NACIONALNA SIGURNOST

Suvremeni svijet, na opoj ali i konkretnoj ravni, funkcionira po principima integracija i dezintegracija, udruivanja i razdruivanja, interesnog povezivanja, ali i interesnog sukobljavanja. Nita nije fiksno i zauvijek i gotovo da se nita ne moe promatrati u statinomsmislu, nego je nuno prihvatiti realitet dinaminosti u ukupnim odnosima modernog svijeta. Dakako, i integracije i dezintegracije prolaze kroz relativno ili znaajno burne faze i izazivaju ponekad i radikalno nova stanja u ureenjima odnosa meu ravama na regionalnom, kontinentalnom, ali i na svjetskom planu. Ovi procesi su normalni za dananji stupanj razvoja civilizacije s obzirom na dostignuti nivo tehnolokog razvoja i ekspanzije kapitala koji ne trpinikakve stege ili inhibiciju unutar jednog zatvorenog kruga.

Danas, zapravo, nije ni zamislivo da se dave mogu ponasati po principima samodovoljnosti, robinzonizma ili pak klasinog autoizolacionizma gotovo niti u jednoj sferi drutvenog djelanja. U uvjetima razvijenosti informacionog kompleksa, svaka eventualna samodovoljnost neku pretpostavljenu dravu odvela bi u opu atrofiju ili nepovratni nazadak, to bi bila temeljna pretpostavka ili njenog nestajanja ili pada u ovisnost od drugih subjekata meunarodne zbilje, odnosno, izgubila bi eljenu potrebu i mogunost da bude subjekt meunarodnih odnosa i suprotno tome, postala bi objekt manipulacije i kao takva ne bi bila adekvatan okvir na ravni potreba njenih graana s aspekta zahtjevnosti dostignutog nivoa civilizacijskih potreba (Walt, 1987).

U ovom kontekstu diferencira se vie pravaca moguih djelovanja svake drave ponaosob to je, svakako, uslovljeno njenim ukupnim nivoom razvijenosti, pozicioniranou u geopolitikom i geostratekomsmislu te tendencijama u okviru unutrasnje i vanjske politike.Dakle, diferenciraju se strategija i taktika, integriranje ili dezintegriranje, globalizam ili izolacionizam kao kontrapunkti, egzistencija i koegzistencija, samoodranje, anticipacija ciljeva, puna suverenost i udruivanje pojedinih segmenata suvereniteta sa drugim subjektima,eventualna predestinacija ciljeva itd. U svim ovim procesima,bezbjednost, odnosno sigurnost svake drave je nezaobilazan faktor njene opstojnosti, funkcioniranja, egzistiranja i koegzistiranja sa drugim dravama, meunarodnim institucijama i bilateralnim, trilatelarnim,multilateralnim ili drugim povezivanjima na regionalnom,kontinentalnom ili globalnom svjetskom nivou (Zakaria, 1998).Prije nego krenem u strukturalnu razradu najbitnijih elemenata nacionalne sigurnosti, nuno je navesti neke standardne i poznate punktacije 0 sigurnosti u jednoj dravi openito.

DRAVA I NAJVII NIVO UGROENOSTI

Da bi se uope moglo govoriti O nacionalnoj sigurnosti, neophodno je znati ta je drava te koji su sigurnosni rizici koji joj prijete. U ovom poglavlju bit e rijei, kada su sigurnosne prijetnje u pitanju,o najvioj prijetnji, a to je agresija. U drugim poglavljima e se govoriti o ostalim modalitetima rizika i prijetnji.

Drava je osnovni i najvaniji oblik politikog organiziranja svakog klasnog drutva (Waltz, 1979). U slavenskim jezicima rije drava dolazi od staroslovenskog drati, to ukazuje na patrimonijalno shvatanje u porijeklu samog naziva: drava je ona teritorija sa svojim stanovnitvom koju vladar dri pod svojom vlau kao svoj posjed,kao batinu. U veem broju drugih jezika naziv za dravu je izveden od latinskog status (iz konteksta status rei Romanae). Takav je korijen francuske rijei etat, italijanske stato, engleske state, panske estado, njemake Staat itd. Karakteristino je da se ovi termini koji izrazavaju jasno razlikovanje dravne organizacije od feudalnog posjeda ili od drutva u irem smislu rijei javljaju relativno kasno:tek od esnaestog vijeka. Jasno izdvajanje pojma drave vremenskise podudara s periodom stvarnog formiranja moderne dravne organizacije u formi apsolutne monarhije. Kroz dugu historiju razvoja teorijske, filozofsko-naune misli o drutvu i politici injeni su mnogi pokuaji da se shvati i objasni porijeklo i priroda drave. Postojale su i postoje razne teorije koje dravu posmatraju kao kvantitativno narastanje i proirenje prvobitne porodine i plemenske organizacije; teorije o boanskom porijeklu dravne vlasti koje su bile osobito rasprostranjene u srednjem vijeku; objektivno-idealistike teorije koje vide u dravi ostvarenje ili otjelotvorenje apsolutne ideje, svjetskog i narodnog duha, najvie moralne vrijednosti i s1.; biologistikoorganistike teorije posmatraju i objanjavaju dravu kao organizam vieg reda iji organi imaju funkcije i meusobne odnose analogne onima koji postoje kod ovjeka i drugih ivih bia; teorije drutvenog ugovora, koje su doivjele svoj najvei procvat u XVII i XVIII vijeku kao kritika feudalnih teorija o boanskoj prirodi drave. Teorije sile u svojim brojnim klasinim i modernim varijantama objanjavaju nastanak i prirodu drave samim aktima organiziranog nasilja, osvajanja i tlacenja: drutvene grupe bolje osposobljene za borbu (naoruanjem, organizacijom ili ratnikim kvalitetima) pobjeuju slabije grupe i organiziraju vladavinu nad njima stvarajui tako dravu.Danas rasprostranjene teorije tretiraju dravu kao organizaciju vrenja jedne odreene funkcije u okviru socijalnog sistema koji sam predstavija jedan sistem komplementarnih, meusobno uvjetovanih funkcija. Jedno od naunih shvatanja drave dala je i marksistika teorija (historijski materijalizam). Osnovno polazite marksizma naovom polju sastoji se u tome to utvruje da drava nastaje i razvija se kao proizvod antagonistikih klasnih protivrjenosti koje se ne mogu razrjeavati u okviru datog klasnog poretka bez posebne organizacije za prinudu, bez drave. Drava je osnovni oblik politikogkonstituiranja klasnog drutva, posebna, drutvu nadreena organizacija javne vlasti ija je osnovna funkcija zatita ili razvijanje odreenog klasnog poretka, to jest onih produkcionih odnosa na kojima se zasniva ekonomska dominacija vladajue klase, a osnovno sredstvo upotreba ili prijetnja upotrebom legitimne fizike prinude. (Socioloski leksikon, 1982)Termin drava se upotrebljava u vie razliitih znaenja. U uem smislu, pod dravom se podrazumijeva sam dravni aparat hijerarhijska organizacija sastavljena od individualnih i kolektivnih nosilaca dravne vlasti i svih inovnika i slubenika koji ulaze u sastav njenih razliitih organa. U tom smislu drava je neposredno suprotstavljena drutvu na koje se njena vlast primjenjuje. Ali drava je osnovni subjekat meunarodnih odnosa. Mada istupa kao sila koja spolja obuhvata drutvo i stoji iznad njega, ona je u krajnjoj liniji samo oblik konstituiranja jednog odreenog klasnog drutva, od njega neodvojiv. S obzirom na to, o dravi se moze govoriti i u jednom irem znaenju. Pod dravom se u tom sluaju podrazumijeva cjelokupno drutvo obuhvaeno jednom dravnom organizacijom, dakle ne samo dravni aparat nego i teritorija i stanovnitvo koji su pod istom dravnom vlau. Drava je i historijska tvorevina. Ona nastaje kad razvoj proizvodnih snaga drutva potkopa i konano razbije homogenu drutvenu strukturu prvobitnih zajednica. Napredak proizvodnih snaga zasnivao se na sve razvijenijoj drutvenoj podjeli rada koja je opet, sa svoje strane, imala ogroman znaaj za dalji napredak proizvodnih snaga i za dalekosene promjene u strukturi drutva i njegovoj opoj organizaciji. Od sporadine razmjene postaje stalni oblik veze najprije izmeu razliitih rodova i plemena, a zatim sve vie i izmeu pojedinih porodica u rodovskim zajednicama. Polazna taka svake razmjene bio je, razumije se, takav stupanj proizvodnosti rada koji je omoguavao da pojedini proizvoai proizvode svojim radom vie nego to je potrebno za njihovo sopstveno izdravanje. No, im su viak proizvoda i razmjena postali stalna pojava, bilo je svreno sa starim rodovskim ureenjem koje jo nije znalo za dravu. S vikom proizvoda i razmjenom nastaju pojave i odnosi nespojivi s prirodom prvobitne rodovske zajednice - to su nejednakost u posjedovanju materijalnih dobara i eksploatacija tue radne snage, to jest prisvajanje vika proizvoda stvorenog tuim radom. U ratu zarobljeni pripadnici drugih plemena vie se ne ubijaju jer dostignuti stepen razvitka proizvodnje omoguuje da njihova radna snaga bude iskoritena. Od ratnih zarobljenika postaju robovi koji vikom svoga rada poveavaju materijalno bogatstvo onih koji su ih zarobili. Eksploatacija robova djeluje razoreno na unutranje odnose u rodovskoj zajednici.U uvjetima ve postojee imovinske nejednakosti i probuene teznje za linim bogaenjem ropstvo nije moglo ostati ogranieno samo na zarobljene pripadnike drugih plemena. Ista sudbina snalazi i one pripadnike pobjednikog plemena koji su u nastaloj ekonomskoj utakmici doli u zavisan materijalni poloaj.O ovom pretvaranju nekadanje rodovske jednakosti u svoju potpunu suprotnost najrjeitije govori ustanova dunikog ropstva koju poznaju i priznaju sve drave staroga vijeka, od Kineskog carstva do Rimske imperije.Tako je razvoj proizvodnih snaga u krilu prvobitne zajednice izazvao radikalnu promjenu produkcionih odnosa i stim i svih drugih drutvenih odnosa i institucija. Zajednika rodovska svojina nad sredstvima za proizvodnju zamjenjena je privatnom svojinom, jednakost pripadnika rodovskih zajednica nejednakoseu bogatih i siromanih, solidarnost ljudi iz istog plemena suprotnou interesa gospodara i robova. Drutvo se pocijepalo na neprijateljske, antagonistike klase eksploatatora i eksploatisanih. To je onaj trenutak u razvitku drutva kad se na historijskoj pozornici, kao objektivna nunost, pojavljuje drava. Ve po genezi svog historijskog nastanka i po karakteru svojih osnovnih funkcija drava predstavlja otjelovljenje jedne stalne protivrjenosti: ona je, s jedne strane, formalni predstavnik drutvenog jedinstva, organizacija koja vrili niz funkcija neophodnih za ivot drutva kao jedne organizirane cjeline. S druge strane, ona je organizacija koja sredstvima prinude i drugim instrumentima kojima raspolae obezbjeuje ope uslove za opstanak i funkcioniranje odreenog poretka. U tom smislu ona je predstavnik i zastupnik interesa jednog dijela drutva protiv drugog dijela, instrumenat vladajue strukture kojim se ona slui da bi zatitila svoje vitalne interese. Ove dvije protivrjene strane u prirodi svake drave uvjetuju jedna drugu i nalaze se u neraskidivom dijalektikom jedinstvu. Izdvajanje organizacije upravljanja opim drutvenim poslovima u vidu posebnog aparata javne vlasti - stvaranja drave - bilo je nuno prije svegazbog toga sto je zbog klasne podjeljenosti postalo nemogue da te, za drutvo vitalne funkcije, obavljaju neposredno organi samoga drutva neizdvojeni iz njegove jedinstvene strukture (kao to je bilo u prvobitnoj zajednici). Uz to je obim opih drutvenih potreba i zajednikihposlova postojao sve iri a njihova priroda sve sloenija,to je iziskivalo od organa upravljanja sve vie vremena i strunog znanja. Razvijena drutvena podjela rada u sferi materijalne proizvodnje radala je i rada potrebu da i upravljanje optim poslovima drutva postane jedna posebna grana u toj podjeli.Otuda tendencija da vrenje tih poslova postane stalno i iskljuivo zanimanje jedne posebne grupe Ijudi - dravnih inovnika. Uporedo s razvojem drave razvija se i jaa i dravna birokracija. Birokracija kao osnovni socijalni supstrat drave izraava svojim drutvenim poloajem i svojim politikim aspiracijama protivrjenosti svojstvene dravnoj organizaciji. Ona tei da zatitu posebnih interesa vladajue klase obue u ruho staranja o opem dobru i viim interesima i da sluenje drave odreenim drutvenim potrebama iskoristi za to potpunije podreivanje drutva dravi. Svakoj dravi je svojstvena tenja da se od instrumenta stvorenog radi zadovoljenja odreenih drutvenih interesa i potreba, dakle od sluge drutva, pretvori u gospodara nad drutvom pa i nad samom vladajuom klasom. Koliko e se ova uvijek prisutna tendencija realizirati u drutveno-historijskoj praksi, to zavisi od konkretnog odnosa klasnih snaga u drutvu i stepena u kome se odreeni klasni poredak mora u vitalnim pitanjima svoje egzistencije neposredno oslanjati na snagu i autoritet dravne prinude. Ove protivrjenosti u prirodi drave odreduju i poloaj dravne birokratije: njene odnose s neposrednim nosiocima politike vlasti i s ekonomski vladajuom klasom i njenu ulogu u politikom ivotu. Kao poseban profesionalni aparat za voenje opih drutvenih poslova, dravna organizacija predstavlja jednu trajno izdvojenu granu drutvene djelatnosti uz tenju da se izdvoji i postane stalno zanimanje jedne grupe Ijudi, im se stvore organi specijalizirani za vrenje te djelatnosti - tako nastala organizacija dobija neizbjezno svoje ue interese i svoje tumaenje irih interesa i potreba. Ona pokazuje tenju da vrenje odredene funkcije u korist drutva ili neke drutvene grupe pretvori u osnov za jaanje sopstvenih drutvenih pozicija i vanosti. Sve razvijene drutvene organizacije ispoljavaju ovu tendenciju, a osobito najvea i najmonija meu njima drava. Sluenje drave interesima naroda je, bar po formi, indirektno a ne direktno. Da bi mogla uspjeno da titi i uvruje postojei poredak, drava mora biti u poziciji da odluuje o tome ta je u interesu toga poretka a ta nije. Time je ve stvorena mogunost da se pojavi nepodudarnost pa i protivrjenost izmeu dravnog tumaenja opih drutvenih potreba (odnosno interesa postojeeg poretka) i uih, neposrednih interesa i zahtjeva vladajue klase. Najzad, itava dravna aktivnost i sama dravna organizacija imaju pravni oblik i okvir. Pravo je neophodan i stalan instrumenat dravne politike. Pravne norme predstavljaju opeobavezna pravila ponaanja koja se proteu na sve pripadnike jedne drave. Pravnim normiranjem drutvenih odnosa i svoje sopstvene aktivnosti drava postavlja granice samovoljnom koritenju i zloupotrebljavanju drutvene moi. Takva norma predstavlja vaan oslonac relativne samostalnosti organa dravne vlasti.U svom konkretno-historijskom obliku drave se razlikuju meusobno kako po institucionalnom ustrojstvu tako i po prirodi i obimu funkcija koje vre. S obzirom na to to je osnovna funkcija svake drave zatita opih uslova postojanja jednog odreenog poretka, priroda toga poretka ima odreujui utjecaj na bitne i osnovne karakteristike dravne organizacije. To, drugim rijeima, znai da je tip dravno-politike organizacije u krajnjoj liniji uvijek odreen klasnim tipom drutva. Na ovoj podlozi razlikujemo osnovne klasne tipove drave - robovlasniki, feudalni, kapitalistiki i proleterski (socijalisticki) tip dravne organizacije. Svaki od njih omoguuje odgovarajuoj klasi dominantan udio u voenju opih drutvenih poslova i svjesnom usmjeravanju drutvenog kretanja. Jedna klasa je vladajua ne samo ekonomski nego i politiki kad je dravna organizacija tako ustrojena da obezbjeuje njen presudan utjecaj na voenje opih drutvenih poslova preko drave. To znai, prvo, da postoje vidljivi ili nevidljivi kanali utjecaja drutvenih snaga na dravu i dravnu politiku i , drugo, da su ti kanali pod stvarnom kontrolom vladajue klase tako da su ostali klasni interesi ili iskljueni ili bar potisnuti i ogranieni u svom dejstvu. Politiko ureenje svake drave ima dva osnovna vida. Prvi se tie naina na koji je samom organizacijom dravnog mehanizma odreen odnos javne vlasti i drutva. Drugi se tie naina na koji je sama dravna vlast institucionalno organizirana i rasporeena meu dravnim organima nosiocima vlasti. Demokratskim se moe smatrati ono dravno ureenje u kome osnovne prerogative dravne vlasti imaju organi koji po svom sastavu i nainu formiranja izraavaju stalnu vezu drutva i organa javne vlasti. Takvi su razni predstavniki organi u sastavu dravne organizacije, a prije svega skuptine, odnosno parlamenti. Time to su ovi organi, bar formalno, stavljeni iznad drugih organa i institucija dravnog aparata izraeno je shvatanje da je drava u sutini samo instrumenat za ostvarivanje odreenih drutvenih interesa i da zato treba da bude pod stalnom demokratskom kontrolom drutva. Nasuprot ovome, u autokratskom dravnom ureenju organi nosioci dravne vlasti - ne zasnivaju svoju vlast na mandatu dobijenom od drutva. Oni nisu birani niti su podreeni organiziranoj drutvenoj kontroli. U vidu apsolutne monarhije i drugih slinih despotskih oblika vladavine ovaj tip dravnog ureenja dominirao je u toku itave historije sve do velikih buroaskih revolucija, a u nekim dijelovirna svijeta i dugo poslije toga. U svakom sistemu dravne organizacije postoji razlika izmeu politikih i struno-tehnikih dravnih organa. Politiki organi su samostalni nosioci odreenih prerogativa dravne vlasti. Oni politiki odluuju, to jestodreuju pravce i sadraj dravne politike. Struni i pomoni administrativni organi vre dravnu vlast samo na osnovu ovlatenja koja na njih prenose politiki organi. Oni su instrumenti sprovoenja odreene politike. Razlikovanje politikih i struno-administrativnih organa, organa koji politiki odluuju i inovniekog aparata koji sprovodi donesene odluke, dobija osobito znaaj u demokratskom sistemu dravne organizacije, gdje se politiki organi poklapaju ustvari s biranim predstavnikim organima. Od odnosa uspostavljenog u praksi izmeu politikih organa i dravnog aparata, od vee ili manje samostalnosti dravne birokratije zavisi u mnogome stvarni stepen demokratinosti dravnog ureenja. (Politika enciklopedija, 1975)

DRAVNA TERITORIJA

Dravna teritorija je prostor na kome se prostire vlast odreene drave i koji je obuhvaen dravnom granicom. Prostor iznad i ispod dravne teritorije takoer pripada dravi ija je teritorija, to znai da dravna teritorija nije sarno povrina zemlje ve da je i ona trodimenzionalna. Teritorija drave obuhvata i jedan pojas morske povrine od granice drave prema slobodnom moru, a taj se pojas naziva teritorijalno more.irina teritorijalnog mora nije danas jedinstveno odreena i kree se od tri do dvanaest morskih milja. Suverenitet pribrijene drave protee se i na teritorijalno more, stim to je suverenitet s izvjesnim ogranienjima kao to je obaveza omoguavanja slobodnog prolaza brodovima itd. Mandatna teritorija je pod upravom, mandatom neke druge drave. Mandatne teritorije postojalesu do Drugog svjetskog rata u okviru sistema Drutva naroda.

Teritorije pod starateljstvom su nastale poslije Drugog svjetskog rata a pod starateljstvom su Organizacije ujedinjenih naroda i pojedinih drava. Teritorije pod starateljstvom uvedene su Poveljom UN, ime je ustvari ukinut sistem mandatnih teritorija i uveden sistem teritorija pod starateljstvom to je znaajan napredak jer su teritorije pod starateljstvom u principu samostalnije od mandatnih. Teritorija nije sarno prostor i granica suvereniteta i nadlenosti drave. Ona je drutveno-ekonomska sredina koja vri utjecaj na historiju i politiku jedne zemlje. Istovremeno, ona je politiki faktor nekad od bitnog znaaja za sudbinu i razvitak pojedinih naroda. U tom pravcu ona utjee ne samo kao geografsko mjesto i oblik (npr. ostrvo) ve i na politieko-geografski odnos. Ona je sastavni dio historije i nacionalnogbia pojedinih naroda, a bila je osnov i povod za ekspanzije ali i za saradnju. Ona je odvajala i spajala u politici. Njena uloga nije determinirajua, ali je jedan od uvjeta i elemenata odreene dravne i druge politike. (Politika enciklopedija, 1975)

DRAVNA GRANICA

Uz dravni teritorij, kao sigurnosni objekt, organski je vezana dravna granica. Dranva granica je vazna i po unutranju i po spoljnu sigurnost (nepovrjedivost granica, granini incidenti, prekogranino krijumarenje i svere, ilegalne migracije, ubacivanje bandi i dr.).Dravna granica je crta koja oznaava gdje prestaje dravno podruje jedne, a poinje dravno podruje druge, susjedne drave. Ako se radi o pomorskoj dravi, dravna granica u odnosu na otvoreno more ini spoljna crta teritorijalnog mora. Ogranienost prostora u svijetu i tehnologija njegovog koritenja doveli su do toga da dravnu granicu ine i zamiljene ravni koje padaju okomito na tlo ili vodenu povrinu i nastavljaju se u dubinu zemlje, tako da dravna granica razgraniava ne sarno kopnene nego i vodene povrine, zrani prostor i unutranjost zemlje.

Dravna granica obiljeava i doseg nadlenosti drave. U meunarodnim:odnosima pojam granice se vezuje za dravu i oznaava liniju koja dijeli teritoriju jedne drave od teritorije drugih drava. Sa stanovita meunarodnog prava granica predstavlja liniju do koje se prostire vlast, odnosno suverenitet jedne drave. Pojam dravne granice ne treba mijeati sa drugim slinim pojmovima, koji se s ovim ne moraju poklapative mogu biti iri ili ui - npr. etnika granica, ekonomska granica, carinska granica, itd. Da bi bila na pravu zasnovana, dravna granica mora biti meunarodno priznata. Pravilo je da je za takvo priznanje dovoljna saglasnost susjedne drave prema kojoj granica postoji, a uobiajeno je da se granice odreuju ugovorom izmeu susjednih drava. Prilikom ugovornog utvrivanja granice postoje dvije faze:prva je zakljuenje samog ugovora, koji sadri opis granice i priloene karte s obiljeenom granicnom linijom, a druga komisijsko povlaenje granice na samom terenu i njeno obiljeavanje graninim znakovima. Radi odravanja granica uspostavljaju se esto meu susjednim dravama mjeovite granine komisije. Povlaenje granice vri se kako na kopnu, tako i na vodi i u zraku, te postoje suhozemne, pomorske i zrane granice. Povreda dravne granice predstavlja povredu suvereniteta dotine drave i zabranjena je meunarodnim pravom. Prelazak preko dravne granice obavlja se u skladu sa graninim reimom, koji drave utvruju svojim unutranjim pravnim propisima, i u principu je slobodan uz pokazivanje odgovarajuih dokumenata - pasoa i vize. U odreenim sluajevima, drava moe obustaviti promet preko svojih granica (tzv. zatvorena granica) zadue ili krae vrijeme.

AGRESIJANajvii stepen opasnosti po jednu dravu je - agresija. ta je agresija i ko mogu biti agresori? Agresija openito je napad, nasrtanje, svaki oblik nasilja. Agresija u naem smislu je neizazvan (niim izazvan) napad jedne ili nekoliko drava na suverenitet i teritorijalni integritet druge drave, s ciljem teritorijalnog osvajanja ili nasilne promjene unutarnjeg ureenja, odnosno ostvarenja drugih politikih i slinih planova kojima se ugroava nezavisnost i suverenitet ili teritorijalna cjelina napadnute zemlje. Najee je oruana i izvodi se primjenom vojne sile, ali obuhvaa i svaku akciju usmjerenu protiv teritorijalne cjeline i nezavisnosti druge drave, ili protiv mira u svijetu. U tom smislu govori se o ekonomskoj, politikoj, subverzivnoj i drugim vrstama agresije, a esto i o tzv. ideolokoj agresiji. Prvi put je definirana Londonskim konvencijama iz 1933. godine, sklopljenim izmeu deset drava, a Londonskom deklaracijom i Sporazumom o kanjavanju ratnih zloinaca iz 1945. godine proglaena je meunarodnim zloinom protiv mira. Sadraj pojma utvren je preciznijetek Rezolucijom Generalne skuptine Ujedinjenih naroda br. 3314, od 14. decembra 1974. godine, kojom se aktima agresije smatraju:a) napad i invazija na stanovnitvo i teritorij drave, kao i okupacija i aneksija dijela ili cjeline njenog teritorija kao posljedice prethodnog ina;b) bombardiranje teritorija jedne drave od strane oruanih snaga druge drave ili grupe drava, kao i nedozvoljena upotreba bilo kojeg oruja na njenom teritoriju, osobito protiv njenog stanovnitva s namjerom njegovog pokoravanja;c) blokada obala i luka od strane druge ili grupe drava, odnosno njihovih oruanih snaga;d) neizazvan napad oruanih snaga jedne ili vie drava na kopnene, pomorske ili zrakoplovne snage druge drave ili drava;e) upotreba oruanih snaga jedne ili vie drava na teritoriju druge drave, uz njen naelni pristanak, ali suprotno odredbama meusobnog sporazuma ili ugovora o angairanju tih snaga, kao i produavanje njihova boravka na teritoriju ove drave bez njene suglasnosti izvan sporazumno utvrenog roka;f) odobrenje za upotrebu vlastitog teritorija jedne drave od strane oruanih snaga druge drave ili grupe drava, a radi napada na stanovnitvo i teritorij tree drave ili drava;g) upuivanje naoruanih bandi ili drugih neregularnih trupa i plaenika od strane jedne na teritorij druge drave s namjerom vrenja oruanog nasilja.Vijee sigurnosti UN, prema istoj rezoluciji moe, pored ovih, proglasiti agresivnim i druge sline akte jedne ili vie drava usmjerene protiv druge drave ili grupe drava, odnosno njihove nezavisnosti i teritorijalnog integriteta. Akti agresije, prema Povelji Ujedinjenih naroda, ne mogu se opravdati nikakvim razlozima ni motivima i predstavljaju zloin protiv slobode i meunarodnog mira. Osvajanje i prisvajanje tueg teritorija, kao i stjecanje bilo kakvih prednosti nad drugima nasilnim putem i sredstvima, ocjenjuje se pravno i moralno nedopustivim.

AGRESORAgresor je drava koja na bilo koji nain ugrozi nezavisnost, suverenitet ili teritorijalni integritet druge drave, odnosno ije oruanen snage napadnu drugu zemlju. Povelja Ujedinjenih naroda daje pravo napadnutoj dravi i meunarodnoj zajednici da protiv agresora pripremi individualne i kolektivne mjere samoodbrane a, prema meunarodnom pravu, svaka drava moe da mu se suprotstavi svim sredstvima i oblicima borbe koji su joj dostupni, a nisu zabranjeni meunarodnim pravom. Meunarodno pravo podstie odbranu od agresora pruzajui zatitu i onim graanima koji mu se neorganizirano ili na bilo koji drugi nain odupru, a pripadnicima oruanih snaga smatra i one graane koji se u toku oruanog otpora pojedinano,grupno ili u jedinici kao pripadnici pokreta otpora bore protiv njega, s tim da ispunjavaju odreene uvjete.DEFINIRANJE SIGURNOSTI

Prema reduciranoj definiciji, sigurnost je otklanjanje svih aktivnosti i pokuaja koji ugroavaju lica, javni poredak, objekte ili dati prostor.Razliiti subjekti i organi se angairaju na poslovima zatite odreenih vrijednosti i dobara, i svako od njih primjenjuje specifine metode i mjere (zakonodavna djelatnost, represivne mjere i dr.) (Schwelier,1999).

S obzirom na zatiena dobra i vrijednosti razlikuju se vrste sigurnosti:lina sigurnost, ustavom i zakonima zagarantirana, koja se ostvaruje kao lina prava i slobode graana i njihova ekonomska sigurnost; nacionalna sigurnost, ustavom i zakonima su odreena dobra i vrijednost javnog poretka, kao i organi koji te poslove vre;sigurnost saobraaja na putevima, u zraku, na rijekama i morima, zakonima i drugim propisima definirana su pravila saobraaja koja odreuju ponaanje uesnika, organe koji reguliraju i vrse kontrolu ostvarivanja bezbjednosti u tim oblastima; sigurnost objekata, normama nadlenih organa i tijela propisani su osnov, sredstva i snage koje tite dati objekat (privredni i poslovni objekti, ustanove, zgrade,magacine, komande) od svih ili odreenih vrsta ugroavanja; sigurnost prostora, zakonom je odreeno koji je dio teritorije od posebnogdrutvenog znaaja i zato se odreuju organi ija je dunost da ga tite i sigurnost podataka, zakonima i drugim opim aktima odreeni su podaci koji su od posebnog drutvenog interesa i zbog toga se nalaze nadlenim organima da ih tite. (Maslea, 2001)U skladu sa namjerom ekspliciranja poznatih punktacija o sigurnosti openito, potrebno je naglasiti da se pojam sigurnosti i bezbjednosti moe se shvatiti u tri smisla: kao funkcija sigurnosti drave zakonima i drugim normama odreeni su organi i subjekti koji je vre;kao stanje sigurnosti, na osnovu elemenata, tj. podataka o aktivnostima nosilaca ugroavajuih djelatnosti u i prema datoj dravi, utvruje se stepen ugroenosti, odnosno sigurnosno stanje, i kao sluba sigurnosti - organi ija je dunost da, vrei poslove iz svoje nadlenosti, primjenom odgovarajuih metoda i mjera, otklanjaju djelatnosti kojima se ugroava javni poredak ili bezbjednost struktura drave.

Sigurnost u najirem politiko-pravnom smislu obuhvata mjere i aktivnosti uvanja i zatite od ugroavanja nezavisnosti i integriteta jedne zemije (drave, nacije) i unutranjeg ustavnog i pravnog poretka.

U prvom sluaju se govori o spoljnoj, a u drugom o unutranjoj sigurnosti.Prema objektu zatite razlikuju se: dravna sigurnost, zatim opa (javna), kolektivna, lina i imovinska sigurnost. Nadalje, pojam ope sigurnosti obuhvata zatitu linih, imovinskih, politikih i drugih prava i sloboda graanina od kriminalnog uskraivanja njihovog koritenja.Line slobode i prava obuhvataju zatitu ivota, integriteta i neprikosnovenosti linosti, zatim nepovrjedivost stana, tajnost pisma i drugih sredstava veze, slobodu kretanja i nastanjivanja, drugih linih i politikih prava. Pod zatitom imovinskih prava podrazumijeva se obezbjeenje postojeih imovinskopravnih odnosa, zatita imovinskih prava graana od krae, razbojnistva i raznih samovlasnih pribavljanja imovinskih prava i svakog naruavanja imovinskih prava pojedinca.

DRAVNA BEZBJEDNOST

Kada se definira dravna bezbjednost u okviru nacionalne sigurnosti, polazi se od toga da ona predstavlja djelatnost posebno odreenih dravnih organa na planu zatite odgovarajueg drutvenog i politikog poretka. Obim i okvir ove djelatnosti najee se odreuju ustavom izakonima, a objekti zatite su osnove na kojima poiva dato dravno ureenje (npr. vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, oblik vladavine, politiki i pravni poredak, nacionalni suverenitet, odnosno zatita javnog poretka u cjelini). Uobiajeno je razlikovanje nacionalnesigurnosti u uem i u irem smislu. Pod sigurnou u uem smislu najee se podrazumijeva djelatnost koja ima za cilj da obezbjedi i garantuje linu i imovinsku sigurnost utvrenu ustavom i zakonima.Sigurnost u irem smislu obuhvata djelatnost iji je osnovni cilj obezbjeenje i zatita osnova na kojima poiva konkretno dravno uredenje.Iz ovoga proizilazi da je osnovni zadatak i cilj ovih dravnih organa otkrivanje i onemoguavanje svih aktivnosti koje su usmjerene na ugroavanje, podrivanje ili nasilnu izmjenu osnova konkretno uzetog drutveno-politikog i dravnog ureenja. Ovakvo razlikovanje sigurnosti proizilazi iz naina ostvarivanja odgovarajue zatite i objekta koji je predmet te zatite, tako da se na ovaj nain istie samo funkcionalni aspekt pojma sigurnosti, a zanemaruje injenica da mnoga ugroavanja lino-imovinske bezbjednosti sadre u sebii elemente ugroavnja osnova odgovarajueg drutveno-politikog poretka. Otuda ovakva razlikovanja imaju samo relativnu vrijednost. Poslovi dravne bezbjednosti u okviru nacionalne sigurnosti ostvaruju se uglavnom preko odgovarajuih organa i slubi kao to su:policija, obavjetajna i kontraobavjetajna sluba i neki drugi organi dravne uprave i pravosua.

Nadalje, pod dravnom bezbjednou podrazumijeva se primjena i koritenje metoda, mjera i radnji od organa, slubi i politikih subjekata kojima se sprjeavaju, onemoguuju i ine bezopasnim nosioci djelatnosti koje ugroavaju dravu. Ustavom, zakonima i drugim propisima odreeni su organi, slube i organizacije duni da pravovremeno otkrivaju, sprjeavaju i uine bezopasnim pojedince ili organizirane skupine na sopstvenoj teritoriji ili u inozemstvu, koji nastoje da ugroze javni poredak, tj. sistem nacionalne sigurnosti.Te aktivnosti nadlenih organa ispoljavaju se u prevenciji protiv krivinih djela uperenih protiv drave, otkrivanju pripremanja tih krivinih djela i sprjeavanja njihovog izvrenja, otkrivanja izvrenih krivicnih djela ove vrste, hvatanje njihovih izvrilaca i donoenja presuda od nadlenog suda. Pored rada navedenih organa i slubi, znaajan inilac dravne bezbjednosti su mjere i aktivnosti organa drave i informativnog sistema, koji svojom aktivnou (agitacijom,propagandom i informiranjem) suavaju prostor za djelovanje nosilacaugroavajuih djelatnosti i jacaju otpornost drutva podizanjem sigurnosne kulture. U uem, organizacijskom smislu, pod dravnom bezbjednou podrazumijevaju se ustanove koje se neposredno angaziraju na poslovima zatite dravne bezbjednosti, a to su slube sigurnosti - kontraobavjetajna sluba i sluba javne bezbjednosti. I pored razlika u organizaciji tih slubi u pojedinim dravarna, koje su uvjetovane drutvenim ureenjem, organizacijom dravne uprave,tradicijom i drugim razlozima, izmeu njih ima i slinosti. U socijalistikim dravama te slube su u sastavn organa unutranjih poslova ili postoje kao posebne ustanove. U drugim dravarna one su u organima unutranjih poslova ili u sastavu ministarstva pravde. Na poslovima dravne bezbjednosti angairaju se i uprave bezbjednosti ili kontraobavjetajne slube, ili uprave vojne bezbjednosti u ministarstvima oruanih snaga. (orevi, 1986)Kada je rijec o dravi kao jedinom subjektu meunarodnih odnos, pa i u oblasti sigurnosti, navedena opa mjesta o sigurnosti integrirana su u samu bit funkcije i funkcioniranja drave.

DEFINIRANJE NACIONALNE SIGURNOSTI

Kakva, kakvog kvaliteta, kakve organizacije i kakvih ciljeva e biti sigurnost svake diave ponaosob, ovisi o nizu faktora. Prema mlljenju mnogih relevantnih autora (Grizold, Buzan, Tatalovi,. Cvrtila,Maslea idr.), sigurnost, odnosno bezbjednost jedne zemlje je njena, prvenstveno sistemska djelatnost. Sutinski, to je stanje u kooje je obezbijeen uravnoteen fiziki, duhovni, drutveni i materijalni opstanak pojedinca i drutvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima, drutvenim zajednicama i prirodi. U sutini, izvrio sam nadopunu ove definicije s entitetom duhovni, s obzirom da je on jedan od kljunih faktora u stabilnosti ili nestabilnosti jednog drutva(s aspekta uvaavanja ili ugroavanja) budui da se taj entitet ne iscrpljuje kroz pojam drutveni. Dakle, u skladu s navedenom defincijom,da bi se sve to postiglo, odnosno da bi sigurnost funkcionirala kao imanentni strukturni elemenat drutva, neophodno je da svaka drava utvrdi bezbjednosnu, odnosno sigurnosnu politiku, koja proizilazi iz sigurnosnog stanja. Sigurnosno stanje je skup ugroavajuih elemenata koji se pojedinano i skupno odraavaju na stanje sigurnosti i raspoloenje ljudi na datom prostoru, sredini ili u objektu u odreeno vrijeme. Sadrinu sigurnosnog stanja ine: stanje reda i mira; kretanje kriminaliteta kojim se napada na linu i imovinsku sigurnost graana i drutvenu imovinu; aktivnostt stranih drava i njihovih organa - obavjetajni i informativno-propagandni sistemi;djelatnosti ekstremnih organizacija i meunarodna situacija.

U prikazivanju djelatnosti spoljne i unutranje prijetnje, potrebno je da se spoznaju i spoznavaju snage, arista, objekti napada,.metodi i oblici ispoljavanja i utjecaja koje ostvaruju nosioci prijetnji kao i konfliktna i krizna stanja na odreenim takama i njihovi uzorci kojipogouju neprijateljima za ostvarivanje ugroavajue djelatnosti. U procjeni elemenata koji ine sigurnosno stanje, neophodno je detektirati tendencije i namjere nosilaca ugroavajue djelatnosti pojediniano.To se postie uporeivanjem sa ispoljavanjem ugroavajuih djelatnosti u prethodnim periodima. Slube sigurnosti pruaju elemente za sigurnosno stanje dravnim i drugim organima i tijelimakoji vre sigurnosnu procjenu.

Bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika treba da, generalno posmatrano, vodi prvenstveno racuna o opstanku drave, nacionalnom opstanku, fizikom samoodranju, teritorijalnom integritetu, politikoj samostalnosti (neovisnost i suverenost) te kvalitetu zivota grada. (Grizold i dr. 1999) U tom smislu podrazumijevamo: vanjsku sigurnost, odbrambenu sigurnost, vanjsku i unutranju privrednu i financijsku sigurnost te unutranju sigurnost. (Ibid.)No, kada je rije o definiranju unutranje sigurnost, izdvajaju se pravna sigurnost, javna bezbjednost kao supstitut line ili grupne sigurnosti i socijalna sigurnost. A podruja tangiranosti. bezbjednou,odnosno sigurnou su vojna, politika, privredno gospodarska, socijalna i ekoloka.

VRIJEDNOSTI I FAKTORI UTJECAJA

Sve ovo, u sutini, proizilazi iz, teorijski posmatrano, etiri generalne grupe vrijednosti, a to su: opstanak, teritorijalni integritet, politika samostalnost i kvalitet ivota (Dimitrijevi, 1973.).Pod opstankom se, opet na teorijskoj ravni, podrazumijevaju opstanak drave, nacionalni opstanak i fiziko samoodranje. U najkraem,opstanak se pretpostavlja kao logian cilj i tenja svakog drutvenog sistema, svake politike organizacije i svake jedinke. Kada je rije o opstanku drave, tei se ka tome da drava kao sistem organizirane vlasti, kao samostalni subjekt meunarodnog prava, kao akter u meunarodnim odnosima, ne izgubi svoj identitet i ne postane ili dio neke druge ili vie drugih drava ili se ne raspadne na vie novih drava od kojih ni jedna nee biti kao dotadanja. A ako je rije o nacionalnomo pstanku, jedan od osnosvnih preduvjeta je istovremeni opstanak drave i nacije. Meutim, u okviru dinamizmadrutvenih odnosa, tu ne mora biti uvijek apsolutna izjednaenost.Drugim rijeima, nacionalni opstanak ne vee se uvijek i nuno i za opstanak drave. Mogue su (a postoje konkretni primjeri u savremenom svijetu) situacije kada se postepeno gubi nacionalni identitet u korist nekog drugog kulturnog identiteta, a najee tradicionalni nacionalni idenditet gubi bitku sa ekonomskim idenditetom koji postaje supstitut tradicionalnog poimanja nacije (neki to, neutemeljeno, nazivaju ekonomskim nacionalizmom). U ovom smislu postoje i situacije nacionalne dezintegracije (na vjerskoj, jezikoj, tradicijskoj i drugim osnovama), to u konanici moe dovesti do raspada ili dezintegracije dotadanje drave, to je, oigledno suprotnost njenom(dravnom) opstanku.

I trei vid opstanka je jeziko samoodrzanje. Ovaj vid opstanka ne svodi se dalji ivot drave ili nacije, kao organizacije, odnosno zajednice i posebnog obiljeja, nego na fiziko prezivljavanje grupe ljudi, bilo da su to stanovnici jedne zemlje ili pripadnici jedne nacije.Opasnost od ugroavanja opstanka prisutna je u ljudskoj svijesti jo od vremena kada su se ratovi vodili radi eliminiranja ili porobljavanja pobijedenih pa do raznih planova koji podrazumijevaju masovno i sistematsko iscenje osvojenih prostranstava ubijanjem, krajnjomfizikom i psihikom degradacijom ili svoenjem ljudskih bia na nivo statusa ivotinje. U savremenom svijetu je to poznato kao etniko iscenje, humano preseljenje naroda, genocide(Ruanda 1994.,Bosna i Hercegovina 1992-1995. id r.). Naravno, ne dovodi se u pitanje da opstanak kao suprotnost istrebljenju ostaje jedina i najvanija vrijednost i postulat za sve pripadnike ugroene zajednice. U drugu grupu vrijednosti spada teritorijalni integritet. Teritorij je,kao to sam naveo u prethodnim razmatranjima, krajnje bitan elemenatdravnosti, a u vezi stim, teritorijalni integritet pojavljuje se kao borba za cjelovitost (integritet, od integralno) drave. Uspjeno odupiranje stranim teritorijalnim pretenzijama je kontinuirani test odbrambene i openito sigurnosne spremnost, organiziranostii osposobljenosti jedne drave. No, pogreno je teritoritorijalni integritet posmatrati samo sa aspekta moguih izvanjskih nasrtaja ili povrjeivanja po bilo kom osnovu. Dakle, ni na teritorijalni integritet se ne moe gledati jednolinijski. U savremenom svijetu sasvim je mogue da u jednoj dravi postoje dijelovi stanovnitva koji, mada ne tee njenom ukidanju, insistiraju da neki njeni dijelovi mogu ili treba da preu u sastav neke druge drave. Razlozi za to mnogu biti mnogostruki - od emocionalnih preko ekonomskih do openito socijalnih.Ova izvanjsko - unutranja prijetnja teritorijalnom integritetu dovoljno jasno govori o tome koliko je znaajan faktor sigurnosti upravo teritorijalni integritet.

Trea grupa vrijednosti koje se tite nazivamo politikom samostalnou, to je opi naziv za suverenitet, nezavisnost, meunarodni subjektivitet, nain ivota i nacionalni zivot (vidi Glosarij).

I konacno, cetvrta grupa tienih vrijednosti je kvalitet ivota. Pozivanjem na opstanak drave, njenu teritorijalnu cjelovitost i nezavisnost te nacionalni opstanak, ne iscrpljuju se vrijednosti ije ugroavanje izaziva nacionalnu nesigurnost (Dimitrijevi, 1973.). Prethodnipojmovi nisu ispunjeni sadrinom ukoliko je doveden u pitanje stvarni kvalitet graanina, odnosno pripadnika jedne drave (nacije).Tu se prvenstveno misli na lini i drutveni standard ivota pojedinca,ekonomski razvoj i mogunosti toga razvoja. U tom smislu i neki teoretiari sigurnosti ak i definiraju sigurnost, insistirajui da sigurnost znai razuman standard, s tim to rije razuman iziskuje u ovom kontekstu stalno i ponovno definiranje.Kakva e biti openito bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika jedne drave (vanjska i unutarnja), ovisi od niza faktora, ali se posebno diferenciraju slijedei (Donnelly, 2005): povijesno naslijee; geopolitiki poloaj (prvenstveno s aspekta neposrednog okruenja);geostratdki poloaj; ekonomska razvijenost; kadrovsko-matertijalni potencijali; demografska potencijalnost; administrativno ureenje(sloena drava - konfederacija, federacija, zatim prosta ili unitarna drava - centralizirana ili decentralizirana, te unija); anticipacija ciljeva;drutveno uredenje zemije (oblik vladavine, oblik dravne vlasti ili oblik podjele vlasti, oblik politikog sistema i oblik politikog reiima).U vezi s ovim, posebno se povezuje fenomen sigurnosne kulture stanovnitva svake konkretne drave. Sigurnosna kultura je dio ope kulture pojedinaca, odreene sredine ili drutva. To je kompleks saznanja iz oblasti sigurnosti, odnosno to su osnovne vrijednosti i tekovine koje su objekat napada i zatite, metodi i oblici, kao i nosioci ugroavanja, koja ine pojedince, sredine i drutvo sposobnijim da raspoznaju metode, oblike i radnje ugroavanja, kao i nosioce tih djelatnosti, bez obzira gdje se i kako ispoljavaju. Podizanje sigurnosnekulture postie se radom na sigurnosnom artikuliranju samosvijesti svakog pojedinca. Sigurnosnim educiranjem jaa se svijest i patriotizam, kao i uvjerenja koja ine osnovnu pretpostavku za odgovarajuu otpornost prema djelovanju spoljnih i unutranjih protivnika i neprijatelja. Obogaivanjem saznanja pojedinaca, sredine i najirih slojeva drutva o oblicima, metodama i nosiocima ugroavajue djelatnosti, ine sposobnijim da im se neposredno i konkretno suprotstave.

Naravno, autonomna bezbjednosno sigurnosna politika pojedinanih drava trebala bi biti i u korespondenciji sa Deklaracijom UN o naelima meunarodnog prava i prijateljskim odnosima i suradnji od 24. oktobra 1970. godine, u kojoj se kaze da sve drave treba da sesuzdre od organiziranja, pomaganja, financiranja, podsticanja ili toleriranja oruanih, subverzivnih ili teroristikih aktivnosti koje imaju za ciij da nasiljem promijene reim u drugoj dravi. (Held, 1999).

SIGURNOSNA POLITIKA

U smislu prethodnih navodnica, bezbjednosna, odnosno sigurnosna politika treba dati odgovor na pitanja zatite interesa i prioriteta graana, konkretnog drutva i drave u cjelini od vanjskih i unutranjih prijetnji bilo koje vrste i predvidjeti politike, ekonomske i vojne mjere u tom smislu; ta politika treba biti sveobuhvatna u svom pristupu u presijecanju korijena konflikta i nestabilnosti. Pod ovim se podrazumijeva stalna analiza sigurnosnog okruenja i iznalaenje modusa aktivne ravnopravne suradnje a ne konflikata, prijetnji iaspiracija u dvosmjernom smislu (integracije, partnerska i strateka suradnja, tendencije ka kolektivnoj sigurnosti i dr.).

U provoenju sigurnosne politike ima vie konstanti. Meu prvima diferencira se procjena prijetnje i rizika sigurnosti. To podrazumijeva usmjeravanje panje na mogue tendencije (ili pojave) u sferama(Hansen, 2000): unutranjih konflikata po bilo kojem osnovu; nasilnepromjene meunarodno priznatih granica; eventualne ekspanzije etnikog ili religijskog ekstremizma; nasilne promjene unutranjeg ustavom utvrenog poretka; organiziranog kriminala; proliferacije;trgovine ljudima; ilegalnih migracija; terorizma; razvoja i transfera oruja masovnog unitenja; socijalnih problema; masovnih ruilakih nemira; zagaenja okolia i dr.

U vezi sa prethodnim, skup radnji moemo definirati kao sigurnosne mjere jedne drave te njenih organa, odnosno institucija i slubi sigurnosti. Sigurnosne mjere su aktivnosti i radnje koje poduzimaju dravni organi radi ostvarivanja zatite datih drutvenih vrijednosti.Sve sigurnosne mjere se mogu podijeliti na ope i posebne, odnosno specijalne. Ope sigurnosne mjere su one koje poduzimaju dravni organi, au oruanim snagama komande i stabovi, kojima se stvaraju povoljniji uvjeti za efikasniju zatitu drutvenih dobara i vrijednosti i angairanja svih subjekata u drutvu ili kolektiva na obavljanju svojih dunosti u oblasti zatite. Sigurnosna mjera se realizira donoenjem zakona i drugih opih akata, kojima se regulira ova materija i izvravanje duznosti i zahtjeva koji se normativno nalazu. To znaidosljedno potovanje postupaka, reima, discipline i reda u odnosu na sticene vrijednosti. Posebne - specijalne sigurnosne mjere, primjenjuju slube sigurnosti koje, koritenjem svojih specificnih metoda,mjera, radnji i sredstava, otkrivaju, utvruju, suzbijaju, presijecaju iprate djelatnost nosilaca ugroavajuih aktivnosti i tako doprinose zatiti odreenih vrijednosti i dobara pojedinca, grupe i drutva. Time se tite temeljne vrijednosti svakog konkretnog drutva, a samim tim i ire, u smislu regionalne, kontinentalne pa i svjetske datosti. Temeljni sigurnosni interesi su u neraskidivoj korespondentnosti sa temeljnim vrijednostima. Temeljne vrijednosti su (Abazovi,2001): zatita ivota, ustavnih prava i sloboda i line sigurnosti graana;zatita neovisnosti i teritorijalnog integriteta na osnovi ravnopravnosti drava i naroda; zatita demokracije i ljudskih prava, zatita civilnih i ijudskih prava; zatita prava naroda, religijskih skupina i nacionalnih manjina; zatita moralnih i obiteljskih vrijednosti i kontinuirano obezbjeivanje drutvenog ambijenta za stvaranje materijalne dobrobiti i opeg prosperiteta.Na ovo se, dakle, bezuvjetno, naslanjaju temeljni interesi (Ibid.): zatita ustavnog poretka; razvoj sigurnosnih odnosa sa drugim dravama voenjem proaktivne bezbjednosne, odnosno sigurnosne politike; sprjeavanje sukoba; stvaranje kooperativne sigurnosti i ouvanje svjetskog mira; strateko participiranje u globalnom gospodarstvu; uvrsivanje meunarodnog poloaja i pristup kolektivnim sistemima sigurnosti i odbrane; ukljuivanje i aktivna uloga u asocijacijama u regiji i meunarodnim organizacijama te zatita okolia uz sprjeavanje ekoloke degradacije i racionalno koristenje prirodnih resursa.Da bi se adekvatno i uinkovito provodila bezbjednosno sigurnosna politika, neophodno je da svaka drava ima izgraen i efikasan sistem nacionalne (dravne) bezbjednosti. Prema veini autora, sigurnosna struktura, pa prema tome i sigurnosni sistem, specifian je za svaku dravu ponaosob. Meutim, veoma konzistentnu strukturu sistema nacionalne sigurnosti suvremene drave dao je Anton Grizold (sa saradnicima, 1999). Prema Grizoldu, temeljni elementi jednog takvog sistema bili bi: a) politika sigurnostib) sigurnosna strukturac)sigurnosno samoorganiziranje drutva

Pod politikom sigurnosti podrazumijevaju se: vanjska politika, odbrambena politika, gospodarska politika, socijalna politika, ekoloka politika, energetska politika, obrazovna politika i kulturna politika.

Sigurnosna struktura je sastavljena od slijedeih strukturnih elemenata:

a) vanjska (odbrambena) politika - oruane snage i civilna odbrana (civilna zatita, gospodarska odbrana odnosno pripreme gospodarstva za ratne uvjete, mjere za djelovanje politikog sistema u izvanrednim uvjetima i ratu, neoruano suprotstavljanje agresiji, informacijsko-komunikacijska djelatnost, osmatranje i obavjetavanje);

b) unutarnja sigurnost (policija, pravosudni organi, obavjetajne i sigurnosne slube, inspekcijske slube, carina).No, podsjeam, da u konanici taj sistem ovisi od mnogih inilaca, a izdvajaju se povijesno naslijede, geopolitiki poloaj (prvenstveno s aspekta neposrednog okruenje), geostrateki poloaj, ekonomska razvijenost i kadrovsko-matertijalni potencijali, demografska potencijalnost,administrativni ustroj, anticipacija ciljeva i drutveno ureenje zemljeOtkuda, ustvari, ovakav razvoj promiljanja o nacionalnoj sigurnosti u savremeno doba?

SIGURNOST U MEUNARODNIM ODNOSIMA

Razvoj meunarodne zajednice koju ine subjekti (drave) ispunjen je, interakcijski, dinaminim promjenama u politikim, materijalnim,duhovnim, sigurnosnim i drugim oblastima, to je poprimilo nove dimenzije i kvalitete u razvoju meunarodnih odnosa. Bez obzira na sva nastojanja koja vode ka ureenju to je mogue boljih odnosa meu dravama dananjice, savremeni svijet nalazi se u odreenoj vrsti sigurnosne nestabilnosti. I pored svih pozitivnih trendova, moe se rei da savremni svijet funkcionira u uvjetima i vremenu "naoruanog mira" (Waltz, 1993). U tom smislu, prouavanje svih aspekata izazova i nain eliminiranja preduvjeta koji ugroavaju sigurnost drava, dobilo je sasvim nove naune, strune i operativne dimenzije, ukljuujuti i redefiniranje doktrine i strategije djelovanja sigurnosnih i zatitnih mehanizama u ouvanju osnovnih vrijednosti drutva, kao i meunarodne zajednice u cjelini. No, treba naglasiti da sve vea meuzavisnost drava kao i fleksibilnost dravnih granica, od organa i institucija sigurnosti zahtijeva daleko vei operativni angaman na suprotstavljanju razliitim oblicima i izvorima ugroavanja, kako nacionalne sigurnosti tako i sigurnosti meunarodne zajednice u cjelini. Neprekidni tehnoloki napredak istovremeno stvara i mogunosti raznih zloupotreba koje mogu posluitiza nadziranje ljudske djelatnosti, to predstavlja jedan od oblika nedemokratske degradacije ljudske linosti, ali i drutvenih grupa pa do cijelih drutava i dravnih zajednica.Sigurnost u meunarodnim odnosima, pa prema tome i nacionalna sigurnost svake konkretne drave, jo uvijek se razliito tumai.

Pojedini teoretiari i dalje istrajavaju na tome da je sigurnost drave zbroj faktickih okolnosti i prilika, ope stanje u kojem se drava nalazi,a koje joj prua i zajamuje sigurnost od vanjskih opasnosti to bi moglo ugroziti njene ivotne interese, njenu teritorijalnu cjelovitost i,u krajnjem sluaju, sam njen opstanak (Woods, 2000).Prema drugima, sigurnost uope je odsustvo opasnosti po fundamentalne vrijednosti, a nacionalna sigurnost svodi se na ouvanje opstanak osnovnih vrijednosti drava i nacija teritorijalni integritet,politiku samostalnost, kvalitet ivota i tzv. vitalne nacionalne interese (Clark, 1999). Aktivnosti u kompleksu nacionalne sigurnosti odvijaju se i na unutranjem i na meunarodnom planu; unutranji plan podrazumijeva drutvenu i politiku stabilnost, a u vezi sa meunarodnim aspektom, akcenat je na jaanju sopstvene sigurnosti u datom meunarodnom okruenju,.ali i davanje doprinosa jaanju sigurnosti samog tog okruenja. Iz ovoga proizilazi da je nuno raditi na jaanju meunarodne sigurnosti. Naravno, nije rije o bukvalnoj izgradnji jedinstvene kolektivne sigurnosti (pogotovo ne u institucionalnom smislu gdje bi institucije bile supstitut pojedinanih drava u oblastima nacionalne sigurnosti). Radi se, prvenstveno o kolektivnim naporima za ostvarivanjem nacionalne i meunarodne sigurnosti, a to prvenstveno znai razvoj demokratije, nasuprot totalitarizmu i bilo kojoj vrsti uskogrudosti.Iako se i danas vode teorijske rasprave o tome ta su nacionalna i meunarodna sigurnost i koji je njihov interaktivni odnos, postignut prilino veliki konsenzus oko definiranja i praktine provedbe sigurnosnih pitanja kako na nacionalno dravnom nivou tako i u meunarodnom odnosima.U toku posljednje dvije decenije Dvadesetog stoljea, a naroito nakon zavretka Hladnog rata, sistem meunarodnih odnosa i meunarodni sigurnosni sistem su pretrpjeli ogromne promjene. U ovom relativno kratkom vremenskom periodu, svijet je vidio kraj bipolarnog ureenja, ubrzan proces globalizacije, opti trend deteritorijalizacije raznih politikih, ekonomskih, drutvenih i sigurnosnih pitanja, razvoj sredstava transporta i komunikacije, poveanje meunarodnog toka finansija, dobara, i osoba. Ovo su samo neki od faktora koji su u velikoj mjeri utjecali na meunarodni sistem openito, ali i na sistem sigurnosti. U novonastalim okolnostima bez bipolarnog rivaliteta, sigurnosni parametri su se promijenili te sigurnost suverenih drava vie ne predstavlja samo odbrana teritorija od vanjske prijetnje koja dolazi takoe od suverene druve, ve i kao kontrola subnacionalnih i transnacionalnih prijetnji koje dolaze od raznih nedravnih aktera. Ove prijetnje zapravo nisu 'nove', ve su sa gubitkom tradicionalnih neprijatelja dobile na vanosti. Nain na koji se vlade nose sa ovim prijetnjama e se zasigurno odraziti na nastajuti sigurnosni poredak.Ovo samo dokazuje da je sigurnost dinamino historijsko stanje koje reagira na promjene u svijetu te u skladu s tim odraava politike drava. (Kadie, 2005).Uporedo sa politikim i sigurnosnim promjenarna u svijetu, sama oblast sigurnosnih studija se mijenjala.

Oblast meunarodnih sigurnosnih studija se pojavila tokom ili odmah nakon Drugog svjetskog rata i kao takva je relativno mlada. U periodu od 1960-ih i ranih 70-ih, strateke studije (dijelom zbog rezultata rata u Vijetnamu i sovjetske invazije na Afganistan) su doivjele pad, dok su se sigurnosne studije kao ira disciplina razvijale.Nacionalna sigurnost je bila osnovna tema tokom ovog perioda, a politika i vojna pitanja su dominirala sigurnosnom politikom. To je za rezultat imalo da je veina teorije tog perioda pripadala pravcu realizma. Dobre veze izmeu onih koji su usvajali politike i samih teoretiara su uspostavljene, a naunici su smatrani dijelom politike elite. Ovaj period od Drugog svjetkog rata do ranih 1980-ih se naziva zlatni period stratekih studija postratovskog realizma. (Ibid.)

U periodu 1980-ih, realizam gubi na znaaju a nastaju novi pravci kao izazov realizmu. U ranim 80-im su jo postojali tragovi realizma, ali potreba da se odmakne od fokusa na dravu je bila prepoznata. Cijela ova decenija i vei dio devedesetih godina je okarakterisan raspravom o pitanju da li je potrebno proiriti polje sigurnosne politike. Ovo je, zapravo, bila rasprava izmeu takozvanih tradicionalista na jednoj, i onih koji su zagovarali proirenje na drugoj strani (Scholte, 2000).

TEORIJSKE RASPRAVE O NACIONALNOJ SIGURNOSTI

Glavno pitanje sukoba izmeu tradicionalista i prosirivaa u raspravi je bilo da Ii da se granice discipline ostave unutar stratekih pitanja ili da se proiri i na pitanja koja nisu samo vojno-odbrarnbenog karaktera.

Tradicionalisti su smatrali da se sigurnosne studije ne smiju proiriti na pitanja koja nisu vojnog odnosno dravnog karaktera (Waltz,1979). Oni koji su zagovarali proirenje sigurnosne politike su razvili gotovo sveobuhvatni koncept sigurnosti (Buzan, 1991).

Kada je rijec o proirivaima, njihove ideje su dvodimenzionalne:a) s jedne strane je bila dimenzija proirenja koja je znaila ekstenziju sigurnosti i na pitanja koja nisu samo vojne prirode,b) s druge strane je bila dimenzija produbljivanja gdje se istrauje da li i drugi akteri osim drave mogu biti predmet sigurnosne prijetnje.

Prevedeno u praksu, ovo znai da su se prijetnje i referentni objekat sigurnosti mijenjali. Ovakav koncept sigurnosti bolje odraava empirijsku stvarnost omoguujui proirenje sigurnosnih pitanja van vojnog okvira. Pored toga, ovaj pristup je znaajan jer zagovara daza sigurnosnu politiku razlika izmeu unutarnje i spoljne prijetnje nije uvijek bitna.Na vrhuncu te rasprave, osnovana je tzv. Kopenhagenka kola kako bi tom pitanju pristupila sa umjerene take gledista. Kopenhagenska kola se, zapravo, odnosi na rad istrazivaa i teoretiara pri Institutu za mirovne studije u Kopenhagenu, koji je osnovan tokom osamdesetih kao odgovor na tadanju raspravu o proirenju sigurnosne politike.Teorije koje su razvili kopenhagenki teoretiari predstavljaju najkompletniju i najprihvaeniju alternativu realizmu fokusiranom na dravu ali i previe irokom konceptu sigurnosti.

U okviru Kopenhagenke kole razvio se specifican teoretski okvir koji se, generalno gledajui, zasniva na tri glavne ideje: a) posigurnjenje(eng. Securitisation) (Waever, 1993) to predstavlja proces kojim neto biva predstavljeno kao prijetnja i tako postaje sigurnosni problem, b) sigurnosni sektori i c) regionalni sigurnosni kompleksi(Buzan i Waever, 1998).

Ovaj teorijski okvir omoguava i proirenje i produbljenje sigurnosnih studija, to znai da je sigurnost proirena i na nevojna pitanja.Istovremeno, ovakvo tretiranje sigurnosti ukazuje na injenicu da nije samo drava ta koja mae biti objekat sigurnosnih prijetnji.Posigurnjenje se definira kao proces kojim neko pitanje poprima sigurnosni karakter i time predstavljeno kao prijetnja.Koncepte sektora i regionalni sigurnosni komleks je uveo Barry Buzan. Umjesto da se fokusira iskljuivo na vojna pitanja, Buzan razlikuje pet sigurnosnih sektora koji mogu utjecati na kolektivnu sigurnost(Ibid.): vojni, ekonomski, politiki, drutveni i sektor ivotne sredine.Koncept regionalnih sigurnosnih kompleksa naglaava vanost regionalnog nivoa u sigurnosnoj analizi. Ovaj teoriski okvr koi su postavili teoretiari tzv. Kopenhageske kole je veoma prihvaen i meu teoretiarima i Onima koji se praktino bave pltanjem sigurnosti.Teorija odraava interdisciplinarnu prirodu i omoguava analizu postojeih politika u razliitim oblastima.

Predstavnici Kopenhagenke kole, za razliku od nekih drugih teoretiara sigurnosti, posebnu panju posveuje znaenju sigurnosti, odnosno konceptu sigurnosti. Oni priznaju da je sigurnost nedovoljno razvijen koncept i uzimaju u obzir injenicu da pojam sigurnost ima razliito znaenje tokom razliitih historijskih faza razvoja ove oblasti, i ima razliito znaenje u razliitim podrujima. Pored historijskog pristupa; oni takoe prepoznaju da nisu sva drutva ista u smislu ta se podrazumijeva pod sigurnou. Dakle, oni pristupaju sigurnosti kao drutvenoj tvorevini koja se razlikuje od Jednog do drugog drutva. Sigurnost je koncept koji se mora prouavati kroz njegovu primjenu u politikoj praksi, jer postoji jedinstveni trend da se znaenje i priroda sigurnosti usaglaava sa trenutnom sigurnosnom dinamikom. Njihova glavna djela su nastala krajem 1980-ih i tokom 1990.-ih, kada je koncept sigurnosti znaajno proiren, te od koncepta nacionalne sigurnosti koji je dominirao u perioduDrugog svjetskog i Hladnog rata, se proirio nove oblasti i uao je u svakodnevni ivot. Zbog toga, kako bi razvili teoretski okvir koji e reflektirati stvarnost, teoretiati Kopenhagenke kole definiu sigurnost u veoma uskom smislu, definisui je kao opstanak.

U tom smislu izdvajaju dva entiteta: suverenitet i drutveni identitet. Suverenitet je preduvjet opstanka drave, a najvii kriterij sigurnosti drave je njen suverenitet. No kada je rije o drutvenoj sigurnosti,onda je najvii kriterij sigurnosti drutva njegov identitet. Dakle, u oba sluaja se podrazumijeva opstanak. Ako drava izgubi suverenitet, nije preivjela kao drava. Kada je rijec o identitetu, drutvo se definie kao koherentna grupa samo u odnosu na razliitosti drugih. Ono ega se drutvo plai jeste da e te razliitosti nadjacati karakteristike tog drutva i oslabiti njegov identitiet.

SIGURNOSNI PROBLEMI

Prema savremenim teorijama, bilo ta u drutvu, dravi ili meu dravama moe postati sigurnosnosni problem kroz politiki proces i praksu. U objanjavanju kako neko pitanje moe postati pitanjem ili problemom sigurnosnosti, definiraju tri naina prezentacije u politikoj praksi (Kadi, 2005).

1. Neko pitanje moe biti depolitizirano to znai da se drava/vlada ne bavi tim pitanjem,

2. Zatim moe biti politizirano to znai da je to pitanje od vanosti za javnost i zahtijeva da vlada donosi odreene odluke o tom pitanju i

3. trea faza je kada je neko pitanje predstavljeno kao sigurnosno pitanje, tj. kada je predstavljeno kao egzistencijalna prijetnja.

Proglaavanje nekog pitanja sigurnosnim, u pravilu opravdava mogunost upotrebe vanrednih mjera kako bi se odgovorilo na tu situaciju,istovremeno otvarajui mogunost za dravu da legitimno upotrijebi posebne ovlasti koje ima i/ili silu. Dakle, to je politiki proces kojim se odluuje da li e neko pitanje biti sigurnosno pitanje i putem kojeg se aktivira (mobilizira) opa javnost i politika elita. To je proces stvaranja zajednikog shvatanja ta se smatra prijetnjom koja zahtijeva kolektivni odgovor na tu prijetnju. Drugim rijeima, sigurnost nije objektivno stanje ve je rezultat drutvenog procesa, te se sigurnosnizacija moe prouavati kroz sigurnosni govor, odnosno diskurs. Da je neto prolo kroz proces sigurnosnizacije znai da je prezentirano i da ga je javnost prihvatila kao egzistencijalnu prijetnju. U tom sluaju, javnost prihvata argu- mente sigurnosnizacije i tolerie upotrebu vanrednih mjera, a ponekadi krenje pravila koja bi se u drugim okolnostima potovala, a sve kako bi se prevazila ta prijetnja.

Definiranje "neega" kao sigurnosni problem ili sigurnosno pitanje je proces kojega karakterie interakcija etiri elementa (Buzan i Waever,1998): referentnog objekta; sigurnosnog aktera; ''publike'' i funkcionalnih sektora.Referentni objekat je ono na ta se odnosi prijetnja.Sigurnosni akter je onaj koji 'govori' sigurnost, tj. akter koji iznosi argumente da je referentni objekat izloen prijetnji."Publika" je subjekat koji treba uvjeriti u postojanje prijetnje. Kada se govori o nacionalnoj sigurnosti u demokratskim drutvima, "publika"su zapravo graani (populacija) ili odreena grupa (politika elita, odreene grupe aktivista itd). Pored toga, postoje sigurnosna pitanja ije se proglaenje sigurnosnim mora opravdati pred vie "publika", na primjer domaom i meunarodnom. Sarno kada je "publika" uvjerena, proces sigurnosnizacije se moe smatrati uspjeiinim.

Funkcionalni sektori su glavni akteri u odreenom sektoru koji nisu ukljueni u sigurnosnizaciju ali imaju jak uticaj na taj sektor. Funkcionalni sektori mogu biti historijska neprijateljstva izmeu drava,retoriko neprijateljstvo, stanje referentnog objekta isl.U sistemu meunarodnih odnosa drava je glavna jedinica sigurnosti,pri emu je rijec o dravi u smislu ideologije, tj. vlade i institucija, ili njene dvostruke fizike baze koju ine teritorija i populacija. Meutim, to nije tako jednostavno jer je drava objekat sa dosta specifinosti u odnosu na koji se sigurnost moe primjenjivati na razliite naine. Dravna bezbjednost se odnosi na razliite koncepte to zavisi od uslova i stanja u svakoj dravi. Zbog postojeih razliitosti meu dravama ne postoji jedinstveno znaenje dravne bezbjednosti. A poto su razliiti dijelovi/komponente drave podloni razliitim prijetnjama, postoje mnogi potencijalni referentni objekti prijetnje na svim nivoima drave od individualnog do meunarodnog.

Kako se broj razliitih inilaca drave poveava, poveava se i broj referentnih objekata. Meutim, sigurnost jednog referentnog objekta se ne moe postii u izolaciji, to znai da se sigurnost jednog referentnog objekta ne moe odvojiti od sigurnosti nekih drugih referentnihobjekata, te je i uslov za njihovu sigurnost.

Moe se desiti da, zapravo, nema razlike izmeu referentnog objekta i sigurnosnog aktera, jer na primjer drava moe biti posmatrana i kao objekat prijetnje i sigurnosni akter. Meutim, ne moe svako djelovati putem sigurnosnog diskursa, niti svi 'govori' sigurnosti imaju jednak kapacitet da vre sigurnosnizaciju. Drava, tj. dravnici koji utjelovljuju dravu, imaju privilegiju i najvei kapacitet da izvre sigurnosnizaciju nekog pitanja. Putem sigurnosnizacije, dravnici prenose pitanje u potpuno novi nivo politike na taj nain opravdavajui upotrebu vanrednih sredstava. Dakle, uspjeh sigurnosnizacije zavisi i od nivoa na kome se djeluje putem sigurnosnog diskursa. Medutim, sam diskursili govor nije dovoljan za uspjesnu sigurnosnizaciju jer se njegov utjecaj formira intersubjektivno, i uspjeh zavisi od brojnih faktora koje ne kontrolie akter sigurnosnizacije.

Pored toga, nije dravnik uvijek taj koji upranjava sigurnosni govor ili diskurs i koji ima odluujuu ulogu u procesu sigurnosnizacije. Kada je rijet o tom procesu i samoj institucionalizaciji prijetnje, to mogu initi i drugi akteri. Teoretiari pitanje o tome ko vri proces sigurnosnizacije prevazilaze na nain da uvode koncept drustvene sigurnosti. Koncept drustvene sigurnosti je, zapravo, predstavio Barry Buzan u njegovoj knjizi Narodi, drzave i strah. To je "odrivost, unutar prihvatljivih uslova za razvoj tradicionalnih modela jezika, kulture i religije, nacionalnog identiteta i obiaja". Ta definicija je kasnije promijenjena i glasi da je drutvena sigurnost "sposobnost drutva da opstane u svom osnovnom obliku pod promjenjivim uslovima te moguim i stvarnim prijetnjama. Konkretno, tu se radi o odrivosti unutar prihvatljivih uslova za razvoj tradicionalnih modela jezika, kulture i religije, nacionalnog identiteta i obiaja" (1991).

DUALISTIKI KONCEPT SIGURNOSTI

Uvoenje drutvene sigurnosti vodi ka dualistikom konceptu sigurnosti (Kadi, 2005), gdje se razlikuje sigurnost drave od sigurnosti drutva i pojedinca kao graanina. Postoji itav niz aktera koji imaju legitimitet da govore o sigurnosti drutva za razliku od aktera koji mogu govoriti u ime drave.

Sigurnost openito, svoj puni smisao dobiva ako je zadovoljena njena esencija, a to je kvalitet zivota covjeka u punom kapacitetu te rijei. Na tome insistira i Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama (vidi ire u Glosariju). Sutinski radi se balansu, odnosu debalansu odnosa individue (pojedinca, graanina) i drave, kao subjekata sigurnosti. Razliiti akteri mogu biti suprotstavljeni jedni drugima. Dakle, u naem sluaju, bitno je sagledati razlika izmeu individualne i nacionalne sigurnosti.Drava mora pojedincu obezbijediti uravnoteen i kvalitetno siguran ivot. Meutim, drava moe predstavljati prijetnju prema pojedincima i to najmanje na etiri naina (Buzan, Rizvi i dr., 1986):prijetnje koje su posljedica domaih zakona i njihovog sprovoenja; prijetnje koje proizilaze kao posljedica politikih aktivnosti drave protiv pojedinaca; prijetnju koje proizilaze iz borbe za kontrolu u dravnom aparatu i prijetnje koje su rezultat vanjske politikedrave.

Prijetnje bivaju realizirane kroz, na primjer, preveliku policijsku kontrolu, ili kroz implementaciju dravne politike protiv odreenih pojedinaca i/ili grupa. Ostali primjeri kada drava moe predstavljati prijetnju za pojednica je kada je drava spremna da rtvuje pojedince za ope dobro, to se moe pretvoriti u strukturalno nasilje. Danas postoji veliki broj drava koje jo nisu razvile sistem prenosa vlasti.Borba za vlast je direktna prijetnja pojedincu. Drava je u stanju da prevazie brojne promjene vlasti i sukobe, ali je u tom sluaju stanovnitvo direktno ugroeno. S druge strane prijetnja koja je rezultat strane politike drave moe vrlo lako pro neprimjeena.

U modernim demokratskim dravama gdje javno mnijenje ima vei uticaj, esto postoji sukob izmeu individualne i nacionalne sigurnosti. Zbog suprotnih interesa drave i pojedinaca, pitanje ljudskih prava je dobilo na znaaju u posljednjim decenijama 20. stoljea. Postoji mogunost i da se pojedinci organiziraju u grupe s ciljem zatite njihovih interesa i sigurnosti. To su obino grupe koje se zalau za zatitu ljudskih prava, zatitu ivotne sredine, prava manjina itd., ali ponekad i same grupe tog tipa mogu postati sigurnosna prijetnja. Na primjer, grupe za zatitu manjina koje iako se inicijalno organiziraju s ciljem zatite mogu prei na upotrebu nasilja u svojoj borbi i postati prijetnja dravi ali i drugim pojedincima.

SEKTORI SIGURNOSTI

Kao to je ve naglaeno, tradicionalno poimanje sigurnosti proiruje se na pet sektora sigurnosti koji utjeu na ukupnu bezbjednosnu situaciju: vojni, politiki, ekonomski, drutveni i sektor ivotne okoline (Buzan i Waever, 2003).

U skladu s prethodnim, uopeno govorei, vojna sigurnost se odnosi na kapacitet drave za oruani napad, odnosno odbranu, te nain na koji drave percipiraju institucije drugih drava. Politika sigurnost se odnosi na organizacionu stabilnost drava, sistem vlasti i ideologije koje im kao takvim daju legitimitet. Ekonomska sigurnost se odnosi na mogunost pristupa resursima, finansijama i tritima koji je potreban da se odri prihvatljiv nivo dobrobiti u dravi i moi te drave. Drustvena sigurnost se odnosi na odrivost unutar prihvatljivih uslova za razvoj jezika, kulture i religije, nacionalnog identiteta i obiaja. Sigurnost u sektoru okolia se odnosi na stanje u biosferi na lokalnom i planetarnom nivou, kao osnovnog sistema od koga zavisi cjelokupno ljudsko djelovanje.Pet odvojenih ali meusobno zavisnih sektora otvara mogunost da se obuhvati vei broj referentnih objekata i aktera sigurnosnizacije. U osnovi, tako sve od pojedinca do drave moe biti referenti objekat.

Takode, svako moe biti akter u sigurnosnom diskursu. Meutim,slobodnom interpretacijom prijetnja u bilo kom od sektora se moe projicirati na nacionalnu bezbjednost. Ipak, posebno je specifian sektor drutvene sigurnosti koji se fokusira na drutvo i drutveni identitet, to znati da referentni objekat moe biti i kolektivna sigurnost.

Kada je egzistencija drutva kao zajednice i njegovog identiteta u opasnosti od stvarne ili percipirane prijetnje, rije je o stanju drutvene nesigurnosti. Ovo se moe projicirati na dravni nivo tumaei drutvenu nesigurnost na nain koji moe ugroziti opstanak drave.Svaki od pet sektora moe proi proces sigurnosnizacije neovisno od ostalih sektora. Meutim, postoji visok nivo interakcije meu sektorima pa sigurnosnizacija u jednom ima implikacije u najmanje jo jednom sektoru. Kada govorimo o referentnim objektima, oni se razlikuju od sektora do sektora, ali je mogue da sigurnosnizacija u vie sektora ima samo jedan referentni objekat. Koji od sektora e biti predmet sigurnosnizacije zavisi od unutarnjeg stanja u dravi i regionale sigurnosne situacije. Jo uvijek je u nekim dravama primarna vojna i politika sigurnost, dok s druge strane postoje zajednice u kojima je sigurnost u ostalim sektorima preuzela primat. Sve prijetnje se analiziraju u odnosu na druge prijetnje, tako da razliita sigurnosna pitanja postaju povezana. Zbog toga, u izuavanju sigurnosnizacije ne znai da se odreena situacija analizira kroz prizmu samo jednog sektora. Kako bi se shvatila dinamika konkretne situacije, potrebno je uraditi analizu u vie sektora, jer jedna pojava se moe negativno odnositi na vie aspekata drutva. Na primjer, migracija se dovodi u negativan kontekst u vezi sa zapoljavanjem, kriminalom(trgovina ljudima, organizirani kriminal, krijumarenje itd) i terorizmom.Kako migracija ima uticaj u vie sektora, potrebno je da se uzme u obzir dinamika jednog problema u vie sektora. Kadi, ibid.)

REGIONALNI SIGURNOSNI KOMPLEKSI

Kraj Hladnog rata je uvelike promijenio meunarodni sigurnosni sistem, i radikalno izmijenio odnose u oblasti sigurnosti. Teorija regionalnih sigurnosnih kompleksa naglaava vanost regionalnog nivoa u sigurnosnim analizama, i smatra da nakon kraja rivaliteta, meusobna zavisnost u oblasti sigurnosti e ostati unutar granica regionalnog sigurnosnog kompleksa. U poetku, regionalni sigurnosni kompleks je bio definisan kao grupa drava iji su sigurnosni problemi u tolikoj mjeri povezani da njihova nacionalna sigurnost ne moe biti posmatrana bez da se ne uzme u obzir nacionalna sigurnost drava u regiji. Meutim, definicija regionalnog sigurnosnog kompleksa je trebalo da odrai razliitost aktera i sektora sigurnosti i da se ogradi od fokusa na dravu. U tom smislu regionalni sigurnosni kompleks je redefiniran kao set jedinica iji su glavni procesi sigurnosnizacije i desigurnosnizacije toliko meusobno povezani da se njihovi sigurnosni problemi ne mogu analizirati ili rijeiti za svaku tu jedinicu zasebno. (Buzan i dr., ibidem) Rezultat promjena je da umjesto dvije supersile prethodnog sistema sada postoji jedna supersila i etiri velike sile (EU, Rusija, Kina i Japan) iji je interes za intervencionom politikom van njihovih regija smanjen na minimum (Ibid.).

Ova teorija stavlja naglasak na meusobnu sigurnosnu zavisnost na regionalnom nivou i odnos snaga, te se nadograduje na neorealistiku teoriju po kojoj e globalni poredak zavisiti od bogatstva i materijalne moi, te na teoriju sigurnosnizacije koja se fokusira na politiki proces putem kojeg se definiraju sigurnosna pitanja. Teorija takoe ukljuuje teoriju globalizacije, jer je globalizacija imala veliki uticaj na meunarodni sigurnosni ambijent. Naglasak je na tezi da je sama globalizacija predmet sigurnosnizacije to je samo zakompliciralo sigurnosnu politiku. Teoretiari globalizacije smatraju da ona doprinosi deteritorijalizaciji svijeta, umanjujui ulogu drave u svjetskoj politici i uvodei mnogobrojne nedravne aktere u sigurnosnu arenu koji djeluju van politiki definisanih dravnih granica. Zbog toga, teritorijalni suverenitet se izmijenio i na neki nain je prevaziden mreama koje djeluju na razliitim nivoima. Drava moe biti dio tih mrea (korporacije, nevladine organizacije, drutveni i politiki pokreti, meunarodne vladine organizacije, mree transportai komunikacije) ali ih rijetko moe kontrolisati. Proces umanjuje mogunost primjene politike i analize s naglaskom na samu dravu,jer se smanjio i nivo kontrole koju vri drava, a koja je osnova za strategiju fokusiranu iskljuivo na dravu. Zbog procesa globalizacije, drave su pod pritiskom da rade na saradnji u oblasti sigurnosne politike, posebno na regionalnom nivou jer je i sam proces sigurnosnizacije i meusobne zavisnosti vei izmedu drava unutar jedneregije. Drugim rijeima, ova teorija istrauje strukturu i odnos moi unutar regionalnog kompleksa i trendove globalizacije, tako da zapravo postoje dva nivoa analize, regionalni (odnos unutar regije) i globalni (odnos globalnih sila).Regionalni sigurnosni kompleksi su regije zasnovane na pitanjima sigurnosti. Sigurnosne regije mogu, ali ne moraju biti povezane po nekim drugim pitanjima. To su zapravo drutvene konstrukcije, i zavise od djelovanja aktera unutar regije. Zavisno od toga kako djeluju i ta su njihovi sigurnosni problemi, regije se mogu mijenjati i u smislu unutarnje ali i vanjske strukture. Unutarnje promjene podrazumijevaju promjene koje se deavaju unutar postavljenih granica a koje se mogu manifestirati u vidu promjene odnosa snaga, ratova, promjene lidera. Vanjske promjene se odnose na promjene vanjskih granica regionalnog kompleksa to moe rezultiratii promjenom lanova u toj regiji, a to opet moe utjecati na njenu unutarnju strukturu.

Strukturu regionalnog sigurnosnog kompleksa karakteriziraju dvije vrste odnosa: odnosi sila i model prijateljstva odnosno neprijateljstva.U smislu odnosa sila unutar regije, mogue je primjeniti koncept ravnotee sila u meunarodnom sistemu. Tako, regije mogu biti unipolarne, bipolarne ili multipolarne. Meutim, mora se uzeti u obzir razlika izmeu sila na globalnom i regionalnom nivou. Kada je rijec o prijateljskim odnosno neprijateljskim odnosima, obino oni odraavaju odnos snaga, ali mogu biti historijski definisani. Analiza regionalne sigurnosti se mora vriti na etiri nivoa:

1) Domae slabosti na dravnom nivou,2) Odnosi meu dravama,3) Odnosi regije sa susjednim regijama i4) Uloga svjetskih sila u regiji. (Buzan i Waever, ibid.)

Meusobna povezanost ova eitri nivoa se naziva sigurnosna konstelacija.Svaka regija se moe klasificirati u dvije skupine, standardni ili centralizirani tip regije. Standardni tip regije se odnosi na vestfalijski oblik regije ili sa bipolarnim ili multipolarnim odnosom snaga u regionu, i sa dominantnom vojnom sigurnosnom politikom. Standardni tip regije moe biti unipolaran, ali nikada ne moe imati globalnu silu. Centralizirani tip regionalnog sigurnosnog komleksa se razlikuje i moe se dalje razvrstati u tri podtipa. Prvi tip je unipolarna regija gdje je mo skoncentrisana u jednoj velikoj sili (npr. Rusija) ili super sili (npr. SAD). Ta sila dominira u regiji, a ostale sile nisu dovoljno jake. Trei oblik centraliziranog tipa je regija u kojoj nema dominantne sile, ve su sve lanice regije meusobno povezane ili integrirane institucijama na regionalnom nivou.Jedinstveni primjer je EU. Takoe je mogue da ne postoji regionalni kompleks. Ovo se najee deava kada velika sila dominira regijom u mjeri da zaustavi sve regionalne sigurnosne procese. Ili, mogue je da se regije ne formiraju zbog niskog nivoa projekcije njihove snage to je posljedica geografskih uslova (npr. otoci draveu Pacifiku).

Ukratko, teorija regionalnih sigurnosnih kompleksa zagovara da je regionalni nivo analize sigurnosti najbolji. Dravni nivo analize je neodgovarajui jer ne moe obuhvatiti sistematski kontekst,to je jako bitno jer je sigurnost zapravo odnosni pojam. S druge strane, globalni nivo je daleko od realnog sigurnosnog konteksta,jer tu nema meusobne povezanosti svih drava (osim velikih sila) u sigurnosnom smislu. Glavni argument za to je da se veina procesa sigurnosnizacije odvija upravo na nivou regije. Meutim, kako bi se shvatio razvoj sigurnosne sredine, potrebno je razumjeti procese na svim nivoima te njihov meusobni odnos. Na taj nain, teorija regionalnih sigurnosnih kompleksa takoeprua okvir za empirijsko istraivanje regionalne sigurnosti.(Kadi, ibid.)

SIGURNOSNE PRIJETNJE

Kada je rijec o sigurnosti, drave mogu ili da smanje slabosti ili da sprijee prijetnje. Meutim, tu se javlja problem identifikacije prijetnje. Stvarne prijetnje se ne mogu mjeriti, ali mogue je i da ne budu primjeene. Prijetnje koji se zasnivaju na pretpostavkama, moda i ne predstavljaju stvarne prijetnje. Takoe, moe biti jako teko da se uoi razlika izmeu stvarnih prijetnji i izazova karakteristinih za veoma kompetitivnu meunarodnu scenu. Meutim, jedna pogrena odluka moe imati ozbiljne posljedice. Ukoliko se neto kvalificira kao prijetnja, a da to zapravo nije, moe rezultirati u poremeaju ivota, dok s druge strane, ukoliko se neko pitanje ne kvalificira kao prijetnja to moe umanjiti mogunost da se na vrijeme izvre pripreme za mogue poremeaje. Sigurno je da postoje i oigledne prijetnje sigurnosti, kao to su invazija, blokada itd, ali postoji i iroka siva zona izmeu oiglednih prijetnji i normalnih tekoa u meunarodnom sistemu.

Teoretiari razlikuju pet oblika prijetnji koje korespondiraju sektorima sigurnosti. Vojna prijetnja je opasnost za sve komponente drave, i zauzima posebno mjesto u sigurnosnoj politici. Sve drave pokuavaju da sauvaju i unaprijede njihovu vojnu mo, jer svaka vojna prijetnja podrazumijeva upotrebu sile, to prekida uobiajene odnose politikog, ekonomskog i drutvenog sektora. Politike prijetnje imaju za ciij da unite internu organizacionu sposobnost, nacionalni identitet i institucije drave. Ove prijetnje mogu dolaziti od druge drave ili unutar same drave. S obzirom na njihovu prirodu, moe biti teko da se napravi razlika izmeu drutvenih i politikih prijetnji. I jednim i drugim je ciij nacionalni identitet koji se materijalizira u obliku jezika, kulture, stanovnitva itd, a ak i najmanje poremeaji u drutvu mogu biti vrue politiko pitanje. Druga osobina drutvene prijetnje je da u veini sluajeva dolaze iz samog drutva. Preostale dvije vrste prijetnji su ekonomske i prijetnje ivotnom okoliu koje je teko analizirati u sigurnosnom smislu jer je teko odrediti ko je odgovoran za, na primjer, ekonomski pad. Da li je problem u ekonomskom sistemu ili negdje drugo u drutvu? Ili, kada je rijec o prijetnji okoliu, drava esto ne moe kontrolirati veinu stvari u ovoj oblasti, ili ako mogu onda se zalau za pristup kolektivne ogovornosti.Ukratko, prijetnje se razlikuju u svakom od ovih sektora. Prijetnje su kompleksne i veliki broj faktora utjee na posljedice i rezultate, a ovo posebno dolazi do izrazaja kada prijetnje meusobno utiu jedna na drugu, ali i na mjere koje su poduzete. Zbog toga je predvianje posljedica i odluivanje o tome koje mjere treba poduzeti teak zadatak.

Ne postoji set kriterija na osnovu kojih bi se odluilo kada je prijetnja dovoljno ozbiljna da bi se poduzele odreene radnje. Pored toga, prijetnje nisu konstantne i najmanja promjena karakteristika utjee na sigurnosnu politiku. U osnovi, sigurnosna politika je definirana na nain da reflektira stanje na terenu, tj. nesigurnost se definira kao odnos izmeu prijetnji i slabih taaka drutva (Buzan, 1991). Prema miljenjima veeg broja teoretiara iz oblasti sigurnosnih studija, u savremenim uvjetima ipak se diferenciraju odreena univerzalno prepoznata globalna sigurnosna pitanja, koja u navesti samo u osnovnim naznakama. To su globalni organizirani kriminal; bolesti; ekoloke prijetnje; globalno zagrijavanje; irenje i kontrola oruja za masovno unitnje; terorizam; energetska sigurnost; tiranija; ideoloke sekte i tajna drutva.

Organizirani kriminal i kriminalno djelovanje zloinackih organizacija predstavlja kvalificiranu opasnost za javni red, javnu sigurnost,pravnu dravu, slobodno trite i legalnost u ekonomskom i financijskom poslovanju. Za nastanak organiziranog kriminala u svijetu kakav danas poznajemo kljuna tri faktora: krah komunizma i nestanak Sovjetskog Saveza, koji su doveli do formiranja tranzicionih i propalih drava; liberalizacija globalnih trita novca, koja je zamutila vode financijskih transakcija; nezaitni potroaki apetiti bogatog Zapada - bilo da je rijec o drogi, seksu, jeftinoj falsfikovanoj robi ili radnoj snazi. (Smaji,2010).

Kada govorimo o bolestima, valja naglasiti da bolest nije samo odsustvo zdravlja (kako je ve i prije naglaeno). Danas evidentno postoji sve vie rastua meuovisnost zdravlja i globalne sigurnosti. U kontekstu rastuih globalnih prijetnji, ukljuujui SARS, ptiiju gripu, HIV/AIDS i humanitarne katastrofe, ovom pitanju malo ili nedovoljno se posveuje panje, budui da prijetnje zdravlju ne poznaju granice ni drava, ni regija pa ni kontinenata. Tako npr., izrastanje HIV/AIDS i drugih bolesti u globalnu prijetnju svjetskoj sigurnosti je posljedica razvoja transporta i sve vee mobilnosti koju sa sobom nosi globalizacija. Brzo premjetanje velikog broja ljudi iz jedne u drugu regiju, sa jednog na drugi kontinent, uveliko omoguuje neograniene mogunosti prenoenja infekcija i pojava novih zaranih bolesti.Ekoloske prijetnje i globalno zagrijavanje sve vie zauzimaju mjesto u globalnim sigurnosnim pitanjima. Pod ekolokim prijetnjama vanim za globalnu sigurnost podrazumijevamo: klimatske promjene; iscrpljivanje ozonskog omotaa; degradaciju i unitenje uma; iscrpljivanje i zagaenje svjeih izvora vode; iscrpljivanje ribljeg potencijala; unitenje obradivog zemljista; istrebljenje ivotinja i nestanak odreenih insekata. Sve su vea uvjerenja kako su ova pitanja upravo ona globalna pitanja koja na dugi rok utjeu na kvalitet zivota i sigurnost cjelokupnog ovjeanstva. Upravo iz tih razloga ovi fenomeni zahtjevaju sveopi pristup u prepoznavanju i pronalaenju naina aktivnog djelovanja prema njima. Globalizacija i ekonomski razvoj u posljednja dva stoljea bili su usmjereni prema rastu i profitu, a ne prema razvoju i zatiti. Oigledno je da je savremeni trend na kvantitativnom rastu materijalnog proizvoda, a ne na kvalitativnom unapreenju ljudskog znanja i produktivnosti. Sve ove aktivnosti su djelovale na ekosistem i poremetile ravnoteu prirode koja se inae odrava sama.

Oruje za masovno unitenje podrazumijeva nuklearno, biolosko i hemijsko oruje. Ovo oruje prepoznatljivo je po tri kljune karakteristike:prvo, sama rije iz naziva masovno znai da one izaziva masovnu smrtnost i moe ubiti na stotine hiljada Ijudi; drugo, nije veliko po gabaritima i lako je prenosivo; tree, pored jakih mjera zatite u nekim zemljama ovo oruje je dostupno i moe doi u nepoeljne ruke. Navedene karakteristike oruja za masovno unitenje bitno su promjenile prirodu globalnog rivalstva, inei svijet sve manje i manje sigurnim. Istina, postoje pokuaji da se na globalnom nivou uredi, koliko je mogue, ova oblast, ali rezultati su zanemarljivi. U tom smislu je 1972. i 1975. godine potpisan i meunarodni sporazu (Convention on the Prohibition of the Development, Production and Stockpiling of Bacteriological (Biological) and Toxin Weapons and on Their Destruction (197211975). Ovaj sporazum dravama potpisnicama zabranjuje da: a) bilo kad i bilo kakvim okolnostima razvijaju, proizvode, skladite ili na drugi nain nabavljaju ili uvaju mikrobioloke i druge bioloke agense ili toksine bilo kakvog porijekla inaina proizvodnje, iji tip i koliina nisu opravdani profilaktikim,zatitnim i drugim mirnodopskim namjenama i b) zabranjuje oruja,opremu ili sredstva rasijavanja osmiljena za koritenje pomenutih agenasa ili toksina u svrhu agresije ili tokom oruanog sukoba.Upotreba oruja za masovno unitenja moe da prouzrokuje osam razliitih tipova posljedica: ogromne gubitke u ljudstvu; kontaminaciju;paniku; lienost mogunosti odgovora; ekonomsku tetu; gubitak strateke pozicije; socio-psiholoku tetu; politike promjene i humanitarnu krizu.Terorizam je zloin i nita drugo osim zloin. Teroristi su zloinci i nista drugo ve zloinci (nisu ni idealisti, ni heroji, ni borci za slobodu, ni zastitnici vjerskih ili nacionalnih interesa, ni..., ni...). Terorizam je prerastao u globalnu ideologiju, globalna je pojava, lokalno se izvodi, sa globalnim posljedicama. Terorizam nije improvizacija i nije dozvoljena nikakva improvizacija u odnosu prema terorizmu jer, ukoliko mu se energino i svim sredstvima ne suprotstavlja, postaje "peti jaha Apokalipse". Uz terorizam je povezano: sofisticiranije prikupljanje obavjetajnih podataka, izvidanje i planiranje; bolje iskoritavanje sinergistike prirode terora, prevare, brutalnosti i nepredvidivosti;povean fokus na sekundarne posljedice koje mogu biti mnogostruko vee od primarnih; poboljana upotreba inovativnih taktika i metoda; bolje iskoritavanje urbanih podruja gdje je tesko uoiti napadae i gdje je rizino poduzeti kontranapad jer bi on mogao dovesti do novih rtava.

Proli, 20. vijek obiljeen je i vladavinom tirana, koji su svojim reimima i velikom premoi pokazivali najveu sklonost masovnom teroru.Uzaludna su bila oekivanja idealista i utopista devetnaestog vijeka da e napredak drutva ukinuti tiraniju i diktaturu i dovesti do novog doba univerzalne demokratije i mira. Ovi su snovi kao "kula od karata" razbijeni sredinom i krajem dvadesetog vijeka enormnim usponom totalitarnih reima koji su koristili masovni teror u dotad nezabiljeenim razmjerama.Ako umjesto oruja posmatramo energetske potencijale, vidjet emo da je evolutivni trend sigurnosti doveo do toga da model globalne,regionalne i nacionalne sigurnosti uveliko ovisi od enrgetskih izvora.Ovo se posebno odnosi na energetski zavisne zemlje. Globalno posmatrano, problem energetske sigurnosti dobiva na znaaju, s obzirom na injenicu da su svjetski prirodni energetski resursi ogranieni,a da se potranja za njima svakodnevno poveava, zajedno sa porastom broja stanovnitva na zemlji i razvojem novi tehnologija.Pod energetskom sigurnou, kako na globalnom tako i na nacionalnom nivou, podrazumijevamo; dostupnost energenata; u dovoljnoj koliini; po realnoj cijeni; po njihovoj stabilnoj isporuci; u fizikoj sigurnosti plinovoda i naftovoda. Koliko je energetska sigurnost bitna za odravanje svjetskog mira? Sutinski, Energija e u budunosti biti najvjerovatniji uzrok oruanih sukoba, a koritenje energije kao neskrivenog oruja u meunarodnim odnosima danas nije hipotetiko ve stvarno stanje.

Gledano sa sigurnosnog aspekta, moe se konstatirati da su ideoloke sekte i tajna drutva u zadnjoj treini 20. stoljea predstavljale ozbiljnu prijetnju po sigurnost i globalne ekonomske interse. Ovi pokreti su vieni kao neofasistika krajnja desnica ili nova marksistika i anarhistika krajnja ljevica. Svoje snage mobiliziraju veinom od djece imunih i privilegovanih obiteiji.Isto tako, veliki broj lanova ove grupe regrutiraju se iz ekstremistikih politikih grupa na univerzitetima. Mnogi e rei da je pristupanje nekoj sekti pitanje ljudskihprava i sloboda, meutim interdisciplinarna istraivanja i praksa sigurnosnih slubi pokazuju da se iza velikog broja sekti i tajnih drutava krije: izrabljivanje ljudi; promiskuitet; kriminal svih vrsta(ubojstva, silovanja, trgovina ljudskim organima, droga, oruje, terorizami elja za ruenjem postojeeg drutvenog sistema).

EVROPSKA UNIJA I SIGURNOST

Evropska unija ima jedinstenu strukturu unutarnje organizacije, i kao takva je jedinstven oblik regionalnog sigurnosnog kompleksa. Organizirana je oko institucija na regionalnom nivou, koje ne reporoduciraju drave, a niti ukidaju suverenitet drave. Zbog toga se postavlja pitanje da li se Evropska unija moe posmatrati kao jedinstvena sila ili kao regija (Zizek, 2000). Postoje argumenti za obje ove teze. S jedne strane, ED nema jedinstvenu vanjsku politiku, zbog ega se ne moe smatrati jednom silom. S druge strane, ED je sigurno jedinstvena ekonomska sila u svijetu. Pored ekonomije koja djeluje kao sila integracije, pitanje interne sigurnosti je takoe dignuto na nivo ED. Evropska unija je sigurnosna zajednica gdje su meudravni odnosi poprimili novi oblik tako to su stari sukobi iz prolosti skinuti sa dnevnog reda sigurnosne politike (desecuritised). To je za posljedicu imalo da se sigurnosna politika fokusirala na netradicionalna sigurnosna pitanja, uglavnom se fokusirajui na drutvenu sigurnost. Nova sigurnosna politika ED obuhvata veliki broj meusobno povezanih prijetnji koje se ne odnose na samo jedan sektor, i veliki broj referentih objekata. Prijetnje koje su karakteristine za ED su elaborirane u slijedecem poglavlju, ali je fokus na migraciji kako izuzetnom problemu koji je prijetnja sam po sebi, ali je u uskoj vezi i sa ostalim identificiranim prijetnjama.

Zbog jedinstvene strukture politike organizacije, ED je i jedinstvena sigurnosna sredina. Rijec je o jedinstvenom obliku regionalne integracije, koja je kombinacija kontinuiteta suvereniteta sa institucionalnom integracijom zemalja u regiji. Integracija je rezultirala stvaranjem sigurnosne zajednice, jedinstvene u svijetu. ED je speificni oblik centraliziranog regionalnog kompleksa. On je integriran institucijama i na pola je puta izmeu regije u smislu visoko razvijene sigurnosne zajednice i velike sile koja je sama po sebi akter na globalnom nivou. Akteri u EU tokom hladnog rata, posebno u periodu 70-ih prestali posmatrati jedni druge kao prijetnje ,to specifino za ostale regionalne sigurnosne komplekse. ak i ako se radi o nekom sukobu, to se rijeava u okviru politike, a ne kao Sigurnosno pitanje koje zahtijeva upotrebu vanrednih mjera.

Prema jednoj od klasifikaciji drava, postoje pred-moderne, moderne i post-moderne drave. U skladu sa definicijom svake, zemlje lanice EU su sve post-moderne drave koje karakterie ot