova

8 → XY Keyboard Entry – tipkovnica za unos podataka o osi ceste

9 → Add IP – postavljanje IP točaka (sjecišta tangenti) osi ceste

10 → Construct Tools – alati za konstruiranje osi ceste

11 → Insert IP – dodavanje IP točaka između postojećih

12 → Move IP – pomicanje IP točaka

13 → Slide on Bearing – pomicanje IP točaka zadržavajući skretni kut jedne odabrane tangente

14 → Edit Curve – promjena početnih parametara kružnog luka i prijelaznica

15 → Edit straight – promjena početnih parametara pravca

16 → Remove IP – brisanje IP točaka.

17 → Clearances – raščišćavanje prostora (koridora)

18 → Undo – povratak na prethodnu varijantu polaganja i/ili odabira elemenata osi ceste

19 → Cancel – poništiti (izlaz)

20 → OK – sve u redu (izlaz)

Prije postavljanja horizontalne osi ceste potrebno je definirati početne parametre (Parameters ‐ 1) ceste

(slika 5.38). Ovisno o zadanoj kategoriji ceste u dijalogu Quick Alignment – Parameters upisuju se

početne vrijednosti duljina prijelaznica i polumjera krivina (slika 5.38).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.38. Definiranje početnih parametara horizontalne osi ceste

Nakon definiranja početnih parametara, os ceste definira se postavljanjem IP točaka (sjecišta tangenata)

po terenu ‐ Add IP (9) od točke A do točke B i njihovim pomicanjem ‐ Move IP (12) te promjenom

parametara krivina ‐ Edit Curve (14) (slike 5.39, 5.40). Na ekranu (slika 5.39) prema bojama razlikuju se

pravci (žuta), prijelaznice (crvena) i kružni lukovi (svjetlo plava).

Slika 5.39. Definiranje horizontalne osi ceste

IP točke

Pravci, prijelaznice i kružni lukovi

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.40. Promjena parametara krivina ceste

Odabirom naredbe Curve Details (2) i približavanjem strelice miša bilo kojoj krivini na ekranu dobivaju se

podaci o njoj. Pri postavljanju IP točaka moguće je koristiti i naredbu Undo (18) za povratak na

prethodno stanje. Ako postavljanje osi nije izvedeno na pravilan način (npr. preklapaju se prijelaznice),

pri izlasku iz aplikacije ‐ OK (20) na ekranu će se pojaviti upozorenje (slika 5.41).

Slika 5.41. Upozorenje na preklapanje prijelaznica susjednih krivina ceste

PRIJE POSLIJE

ZAVOD ZA PROMETNICE


Kada je os ceste postavljena u skladu s pravilima i projektnim zadatkom iz aplikacije Quick Alignment ‐

Horizontal Design se izlazi odabirom OK (20 ‐ zelena kvačica) nakon čega se na ekranu pojavljuje os

ceste u obliku MC00 stringa s točkama na svakih 10 m (slika 5.42).

Slika 5.42. Izlaz iz aplikacije Quick Alignment ‐ Horizontal Design

Podaci o položenoj osi ceste u tekstualnom obliku nalaze se u početno odabranom direktoriju (npr.

CESTA) u datoteci s ekstenzijom *.log. U slučaju da se u direktoriju ne vidi *.log ekstenzija datoteke,

datoteka sa zapisom može se prepoznati po nazivu modela i datumu kreiranja (npr. CESTA 11 01 2012

09‐28, slika 5.43 ).

Slika 5.43. Direktorij i datoteka s podacima o osi ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


Označeni dio unutar datoteke (npr. CESTA 11 01 2012 09‐28) predstavlja tekstualni zapis horizontalne

osi (HALGN, CESTA) te ga je potrebno kopirati i spremiti u poseban dokument (npr. Cesta.inp, slika

5.44).

Slika 5.44. Datoteke s podacima o osi ceste u tekstualnom obliku

ZAVOD ZA PROMETNICE


5.6. Quick Alignment – Vertical Profile

Aplikacija Quick Alignment – Vertical Profile primjenjuje se za definiranje osi ceste u vertikalnom smislu,

odnosno za postavljanje nivelete ceste. Za pokretanje potrebno je odabrati sljedeću naredbu (slika 5.45):

Design→Quick Alignment→Vertical profile...

Slika 5.45. Pokretanje aplikacije za postavljanje nivelete ceste

U dijalogu Quick Profile: Design Model treba odabrati model za kojeg treba definirati niveletu,

tj. model u kojem se nalazi prethodno definirana horizontalna os ceste (slika 5.45). Model može

biti npr. CESTA, a string MC10 (odabrati klikom na ekranu ili iz padajućeg menija). Nakon odabira

modela osi ceste kliknuti Next i za model terena – Existing Surface Model u dijalogu Quick

Profile: Existing Profile Model odabrati TRIANGULACIJA (TRIA) i kliknuti Next (slika 5.46).

Slika 5.46. Odabir modela

Na ekranu se otvaraju dva dijaloga (situacija i uzdužni profil) te Vertical Profile alatna traka (Add IP mod)

(slika 5.47). Radi boljeg prikaza linije terena omjer horizontalnog i vertikalnog mjerila ‐ Vertical

Exaggeration treba biti 1:10 (slike 5.47, 5.48).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.47. Uzdužni profil (linija terena) i situacija ceste

Vertical profile alatna traka (slika 5.48) služi za postavljanje nivelete, a sastoji se od više različitih

naredbi čija se svrha dobiva postavljanjem strelice miša na kraticu naredbe.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25

26 27 28 29 30 31 32 33 34 35

Slika 5.48. Alatna traka za postavljanje nivelete

Opcije Vertical profile alatne trake (slika 5.48):

1 → Reset Origin – pomicanje crteža (uzdužnog profila) po ekranu

2 → Show Details – detaljniji prikaz uzdužnog profila ceste (točke 26 do 35)

3 → Parameters – ulazni podaci (polumjeri kružnih lukova, uzdužni nagibi i td..)

4 → Save Settings – spremanje postavki uzdužnog profila

ZAVOD ZA PROMETNICE


5 → Curve Details – detaljni podaci o vertikalnim krivinama

6 → Delete Profile – brisanje nivelete

7 → Profile Surface Details – podaci o terenu

8 → Snap Surface Selector – odabir modela terena

9 → Snap to Surface – primjenjuje se kad IP točke treba „zalijepiti“ na teren

10 → Snap to Point – primjenjuje se kad IP točke treba „zalijepiti“ u određenu točku na terenu

11 → Lock Start/End IPs – zaključavanje pozicije prve i zadnje IP točke

12 → Table View – tablični pregled uzdužnog profila ceste

13 → Add IP – postavljanje IP točaka (sjecišta tangenti) nivelete

14 → Insert IP – dodavanje IP točaka između postojećih

15 → Delete IP – brisanje IP točaka

16 → Move IP – pomicanje IP točaka

17 → Slide on Grade – pomicanje IP točaka zadržavajući uzdužni nagib odabrane tangente

18 → Move Z (Bounce) – pomicanje IP točaka po visini (Z ‐ koordinati)

19 → Move X (Skid) – pomicanje IP točaka duž ceste (X ‐ koordinati)

20 → Fit VC Thru Point – uklapanje vertikalnih krivina

21 → Set Gradients – definiranje uzdužnog nagiba tangenti vertikalnih krivina

22 → Edit IP Details ‐

23 → Undo – povratak na prethodnu varijantu polaganja IP točaka nivelete

24 → Cancel – poništiti (izlaz)

25 → OK – sve u redu (izlaz)

26 → Zoom To Plan – zumiranje (približavanje) situacije na ekranu

27 → Tracking (Off) – praćenje (povezivanje stacionaže situacije i uzdužnog profila)

28 → Annotate – označavanje glavnih točaka vertikalnih krivina

29 → XZ – trenutni položaj kursora (položajni (stacionaža) i visinski)

30 → Current Snap Profile – trenutni profil terena

31 → Grade – uzdužni nagib nivelete u određenom presjeku

32 → Cut %, Fill % – odnos površine usjeka i nasipa

33 → Difference – visinska razlika između terena i nivelete (+ visina nasipa, ‐ visina usjeka)

34 → Horizontal Radius – polumjer horizontalne krivine

35 → Vertical Exaggeration – promjena odnosa horizontalnog i vertikalnog mjerila

Niveleta se konstruira postavljanjem IP točaka (sjecišta tangenata vertkalnih krivina) po uzdužnom

profilu u skladu s konfiguracijom terena, vodeći računa o odvodnji, količini zemljanih radova i položaju

horizontalnih elemenata ceste. Prije postavljanja IP točaka potrebno je definirati početne parametre

vertikalnih krivina u skladu s projektnim zadatakom (kategorija ceste i vrsta terena). U dijalogu Quick

Profile Parameters treba upisati vrijednosti sljedećih parametara vertikalnih krivina:

Hog Vertical Radius – polumjer konveksne krivine (kao na slici 5.49),

Sag Vertical Radius – polumjer konkavne krivine (kao na slici 5.49),

Maximum Grade % ‐ najveći dopušteni uzdužni nagib (ovisno o kategoriji ceste i vrsti terena),

Minimum Grade % ‐ najmanji dopušteni uzdužni nagib (kao na slici 5.49),

Ostale postavke, Vertical Curve Locking i Environment Settings odabrati kao na slici 5.49.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.49. Početni parametri vertikalnih krivina

IP točke se postavljaju po uzdužnom profilu terena s desna na lijevo vodeći računa o položaju

horizontalnih elemenata (pravci, prijelaznice i kružni lukovi) ceste (slika 5.50). U uzdužnom profilu

isprekidane vertikalne linije različitih boja predstavljaju početke i krajeve tih elelmenata. Tako vertikalne

isprekidane linije crvene boje predstavljaju početke prijelaznih krivina, odnosno stacionažu poslije koje

se ne smiju postavljati IP točke, plave linije predstavljaju početke kružnih lukova, odnosno stacionažu

poslije koje se smiju postaviti IP točke, žute linije predstavljaju početke pravaca, a bijele linije početne i

krajnje točke ceste (slika 5.50).

Pomicanjem strelice lijevo‐desno po ekranu na alatnoj traci se prikazuju podaci o položaju (X i Z

koordinate), o uzdužnom nagibu tangenti vertikalnih krivina, o odnosu usjeka i nasipa te podaci o visini

usjeka ili nasipa (slika 5.50). Ukoliko je to moguće treba težiti tome da odnos usjeka i nasipa bude

približno 60:40.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.50. Postavljanje IP točaka – tangenata vertikalnih krivina

Nakon polaganja IP točaka pomoću naredbe Lock Start/End IPs (11) prvu i zadnju IP točku treba vezati

uz početnu i krajnju stacionažu ceste i teren ‐ First and Last X ‐ Z, ako je to nije moguće onda prvu i

zadnju IP točku treba vezati samo za početnu i krajnju stacionažu ‐ First and Last X (slika 5.51).

Slika 5.51. Zaključavanje pozicije IP točaka

Nakon što su sve IP točke pravilno pozicionirane na uzdužnom profilu, potrebno je odabrati polumjere

vertikalnih krivina koji su veći od najmanjih dopuštenih (prema pravilniku [1]) tako da duljina vertikalne

krivine bude približno jednaka dvostrukoj projektnoj brzini (preporuka iz njemačkih smjernica).

Promjena polumjera vertikalnih krivina radi otvaranjem Table View‐a (12) i upisivanjem polumjera

krivina (slika 5.52).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.52. Promjena polumjera vertikalnih krivina

Nakon što su polumjeri vertikalnih krivina odabrani na propisani način i podešene sve IP točke izvedbu je

potrebno potvrditi zelenom kvačicom ‐ OK (25) na alatnoj traci.

Tekstualni zapis o postavljenoj niveleti (vertikalnim krivinama) može se pronaći u početno odabranom

direktoriju u datoteci s ekstenzijom *.log (npr. CESTA 13 01 2012 13‐33) (slika 5.53). Podaci o niveleti u

tekstualnom obliku nalaze se ispod naredbe (VERAT,CESTA). Podatke je potrebno kopirati i spremiti u

odgovarajuću datoteku npr. Cesta.inp koja se po želji može nalaziti u direktoriju Inputi (slika 5.54).

Cesta.inp datoteka u sebi sadrži podatke o horizontalnim (HALGN) i vertikalnim (VERAT) elementima osi

ceste (5.54).

Slika 5.53. Tekstualni zapis nivelete

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 5.54. Input datoteka

ZAVOD ZA PROMETNICE


6. OSNOVE INPUT DATOTEKA

Input datoteke služe za spremanje podataka o projektu ceste, nešto kao save naredba kod ostalih

programa. Program MXROAD podatke o radu na projektu ceste automatski sprema u datoteke s *.log

ekstenzijom u obliku tekstualnih zapisa, dok se u input datoteke podaci unose ručno za svaki korak u

projektiranju trase ceste (slike 5.53, 5.54).

Kada je projektant zadovoljan s određenim dijelom projekta ceste on najčešće iz datoteke s *.log

ekstenzijom sprema tekstualni zapis u input dokument i nastavlja dalje. U slučaju da nije zadovoljan s

nastavkom tada učitavanjem input datoteke se može vratiti tamo gdje je prethodno stao. To je moguće

zbog toga što u MXROAD‐u postoji mogućnost učitavanja input datoteka/podataka, a samim time i

brisanja krivih podataka/koraka.

Da bi se input mogao učitati u MXROAD na ispravan način potrebno je poznavati osnovne naredbe,

pravila pisanja te način dorade početno kreirane input datoteke (npr. Cesta.inp, slika 5.54). Osnovne

naredbe u inputu su (slika 6.1):

DELETE (DELE) ‐ brisanje modela

CREATE (CREA) ‐ kreiranje modela

999 ‐ završetak naredbe

FINISH (FINI) ‐ završetak zapisa

Pravila pisanja inputa su sljedeća:

podatke odmaknute za tri mjesta od ruba MXROAD ne čita kao naredbe (služi za komentare);

ne razlikuje mala i VELIKA slova;

naredbe (HALGN, VERAT, DESIGN,...) imaju pravila i brojčane podnaredbe;

pravila iza brojčanih podnaredbi: definiranje sa slovima (SC=, CF=,..), zarezom se označava

mjesto u naredbi;

mjesto u redu se može naznačiti i s brojem (npr. nešto što se mora nalaziti na osmom mjestu

8=;)

neke naredbe: HALGN, VERAT, DESIGN, EDIT,.....

Dorada input zapisa provodi se na način da se prije svih naredbi (npr. HALGN, VERAT) na početku input

zapisa obavezno dodaju naredbe DELE i CREA kako bi se kod njegovog ponovnog učitavanja obrisao

postojeći model (npr. CESTA) i kreirao novi istoimeni, ali s drugim podacima (npr. CESTA). Na kraju

naredbe HALGN i VERAT upisuje se naredba 999, dok se naredba FINI dodaje na kraju zapisa (slika 6.1).

Ukoliko se sve to ne učini input se neće učitati na ispravan način i MXROAD će javiti grešku.

Napomene:

prilikom pisanja ili uređivanja inputa ne koristiti TAB‐ove,

ukoliko u projektu primjerice ne postoji model CESTA tada je dovoljno na početku inputa

napisati samo naredbu CREA,CESTA da bi se on kreirao.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 6.1. Primjer dorađene input datoteke

Kada je input datoteka dorađena postupak učitavanja podataka u MXROAD‐u je sljedeći:

File→Input...

Iz direktorija (npr. Inputi) treba odabrati odgovarajuću input datoteku (npr. Cesta) i kliknuti Open (slika

6.2) da bi se input učitao u projekt ceste (npr. Cesta.mmd).

Slika 6.2. Učitavanje input datoteke

ZAVOD ZA PROMETNICE


Ukoliko su u modelu učinjene određene preinake te promjene nakon učitavanja inputa neće biti

automatski vidljive i na crtežu. Da bi se promjene na modelu vidjele i na crtežu (ekranu) potrebno je stari

crtež izbrisati s ekrana i prikazati novi. Ažuriranje crteža modela (npr. CESTA) vrši se odabirom naredbe

Erase the plan drawing then display the MX models (slika 6.3).

Slika 6.3. Ažuriranje prikaza modela na ekranu

Inputi se mogu urediti i pomoću računalnog programa UltraEdit‐32 (slika 6.4) u kojem su različite

naredbe prikazane različitim bojama.

Slika 6.4. Prikaz inputa u programu UltraEdit‐32

ZAVOD ZA PROMETNICE


Informacije o svim naredbama dostupne su u Help‐u (slika 6.5). U Help‐u se nalazi popis svih naredbi

koje se mogu koristiti za projektiranje osi ceste i ostalih elemenata ceste

Slika 6.5. Help

ZAVOD ZA PROMETNICE


6.1. Journal datoteka

Journal datoteka s ekstenzijom *.jou jednako kao i datoteka s *.log ekstenzijom služi za spremanje

tekstualnih podataka o projektnim elementima ceste. Osnovna razlika između *.jou i *.log datoteke je u

tome što je u *.log datoteci zapisano sve što korisnik radi pri projektiranju ceste, a u journal datoteku se

zapisuje samo ono što korisnik želi. U pravilu se journal datoteka kreira kada korisnik točno zna svaki

korak pri projektiranju određenog elementa ceste (npr. za projektiranje kolnika ceste ‐ vozni i rubni

trakovi).

Za kreiranje journal dokumenta potrebno je odabrati sljedeću naredbu (slika 6.6):

File→Open Journal File...

Prilikom otvaranja program samostalno definira ime datoteke, od korisnika se traži da odabere

direktorij, klikne na Open i potvrdi s OK zatim da odabere postavku Record and Rationalise i potvrdi

odabir s OK (slika 6.6).

Slika 6.6. Kreiranje journal datoteke

ZAVOD ZA PROMETNICE


Nakon kreiranja journal datoteke na ekranu će se pojaviti i journal alatna traka (slika 6.7) koja na sebi

ima kratice za snimanje (crvena točka), pauzu (dvije paralelne linije) i zaustavljanje snimanja (kvadrat).

Slika 6.7. Journal alatna traka

Primjer journal tekstualnog zapisa za kreiranje kolnika ceste prikazan je na slici 8.5.

ZAVOD ZA PROMETNICE


7. IZRADA IZVJEŠTAJA O HORIZONTALNIM I VERTIKALNIM ELEMENTIMA CESTE

Podaci o horizontalnim i vertikalnim elementima ceste mogu se prikazati u obliku izvještaja preko

naredbe Alignment Reports.

Izvještaj o horizontalnim elementima ceste

Za pregled horizontalnih elemenata ceste treba odabrati sljedeću naredbu (slika 7.1):

Report →Alignment Reports→Horizontal Alignment Report...

Nakon pokretanja naredbe Horizontal Alignment Report treba odabrati os ceste (npr. MC10) za koju se

želi izraditi izvještaj i odabir potvrditi s Next (slika 7.1).

Slika 7.1. Izrada izvještaja o horizontalnim elementima ceste

U dijalogu Horizontal Alignment Report: Details nalaze se tri podijaloga koji predstavljaju elemente osi

ceste (slika 7.2):

Arc Details (kružni luk),

Transition Details (prijelaznica),

Straight Details (pravac).

U svakom od navedenih poddijaloga odabiru se detalji/podaci (polumjer kružnog luka, duljina elementa,

stacionaža, skretni kut, itd.) vezani uz horizontalne elemente ceste koji se mogu nalaziti u izvješću (slika

7.2). Odabir podataka za svaki od navedenih elemenata ceste vrši se klikom miša na prazne kućice, a

podatak je odabran kada se u kućici nalazi kvačica (slika 7.3).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 7.2. Dijalog Horizontal Alignment Report: Details

Na slici 7.3 s lijeve strane prikazani su odabrani podaci za kružni luk (Arc Details), a s desne strane i

njihov redoslijed, na slici 7.4. prikazani su odabrani podaci za prijelaznicu (Transition Details) i na slici 7.5

prikazani su odabrani podaci za pravac (Straight Details).

Slika 7.3. Dijalog Horizontal Alignment Report: Details, podijalog Arc Details

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 7.4. Dijalog Horizontal Alignment Report: Details, podijalog Transition Details

Slika 7.5. Dijalog Horizontal Alignment Report: Details, podijalog Straight Details

Nakon što su odabrani svi podaci koje korisnik želi imati u izvješću treba odabrati Next (slika 7.5).

Rezultat toga je izvještaj prikazan na slici. 7.6. Izvještaj se može spremiti u obliku *.txt datoteke

odabirom naredbe Save to File.... (slika 7.6).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 7.6. Izvještaj o horizontalnim elementima ceste

Izvještaj o vertikalnim karakteristikama ceste

Na sličan način kao i za horizontalne elemente izrađuje se izvještaj o vertikalnim elementima ceste. Za

pregled vertikalnih elemenata ceste treba odabrati sljedeću naredbu (slika 7.7):

Report →Alignment Reports→Vertical Alignment Report...

Nakon pokretanja naredbe Vertical Alignment Report treba odabrati os ceste (npr. MC10) za koju se želi

izraditi izvještaj i odabir potvrditi s Next (slika 7.7).

Slika 7.7. Izrada izvještaja o horizontalnim elementima ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Vertical Alignment Report: Details treba odabrati detalje vertikalnih elemenata kao na slici

7.8 pa zatim Next.

Slika 7.8. Dijalog Vertical Alignment Report: Details

Primjer izvještaja o vertikalnim karakteristikama ceste prikazan je na slici 7.9. Odabirom naredbe Save to

File.... izvještaj se može spremiti kao *.txt datoteka (slika 7.9).

Slika 7.9. Primjer izvještaja o vertikalnim elementima ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


8. KREIRANJE TRUPA CESTE

Nakon kreiranja osi ceste potrebno je kreirati trup ceste ‐ kolnik, rigole, bankine te pokose nasipa i

usjeka. Kolnik (prometni i rubni trakovi) se kreira uz pomoć naredbe DESIGN, a pokosi nasipa i usjeka

pomoću naredbe INTERFACE. Naredba DESIGN osim za kreiranje kolnika primjenjuje se i za vitoperenje

te proširenje kolnika u krivinama, a naredba INTERFACE za kreiranje rigola, bankina te linija presjeka

plohe pokosa i terena.

8.1. Izrada kolnika ceste

Za kreiranje kolnika ceste (prometnih i rubnih trakova) potrebno je odabrati sljedeću naredbu (slika 8.1):

Design→Road Design→Carriageways...

Nakon pokretanja naredbe Carriageways... treba odabrati model (npr. CESTA) u kojem se nalazi os

ceste (npr. MC10) (slika 8.1). Odabir modela i osi ceste treba potvrditi s Next.

Slika 8.1. Pokretanje naredbe za kreiranje kolnika ceste

Nakon odabira modela i osi ceste otvara se dijalog Road Design: Road Profile u kojem treba odabrati

unaprijed definiran predložak kolnika ceste (npr. MFW 3. Kategorija V=70 km/h) ili kreirati novi, zatim

treba odabrati početnu i krajnju stacionažu ceste (ukoliko nije upisana u kućice) te potvrditi odabir s

Next (slika 8.2).

ZAVOD ZA PROMETNICE



Za izlazak iz naredbe za kreiranje kolnika u dijalogu Road Design: Create Another Length odabrati Finish

(slika 8.3).

Slika 8.3. Izlaz iz naredbe za kreiranje kolnika ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


Na slici 8.4 žutim linijama su prikazani kreirani prometni i rubni trakovi kolnika ceste. Ako je os ceste

Master string MC10 stringovi koji čine kolnik ceste su:

CM1I – desni rub kolnika ‐ Carriageway Material Edge

CE1I – desni rub prometnog traka ‐ Carriageway Edge

CE10 – lijevi rub prometnog traka ‐ Carriageway Edge

CM10 – lijevi rub kolnika ‐ Carriageway Material Edge


Svaka naredba koja se primjenjuje u MXROAD‐u automatski ili prema želji korisnika sprema se u različite

datoteke (*.log ili *.jou). Na slici 8.5 prikazan je tekstualni zapis u journal datoteci, snimljen prilikom

kreiranja kolnika ceste. Uokvireni tekstualni dio predstavlja podatke vezane za kreiranje kolnika ceste

(voznih i rubnih trakova) te ih treba kopirati u početnu input datoteku (npr. Cesta.inp).

Slika 8.5. Journal tekstualni zapis za kreiranje kolnika ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


8.2. Određivanje proširenja kolnika u krivinama

Proširenje kolnika treba izvesti u skladu s pravilnikom [1], pri čemu veličina proširenja u krivinama ovisi o

polumjeru krivine te o mjerodavnom vozilu. U MXROAD‐u proširenje kolnika provodi se tako da se

stringovi (Carriageway (Material Edge)(CM) i Carriageway (Edge)(CE)) koji čine kolnik na odgovarajući

način odmiču od osi ceste na cijeloj duljini krivine. Za pravilno izvođenje proširenja kolnika u krivinama u

MXROAD‐u treba odabrati sljedeću naredbu (slika 8.6):

Design→Road Design→Road Widening...

Nakon pokretanja naredbe Road Widening... u dijalogu Widening: Start Wizard (slika 8.6) treba

odabrati model (npr. CESTA) u kojem se nalaze stringovi koji čine kolnik, zatim treba odabrati referentni

string (npr. MC10) i na kraju string koji će se „proširiti“ (CE?? ili CM??). U spomenutom dijalogu može se

odabrati samo jedan string za „proširenje“ (npr. CM1I) iako treba „proširiti“ sve stringove koji čine kolnik

ceste, zato što ovaj način izvođenja proširenja treba provesti pojedinačno za svaki string (slika 8.6).

Nakon odabira modela i stringova za daljnju proceduru treba odabrati Next te u dijalogu Widening:

Details postavke treba odabrati kao na slici 8.7.

Slika 8.6. Pokretanje naredbe za proširenje kolnika ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 8.7. Odabir načina izvedbe proširenja

U dijalogu Widening: By Taper Length treba odabrati (klikom miša) početnu (PPK ‐ Start Chainage) i

krajnju stacionažu (KPK ‐ End Chainage) krivine, duljinu prijelaznice (Taper Length) te upisati potrebnu

veličinu proširenja (2Δš ‐ Taper Width). Odabir potvrditi s Next.

Slika 8.8. Upisivanje stacionaže, duljine prijelaznica i veličine proširenja

U dijalogu Widening: Crossfall poprečni nagib kolnika treba odabrati kao na slici 8.9, tj. tako da poprečni

nagib proširenja bude jednak poprečnom nagibu kolnika (0,0 %). Odabir potvrditi s Next.

Slika 8.9. Odabir poprečnog nagiba proširenja

CM1I

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Widening: End Wizard (slika 8.10) nudi se nakoliko opcija za nastavak proširenja kolnika treba

odabrati Next kako bi se ponovno otvorio dijalog Widening: Start Wizard i odabrala ista krivina i drugi

string (slika 8.11) ili odabrala sljedeća krivina i isti string. Da bi se prometni trakovi ceste u krivinama

proširili na pravilan način prethodno opisani postupak proširenja (slike 8.6, 8.7, 8.8, 8.9) treba ponoviti i

na preostalim krivinama i stringovima koji čine kolnik ceste. Nakon izvršenog proširenja zadnje krivine i

stringa u dijalogu Widening: End Wizard za izlaz treba odabrati Finish (slika 8.10).

Slika 8.10. Završni dijalog kod proširenja krivine

Slika 8.11. Početni dijalog proširenja, ponovni odabir modela i stringova kolnika ceste

Na slici 8.12 prikazan je tekstualni zapis iz journal datoteke koji se dobiva pri izradi proširenja kolnika za

jedan string i jednu krivinu (npr. proširenje CM1I stringa od stacionaže 241.988 do 574.143). U tom

zapisu ima viška podataka pa određene dijelove prije kopiranja u input datoteku (npr. Cesta.inp) treba

izbrisati, u protivnom se input neće na ispravan način moći učitati u MXROAD. Na slici 8.12 crveno

uokviren je tekst koji se kopira u input datoteku, a na slici 8.13 prikazan je pročišćeni tekst u input

datoteci (npr. Cesta.inp).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 8.12. Primjer journal datoteke s zapisom za proširenje kolnika

Napomene:


natpisi kao npr. ***PROŠIRENJE KOLNIKA*** moraju se odmaknuti od lijevog ruba za

najmanje tri polja.

Proširenje 2Δš [m]

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 8.13. Primjer pročišćenog teksta za proširenje kolnika u input datoteci

Kontrolu proširenja kolnika moguće je izvršiti pomoću naredbe (slika 8.14):

Analysis→Crossfall Checker...

U dijalogu Crossfall Checker: Model and Alignment Data treba odabrati referentni string (npr. MC10),

zatim Select String Names i string (npr. CM1I) na kojem je izvršeno proširenje (slika 8.14). Za nastavak

odabrati Next.

Slika 8.14. Odabir stringova za kontrolu proširenja u krivinama

Na prozoru Crossfall Checker: Superelevation Analysis prikazana je os ceste (npr. MC10) i širine trakova

na određenoj stacionaži (slika 8.15). Širina trakova na određenoj stacionaži dobiva se pomicanjem plave

ZAVOD ZA PROMETNICE


linije lijevo‐desno po zelenoj liniji. Na slici 8.15 za os ceste (string MC10) prikazana je širina desnog

prometnog i rubnog traka (udaljenost stringa CM1I od referentnog stringa MC10) kad je cesta u pravcu i

krivini. Širina traka u pravcu iznosila 3,300 m, a u kružnom luku iznosi 3,770 m (slika 8.15). Rezultat

analize je pokazao da razlika od 0,47 m u širini trakova iznosi točno onoliko koliko je i iznos zadanog

proširenja (slika 8.8). Za izlaz odabrati Cancel.

Slika 8.15. Širina desnog traka u pravcu i kružnom luku

ZAVOD ZA PROMETNICE


8.3. Vitoperenje kolnika

Vitoperenje kolnika ceste treba izvesti u skladu s pravilnikom [1] i projektnim zadatkom. Pravilno

vitoperenje kolnika može se napraviti samo samostalnim pisanjem inputa iako u programu MXROAD

postoji aplikacija pomoću koje se može izvitoperiti kolnik. Da bi se input na ispravan način napisao

potrebno je znati (imati) podatke o stacionažama glavnih točaka iskolčenja horizontalne osi ceste

(A, PPKi, PKi, KKi, KPKi i B). Do podataka o stacionažama glavnih točaka horizontalne osi ceste može se

doći preko izvještaja o horizontalnim elementima trase (poglavlje 7.).

Glavna tekstualna naredba za vitoperenje kolnika je DESIGN, a podnaredba je 131. Naredba 131 zasniva

se na upisivanju stacionaže glavnih točaka iskolčenja horizontalne osi (pozicije 5 i 8) za odabrani string

(pozicija 4) te na upisivanju vrijednosti poprečnog nagiba kolnika u tim točkama (pozicije 7 i 10).

Detaljnije o naredbi DESIGN i podnaredbi 131 može se pročitati u Help‐u. Input za vitoperenje kolnika

piše se odvojeno za svaki string kolnika ceste, a radi bolje preglednosti tekstualnog zapisa stringove je

potrebno odvojiti na lijeve i desne (desno ‐ CE1I i CM1I i lijevo ‐ CE10 i CM10, ako je MC10).

Na slici 8.16 prikazan je primjer sheme vitoperenja oko osi kolnika s dvije protusmjerne krivine i s

ulaznim i izlaznim pravcima kad je nagib kosine vitoperenja manji od najmanjeg dopuštenog nagiba

(Δs < Δsmin). Na slici 8.16 prikazane su i stacionaže glavnih točaka horizontalnih elemenata osi ceste. Lvmax

je najveća duljina vitoperenja kad je Δs = Δsmin te ona u primjeru prikazanom na slici 8.16 iznosi 25 m.

Slika 8.16. Primjer sheme vitoperenja oko osi kolnika za protusmjerne krivine [2]

CE10 ili CM10

CE1I ili CM1I

ZAVOD ZA PROMETNICE


Za shemu vitoperenja prikazanu na slici 8.16 prikazan je primjer (slika 8.17) pravilno napisanog inputa za

vitoperenje kolnika, za stringove CE1I, CM1I, CE10 i CM10 (Master String je MC10). Budući da se na osi

ceste nalaze stacionaže samo na deset metara (slika 5.31) i na glavnim točkama iskolčenja horizontalne

osi ceste, stacionaže na pet metara se moraju dodati u input prije vitoperenja (slika 8.17) pomoću

naredbe EDIT i podnaredbe 026.

Napomene:


razmaci između susjednih podnaredbi ne smiju biti veći od tri razmaka,

natpisi kao npr. ***VITOPERENJE DESNA STRANA*** moraju biti odmaknuti od ruba najmanje

tri polja,

treba voditi računa o točnim imenima stringova ovisno o tome da li je Master String MC00 ili

MC10.

Slika 8.17. Primjer teksta za vitoperenje kolnika u input datoteci

ZAVOD ZA PROMETNICE


Kontrolu vitoperenja izvršiti putem aplikacije (slika 8.18):

Analysis→Crossfall Checker...

U dijalogu Crossfall Checker treba odabrati model u kojem se nalazi os ceste (npr. CESTA), referentni

string oko kojeg se vrši vitoperenje (npr. MC10) i stringove koji čine kolnik ceste (npr. CM10, CE10, CE1I i

CM1I). Odabir modela i stringova potvrditi s Next. Analiza vitoperenja prikazana je na slici 8.18 (primjer s

dvije protusmjerne krivine, ulaznim i izlaznim pravcem). Za izlaz iz analize odabrati Cancel.

Slika 8.18. Analiza vitoperenja kolnika

Nakon vitoperenja kolnika potrebno je iscrtati uzdužni profil ceste s uključenom shemom vitoperenja ‐

Superelevation schem.

ZAVOD ZA PROMETNICE


8.4. Izrada pokosa usjeka i nasipa

Pokosi usjeka i nasipa mogu se izraditi na dva načina, pomoću unaprijed definiranog tekstualnog zapisa

‐ inputa ili pomoću aplikacije Earthworks Wizard. Osim za izradu pokosa input zapis i aplikacija

Earthworks Wizard mogu se primijeniti i za izradu bankina, rigola te potpornih i upornih zidova. Svaki od

navedenih načina ima svoje prednosti i mane. Prednost Earthworks Wizard aplikacije ogleda se u tome

što korisniku na vizualno razumljiv i jednostavan način omogućava kreiranje predložaka s različitim

oblicima i dimenzijama pokosa, rigola, bankina i zidova, za razliku od input zapisa kod kojeg je važno

dobro poznavati postavke svih tekstualnih naredbi i podnaredbi. Glavna prednost input zapisa je u tome

što njegovom primjenom ne dolazi do stvaranja grešaka u obliku nepotpunih bankina i rigola na prijelazu

ceste iz usjeka u nasip i obratno (slika 8.19).

Slika 8.19. Razlike u rigolima i bankinama na prijelazu ceste iz nasipa u usjek i obratno

Input zapis

Glavna tekstualna naredba za pisanje inputa za izradu pokosa usjeka i nasipa te za rigole i bankine je

INTERFACE, a podnaredbe su 259, 260, 261, 262 i 263. U okviru podnaredbe 260 upisuje se početna i

krajnja stacionaža ceste, u okviru podnaredbe 261 predložak izrade pokosa usjeka i rigola, a u okviru

podnaredbe 262 predložak izrade pokosa nasipa i bankina. Na slici 8.20 prikazani su različiti primjeri

poprečnih profila ceste u usjeku i nasipu s bankinom i rigolom koji ustvari predstavljaju predloške na

temelju kojih se iscrtavaju spomenuti elementi poprečnih profila duž ceste. Predložak USJEK 1. kreiran je

zbog toga što na prijelaznim dijelovima (iz usjeka u nasip) ceste treba na nešto duljem potezu zadržati

rigol radi bolje odvodnje površinske vode. Predložak USJEK 1. na prvi pogled bi se moglo svrstati i pod

plitki nasip, ali zbog načina na koji se kreira (podnaredba 261) svrstan je pod usjek. Osim ova tri

predloška input može dodatno sadržavati i predloške s potpornim i upornim zidovima.

Ukoliko se input dobije na temelju predložaka iz Earthwork Wizard‐a tada ga je potrebno urediti.

Uređenje inputa svodi se na promjenu imena stringova te na dodavanje Barrier stringa. Na slici 8.20

prikazana su dva inputa (lijevo‐neuređeni i desno‐uređeni) za MC10 string od stacionaže 0.000 (pozicija

5) do stacionaže 1260.521 (pozicija 8) za prethodno definirane predloške (USJEK 1, USJEK 2 i NASIP 1).

Inputi sastoje od dva dijela jer su napisani za lijevi i desni pokos nasipa i usjeka.

INPUT EARTHWORK WIZARD

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 8.20. Predlošci i inputi za izradu pokosa nasipa i usjeka, rigola i bankina

Ukoliko je input napisan na ispravan način program će nacrtati pokose usjeka i nasipa te rigole i bankine

(zelene linije na slici 8.21).

U 1.

U 2.

N 1.

U 1.

U 2.

N 1.

EARTHWORK WIZARD INPUT

15 %

15 %

5 %

StacionažeStacionaže

5 %

švt šrt 100

Desni pokos

Lijevi pokos Lijevi pokos

Stacionaže Stacionaže

Desni pokos

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 8.21. Pokosi usjeka i nasipa (zelene linije)

Earthworks Wizard

Za pokretanje Earthworks Wizard aplikacije treba odabrati (slika 8.22):

Design→Earthworks Wizard...

U dijalogu Earthworks Model Details treba odabrati model (npr. CESTA), referentni string (npr. MC10)

te stringove koji predstavljaju rubove kolnika ceste (npr. CM10 i CM1I), zatim treba odabrati model s

trianguliranim terenom (npr. TRIANGULACIJA) te potvrditi s Next (slika 8.22).

Slika 8.22. Pokretanje aplikacije Earthworks Wizard

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Assign Earthwork Style and Strategy (slika 8.23) nalaze se četiri odjeljka od kojih gornja dva

predstavljaju lijevi i desni pokos usjeka, a donja dva lijevi i desni pokos nasipa. Pred korisnika se

postavlja zahtjev za odabirom strategije crtanja pokosa nasipa i usjeka, pri čemu korisnik može odabrati

gotove predloške ili kreirati nove. Lijevi i desni predlošci su isti te ih nije potrebno kreirati zasebno. Radi

bržeg i lakšeg rješavanja projektnog zadatka potrebno je odabrati gotove (unaprijed kreirane) predloške

za usjek u okviru Alternative Strategy, a za nasip u okviru Earthwork Style Open (slika 8.23).

Slika 8.23. Odabir strategije izrade pokosa usjeka i nasipa

Gotove predloške za kreiranje pokosa usjeka treba odabrati iz Public direktorija, pomoću Add naredbe.

Konačan odabir potvrditi naredbom Next. Na primjeru prikazanom na slici 8.24 za alternativnu strategiju

odabrana su dva predloška za izradu pokosa usjeka (nagib pokosa 1:1.5). Predlošci usjeka oblikovani su

prema poprečnim presjecima sa slike 8.20.

Slika 8.24. Odabir predložaka za alternativnu strategiju izrade pokosa

Alternativna strategija pokosa usjeka

Earthwork Style Open strategija pokosa nasipa

ZAVOD ZA PROMETNICE


Za pokose nasipa u okviru Earthwork Style Open‐a (slika 8.25) iz Public datoteke potrebno je odabrati

Pokos nasipa (1.5) sa bankinom.sty (nagib pokosa 1:1.5). Konačan odabir potvrđuje se naredbom OK.

Slika 8.25. Odabir predloška za izradu pokosa nasipa

Nakon što su definirane strategije izrade svih pokosa (usjeka i nasipa) glavni dijalog Assign Earthwork

Style and Strategy mora izgledati kao na slici 8.26. Za potvrdu odabrati Next.

Slika 8.26. Dijalog Assign Earthwork Style and Strategy s odabranim strategijama izrade pokosa

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu End Earthworks treba upisati početnu i krajnju stacionažu (ukoliko nije već upisana), u okviru

Strategy podijaloga treba isključiti kvačice na Final Interface String Strategy, u okviru Slope Signature

podijaloga treba odabrati postavke pokosa Slope Annotation kao na slici 8.27. Za iscrtavanje pokosa

potvrditi postavke s Apply ili Finish.

Slika 8.27. Dijalog End Earthworks

Ukoliko su sve postavke u sklopu Earthwork wizard‐a napravljene na ispravan način program će nacrtati

pokose usjeka i nasipa te rigole i bankine (slika 8.21).

Editiranje predložaka za izradu pokosa usjeka i nasipa

Svaki od ponuđenih predložaka u sklopu Earthwork Style dijaloga može se promijeniti (editirati) prema

potrebi, odnosno prema projektnom zadatku. Za editiranje predložaka potrebno je iz Public direktorija

(slika 8.28) odabrati neki od već ponuđenih predložaka (npr. Pokos usjeka (2‐1) sa rigolom.sty). Kada se

odabrani pedložak pojavi na dijalogu Assign Earthwork Style and Strategy potrebno ga je označiti i

odabrati naredbu Edit (slika 8.28).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 8.28. Odabir predloška za editiranje

Odabrani predložak (npr. Pokos usjeka (2‐1) sa rigolom.sty) prikazan u Custom Earthworks Style

dijalogu sastoji se od nekoliko elemenata (slika 8.29). Karakteristike svakog elementa (nagib, visina i td.)

mogu se vidjeti u uokvirenom dijelu dijaloga, gdje se ujedno mogu izvršiti i njihove promjene. Nakon što

su promjene izvršene (npr. promijenjen nagib pokosa) treba odabrati Next i spremiti novokreirani

Odabir predloška

ZAVOD ZA PROMETNICE


predložak u Public direktorij. Ovakav način promjene (editiranja) može se primijeniti na svim

predlošcima.

Slika 8.29. Editiranje predloška

8.5. Kontrola karakterističnih poprečnih presjeka

Kontrolu elemenata poprečnih presjeka ceste (proširenje, vitoperenje kolnika, rigoli, bankine te pokose

nasipa i usjeka) moguće je provjeriti pomoću aplikacije Cross Sectional Editor. Aplikacija se pokreće na

sljedeći način (slika 8.30):

Modify→Cross Sectional Editor...

Slika 8.30. Pokretanje aplikacije Cross Sectional Editor

U dijalogu Cross Section Editor: Reference Details treba odabrati model ceste (npr. CESTA), referentni

string (npr. MC10) početnu i krajnju stacionažu (ukoliko nije upisana) te Next (slika 8.31). U dijalogu

Models to Section treba odabrati No Masking i model terena (npr. TRIANGULACIJA) te širinu

poprečnog presjeka Section Offset (od 15 do 25 m ili ovisno o širini trupa ceste). Odabir potvrditi s Next.

Nakon toga će se na ekranu pojaviti poprečni presjek ceste u okviru Edit Section dijaloga.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 8.31. Postavke prikaza poprečnih presjeka ceste

Karakteristični poprečni presjeci prikazani su na svakih 10 m, a njihov položaj na situaciji označen je

žutim kružićem (slika 8.32). U Current Selection poddijalogu prikazuju se osnovni podaci o označenom

elementu poprečnog presjeka ceste. Označeni element nalazi se u bijelom kvadratu s plavom točkom.

Plave točke koje predstavljaju stringove u poprečnom presjeku. Elementi poprečnog presjeka mogu se

mijenjati pomicanjem plavih točaka u svim smjerovima. Za izlaz iz aplikacije odabrati Cancel.

Slika 8.32. Poprečni presjeci ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


9. ISPITIVANJE PREGLEDNOSTI

Ispitivanje preglednosti bitno je radi sigurnog odvijanja prometa na cestama. Prije samog postupka

ispitivanja preglednosti potrebno je kreirati kompozitni model koji će biti sastavljen od modela ceste i

modela terena. Ispitivanje preglednosti radi se na kompozitnom modelu kako bi se istovremeno u obzir

uzeli svi utjecajni čimbenici (teren i cesta) tj. kako bi se provelo 3D ispitivanje.

9.1. Kreiranje kompozitnog modela

Kreiranje kompozitnog modela terena i ceste izvodi se na sljedeći način:

Modify→Edit Models →Create Composite Model...

Slika 9.1. Pokretanje naredbe za kreiranje kompozitnog modela

U dijalogu Create Composite: Select Outside Model (slika 9.2) kao Outside Model odabrati model

terena (npr. TEREN), u Boundary Options iz padajućeg menija odabrati Use Existing Boundary String i

odabrati postojeću granicu Select Existing. U dijalogu Select Existing Boundary (slike 9.2, 9.3) treba

odabrati model u kojem se nalazi granica modela (npr. TEREN) i string koji predstavlja granicu terena

(npr. BO00). Odabir potvrditi zelenom kvačicom. Model terena pojavljuje se na ekranu kao zelena

šrafura, a granica oko terena kao roza linija (slika 9.3). Nakon odabira vanjskog modela za nastavak treba

odabrati Next (slika 9.2).

Slika 9.2. Kreiranje kompozitnog modela: odabir vanjskog modela i njegove granice

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 9.3. Kreiranje kompozitnog modela: odabir granice terena

U dijalogu Create Composite: Select Inside Model (slika 9.4) za Inside Model odabrati postojeći model

ceste, (npr. CESTA), Boundary Options ostaviti na Auto Boundary (označava granicu modela ceste kao

crvenu šrafuru koja je nešto slabije vidljiva pa neće biti prikazana na slici).

Slika 9.4. Kreiranje kompozitnog modela: odabir unutarnjeg modela i njegove granice

Nakon odabira unutarnjeg modela, klikom na Next, otvara se dijalog za kreiranje kompozitnih modela

Create Comoposite: Create Models (slika 9.4). U tom dijalogu potrebno je odznačiti Create Composite

Triangulation kvadratić i označiti Create Composite String Model kvadratić, te upisati ime kompozitnog

modela (npr. KOMPOZITNI MODEL). Nakon upisivanja imena novog modela na ekranu će se pojaviti

upozorenje da taj model ne postoji (Model does not exist!). Odabirom Yes treba potvrditi njegovo

kreiranje, a za izlaz iz aplikacije odabrati Finish.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 9.5. Kreiranje KOMPOZITNOG MODELA

Nakon kreiranja KOMPOZITNOG MODELA u Multiple Models panelu treba odabrati njegov Style Set

(kliknuti desnom tipkom miša na model i odabrati Edit Model Defaults...). Iz Public direktorija odabrati

Tutorial Merged.pss i pritisnuti na kvačicu ispred modela za prikazivanje na ekranu.

Slika 9.6. Odabir načina prikazivanja KOMPOZITNOG MODELA

Kreiranjem kompozitnoga modela napravljen je preduvjet za ispitivanje preglednosti koje je opisano u

nastavku.

ZAVOD ZA PROMETNICE


9.2. Ispitivanje preglednosti – Through Visibility

Opcija Through visibility se najčešće koristi za provjeru preglednosti na dizajniranom modelu ceste.

Naredbi se pristupa na sljedeći način (slika 9.7):

Analysis→ Visibility→ Through Visibility

Slika 9.7. Pokretanje aplikacije za ispitivanje preglednosti

Dijalog Through Visibility služi za definiranje postavki ispitivanja preglednosti i sadrži četiri poddijaloga

(slike 9.8, 9.10):

Model Details – služi za odabir modela ceste i pripadajućih stringova;

Visibility Details – određivanje tipa analize, visine oka vozača i zapreke, udaljenosti oka vozača i

zapreke od referentnih stringova;

Objects – definiranje i spremanje objekata koji će biti korišteni u analizi preglednosti;

Display – boje i stilovi, prikaz rezultata ispitivanja preglednosti.

Model details

U praznim poljima Reference Model Name i Model to Analyse treba odabrati otprije kreiran

KOMPOZITNI MODEL, a za Reference String Name odabrati npr. MC10. Početna i krajnja stacionaža

ceste automatski se upisuje izborom referentnog stringa. Za Eye and Target Control Strings (kontrolni

stringovi oka vozača i zapreke) potrebno je primjerice odabrati stringove CE1I (Forward) i CE10

(Reverse). Offset treba biti od 20 do 30 m i više ako je potrebno (ovisno o širini trupa ceste). Za Side of

Road to Drive on treba odabrati Right side (desna strana vožnje).

Visibility Details

U Visibility Details dijalogu treba odabrati Chord Length te je potrebno u polje Sight Distance Required

upisati vrijednost duljine zaustavne preglednosti Pz iz tablice 2.5. pravilnika ovisno o računskoj brzini.

Primjerice za računsku brzinu od 70 km/h, potrebna duljina preglednosti je 90 m. U polja Eye Point

Details upisuje se položaj oka vozača u skladu s pravilnikom [1]. U Offset polje upisuje se udaljenost oka

vozača od referentnog stringa (npr. CE1I ili CE10) od 1,5 m, a u Height polje upisuje se visina oka vozača

od 1,0 m. U polja Target Point Details upisuje se vrijednost Offset‐a (odmaka od referentnog stringa) od

1,5 m, te Height (visina nepomičnog dijela zapreke) od 0,25 m. Za Type of Analysis odabrati Line of Sight

(slike 9.8, 9.9) te Move Target to Achieve Visibility.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 9.8. Postavke ispitivanja preglednosti – dijalog Through Visibility: Reference Details

Analiza preglednosti Line of Sight koristi jedan vektor povučen između oka i zapreke, koji ako je prekinut

bilo površinom, bilo objektom, prikazuje duljinu preglednosti nedostatnom. Kada vektor preglednosti

nije prekinut, duljina preglednosti je u potpunosti ostvarena (slika 9.9).

Slika 9.9. Analiza preglednosti Line of Sight

Objects

Through Visibility ima mogućnost dodavanja objekata u analizu, kako bi se provjerio njihov utjecaj na

dobivenu preglednost. Svi objekti koji se dodaju kompozitnom modelu ceste privremenog su karaktera,

odnosno ne spremaju se i ne mijenjaju kompzitni model te su dostupni samo kod ispitivanja

preglednosti.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Display

Poddijalog Display služi se odabrati postavke prikaza razultata ispitivanja. Osim odabira boja (Colour

Settings) koje prikazuju vidljive (Visible) i nevidljive (Invisible) detalje, moguće je odabrati i razne stilove

prikazivanja perspektivnoga pogleda odabirom Seeding File‐a i Style Set‐a. Postavke odabrati kao na slici

9.10.

Slika 9.10. Postavke načina prikazivanja rezultata ispitivanja preglednosti

Nakon određivanja postavki vezanih uz postupak ispitivanja preglednosti u dijalogu Through Visibility:

Reference Details odabirom Next računalni program će izvršiti analizu preglednosti duž odabrane

dionice ceste u oba smjera. Kada se završi analiza preglednosti, otvara se dijalog Through Visibility koji

omogućuje korisniku da detaljnije analizira rezultate ispitivanja preglednosti.

Dijalog Through Visibility podjeljen je na dva dijela (slika 9.11). U lijevom dijelu dijaloga nalaze se

poprečni profili ceste s prikazanim položajem oka vozača (Eye Point) i zapreke (Target Point). U desnom

dijelu dijaloga prikazan je uzdužni profil sa zrakom preglednosti i površinom koju ona presjeca. Na

gornjem rubu dijaloga nalaze se informacije o traženoj (Sight Distance Required) i postignutoj duljini

preglednosti (Sight Distance Achieved).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 9.11. Analiza rezultata ispitivanja preglednosti – djalog Through Visibility

Analiziranje rezultata ispitivanja preglednosti u dijalogu Through Visibility vrlo je jednostavno i

intuitivno. Cijeli postupak bazira se na grafici potpomognutoj podacima o zadanoj i ostvarenoj duljini

preglednosti. Sve duljine preglednosti koje su u potpunosti ostvarene prikazane su žutom bojom, a

nedovoljne duljine preglednosti prikazane su crvenom bojom (križić koji označava položaj zapreke ‐

Target Point i duljina ostvarene preglednosti ‐ Sight Distance Achieved u gornjem desnom rubu (slika

9.11)).

Informacije o položaju i karakteristikama zapreke i oka vozača u poprečnim presjecima, dobivaju se tako

da se kursor miša drži na križiću koji predstavlja oko vozača ili zapreku (slika 9.12).

Nedovoljna preglednost

Dovoljna preglednost

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 9.12. Informacije o položaju i karakteristikama zapreke i oka vozača

Kretanje po trasi (stacionažama) moguće je preko Tracking izbornika (slika 9.13). Odabirom

odgovarajuće kratice u Tracking izborniku moguće je i promjeniti smjer promatranja preglednosti

(Forward ili Reverse) tj. moguće je ispitati preglednost u oba smjera vožnje.

Slika 9.13. Alatna traka za kretanje po trasi

Rezultati ispitivanja preglednosti mogu se prikazati na više načina. U dijalogu Through Visibility

ponuđene su četiri načina prikaza (slika 9.14):

Cross Sections – prikaz preko poprečnih profila (slika 9.11),

Profile – prikaz preko uzdužnog profila (slika 9.11),

Report – tablični izvještaj,

Perspective – 3D analiza.

Slika 9.14. Odabir prikaza rezultata ispitivanja

Odabir različitih načina prikazivanja rezultata ispitivanja preglednosti

Preglednost unaprijed Preglednost

unazad

Kretanje prema nazad

Kretanje prema naprijed

ZAVOD ZA PROMETNICE


Otvaranjem Report prikaza rezultata u dijalogu Through Visibility pojavljuje se izvještaj u obliku tablice s

podacima o položaju (stacionaži) oka vozača i zapreke, visinskim kotama oka vozača i zapreke, te

postignutoj duljini preglednosti (slika 9.15). Sve stacionaže na kojima duljine preglednosti nisu ostvarene

prikazane su crvenom bojom. Ako postoji potreba za ispitivanjem preglednosti u suprotnom smjeru,

dovoljno je odabrati kraticu za promjenu smjera (slika 9.13). Svaki Report (izvještaj) moguće je spremiti

u obliku *.txt dokumenta koristeći Save Report ili isprintati u *.pdf dokument.

Slika 9.15. Prikaz rezultata ispitivanja u obliku izvještaja

Perspective daje vizualnu (3D) analizu preglednosti. Vizualnom analizom mogu se lakše uvidjeti

problematična mjesta u pogledu preglednosti i na taj način odabrati odgovarajući načini rješavanja

problema.

Slika 9.16. Prikaz rezultata ispitivanja u obliku perspektive

ZAVOD ZA PROMETNICE


Nakon izvršene analize preglednosti, rezultate analize potrebno je prikazati grafički. Grafički prikaz

analize dobiva se spremanjem anvelopa preglednosti. Anvelope preglednosti mogu biti teoretske

(Theoretical Envelope) i stvarne (Achieved Envelope), a sastoje se od tetiva između oka vozača i

nepomične zapreke (slika 9.17). Osim anvelopa grafički se mogu prikazati i konstruktivne linije (Forward

i Reverse Construction Lines). One služe za određivanje potrebne širine berme preglednosti (odmicanje

objekata, čišćenje raslinja koji smanjuju preglednost). Anvelope i konstruktivne linije spremaju se

odabirom Save naredbe na dnu Through Visibility dijaloga (slika 9.16). U naredbi spremanja potrebno je

samo upisati ime modela, ostale postavke ostaviti nepromijenjene. Dovoljno je spremiti samo

konstruktivne linije jer anvelopa preglednosti nemaju neku naročitu svrhu zbog velike količine podataka

i nemogućnosti filtriranja istih.

Slika 9.17. Spremanje grafičkih rezultata ispitivanja preglednosti

ZAVOD ZA PROMETNICE


10. KREIRANJE KOLNIČKE KONSTRUKCIJE

Nakon definiranja pokosa nasipa i usjeka, rigola i bankina te prije iscrtavanja poprečnih presjeka ceste

potrebno je definirati kolničku konstrukciju i posteljicu. Aplikacija za kreiranje kolničke konstrukcije

pokreće se na sljedeći način (slika 10.1):

Design→Pavement and Subgrade Design...

Slika 10.1. Pokretanje aplikacije za kreiranje kolničke konstrukcije

U dijalogu Pavement and Subgrade Design: Model Details poddijalogu Model Details treba odabrati

model (npr. CESTA) i njegov referentni string (npr. MC10) te potvrditi s Next (slika 10.2) U podijalogu

Start and End treba upisati početnu i krajnju stacionažu ceste (ukoliko nije upisana) i odabrati Next.

Slika 10.2. Odabir modela ceste i pripadajućeg master stringa

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Create New Cross Sections podijalogu Model Details treba odabrati model ceste (npr.

CESTA), model terena (npr. TRIANGULACIJA) i No Masking (slika 10.3). U podijalogu Offsets treba zadati

širinu ceste od 20 do 30 m (ovisno o širini trupa) na kojoj će se razmatrati karakteristični pop. profili.

Odabir potvrditi s Next.

Slika 10.3. Odabir modela ceste i terena te širine trupa ceste

Za definiranje kolničke konstrukcije iz prozora Pavement and Subgrade Design: Options treba odabrati

Pavement Layer Design te Next (slika 10.4).

Slika 10.4. Alatna traka s kraticama za kreiranje kolničke konstrukcije i posteljice

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Pavement Layer Design: Style Set Preview iz Public Pavement Style Set‐a potrebno je

kopirati predložak AB_BNS.pvs u Project Pavement Style Set te odabrati Close (slika 10.5). Odabirom

odgovarajućih naredbi (npr. Create, Edit,...) moguće je kreirati nove predloške i editirati postojeće.

Dijalog za kreiranje ili editiranje predložaka prikazan je na slici 10.6, za izlaz iz editiranja odabrati Close.

Slika 10.5. Odabir predloška kolničke konstrukcije

Slika 10.6. Dijalog za kreiranje ili editiranje predloška kolničke konstrukcije

Nakon odabira predloška AB_BNS.pvs otvara se dijalog Pavement Layer Design: Design Settings u

kojem je potrebno definirati granice (rubne uvjete ‐ širinu i duljinu) kolničke konstrukcije ceste (slika

10.7). Na cijeloj dužini trase može se definirati više područja s različitim rubnim uvjetima. Na slici 10.7

prikazan je primjer s samo jednim područjem, tj. kolnička konstrukcija je ista na cijeloj duljini ceste. Na

tom primjeru rubni uvjeti su definirani lijevim (npr. CM10) i desnim stringom (npr. CM1I) te početnom i

krajnjom stacionažom ceste. Da bi se teko definirano područje unijelo u projekt treba ga potvrditi s Add

naredbom. Naknadne promjene područja ažuriraju se pomoću naredbe Update. Nakon što su definirane

sve postavke kolničke konstrukcije potrebno je odabrati Finish, a nakon završene obrade podataka Close

(slika 10.7).

Editiranje predloškaKreiranje predloška

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 10.7. Postupak kreiranja kolničke konstrukcije

Nakon kreiranja kolničke konstrukcije na cijeloj duljini trase treba konstruirati i posteljicu. Kreiranje

posteljice započinje odabirom kratice Subgrade Design i naredbe Next na prozoru Pavement and

Subgrade Design: Options (slika 10.8).

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 10.8. Pokretanje aplikacije za kreiranje posteljice

U dijalogu Subgrade Design: Design Settings (slika 10.9) kod definiranja posteljice potrebno je kao i kod

kolničke konstr. definirati rubne uvjete područja – Area (New). U primjeru prikazanom na slici 10.9

definirano je samo jedno područje u Carriageway podijalogu na sljedeći način:

metoda vitoperenja posteljice – Automatic Single Carriageway,

vrijednost nagiba posteljice – Automatic Crossfall ‐4.0,

početna i krajnja stacionažu ceste – Start i End Chainage,

lijevi, središnji i desni string – CM10, LC10 i CM1I,

dubina posteljice – Subgrade Depth 0.570 ,

lijevi i desni odmak od odabranih stringova – Subgrade Offset 1.000.

Nakon što su definirani rubni uvjeti posteljice treba ih „zalijepiti“ na cijelu trasu preko naredbe Add

Subgrade Details to Area List (slike 10.9). Na taj način se kreira područje (Area 1) s početno odabranim

rubnim uvjetima (slika 10.10). Naknadne promjene područja ažuriraju se pomoću Update Subgrade

Details. Za nastavak odabrati Next.

Slika 10.9. Definiranje rubnih uvjeta kod kreiranja posteljice

0.570

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 10.10. Kreiranje posteljice ‐ Area 1

Nakon završetka obrade podataka odabrati Finish (slika 10.11).

Slika 10.11. Završetak kreiranja posteljice

0.570

ZAVOD ZA PROMETNICE


Za izlaz iz dijaloga za izradu kolničke konstrukcije i posteljice odabrati Finish (slika 10.12).

Slika 10.12. Izlaz iz aplikacije za kreiranje kolničke konstrukcije i posteljice

Rezultati izrade kolničke konstrukcije i posteljice vidljivi su u Multiple Models panelu (slika 10.13), gdje

se mogu pronaći četiri nova modela od kojih je bitan samo model PVTSECTSCESTAMC10. Modeli se

prikazuju na ekranu u obliku linija okomitih na os ceste pri čemu predstavljaju položaj odabranih

karakterističnih poprečnih profila (slika 10.13).

Slika 10.13. Prikaz modela kolničke konstrukcije

ZAVOD ZA PROMETNICE


11. PRORAČUN MASA NASIP ‐ USJEK

Račun masa, odnosno izračun količine zemljanih radova (iskop/nasip) radi se pomoću aplikacije Volume

from Sections Normal to Reference String. Aplikacija se pokreće na sljedeći način (slika 11.1):

Analysis→Volume→Volume from Sections Normal to Reference String...

Slika 11.1. Pokretanje aplikacije za proračun masa

Za proračun masa u dijalogu Volume from Sections Normal to Reference String treba odabrati

postojeće poprečne profile ‐ Use Stored Sections i Next (slika 11.2).

Slika 11.2. Odabir poprečnih profila

U dijalogu Volume – Use Stored Sections poddijalogu Reference string za referentni model odabrati

npr. CESTA i njegov referentni npr. MC10 string, a u podijalogu Start and End za početnu i krajnju

stacionažu nije potrebno ništa upisati ukoliko se u proračun želi uvrstiti ukupna duljina trase ceste (slika

11.3). Sve postavke potvrditi s Next.

Slika 11.3. Odabir referentnog modela, stringova i stacionaže

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Stored Sections – Section Set Details potrebno je odabrati model (npr. PVTSECTCESTAMC10)

u kojem se nalaze poprečni presjeci i elemente (X‐Existing Ground (linija terena) i Z‐Subgrade

(posteljica)) između kojih se želi napraviti račun masa i Next (slika 11.4). U dijalogu Output Style

odabrati Full Output With Summary način ispisa podataka, a nakon toga Next (slika 11.4).

Slika 11.4. Odabir modela s karakterističnim poprečnim profilima

U dijalogu Area/Volume String Storage nije potrebno odabrati ništa, već samo potvrditi prethodne

postavke s Finish kako bi se pokrenuo proračun (slika 11.5).

Slika 11.5. Završetak proračuna masa – izlaz iz aplikacije

Rezultati proračuna vidljivi su jedino u Mx Otput Window‐u (slika 11.6). Na kraju proračuna vide se

ukupne količine iskopa i nasipa, njih je potrebno označiti, kopirati i spremiti u Notepad ili Microsoft

Office Word datoteku.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 11.6. Račun masa

ZAVOD ZA PROMETNICE


12. CRTANJE UZDUŽNOG PROFILA CESTE

Za crtanje uzdužnog profila ceste koristi se aplikacija UZDUZNI. Aplikacija UZDUZNI nalazi se u

MXROAD‐u kao dodatak tj. Add‐Ins, a pokreće se na sljedeći način (slika 12.1):

Add‐ins→Personal Add‐ins→UZDUZNI

Slika 12.1. Pokretanje aplikacije za crtanje uzdužnog profila

U dijalogu Longsection definition (slika 12.2) treba odabrati model (npr. CESTA) za koji se želi iscrtati

uzdužni profil, referentni string (npr. MC10), upisati stacionažu (ukoliko nije upisana) i kreirati novi

model (npr. UZDUZNI MC10) u kojem će biti spremljen uzdužni profil. Postavke potvrditi s Next.

Slika 12.2. Odabir modela ceste, referentnog stringa i stacionaže za crtanje uzdužnog profila

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Triangulation terrein model treba odabrati model terena (npr. TRIANGULACIJA (TRIA)) i

potvrditi odabir s Next (slika 12.3).

Slika 12.3. Odabir modela terena

Postavke uzdužnog profila u dijalogu Parameters treba odabrati kao na slici 12.4, te potvrditi s Next.

Prema postavkama iz dijaloga uzdužni profil će biti spremljen u uzduzniMC10.dpf datoteci.

Slika 12.4. Postavke uzdužnog profila

Radi odabira iscrtavanja vitoperenja kolnika (yes kod Superelevation schem. slika 12.4) otvara se dijalog

Superelevation‐Single carriageway (slika 12.5), u kojem treba odabrati stringove (lijevi npr. CE10 i desni

npr. CE1I) na osnovu kojih će se nacrtati shema vitoperenja. Odabir potvrditi s Next da bi se iscrtao

uzdužni profil. Primjer uzdužnog profila prikazan je na slici 12.6.

ZAVOD ZA PROMETNICE


Slika 12.5. Postavke vitoperenja – odabir stringova

Slika 12.6. Primjer uzdužnog profila ceste

Otvaranje uzdužnog profila i situacije

Ukoliko se datoteka s uzdužnim profilom zatvori („makne s ekrana“), ponovno se može otvoriti na

sljedeći način (slika 12.7):

File→Open Display/Drawing... → iz projektnog direktorija odabrati datoteku npr. uzduzniMC10.dpf

Bez obzira na to što je u projektnom direktoriju odabrana npr. uzduzniMC10.dpf datoteka čim se

uzdužni profil otvori na ekranu će uvijek pisati da je otvorena datoteka uzduznimc10.dgn (slika 12.8).

NAPOMENA: Kada je u MXROAD‐u otvorena datoteka u kojoj se nalazi uzdužni profil ceste tada nije

moguće pristupiti radu na osnovnim i pomoćnim aplikacijama vezanim uz projektiranje ceste (Design,

Modify, Analysis Add‐ins itd..). Rad na tim aplikacijama moguć je samo kada je otvorena situacija

ZAVOD ZA PROMETNICE


ceste. Za ponovno otvaranje stuacije treba provesti isti postupak kao i za ponovno otvaranje uzdužnog

profila samo što iz projektnog direktorija treba odabrati npr. datoteku draw.dpw (slika 12.7).

Prilikom korištenja Add‐ins‐a UZDUZNI osim kreiranja uzdužnog profila kreira se i input uzdužnog profila

uzduMC10.inp koji je spremljen u projektni direktorij.

Slika 12.7. Otvaranje uzdužnog profila

Slika 12.8. Uzdužni profil – uzduznimc10_dr_001.dgn

ZAVOD ZA PROMETNICE


13. CRTANJE KARAKTERISTIČNIH POPREČNIH PROFILA CESTE

Za crtanje karakterističnih poprečnih profila ceste koristi se aplikacija Poprecni. Aplikacija Poprecni

nalazi se u MXROAD‐u kao dodatak tj. Add‐Ins, a pokreće se na sljedeći način (slika 13.1):

Add‐ins→Personal Add‐ins→Poprecni

Slika 13.1. Pokretanje aplikacije za crtanje karakterističnih poprečnih profila

U dijalogu Model (slika 13.2) treba odabrati referentni model (npr. CESTA), referentni string (npr. MC10)

ime modela (npr. POPRECNI MC10) u kojem će se nalaziti poprečni presjeci, početnu i krajnju stacionažu

(program crta max. 90 profila) te Next. Zbog toga što ova aplikacija odjednom crta ograničeni broj

profila potrebno ju je koristiti više puta (ovisno o dužini trase i željenom razmaku između profila) da bi

se iscrtali svi karakteristični poprečni profili ceste.

Slika 13.2. Odabir modela, stringova i stacionaže

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Triangulation terrein model (slika 13.3) treba odabrati model terena (npr.

TRIANGULACIJA(TRIA)), pripadajući string (npr.TX00) i Next.

Slika 13.3. Odabir modela terena

U dijalogu Section another models (slika 13.4) treba odabrati model PVTSECTSCESTAMC10, zatim iz

njega treba redom (jedan po jedan) kopirati sve elemente (D, X, 1, I, E, V i Z) pomoću naredbe Include

model te na kraju odabrati End of Definition.

Slika 13.4. Kopiranje dodatnih elemenata poprečnog presjeka ceste

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Parameters (slika 13.5) potrebno je promijeniti interval crtanja karakt. pop. profila na all,

voditi računa o imenu dokumenta (kad ih se kreira više od jednog) da ne dođe do preklapanja, ostale

postavke odabrati kao na slici te potvrditi s Next.

Slika 13.5. Postavke crtanja karakterističnih poprečnih profila

U dijalogu Single Carriageway (slika 13.6) treba odabrati model (npr. CESTA) i stringove (MC10, CE10 i

CE1I) koji definiraju prometne trakove ceste te Next.

Slika 13.6. Odabir modela i stringova

ZAVOD ZA PROMETNICE


U dijalogu Annotation (slika 13.7) za označavanje nagiba pokosa odabrati no te Next nakon čega će se

na ekranu pojaviti karakteristični poprečni profili (slika 13.8).

Slika 13.7. Odabir označavanja nagiba pokosa i širine profila

Slika 13.8. Primjeri iscrtanih karakterističnih poprečnih profila

ZAVOD ZA PROMETNICE


14. IZVOZ DATOTEKA IZ MXROAD‐a U AutoCAD

Za izvoz svih crteža (situacije, uzdužnih profila ceste i jaraka, karakterističnih poprečnih profila) u

AutoCAD *.dwg datoteke potrebno je odabrati sljedeću naredbu (slika 14.1):

File→Export→AutoCAD DWG (odabrati ime datoteke)

Slika 14.1. Izvoz podataka iz MXROAD‐a u AutoCAD

ZAVOD ZA PROMETNICE


MXROAD primjerice kod izvoza situacije uvijek kreira dvije datoteke (slika 14.2), jedna je 3D (npr.

situacija.dwg), a druga 2D (npr. situacija_2D.dwg). Datoteke s 2D podacima koriste se za uređenje

nacrta.

Slika 14.2. Primjer izvezene situacije u AutoCAD datotekama

ZAVOD ZA PROMETNICE


LITERATURA

[1] Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju

udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa (NN, br. 110/01).

[2] Richtlinien für die Anlage von Strassen Teil: Knotenpunkte, Abschnitt 1: Plangleiche

Knotenpunkte, Forschungsgessellschaft für Straßenund Verkehrswesen (FGSV), Köln 1988.;

Beiblatt 2001.

Documents

MX Skripta 2012