Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Nikola Dujić
GLOBALIZACIJA I GLOBALNO POVEZIVANJE U UVJETIMA
SUVREMENOG GOSPODARSTVA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
GLOBALIZACIJA I GLOBALNO POVEZIVANJE U UVJETIMA
SUVREMENOG GOSPODARSTVA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Suvremene ekonomske teorije Mentor: prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov Student: Nikola Dujić
Studijski smjer: Gospodarstvo EU JMBAG: 0081133210
Rijeka, srpanj 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 1
1.1. Problem i predmet istraživanja ........................................................................................ 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ................................................................................ 1
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................... 1
1.4. Znanstvene metode .......................................................................................................... 2
1.5. Struktura rada .................................................................................................................. 2
2. GLOBALIZACIJA ................................................................................................................. 3
2.1. Definicija i temeljne postavke ......................................................................................... 3
2.2. Povijesni tijek procesa globalizacije ............................................................................... 5
2.3. Uzroci procesa globalizacije ........................................................................................... 9
2.3.1. Tehnološki razvoj ................................................................................................... 10
2.3.2. Kraj hladnog rata .................................................................................................... 11
2.3.3. Globalni problemi .................................................................................................. 11
2.3.4. Pravno zakonodavni okviri .................................................................................... 13
2.3.5. Direktne inozemne investicije ................................................................................ 14
2.4. Međunarodne institucije u procesu globalizacije .......................................................... 18
3. MULTINACIONALNE KOMPANIJE KAO NOSITELJI PROCESA GLOBALIZACIJE .................................................................................................................................................. 27
3.1. Definicija i klasifikacija multinacionalnih kompanija .................................................. 27
3.2. Nastanak i razvoj multinacionalnih kompanija ............................................................. 29
3.3. Analiza vodećih multinacionalnih kompanija ............................................................... 30
3.4. Multinacionalne kompanije u Hrvatskoj ....................................................................... 37
3.5. Utjecaj MNK na nacionalne ekonomije ........................................................................ 41
4. GLOBALNO POVEZIVANJE KAO KONKURENTSKA PREDNOST .......................... 44
4.1. Oblici globalnog povezivanja (umrežavanja) ............................................................... 44
4.1.1. Internet kao oblik globalnog povezivanja .............................................................. 44
4.1.2. Poslovno povezivanje (umrežavanje)..................................................................... 48
4.1.3. Ostali oblici poslovnog povezivanja (umrežavanja) .............................................. 51
4.2. Primjeri dobre prakse globalnog povezivanja (umrežavanja) ....................................... 52
4.3. Utjecaj globalnog povezivanja na konkurentnu prednost zemalja ................................ 56
5. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 59
LITERATURA ......................................................................................................................... 62
POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 67
POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 67
POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 67
1
1. UVOD
Danas živimo u svijetu u kojem se sve vrti oko globalizacije i globalnog povezivanja i na
svakom koraku smo svjedoci procesa globalizacije koji su najviše vođeni napretkom
tehnologije i djelovanjem multinacionalnih kompanija. U radu će se istražiti uzroci i
čimbenici koji najviše djeluju na suvremeno svjetsko gospodarstvo. Uvod se sastoji od pet
međusobno povezanih dijelova: 1. Problem i predmet istraživanja, 2. Radna hipoteza i
pomoćne hipoteze, 3. Svrha i ciljevi istraživanja, 4. Znanstvene metode, 5. Struktura rada.
1.1. Problem i predmet istraživanja
Problem ovog istraživanja je utjecaj globalizacije na što veći raskorak i nejednakost među
zemljama odnosno raskorak između bogatih i siromašnih.
Iz takve problematike proizlazi predmet istraživanja: procesi globalizacije posebno potaknuti
poslovanjem multinacionalnih kompanija te intregracijama svjetskog gospodarstva.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Prema problemu i predmetu istraživanja postavljena je radna hipoteza: na temelju dosadašnjih
znanstvenih spoznaja o globalizaciji moguće je dokazati njezin nedvosmislen utjecaj na rast,
nejednakost i siromaštvo.
Iz ove postavljene hipoteze proizlaze i pomoćne hipoteze:
H1: Globalizacija vodi suvremeno gospodarstvo u smjeru stvaranja ogromne integrirane
ekonomske strukture u kojoj glavnu riječ vode multinacionalne kompanije
H2: Globalnim umrežavanjem i liberalizacijom tržišta nestaju zamišljene državne granice, te
pojam nacionalnog gospodarstva sve više gubi svoje značenje
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je istražiti pozitivne i negativne aspekte globalizacije te utjecaj procesa
globalizacije na razvoj intregracije svjetskog gospodarstva.
Cilj je utvrditi kako će se u budućnosti razvijati svjetsko gospodarstvo vođeno napretkom
tehnologije i sve većim globalnim umrežavanjem.
2
1.4. Znanstvene metode
U obradi teme ovog diplomskog rada korištene su metoda analize i sinteze, povijesna metoda,
metode induktivnog i deduktivnog logičkog zaključivanja, metoda generalizacije i
specijalizacije, te metoda klasifikacije. Također je korištena metoda kompilacije kod uzimanja
tuđih rezultata na osnovu kojih su se formirali određeni zaključci.
1.5. Struktura rada
Tematika diplomskog rada je razrađena u 5 cjelina koje su sve međusobno povezane. U
UVODU su navedeni problem i predmet istraživanja, radna hipoteza i pomoćne hipoteze,
svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i struktura rada. U drugom dijelu pod
naslovom GLOBALIZACIJA dana je definicija i temeljne postavke globalizacije, zatim
povijesni tijek i uzroci procesa globalizacije i za kraj se govori o međunarodnim institucijama
i njihovom utjecaju na globalizaciju.
MULTINACIONALNE KOMPANIJE KAO NOSITELJI PROCESA GLOBALIZACIJE je
naslov treće cjeline u kojoj se definiraju i klasificiraju multinacionalne kompanije, govori se o
nastanku i razvoju kompanija i analizi vodećih multinacionalnih kompanija u svijetu. Za kraj
cjeline se analizira utjecaj multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj. Četvrta cjelina nosi
naslov GLOBALNO POVEZIVANJE KAO KONKURENTSKA PREDNOST i kroz nju se
istražuje na koje načine poduzeća kroz međusobno umrežavanje ostvaruju prednosti nad
konkurencijom, te su predstavljeni primjeri dobre prakse globalnog povezivanja
(umrežavanja). Rad završava ZAKLJUČKOM u kojem je dan kratki sažetak rada.
3
2. GLOBALIZACIJA
Pojam globalizacija se u današnje vrijeme upotrebljava vrlo često, te označava mnogobrojne
promjene koje dovode do sve većeg povezivanja naroda i zemalja u svijetu. U ovom poglavlju
detaljno je razrađena globalizacija, njen povijesni razvoj, obilježja, te pokretači i uzroci
nastanka globalizacije.
2.1. Definicija i temeljne postavke
Globalizacija je dinamičan proces koji se odvija na svim poljima današnjeg društva počevši
od ekonomije, politike pa sve do kulture. Sam proces globalizacije omogućen je ponajviše
zahvaljujući brzom razvoju transporta i telekomunikacija te rušenjem umjetnih zapreka koje
su onemogućavale nesmetanu razmjenu ljudi, roba, usluga i kapitala. Osim toga, globalizacija
uključuje i slobodno kretanje informacija, znanja i tehnologije, jer je globalno povezivanje
uvjetovano razvojem telekomunikacijskih i informatičkih tehnologija.
Prije 1980-ih pojam globalizacija gotovo se i nije upotrebljavao, da bi sredinom osamdesetih
postao jedan od najcitiranijih pojmova u indeksu citata društvenih pojmova (Social Science
Citation Index). Danas gotovo da i ne postoji pojam u znanosti koji se ne veže uz
globalizaciju i na čiji razvoj globalizacija nije utjecala. Iako se sam pojam neprestano i
svugdje u svijetu upotrebljava ne može se reći da je proces globalizacije jednako zastupljen u
svim zemljama svijeta, te nema još planetarnu dimenziju.
Pojam globalizacije nema jedinstvene definicije. Osim što se većina autora slaže da je to
proces, svaki je autor interpretira na svoj način:
- Integracija svjetske ekonomije (Gilpin, 2001:364).
- Globalizacija je fenomen koji dotiče ekonomska, politička i socijalna područja...kao
složen ekonomski proces obuhvaća dimenziju razmjene dobara i usluga, dimenziju
izravnih ulaganja u inozemstvu i dimenziju kruženja financijskog kapitala (Veselica,
2007:5).
- „Globalizacija je proces privatizacije svjetskih ekonomskih resursa od strane velikog
kapitala“ (Stojanov, 2012:9).
- Zakonitost modernog ekonomskog razvoja koja obilježava globalnu dominaciju
međunarodnog financijskog kapitala (Sundać i Rupnik, 2005:5).
4
- Pod globalizacijom se podrazumjeva globalno povezivanje svjetskog gospodarstva,
unifikacija svjetskog tržišta i potpuna internacionalizacija kapitala (Strahinja,
2006:269).
Iz ovoga se može zaključiti kako je na globalizaciju najbolje gledati kao na
multidimenzionalan niz društvenih procesa koji se ne da ograničiti na jedan jedini tematski
okvir. Globalizacija djeluje preobražavajuće na ekonomske, političke, tehnološke, kulturne i
ekološke dimenzije suvremenog gospodarstva i društva.
Globalizacija u ekonomskom smislu znači utvrđivanje tržišnih pravila te poticanje
konkurencije i razvoja na svjetskom tržištu. Ukidanjem prepreka u međunarodnoj razmjeni
povećava se i ekonomska integracija među zemljama.
Neki pod globalizacijom još smatraju internacionalizaciju, standardizaciju, liberalizaciju,
univerzalizaciju, vesternizaciju i deteritorijalizaciju (Jurčić, Lj 2011, Globalizacija-ekonomski
aspekti, pogledano 4.05.2015, <http://goo.gl/UI54Yp>). Pod standardizacijom se misli na
standardizaciju proizvoda, transportnih dokumenata i platnog prometa, a sve u svrhu
pojeftinjenja ekonomske razmjene putem trgovinskih sporazuma među zemljama. Također se
globalizacija odvija i u drugim sferama kao što su politika i kultura.
Politička globalizacija je vezana uz ekonomsku, jer se kroz ekonomsku globalizaciju stvara
jedinstveno svjetsko tržište, te se ekonomija nacionalnih država proširuje i na druge države, a
također se i političke odluke više ne odnose samo na vlastitu ekonomiju. Na taj način se
smanjuje mogućnost nacionalnih država da postavljaju pravila i direktno potiču razvoj
vlastitih poduzeća, jer se donošenje odluka prenosi iz državnih na međunarodne institucije.
Kulturna globalizacija je vidljiva u susretu i razmjeni različitih kultura. Razmjena kultura se
odvija pod razmjenom roba i kapitala te protokom ljudi iz jedne u drugu državu. Kulturna
globalizacija osim pozitivnih efekata kao što su obogaćivanje postojeće kulture sa sobom
donosi i negativne efekte na koje neki gledaju kao na prijetnju postojećim vrijednostima i
pravilima, jer često su kulturni sukobi bili posljedica ratovanja ili terorističkih napada. Često
se događa da se pojedine kulture pokušavaju dovesti u podređeni položaj ili ih se čak
pokušava iskorijeniti.
5
Osim zagovornika globalizacije koji smatraju globalizaciju kao pozitivan proces koji potiče
razvoj suvremenog gospodarstva postoje i oni koji negiraju globalizaciju i smatraju je
nepravednom i kontroverznom. Neki autori (Sundać i Rupnik, 2005:8) navode kako
globalizacija vodi u antiglobalizaciju te se stvara sve veći jaz između bogatih i siromašnih te
između razvijenog sjevera i nerazvijenog juga, a kao glavne krivce navode multinacionalne
kompanije koje prakticiraju korporacijski kolonijalizam, te brojnim nedozvoljenim
postupcima osiromašuju društvo.
2.2. Povijesni tijek procesa globalizacije
Iako se prije 1980-ih pojam globalizacija nije upotrebljavao i gotovo da i nije postojao,
početak odvijanja samog procesa globalizacije je dosta starijeg datuma. Danas se riječ
globalizacija spominje svakodnevno i označava sva zbivanja koja zahvaćaju suvremeni svijet
i mijenjaju sliku svijeta iz dana u dan.
Sam proces globalizacije se prema Svjetskoj banci odvijao u tri glavna vala, iako se i danas
odvija i nikako ne prestaje. Početci globalizacije mogu se tražiti još od otkrića Američkog
kontinenta, a posebice od 16. stoljeća kada počinje doba kolonijalizma koju povjesničar Philip
Curtin označava kao „vladavinu od strane naroda koji pripadaju drugačijoj kulturi“. U 18. i
19. stoljeću sile koje su mogle utjecati na svjetski poredak su bile Engleska, Francuska,
Rusija, Austrija, Italija, te nešto kasnije SAD i Japan. Tih se godina globalizacija odvijala na
način osvajanja novih kontinenata i teritorija, te se tako mjerila moć velikih sila (XII.
Globalization: International Trade and Migration, pogledano 4.5.2015,
<http://goo.gl/g8a5e2>).
Za prvi val globalizacije se uzima razdoblje od 1870-ih do 1914. godine i početka prvog
svjetskog rata koji se vodio na više kontinenata, a nakon kojega dolazi do promjena u
svijetskom poretku. Za prvi val globalizacije karakteristična je velika migracija ljudi, jer je
oko 10 % svjetske populacije iselilo iz Europe na Američki i Australski kontinent, te iz Kine i
Indije u okolne manje nastanjene države. U tom razdoblju se vrijednost izvezenih roba
udvostručila u odnosu na svjetski BDP i iznosila je oko 8% svjetskog BDP-a (Veselica, 2007:
XLII). U tom je razdoblju svjetskom scenom dominiralo pet europskih sila (Ujedinjeno
Kraljevstvo, Njemačko Carstvo, Austro-ugarska, Francuska i Turska), te SAD i Japan. U
6
tablici 1. prikazana je raspodjela svjetske industrijske proizvodnje za 1900. i 1913. godinu po
odabranim zemljama.
Tablica 1. Raspodjela svjetske industrijske proizvodnje (u %)
1900 1913
SAD 30,1 35,8
Japan 1,2 1
Njemačka 16,6 15,7
Ujedinjeno Kraljevstvo 19,5 14
Francuska 7,1 6,4
Rusija 5 5
Italija 2,7 3,1
Izvor: Veselica, 2007:14
Iz tablice je vidljivo kako SAD prednjače u industrijskoj proizvodnji te svoj udio u svjetskoj
industrijskoj proizvodnji povećavaju za gotovo 6 posto u 1913. kada udio iznosi 35,8 posto u
odnosu na 1900. godinu. Udio Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke je niži u odnosu na
prethodno razdoblje, dok je udio Japana gotovo i zanemariv.
Osim imperijalnih ekspanzija vezanih uz pojedine europske zemlje, došlo je i do industrijske
revolucije, što se odrazilo na procese uvećavanja akumulacije i liberalnog kapitalizma te
dolazi do sve većih inovacija za proizvodnju više materijalnih dobara (Veselica, 2007:14). U
to vrijeme financijsko tržište, prometna povezanost i komunikacije nisu bili dovoljno razvijeni
pa u procesu globalizacije nije sudjelovala većina dijelova svijeta. Druga dva vala
globalizacije su se počela odvijati nakon što je u svijetu došlo do povećanih konflikata i
nakon što su mnogi aspekti globalizacije izgubili utjecaj zbog režima ekonomske autarkije i
nacionalizma. Svemu tome prethodila je Velika gospodarska kriza u razdoblju od 1929. do
1933. godine i dovela do sloma gotovo svih nacionalnih gospodarstava a posebice onih visoko
industrijaliziranih.
Druga faza globalizacije započinje završetkom drugog svjetskog rata kada dolazi do
uspostavljanja novog svjetskog poretka. Europa više nije centar svijeta jer na scenu stupa
dominacija SAD-a i SSSR-a, a Europa se nalazi između dviju sukobljenih strana.
Globalizacija se razvija potaknuta novim ekonomskim režimom koji je uspostavljen na
Konferenciji u Bretton Woods-u 1944. Glavni rezultati konferencije bili su stvaranje
7
međunarodnog monetarnog sistema, što je značilo da se valuta svake zemlje članice fiksira za
američki dolar čija je vrijednost utvrđena na razini od 35 dolara za finu uncu zlata (Vidović i
Pauković, 2006:40). Može se reći da je tako započelo zlatno doba kontroliranog kapitalizma,
te je svaka zemlja morala fiksirati vrijednost svoje valute za dolar ili zlato, te intervenirati
ukoliko fiksirani tečaj odstupa više od 1%. Bitno je spomenuti da su na konferenciji
uspostavljeni Opći sporazum o cijenama i trgovini (GATT), Međunarodni monetarni fond
(MMF) te Svjetska banka.
Opći sporazum o cijenama i trgovini je stupio na snagu 1947. godine i bio je osnova za daljnje
smanjivanje carina i temeljio se na načelu slobodne trgovine. GATT je omogućio
liberalizaciju svjetske trgovine i potaknuo zemlje na specijalizaciju prema njenim
komparativnim prednostima. U razdoblju do 1944. godine članice GATT-a sudjelovale su na
osam različitih multilateralnih pregovora ili takozvanih rundi na kojima se pregovaralo o
smanjenju carina i drugih trgovinskih ograničenja u međunarodnoj razmjeni. Tablica 2.
prikazuje intenzitet liberalizacije svjetske trgovine pod okriljem GATT-a.
Tablica 2. Intenzitet liberalizacije svjetske trgovine pod okriljem GATT-a
Runde Prosječno smanjenje prema carinskoj tarifi (u%)
Prosječno smanjenje svih carina (u%)
Ostatak carina prema tarifi iz 1930 (u %)
Razdoblje prije GATT-a (1934.-
1947.)
44,0 32,2 66,8
1. runda: Ženva 1947. 35,0 21,1 52,7
2. runda: Annecy 1949. 35,1 1,9 51,7
3. runda: Torquay 1950. 26,0 3,0 50,1
4. runda: Ženeva 1955.- 56. 15,6 3,5 48,9
5.(Dillon) runda: Ženeva 1961.- 1962.
12,0 2,4 47,7
6. (Kenedijeva) runda: 1964.-1967. 45,5 36,0 30,5
7. (Tokijska) runda: 1973.- 1979. 29,6 21,2
8. (Urugvajska) runda: 1986.-1994. Razvijene zemlje: prosječno smanjenje carina na industrijske proizvode za 40%, a na poljoprivredne proizvode za 30%, Zemlje u razvoju: 2/3 toga
Izvor: D. Strahinja, 2006:234.
8
Iz tablice je vidljivo kako su se mijenjale uvozne carine prema rundama, te kako su
Urugvajska, Tokijska i Kenedijava runda multilateralnih pregovora najznačajnije što se tiče
smanjenja carina.
Unatoč tome nije cijeli svijet sudjelovao u smanjenju carina, a posebice zemlje Latinske
Amerike koje uvode necarinske barijere. Također nakon Drugog svjetskog rata nastupa
petnaestogodišnje razdoblje hladnog rata gdje se na jednoj strani nalaze SAD sa svojim
saveznicima te na drugoj SSSR sa zemljama Istočne Europe i njihovom vojnim savezom
(Varšavski ugovor). Ovakva događanja spriječavala su svjetsku razmjenu i usporavala
globalno povezivanje zemalja svijeta.
Kako su nakon Drugog svjetskog rata Europa i Japan pretrpjeli veliku ljudsku i materijalnu
štetu bila je potreba obnavljanja infrastrukture i privrede. Kako bi se obnovila privreda
uvozile su najvećim dijelom od SAD-a, te je to u SAD-u izazvalo suficit u bilanci plaćanja, no
kako su ubrzo Europa i Japan postali kompetitivni to je dovelo do značajnog smanjenja
izvoza. Također su jačale zemlje OPEC-a, a i rat u Vijetnamu je prouzročio velike troškove pa
je sve to dovelo do topljenja suficita platne bilance i ulaska SAD-a u deficit. Zbog prevelike
ponude dolara na tržištu kojeg je SAD davao na međunarodne rezerve drugim zemljama došlo
je do nepovjerenja u dolar, te konverzije dolara u zlato, pa je stoga za vrijeme predsjednika
Nixona 1971. godine ukinuta konverzija dolara u zlato.
Treći val globalizacije započinje krajem 1970- ih godina i karakterizira ju dolazak na scenu
novoindustrijaliziranih zemalja Istočne Azije kao što su Kina, Japan te Republika Koreja.
Dolazi do sve veće liberalizacije trgovine i velikog utjecaja multinacionalnih kompanija na
svjetsko gospodarstvo. Tranzicijske ekonomije ubrzano ulaze u tržišni sustav i politički se
stabiliziraju. Najrazvijeniji model te stabilizacije, poznatiji kao „Washington consenzus“,
sastojao se je od niza programa za stabilizaciju i strukturalno prilagođavanje, a nosio je
sljedeću poruku: „Fiksirajte tečaj, izvršite trgovinsku i financijsku liberalizaciju, i
privatizirajte se što brže“ (Sundać i Rupnik, 2005:27.). No ovaj model nije pomogao
tranzicijskim zemljama u strukturnom prilagođavanju svjetskim odnosima već ih je uveo u
dužnički status.
Povezivanje i liberalizaciju svjetskog gospodarstva dodatno je olakšao pad Berlinskog zida
1989. godine.
9
2.3. Uzroci procesa globalizacije
Gotovo je nemoguće izdvojiti samo jedan uzrok koji je pokrenuo ili koji i danas pokreće
globalizaciju. Sigurno je da je više procesa utjecalo na sam razvoj procesa globalizacije, a
širenje racionalizma i kapitalizma su jedni od glavnih razloga i podloga za razvoj
globalizacije kakvu danas poznajemo. Regionalne ekonomske integracije također su važan su
aspekt globalizacije iz razloga što predstavljaju otvaranje zemlje i spremnost na suradnju.
Danas postoji više oblika ekonomskih integracija: ekonomska, monetarna i politička unija,
zajedničko tržište, carinska unija i zona slobodne trgovine. Najznačajnije ekonomske
integracije u svijetu su Europska unija, Udruženje država Jugoistočne Azije i
Sjevernoamerička zona slobodne trgovine. Ekonomsko integriranje dovodi do većeg protoka
robe, ljudi, informacija, kapitala i znanja, te potiče trgovinsku razmjenu i investicije. Danas je
česta podjela na „stari“ i „novi“ regionalizam, a pri tome se pod starim smatraju plitki
regionalni trgovinski sporazumi kod kojih se samo smanjuje ili eliminira trgovina robom, dok
se pod novima podrazumijevaju dublje integracije koje uključuju elemente harmonizacije
nacionalnih politika te poticanje unutarnje faktorske mobilnosti (Grgić, Bilas, 2012:21).
Uzroci globalizacije koji se najčešće spominju su (Müller, R., Globalizacija, pogledano
6.5.2015, <http://goo.gl/cCFAuu>):
1. Razvoj tehnologije
2. Brzina i troškovi transporta
3. Kraj Hladnog rata
4. Globalni problemi
5. Liberalizacija
Osim ovih navedenih uzroka tu su još i prilagodba pravno-zakonodavnih okvira procesu
globalizacije, rast direktnih inozemnih investicija i regionalnih integracija, te utjecaj
multinacionalnih kompanija kao jednog od glavnih nositelja procesa globalizacije. U
sljedećem tekstu detaljnije je razrađeno kako i na koji način su neki od uzroka utjecali na
globalizaciju.
10
2.3.1. Tehnološki razvoj
Tehnološki razvoj započeo je još 1764. kada je Škotski izumitelj James Watt izumio parni
stroj te je tako manufakturna proizvodnja zamijenjena proizvodnjom u tvornicama. Izumom
parnog stroja započelo je razdoblje poznato pod nazivom prva industrijska revolucija. Parni
stroj je utjecao na razvoj prometa na kopnu i moru te utjecao na razvoj industrijske
proizvodnje. U tom periodu došlo je do brojnih izuma koji su pokretali i globalizirali svijet i
zauvijek promijenili i olakšali život ljudi. Tako je 1752. B. Franklin izumio munjovod,
Samuel Morse 1837. izumio je telegraf i Morseovu abecedu kojom su se uz pomoć posebnih
znakova prenosile poruke na velikim udaljenostima. 1839. napravljen je prvi fotografski
aparat, a Charles Goodyear usavršio je vulkanizaciju gume što je kasnije utjecalo na brojna
područja, a posebice na razvoj automobilske industrije.
Razdoblje druge industrijske revolucije započelo je u drugoj polovici 19. stoljeća i
karakterizira ga daljnji razvoj tehnologije i izum novih tehničkih otkrića. Jedan od glavnih
pronalazaka koji je promijenio razvoj tehnologije je pronalazak nafte u SAD-u 1859., koja je
postala glavno pogonsko gorivo. Također je važan pronalazak i korištenje električne energije
pa je tako 1879. Thomas Alva Edison napravio prvu električnu žarulju, a Nikola Tesla 1887.
motor na izmjeničnu struju. Ti su izumi omogućili razvoj novih tehnologija pa je tako 1876.
godine napravljen prvi telefon, a 1903. braća Wright su poletjela s prvim avionom. Prva
televizija se pojavila 1926. godine, a prvi kompjutor 1946. godine. Daljnji razvoj tehnologije
doveo je do usavršavanja svih ovih izuma do oblika kakvog poznajemo danas, a to zasigurno
nije kraj s obzirom da se tehnologija razvija iz dana u dan.
Trećom industrijskom revolucijom označava se razdoblje od početka 1970.-ih kada dolazi do
izuma mikročipa i postupne digitalizacije tehnologije. Dolazi do pojave osobnih računala,
interneta, satelitske komunikacije, prijenosnih telefona itd. Anđelko Milardović u svome djelu
Globalizacija govori o virtualizaciji fizičkih stvari, te o mijenjanju gospodarskog
metabolizma, vrsta institucija te gospodarske aktivnosti kao takve. Tako navodi da se u
novom gospodarstvu pronalazi: virtualni stranac, virtualna glasačka kutija, virtualni oglasnik,
virtualna poslovna zona, virtualne konferencije, virtualna korporacija, virtualni kuponi,
virtualni posao, virtualni ured, virtualna trgovina i još mnoge drugih (A. Milardović, 1999:
78).
11
Danas se ne može zamisliti život bez tehnologije i svih blagodati koje ona pruža. Omogućena
je komunikacija s bilo kim na bilo kojem kraju svijeta, te olakšano kretanje uz pomoć
automobila, brodova, zrakoplova i drugih prijevoznih sredstava. Da bi se uvidjelo koliko su
ljudi ovisni o digitalizaciji i tehnološkim pomagalima može se reći kako danas u svijetu
postoji preko 7,2 milijrde mobilnih uređaja što je više od ljudske populacije, a njihova brojka
se povećava pet puta brže od broja ljudi (Zachary, D 2014, There are officially more mobile
devices than people in the world, pogledano 7.05.2015, < http://goo.gl/84OPYf>).
Nova tehnološka otkrića današnja su svakodnevnica koja svijet čine jednim globalnim selom i
sve više povezuju čineći protok roba, ljudi i informacija sve bržim i bržim. Na pragu toga je i
sljedeća, četvrta industrijska revolucija koja će nesumljivo dodatno promijeniti sam proces
globalizacije (Böhme, H 2013, Četvrta industrijska revolucija, pogledano 10.05.2015,
<http://goo.gl/IRCTCs>).
2.3.2. Kraj hladnog rata
Hladni rat koji je započeo odmah po završetku Drugog svjetskog rata zahladio je odnose
između Istočnog i Zapadnog bloka te je tako utjecao i na razvoj globalizacije usporivši njezin
napredak smanjenjem suradnje među državama. Prijelomnim se događajem smatra pad
Berlinskog zida 1989. godine. Odnosi kakvi su vladali za vrijeme Hladnog rata između Istoka
i Zapada se mijenjaju. Dolazi do tranzicije bivših socijalističkih zemalja, koja predstavlja
jednu sastavnicu procesa globlizacije, jer zemlje u tranziciji imaju značajnu ulogu u svjetskom
ekonomskom i političkom poretku i pokušavaju što brže uhvatiti korak sa visokorazvijenim
zemljama svijeta. Države istočnog bloka se otvaraju i sve ih više prihvaća tržišnu ekonomiju i
demokraciju, a samim time se povećava područje za djelovanje globalizacijskih procesa. No
te promjene nisu donijele samo dobre stvari, već se nejednakosti među stanovništvom sve više
povećavaju, a položaj zemalja u razvoju je čak i pogoršan.
2.3.3. Globalni problemi
Globalni problemi su problemi koji se tiču cijelog stanovništva na zemlji, a ne samo pojedine
države ili regije. Najvećim djelom uzrok globalnih problema su globalizacijski procesi koji ne
mare za okoliš i kvalitetu života, već im je na prvom mjestu profit. Tako danas dolazi do
manjka pitke vode, onečišćenja mora, kiselih kiša, oštećenja ozona i brojnim drugih
problema. ,,Poznato je da je kapitalski sustav u funkciji prisvajanja profita, a ne u funkciji
12
opstanka i razvoja života. On ne misli: na život, na narod na radnike, na dobavljače, na kupce,
itd. On misli na profit preko života, preko ekvadora, preko obzora” (Vidović i Pauković,
2006: 103).
Najvećim se krivcem za takvo stanje smatraju SAD i velike multinacionalne kompanije
kojima je većinom i sjedište u SAD-u. U svijetu postoje brojne međunarodne organizacije
poput Amnesty internationala i Green Peacea koje upozoravaju i bore se protiv ovakvih
globalnih problema. Također i Europska Unija se zalaže za očuvanje okoliša i održivi razvoj
kroz programe kao što su LIFE+1, sustav ekološkog upravljanja EMAS2 i mreže IMPEL3. Cilj
Unije je smanjiti emisiju stakleničkih plinova do 2020. godine, i to za 20 do 30 % u odnosu
na 1990. godinu. Isto tako je cilj da se 20% energije dobiva iz obnovljivih izvora te da se
energetska učinkovitost poveća za 20%.
Globalni problemi su dio ljudske svakodnevice i treba se nositi s njima na način da se svijet
ponaša odgovorno prema prirodi i resursima kako bi ostavili nešto i za buduće generacije.
Temeljni, najopasniji problemi suvremenog svijeta su (Ivanovič, Kamenskij, S. Globalna
kriza i naša svakodnevnica, pogledano 10.05.2015, <http://goo.gl/1JahWq>):
- onečišćenje okoliša,
- degradacija biosfere,
- ubrzano izumiranje pojedinih životinjskih i biljnih vrsta,
- iscrpljivanje brojnih životno važnih i neobnovljivih priodnih resursa,
- sve veći raskorak između proizvodnje i potrošnje energije,
- neprihvatljiv prirast pučanstva,
- nepostojanje normalnih uvjeta za život,
- sve veći jaz između bogatih i siromašnih,
- izdvajanje sve većeg dijela bruto domaćeg dohotka na naoružavanje i
- itd.
1 Program LIFE+ je financijski instrument Europske unije za okoliš 2 EMAS (Eco-Management and Audit Scheme) je sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja 3 IMAS - Međunarodni standardi za razminiranje
13
2.3.4. Pravno zakonodavni okviri
Državni mehanizmi na razne načine podupiru ekonomske, političke ili društvene veze tako što
kroz cijeli niz pravnih i zakonodavnih mjera omogućuju liberalizaciju trgovine i stvaranje
povoljnih uvjeta za ulaganja i protok ljudi, robe, informacija i kapitala.
Državno pravno–zakonodavni okvir dijeli se na četiri područja djelovanja (Scholte,
2000:107):
1. Tehnička i proceduralna standardizacija;
2. Liberalizacija međunarodnog kretanja kapitala, investicija i trgovine;
3. Zajamčenost prava vlasništva;
4. Zakonodavstvo vezano za globalne organizacije.
Povezivanje tržišta i internacionalizacija trgovine rezultirali su međusobnim približavanjem
potrošača u pogledu njihovih zahtjeva, potreba i želja, koje se ogledaju u većem nivou
kvaliteta proizvoda i usluga, kao i njihovom usklađivanju sa ekološkim zahtjevima. Kako bi
unaprijedili međunarodni biznis, mnoge multinacionalne kompanije su se odlučile za
standardizaciju svojih proizvoda u pogledu kvaliteta, veličine i vrste pakovanja (Colgate,
Gillette, Unilever i dr.).
Tehnička i proceduralna standardizacija je vrlo bitan segment koji utječe na brzinu
odvijanja globalizacije pružajući točno određena pravila o proizvodnji proizvoda koji se
kasnije lakše razmjenjuju zbog svoje standardizacije. „Međunarodna organizacija za
standardizaciju (International Standard Organization – ISO) sa sjedištem u Ženevi, donijela je
1987. godine seriju standarda ISO 9.000, koja propisuje sve relevantne odrednice sistema
kvaliteta. Njeni članovi su predstavnici iz više od 90 zemalja, u kojima je zastupljeno preko
95% svjetske industrijske proizvodnje. Ovi standardi predstavljaju licencu za pristup tržištima
Europe te se ne odnose samo na standardizaciju proizvoda i usluga, već i poduzeća koja ih
proizvode. Zemlje članice WTO prema Sporazumu o tehničkim preprekama u trgovini,
prihvatile su obvezu da svoje nacionalne standarde zamijene međunarodnim standardima.
Time se osigurava transparentnost tržišta uz visok nivo kvalitete proizvoda i usluga koji su
predmet međunarodne trgovine“ (Scholte, 2000:107).
14
Standardima su pokrivene sve grane privrede, od poljoprivrede i prehrambene industrije pa
sve do automobilske i informatičke industrije, a Međunarodna organizacija za standardizaciju
(ISO)4 s preko 19500 standarda pokriva 163 zemlje među kojima i Hrvatsku.
Liberalizacija međunarodnog kretanja kapitala, investicija i trgovine je drugi vrlo bitan
pravno-zakonodavni okvir. Države su primorane mijenjati zakone da bi se dopustilo stranim
bankama ulazak na domaće tržište, a također državna politika utječe na stvari kao što su
fiksiranje domaće valute za neku stranu valutu ili o konvertibilnosti. Pravno-zakonodavni
okviri u mnogim državama omogućuju stranim državljanima posjedovanje obveznica i
trgovanje na tržištu vrijednosnih papira.
Da bi pojedina država ostvarila rezultate od otvaranja ekonomije za međunarodne tokove
kapitala potrebno je stvoriti sljedeće bitne preduvjete: trgovinsku otvorenost i stabilne
makroekonomske politike, strog bonitetni nadzor i regulacija finansijskih institucija i tržišta te
efikasno korporativno upravljanje
Zajamčenost prava vlasništva se odnosi na patente, licence, zaštitne znakove i autorska
prava, a sve to ovisi o pravno-zakonodavnoj regulativi pojedine države. Međunarodna
organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO)5 brine se o prethodno navedenim aspektima
zaštite te ima dva osnovna cilja: promicanje zaštite intelektualnog vlasništva u svijetu kroz
međudržavnu suradnju i osiguranje administrativne suradnje između Unija.
Također država zakonski regulira djelovanje raznih međunarodnih organizacija na svome
području što također ima utjecaj na razvitak globalizacije i pokazuje libaralizaciju i otvorenost
prema vanjskom svijetu.
2.3.5. Direktne inozemne investicije
Direktne inozemne investicije ili FDI predstavljaju investiranje poduzeća van granica zemlje
u kojoj se nalazi središte poduzeća, a najviše se ulaže u podružnice ili proizvodne pogone u
kojima se stiče pravo kontrole i upravljanja. „Izravne investicije u inozemstvu se obavljaju na
dva načina (Hill, 2003:204): a) investiranjem u potpuno novi pogon ili djelatnost (engl.
greenfield investment); b) preuzimanjem ili spajanjem domaćeg poduzeća s postojećom
4 ISO (International Organization for Standardization) Međunarodna organizacija za normizaciju
5 WIPO (World intellectual property organisation) Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo
15
tvrtkom u inozemstvu (engl. brownfield investment)“. Ili kako navodi Bezić razlikuju se
sljedeći oblici direktnih inozemnih investicija:
- Izgradnja vlastitog poduzeća;
- Kupovina postojećeg poduzeća;
- Otkup dijela poduzeća;
- Sudjelovanje dijelom kapitala u osnivanju novog poduzeća;
- Sudjelovanje dijelom kapitala u poduzeću, novom ili postojećem, na bazi ugovornog odnosa.
Visina direktnih inozemnih investicija i oblik njihovogpojavljivanja ovisi o zakonskim
propisima zemlje domaćina, naklonosti vladaprema pojedinom obliku i uopće prema
inozemnim ulaganjima, razvijenosti zemlje i ugledu partnera (Bezić, 1992:248). Izravna
strana ulaganja kao takva trebaju zadovoljiti uvijet da rezidet koji ulaže u zemlju u
inozemstvu treba ulaganjem steći minimalno 10 % dionica ili vlasničkog prava u poduzeću s
pravom glasa. Najveći dio direktnih inozemnih investicija se odnosi na ulaganja
multinacionalnih ekonomija, a upravo im takav oblik ulaganja daje globalnu dimenziju.
Sljedeći čimbenici imaju utjecaj na volumen direktnih stranih ulaganja kada su u pitanju
multinacionalne kompanije (Veselica, 2007:376):
- pristup primarnim proizvodima;
- prepreke međunarodnoj razmjeni;
- međunarodna konkurencija;
- gubitak novih tehnoloških prednosti i
- otklon glede troškova rada (plaća).
Američke multinacionalne kompanije su utjecale na veliki rast FDI-a od 1950. godine i od
tada do danas su FDI u stalnom porastu u svijetu, uz povremene oscilacije prouzrokovane
ratovima, ekonomskim krizama ili drugim čimbenicima. Kompanije koje sudjeluju u
direktnim inozemnim investicijama pri ulaganju kapitala u određenoj državi moraju razmotriti
rizik ulaganja, te procjeniti kolike su šanse da se njihovo ulaganje u toj zemlji isplati.
Procjenjuje se politička i ekonomska stabilnost zemlje, zemljopisni položaj, pravno-
zakonodavne regulative i mnogi drugi čimbenici. Povjerenje o ulaganju u pojedinu zemlju se
mjeri indeksom povjerenja (engl. FDI confidence index), a u tablici 3 prikazano je kojih je to
25 zemalja najpoželjnije za ulaganje u razdoblju od 2013. do 2015. godine.
16
Tablica 3. FDI indeks povjerenja (FDI Confidence index)
Izvor: Izrada studenta prema podacima: http://goo.gl/se9R2X, pogledano 6.5.2015.
Iz podataka može se vidjeti kako su za investitore najzanimljivija tržišta najrazvijenijih
zemalja pa tako SAD i Kina drže prvo i drugo mjesto već tri uzastopne godine. Zanimljivo je
kako Europske zemlje dominiraju na listi jer se u prvih 25 zemalja našlo čak 15 zemalja iz
Europe. Udio europskog kontinenta na listi je 60% za razliku od 40% prethodne i 30% 2013.
Zemlja rang 2013 rang 2014 rang 2015 2014-15 promjena indeks (0-3)
SAD 1 1 1 0 2.10
Kina 2 2 2 0 2.00
UK 3 4 8 +1 1.95
Kanada 4 3 4 -1 1.94
Njemačka 5 6 7 +1 1.89
Brazil 6 5 3 -1 1.87
Japan 7 19 13 +12 1.80
Francuska 8 10 12 +2 1.80
Meksiko 9 12 9 +3 1.79
Australija 10 8 6 -2 1.79
Indija 11 7 5 -4 1.79
Italija 12 20 __ +8 1.75
Nizozemska 13 22 __ +9 1.74
Švicarska 14 14 18 0 1.74
Singapur 15 9 10 -6 1.73
J. Korea 16 __ 21 / 1.72
Španjolska 17 18 16 +1 1.71
Švedska 18 16 __ -2 1.71
Belgija 19 21 __ +2 1.70
Danska 20 23 __ +3 1.69
Austrija 21 __ __ / 1.69
Turska 22 24 __ +2 1.69
Poljska 23 __ 19 / 1.68
Norveška 24 __ __ / 1.68
Finska 25 __ __ / 1.67
17
godine. Dvije trećine kompanija namjerava vratiti obujam ulaganja koji su imale prije
financijske krize do 2016. godine. Kompanije većinom za ulaganja preferiraju SAD, Kinu i
Indiju. Svjedoci smo toga da se većina tehnoloških kompanija sa svojim tvornicama kćerima
bazira u Kini iz razloga što je Kina najmnogoljudnija zemlja na svijetu s niskim troškovima
rada i dobrom prometnom mrežom. S toga se u kini nalaze tvornice nekih od najvećih
multinacionalnih kompanija kao što su Apple, Motorola Inc, Hyundai, Volkswagen i mnoge
druge. Europski investitori također preferiraju Kinu za svoja ulaganja, a slijede je SAD i
Indija.
Prema podacima UNCTAD-a Kina je u 2014. godini preuzela od SAD-a prvo mijesto kao top
destinacija za direktne inozemne investicije (China overtakes US for foreign direct
investment, pogledano 7.05.2015, <http://www.bbc.com/news/business-31052566>). U toj su
godini firme iz ostatka svijeta investirale u Kinu 128 milijardi dolara, za razliko od 86
milijardi dolara koje su investirane u SAD-u. „Gledano sa globalne strane, investicije su u
prethodnoj godini pale za 8% u odnosu na 2013. i iznosile su 1.26 bilijuna dolara, a dijelom je
uzrok toga i krhkost ekonomije zbog geopolitičkih rizika“ (MMF: niska inflacija i
geopolitički rizici zasjenili izglede za gospodarski rast, pogledano 7.05.2015,
<http://goo.gl/ZN9pXA>). U tablici 4 prikazano je top 10 destinacija za investitore u 2014.
godini.
Tablica 4. Top deset destinacija za investitore u 2014. godini (u mlrd. $)
Izvor: Izrada studenta prema podacima: http://www.bbc.com/news/business-31052566,
pogledano 7.5.2015.
Kina 128
Hong Kong 111
SAD 86
Singapur 81
Brazil 62
Ujedinjeno Kraljevstvo 61
Kanada 53
Australija 49
Nizozemska 42
Luksemburg 36
18
Direktne inozemne investicije su jedan od pokretača globalizacije koji za sobom vuče brojne
popratne učinke ili učinke prelijevanja (engl. spillover effects) koji donose sa sobom brojne
prednosti, ali i nedostatke u poduzeća ili zemlje u koje se investira.
Pozitivni učinci mogu se vidjeti u povećanju zaposlenosti ili u tome što zaposlenici u
multinacionalnim kompanijama uglavnom imaju veće plaće od onih u lokalnim poduzećima,
a to automatski donosi i veće porezne prihode za državu. „Multinacionalne kompanije
posjeduju brojne resurse koji pomažu rastu i razvitku određene zemlje. Neki od tih resursa su
tehnologija, menadžment, know-how, kvalificirana radna snaga, međunarodne proizvodne
mreže, pristup tržištima i poznatim brandovima“ (Grgić, Bilas, 2012: 158).
Strane investicije mogu pozitivno utjecati na bilancu plaćanja zemlje, a također i na povećanje
izvozne aktivnosti zemlje. Pošto su multinacionalne kompanije visoko tehnološke za sobom
nose i transfer tehnologije što može biti pozitivno za domaća poduzeća koja će preuzeti tu
tehnologiju i samim time i unaprijediti svoju proizvodnju i finalni proizvod. „Istraživanje
(UNCTAD, 1996.)6 je pokazalo kako su male multinacionalne kompanije pogodnije od većih
za transfer odgovarajuće tehnologije zemljama u tranziciji zbog efikasnijeg rezultata na
trgovinski balans, veća je fleksibilnost pri sklapanju ugovora i veći je doprinos gospodarstvu
uz uporabu popratnih ugovora“ (Dabić, 2007:34).
Negativni učinci mogu nastati ako strane kompanije zbog svoje veličine istisnu manje domaće
tvrtke ili ako zavlada monopol. Isto tako mogu nastati štete u bilanci plaćanja zbog prevelikog
odljeva profita u zemlju iz koje kompanija dolazi ili zbog prevelikog uvoza inputa.
2.4. Međunarodne institucije u procesu globalizacije
Da bi se razumijeli moderni tijekovi globalizacije mora se vidjeti koje su institucije zaslužne
za procese globalizacije koje poznajemo danas. Suvremeni oblik globalizacije može se pratiti
od završetka Drugog svjetskog rata i uspostavljanja novog svjetskog poretka, kada su na
konferenciji u Bretton Woodsu uspostavljeni temelji triju međunarodnih ekonomskih
organizacija. Te organizacije su Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka i
Svjetska trgovinska organizacija (WTO).
6 UNCTAD (United Nations Conference on Trade and Development) Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju
19
Međunarodni Monetarni Fond
Međunarodni monetarni fond je nastao s ciljem da se osigura sigurnija razmjena novca u kojoj
je u početku valuta svake zemlje bila fiksno vezana za vrijednost američkog dolara u zlatu.
Fond je započeo s radom 1947. godine, a zadatak mu je bio spriječavanje globalne depresije,
zbog straha da se ne bi ponovila depresija iz 1930-ih. Fond ima 188 zemalja članica, od kojih
je i Republika Hrvatska član od 14. 11. 1992. godine. Sjedište Fonda je u Washingtonu.
Upravna struktura MMF-a se sastoji od Odbora guvernera, Izvršnog odbora i Upravnog
direktora.
Odbor guvernera se sastoji od guvernera i zamjenskog guvernera za svaku zemlju članicu, a to
najčešće budu guverner središnje banke ili ministar financija. Svaka zemlja članica bira svoja
dva guvernera. Odbor se obično sastaje jednom godišnje i odgovoran je za biranje izvršnih
direktora u izvršnom odboru. Odbor guvernera je zadužen za određivanje visine kvota,
dodjeljivanje specijalnih prava vučenja, prijem i povlačenje članova te izmjene i dopune
Statuta i općih akata.
Izvršni odbor se sastoji od 24 izvršna direktora koji predstavljaju svih 188 zemalja članica
prema geografskom razmještaju. Velike zemlje imaju svoga vlastitog izvršnog direktora, no
većina ih ipak predstavlja četiri ili više zemalja. Od 2011. godine osam zemalja bira svog
samostalnog direktora dok ostalih 16 direktora predstavljaju od 4 do 22 zemlje. Tih osam
zemalja su gospodarski najrazvijenije zemlje svijeta: SAD, Japan, Francuska, Njemačka,
Ujedinjeno Kraljevstvo, Kina, Rusija i Saudijska Arabija. Izvršni odbor se obično sastaje
nekoliko puta tjedno, a članstvo u odbor i novi izbori se obavljaju svakih osam godina.
Upravni direktor je na čelu MMF-a i istodobno je šef osoblja zaposlenog u fondu i Izvršnog
odbora. Povijesno gledano do sad su svi upravni direktori bili iz Europe pa je i tako sadašnja
upravna direktorica Christine Lagarde koja tu dužnost obnaša od 2011. podrijetlom iz
Francuske.
Fond se sastoji od pet regionalnih i deset funkcionalnih sektora. Regionalni sektori su
raspodjeljeni po kontinentima pa tako obuhvaćaju: Europu, Afriku, Aziju, američki kontinent,
te Srednji Istok.
20
Funkcionalni sektori su podjeljeni na: devizne i trgovinske odnose, vanjske odnose, fiskalne
poslove, administraciju, Institut MMF-a, središnje banke, istraživački sektor, pravni sektor,
računovodstvo i financije te sekreterijat. Putem mnogobrojnih sektora nadziru se devizni
tečajevi i monetarni sustavi zemalja članica.
Glavna zadaća fonda je osiguranje stabilnosti međunarodnog monetarnog sistema, što
uključuje sustav tečaja i međunarodnih plaćanja koji omogućuje zemljama i njihovim
građanima međusobnu razmjenu. Fond je osnovan da (Poslovni dnevnik, Međnarodni
monetarni fond-MMF, pogledano 8.05.2015, <https://goo.gl/QrahXv>):
a) upravlja pravilima ponašanja u vezi s politikom valutnih tečajeva, konvertibilnosti valuta i
plaćanja vezanih uz transakcije na tekućoj bilanci,
b) osigura sredstva zemljama članicama tako da se mogu pridržavati pravila ponašanja dok
ispravljaju ili pokušavaju izbjeći neravnotežu u platnoj bilanci i
c) utemelji instituciju u kojoj se države mogu savjetovati i surađivati na međunarodnim
monetarnim pitanjima.
Politika MMF-a je kritizirana od strane brojnih ekonomista zbog favoriziranja i pogodovanja
velikim i razvijenim zemljama na štetu onih slabije razvijenih. Glasačka moć pojedine zemlje
se bazira na sistemu kvota ili takozvanih specijalnih prava vučenja koje Fond dodjeljuje
svakoj članici i ona se njima može koristiti. Specijalna prava vučenja se određuju prema
relativnoj važnosti valute u međunarodnoj trgovini i financijama te ih zemlja može koristiti
automatski u zamjenu za drugu valutu suficitarne zemlje. Vrijednost specijalnih prava
vučenja određuje se kao košarica valuta američkog dolara, japanskog jena, eura i britanske
funte, a njih dobiva svaka članica IMF-a. Među vodećim suvremenim valutama, britanska
funta sterlinga pokazala se kao iznimno vitalna moneta, koja je u kontinuitetu preživjela preko
1300 godina kao britanska moneta. Njezin kredibilitet nikad nije mogla ugroziti neka ,,nova
funta” ili potreba za promjenom imena (Allen, 2001. str. 131). Nijedna članica nije mogla
potrošiti sva specijalna prava vučenja, ali i nijedna nije bila obavezna povećati ga preko
određene visine. „Pretvorba iznosa u nacionalne valute obavlja se sukladno vrijednosti tih
valuta u odnosu prema SPV (košarica valuta: euro, dolar, britanska funta, jen). U prošlosti su
kao obračunske jedinice služile britanska zlatna funta sterling i francuski zlatni Germinal i
Poincaré franak“ (Vuković, 2003.).
21
Međunarodni Monetarni Fond ima mogućnost nametanja i donošenja pravila globalne
ekonomije a to je podržano od strane značajnih razlika u razvijenosti između globalnog
sjevera i juga. Od samog početka svoga rada MMF je podupirao politiku zapada, te su tako u
vrijeme hladnog rata pružani krediti zemljama u ratvoju, a iza toga se krila politika zapada u
obuzdavanju komunizma u tranzicijskim zemljama. MMF od zemalja koje kreditira zahtijeva
provedbu programa „Strukturalnog prilagođavanja“, a na žalost velika većina novca završi u
đžepovima političkih moćnika i u svrhu bogaćenja multinacionalnih kompanija.
MMF je zagovornik restrikcije javne potrošnje koja se onda odražava na lošijim obrazovnim
uvijetima, lošijim socijalnim uvijetima i povećanju siromaštva. Smanjenjem javne i osobne
potrošnje također dolazi i do smanjenja proizvodnje u tranzicijskim zemljama što u konačnici
dovodi do gubitaka radnih mjesta.
MMF svoju politiku provodi sljedećim instrumentima (Sundać i Rupnik, 2005: 28):
1. Restriktivnom fiskalnom politikom- čiji je cilj ograničavanje javnih rashoda;
2. Restriktivnom monetarnom politikom- koja se provodi preko mehanizma visokih
realnih kamata, a cilj joj je zaustavljanje agregatne potrošnje i povećanje štednje;
3. Upravljanjem deviznog tečaja- u cilju smanjivanja vanjskotrgovinskog deficita, tj.
stimulacije izvoza i destimulacije uvoza;
4. Liberalizacijom uvoza- radi povećanja konkurentnosti na domaćem tržištu;
5. Liberalizacijom cijena- zbog onemogućavanja porasta agregatne potražnje nad
agregatnom ponudom; i
6. Liberalizacijom kapitalnih investicija- čiji je cilj uravnoteženje platno-bilančanih
tokova i neto priljeva kapitala.
Restriktivna fiskalna i monetarna politika koja se provodi u tranzicijskim zemljama ne donosi
puno dobroga za te zemlje. Takva fiskalna politika šteti zemljama koje većinu svog državnog
proračuna prikupljaju kroz poreze od građana koji kako bi si osigurali egzistenciju se okreću
sivoj ekonomiji, izbjegavanju poreznih davanja pa ćak i kriminalnim radnjama. Monetarna
politika u tranzicijskim zemljama ne dovodi do akumulacije kapitala već do bijega kapitala u
inozemstvo i pada domaće proizvodnje, likvidnosti i zaposlenosti.
22
Politika kreditiranja MMF-a je donijela malo dobrih stvari kreditiranim zemljama koje
praktički na taj način postaju robovi i ne mogu postići ekonomski rast i razvoj. Većina
zemalja koje su se zaduživale kod MMF-a su samo ulazile u začarani krug ponovnog
kreditiranja, a najveći se dio nacionalnog budžeta troši na servisiranje preostalih dugova. Na
primjer, u 1997. zemlje u razvoju su platile ukupno 292 milijarde dolara servisnog duga dok
su primile samo 269 milijardi novih kredita. To znači da je ukupan transfer bogatstva sa
globalnog Juga na Sjever bio 23 milijarde dolara (Stager, 2005:53). Također treba promijeniti
sustav glasovanja unutar Fonda jer kao što je već rečeno veliki broj glasova se nalazi u
rukama najrazvijenijih svjetskih ekonomija, pogotovo onih sa razvijenog zapada. SAD
primjerice drži 17% glasačkih prava. Iz toga je vidljivo da cilj Fonda nikad nije bila
liberalizacija već pogodovanje zapadnim društvima kako bi ostvarila rast i razvoj (Andreou,
2014.)
Kada se MMF pojavi u nekoj zemlji jedina im je briga kako će banke i financijske institucije
plaćati. Fond se ne zanima za razvoj zemalja i to kako će se zemlja izvući iz siromaštva te su
stoga potrebne hitne reforme unutar MMF-a kako bi se tome stalo na kraj, te kako bi se
određeni dugovi zemljama u razvoju oprostili u svrhu njihovog oporavka.
Primjer možemo pronaći u teškom stanje koje je zadesilo Grčku te sada vodi neumorne
pregovore sa MMF-om kako bi se deblokirala zadnja rata iz sadašnjeg programa financijske
pomoći od 7,2 milijarde eura.
Svjetska trgovinska organizacija- WTO
Svjetska trgovinska organizacija započela je s radom 1995. godine. Preteća te organizacije je
bio Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT) koji je nastao 1947. godine kao posljedica
konferencije u Bretton Woodsu tri godine ranije. Kako se navodi na službenim stranicama
organizacije WTO je nastao kao posljedica pregovora, a glavnina tih pregovora je bila
Urugvajska runda pregovora koja je trajala od 1986. do 1994. godine i nakon koje je osnovan
WTO (World Trade Organization, Who we are, pogledano 10.05.2015,
<https://goo.gl/KWbiCi>) .
WTO je međunarodna organizacija kojoj je glavni cilj otvaranje trgovine radi sveopćeg
boljitka. Danas organizacija ima 161 zemlju članicu, od čega su njih 117 zemlje u razvoju ili
posebna carinska područja. Aktivnosti organizacije su poduprte od strane sekreterijata kojeg
23
čini oko 700 članova na čelu sa generalnim direktorom, a sjedište je organizacije u Ženevi.
Organizacija raspolaže godišnjim budžetom od oko 200 milijuna švicarskih franaka (197 mil.
u 2014.), što je oko 130 milijuna eura. Najviše tijelo organizacije je Ministarska konferencija
koja se sastaje svake dvije godine, a u njoj su predstavnici država članica i carinskih unija.
„Tijelo koje je zaduženo za tekuća pitanja je Glavno vijeće, a tu su još i Vijeće za trgovinu
robom, uslugama, za trgovinska pitanja vezana uz intelektualno vlasništvo kao i razne radne i
neformalne skupine. Unutar organizacije djeluje i Tijelo za rješavanje sporova koji se
rješavaju u tri faze“ (Grgić, Bilas, 2012: 10):
1. Konzultiranje i posredovanje. Zemlja koja vjeruje da je došlo do kršenja njezinih prava
mora najprije pozvati na bilateralne pregovore zemlju koja joj ta prava uskraćuje kako bi
pokušale riješiti problem.
2. Zahtjev zemlje koja se smatra oštećenom WTO-u za formiranje komisije koja mora u roku
od šest mjeseci ispitati slučaj i dati izvještaj o tome. Do te faze dolazi samo ako prva faza ne
uspije, odnosno kada zemlja koja se smatra oštećenom to zahtijeva od WTO-a.
3. Faza nakon donošenja odluke od strane komisije koja se odnosi na nadgledanje poštivanja i
provođenja odluka komisije.
„Djelovanje WTO-a usredotočeno je na stvaranje otvorenog i ravnopravnog sustava
trgovinskih pravila, progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka
trgovini robama i uslugama, uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih
tretmana u međunarodnim trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih i zemalja u
razvoju, te tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg
stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava“ (Globalizacija: Značajke i
implikacije, pogledano 10.05.2015, <http://goo.gl/Y6KmsD>).
Djelovanje WTO-a bi trebalo osigurati jednake mogućnosti za sve zemlje, a posebno bi se
trebale omogućiti koristi u trgovinskoj razmjeni za male zemlje koje bi na osnovu svojih
komparativnih prednosti mogle postići zadovoljavajući stupanj proizvodnje, trgovine i
zaposlenosti. No brojni autori i protivnici globalizacije vide WTO kao glavnog krivca za
netransparentnost i favoriziranje transnacionalnih korporacija i stavljanje njihovog interesa
ispred interesa država. Sve više nevladinih organizacija u današnje vrijeme se protivi
djelovanju multilateralnih organizacija kao što je WTO.7
7 Više na: https://www.attac.org/ , ATTAC- nevladina organizacija nastala 1998. u Francuskoj, a čini je mreža kritičara globalizacije koji se zalažu za prvedniju i ekološkiju globalizaciju.
24
Trenutnim rasprave na temu globalizacije te svjetske trgovine vode sučeljavanju stajališta
pojedinih zagovornika i protivnika utjecaja globalizacije i WTO-a. Strana protivnika tvrdi da
trenutni sustav svjetske trgovine ne poštuje demokraciju. Ističu da isključivo materijalni
interes upravlja mehanizmima i trendovima globalne razmjene, umjesto nastojanja da
blagodat razvoja uživaju svi. Na drugoj strani, zagovornici ističu da je gospodarski razvoj
rezultat slobodne trgovine.
Može se zaključiti da proces globalizacija neupitno donosi strah od strane konkurencije, a
međunarodne institucije prvenstveno Svjetska trgovinska organizacija su glavni pokretači i
promicateljima istih procesa. Sve brži tehnološki razvoj i novi procesi globalizacije na
početku 21. stoljeća oblikuju i usmjeravaju naše živote i čitava društva suočavaju s novim
krupnim izazovima.
Svjetska banka
Svjetska banka sa sjedištem u Washinghtonu je u početku osnovana s ciljem obnove ratom
razrušenih zemalja nakon Drugog svjetskog rata. Njezin se rad isprepliće s radom MMF-a, no
za razliku od MMF-a koji djeluje u makroekonomskom i financijskom području glavni cilj
Svjetske banke je smanjenje siromaštva i dugoročni razvoj.
Od 1. srpnja 2012. Predsjednik banke je Jim Yong Kim (SAD). Banku čine slijedeće
grupacije: Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (International Center for
Settlement of Investment Disputes, ICSID), Međunarodna financijska korporacija
(International Financial Corporation, IFC), Međunarodno udruženje za razvoj (International
Development Association, IDA), Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank
for Reconstruction and Development, IBRD) i Multilateralna agencija za garantiranje
investicija (Multilateral Investment Guarantee Agency, MIGA). Republika Hrvatska postala
je punopravnom članicom Svjetske banke 25. veljače 1993. godine.
Rad Svjetske banke se bazira na davanju zajmova jako zaduženim zemljama. To su dugoročni
zajmovi kojima se pokušava olakšati zemljama da postignu ekonomski rast ili razvoj, te u
svrhu povećanja proizvodne sposobnosti gospodarstva i povećanja izvozne aktivnosti.
Također se financira podrška programa strukturalnog prilagođavanja od strane javnih
zajmodavaca i komercijalnih banaka.
25
Uloga Svjetske banke u procesu financiranja programa strukturnog prilagođavanja
prezaduženih zemalja temelji se na pet načela (Babić i Babić, 2000:444):
1. Plan financiranja mora se temeljiti na dobro napravljenom, konzistentnom i realističnom
programu strukturalnog prilagođavanja;
2. Napori zajmodavaca moraju biti razmjerni njihovu ugledu u dugu zemlje;
3. U nastojanju da olakša dijalog dužnika i vjerovnika, Banka uzima u obzir prilike u
zemljama;
4. Banka daje kreditnu podršku samo u slučajevima gdje se njezina prisutnost smatra bitnim
da se financijski aranžman uspješno privede kraju;
5. Novo financiranje od strane pojedinih vjerovnika mora biti razmjerno njihovu udjelu u
dugu zadužene zemlje.
Banka zajmove odobrava vladi zemlje članice, javnim institucijama ili privatnom sektoru, a
uvjet zajma je jamstvo države i nabavka svega potrebnog za realizaciju investicije putem
javnog natječaja. Banka je od početka svog djelovanja pokrenula oko 12000 projekata u 172
zemlje, no veliki ekonomski rast u zadnjih 25 godina je doveo do toga da je kreditiranje banke
palo na manje od 1% od ukupnog ekonomskog outputa dužnika. Što više zemalja prelazi u
zemlje srednjeg dohotka i osvajaju tržište kapitala za pristup velikim projektima to je sve
manja potreba za novcem i stručnošću koju Banka nudi (The Economist 2013, Zen and the art
of poverty reduction, pogledano 11.05.2015, <http://goo.gl/gouolI>).
Svjetska banka kao jedna od grupe velikih organizacija vođena direktivom zapada pomaže
zemljama u razvoju da ostvare pravo na kredit. Sam postupak odobravanja zajmova daje
veliki broj pitanja koji se odnose na samu potrebu odobravanja zajma, najoptimalnijom izboru
za državu za koju se odobrava zajam, pitanjima poput zapadnjačkih interesa u izdavanju tih
kredita te pitanjima same uspješnosti i korisnosti provedbe zapadnjačkih pravila i okvira koje
MMF nameće svim zemljama univerzalno bez obzira na njihove okolnosti. Zaključak je da je
vladarska palica u rukama bogatih zapadnjaka, što rezultira asimetrijom u koristima
globalizacije. Bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji.
Kao što je slučaj sa prethodne dvije institucije tako i Svjetsku banku kritiziraju protivnici
globalizacije i razne organizacije za zaštitu okoliša. Osporava joj se da previše ulaže u velike
projekte kao što su izgradnja naftovoda i brana te tako uništavaju okoliš, te da pritišću zemlje
26
kojima su ustupile zajmove da privatiziraju državne tvrtke te tako uništavaju privredu tih
zemalja. Takav razvitak ne pogoduje stanovnicima tih zemalja već multinacionalnim
kompanijama koje ulaze u zemlju i manipuliraju stanovništvom iskorištavajući ih kao jeftinu
radnu snagu.
27
3. MULTINACIONALNE KOMPANIJE KAO NOSITELJI PROCESA
GLOBALIZACIJE
Kao posljedica liberalizacije svjetske trgovine i naglog porasta stanovništva u dvadesetom
stoljeću javila se potreba za kompanijama koje mogu zadovoljiti potrebe čitavog stanovništva
djelujući na globalnoj razini. Integracija tržišta i razvoj informacijsko komunikacijske
tehnologije pospiješili su razvoj multinacionalnih kompanija, te one nisu produkt globalizacije
već jedni od glavnih pokretača globalizacije kakvu danas poznajemo. Na taj način su nastale
multinacionalne kompanije koje se analizirane u ovom poglavlju. Analizirat će se oblici
multinacionalnih kompanija, kako utječu na globalno gospodarstvo te koje su vodeće
multinacionalne kompanije koje djeluju u svijetskom gospodarstvu.
3.1. Definicija i klasifikacija multinacionalnih kompanija
Danas umjesto pojma multinacionalne kompanije mogu se čuti nazivi kao što su
transnacionalne, internacionalne ili supranacionalne kompanije, a svi oni označavaju isto, iako
prema nekim autorima transnacionalne kompanije nemaju svoju glavnu podružnicu.
„Multinacionalna kompanija je trgovačko društvo ili grupa trgovačkih društava (group of
companies) s poslovnim subjektima u dvije ili više država. Multinacionalna se struktura može
sastojati od trgovačkog društva osnovanog u jednoj državi, s prodajnim mjestima,
proizvodnim pogonima, projektima zajedničkog ulaganja (joint-venture) itd. u drugoj državi,
ili od određenog broja trgovačkih društva u različitim državama koje su povezane
međusobnim držanjem dionica“ (Financijski rječnik, pogledano 12.05.2015, <
http://goo.gl/dsilrt>). Općenito bi se mogle definirati kao poduzeća koja posjeduju,
kontroliraju ili upravljaju proizvodnim pogonima u nekoliko zemalja (Salvatore, 1993:361).
Multinacionalne kompanije imaju jedinstvenu upravu sa svojim sjedištem i podružnicama
diljem svijeta - afilijacijama. Skup svih jedinica diljem svijeta čine multinacionalnu
kompaniju, te imaju zajedničku strategiju i nalaze se pod upravom matičnog poduzeća. MNK
su često podijeljene u tri grupe i to :
1. Horizontalno povezane multinacionalne kompanije
- ostvaruju proizvodnju u različitim zemljama i proizvode iste ili slične proizvode.
Primjer ovakve povezanosti je američka kompanija McDonald’s.
28
2. Vertikalno povezane multinacionalne kompanije
- ostvaruju proizvodnju u određenoj zemlji ili zemljama gdje proizvode proizvode koji
služe kao materijal proizvodnji u drugoj zemlji ili zemljama. Primjer MNK ovog tipa
je Adidas.
3. Mješovite multinacionalne kompanije
- ostvaruju proizvodnju u različitim zemljama koje su ili horizontalno ili vertikalno
povezane. Primjer kompanije je Microsoft.
Vrste multinacionalnih kompanija možemo podijeliti i na (Bahrijarević – Šiber, 2008:464):
1. Etnocentrična multinacionalna kompanija
- središnjica, odnosno glavno sjedište, strogo kontrolira operacije u stranim zemljama, a
kompanija nastoji djelovati u inozemstvu na isti način kao i kod kuće, čime često
izaziva negodovanje lokalnog stanovništva zato što ne poštuje lokalne potrebe i
običaje.
2. Policentrična multinacionalna kompanija
- za operacije u stranim zemljama pruža više operativne slobode, poštuje razlike među
tržištima različitih zemalja, te se prema svakoj odnosi kao prema zasebnom području
pri dizajniranju proizvoda i osmišljavanju marketinških kompanja.
3. Geocentrična multinacionalna kompanija
- potpuna integracija poslovanja na globalnoj razini, djeluje u različitim zemljama
svijeta bez predrasuda, pri odlučivanju razmišlja globalno, distribuira posao s obzirom
na snage pojedinih lokacija, te njezin vrhovni menadžment čine menadžeri iz različitih
zemalja.
Kompanije je na osnovu ekonomskog okruženja i načina na koji djeluju u poslovanju moguće
podijeliti na one koje su troškovno orijentirane i na plasmansko orijentirane kompanije.
Troškovno orijentirane kompanije kao što i sam naziv govori bi bile one koje pokušavaju
poslovati sa što manje troškova na način da teže što blažem oporezivanju, jeftinoj radnoj
snazi, te jeftinijim izvorima sirovina i energije. Plasmansko orijentirane kompanije prednost
ostvaruju na način otvaranja podružnica ili afilijacija na tržištima drugih zemalja te tako ne
podliježu carinama i drugim nametima.
29
3.2. Nastanak i razvoj multinacionalnih kompanija
Mnogo je nesuglasica oko toga kada su se pojavile prve multinacionalne kompanije. Razlog
tome je što se brojni stručnjaci ne mogu složiti oko toga da li su trgovačka društva iz 17. i 18.
stoljeća imala dovoljno osobina koje imaju današnje multinacionalne kompanije. Ondašnja
trgovačke kompanije nisu uspostavljala proizvodnju u inozemstvu već su se isključivo
bazirale na trgovinu, stoga ih se samo smatra prethodnicima multinacionalnih kompanija iako
se u mnogočemu razlikuju.
Nakon industrijske revolucije i početka ubrzanog razvoja prometa počinju se javljati prve
multinacionalne kompanije na području Europe. Kompanije se postupno razvijaju u više faza.
U početku opskrbljuju domaće tržište, a zatim šire aktivnost na inozemna tržišta, najprije
putem prodaje proizvoda posredstvom stranog predstavnika pa direktnim trgovačkim
prisustvom, a potom i proizvodnim prisustvom na stranim tržištima (Dicken, 2007:116).
Među prvima koji su osnovali kompaniju je njemac Friedrich Bayer koji je 1863. godine u
Bremenu osnovao kemijsku tvornicu, danas jednu od najpoznatijih farmaceutskih kompanija
Bayer, koja je poznata po svom originalnom lijeku Aspirinu. 1965. je osnovao proizvodni
pogon u Albanyu u saveznoj državi New York. 1867. godine je poduzeće za proizvodnju
šivačih strojeva pod nazivom Singer izgradilo tvornicu u Glasgowu u Škotskoj, a djelovi za
proizvodnju su stizali iz Amerike. To je bilo prvo poduzeće koje je na internacionalnoj razini
imalo i proizvodnju i trgovinu.
Motivi kao što su veći profit i širenje tržišta na druge kontinente su pogodovali sve većem
broju multinacionalnih kompanija u 19. stoljeću, no postojale su prepreke kao što je slaba
prometna povezanost i spora razmjena informacija. Početkom dvadesetog stoljeća dolazi do
razvoja komunikacija i transporta te se samim time olakšava posao za širenje
multinacionalnih kompanija. Nakon drugog svijetskog rata dolazi do ubrzane centralizacije
kapitala i nove podjele svijeta, koje uz internacionalizaciju omogućavaju ubrzan razvoj
proizvodnje izvan granica domaćih kompanija. Razvoj multinacionalnih kompanija od
njihovih početaka pa do danas se može podijeliti u četiri faze (Previšić, Ozretić-Došen, 1999:
447):
1. faza obuhvaća razdoblje od početka osnivanja nacionalnih i međunarodnih kartela i
trustova (oko 1860-ih do 1880-ih) do velike vrize (1933.). Nastanak i okrupnjavanje
međunarodnih poduzeća i konkurentska borba za inozemna tržišta karakteriziraju ovu fazu.
30
2. faza obuhvaća razdoblje od tridesetih do pedesetih godina prošlog stoljeća. To je vrijeme
nastanka velikih i divovskih korporacija u koje prerastaju trustovi i karteli. Glavno je obilježje
ove faze odvajanje funkcije vlasništva od funkcije upravljanja i rukovođenja.
3. faza obuhvaća razdoblje od pedesetih do polovice sedamdesetih godina dvadesetog
stoljeća. Utjecaj multinacionalnih kompanija na svjetsko gospodarstvo je veoma snažan, te
nastoje podčiniti svojoj kontroli i zemlje u razvoju. U ovom razdoblju naglo se razvijaju
protekcionizam i zaštita domaćeg gospodarstva, te raste otpor prema multinacionalnim
kompanijama. To ih prisiljava na promjenu koncepcije i strategija u poslovanju, a prednost se
daje suradnji s lokalnim poduzećima.
4. faza počinje krajem sedamdesetih i traje sve do danas. Sve veći broj međunarodnih
poduzeća dobiva sve više globalnih obilježja i pojavljuju se nova poduzeća kao posljedica
strahovito brzog razvoja znanosti, tehnologije te sustava komunikacija i transporta. Važna
karakteristika ovog razdoblja je globalni pristup multinacionalnih kompanija: planiranje
proizvodnje, tehnologije i prodaje u svijetskim okvirima. Multinacionalna kompanija se
odvaja od države u matičnoj zemlji, ili čak dolazi u sukob s njom radi svog pristupa
planiranju, organizaciji, financiranju, i postaje svjetsko poduzeće.
Danas u svijetu postoji preko 2000 multinacionalnih kompanija koje posluju diljem svijeta, a
godišnja zarada nekih od njih je veća čak i od BDP-a8 nekih država. U nastavku poglavlja
analizirane su najveće multinacionalne kompanije koje vladaju globalizacijom.
3.3. Analiza vodećih multinacionalnih kompanija
U ovom dijelu rada analizirane su najveće i najvažnije kompanije koje dominiraju u globalnoj
ekonomiji, te kolike zarade ostvaruju i na koje načine. Multinacionalne kompanije se
zadužuju na inozemnim tržištima kapitala i akumuliraju kapital na globalnoj razini.
Zaduživanje vrše na tržištima s niskom kamatnom stopom i prenose sredstva na tržišta s
višom kamatnom stopom, a samom svojom veličinom i kreditnom sposobnošću banke im
odobravaju povoljnije kredite, za razliku od lokalnih manjih poduzeća. Kao što je već rečeno
u dijelu rada o inozemnim direktnim investicijama, multinacionalne kompanije karakterizira
visok stupanj tehnologije i svoj razvoj temelje na znanstveno-tehnološkoj revoluciji. Svoj
uspjeh i tehnološki razvoj temelje na jeftinoj radnoj snazi, ali isto tako u tim zemljama
8 BDP- bruto društveni proizvod
31
otvaraju nova radna mjesta i čine nove izvore tehnologije i znanja. Tablica 5 prikazuje deset
najvećih multinacionalnih kompanija prema broju zaposlenih u 2014. godini.
Tablica 5. 10 najvećih multinacionalnih kompanija prema broju zaposlenih u 2014. godini
Rang Kompanija Broj zaposlenih Sjedište kompanije
1. Wal-Mart Stores 2,200,000 SAD
2. Hon Hai Precision Industry 1,290,000 Tajvan
3. Volkswagen 563,000 Njemačka
4. PetroChina 544,083 Kina
5. Yum!Brands 539,000 SAD
6. Tesco 537,784 Velika Britanija
7. Compass Group 506,699 Velika britanija
8. Deutsche Post 480,006 Njemačka
9. Gazprom 459,500 Rusija
10. Agricultural Bank of China 441,902 Kina
Izvor: Izrada studenta prema podacima: http://www.statista.com/statistics/264671/top-20-
companies-based-on-number-of-employees/ (12.5. 2015).
Iz podataka se vidi kako je broj zaposlenika koje imaju neke multinacionalne kompanije veći
od broja stanovnika nekih država u svijetu, a taj broj je toliki iz razloga što kompanije imaju
brojne afilijacije diljem svijeta te donose tim zemljama velik broj radnih mjesta. Vidljivo je da
su među prvih deset kompanija po broju zaposlenih kompanije iz najrazvijenijih zemalja kao
što su SAD, Kina, Njemačka i Velika Britanija. Kompanija Wal-Mart Stores se bavi
maloprodajom i ima preko 11,000 prodavaonica u 27 zemalja diljem svijeta, pa stoga ne čudi
broj od 1,200,000 zaposlenih. Hon Hai Precision Industry je Tajvanska tvrtka za proizvodnju i
sklapanje elektroničkih uređaja, a neki od najpoznatijih su BlackBerry, iPad, iPhone, Kindle,
PlayStation 4 i Xbox One. Kompanija ima brojne filijale u Europi, Aziji, Brazilu i Meksiku
(SER Annual Report 2013, pogledano 12.5.2015,
<http://www.foxconn.com/index_En.html>). U prvih pet na listi su još i Njemački proizvođač
automobila Wolksvagen, Kineska naftna tvrtka PetroChina, Američki lanac restorana
Yum!Brands, sa preko 41,000 restorana diljem svijeta.
32
U tablici 6 prikazane su multinacionalne kompanije koje najviše izdvajaju za istraživanje i
razvoj, budući da je taj segment najznačajniji da bi se u današnje vrijeme ubrzane tehnološke
utrke opstalo u svjetskom gospodarstvu.
Tablica 6. Top 10 kompanija po izdvajanju u istraživanje i razvoj u 2013. godini
Rang Kompanija Izdvajanje u R&D % od godišnjeg prihoda
1. Volkswagen 13,5 5,2
2. Samsung 13,4 6,4
3. Intel 10,6 20,1
4. Microsoft 10,4 13,4
5. Roche 10 19
6. Novartis 9,9 16,8
7. Toyota 9,1 3,5
8. Johnson & Johnson 8,2 11,5
9. Google 8 13,2
10. Merck 7,5 17
Izvor: Izrada studenta prema podacima: http://fortune.com/2014/11/17/top-10-research-
development/ (12.5.2015).
Iz podataka se vidi kako najviše u R&D izdvajaju visokotehnološke kompanije u koje spadaju
softverske i hardverske kompanije poput Microsoft-a, Google-a, Intel-a i Samsung-a, zatim
kompanije za proizvodnju automobila Volkswagen i Toyota, te farmaceutske kompanije
Roche, Novaartis, Johnson & Johnson i Merck. Također je vidljivo kako su to sve redom
kompanije iz najrazvijenijih svjetskih gospodarstava.
Ako se uzme u obzir 100 najvećih kompanija na svijetu vidljivo je da su od njih 51
multinacionalna kompanija, a njih 49 su države. One vode glavnu riječ u mnogim državama
pa tako i u SAD-u, a poznato je da se za američku vladu govori da je vlada kružnih vrata iz
razloga što brojni politički dužnosnici nakon završetka mandata u vladi prelaze u
multinacionalne kompanije i obrnuto te se tako pogoduje poslovanju multinacionalnih
kompanija. Multinacionalne kompanije posjeduju nešto više od 90% svjetske tehnologije i
patenata, a 500 najvećih multinacionalnih kompanija kontrolira oko 75% svjetske trgovine.
Stoga ne čudi da brojne države spas za svoja gospodarstva vide upravo u multinacionalnim
33
kompanijama. U tablici 7 prikazana je usporedba prihoda najvećih multinacionalnih
kompanija iz 2010. godine s BDP-om odabranih zemalja prema magazinu Fortune.
Tablica 7. Usporedba prihoda 25 najvećih kompanija s BDP-om odabranih država 2010.
godine (mlrd. $)
Kompanija/Država Prihod/BDP
Norveška 414
Wal-Mart Stores 408
Južna Afrika 364
Grčka 305
Exxon Mobil 285
Chevron 164
Rumunjska 162
General Electric 157
Peru 154
Bank of America Corp. 150
Conoco Philips 140
Ukrajina 138
AT&T 123
Fodor Motor 118
J.P. Morgan Chase & Co. 116
Hewlett-Packard 112 115
Berkshire Hathaway 112
Citigroup 119
Verizon Communications 118
McKesson 117
General Motors 115
Vijetnam 114
American International Group 113
Bangladeš 100
Cardinal Heath 100
CVS Caremark 99
Wells Fargo 99
International Business Machines 96
UnitedHealth Group 87
Irak 82
Procter & Gamble 80
Kroger 77
AmerisourceBergen 72
Costco Wholesale 71
Luksemburg 55
Izvor: izrada studenta prema:
https://www.globalpolicy.org/images/pdfs/Comparison_of_Corporations_with_GDP_of_Cou
ntries_table.pdf (12.5.2015).
34
Multinacionalne kompanije igraju najznačajniju ulogu u globalizaciji iz razloga što povezuju
zemlje i ljude diljem svijeta. Iz početka djeluju kao inovatori, a kasnije sele proizvodnju u
manje zemlje s jeftinijom radnom snagom, te se proizvedeni proizvod na kraju ponovno vraća
u bogatije zemlje gdje od prije postoji tržište i potrošači za njih. Scholte piše kako globalno
tržište postoji onda kada je proizvod distribuiran i prodan na međunarodnoj razini te
koordiniran iznadteritorijalnom strategijom.
Proizvodi takvog tržišta su postali sadašnjica većine čovječnstva, a to su sirovine,
prehrambeni proizvodi, alkoholna i bezalkoholna pića, cigarete, dizajnerska odjeća, kućanski
aparati, lijekovi, audio i vizualni proizvodi, tiskane publikacije, online informacije i mnogi
drugi (Scholte, 2000: 76). Prihodi koje ostvaruju kompanije iz godine u godinu rastu, a prema
poslovanju multinacionalnih kompanija mogu se pratiti trendovi na globalnoj razini. U tablici
8 prikazana je lista vodećih petnaest kompanija prema ostvarenom prihodu od prodaje za
2014. godinu, a uz to su prikazani i podaci o ostvarenom profitu i vrijednosti imovine za isto
razdoblje.
Tablica 8. Petnaest vodećih MNK-a prema prihodu od prodaje u 2009. god (mlrd $)
Rang Kompanija Država Djelatnost Prihod Profit Imovina
1. Wal-Mart Stores SAD Maloprodaja 485.7 16.4 203.7
2. Sinopec Kina Naftna ind. 427.6 7.7 233.9
3. Royal Dutch Shell Nizozemska Naftna ind. 420.4 14.9 353.1
4. Exxon Mobil SAD Naftna ind. 376.2 32.5 349.5
5. BP UK Naftna ind. 352.8 3.5 284.3
6. PetroChina Kina Naftna ind. 333.4 17.4 387.7
7. Vollkswagen Group
Njemačka Automobilska industrija
268.5 14.4 425.0
8. Toyota Motor Japan Automobilska industrija
252.2 19.1 389.7
9. Glencore International
Švicarska Rudarstvo 220.9 2.3 152.2
10. Total Francuska Naftna ind. 211.4 4.2 229.8
11. Apple SAD Računalna industrija
199.4 44.5 261.9
12. Samsung Eletronics
J. Korea Računalna industrija
195.9 21.9 209.6
13. Berkshire Hathaway
SAD Tekstilna industrija
194.7 19.9 534.6
14. Chevron SAD Naftna ind. 191.8 19.2 266.0
15. McKesson SAD Farmaceutska industrija
174.0 1.7 55.1
Izvor: Izrada studenta prema podacima:
http://www.forbes.com/global2000/list/#header:revenue_sortreverse:true (12.5.2015).
35
Iz navedenih podataka u tablici 8 vidljivo je kako najveće prihode ostvaruju multinacionalne
kompanije iz naftne industrije. Na prvom je mjestu kompanija Wal-Mart Stores koja se bavi
maloprodajom te je ujedno kompanija s najviše zaposlenika vidljivo iz tablice 5. Računalne
kompanije poput Apple-a i Samsung-a također ostvaruju velike prihode, a Apple je ujedno i
najprofitabilnija kompanija od navedenih kompanija. Zemlje u kojima se nalaze središnjice
ovih kompanija su centri svjetske trgovine i kapitala. U današnje vrijeme je sve više izražena
pojava monopola iz razloga što sve manji broj multinacionalnih kompanija kontrolira sve više
tržišta.
U tablici 9 je prikazan pregled najvažnijih djelatnosti i njihovih najmoćnijih predstavnika. U
obzir su uzeti prihod od prodaje, ostvareni profit, vrijednost imovine te tržišna vrijednost.
Tržišna vrijednost se računa prema vrijednosti dionica objavljenih na burzi, a u obzir ulaze
samo kompanije koje imaju minimalno 15% dionica objavljenih na burzi.
Tablica 9. Industrijski lideri 2014. godine (mlrd $)
Bankarstvo
Rang Kompanija Država Prihod od
prodaje
Profit Imovina Tržišna
vrijednost
1. ICBC Kina 166.8 44.8 3,322 278.3
4. Bank of China Kina 120.3 27.5 2,458.3 199.1
6. JPMorgan Chase SAD 97.8 21.2 2,593.6 225.5
10. Wells Fargo SAD 90.4 23.1 1,701.4 278.3
15. HSBC Holdings UK 81.1 13.5 2,634.1 167.7
Automobilska industrija
Rang Kompanija Država Prihod od
prodaje
Profit Imovina Tržišna
vrijednost
11. Toyota Motor Japan 252.2 19.1 389.7 239.0
14. Volkswagen Njemačka 268.5 14.4 425.0 126.0
26. Daimler Njemačka 172.3 9.2 229.5 103.3
45. BMW Group Njemačka 106.6 7.7 187.3 81.4
63. Honda Motor Japan 117.1 5.6 148.7 61.4
36
Farmaceutska industrija
Rang Kompanija Država Prihod od
prodaje Profit Imovina Tržišna
vrijednost 48. Pfizer SAD 49.6 9.1 169.3 211.7 52. Novartis Njemačka 53.6 10.1 125.8 272.6 80. Merck&Co SAD 42.2 11.9 98.3 162.3 81. Roche Holding Švicarska 51.8 10.2 76.1 240.4 89. Sanofi Francuska 44.8 5.8 117.8 136.0
Naftna industrija
Rang Kompanija Država Prihod od
prodaje Profit Imovina Tržišna
vrijednost 7. Exxon Mobil SAD 376.2 32.5 349.5 357.1 8. PetroChina Kina 333.4 17.4 387.7 334.6 13. RoyalDutchShell Nizozemska 420.4 14.9 353.1 195.4 16. Chevron SAD 191.8 19.2 266.0 201.0 24. Sinopec Kina 427.6 7.7 233.9 121.0
Tehnološki programi i oprema
Rang Kompanija Država Prihod
od
prodaje
Profit Imovina Tržišna vrijednost
12. Apple SAD 199.4 44.5 261.9 741.8 96. Hewlett-Packard SAD 109.8 5.0 100.9 57.9 447. Lenovo Group Kina 44.3 887 mil 29.2 16 476. Fujitsu Japan 45.1 925 mil 26.8 14.6 725. Quanta
Computer Taiwan 30.6 623 mil 19.2 9.3
Telekomunikacijske usluge
Rang Kompanija Država Prihod
od
prodaje
Profit Imovina Tržišna vrijednost
20. China Mobile Kina 104.1 17.7 209.0 271.5 22. Verzion
Communications SAD 127.1 9.6 232.7 202.5
27. AT&T SAD 132.4 6.2 292.8 173.0 40. Vodafone UK 66.3 77.4 200.5 88.0 58. Nippon
Telegraph &Tel Japan 104.7 5.2 172.2 71.5
Izvor: Izrada studenta prema podacima: http://www.forbes.com/ (16.5.2015.)
U prethodnim tablicama je vidljivo pet vodećih kompanija u odabranim granama, a poredane
su po rangu koji ukupno zauzimaju na Forbes-ovoj listi najvećih globalnih 2000 kompanija.
Najbolje rangirane kompanije su one iz bankarskog sektora, a to su banke iz najvećih
37
financijskih tržišta, Kine, SAD-a i Velike Britanije. Potom slijede kompanije naftne i
automobilske industrije, koje također ostvaruju i najveće prihode među kompanijama. Kada
se promatra ostvareni profit u 2014. godini najviše se ističe Britanska telekomunikacijska
kompanija Vodafone koja je ostvarila profit u vrijednosti od čak 77.4 milijarde američkih
dolara, a u tom segmentu je slijede Kineska banka ICBC sa 44.8 i Američki računalni div sa
44.5 milijardi američkih dolara. Daleko najveću vrijednost imovine posjeduju banke, pa tako
kineska banka Bank of China, američka JPMorgan Chase i britanska HSBC Holdings
posjeduju imovine u vrijednosti od oko 2.5 bilijuna američkih dolara.
Multinacionalne kompanije imaju profite koji često premašuju BDP mnogih zemalja.
Proizvodnju baziraju na visokoj tehnologiji te proizvode pojedine dijelove proizvoda u
zemljama gdje im je najjeftinija radna snaga. Na taj način snažno utječu na gospodarstvo
pojedine zemlje pa i cijele svjetske ekonomije.
3.4. Multinacionalne kompanije u Hrvatskoj
Hrvatska se već dugo vremena nalazi u tranzicijskom razdoblju iz kojeg se pokušava izvući.
Pošto od uspostavljanja neovisnosti i završetka Domovinskog rata hrvatske političke elite i
zajednica sveukupno nisu uspjeli naći način da se iskoriste komparativne prednosti koje
posjedujemo doveli smo se u situaciju bez izlaza. Manjak socijalne osjetljivosti te isključiva
briga samo za svoj boljitak su stvorili loše ekonomsko i socijalno stanje u usporedbi s
potencijalom kojeg imamo. Ulaskom u Europsku uniju hrvatsko se tržište otvorilo prema
ostatku europe i svijeta i sve više se liberalizira. „Hrvatska nije suverena zato što je politički
priznata od većine država u svijetu, već je suverena onoliko koliko je partner u međunarodnim
razmjerskim odnosima“ (Vidović i Pauković, 2006:105). Trenutno je glavni cilj Hrvatske
prikazati stvaranje pozitivne slike za potencijalne ulagače. Potrebno je privući
multinacionalne kompanije sa svojim afilijacijama da se pojave na hrvatskom tržištu, jer to sa
sobom donosi nova radna mjesta te transfer znanja i tehnologije. Multinacionalne kompanije
posjeduju resurse kao što su menadžment, tehnologija, know-how, međunarodne proizvodne
mreže, kvalificirana radna snaga, pristup poznatim brandovima i tržištima.
U Hrvatskoj se većina investicija iz inozemstva odnosi na brownfield investicije koje čine
više od 80 posto ukupnih ulaganja, a ostatak otpada na ulaganje u nove proizvodne pogone ili
tzv. greenfield. Također je problem što nas zaobilaze veliki europski proizvođači automobila
38
koji svoje tvornice automobila smještaju u zemlje kao što su Mađarska, Slovačka, Češka,
Srbija i Poljska.
Otegotna okolnost za privlačenje investicija iz inozemstva je korumpiranost i neefikasnost
administracije te je radi poticanja izvoza i ulaganja u Hrvatskoj 2003. godine osnovana
Agencija za promicanje izvoza i ulaganja. U samo prvih šest mjeseci u 2006. godini bila je
pokretač devet investicijskih projekata. Poticajne mjere u Hrvatskoj pretežito čine fiskalni
poticaji (porezne i carinske povlastice) i uređene su Zakonom o poticanju ulaganja. „Potiču se
ulaganja u gospodarske djelatnosti ako se time osigurava ekološki sigurna djelatnost i jedan ili
više od slijedećih ciljeva“ (Bilas i Franc, 2006:14):
- unos nove opreme i suvremenih tehnologija,
- uvođenje novih proizvodnih postupaka i novih proizvoda,
- veća zaposlenost i izobrazba zaposlenika,
- modernizacija i unaprjeđenje poslovanja,
- razvoj proizvodnji s višim stupnjem prerade,
- povećanje izvoza,
- povećanje gospodarske aktivnosti u dijelovima Hrvatske u kojima gospodarski rast i
zaposlenost zaostaju za državnim prosjekom,
- razvoj nove ponude usluga,
- ušteda energije,
- jačanje informatičke djelatnosti,
- suradnja s financijskim institucijama izvan zemlje,
- prilagodba hrvatskog gospodarstva europskim standardima.
U poticajne mjere se ubrajaju davanje prava građenja, davanje u zakup, prodaja ili davanje na
korištenje nekretnina ili drugih infrastrukturnih objekata po povoljnijim uvijetima, te također
neke porezne olakšice.
Ulaskom u EU i liberalizacijom tržišta dolazi do lakšeg ulaska novih poduzeća na naše tržište
i stvaranja konkurencije koja može biti dobra za potrošaće zbog raznolikosti ponude i
cijenovnog takmičenja. Najbolje se to vidi na tržištu opskrbljivača električnom energijom.
Ulaskom alternativnih opskrbljivača hrvatski građani napokon imaju priliku birati između
više opskrbljivača, te se tako može reći da po prvi puta Republika Hrvatska ima tržište
energije u pravom smislu.
39
U Hrvatskoj posluje velik broj multinacionalnih kompanija no većina njih putem
predstavništva ili servisnih pogona od kojih su neke poznati svjetski brendovi kao Benetton
Group, Coca Cola, McDonalds, Nestle i mnoge druge. Od domaćih kompanija su tu Koncern
Agrokor pod kojim se nalaze poznati domaći prehrambeni proizvođači kao što su Jamnica,
Ledo, Pik Vrbovec, Belje, maloprodajni lanac Konzum, tiskovni distributer Tisak i mnogi
drugi. Također tu je i Atlantic Group koja posluje u više od 40 zemalja diljem svijeta, s 12
robnih marki, 14 proizvodnih pogona i s preko 4,200 zaposlenih. Posjeduje poznate robne
marke kao što su Cedevita, Argeta, Grand Kafa, Smoki i mnoge druge.
Investiranje multinacionalnih kompanija u Republiku Hrvatsku važan je dio gospodarske
razvojne politike te doprinosi povećanju zaposlenosti i održivi rast hrvatskog gospodarstva.
Izravne strane investicije najviše su plasirane u djelatnosti s visokim profitom te razvijenom
infrastrukturom.
Multinacionalne kompanije su znatnije počele ulagati kapital u RH tek 1996. godine te je
najveći ostvaren u procesu pretvorbe državnih poduzeća. Najveći dio ulaganja dolazi iz
ostatka Europe što najbolje prikazuje grafikon 1.
Grafikon 1. Izravna ulaganja u RH od 2005. do 2013. po zemljama (u mil. eura)
0,0 1.000,0 2.000,0 3.000,0 4.000,0 5.000,0
NJEMAČKA
MAĐARSKA
AUSTRIJA
Izvor: Prijedlog strategije poticanja investicija u Republici Hrvatskoj, https://goo.gl/uVqoTG,
15.05.2015.
Iz prethodne tablice vidljivo je da je Austrija najviše investirala u Republiku Hrvatsku s (4,45
milijarde eura). Nizozemska je na drugom mjestu (2,8 milijarde eura), treća Mađarska s 1,7
milijardi eura. Slijede ih Francuska s 1,21 milijarde eura, Njemačka s 1,2 milijardi eura,
Luksemburg s 1,18 milijardi eura, Nizozemski Antili s 870 milijun eura, Slovenija sa 801
milijuna eura, Italija sa 695 milijuna eura i Belgija s 553 milijuna eura. Ukupno je uloženo
15,5 milijarde eura što je 91% ukupnih izravnih stranih ulaganja u promatranom razdoblju.
40
Promatrajući strukturu investicija vidljivo je da znatan dio obuhvaća vlasnička ulaganja,
odnosno dokapitalizaciju bankarskog sektora. Najviše se investiralo u sektor bankarstva, dalje
sektor trgovine i trgovanje nekretninama. Može se zaključiti da je znatan dio investicija
plasirano prema sektoru usluga, a ne u proizvodnju. Investicije su premašile 13 milijardi eura
odnosno iznosile su 77% ukupnih izravnih stranih investicija za razdoblje od 2005. do 2013.
godine.
Struktura sektora u koji su se plasirale izravnih stranih investicija direktno su utjecale na
potencijal izvoza Republike Hrvatske. Uzimajući u obzir da su izravne strane investicije
uglavnom plasirane u sektor usluga, a ne u proizvodni sektor usmjeren izvozu, izostao je
učinak na izvoz. Nadalje, bez obzira na visoku razinu izravnih stranih investicija u razdoblju
prije početka svjetske gospodarske krize, izostao je pozitivan učinak na povećanje
zaposlenosti te povećanje proizvodnje i izvoza. Isto je uzrokovalo upravo nepovoljna
struktura izravnih stranih investicija.
Promatrajući razdoblje do danas pozitivne koristi za društvo predstavljali su čitav niz
pozitivnih učinaka. Izravne strane investicije rezultirale su stabilnim izvorom kapitala za
Republiku Hrvatsku, te su uvelike bile od pomoći u smanjenju deficita tekućeg računa platne
bilance. Najvažiniju ulogu za gospodarstvo imale su kao sredstvo prijenosa tehnologije i
upravljačkih znanja te širenja pozitivnih učinaka na ostatak gospodarstva.
Znatan dio izravnih stranih investicija došao je relativno kasno u Hrvatsku, što je isključivo
posljedica domovinskog rata te gospodarske i političke nestabilnosti. S obzirom na sve te
čimbenike izravne strane investicije nisu još u većoj mjeri utjecale na promjenu gospodarske
strukture kao u drugim tranzicijskim ekonomijama. Može se zaključiti da je Hrvatskoj još
uvijek potrebno preusmjeravanje proizvodnje i odlučan proces restrukturiranja industrije
pogotovo s ciljem prilagodbe potražnji Europske unije.
41
3.5. Utjecaj MNK na nacionalne ekonomije
Poslovati kao multinacionalno poduzeće stvar je prestiža te isto karakterizira tendencija rasta,
Usmjerena su prema budućnosti što ih razlikuje od nacionalnih kompanija koja su pretežno
usmjerena na domaće tržište.
Posebne koristi od poslovanja MNK-a odražavaju se upravo na nacionalne ekonomije u
kojima MNK posluju. Koristi se vide u većoj poreznoj osnovici, većoj mogućnosti
zapošljavanja, prijenosa tehnologije, itd.). Posebno je važan prijenos tehnologije iz MNK što
pozitivno utječe na održivi razvoj. Uz pozitivni utjecaj javljaju se i negativne strane odnosa
između multinacionalnog poduzeća i zemlje domaćina što se može primijetiti iz sljedeće slike.
Slika 1. Pozitivne i negativne strane odnosa između multinacionalne kompanije i zemlje
domaćina
Izvor: Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. i Pološki Vokić, N., 2008., Suvremeni menadžment,
Školska knjiga, Zagreb, str. 464
U gospodarstvu većine država te u međunarodnim ekonomskim odnosima multinacionalne
kompanije imaju vrlo važnu ulogu. Posebno su od značajnog interesa za vlade kao i za
poslodavce i radnike, odnosno za njihove organizacije. Takve kompanije mogu donijeti veliku
korist svojoj državi i državi domaćinu doprinoseći efikasnijem korištenju kapitala, tehnologije
i radne snage kroz direktne međunarodne investicije i druga sredstva. S obzirom na razvojne
politike koje određuju vlade multinacionalne kompanije također mogu značajno doprinijeti
promociji gospodarskog i socijalnog blagostanja, poboljšanju životnih standarda i
42
zadovoljenju osnovnih potreba. One stvaranju mogućnost zaposlenja direktno i indirektno te
stvaraju mogućnost uživanja osnovnih ljudskih prava, uključujući pravo na udruživanje širom
svijeta. Gledajući negativnu stranu utjecaja multinacionalne kompanije može se ustvrditi da
napredak ostvaren od strane multinacionalnih kompanija u organiziranju njihovog poslovanja
izvan nacionalnog okvira može dovesti do zlouporabe koncentracije ekonomske moći i do
sukoba sa ciljevima nacionalne politike i interesima radnika. Osim toga, kompleksnost
multinacionalnih kompanija i poteškoća da se jasno sagledaju njihove različite strukture
poslovanja i politike, ponekad zabrinjavaju bilo u matičnoj državi ili državi domaćinu, ili u
obje.
Države diljem svijeta su smanjile zabrane ulasku inozemnog kapitala te su dopustile ulazak
inozemnih ulaganja s namjerom podizanja opće stope zaposlenosti, izvoza, prihoda od poreza
ili prelijevanja znanja u nacionalne kompanije. Sve je veći broj zemalja koje nude različite
poticaje usmjerenim prema investicijama s ciljem privlačenja inozemnih kompanija na
ulaganje. Različiti poticaji se odnose na porezne olakšice, dotacije i preferencijalne zajmove
te investiranje u infrastrukturu.
Tržišno natjecanje između pojedinih država ili raznih regija unutar neke države za privlačenje
stranih investicija može uzrokovati probleme među državama koje međusobno konkuriraju.
Prilikom aktivnog natjecanja za inozemna izravna ulaganja, nije moguće da jedna zemlja
ostane izvan istoga što rezultira profitom MNK-e. Zemlje se žele aktivno natjecati iz nekoliko
razloga. Prvi je odraz vlade pojedine zemlje da pridonosi povećanju rasta, produktivnosti, i
zaposlenosti te se na taj način snažno promovira vlada pojedine zemlje. Drugi razlog ogleda
se u potencijalnim koristima koje stvaraju priljevi od inozemnih izravnih ulaganja kao što su
otvorenje novih radnih mjesta. Na kraju dolazi do mogućnosti da države koje sudjeluju u
aktivnom natjecanju ponude veći iznos subvencija od razine koristi koji je rezultat učinka
prelijevanja. Na kraju sve vodi neželjenom učinku, što u konačnici rezultira smanjenjem
općeg blagostanja.
Ako se uzme u obzir sve prethodno navedeno, pozitivni učinci inozemnih izravnih ulaganja
koji utječu na prosperitet jedne ekonomije ne mogu se uzeti zdravo za gotovo. Dolazi do toga
da nerazvijene države dolaze do bezizlazne situacije jer prijenos tehnologije i kapitala mogu
biti izuzetno potrebni lokalnoj ekonomiji da bi smanjili jaz u odnosu na razvijene zemlje. No
ponuda superiornije tehnologije nerazvijenim zemljama od MNK-a može biti ograničena
43
vrstom inozemnih izravnih ulaganja koje te zemlje privlače. Poduzeća lokalne ekonomije isto
mogu izgubiti korak sa tehnološkim i menadžerskim razvojem te stoga ne mogu imitirati
tehnologiju koju koriste strani investitori. Gospodarska djelovanja koja se odnose na na
inozemna izravna ulaganja u SAD-a rezultirale su pozitivnim učincima na rast BDP-a u
razvijenijim državama. Na taj su način doprinjele njihovoj konvergenciji BDP-a u SAD-u,
dok je taj učinak zabilježio pad u zemljama s nižim dohotkom. Rezultat njihove analize
osporava da je većinom prisutna euforija povezana s utjecajem inozemnih izravnih ulaganja u
sustizanju država koje su razvijenije. Iz toga proizlazi da izazov od izuzetne važnosti ne
predstavlja samo način privlačenja inozemnih ulaganja nego i način poboljšanja lokalnih
uvjeta.
Danas se vode velike debate oko pitanja „ generiraju li inozemna izravna ulaganja pozitivne
efekte u zemljama“. Može se pretpostaviti da su inozemna izravna ulaganja imala pozitivan
učinak za razvoj te se ista pretpostavka bazira na ideji da ovaj oblik ulaganja može rezultirati
pozitivnim prelijevanjima na cijelo gospodarstvo. Ako se uzme činjenica da je inozemno
poduzeće u tehnologiji superornije od većine domaćih poduzeća, rezultat međudjelovanje
stranih tehničara, inženjera i menadžera s domaćim poduzećima je prelijevanje znanja.
Pozitivni učinci nastaju ako dođe do osposobljavanja radnika od stranog poduzeća koji mogu
u budućem razdoblju biti zaposleni u domaćim poduzećima. Ostali oblici prelijevanja vezani
su uz razvoj novih inputa te se onda koriste od strane domaćih proizvođa. Sve prethodno
donosi koristi za nacionanu ekonomiju ako ista ima kapacitet da bi mogla apsorbirati ovakav
način pozitivnog prelijevanja. No uz pozitivna prelijevanja, inozemna izravna ulaganja mogu
također rezultirati i negativnim prelijevanjima. Može doći do rasta troškova faktora
proizvodnje. Nadalje inozemna poduzeća mogu inzistirati na uvođenju sve većeg udjela
svojih inputa, što u konačnici može rezultirati problemima u bilanci plaćanja, domaći
dobavljači intermedijarnih dobara mogu biti pogođeni padom potražnje i sl.
Može se zaključiti da se veće koristi od inozemnih izravnih ulaganja mogu ostvariti ako se
cilja prema naprednijim industrijama pa su tako potencijalna tehnološka prelijevanja veća,
ako uspostave snažnu vezu s domaćim poduzećima koja na taj način mogu apsorbirati
prelijevanja, ako se izvoz usmjeri na proizvodnju koja pozitivno djeluje na bilancu plaćanja te
na takav način motivira domaća poduzeća da ih u tome slijede, sve uz uvjet ako domaća
poduzeća raspolažu kapacitetima za apsorpciju prelijevanja i podizanje konkurentnosti.
44
4. GLOBALNO POVEZIVANJE KAO KONKURENTSKA PREDNOST
Sama riječ „globalno“ označava pojam nečega što se razvija na svjetskoj, ili možda na višoj
(može se reći i važnijoj) razini. Umrežavanje podrazumijeva način povezivanja različitih,
dvaju ili više njih, organizacijskih cjelina koje su fizički na udaljenim mjestima. Takva mreža
čini jednu drugačiju perspektivu, indirektnu strukturu međusobnih odnosa, poduzeća,
ustanova, društvenih mreža i sl., koji imaju mogućnost stvoriti snažan utjecaj na društveno-
ekonomsko udruženje. Povezivanjem sa drugim organizacijskim cjelinama daje prednost
nadopunjavanju kompanija i širenju svog utjecaja na nekom drugom području čime se može
stvoriti konkurentna prednost nad ostalim organizijama. Mrežni odnosi danas igraju vrlo
značajnu ulogu u poduzetničkom ili nekom drugom procesu odnosa i važan su čimbenik
gospodarskog razvoja, pogotovo u današnje vrijeme kada se tehnologija razvija vrlo brzo i sve
ju je teže pratiti.
4.1. Oblici globalnog povezivanja (umrežavanja)
Danas se formiraju tako jake i čvrste veze i međuzavisnosti unutar globalnog sistema, da one
same tvore nekakvu sferu ili oblak, koji počinje funkcionirati samostalno. Da bi se opisala
pokretačka sila globalizacije, dovoljno je navesti dva glavna uzroka. Prvi je jak razvoj
tehnologije i eksponencijalno rastući stupanj tehnoloških inovacija, što je i sam uzrok
globalnog povezivanja. Tu se u prvom redu misli na informacijsku i telekomunikacijsku
tehnologiju. Ona ima takav utjecaj da tehnološka revolucija direktno vodi društvenoj
revoluciji i prijelazu sa industrijskog kapitalizma na postindustrijsku ili informacijsku
koncepciju ekonomskih odnosa. Kao drugi uzrok može se navesti prevlast neoliberalne
ideologije koja se odnosi na pobjedu tržišne ekonomije, ekonomizaciju života, masovnu
potrošnju, deregulaciju itd.
4.1.1. Internet kao oblik globalnog povezivanja
Mrežom se može nazvati spajanje dvaju ili više uređaja s ciljem da dijele iste podatke.
Internet se odnosi na međusobnom povezivanju zasebnih mreža. Za konstruiranje interneta,
nužno je povezati uređaje za globalno umrežavanje kao što je to ruter ili gateway. U ovome se
kontekstu „internetworking“ prevodi kao globalno umrežavanje.
45
Internet je jedna velika globalna mreža. U toj mreži, omogućeno je pristupanje jednog
računala drugom, bez dodatnih ograničenja, zamišljena je kao medij gdje svatko može
komunicirati sa svakim sa bilo kojeg dijela svijeta. Ovakva dostupnost donosi razne
mogućnosti za bilo koji oblik poslovanja.
Prema M. Castellsu (Mesarić, 2005:390), kapitalistički društveni model nadišao je industrijski
razvoj i otvoreno je novo informacijsko doba, zahvaljujući razvoju mikroelektronike, računala
i drugih dostignuća. Ključno je obilježje tog novog doba da se umjesto hijerarhijske
organizacije poduzeća i društva stvara umreženo gospodarstvo, koje se gradi na temeljima
informatičke i računalne povezanosti i komunikaciji svih članova mreže.
Danas u modernom svijetu je vrlo malo osoba koje se nikada nisu koristile internetom, jer bez
interneta je današnji život gotovo nezamisliv. Najveći broj informacija iz raznih područja
može se naći na internetu, a do nekih infomacija gotovo da i ne može doći ukoliko pristup
internetu nije moguć. Na grafikonu 2 prikazano je koliko ljudi se nije nikad koristilo
internetom u razdoblju od 2005. do 2015. godine.
Grafikon 2. Osobe koje nisu nikad koristile internet u razdoblju od 2005. do 2015. godine
Izvor: Eurostat, Life online, http://ec.europa.eu/digital-agenda/sites/digital-
agenda/files/scoreboard_life_online.pdf, (12.05.2015.)
Na grafikonu broj 3 prikazan je broj globalnih korisnika interneta godišnje u razdoblju od
1993. do 2013. godine.
46
Grafikon 3. Broj korisnika interneta u svijetu od 1993. do 2013. godine
Izvor: Internet live stats, Internet users, http://www.internetlivestats.com/internet-users/,
(12.05.2015.)
Oko 40% svjetske populacije danas ima internetsku vezu. 1995. godine taj je broj bio puno
manji, čak manje od 1%. Broj korisnika interneta utrostručio se u razdoblju od 1999. do 2013.
godine. Prva milijarda postignuta je 2005. godine, a druga 2010. godine, dok se treća očekuje
2015. godine. Na grafikonu 4 vidi se postotak korisnika interneta po regijama.
Grafikon 4. Postotak korisnika interneta po regijama za 2013. godinu
Izvor: Internet live stats, Internet users, http://www.internetlivestats.com/internet-users/,
(12.05.2015.)
Najveći udio zauzima Azija sa 48,4%, Amerika sa 21,8%, zatim Europa sa 19% te
naposljetku Afrika sa 9,8% i ostatak otpada na Oceaniju.
47
Informatička revolucija kao glavnu značajku daje lako dostupne i jeftine inforamcije, što bitno
utječu na tehnologiju, te djeluje povratno i na daljnji razvoj procesuiranja, veću dostupnost i
nižu cijenu informacije. Ovo novo doba obilježeno informatičkim i tehnološkim razvojem
obilježavaju i sljedeće karakteristike (Mesarić, 2005:396):
a) sveobuhvatni učinci; budući da informacija prožima sve ljudske aktivnosti, novi
tehnološki medij obuhvaćasve individualne i kolektivne djelatnosti;
b) odnosi između aktera ljudskih djelatnosti postaju sve povezaniji s interaktivnim
djelovanjem (poprimaju oblik mreže);
c) veća fleksibilnost, dinamičnost, učinkovitost i inovativnost čitavog sustava nastaje
novom mrežnom konfiguracijom odnosa i interakcijom;
d) novi fenomen informatičke revolucije je povezivanje raznih tehnologija u visoko-
integrirane sustave: mikroeletronika, telekomunikacije, optoelektronika i računala
povezani su u jedinstveni informatički sustav.
Danas je dovoljno spomenuti Facebook, Twitter ili određene programe za „chat“ i nepotrebno
je govoriti koliku zastupljenost i raširenost po svijetu imaju ove društvene mreže i koliku
popularnost uživaju. Na sljedećoj slici prikazan je broj korisnika koji imaju koriste društvene
mreže i „chat“ aplikacije.
Slika 2. Aktivni korisnici društvenih mreža i „chat“ aplikacija
Izvor: We are social, Global digital statistics 2014, http://wearesocial.net/blog/2014/01/social-digital-
mobile-worldwide-2014/, (12.05.2015.)
Iz prethodne je slike vidljivo da društvena mreža Facebook drži prvo mjesto s velikom
prednošću. QQ aplikacija i društvena mreža Qzone i nisu tako poznati u Hrvatskoj, ali drugo i
48
treće mjesto drže upravo oni. Na četvrtom mjestu nalazi se vrlo dobra poznata aplikacija
Whatsapp, zatim Google+, Wechat, Linkedin, Twitter, Tumblr i Tencent Weibo.
Izum i razvitak Interneta uvjetovao je brzo širenje novog organizacijskog modela
informacijskog doba – mreže. Internet pokreću informacijske i telekomunikacijske mreže, a
one sjedinjuju sva područja u gospodarstvu i društvu, manifestirajući svoju vrlo veliku
učinkovitost i nemjerljivu prednost u odnosu na prijašnje modele organizacije koje su
obilježavale industrijski razvoj.
Može se primijeniti da je u zadnje vrijeme stavljen sve veći naglasak na važnost investiranja i
korištenje sofisticiranih informacijsko – komunikacijskih tehnologija u svakodnevnom
poslovanju. Sve veće globalno povezivanje koje je temeljeno na informacijsko –
komunikacijskim tehnologijama i međuovisnosti zemalja kako razvijenih tako i onih
nerazvijenih rezultira neizbrisivim tragovima unutar nacionalnih granica istodobno stvarajući
neprestane promjene. Neprestani proces prijenosa informacija dovodi do ubrzanja poslovanja
kompanija, ubrzanog načina života pojedinca, društva i nacionalnih vlada.
Može se zaključiti kako je neotehnologija informacijsko – komunikacijskog doba u velikoj
mjeri doprinjela napretku u poslovanju, umrežavanju, širenju informacija, profitu, napretku te
svakako razvitku istodobno uz zaštitu prirodnih bogatstava, radnog i ljudskog potencijala,
ljudskog dostojanstva i uma.
4.1.2. Poslovno povezivanje (umrežavanje)
„Prema definiciji, poslovno umrežavanje (business networking) je društveno-ekonomska
aktivnost u kojoj se poslovni ljudi istih interesa okupljaju, dijele ideje i poslovno djeluju“
(Važnost poslovnog umrežavanja (Business networking), pregledano 14.05.2015.
<http://goo.gl/4hR7DX>). Ono što je pritom vrlo važno i korisno jest sama veza koja se
uspostavlja u tom odnosu, što i nije česta pojava kod standardnog upoznavanja. Kao najbolje
grupe za poslovno povezivanje djeluju centri razmjene poslovnih informacija, ideja i podrške.
Sposobnost slušanja je najbitnija karakteristika kod poslovnog umrežavanja, a usredotočenost
na pomoć osobi koju se sluša prije nego ta osoba pomogne sugovorniku predstavlja prvi korak
za uspostavu međusobno korisnog odnosa.
49
Razvoj tehnologije, Interneta, same mogućnosti povezivanja računala unutar poduzeća,
između više poduzeća i poduzeća s ostatkom svijeta, stvorilo je potpuno drugačije radno
okruženje mnogim zaposlenicima. Može se reći da je to novo okruženje umreženo poduzeće
(Robbins i Judge, 2009:12). Ovakvo okruženje daje mogućnost zaposlenicima da međusobno
komuniciraju i rade za istu svrhu iako nisu fizički na istom mjestu. Nudi se mogućnost
samostalnog rada za nezavisne izvođače, koji preko svog računala mogu obavljati posao i
mijenjati poslodavce u skladu s pruženim i nađenim prilikama.
Ovakav način poslovanja daje veću važnost menadžerima. S obzirom da nisu fizički na istom
mjestu sa ostalim zaposlenicima, motiviranje i vođenje ljudi i donošenje odluka preko
interneta zahtijeva veliku posvećenost menadžera svom poslu i usavršavanjem svog znanja.
Upravo radi toga, menadžeri moraju razvijati postojeće i nove vještine kako bi jedna poslovna
cjelina dobro funkcionirala.
Koncept mreže i umrežavanja kod poduzeća moguće je opisati kao specifičan skup veza i
odnosa među različitim cjelinama, pri čemu se posebni odnosi razvijaju unutar svake pojedine
cjeline (Morić i Milovanović, 2013:239).
Mreža poduzeća, osim odnosa unutar samog poduzeća, obuhvaća i odnose poduzetnika s
eksternim poduzetnicima ili pojedincima s kojima je moguće odrediti dugoročne odnose. Sve
to djeluje u cilju prikupljanja informacija, resursa i podrške. Ovisno o tržišnim prilikama,
tehnologiji i ostalim vanjskim činiteljima, mreža je organizacija u kojoj se isprepliću
međusobni odnosi između internih odnosa u poduzeću i tržišta.
Trgovačka poduzeća u stalnoj su potrazi za probijanje na tržištu te na sve strane traže način da
to i ostvare te se odlučuju na procese povezivanja u različita partnerstva i saveze. Tako će
jedno takvo trgovačko poduzeće pokušati opstati na tržištu tako da postane članom više
trgovačkih udruženja ili nabavnih grupacija, razviti strateške odnose s nekolicinom dobavljača
i kupaca, potpisati distribucijske ugovore s više poslovnih partnera i sl.
Proces umrežavanja poduzeća u trgovini predstavlja međusobno povezivanje raznih
trgovačkih poduzeća, ili povezivanje trgovačkih poduzeća s proizvođačima, ali može
predstavljati i povezivanje trgovačkih poduzeća sa poduzećima iz nekih drugih gospodarskih
50
grana. Time se stvara poslovna suradnja ili udruženje radi ostvarivanja što boljih zajedničkih
ciljeva.
Globalno poslovanje nudi mogućnost velikog izbora lokacije poslovnica i smještaja svojih
distribucijskih centara na lokacije za koje je njihovo poslovanje najpovoljnije i tamo gdje se
očekuju najveći prihodi.
Primjer spajanja poduzeća može se dati na spajanju dvaju velikih kompanija – Hewlett-
Packard (HP) i Compaq.
HP je tehnološka kompanije te posluje širom svijeta. Niti jedna kompanija nema takav izbor
tehnoloških proizvoda kao HP. Nadalje HP osigurava infrastrukturu i poslovne ponude koje se
protežu od ručnih uređaja do nekih od najmoćnijih instalacija super računala na svijetu.
Compaq je tvrtka možda bolje poznata po nazivu Compaq Computer Corporation. To je tvrtka
koja se počela svoj rad kao privatna računalna tvrtka 1982. godine te je prozvana najvećom
tvrtkom koja proizvodi računalne uređaje diljem svijeta.
Na grafikonu 5 prikazana je promjena vrijednosti cijena dionica nakon spajanja HP-a i
Compaqa naspram ostalih velikih kompanija koja su u vrijeme spajanja bila najveća
konkurencija na tržištu.
Grafikon 5. Promjena cijena dionica nakon spajanja HP-a i Compaqa
Izvor: Huff post, The merger that worked: compaq and Hewlett-Packard, http://www.huffingtonpost.com/ben-rosen/the-merger-that-worked-co_b_95873.html, (14.05.2015.)
51
Prethodni grafikon prikazuje znatno povećanje cijene dionica Hewlett-Packard u odnosu na
konkurentne kompanije nakon spajanja 2002. godine. Vidljiv je porast od 163 %. no situacija
dan nakon spajanja nije izgledala obećavajuće budući da je cijena dionica potonula sa 23 na
18 dolara.
Poslovanje CompaQ-a opisuje jak i agresivan način poslovanja, dok poslovanje HP-a opisuje
inženjerska kultura. Promjenom vlasničke strukture u HP-u mnogi Compaq proizvodi su
prebačeni pod HP-ovo ime. Tek je 2005. godine HP stao na vodeću svjetsku poziciju u
proizvodnji kompjutera te je danas vodeća tvrtka u inovaciji i prodaji na području printera,
skenera, Pocket PC-a, digitalnih kamera, rješenja i jedna od najboljih tvrtki za razvoj i prodaju
notebook računala. Njihova je strategija nuditi proizvode, usluge i rješenja tehnološki visokog
nivoa, niskih cijena i najboljeg korisničkog iskustva. HP-ov tim od 151 000 zaposlenika obavlja
posao u više od 170 zemalja, rezultat čega je ovogodišnji povrat od $86.7 milijardi, a njihovi
centri za istraživanje predstavljaju središnju funkciju poduzeća koja je fokusirana na inoviranje
novih tehnologija za poboljšanje života korisnika, promjenu uvjeta tržišta i stvaranje poslovnih
prilika.
4.1.3. Ostali oblici poslovnog povezivanja (umrežavanja)
Umrežavanje pomorskih snaga ključno je za učinkovitost poslovanja koje uključuje od
humanitarnih operacija, do nacionalnih sukoba. Ove operacije često uključuju narod i
mornarice koji su nužni za uspjeh u tim operacijama, a dobro organizirana mreža mora biti na
raspolaganju kako bi i pomorska organizacija dobro funkcionirala. Globalna mornarica
prepoznala je potencijal mogućnosti povezivanja brodova sa velikih udaljenosti što se smatra
revolucionarnim otkrićem u potencijalnim pomorskim ratovanjima (Hszieh i ostali, 2013:.11).
Prevladavanje tehnoloških izazova teže je nego ikada u povijesti. Ono što je do nedavno bilo
jednostavno i možda jedino problematično jest očitavanje jednostavnih radio prijenosa da bi
mornarice učinkovito surađivale, danas su te promjene znatno velike i teže što zapravo ometa
dosadašnje funkcioniranje pomorskih organizacija i u umrežavanju istih pronašlo se rješenje.
Globalno povezivanje prisutno je i u programima istraživanja krajolika. Tako npr. u ovome se
kontekstu smatra da bi globalno povezivanje trebalo olakšati prepoznavanje i procjenu
52
tradicionalnih obilježja identiteta krajolika i načina života nasuprod modernima tj. na ljestvici
od preostalih malih područja koji su već obilježeni svojim ekonomskim i kulturnim
obilježjima teritorijalnog identiteta do promijenjenih, novonastalih i prekrivajućih obilježja
teritorijalnog identiteta integriranih u globalizirane ekonomske i kulturne hijerarhije (Roca,
Oliveir Roca, 2009:783).
U zdravstvu i zdravstvenim istraživanjima, mreže igraju ključnu ulogu u jačanju širenja
znanja i korištenja znanstvenih spoznaja. Zadnjih nekoliko desetljeća došlo je do brzog širenja
i razvoja dizajniranih mreža, potaknutih vremenom velikih promjena i razvojem informacijske
i komunikacijske tehnologije, kao i globalizacije. Međunarodno i globalno zdravstvo nije
iznimka. Mreže sve više igraju ulogu u koordiniranju zdravstvenih istraživanja za razvoj i
političke utjecaje. Zdravstveni istraživački centri koji su usred istraživačkih mreža, djeluju
kao jedna velika mreža koja promovira nevladine organizacije. Primjer ovakve jedne mreže je
kanadska koalicija za globalno zdravstveno istraživanje – Canadian Coalition for Global
Health Research (CCGHR) (Palsdottir, 2011:341). Cilj ove kanadske globalne mreže je
promicanje boljeg zdravlja u svijetu kroz proizvodnju i znanje. Ova mreža okuplja partnere iz
zemalja sa niskim i srednjim dohotkom s ciljem razvijanja globalne savjesti zdravlja
istraživačkog karaktera.
4.2. Primjeri dobre prakse globalnog povezivanja (umrežavanja)
Projekt MindBanking.co prije dvije godine počeo je sa svojim poslovanjem nakon četiri
godine priprema. MindBanking je platforma za globalno poslovno umrežavanje. Ova
platforma omogućuje svojim korisnicima da sami stvore svoj globalni ured i razvijaju i
upravljaju svojim projektima. Svrha ove platforme jest stvoriti tzv. banku mozgova, jednu
veliku i jaku globalnu organizaciju koja će okupiti najbolje ideje, inovacije i projekte te
stvarati novu poslovnu scenu. Putem ove globalne platforme, korisnici su u mogućnosti
pronaći suradnike s kojima će surađivati na svojim projektima.
Globalno partnerstvo Global Development Learning Network (GDLN) je partnerstvo
pokrenuto od strane Svjetske banke u lipnju 2000. godine s više od 100 centara za učenje koje
nude korištenje naprednih informacijskih i komunikacijskih tehnologija na ljude koji rade na
razvoju diljem svijeta.
53
Putem videokonferencija, brzim internetom te interaktivnim olakšicama i tehnikama učenja,
pridružene tvrtke omogućuju svojim klijentima da održavaju koordinaciju, konzultacije i
treninge na pravovremen i ekonomičan način.
GDLN nudi svojim klijentima tečajeve učenja akademskih institucija o pitanjima razvoja,
razvojne agencije povezuju se s ključnim partnerima diljem svijeta, vladine agencije o politici
s drugim zemljama itd. Razlog stvaranja GDLN mreže i stalna opravdanost programa je
usmjerena na stvarne i potencijalne koristi brzog širenja znanja do šire publike na različitim
geografskim i društvenim prostorima u isto vrijeme (Assie-Lumumba, 2008: 233).
Od „interneta stvari“ koji je poznat, pojavilo se i novo područje – „internet svega“ (Internet of
everything). Ovaj je projekt ideja tvrtke Cisco. Cisco definira „internet svega“ kao okupljanje
ljudi, procesa, podataka i stvari za stvaranje umreženih veza važnijih i vrijednijih nego ikad
prije, pretvarajući informacije u djela koja stvaraju nove mogućnosti i bogatija iskustva.
Trend povezivanja će se po predviđanjima tvrtke Cisco, kroz nekoliko godina ubrzati i imati
sve jači utjecaj na globalno gospodarstvo.
Najbolji primjer može se vidjeti u Barceloni koja je najbolji primjer ovog globalnog
povezivanja. Barcelona je ostvarila 3 milijarde dolara novih vrijednosti i ostvarila nova radna
mjesta za 47 tisuća novih zaposlenika. Na primjer, ovim se umrežavanjem može ostvariti
znatno manja prometna gužva – korištenjem mreže i aplikacija za automobilski promet u
gradovima i izbegavanje gužvi, rješava se ovaj problem i povećavaju uštede.
Na slici 2 vidi se vrlo dobar primjer kolikom brzinom se tehnologija i internet šire i koliko je
uređaja povezano u rasponu od 2003. godine te koliko se predviđa da će ta povezanost biti do
2020. godine.
54
Slika 3. Ljudska populacija i povezani uređaji od 2003. do 2020. godine
Izvor: CMS Wire, Collaboration and the Internet of Things,
http://www.cmswire.com/cms/information-management/collaboration-and-the-internet-of-
things-022988.php, (16.05.2015.)
Na slici se vide vrlo velike brojke, i vrlo velik porast povezanih uređaja. Od 500 milijuna
2003. godine, za taj je broj do 2020.očekivano da će dostići 50 milijardi uređaja što je vrlo
zanimljiva brojka. Ovakva ideja kao što je internet stvari je samo jedna od mnogih u nizu
ideja koje će se dogoditi s razvojem tehnologije.
Tvrtke u SAD-u, Kini i Njemačkoj bile su spremne u 2013. godini ostvariti najveće prihode.
12 zemalja bilo je uključeno u studiju koje čine skoro 70% globalnog bruto društvenog
proizvoda, a očekivane vrijednosti prikazane su na slici 4.
55
Slika 4. Predviđene vrijednosti profita od „interneta svega“ za 2013. godinu po zemljama
Izvor: Business Technology Roundtable, Top 12 Economies Boosted by the Internet of
Everything, http://goo.gl/XcXOau (16.05.2015.)
Spomenute tri zemlje nalaze na prva tri mjesta, s tim da je SAD na daleko visokom prvom
mjestu sa planiranih 253 milijarde dolara. Ostale zemlje uključene u ovu studiju su Japan,
Australija, Francuska, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija, Brazil, Rusija i Meksiko.
„Internet svega“ ima potencijal značajno preoblikovati ekonomiju i transformirati ključne
industrijske čimbenike (Backbone, 2013:6).
Kada se govori o društvenoj mreži Facebook, svima je poznat njegov osnivač Mark
Zuckerberg. Nova ideja Marka Zuckerberga je povezivanje cijelog svijeta grupom
Internet.org. Najavio je povezivanje sa globalno poznatim kompanijama: Samsung-om,
Nokiom, Qualcommom i još drugim kompanijama kako bi internet bio dostupan svima na
svijetu. Ovim bi projektom stvorio aplikacije koje troše manje prometa, slali bi više podataka,
a proizvođači mobilnih uređaja i telefona poboljšali bi dijelove, te slali više podataka uz
manju potrošnju energije.
56
4.3. Utjecaj globalnog povezivanja na konkurentnu prednost zemalja
Informatička tehnologija u zadnjih dvadeset godina 20. stoljeća toliko je napredovala da je
stvorila materijalnu osnovu za novi tip kapitalističke ekonomije, za informatičku, umreženu
ekonomiju. Novi tip ekonomije zasniva se na intelektulanom kapitalu, informacijama i na
mrežnoj organizaciji poslovanja. No istoimenu ekonomiju karakterizira još jedno bitno
obilježje: ona je ubrzo, zahvaljujući neslućenoj brzini planetarne cirkulacije informacija i
novih mogućnosti umreživanja gospodarskog poslovanja i globalnog povezivanja i
interakcije, nadišla nacionalne granice, prerastajući u globalnu ekonomiju. Naime,
informatička je ekonomija postala najprije mrežna, a zatim i globalna ekonomija.
Globalna se ekonomija bitno razlikuje od svjetske ekonomije kakva je postojala na Zapadu
već od 16. stoljeća i koju je obilježavala međunarodna robna razmjena i međunarodna
cirkulacija kapitala, ali u ograničenim razmjerima. Svjetska se ekonomija mogla
transformirati u globalnu ekonomiju tek potkraj 20. stoljeća zahvaljujući novim informatičkim
i telekomunikacijskim tehnologijama, koje su omogućile da se u poslovanju prevaziđu granice
vremena i prostora. Financijske transakcije vrijedne milijarde dolara mogu se danas
zahvaljujući novoj informatičkoj infrastrukturi, obaviti u jednoj sekundi diljem čitavog
svijeta. Globalna cirkulacija informacija brzinom svjetlosti omogućila je fenomenalan porast
međunarodnih financijskih tokova: udio međunarodnih financijskih transakcija u domaćem
bruto proizvodu povećan je u SAD od 9,3% u 1980. na 109,3% u godini 2000., a u Njemačkoj
od 7,5% na 90,8%, u Francuskoj od 8,4% na 122,2%, u Italiji od 1,1% na 118% (Mesarić,
2005:403).
Mnogostruko povećavajući opseg međunarodne cirkulacije kapitala, nove su informatičke i
telekomunikacijske tehnologije povezale banke, investicione i mirovinske fondove i burze
čitavoga svijeta u jedinstvenu informatičku, komunikacijsku i poslovnu mrežu, što je
rezultiralo mrežnim povezivanjem poslovnih korporacija i cjelokupnog svjetskoga
gospodarstva.
Tržište dobara i usluga nezaustavljivo se globalizira unatoč još uvijek postojećem
protekcionizmu i ograničenjima. Povezivanje proizvodnih procesa u novoj informatičkoj,
globalnoj ekonomiji najčešće se ostvaruje tako da se komponente nekog proizvoda izrađuju u
više poduzeća disperziranih u više raznih zemalja, povezanih u proizvodne lance, odnosno
57
mreže. Navedeni umreženi sustav proizvodnje zasniva se na raznim oblicima suradnje i
sporazuma između velikih transnacionalnih korporacija, njihovih decentraliziranih jedinica te
mreže malih i srednjih poduzeća. Bitno obilježje te transnacionalne proizvodne mreže je
upravo njezina velika fleksibilnost u reprogramiranju proizvodnje i distribucije u skladu sa
čestim tehnološkim i tržišnim promjenama.
Navedena tehnološka, proizvodna i trgovinska fleksibilnost mreže zahtijeva nove metode
menadžmenta. S jedne strane, upravljačka je fleksibilnost potrebna da bi se svakoj
proizvodnoj jedinici omogućilo brzo prilagođivanje proizvodnje promjenljivim zahtjevima
tržišta, a sa druge strane, potrebno je osigurati visoku razinu kvalitete i preciznosti da bi svi
dijelovi proizvoda izrađeni na raznim udaljenim lokacijama bili kompatibilni do najmanjih
detalja specifikacija. To je moguće postići zahvaljujući mrežnoj povezanosti i novim
informatičkm i računalnim tehnologijama (Mesarić, 2005:404).
Usprkos brzoj globalizaciji trgovine, proizvodnje, tehnologije i financijskih tokova svjetska
ekonomija je još uvijek daleko od toga da bude uistinu globalna, odnosno u potpunosti
globalizirana. Na taj proces utječe postojanje nacionalnih država (ili saveza tih država, kao na
pr. Europske unije), koje svojom politikom i propisima utječu na gospodarske procese,
nastojeći zaštititi i poticati koristi svojih tvrtki i svojih građana. Posebnu ulogu u tome ima
japanska vlada koja svojim korporacijama pruža svakovrsnu podršku. No, ni uloga američke,
a ni europskih vlada nije bitno drugačija u promociji svojih nacionalnih gospodarskih interesa.
Poseban je slučaj s američkim korporacijama povezanima s proizvodnjom oružja, a koje su
pod kontrolom ministarstva obrane. To ministarstvo ima monopol nad ključnom vojnom
tehnologijom onemogućujući bilo kakvu globalizaciju te tehnologije i proizvodnje koja je u
pravilu na najvišoj tehnološkoj razini. Ipak trend ekspanzije međunarodne trgovine, sve većeg
prožimanja nacionalnih i regionalnih tržišta, a osobito porast međunarodnih tijekova kapitala
nezaustavljivo se nastavlja. Ipak, postojanje nacionalnih država i regionalnih saveza i njihove
uloge u reguliranju ekonomskih procesa i dalje će predstavljati barijeru u potpunom stapanju
nacionalnih i regionalnih ekonomija u jedinstvenu globalnu ekonomiju bez granica (Mesarić,
2005:404).
Predviđa se da će u procesu globalizacije doći do regionalne diferencijacije globalne
ekonomije u tijeku koje će se oblikovati tri velike regije: a) Sjeverna Amerika (uključivši
Kanadu i Meksiko); b) Europska unija; i c) regija azijskog Pacifi ka sa središtem u Japanu, ali
58
sa sve većom ulogom Kine i Južne Koreje. Predviđanja pokazuju na brzi porast trgovine i
investicijskih ulaganja, kako unutar navedene tri regije, tako i između njih, dok druga
područja svijeta zaostaju i postaju sve više marginalizirana. No iako se između tri navedena
bloka država povećava razmjena roba, usluga, kapitala, tehnologije i informacija između njih
dolazi i do sve oštrije konkurencije, a to ugrožava američku tehnološku i ekonomsku globalnu
hegemoniju.
Globalna je ekonomija, dakle, u određenoj mjeri regionalizirana, iako se svi glavni
gospodarski procesi, kao što je npr. cirkulacija kapitala, roba i informacija, odvijaju u
globalnom okviru. Na regionalizaciju globalne ekonomije djeluju povijesno ukorijenjene
političke institucije u obliku nacionalnih država i pripadnost različitim duboko ukorijenjenim
kulturama. Stoga se posebno naglašava da se globalna ekonomija ne može smatrati
planetarnom ekonomijom: ona ne uključuje sve teritorije ni sve stanovnike našeg planeta, niti
sve gospodarske procese, iako utječe izravno ili neizravno na te procese i na život svih
stanovnika toga planeta (Mesarić, 2005:405).
.
59
5. ZAKLJUČAK
Globalizacija i globalno povezivanje su dva termina koja diktiraju smjer kretanja svjetskog
gospodarstva i svijeta općenito. Iako se nitko ne može složiti oko jedinstvene definicije
globalizacije sigurno je da je to proces laganog prelaska i razmjene ljudi, roba, usluga,
informacija i tehnologije preko granica nacionalnih gospodarstava. Danas postoje brojni
pobornici globalizacije koji ističu njene prednosti poput integracija država, razmjene kultura i
tehnologije, veće konkurencije, te životnog standarda za kojeg je malo tko u prošlosti mislio
da je dostižan. S druge strane se javljaju antiglobalisti koji tvrde da su se veliki okoristili na
račun malih, te kako se jaz između bogatih i siromašnih samo produbljava.
Procesi globalizacije počeli su se odvijati već u 16. i 17. za doba kolonijalizma, no ubrzani
razvoj je počeo tek nakon Drugog svjetskog rata i konferencije u Bretton Woodsu 1944.
godine. Tada su donešene odluke o osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda (IMF),
Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Te međunarodne institucije su
glavni oslonac razvoju globalizacije jer su doprinijele stvaranju uvijeta za otvaranje i
liberalizaciju tržišta. Za ove se institucije vežu brojne kontroverze jer im se zamjera da su
svojom politikom samo produbile jaz između visoko razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, te
da pogoduju velikim zemljama i multinacionalnim kompanijama u upravljanju svijetom.
Upravo su tu liberalizaciju i pogodovanje institucija iskoristile multinacionalne kompanije.
One predstavljaju oblik koncentracije kapitala i posluju u velikom broju zemalja diljem
svijeta. Posjeduju tehnologiju, znanje, ogromnu imovinu i kapital te na taj način dosta često
zauzimaju monopolski položaj na tržištu, te utječu na politike država u kojima posluju.
Privučene su raznim jeftinom radnom snagom, raznim poreznim i drugim olakšicama te na taj
način ostvaruju ekstra profite. One sa sobom donose pozitivne stvari kao što su transfer znanja
i tehnologije, nova radna mjesta i konkurentnost, ali i negativne kao što su uništavanje malih
poduzeća u tranzicijskim i nerazvijenim zemljama i loši uvjeti rada.
Multinacionalne kompanije igraju najznačajniju ulogu u globalizaciji iz razloga što povezuju
zemlje i ljude diljem svijeta. Iz početka djeluju kao inovatori, a kasnije sele proizvodnju u
manje zemlje s jeftinijom radnom snagom, te se proizvedeni proizvod na kraju ponovno vraća
u bogatije zemlje gdje od prije postoji tržište i potrošači za njih. Multinacionalne kompanije
imaju profite koji često premašuju BDP mnogih zemalja. Proizvodnju baziraju na visokoj
60
tehnologiji te proizvode pojedine dijelove proizvoda u zemljama gdje im je najjeftinija radna
snaga. Na taj način snažno utječu na gospodarstvo pojedine zemlje pa i cijele svjetske
ekonomije. Može se reći kako multinacionalne kompanije nisu produkt globalizacije već da su
one glavni pokretači procesa globalizacije. Velikim ulaganjem u R&D, inozemnim stranim
ulaganjima i prisutnošću u cijelom svijetu kompanije ruše barijere i vladaju svijetom.
Investiranje multinacionalnih kompanija u Republiku Hrvatsku važan je dio gospodarske
razvojne politike te doprinosi povećanju zaposlenosti i održivi rast hrvatskog gospodarstva.
Izravne strane investicije najviše su plasirane u djelatnosti s visokim profitom te razvijenom
infrastrukturom. Multinacionalne kompanije su znatnije počele ulagati kapital u RH tek 1996.
godine te je najveći ostvaren u procesu pretvorbe državnih poduzeća.
Znatan dio izravnih stranih investicija došao je relativno kasno u Hrvatsku, što je isključivo
posljedica domovinskog rata te gospodarske i političke nestabilnosti. S obzirom na sve te
čimbenike izravne strane investicije nisu još u većoj mjeri utjecale na promjenu gospodarske
strukture kao u drugim tranzicijskim ekonomijama. Može se zaključiti da je Hrvatskoj još
uvijek potrebno preusmjeravanje proizvodnje i odlučan proces restrukturiranja industrije
pogotovo s ciljem prilagodbe potražnji Europske unije.
Osim multinacionalnih kompanija veliki utjecaj na svjetsko gospodarstvo ima ubrzani razvoj
informacijske tehnologije koji je omogućio ubrzan protok informacija i veću integriranost. Uz
pomoć suvremene tehnologije pruža se mogućnost umrežavanja različitih organizacijskih
cjelina koje su fizički na udaljenim mjestima. Globalnim povezivanjem se stvara okruženje
koje daje mogućnost zaposlenicima i poduzećima da međusobno komuniciraju i rade za istu
svrhu iako nisu fizički na istom mjestu. Nude se mogućnosti samostalnog rada za nezavisne
izvođače, koji preko svog računala mogu obavljati posao i mijenjati poslodavce u skladu s
pruženim i nađenim prilikama. Također je moguće povezivanje dvaju različitih poduzeća u
svrhu zajedničkog rada i razmjene znanja i iskustava. Ovakav način poslovanja daje veću
važnost menadžerima. S obzirom da nisu fizički na istom mjestu sa ostalim zaposlenicima,
motiviranje i vođenje ljudi i donošenje odluka preko interneta zahtijeva veliku posvećenost
menadžera svom poslu i usavršavanjem svog znanja. Upravo radi toga, menadžeri moraju
razvijati postojeće i nove vještine kako bi jedna poslovna cjelina dobro funkcionirala.
61
Globalno poslovanje nudi mogućnost velikog izbora lokacije poslovnica i smještaja svojih
distribucijskih centara na lokacije za koje je njihovo poslovanje najpovoljnije i tamo gdje se
očekuju najveći prihodi.
Usprkos brzoj globalizaciji trgovine, proizvodnje, tehnologije i financijskih tokova svjetska
ekonomija je još uvijek daleko od toga da bude uistinu globalna, odnosno u potpunosti
globalizirana. Na taj proces utječe postojanje nacionalnih država (ili saveza tih država, kao na
pr. Europske unije), koje svojom politikom i propisima utječu na gospodarske procese,
nastojeći zaštititi i poticati koristi svojih tvrtki i svojih građana.
62
LITERATURA
KNJIGE
1. Babić,M., Babić,A.,2000.,Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb.
2. Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. i Pološki Vokić, N., 2008., Suvremeni menadžment,
Školska knjiga, Zagreb.
3. Bezić, H., Inozemne direktne investicije kao oblik ulaganja, Zbornik
radovaekonomskog fakulteta Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, svezak 10,
1992.
4. Dicken, P., 2007.,Global shift : mapping the changing contours of the world economy,
London
5. Gilpin, R, 2001., Global Political Economy, Princeton University Press, Princeton
6. Grgić, M., Bilas, V., 2012., Teorija regionalnih ekonomskih integracija, Sinergija,
Zagreb
7. Hill, C.W., 2003., International Business: Competing in the Global Marketplace,
Irwin Mc Grow-Hill.
8. Milardović A., 1999., Globalizacija, Panliber, Osijek, Zagreb, Split
9. Robbins, S. P., Judge, T. A., 2009., Organizacijsko ponašanje, Mate d.o.o, Zagreb
10. Prevšić, J. i Ozretić- Došen, Đ. 1999., Međunarodni marketing, Masmedia, Zagreb
11. Rupnik, V., Sundać, D., 2005., Dominacija kapitala=klopka čovječanstvu, I.B.C.C.,
Rijeka
12. Salvatore, D. 1993., International Economics, MacMillan Publishing Company, New
York
13. Scholte, J. A. 2000., Globalization. A critical introduction,Macmillan, London
14. Stager, M. B., 2005., Globalizacija, Šahinpašić, Sarajevo
15. Strahinja D., 2006., Ekonomija- gdje je tu čovjek?, Digital point tiskara d.o.o., Rijeka
16. Vidović, D., Pauković, D., 2006., Globalizacija i neoliberalizam refleksije na hrvatsko
društvo, CPI, Zagreb
17. Vuković, A., 2003., Ekonomija, Dalmatina d.o.o., Zagreb
63
ČLANCI
1. Allen C.R., 1998., Explorations in Economic History, Volume 38, Issue 1, pages 117-
146
2. Andreou, A. 2014, The IMF is failing. Let's reform it, The Guardian, dostupno na:
http://www.theguardian.com/commentisfree/2014/apr/03/imf-failing-reform-it
3. Assie-Lumumba, N.T., The Global Development Learning Network (GDLN) and
Tertiary Education in Africa: Opportunities and Predicaments of Centralized
Knowledge Broadcasting Programs on the World Scale, Perspectives on Global
Development&Technology, Leiden, 2008, Vol.7, No. 3/4, str. 231-258.,
http://web.a.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?sid=87ca63b9-fd57-47ba-
b5c6-2fa740dd3cf5%40sessionmgr4001&vid=5&hid=4101
4. Bilas, V., Franc, S., Uloga inozemnih izravnih ulaganja i način poticanja
http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-13.pdf
5. Dabić M., 2007., Uloga multinacionalnih kompanija u promicanju tehnološkog razvoja zemalja u tranziciji, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu
6. Hszieh, S. i ostali, Networking the global maritime partnership, Naval War Colege
Review, Newport, 2012, Vol.65 No.2, str. 10-29,
http://web.b.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?sid=0782b527-40e1-4b31-
a411-1fd8c514101f%40sessionmgr110&vid=1&hid=123
7. Internet of everything: profits of $513 billion in 2013, Backbone, North Vancouver,
2013, str. 6-6., http://web.a.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?sid=87ca63b9-
fd57-47ba-b5c6-2fa740dd3cf5%40sessionmgr4001&vid=14&hid=4101
8. Lončar, J, Globalizacija kao nositelj suvremenih promjena u svijetu, Geoadria, Zadar,
2005, Vol.10 No.1, str. 91-104.,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14812
9. Mesarić, M, Informatička revolucija i njezin utjecaj na stvaranje informatičke, mrežne,
globalne ekonomije - analiza manuela castellsa, Ekonomski pregled, Vol 56 No 5-6,
Zagreb, 2005, str. 389-422.,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=15811
10. Morić Milovanović, B, Strateški pristup umrežavanju malih i srednjih poduzeća,
Economic thought and practice, Dubrovnik, 2013, No. 1, str. 237-258.,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=153659
64
11. Palsdottir, B, Neusy, A.J, Global health: networking innovative academic institutions,
Infectious Disease Clinics, Philadelphia, 2011, str. 337-346.,
http://web.b.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?sid=9e530f58-dae4-426e-
b03b-8d780ad2ae0c%40sessionmgr111&vid=1&hid=123
12. Roca, Z., Oliverir Roca, M., Prostori mjesta i tijekova, razvoj i lokalno/globalno
povezivanje: prilog programu istraživanja krajolika, Sociology and Space, Zagreb,
2009, Vol. 43 No. 3, str. 769-795.,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=53049&lang=en
INTERNET IZVORI
1. Globalizacija-ekonomski aspekti, pogledano 4.05.2015.,
http://web.efzg.hr/dok/PDS/OrganizacijaIManagement/3.%20GLOBALIZACIJA.pdf
2. XII. Globalization: International Trade and Migration, pogledano 4.5.2015.,
http://www.worldbank.org/depweb/english/beyond/global/chapter12.html
3. Müller, R., Globalizacija, pogledano 6.5.2015.,
http://www.dadalos.org/globalisierung_hr/grundkurs_3.htm
4. Zachary, D 2014, There are officially more mobile devices than people in the world,
pogledano 7.05.2015., http://www.independent.co.uk/life-style/gadgets-and-
tech/news/there-are-officially-more-mobile-devices-than-people-in-the-world-
9780518.html
5. Böhme, H 2013, Četvrta industrijska revolucija, pogledano 10.05.2015.,
http://www.dw.com/hr/%C4%8Detvrta-industrijska-revolucija/a-16728042
6. Ivanovič, Kamenskij, S. Globalna kriza i naša svakodnevnica, pogledano 10.05.2015.,
http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&
id=43:globalna-kriza-i-naa-svakodnevica&catid=7:nae-vrijeme&Itemid=34
7. ATKearney, pogledano 6.5.2015.,
http://www.atkearney.com/documents/10192/5797358/Connected+Risks%E2%80%94
Investing+in+a+Divergent+World.pdf/e45b9ffa-700b-445e-bb34-e2dfff082009
8. China overtakes US for foreign direct investment, pogledano 7.05.2015.,
http://www.bbc.com/news/business-31052566
9. MMF: niska inflacija i geopolitički rizici zasjenili izglede za gospodarski rast,
pogledano 7.05.2015., http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/mmf-niska-inflacija-i-
geopoliticki-rizici-zasjenili-izglede-za-gospodarski-rast-268605
65
10. http://www.bbc.com/news/business-31052566, pogledano 7.5.2015.
11. Poslovni dnevnik, Međnarodni monetarni fond-MMF, pogledano 8.05.2015.,
http://www.poslovni.hr/leksikon/meunarodni-monetarni-fond-mmf-1375
12. World Trade Organization, Who we are, pogledano 10.05.2015.,
https://www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e/who_we_are_e.htm
13. Globalizacija: Značajke i implikacije, pogledano 10.05.2015.,
http://oliver.efri.hr/~mikro/Globalna%20ekonomija/Microsoft%20Word%20-
%201.%20kolokvij.pdf
14. The Economist 2013, Zen and the art of poverty reduction, pogledano 11.05.2015.,
http://www.economist.com/news/finance-and-economics/21588119-calm-and-
confusion-worlds-biggest-development-institution-zen-and-art
15. Financijski rječnik, pogledano 12.05.2015.,
http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/M/Multinacionalna-kompanija
16. http://www.statista.com/statistics/264671/top-20-companies-based-on-number-of-
employees/., pogledano 12.5. 2015.
17. SER Annual Report 2013, pogledano 12.5.2015,
<http://www.foxconn.com/index_En.html
18. Fortune, The 10 biggest R&D spenders worldwide
http://fortune.com/2014/11/17/top-10-research-development/, pogledano 12.5.2015.
19. https://www.globalpolicy.org/images/pdfs/Comparison_of_Corporations_with_GDP_
of_Countries_table.pdf, pogledano 12.5.2015.
20. Forbes, Global 2000 ., pogledano 12.05.2015.,
http://www.forbes.com/global2000/list/#header:revenue_sortreverse:true
21. Prijedlog strategije poticanja investicija u Republici Hrvatskoj, pogledano
15.05.2015., https://goo.gl/uVqoTG
22. Eurostat, Life online, http://ec.europa.eu/digital-agenda/sites/digital-
agenda/files/scoreboard_life_online.pdf
23. Internet live stats, Internet users, pogledano 12.05.2015.,
http://www.internetlivestats.com/internet-users/
24. We are social, Global digital statistics 2014, pogledano 12.05.2015.,
http://wearesocial.net/blog/2014/01/social-digital-mobile-worldwide-2014/
25. Važnost poslovnog umrežavanja (Business networking), pregledano 14.05.2015.,
http://goo.gl/4hR7DX
66
26. Huff post, The merger that worked: compaq and Hewlett-Packard, pogledano
14.05.2015., http://www.huffingtonpost.com/ben-rosen/the-merger-that-worked-
co_b_95873.html
27. CMS Wire, Collaboration and the Internet of Things, pogledano 16.05.2015.,
http://www.cmswire.com/cms/information-management/collaboration-and-the-
internet-of-things-022988.phpp
28. Business Technology Roundtable, Top 12 Economies Boosted by the Internet of
Everything, pogledano 16.05.2015., http://business-technology-
roundtable.blogspot.com/2013/06/top-12-economies-boosted-by-internet-of.html
67
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov Stranica
1. Raspodjela svjetske industrijske proizvodnje (u %) 6
2. Intenzitet liberalizacije svjetske trgovine pod okriljem GATT-a 7
3. FDI indeks povjerenja (FDI Confidence index) 16
4. Top deset destinacija za investitore u 2014. godini (u mlrd. $) 17
5. 10 najvećih multinacionalnih kompanija prema broju zaposlenih u
2014. godini
31
6. Usporedba prihoda 25 najvećih kompanija s BDP-om odabranih
država 2010. godine (mlrd. $)
32
7. Usporedba prihoda 25 najvećih kompanija s BDP-om odabranih
država 2010. godine (mlrd. $)
33
8. Petnaest vodećih multinacionalnih kompanija prema ostvarenom
prihodu od prodaje u 2009. godini (mlrd $)
34
9. Industrijski lideri 2014. godine (mlrd $) 35
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov Stranica
1. Izravna ulaganja u RH od 2005. do 2013. po zemljama (u mil. eura) 39
2. Osobe koje nisu nikad koristile internet u razdoblju od 2005. do 2015. godine
45
3. Broj korisnika interneta u svijetu od 1993. do 2013. godine 46
4. Postotak korisnika interneta po regijama za 2013. godinu 46
5. Promjena cijena dionica nakon spajanja HP-a i Compaqa 50
POPIS SLIKA
Redni broj Naslov Stranica
1. Pozitivne i negativne strane odnosa između multinacionalne
kompanije i zemlje domaćina
41
2. Aktivni korisnici društvenih mreža i „chat“ aplikacija 47
3. Ljudska populacija i povezani uređaji od 2003. do 2020. godine 54
4. Predviđene vrijednosti profita od „interneta svega“ za 2013. godinu
po zemljama
55
