NACIONALNA SIGURNOST

Preduslovi stvaranja teorije sigurnosti Prije nego se bilo šta kaže o pitanjima sigurnosti

neophodno je navesti neka opća mjesta u vezi sa onim šta je izvan teorijskih rasprava, a u unutrašnjosti je sigurnosti kao konkretna djelatnost.

Hegel: “Svrha posvećuje sredstvo”

Machiavelli: “Kad sama sigurnost zemlje ovisi o odluci koju valja donijeti, ne smije se dopustiti da prevagnu razmatranja o pravdi ili nepravdi, čovječnosti ili okrutnosti, slavi ili sramoti. Ostavimo po strani sva ta razmatranja; jedino važno pitanje glasi: Kako će se spasiti život i sloboda zemlje?”

Winston S. Churchill: “Šef i visoki oficiri tajne službe kretali su se tim podzemnim labirintima i obavljali svoj posao s hladnom i bezglasnom strašću….. U visokim sferama obavještajnog rada činjenice su bile ravne najfantastičnijim dosjetkama romana i melodrama.”

Povjesničar o Osteru: “Desnica nikada nije smjela doznati što smjera ljevica. Njegova je bit bila u opasnoj igri, ulozi bijahu život i smrt, a svkodnevni zadatak: uhvatiti i ne biti uhvaćen. Oster, koji je često vrludao po samom rubu provalije, godinama je djelovao u takvoj nadstvarnoj atmosferi.”

Ka definiciji Sigurnost je stanje u kojem je obezbijeđen

uravnotežen fizički, duhovni, društveni i materijalni

opstanak pojedinca i društvene zajednice u odnosu

prema drugim pojedincima, društvenim zajednicama i

prirodi.

Sigurnost u savremenom svijetu se definira kao:

Vojno-odbrambena sigurnost

Politička sigurnost

Društvena sigurnost

Ekonomska sigurnost

Ekološka sigurnost (sigurnost u oblasti zaštite okoliša)

SVE TREBA POSMATRATI U INTERDISCIPLINARNOM SMISLU

Sukob tradicionalista i modernista

1. Jedni preferiraju samo vojnoodbrambenu sigurnost

2. Drugi su tzv. proširivači

---- Tradicionalisti su smatrali da se sigurnosne studije

ne smiju proširiti na pitanja koja nisu vojnog odnosno državnog karaktera. Oni koji su zagovarali proširenje sigurnosne politike su razvili gotovo sveobuhvatni koncept sigurnosti.

---- Kada je riječ o proširivačima, njihove ideje su

dvodimenzionalne:

a) s jedne strane je bila dimenzija proširenja koja je značila ekstenziju sigurnosti i na pitanja koja nisu samo vojne prirode,

b) s druge strane je bila dimenzija produbljivanja gdje se istražuje da li i drugi akteri osim države mogu biti predmet sigurnosne prijetnje.

Prevedeno u praksu, ovo znači da su se prijetnje i referentni objekat sigurnosti mijenjali.

---- Na vrhuncu te rasprave, osnovana je tzv.

Kopenhagenška škola kako bi tom pitanju pristupila sa umjerene tačke gledišta.

Predstavnici ove škole zastupaju specifičan teoretski okvir koji se, generalno gledajući, zasniva na tri glavne ideje: a) posigurnjenje (eng. Securitisation) što predstavlja proces kojim nešto

biva predstavljeno kao prijetnja i tako postaje sigurnosni problem,

b) sigurnosni sektori i

c) regionalni sigurnosni kompleksi.

---- Istovremeno, ovakvo tretiranje sigurnosti ukazuje na

činjenicu da nije samo država ta koja može biti objekat sigurnosnih prijetnji.

Posigurnjenje se definira kao proces kojim neko pitanje poprima sigurnosni karakter i time predstavljeno kao prijetnja.

---- Koncepte sektora i regionalni sigurnosni komleks je

uveo Barry Buzan. Umjesto da se fokusira isključivo na vojna pitanja, Buzan razlikuje pet sigurnosnih sektora koji mogu utjecati na kolektivnu sigurnost: vojni,

ekonomski,

politički,

društveni i

sektor životne sredine.

Koncept regionalnih sigurnosnih kompleksa naglašava važnost regionalnog nivoa u sigurnosnoj analizi

Sektori sigurnosti

Tradicionalno poimanje sigurnosti proširuje se na pet sektora sigurnosti koji utječu na ukupnu bezbjednosnu situaciju:

vojni,

politički,

ekonomski,

društveni i

sektor životne okoline

---- Uopćeno govoreći, vojna sigurnost se odnosi na

kapacitet države za oružani napad, odnosno odbranu, te način na koji države percipiraju institucije drugih država. Politička sigurnost se odnosi na organizacionu stabilnost država, sistem vlasti i ideologije koje im kao takvim daju legitimitet. Ekonomska sigurnost se odnosi na mogućnost pristupa resursima, finansijama i tržištima koji je potreban da se održi prihvatljiv nivo dobrobiti u državi i moći te države.

---- Društvena sigurnost se odnosi na održivost unutar

prihvatljivih uslova za razvoj jezika, kulture i religije, nacionalnog identiteta i običaja. Sigurnost u sektoru okoliša se odnosi na stanje u biosferi na lokalnom i planternom nivou, kao osnovnog sistema od koga zavisi cjelokupno ljudsko djelovanje.

Regionalni sigurnosni kompleksi

Kraj Hladnog rata je uvelike promijenio međunarodni sigurnosni sistem, i radikalno izmijenio odnose u oblasti sigurnosti. Teorija regionalnih sigurnosnih kompleksa naglašava važnost regionalnog nivoa u sigurnosnim analizama, i smatra da nakon kraja rivaliteta, međusobna zavisnost u oblasti sigurnosti će ostati unutar granica regionalnog sigurnosnog kompleksa

----

U početku, regionalni sigurnosni kompleks je bio definisan kao grupa država čiji su sigurnosni problemi u tolikoj mjeri povezani da njihova nacionalna sigurnost ne može biti posmatrana bez da se ne uzme u obzir nacionalna sigurnost država u regiji.

----

Međutim, definicija regionalnog sigurnosnog kompleksa je trebalo da odrazi različitost aktera i sektora sigurnosti i da se ogradi od fokusa na državu. U tom smislu regionalni sigurnosni kompleks je redefiniran kao set jedinica čiji su glavni procesi sigurnosnizacije i desigurnosnizacije toliko međusobno povezani da se njihovi sigurnosni problemi ne mogu analizirati ili riješiti za svaku tu jedinicu zasebno”.

----

Regionalni sigurnosni kompleksi su regije zasnovane na pitanjima sigurnosti. Sigurnosne regije mogu, ali ne moraju biti povezane po nekim drugim pitanjima.

Analiza regionalne sigurnosti se mora vršiti na četiri nivoa:

domaće slabosti na državnom nivou,

odnosi među državama,

odnosi regije sa susjednim regijama i

uloga svjetskih sila u regiji.

Sigurnosne prijetnje

Teoretičari razlikuju pet oblika prijetnji koje korespondiraju sektorima sigurnosti.

Vojna prijetnja je opasnost za sve komponente države

Političke prijetnje imaju za cilj da unište internu organizacionu sposobnost, nacionalni identitet i institucije države.

----

Društvene prijetnje, teško ih je razgraničiti od političkih ali je bitna njihova osobina da originiraju iz samog društva

Preostale dvije vrste prijetnji su ekonomske i prijetnje životnom okolišu koje je teško analizirati u sigurnosnom smislu jer je teško odrediti ko je odgovoran za, na primjer, ekonomski pad.

Historijski pogled Teorije

Prirodno svojstvo ljudskog roda

Historijska kategorija

egzegeza

---- Prvo stajalište, po kojem je obavještajna djelatnost

prirodno svojstvo ljudskog roda, te prema tome da postoji od kada i ljudsko društvo i da će postojati dok postoji to društvo, teško da može otrpiti kritiku, budući da prvobitni ljudi, koji su živjeli u uvjetima elementarne sakupljačke privrede, jednostavno – nisu posjedovali nikakve tajne u društvenom smislu.

---- Tek sa prvom podjelom u zasebne i makar primitivno

organizirane zajednice, pojavljuje se fenomen tajne jedne zajednice koju treba čuvati od druge zajednice.

Prema tome, obavještajna djelatnost je nastala pod određenim uvjetima, tada, kada se pojavila objektivna potreba za njom. Dakle, nastala je s pojavom suprotnih, prije svega antagonističkih, interesa među ljudima.

Tajna Sam pojam tajne ima šire i uže značenje. U širem

smislu tajnom se naziva sve što je nepoznato (tajna vasione, morskih dubina, prirode i sl.). U užem smislu tajna se javlja u međuljudskim odnosima i čine je činjenice (podaci) koje pojedinci, uže ili šire grupe ljudi kao i države pridržavaju za sebe, "kriju" od drugih, od javnosti.

---- Prema prirodi činjenica koje se kriju tajne mogu biti:

lične,

privatne,

poslovne,

privredne,

vojne,

pozivne,

službene,

državne itd.

Lična tajna

Postoje lične tajne čovjeka, bez kojih nema ljudske privatnosti - bez čega nema slobode ličnosti koja je novo pravo u oblasti ličnih prava čovjeka.

Ovo pravo je odbrana od opasnosti koju utvrđuje u SAD sociolog Pakard da se moderno industrijsko i potrošačko društvo ne pretvori u "golo društvo", a to znači obezličenu sredinu.

Poslovna tajna

Podaci proglašeni zakonom države, drugim propisom, općim aktom ili odlukom nadležnog organa, i podaci koji, kao takvi, nisu određeni, ali čije bi odavanje, zbog njihove važnosti, moglo očigledno izazvati teže štetne posljedice za privredu.

Vojna tajna

Vojnu tajnu čine podaci koji su zakonom, nekim drugim propisom ili naredbom vojnog starješine ili ustanove proglašeni vojnom tajnom i svi drugi podaci koji imaju značaj za oružane snage naše zemlje.

Službena tajna

Službenom tajnom smatraju se podaci koji imaju veći značaj za neku službu, za njeno funkcioniranje.

Državna tajna

Državnu tajnu čine dokumenti ili podaci čije držanje u tajnosti zahtijevaju politički ili privredni interesi države, zatim bezbjednost i odbrana zemlje

Pozivna ili profesionalna tajna

Podaci koje su lica određenih zanimanja saznala u toku vršenja svog poziva (advokat, zdravstveni radnik i vjerski ispovjednik) predstavljaju profesionalnu tajnu i zakonom su zaštićeni. Određenim zakonima zaštićeno je čuvanje profesionalne tajne.

Sigurnost je sistemska djelatnost države

Riječ je i o unutarnjoj i o spoljnoj sigurnosti

Države ne funkcioniraju po principu robinzonizma

Faktori utjecaja Kakva će biti općenito bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika

jedne države (vanjska i unutarnja), ovisi od niza faktora, ali se posebno diferenciraju slijedeći: povijesno naslijeđe, geografski položaj geopolitički položaj (prvenstveno s aspekta neposrednog

okruženje), geostrateški položaj, ekonomska razvijenost kadrovsko-matertijalni potencijali, dmografska potencijalnost, administrativno uređenje (društveno uređenje zemlje anticipacija ciljeva,

Sigurnosna politika Bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika treba

da, generalno posmatrano, vodi prvenstveno računa o

opstanku države,

nacionalnom opstanku,

fizičkom samoodržanju,

teritorijalnom integritetu,

političkoj samostalnosti (neovisnost i suverenost) te

kvalitetu života građana

Opstanak države Kada je riječ o opstanku države, teži se ka tome da

država kao sistem organizirane vlasti, kao samostalni subject međunarodnog prava, kao akter u međunarodnim odnosima, ne izgubi svoj identitet i ne postane ili dio neke druge države.

---- Država je politički subjekt koji je suveren, tj. nije

podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti.

Država, kao osoba prema međunarodnom pravu,

mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo;

(b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost da

stvara odnose s drugim državama – Montevidejska konvencija

---- Termin država se upotrebljava u više različitih

značenja. U užem smislu, pod državom se podrazumijeva sam državni aparat - hijerarhijska organizacija sastavljena od individualnih i kolektivnih nosilaca državne vlasti i svih činovnika i službenika koji ulaze u sastav njenih različitih organa

---- O državi se može govoriti i u jednom širem

značenju. Pod državom se u tom slučaju podrazumijeva cjelokupno društvo obuhvaćeno jednom državnom organizacijom, dakle ne samo državni aparat nego i teritorija i stanovništvo koji su pod istom državnom vlašću.

Država je i historijska tvorevina. Ona nastaje kad razvoj proizvodnih snaga društva potkopa i konačno razbije homogenu društvenu strukturu prvobitnih zajednica.

---- Kada se govori o državi nemoguće je ne objasniti i pojmove

državna teritorija i državna granica.

Državna teritorija je prostor na kome se prostire vlast određene države i koji je obuhvaćen državnom granicom. Prostor iznad i ispod državne teritorije također pripada državi čija je teritorija, što znači da državna teritorija nije samo površina zemlje već da je i ona trodimenzionalna. Teritorija države obuhvata i jedan pojas morske površine od granice države prema slobodnom moru, a taj se pojas naziva teritorijalno more.

---- Uz državni teritorij, kao sigurnosni objekt, organski je vezana

državna granica. Držanva granica je važna i po unutrašnju i po spoljnu sigurnost (nepovrjedivost granica, granični incidenti, prekogranično krijumčarenje i šverc, ilegalne migracije, ubacivanje bandi i dr.). Državna granica je crta koja označava gdje prestaje državno područje jedne, a počinje državno područje druge, susjedne države. Ako se radi o pomorskoj državi, državna granica u odnosu na otvoreno more čini spoljna crta teritorijalnog mora.

Nacionalni opstanak A ako je riječ o nacionalnom opstanku, jedan od

osnosvnih preduvjeta je istovremeni opstanak države i nacije. Međutim, nacionalni opstanak ne veže se uvijek i nužno i za opstanak države. Moguće su (a postoje konkretni primjeri u savremenom svijetu) situacije kada se postepeno gubi nacionalni identitet u korist nekog drugog kulturnog identiteta.

----- Pripadnici jedne grupe koji su specifični po tome što

imaju zajednički identitet i gotovo uvijek zajedničko

srodstvo i porijeklo u smislu naslijedstva. Nacionalni

identitet podrazumjeva prepoznatljive specifičnosti

određene grupe kao i lični osjećaj pripadnosti.

---- Pokret nacionalne isključivosti i hegemonije, gdje se

sopstvena nacija nekritički pozitivno vrijednuje u odnosu na druge. Nacionalizam je kroz historiju, zavisno od ciljeva i nosilaca ideoloških kretanja, imao različita značenja i različit značaj. Prvo se javlja kao politički i kulturni pokret mlade građanske klase u njenoj borbi protiv feudalizma, u prevladavanju feudalnog partikularizma i stvaranju jedinstvene (nacionalne) države.

Fizičko samoodržavanje Treći vid opstanka je fizičko samoodržanje. Ovaj vid

opstanka ne svodi se dalji život države ili nacije, kao organizacije, nego na fizičko preživljavanje grupe ljudi, bilo da su to stanovnici jedne zemlje ili pripadnici jedne nacije.

Teritorijalni integritet U drugu grupu vrijednosti spada teritorijalni

integritet.

Pod integritetom države, podrazumijeva se stanje potpunosti i nepodjeljenosti teritorije i suvereniteta jedne zemlje.

Uspješno odupiranje stranim teritorijalnim pretenzijama je kontinuirani test odbrambene i općenito sigurnosne spremnosti jedne države. No, pogrešno je teritoritorijalni integritet posmatrati samo sa aspekta mogućih izvanjskih nasrtaja ili povrjeđivanja po bilo kom osnovu.

Politička samostalnost Treća grupa vrijednosti koje se štite nazivamo

političkom samostalnošću, što je opći naziv za suverenitet, nezavisnost, međunarodni subjektivitet, način života i nacionalni život.

---- Suverenitet je obilježje državne vlasti po kojem u

svakoj državi postoji i mora postojati najviša, nedjeljiva i aposolutna vlast koja ne podliježe višoj kontroli.

---- Neovisnost predstavlja situaciju u kojoj država na

vlastitom teritoriju posjeduje suverenitet. U međunarodnim političkim odnosima suverena država koja svoju politiku upravlja prema vlastitim interesima nastoji ostvariti i održati političku, vojnu, kulturnu i ekonomsku neovisnost.

Kvalitet života I konačno, četvrta grupa štićenih vrijednosti je

kvalitet života.

Tu se prvenstveno misli na lični i društveni standard života pojedinca, ekonomski razvoj i mogućnosti toga razvoja.

Šta je bit?

Pod ovim se podrazumijeva

stalna analiza sigurnosnog okruženja i

iznalaženje modusa aktivne ravnopravne suradnje a ne konflikata, prijetnji i aspiracija u dvosmjernom smislu:

integracije,

partnerska i strateška saradnja,

tendencije ka kolektivnoj sigurnosti i dr.

Vrste sigurnosti

Odbrambena sigurnost

Društvena sigurnosti (identitet)

Ekonomska sigurnosti

Poltička sigurnosti

Ekološka sigurnosti

U tom smislu podrazumijevamo:

vanjsku sigurnost,

odbrambenu sigurnost,

vanjsku i unutrašnju privrednu i financijsku sigurnost te

unutrašnju sigurnost.

Oblici sigurnosti Socijalna pravna politička ekonomska ekološka javna vanjska državna saobraćajna vojna univerzalna, itd

Sigurnost prema subjektima i objektima zaštite Sigurnost čovjeka (npr.pravna zaštita, lična i

imovinska)

sigurnost porodice (npr.socijalna i ekonomska)

sigurnost zajednice (npr. gradovi, naselja, fabrike, škole)

sigurnost društvene zajednice (npr.sigurnost svih pripadnika, zaštita ustavnog uređenja i sl)

SIGURNOST KROZ OSNOVNE KONCEPTUALNE OKVIRE individualna sigurnost

nacionalna sigurnost

međunarodna sigurnost

globalna sigurnost

Individualna sigurnost Država mora pojedincu obezbijediti uravnotežen i

kvalitetno siguran život. Međutim, država može predstavljati prijetnju prema pojedincima i to najmanje na četiri načina: prijetnje koje su posljedica domaćih zakona i njihovog

sprovođenja,

prijetnje koje proizilaze kao posljedica političkih aktivnosti države protiv pojedinaca,

prijetnju koje proizilaze iz borbe za kontrolu u državnom aparatu i

prijetnje koje su rezultat vanjske politike države.

----

Prijetnje bivaju realizirane kroz, na primjer, preveliku policijsku kontrolu, ili kroz implementaciju državne politike protiv određenih pojedinaca i/ili grupa.

Nacionalna sigurnost

sigurnost nacionalnog okruženja

zaštita života ljudi

zaštita ličnog i drugog interesa

zaštita čovjekovih prava i sloboda

uređenje temeljnih funkcija društva

Unutrašnja sigurnost

Kada je riječ o definiranju unutrašnje sigurnost, izdvajaju se

pravna sigurnost,

javna bezbjednost kao supstitut lične ili grupne sigurnosti i

socijalna sigurnost.

Funkcije unutrašnje sigurnosti su očuvanje zakonitosti i ustavom utvrđenog poretka

poretka,

„informativna“ djelatnost i

zaštita cjelokupne društvene infrastrukture

Strukturni elementi za provedbu tih funkcija policija,

obavještajne službe,

inspekcijske službe,

carina i

drugi organi formalnog društvenog nadzora

Konstante U provođenju bezbjednosne politike ima više konstanti Među prvima diferencira se procjena prijetnje i rizika sigurnosti To podrazumijeva usmjeravanje pažnje na moguće tendencije (ili pojave) u sferama:

unutrašnjih konflikata po bilo kojem osnovu, nasilne promjene međunarodno priznatih granica, eventualne ekspanzije etničkog ili religijskog ekstremizma, nasilne promjene unutrašnjeg ustavom utvrđenog poretka, organiziranog kriminala, proliferacije, trgovine ljudima, ilegalnih migracija, terorizma, razvoja i transfera oružja masovnog uništenja, socijalnih problema, masovnih rušilačkih nemira, zagađenja okoliša i dr.

Temeljne vrijednosti Temeljne vrijednosti su:

zaštita života, ustavnih prava i sloboda i lične sigurnosti građana,

zaštita neovisnosti i teritorijalnog integriteta na osnovi ravnopravnosti država i naroda;

zaštita demokratije i ljudskih prava,

zaštita civilnih i ljudskih prava;

zaštita prava naroda, religijskih skupina i nacionalnih manjina;

zaštita moralnih i obiteljskih vrijednosti i

kontinuirano obezbjeđivanje društvenog ambijenta za stvaranje materijalne dobrobiti i općeg prosperiteta.

Temeljni interesi Temeljni interesi su:

zaštita ustavnog poretka; razvoj sigurnosnih odnosa sa drugim državama vođenjem

proaktivne bezbjednosne, odnosno sigurnosne politike; sprječavanje sukoba; stvaranje kooperativne sigurnosti i očuvanje svjetskog mira; strateško participiranje u globalnom gospodarstvu; učvršćivanje međunarodnog položaja i pristup kolektivnim

sistemima sigurnosti i odbrane; uključivanje i aktivna uloga u asocijacijama u regiji i

međunarodnim organizacijama zaštita okoliša uz sprječavanje ekološke degradacije i racionalno

korištenje prirodnih resursa.

Sistem Sigurnosna struktura, pa prema tome i sigurnosni

sistem, specifičan je za svaku državu ponaosob

----

DRŽAVA

PARLAMENT

SIGURNOSNA POLITIKA

PARLAMENTARNI NADZOR NAD

SLUŽBAMA SIGURNOSTI

VLADA

SIGURNOSNO SAMOORGANIZIRANJE

DRUŠTVA

SISTEM SIGURNOSTI

VANJSKA SIGURNOST

VOJSKA

UNUTRAŠNJA SIGURNOST

POLICIJA

OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE

INSPEKCIJSKE SLUŽBE

CARINA ITD….

Temeljni elementi Temeljni elementi jednog sistema sigurnosti su

1. politika sigurnosti,

2. sigurnosna struktura i

3. sigurnosno samoorganiziranje društva

Politika sigurnosti sistema X Pod politikom sigurnosti podrazumijevaju se

vanjska politika,

odbrambena politika,

Privredno-ekonomska (gospodarska politika),

socijalna politika,

ekološka politika,

energetska politika,

obrazovna politika i

kulturna politika.

---- Države se razlikuju po (redoslijed ne označava

prioritete):

Povijesnom naslijeđu (odnos prema povijesnosti/historičnosti)

Geostrateškom i geopolitičkom položaju

Načinu prelaska u novi vrjednosni politički i administrativni sistem (mirni prelazak, mirna razdioba, agresija, rat i dr.)

Društvenoj i ekonomskoj razvijenosti

Demografskoj potencijalnosti i prostornosti

---- Prirodnim resursima

Kadrovskim potencijalima

Iskustvima u uspostavljanju, razvoju i funkcioniranju institucija države (državnog aparata)

Tradicijskoj, nacionalnoj, vjerskoj i kulturalnoj habitualnosti

Razvijenosti civilnog sektora

---- Da bi sigurnost funkcionirala kao imanentni

strukturni elemenat društva, neophodno je da svaka država utvrdi bezbjednosnu, odnosno sigurnosnu politiku, koja proizilazi iz sigurnosnog stanja.

Sigurnosno stanje je skup ugrožavajućih elemenata koji se pojedinačno i skupno odražavaju na stanje sigurnosti i raspoloženje ljudi na datom prostoru, sredini ili u objektu u određeno vrijeme. Sadržinu sigurnosnog stanja čine:

---- stanje reda i mira;

kretanje kriminaliteta kojim se napada na ličnu i imovinsku sigurnost građana i društvenu imovinu;

aktivnosti stranih država i njihovih organa - obavještajni i informativno-propagandni sistemi;

djelatnosti ekstremnih organizacija i

međunarodna situacija.

OKVIR ZA RAZMATRANJE RJEŠENJA Neka se organizacijom države bave njeni

legitimni politički i državni subjekti i faktori međunarodne zajednice i neka bilateralne i multilateralne odnose rješavaju onako kako im nalažu nacionalni interesi

ALI...

Organizacija nacionalnog i internacionalnog sigurnosnog sektora ne smije biti talac unutrašnjih i međunarodnih interesnih grupacija

“robinzonizam” i izolacionizam te samodovoljnost u oblasti borbe protiv svih vidova kriminala nisu dopustivi jer bi u protivnom države i njihovi građani postali taocima kriminalaca

---- Sektor sigurnosti mora biti depolitiziran i

deideologiziran kako bi bio do kraja profesionaliziran i efikasan u ostvarivanju svoje funkcije

Permanentna edukacija u institucijama sigurnosti je condicio sine qua non uspješnosti

Prekogranična saradnja treba da se razvija spram nivoa i strukture sigurnosnih rizika

Ovo je poželjan okvir za borbu protiv svih sigurnosnih rizika, kako bi se oni držali na nivou nužne društvene kontroliranosti

Obavještajna služba

Prvo, obavještajna služba se javlja kao stalni specijalizirani organ države sa obavještajnom funkcijom

Drugo, nastankom novih uvjeta i daljim razvojem društvenih odnosa, obavještajna djelatnost postaje sve obimnija, a njeni metodi raznovrsniji

Treće, obavještajnu službu ne interesuju samo vojna i politička saznanja, već se njen domet širi na ekonomske i druge oblasti

----

Četvrto, pored metoda, naročito je osjetan porast sredstava obavještajne prakse

Peto, obavještajna služba počinje da se bavi i mnogim neobavještajnim pitanjima kao što su: propaganda, terorizam, diverzija i sabotaža, udari-pučevi, stvaranje organizacija, firmi itd.

Načela obavještajnog rada

Sveobuhvatnost

Neprekidnost u radu

Bezobzirnost

Infiltracija

Objektivnost i provjera

Blagovremenost

Tajnost rada

Planiranje zadataka

Centralizacija rada i rukovođenja

Relativna samostalnost

Specijalizacija

Timski rad

U novije doba, u uslovima postojanja saveza (vojnih), konstituira se novo načelo kao koordinirano djelovanje nacionalnih obavještajnih organizacija

Dakle... OBAVJEŠTAJNA SLUŽBA je organizirana aktivnost ili

organizacija - ustanova, koja po zahtjevu i namjerama vodećih političkih struktura pokreta ili države prikuplja, ocjenjuje, tumači, pruža tajne (zaštićene) i

druge podatke o protivniku ili neprijatelju, štiti sopstvene strukture i angažira se na sprovođenju

drugih aktivnosti kojima se ostvaruju određeni politički ciljevi.

Pod pojmom obavještajna služba podrazumijeva se aktivnost kojom se prikupljaju prevashodno tajni ili i drugi određeni podaci, ili

To je specijalizirana ustanova koja je dio državnog aparata ili organizacija datog pokreta.

---- Ona vrši svoju djelatnost na osnovu zahtjeva i

usmjeravanja od šefa države, vlade ili ministra, zavisno od položaja date ustanove u nacionalnom obavještajnom sistemu, ili od rukovodstva pokreta.

Obavještajna služba prikuplja podatke o protivniku ili neprijatelju, ocjenjuje njihovu tačnost, tumači sadržinu i pravovremeno ih dostavlja korisnicima obavještajnih podataka. Svojom metodologijom angažiraju se na sprovođenju psiholoških, subverzivnih i prevratničkih dejstava i izvođenju specijalnih operacija kojima se postižu određeni politički ciljevi. Inače, dio je političke organizacije pokreta ili države, a bila je i ostala instrument političke borbe.

----

Obavještajna služba vrši svoju djelatnost na osnovu zahtjeva i usmjeravanja od šefa države, vlade ili ministra, zavisno od položaja date ustanove u nacionalnom obavještajnom sistemu, ili od rukovodstva pokreta.

----

Svojom metodologijom obavještajne službe angažiraju se na

sprovođenju psiholoških,

subverzivnih i

prevratničkih dejstava

izvođenju specijalnih operacija kojima se postižu određeni politički ciljevi.

Inače, dio je političke organizacije pokreta ili države, a bila je i ostala instrument političke borbe.

----

Obavještajna služba prikuplja podatke o

protivniku ili neprijatelju,

ocjenjuje njihovu tačnost,

tumači sadržinu i

pravovremeno ih dostavlja korisnicima obavještajnih podataka

----

Svojom metodologijom angažiraju se na sprovođenju psiholoških, subverzivnih i prevratničkih dejstava i izvođenju specijalnih operacija kojima se postižu određeni politički ciljevi. Inače, dio je političke organizacije pokreta ili države, a bila je i ostala instrument političke borbe.

----

Obavještajna služba prikuplja podatke o protivniku ili neprijatelju,

ocjenjuje njihovu tačnost,

tumači sadržinu i

pravovremeno ih dostavlja korisnicima obavještajnih podataka.

Svojom metodologijom angažiraju se na sprovođenju

psiholoških,

subverzivnih i prevratničkih dejstava i

izvođenju specijalnih operacija kojima se postižu određeni politički ciljevi.

Inače, dio je političke organizacije pokreta ili države, a bila je i ostala instrument političke borbe.

Kontraobavještajna djelatnost

Djelatnost, organizacija i organi koji, u okviru obavještajne službe, prikupljaju, sređuju, obrađuju i na odgovarajući način koriste podatke o obavještajnim službama, namjerama i akcijama drugih zemalja, a naročito onih koje nisu prijateljske, koje predstavljaju stvarnog ili mogućeg neprijatelja.

Kontraobavještajna služba ima naročito veliku ulogu u ratnim pripremama ili akcijama, ali i u miru, organizirajući akcije i protivakcije prema stranim obavještajnim službama, njihovim akcijama i pripadnicima.

Podjela

Zavisno od aspekta sa koga se posmatra, moguće je na više načina vršiti podjelu obavještajne službe:

obavještajnu službu u materijalnom i obavještajnu službu u formalnom smislu;

obavještajnu službu i kontraobavještajnu službu i

civilnu obavještajnu službu i vojnu obavještajnu službu.

Izvori saznanja obavještajnih službi

Javni, legalni, otvoreni

Tajni, ilegalni, operativni

Javni....

Mediji Printani, Elektronski, Film, Internet

Naučni skupovi, simpoziji, stručni skupovi

Naučne i stručne publikacije

Diplomatija

Psudodiplomatija

Poslovna putovanja i dr.

Operativni....

Agentura

Operativno-tehnička sredstva (tajno video, foto i fono dokumentiranje)

Tajno praćenje

Tajna kontrola komunikacija

Opserviranje

Izviđanje

Ispitivanje zarobljenika

Odvijanje obavještajne djelatnosti

Obavještajna djelatnost odvija se kroz obavještajnoi postupak, obavještajni krug ili obavještajni ciklus. Tim postupkom obuhvaćeni su:

utvrđivanje obavještajnih zadataka i planiranje obavještajne djelatnosti;

prikupljanje određenih podataka angažiranjem obavještajnih i izviđačkih snaga i upotrebom sredstava obavještajno-izviđačke namjene;

----

izučavanje, provjeravanje i analiziranje prikupljenih podataka i utvrđivanje njihove vrijednosti i vjerodostojnosti;

procjenjivanje obavještajnih podataka i odvajanje glavnog od sporednog, uz istovremeno zaključivanje i predviđanje razvoja budućih događaja;

dostavljanje podataka na korištenje zainteresiranim i odgovornim faktorima (državnim, policijskim organima ili vojnim komandama).

Obavještajni ciklus PLAN

PRIKUPLJANJE PODATAKA

OBRADA PODATAKA

EVALUACIJA INTEGRACIJA,

ANALIZA I INTERPRETACIJA

INFORMISANJE I IZVJEŠTAVANJE

REEVALUACIJA PLANA

Podjela medoda rada obavještajne službe

Po nekim shvatanjima, aktivnost obavještajnih službi pdijeljena je na obavještajnu djelatnost i neobavještajna djejstva.

Obavještajna djelatnost po tom shvatanju provodi se:

a) tajnim metodama obavještajnih službi

metod tajnog ugrađivanja pripadnika službe u strukturu protivnika ,

agenturni metod i

metod tajnog korištenja tehničkih stvari

----

b) prikrivenim metodama obavještajnih službi

metod prikrivenog anketiranja,

metod prikrivenog opserviranja i

metod prikrivenog naučnog istraživnja

----

c) legalnim metodama obavještajnih službi

metod prikupljanja podataka ispitivanjem izbjeglica i dezertera,

metod prikupljanja podataka ispitivnjem ratnih zarobljenika,

metod prikupljanja podataka izviđanjem i

prikupljanje podataka iz sredstava javnog informisanja

---- c) U neobavještajna djejstva po ovim shvatanjima

spadaju:

psihološka djejstva i propaganda,

subverzivna djejstva

špijunaža,

diverzija,

sabotaža,

izazivanje kriznih situacija,

terorizam i

ubacivanje naoružanih grupa

----

c) prevratnička djejstva i

propaganda; sabotaža; terorizam; diverzije; upotreba specijalnih snaga; nasilno izvršenje prevrata ( puč, državni udar).

d) specijalne operacije.

POLICIJA

Služba i organizacija u okviru državnog aparata, zadužena za staranje o javnom redu i poretku.

Uobičajeni zadaci policije su: prevencija i suzbijanje kriminaliteta i delikvencije (hvatanje i

pritvaranje počinilaca krivičnih djela, prikupljanje dokaza protiv njih, itd.)

staranje o poštovanju propisa koji se odnose na javni red,

vođenje evidencije o prestupnicima, o tzv. sumnjivim licima i sl.,

regulisanje saobraćaja na javnim putevima i u gradovima, itd

Funkcije obrambenog elementa su

odvrađanje mogućeg napadača,

odbrana svog teritorija,

zaštita stanovništva i materijalnih dobara te uklanajnje posljedica agresije,

naoružani otpor agresiji,

neoružani otpor agresiji

djeovanje političkog i drugih društvenih podsistema ratu itd.