Dnevnik citanjaDnevnik citanja Necista krv Borisav(Bora)Stankovic

I Biografija i bibliografija

Biografija

Borisav "Bora" Stankovic (Vranje, 31. Maja 1876. - Beograd, 22. setembra1927.), srpski književnik, najznacajniji srpski romanopisac na prijelazu iz 19. u 20. vijeka.

Rodio se u Vranju, gdje je završio osnovnu školu i maturu u tamošnjoj gimnaziji. Godine 1902. završava Pravni fakultet u Beogradu i ženi se Beogradankom Angelinom Milutinovic. Poslije jednogodišnjega boravka u Parizu, 1904. pocinje službovanje kao carinik; bio je zatim poreznik, kontrolor državne trošarine u Bajlonijevoj pivari, a pred Prvi svjetski rat postao je cinovnik Crkvenog odjela Ministarstva prosvjete. Ratne 1915. povlaci se iz Beograda, listopada ostavlja

porodicu u Kraljevu i odlazi u Niš, te u Crnu Goru, gdje je u Podgorici zarobljen; odatle su ga Austrijanci internirali u Derventu, odakle je pušten kuci u Beograd. U poratnom razdoblju Stankovic je 1920. cinovnik Umjetnickog odjela Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS. Godine 1927. umire u Beogradu.

Borisav Stankovic najznacajniji je srpski romanopisac prije 1. svjetskoga rata. Dok je srpska narativna književnost u 19. stoljecu najvece dosege ostvarila u tzv. malim formama (tj. pripovijetkama), Stankovic je najizrazitiji primjer pisca moderne koji je po svom habitusu usmjeren ostvarajima na složenijim pripovijednim strukturama kakve egzemplificira roman. Ovdje valja navesti nekoliko povijesnih napomena: srpski je roman poceo relativno rano, u doba jezicnokulturnih reformi Vuka Karadžica.

Najistaknutiji protagonist te, slavenosrpskim jezikom pisane literature, bijaše sada zaboravljeni Milovan Vidakovic, ciji kvazipovijesni romani obiluju nevjerojatnim obratima i bizarnostima. No, od sredine 19. stoljeca primat u srpskoj prozi, pisanoj standardnim srpskim jezikom koji su oblikovali Karadžic i Duro Danicic, preuzima pripovijetka (s uglednim predstavnicima kao što su Milovan Glišic, Laza Lazarevic), što je na prijelazu stoljeca kulminiralo u duljim pripovijestima Stevana Sremca i Sime Matavulja. U toj plejadi nalazimo i imena pisaca koji su sada predmet interesa skoro iskljucivo književnih povjesnicara (Jakov Ignjatovic, Svetolik Rankovic, Janko Veselinovic, Milutin Uskokovic). Strucnjaci nabrajaju više razloga zašto srpska književnost nije u 19. stoljecu uspjela ostaviti znacajnija ostvarenja na polju

povijesnoga romana (i opcenito tzv. vecih formi), no, nesporno je da je tradicija realisticke pripovijetke, od Lazarevica do Sremca, postavila temelj za opsežnije djelo kakvo je na pocetku 20. stoljeca stvorio Borisav Stankovic. Stankovic je kulminacija srpske realisticke naracije, jer se u razdoblju izmedu dva rata vec javlja raspad realizma i afirmacija novijih strujanja modernizma, poetskoga subjektivizma i formalnoga eksperimentatorstva (Rastko Petrovic, Miloš Crnjanski).

Biobliografija

KNJIGE PRIPOVJEDAKA

1889. Iz starog jevandelja ,1898.

Durdevdan,1898. Stanoje,1899. Nuška,1899. U noci ,1899. Uvela ruža (iz dnevnika),1899. U vinogradima ,1900. Stari dani,1901. Bekce ,1901. Oni,1901. Taja,1902. Zadušnica,1902. Jovan,1902. Stari dani,1902. Božji ljudi ,1902. Biljarica ,1902. Paraputa,1902. Copa,1902. C'a Mihailo ,1902. Ludi Stevan,1902. Ljuba i Naza ,1902. Mace,1902. Manasije,1902. Marko,1902. Menko,1902. Mitka,1902. Stanko "Cisto brašno",1905. Rista krijumcar ,1906. Stari Vasilije ,1906. Stevan Cuklja ,1907. Baba Stana,1907. Pokojnikova žena (ili 1902) ,1909. Jovo-to, 1909. Moj zemljak,1909. Tetka Zlata,1911. Naš Božic1921. Njegova Belka (ili 1920),19xx.  Iz mog kraja i nedovršene pripovetke iz 1930: "Nastup" i "Pecal"DRAME

1902. Koštana,1927. Jovca,1928. TašanaROMANI

,1910. Necista krv ,1927. Gazda MladenMEMOARI

1929. Pod okupacijom (Beograd)OSTALE KNJIGE

1894. Majka na grobu svoga jedinca, prvi objavljeni rad, pesma. "Golub", 1. XI 1894.1956. Sabrana dela, I—II, Beograd, "Prosveta"

II Opsti dozivljaj djela

Mnogo mi se svidjeo roman i uopste nisam ocekivala ovaj tok desavanja radnje.Ipak nisam sigurna da li je Sofka zasluzila takvu sudbinu? Sta bi se desilo ako bi se ona suprotstavila ocu ,da li bi se njena sudbina promjenila ili bi je opet ta njena “necista krv” pratila do kraja njenog zivota?Mnogo bih voljela da postoji nastavak “Neciste krvi” jer bi zeljela da znam da li bi se jos ta necista krv sirila.

III Fabula i kompozicija

Ovaj roman sadrzi nekoliko vrsta elemenata tj.sadrzi elemenate socioloskog,psiholoskoga a moze se reci

da je i istorijski roman.Socioloski zato sto se u romanu kritikuje i opisuje drustvo u tadasnje vrijeme.Psiholoski zato sto je ovo dijelo roman licnosti i cio roman se vrti oko jedne tacke,oko jedne osobe –Sofke.Istorijski zato sto Bora Stankovic opisuje istoriju dvije porodice koje pripadaju raznim stalezima .Sam roman sadrzi 33 poglavlja.Pocetak romana pocinje tako sto nas autor upoznaje sa Sofkinim precima a tu se i susrecemo i sa prvim motivom –patrijahalnim zivljenjem.Najprije nas upoznaje saHadzi –Trifunom-Sofkinim pradedom koji je bio strog i prek za svakoga u porodici pa i za cijelu okolini.“On je bio sve i sva”.Nikada ne bi mnogo pricao ali kada bi nesto rekao to bi uglavnom bilo mudro i svi bi upotrebljavali te njegove izraze,rijeci i izreke.Kcerke je udao ali sa sinom je

vjecito imao probleme i stalno je bio “kao u svadji” zbog cega je i starac umro .Nakon njegove smrti zavladao je jos veci nemoral i jos veca zelja da se ljudima dopadnu ukratko njihov zivot postaje degenerisani. Takodje u prvom poglavlju vidimo neke elemente istorijskog romana gdje nas pisac pokazuje kao bi jedan zivot muskaraca izgledao.Drugi Sofkini preci,Kavarola –Sofkin deda on se nekoliko puta zenio cak i ako je bio star i ako je udao svoje kcerke on se ipak zenio i pravio velike i raskosne svadbe,cal’k Naza –ona je tri puta bijezala kao djevojaka ,Ludi Rista... Ali Sofka je stalno pokusavala da se previse ne sjece ovog porodicnog stabla i nadala se da da ce ona zaustaviti ovo sirenje“neciste krvi”.Njen otac efendi-Mita se ozenio sa djevojkom iz siromasne porodice i na taj

nacin nastala je poslednja grana tog porodicnog stabla-Sofka.Ona je njima izgledala kao dar sa neba jer je bila djevojka izuzetne ljepote sa izuzetno lijepim fizickim izgledom,somopouzdanjem drzanja i donekle nadmetnutog ponasanja.Dok je Sofka rasla efendi-Mita je pokusavao da sto vise vremena provodi sa svojom porodicom kako bi on Sofku na neki nacin bolje obrazovao i kako bi on uticao na njeno obrzazovanje.Uvjek kad bi je gledao podsjecala bi ga na njega i na njenu majku: “Da li sto ovako lijepa Sofka nije musko nego njegov naslednik?Da li sto ga njene tanke usnice,detinje ali crne oci i malo,tamno celo,sa vec dugom kosom,podsjecaju na mater,ana onakvu kakvu je prvi put video,prvi put se njome zaneo?”Dok je jos rasla svi su bili ubijedjeni da ce ona biti najljepsa djevojka u kraju i da njoj niko nece biti

ravan I nikoga se nije plasila “svakog muskarca,maladica gledala bi pravo u oci”.Tu se i susrecemo sa sledecim motivom bazanstvena ljepota Sofke.Njena ljepota bi svakoga ostavila bez daha, “njene oci,njene cuvene krupne oci sa izvedenim obrvama i vrelim jagodicama,tako bi joj se sjale a usta sreceno igrala.”Ukratko nijedna djevojka nije mogla nju da nadmasi. Sa druge strane ona je cesto sanjala nocne more i cesto bi se budila nocu oblivena znojem , “bojala se da se ko otuda iz onih otvora i rupa ne pojavi”, to je zapravo i ukazivalo na krv njenih predaka.Efendi-Mita njegovim kockanjem doveo je porodicu do propasti.Da bi se izbavio iz te teske situacije on udaje Sokfu sa dvanaestogodisnjim djecakom Tomcom u nadi da ce mu taj postupak donijeti materijalno izbavljenje.Tu dolazimo do treceg motiva u romanu Novac,3 sila.

Pisac nam ukazije da su materijalni interesi dio patrijahalnog morala u romanu.Sofka pristaje da bude zrta u nadi da ce na taj nacim pomoci porodici da se izbavi iz te bijede.Svo to njeno dostojanstvo kojeg se drzala gubi se u jednom trenutku.Sada folazimo do drugog dijela romana kada Sofka dolazi u kucu njenog svekra-(Gazda Marko). Uocava i vidi razlike izmedju njih i njene porodice vidi kakvo je sve drugacije, kako je sve bucno .U ovom dijelu knjige Tomca se gotovo niti ne pominje,on kao da ne postoji, a Gazfda Marko je izabrao Sofku za zenu njegovog sina jer je bio ocaran njenom ljepotom i nadao se da ce upravo ta njena ljepota provo njemu pripasti tako sto ce prvu bracnu noc provesti sa njom. Sofka je bila uplasena,tako da je zakljucala vrata sobe i nije pustala nikoga da udje ,gazda Marko

nesrecan i nezodovoljan njenim postupkom odlazi na granicu u nadi da ce poginuti. Nakon smrti njenog svekra,smrti gazda Marka, Sofka okrece novi listi u njenom zivotu i pocinje novo,srecnije poglavlje .Ali ne zadugo sva ta njenaa radost se gubi kada Tomca saznaje da je Sofka data zbog para a ne iz ljubavi.To je zapravo kulminacija romana –propast jeidnke. Od tog trenutka Sofka u "Tomcinim ocima postojala druga, obicna, neka stvar, koja se, kao svaka stvar, može novcem kupiti..." Njen otac efendi-Mita jos jednom je uspjeo da ovog puta u potpunosti unisti njen zivot.Poslije njen zivot gubi smisao,ona postaje porazena,krha ,Tomca pocinje da je tuce,siluje,maltretira ,on se pocinje sve vise i vise vremena da provodi na svoje imanje i ostavivsi Sofku samu kuci.On je

vise nije postovao a ona niej vise imala snage da se bori .Pocine da vene,da se predaje necistoj krvi i da produzava bolesnu lozu. Djeca koju je radjala bila sumalokrvna, blijeda, bolesna.Na kraju romana “nista se vise ne desi” Sofka sjedi pred ognjistem,ostaje sama,bez ikoga kao sto joj je i bilo sudjeno.Iako se ovaj roman tragicno zavrsio sigurna sam da je svakome od nas ona bila simpaticna.Iz velike zrtve nastaju velike zene.

IV Vrijeme i mjesto radnje Vrijeme radnje :

Krajem 19 i pocetkom 20.vijekaMjesto radnje:

Vranje

V Analiza Likova Efendi Mita“Lepsega u varosi nije bilo. Lepse turski, grcki i arapski govorio nego svoj maternji jezik. Za sve je bio tudin i stran, narocito za toliku rodbinu. Istina, govorio bi pokatkad i zdravio se s kojom od njih, ali vice obicaja radi nego što je hteo.”Ovaj citat nam ukazije da je on bio obrazovan.On je bio veoma naklonjen Sofki i cesto bi ga ona oslovljaval sa “tatuce” a kada bi ona to izgovorila njegovo srce bi bilo puno radosti,srece,ljubavi.

Ali on njegovim bezoobraznim postupkom od Sofke gubi postovaje i to njegovo dostojanstvo-ukratko gubi autoritet.Njega je Bora Stankovic prikazao da je on pun egoizma,bezobrazluka , ali i pum straha, ocaja kada namjerava Sofku da “proda”.Efendi Mita je glavni krivac Sofkine propasti i njene nesrece!

Sofka“Ramena i pleca jednako su joj bila jedra, puna i razvijena; gornji deo ruku, mišice, bile su oblije i jedrije, te je zajedno sa punim joj plecima cinile i dalje vitkom i pravom, i zbog toga joj se svakad stas i bedra jace isticali. Malo dugih, suvih ruku, sa, istina, suvim ali nežnim prstima i sa još nežnijim, više dlana oblim i punim clankom ruke koji je pokazivao svu belinu njene kože. Lica ne toliko sveža koliko bela, nešto malo duga, omekšala, košcata

ali sa cistim i visokim celom, crnim, krupnim, malo uskim ocima, uvek vrelim jagodicama i stisnutim tankim ustima, tek pri krajevima vlažnim i strasnim. A od cele lepote njena tela koja joj je bila stala, kao skamenila se, da se ne bi trošila, jedino kosa, kako joj je još u pocetku pocela rasti, tako joj je i tada jednako bujala i rasla. Kosa je bila crna, meka, teška, tako da ju je uvek osecala kako joj, kad je raspusti po vratu i plecima, lako i senovito leži.”Sva ta njena ljepota koja pleni,odusevlajva u nama ostavlja snazan uticaj.Moze se takodje reci da je bila i narcisoidna jer je s “sama sobom bila zadovoljna”tj. samu sebe je voljela. Na kraju romana sva ta njena ljepota nestaje ,gubi se “Nekadašnja njena tanka i vitka polovina izvila se, te joj kao grba štrci i odudara od nje. Crne joj oci ušle,

nos joj se izvukao i utanacio, a slepoocnjace joj se izoštrile i kao prišle, stisle se jedna drugoj; samo joj usta još onako tanka, vlažna i sveža. Ide polako. Nikuda se ne žuri, vec nesigurnim koracima s uvucenim rukama u nedra, te joj košulja na grudima uvek nabrana, skupljena i prljava.” Mislim da je pisac majstoriski opisao Sofku tako da nisam osecala potrebu da nesto dodajem.

Gazda Marko Na pocetku romana on se pojavljuje kao neki starac i neznanac koji je odosao da vidi i kupi kucu efendi-Mite.Ali on njegovim dolaskom kupuje Sofku umjesto kuce.Na svadbi on je ocaran sofkinom ljepotom i pokusava da joj se sto vise priblizi .Ipak ne uspijeva i u svojoj promasenosti ,bjezi i dovodi sebe do smrti.

VI Stil i jezik Posto je sam Bora Stankovic rodjen u Vrenju on je pokusaao da uvede taj vranjski govor,tj njihov dijalekat u knjizevnost .Mnogi drugi pisci su mu zamjeravali i kritikovali njegov jezik i stil pisananja.Smatrali su da on nije savladao srpski jezik i da ima problema sa konstrukcijom recenice i sinteksom.Medjutim taj njegov stil i jezik pisanja su ga izdvojili od ostalih knjizevnika i omogucili su mu da bude originalan u svim njegovim knjizevnim djelovima.Period izmedju 19 i 20 vijeka je bio period sudaranja starog i novig nacina zivota sto

je i Bora Stankovic prikazao u svojim djelima. U romanu imamo i razlicite tehnike pripovjedanja kao sto su : opis,dijalog,monolog,unutrasnji monolog...

VII Ideja dijela Novac koji covjek ima je oružje

slobode. Novac za kojim covjek trci, je oružje ropstva.

Nemoj se vjencati radi novca. Uvijek možes jeftinije da ga pozajmiš.

Novac ponekad uklanja neprilike, ali ih i stvara.

Dodju,tako,vremena,kada pamet zasuti,budala progovori,a fukara se obogati.-Ivo Andric

VIII Odabrani kraci odlomci I u tome je bio jedini život tih njihovih

muških, jer ceo ostali život, život na ulici, po komšiluku i caršiji, trgovini, prodaji, ne samo da je bio daleko od njih, nego su se i oni sami sve više trudili da bude što dalje od njih. Jednako su se upinjali da sa tom svojom kucom, imanjima i civlucima budu od cele varoši izdvojeniji i udaljeniji. I baš u tom upinjanju da se od svih izdvoje, izgleda da su nalazili svu draž svoga života.

Samu je sebe više negovala, više volela, jer je znala da kod nje nece biti ona obicna svakidašnja lepota, kada se postane devojkom, i koja se sastoji u bujnosti i nabreknutosti snage, nego ona druga, istinska, viša, jaca, koja se ne rada cesto, ne vene brzo, sve lepša

i zanosnija biva i od koje se pri hodu i pokretu oseca miris njen.

I tada bi, gotovo kao luda, pocela da razgovara sa cvecem. U svakom bi cvetu nalazila po jednu svoju želju, u svakom cvrkutu ptica pokoji neispevani, neiskazan uzdah i glas neke pesme.

Sofke, sinko! Ljiepota i mladost za vrijeme je... 

Volim, volim, tato. Sve vas volim. - Ama baš sve? - Sve, kucu, tebe, a najviše tebe.

I ništa se ne desi. Još manje smrt da dode. Cak poceše deca dolaziti i radati se. Ali kakva deca, kakav porod! Jedini sin, prvenac, što je imao neke snage, jačine, dok su sva ostala bila sve bleda, podbuhlija.

Medutim sama Sofka odavno se osuši. Nekadašnja njena tanka i vitka polovina izvila se, te joj kao grba štrci i odudara od nje. Crne joj oci ušle, nos joj se izvukao i utanacio, a slepoocnjace joj se izoštrile i kao prišle, stisle se jedna drugoj; samo joj usta još onako tanka, vlažna i sveža. Ide polako. Nikuda se ne žuri, vec nesigurnim koracima s uvucenim rukama u nedra, te joj košulja na grudima uvek nabrana, skupljena i prljava.

Makbula Sabanadzovic III-e