NAPRAVILE:MARIJA TOKALIĆ,PETRA JEGDIĆ,6.AMENTOR:RAZREDNIK DAMIR OSTREŠ :)

OZONSKE RUPE

ŠTO JE RAZARANJE OZONA PREDSTAVLJA?

Razaranje ozona prestavlja dvije različite pojave, koje su primjećene kasnih 1970-tih, a to su smanjenje količine ozona u ozonskom omotaču, za otprilike 0,4 % godišnje i ozonske rupe, pojava smanjenja stratosferskog ozona u listopadu, iznad Antartike. Uzroci tih dviju pojava su slični, ljudske aktivnosti stvaraju povećanu koncentraciju klora (Cl) i broma (Br), posebno ispuštanjem klorofluorovodika (freoni) i halona. Svaki atom Cl ili Br, može razbiti i preko 10 000 molekula ozona, prije nego što nestane iz stratosfere. 

Otkriće ozonske rupe Nakon godina zabrinutosti zbog

povećanja troposferskog ozona u gradskim područjima.  Prije 1968. izmjerene su dnevne vrijednosti veće od 300 DU, a 1984. manje od 200 DU (DU = Dobsonova jedinica).

Ti su rezultati objavljeni 1985. godine. Ponukali su američke znanstvenike da još jednom provjere svoje podatke o količini ozona. Naime, NASA je lansirala satelit "Nimbus 7" sa zadaćom istraživanja prirodnih bogatstava Zemlje.

Ozonska rupaSlika najveće ozonske rupe nad Antarktikom ikad snimljena.

Kako nastaje ozonska rupa? Već je od sredine 1970-tih godina

bilo poznato da freoni i slični spojevi (npr. oni koji umjesto klora sadrže brom) mogu uništiti ozon. Na sličan način ozon razbijaju i spojevi NOx. (to je zajednički naziv za NO i NO2) koji potječu od mikrobioloških procesa u tlu i moru. Nakon otkrića ozonske rupe nad Antarktikom, te je postavke trebalo provjeriti na konkretnom primjeru, u velikom prirodnom laboratoriju.

Tek tada se pokazalo da ono što se događa nad Antarktikom ne odgovara scenariju koji je napisan u laboratorijima, tisuće kilometara daleko od Antarktika. Teoretski, klor oslobođen iz freona ne bi mogao uništavati ozon u tolikoj mjeri u kolikoj je ozon stvarno nestajao. Računalo se s tim da, iako atom klora može uspješno uništavati ozon, njegovo djelovanje može biti privremeno zaustavljeno ukoliko dospije u spojeve koji nisu kemijski aktivni. To je upravo ono što se događa s klorom oslobođenim iz freona. Kemijski neaktivni spojevi (npr. ClONO2, i HCl) zapravo mogu reagirati između sebe i proizvesti molekule klora (Cl2).

Ozonski omotač

Raste zabrinutost zbog povećanja ozonske rupe na Arktiku Ogromna rupa koja se

ove godine pojavila u zaštitnom ozonskom sloju Zemlje, iznad Arktika, najveća je ikad zabilježena na sjevernoj hemisferi, što je izazvalo veliku zabrinutost da bi situacija ubuduće mogla postati još gora.

Sloj ozona smješten u stratosferi predstavlja ogromni štit protiv ultraljubičastog (UV) dijela spektra sunčeve svjetlosti, koji može izazvati rak kože i kataraktu.

KRAJ