Niti ovdje niti tamo (Jasna Čapo Žmegač, etnologinja - intervju u Svjetlu riječi)

8/3/2019 Niti ovdje niti tamo (Jasna apo mega, etnologinja - intervju u Svjetlu rijei)

1/8

1

Gastarbajteri: otili su s namjerom da se uskoro vrate, godinama su odgaali povratak,u Njemakoj su im se rodila djeca i unuci, danas su nekoliko godina pred mirovinom ili suve umirovljeni, a ipak se ne vraaju, ili se vraaju djelomino... Privremenost se pretvorila

u trajnost. A, i jednom kad se vrate, nisu posve kod kue, neto im nedostaje

Razgovarao: Jozo DAMBO Snimio: Zvonko BENKOVI

Fenomen radnih migracija u zapadnoeuropske zemlje od ezdesetih godina prologa stoljea

vaio je dugo vremena kao socijalni i politiki problem; tek postupno njime su se poele baviti itematizirati ga razliite znanstvene struke, flm i knjievnost. Sveprisutna i nezaobilazna rije uovom tematskom kompleksu jest gastarbajter, a to sve iza nje stoji, kakve asocijacije budi i kako se snjome ophodi to su pitanja na koja u ovom razgovoru elimo nai barem neke odgovore.

Jasna apo megaRAZGOVOR

etnologinja

Niti ovdjeNiti ovdjeniti tamoniti tamo


2/8

2

U suvremenoj hrvatskoj etnologiji problemom radnih migracija i gastarbajterstva sustavnije seu zadnje vrijeme bavi pro. dr. sc. Jasna apo mega, znanstvena savjetnica u Institutu za etnologijui olkloristiku u Zagrebu, institutu koji i u europskim razmjerima uiva ugled visokoproesionalneustanove i iji spomen neizbjeivo evocira imena kao to su Maja Bokovi-Stulli, Dunja Rihtman-Augutin, Zorica Vitez i dr.

Jasna apo mega diplomirala je etnologiju i rancuski jezik i knjievnost na Sveuilitu uZagrebu, a doktorirala na kaliornijskom sveuilitu u Berkeleyu. Organizirala je i sudjelovala navie meunarodnih znanstvenih skupova. Autorica je vie knjiga i preko sedamdeset znanstvenihradova iz svoje struke, te voditeljica znanstvenog programa Tradicionalna i suvremena kultura iprocesi identifkacije. Godine 1999. dodijeljena joj je Dravna nagrada za znanost. Godinu dana bila

je stipendistkinja zaklade Alexander-von-Humboldt u Njemakoj gdje je istraivala ivot hrvatskihradnika i iseljenika u Mnchenu odnosno Bavarskoj. Ova istraivanja, koja su jo u tijeku, motiviralasu na razgovor.

Problemom radnika migranata bavile su se uglavnom sociologija i demografja. Vaa struka jeetnologija. to moe ta znanost u enomenu radnih migracija iznai vie nego gore spomenute idruge struke? U emu etnologija one upotpunjuje i koje novosti unosi u istraivanju?

Etnologija ima jednu specifnu metodo-logiju po kojoj se znatno razlikuje od drugihdrutvenih znanosti, te stoga biva bliskomhumanistikim znanostima. Dok se socio-logija i demografja pri prouavanju mi-gracija bave velikim brojevima, tj. velikimbrojem sluajeva na temelju kojih donosestatistiki utemeljene zakljuke, etnologiju

zanima individualno i posebno, iskustvenisvijet pojedinaca. Konkretno, kad je rije oradnim migracijama, mene e kao etnologazanimati svaka individualna migracijska priaili migrantska biografja, odnosno ukupnasloena konstelacija koja je npr. dovela doneijega odlaska u Njemaku i pritome se tu zasigurno nai niz imbenika ekonomskih, politikih, psiholokih koji suodreenu osobu naveli na odlazak. Isto tako,

zanimat e me njezina iskustva i svakodnevneprakse, obiteljske i osobne strategije ivota uNjemakoj, i izmeu Njemake i Hrvatskeodnosno Bosne i Hercegovine. Znate, svojimpristupom etnologija esto pokazuje kakosu nae dominantne predodbe o radnimmigrantima esto stereotipne i jednostrane.Neki su, naime, odlazili iz potrebe, drugi jersu bili ideoloki progonjeni, trei iz znatielje,iz elje da napuste rodno mjesto i potrae

ire ivotne horizonte. Nisu svi niti ivjeli naklasian gastarbajterski nain, ve su dobronauili njemaki, a nakon to su shvatili dadugo odgaani povratak moda nee nikad


3/8

3

biti realiziran, okrenuli su se ivotu u Njemakoj i danas ive prema njemakim standardima, unutarekonomske klase kojoj pripadaju. Eto, to je, ini mi se glavni doprinos etnologije istraivanjima radnihmigracija: osobno iskustvo sueliti prosjenom iskustvu, to proizlazi iz velikih brojeva; osim toga

vidjeti kako se opi drutveni i politiki procesi odraavaju na iskustvo pojedinaca u domeni migracija.

Mi ovdje govorimo o radnicima migrantima; u socijalistikoj Jugoslaviji pak bio je u slubenojupotrebi pojam radnici na privremenom radu u inozemstvu. Kako znamo, pojam privremenne odgovara nikako stvarnosti i ako ga netko danas rabi, onda to ini samo iz nesvjesne navike iliignoriranja stanja. Koji je danas pojam openito uobiajen u znanosti?

U teorijskom smislu je u redu govoriti o radnicima migrantima; premda, ako bolje razmislimo,time zapravo jo uvijek izbjegavamo rei da su to iseljenici. Pojam iseljenik naime podrazumijevadefnitivno iseljenje. Ljudi o kojima govorimo ve dva, tri ili ak etiri desetljea ive u Njemakoj,no mi jo uvijek uz njih veemo privremenost. U naem imenovanju tih ljudi jo se osjea utjecajkomunistikog reima koji je skovao termin radnici na privremenom radu u inozemstvu. A znatezato ga je izmislio? Zato to ezdesetih godina prologa stoljea, kad je pritisak nezaposlenosti i rastuih

drutvenih napetosti u bivoj Jugoslaviji bio sve vei, vlastodrci su bili prisiljeni nekako reagirati budui da ljudima nisu mogli ponuditi posao, otvorili su do tada zatvorene granice i omoguilizapoljavanje u inozemstvu, na kapitalistikom Zapadu. Tih je godina vanjska migracija zapravoparadoksalno i porazno za tadanju ideologiju postala normalan oblik zapoljavanja jugoslavenskihradnika. Zato je prozvana privremenom, jer, nazvati te ljude iseljenicima znailo bi priznati neuspjehsocijalizma da ostvari drutvo pune zaposlenosti! U razdoblju kad europska kapitalistika privreda za razliku od socijalistike vapi za radnom snagom! Predmnijevajui da joj je ista samoprivremenopotrebna.

Dakle jednaka oekivanja, samo s razliitih pozicija?

U tome su se smislu planovi i Jugoslavije i Njemake poklopili. I tako nam je pomalo svima ostalata ideja privremenosti, i samim migrantima. A, zapravo, teko je te ljude ukalupiti u neke etikete ikategorije. Njihovo se iskustvo pokazuje iznimnim: otili su s namjerom da se uskoro vrate, godinamasu odgaali povratak, u Njemakoj su im se rodila djeca i unuci, danas su nekoliko godina predmirovinom ili su ve umirovljeni, a ipak se ne vraaju, ili se vraaju djelomino... Privremenost sepretvorila u trajnost. A, i jednom kad se vrate, nisu posve kod kue, neto im nedostaje.

U Njemakoj, odnosno Austriji udomaio se pojam Gastarbeiter, ali i on se sve vie potiskujeiz govorne prakse.

Pojam Gastarbeiter, gost-radnik, pokazuje, kako sam ve natuknula, da je ondanja njemaka iaustrijska imigracijska politika bio u suglasju s jugoslavenskom: strane radnike privremeno zaposliti.Poslije su se udili, kako je to zgodno rekao pisac Max Frisch, nakon to su radnici ostali u Njemakoj:Pozvali smo radnike, doli su ljudi. Danas tamo ive s potomcima u drugoj i treoj generaciji.Gastarbeiter je ve odavno zastario termin, i nije, kako bi se to danas reklo politiki korektan.No, zanimljivo je da ga danas ponajvie rabe sami ljudi kojima je nekad pripisan! Redovito sam gaula od hrvatskih radnika migranata koje sam susretala u Mnchenu. Mnogi su se tako nazvali dabi se razgraniili spram ratnih izbjeglica koji su poetkom devedesetih godina masovno pristigli uNjemaku. Za te ljude i njihove potomke, pojam gastarbajter opisuje jednu skupinu ljudi otprilikeistoga drutvenoga statusa, sline dobi, istih ciljeva vezanih uz emigraciju, koja godinama ivi

paralelni ivot izmeu Njemake i Hrvatske odnosno Bosne i Hercegovine. U Njemakoj je, meutim, jo osamdesetih godina dolo do promjene terminologije i sve ee uporabe naziva auslndischeArbeiter(nehmer), strani radnici,. Danas je politiki korektno govoriti o Zuwanderer, doseljenicima,ili Einwanderer, useljenicima, a sve ee se u strunoj literaturi susree i internacionalna rijeMigrant,


4/8

4

s nastavkom za enski rod, pisanoMigrantInnen. Nazivali su ih i unsereauslndische Mitbrger, naistrani sugraani. Odnedavno se u Njemakoj uz broj stranaca (2007. godine 7,3 milijuna stranacaili 9% od ukupnoga stanovnitva) esto navodi i broj osoba s migracijskom pozadinom (Personenmit Migrationshintergrund). Tim su nazivom obuhvaeni svi useljenici nakon 1950. godine i njihovipotomci, bez obzira na to imaju li ili ne njemako dravljanstvo. Takvim raunanjem udio osoba smigracijskim podrijetlom iznosi ak 19 posto ukupnoga stanovnitva.

Nije li to problematina raunica?

Nije mi posve jasno kakvi se politiki interesi ili ciljevi kriju iza te kategorizacije stanovnika.Moda je rije o pokuaju da se Njemaka pojmi kao zemlja imigracije, koja je sposobna apsorbiratimigrante kao svoje su-graane? Meni se takav govor ini besmislenim a potencijalno i opasnim onmoe unijeti strah meu migrante i potaknuti ksenoobine reakcije protiv stranaca.

Vi ste se kao stipendistkinja ugledne njemake zaklade Alexander-von-Humboldt intenzivnobavili problemom radnika migranata. Kakav istraivaki interes postoji sada konkretno uHrvatskoj za ovakva istraivanja, a kakav u Njemakoj ili moda i u nekim drugim europskimdravama? Vara li me dojam da je u Hrvatskoj, a dakako i u Bosni i Hercegovini, uslijed rata iaktualnih problema ovo pitanje potisnuto sasvim u pozadinu?

U pravu ste da je interes za radnike migrante a i za migrante openito nedovoljan, moda ak i potisnutu stranu. Minimizira se i dananji glavni migracijski proces, tzv. odljev mozgova, tj. odlazak iz zemljemladih visoko obrazovanih osoba. Pojavila se i nova arobna rije dijaspora, pa neki u dijasporu ubrajajui radnike migrante u Njemakoj. Devedesetih je godina prologa stoljea tema bila kurentnija, nastala sui dva zbornika o dijaspori u jednome se govorilo i o migrantima u Njemakoj i Francuskoj. Objavljena

je i velebna knjiga Iseljena Hrvatska, no i dalje nedostaju komparativne i suvremenim migracijskimteorijama proviene studije i knjige o hrvatskoj iseljenikoj ili openitije migrantskoj populaciji. Nes(p)

retnim politikim odlukama i dogaajima, dijaspora je u novom tisuljeu nekako ispala iz mode; sjedne je strane bila kompromitirana nekim povratnicima koji su obnaali visoke dravne unkcije, a sdruge, manipulacijama brojem mjesta koje je dijaspora dobila na raspolaganju u Saboru i sl. No, to je

jedno sasvim drugo pitanje. Nezgodno je to se pod pojmom dijaspora danas kriju vrlo razliiti sadrajite on obuhvaa tako heterogene skupine kao to su Hrvati u BiH, u Kanadi, obje Amerike, Njemakoj,Austriji (ukljuujui i tzv. staru gradiansku dijasporu) i drugdje. No, ohrabrujue je da je u posljednjihnekoliko godina napisano nekoliko knjiga i doktorata koji se bave hrvatskom i bosanskom migracijskompopulacijom: o Hrvatima u Australiji pisala je Val Colic-Peisker, o Hrvatima u Kanadi Daphne Winland,o bosanskoj, preteito bonjakoj dijaspori Hariz Halilovich, Nenad Popovi napisao je nadahnut esej ohrvatskojgastarbajterskoj populaciji u Njemakoj i sl.

U kome pravcu idu ta i slina istraivanja i gdje su njihova teita?

U Njemakoj trenutno postoji nekoliko osoba koje se bave migracijama s podruja biveJugoslavije, napose Hrvatske. Povjesniari Ul Brunnbauer i Karolina Novinak sa Sveuilita uRegensburgu sustavno analiziraju do sada nepoznate izvore o hrvatskoj migracijskoj prolosti, nesamo onoj novijoj, i ukazuju na neke slinosti migracijskih procesa nekad i danas: primjerice, ini seda je razliite emigracijske valove npr. onaj s prekooceanskim ciljem krajem 19. stoljea kao i onajs europskim ciljem iseljavanja u drugoj polovici 20. stoljea pratio snaan povratniki val. Takoer,pokazuje se i da su hrvatske dravne institucije (i u doba Austro-Ugarske) kao i kasnije u meuratnoj

Jugoslaviji i u socijalistikoj Hrvatskoj nastojale ouvati veze s iseljenicima i potaknuti njihov povrataki sl. Od istraivaa etnologa spomenula bih Maju Povrzanovi Frykman. Ona je napisala niz studija ohrvatskim migrantima u vedskoj, bavei se i radnim migrantima iz ezdesetih i sedamdesetih kao iizbjeglicama iz devedesetih godina prologa stoljea. Kao i moje studije o Hrvatima u Njemakoj, i studije


5/8

5

nastale u vedskoj pokazuju da su migrantiodravali veze s domovinom, u uvjetima veeudaljenosti naravno manje intenzivne. Postojei neke razlike, vezane uz imigracijske politikezemalja u koje su se radnici migranti naselili:vedska je inkluzivnije, multikulturno drutvo

u koje je integracija stranih radnika laka negou njemako ili austrijsko drutvo. Pogotovose ovo posljednje pokazalo zatvorenim, estoksenoobinim spram radnika migranata.

S kakvom radnom hipotezom ste Vipristupili istraivanju i do kakvih ste osnovnihzakljuaka doli tijekom istraivanja?

Neke moje poetne hipoteze bile su, kao

to je est sluaj u etnolokim i antropolokimistraivanjima, znatno promijenjene nakonsusreta s migrantima i njihovim potomcima. Utome se smislu moe rei da sam, oslukujuio emu migranti najvie govore, defnirala iteme kojima sam posvetila pozornost; stogasu migranti na izvjestan nain su-kreatorimojih istraivanja, i na tome im srdanozahvaljujem. Tako sam ve nakon prvihnekoliko susreta s ljudima ustanovila da enei mukarci imaju razliito gledanje na nekapitanja, npr. pitanje povratka, vezanosti zarodni kraj i domovinu openito. Mukarci

su ini se skloniji nostalgiji prema zaviaju i planiranju povratka nakon umirovljenja, dok ene eleostati u Njemakoj jer tamo ive njihova djeca i unuci. Zanimljivi su bili i razgovori s djecom prvegeneracije radnih migranata. Moda za neke neoekivano, pokazali su njihovu izvrsnu uklopljenostu njemako drutvo, ali i izvjesnu privrenost svojem hrvatskom podrijetlu. Do istoga je rezultatadola i Katica Ivanda-Jurevi, koja je nedavno doktorirala upravo s tom temom na Sveuilitu uBremenu. Najobrazovanija skupina mladih ljudi, od kojih neki imaju i vrlo uspjene meunarodnekarijere, ne odriu se svojih hrvatskih korijena, no ne proputaju spomenuti da bolje govore njemaki

jezik i da se bolje snalaze u njemakom drutvu. Kako je to nedavno rekao jedan mladi, podrijetlom

Hrvat, odrastao i kolovan u Rosenheimu, Mnchenu, Berlinu i Antwerpenu: na mene gledaju kaona mjeavinu: kao na hrvatsko-njemakog dizajnera s belgijskim korijenima. I tako dalje, mnotvo jezanimljivih detalja do kojih sam dola tijekom istraivanja.

Hrvatski pjesnik Zvonko Plepeli koji kao sveuilini bibliotekar radi i ivi u Berlinu, a pjesmepie i na njemakom i na hrvatskom, naslovio je jednu svoju zbirku s Niti ovdje niti tamo (1981).Nije li to precizan opis gastarbajterske egzistencije?

Ja bih obrnula i rekla da sintagma i ovdje i tamo preciznije opisuje njihovu egzistenciju. Ne samozato to su radni migranti sedamdesetih godina prologa stoljea otprilike svaka dva tjedna putovali

kui za vikend, ve i zato to neki srcem i duom nikad nisu napustili one prostore tamo dok suistodobno razvili osjeaj pripadnosti u mjestima svoga trenutnoga boravka. Niti ovdje niti tamo jeslika koja odgovara izvjesnom poimanju svijeta, prostora i mjesta i ovjekove prisutnosti u tome svijetu.Poimanju da su ljudi usidreni u jednome mjestu, vrsto vezani uz prostor, obino onaj u kojemu su


6/8

6

roeni. To je prostor iz kojega je ovjek sazdan, zapisao je hrvatski teolog Ivan Golub, i kao takav jeujedno i sveti prostor, prostor koji odreuje osobu. Drugim rijeima, obino smatramo da ovjekmoe osjeati pripadnost i lojalnost samo prema jednom mjestu. No, uslijed velike mobilnosti u 20.stoljeu, sve je vie osoba koje su napustile svoj rodni zaviaj i desetljeima ive negdje drugdje (ili na

vie drugih mjesta). Oni su stoga istodobno i tamo (gdje su roeni) i ovdje (gdje ive), manje ili viefziki, manje ili vie duhom, u vlastitome svijetu sainjenom i od onoga tamo i od ovoga tu, u domu

koji stvaraju od rutinskih praksi, ponavljanjem uobiajenih obrazaca ponaanja, stilom odijevanja iobraanja drugima, kroz sjeanja i prie koje priaju o onome tamo.

Ostanimo jo malo kod Plepelia. Stereotip gastarbajtera izgleda otprilike ovako: ovjek izpasivne hrvatske i bosansko-hercegovake sredine, radi na bauteli, stanuje u baraci, hrani izkonzervi, njemaki natuca onako glasi naslov Plepelieve zbirke Du kommen um sieben, svakomalo autobusom putuje kui, nosei pare i poklone, poneto krijumarei preko granice, gradikuu u koju namjerava sljedee godine useliti, vrati se istroen i u mnogoemu prevaren,nerijetko razoaran ... Takve je literarno portretirao na primjer Ivan Raos ili likovno Dragutin

Trumbeta. Ali osim ovog tipa postoji i tip gastarbajtera kao to je i Plepeli sm, no koji to zasebe ne bi nikada kazao. Kako stoji s tom drugom grupom radnika na privremenom radu kojise ne bi sami nazvali ni radnicima nego u najboljem sluaju samo strancima? Sportai, umjetnici,glazbenici, intelektualci, inenjeri, lijenici?

Da, to ste tono opisali, taj stereotipgastarbajtera. Tomu bih jo dodalapripadnost niemu drutvenom sloju. Zato ipostoji jedna skupina ljudi koja odbija nazivgastarbajter. Nedavno je, na jednoj tribini ogastarbajterima odranoj u Zagrebu, jednagospoa s indignacijom odbila da sebe isvoju obitelj tako nazove. A Hrvatsku suona i mu napustili sedamdesetih godina iotili u vicarsku; on je bio portski trener,ona ekonomistica. Njezino objanjenje: danisu gradili kue u Hrvatskoj ve su ulagaliu kolovanje svoje djece, pa stoga oni nisugastarbajteri! Ili, objanjenje koje sam ulau Mnchenu: Nisam otiao iz potrebe negoiz znatielje, dakle nisam gastarbajter. Tosamo pokazuje kako je taj pojam optereen

odreenim (esto negativnim) znaenjima,i kako ga ne moemo rabiti kao neutralanpojam u znanstvenim istraivanjima.

Vaa radna i istraivaka metoda nunoukljuuje razgovor s osobama o kojimapiete, to jest s predstavnicima razliitihgeneracija i podrijetla radnika migranata.Kako je stalo sa spremnou Vaih

ispitanika za razgovor? Je li se kod njihosjeala vie potreba da kau neto o sebiili moda rezerviranost i strah kao dubokousaeno nepovjerenje prema svakoj vrsti


7/8

7

ispitivanja? Jeste li kod njih zamijetili zadovoljstvo da se konano netko interesira za njihov ivoti stanje ili pak nerazumijevanje i odbojnost tipa ostavite nas na miru?

Moram priznati da sam na samome poetku istraivanja imala prilino problema da zadobijempovjerenje ljudi i uope zaponem razgovor. To je posve razumljivo, jer promislite sami, kako bistereagirali da netko Vama nepoznat pone postavljati osobna, ponekad ak i intimna pitanja o Vaemivotu? Moje bi istraivanje bilo praktino nemogue provesti da nisam susrela nekoliko osoba

izmeu ostaloga i Vas koje su shvatile kako je rije o znanstvenom istraivanju, dakle ni o kakvomispitivanju od strane neke dravne institucije ili medijske kue, koje e jednom dospjeti u javnost.One su me preporuile svojim poznanicima i prijateljima, koji su tek uz tu preporuku pristali narazgovor. Rekla bih, potpuno sam u to uvjerena, da su se ljudi u Mnchenu bojali govoriti. No,moram spomenuti i jedno sasvim drugaije iskustvo: nedavno je u Klubu povratnika iz inozemstvau Zagrebu Boe Vukui organizirao susret povratnika s nekoliko istraivaa. Povratnici su bili sretnida se konano netko zanima za njihove sudbine. Njihova reakcija Vam govori i o tome koliko su onitrenutno zanimljivi hrvatskoj javnosti.

Mislim da to s rezerviranou treba i ovako razumjeti: Kada je Jugoslavija 1960ih godinanaoigled privredne krize gurnula na stranu neke ranije ideoloke principe i otvorila granineprijelaze prema kapitalistikom Zapadu, nastojala je ipak nadzirati vlastite graane, a sadadonosioce deviza, kako se ovi ne bi zarazili ideologijom truloga Zapada, pri emu je naravnoposebno stilizirana slika opasne politike emigracije.

Jugoslavenski je reim, pod krinkom svesrdne brige o svojim radnicima na privremenom radu uinozemstvu, provodio bezobziran nadzor nad istima. Pogotovo ondje gdje je bila prisutna i tzv. politikaemigracija kao npr. u Njemakoj. (Ovdje je zanimljivo uoiti kako se politike migrante smatraloiseljenicima, emigracijom, za razliku od radnih migranata koji su u inozemstvu smatrani privremenoprisutnima.) Djelomino je ta briga bila i pozitivna: ukljuivala je uenje jezika, strunu izobrazbu,

poticala je nastajanje kulturno-umjetnikih drutava i sl. ali je ukljuivala i niz negativnih aspekata: odpromicanja komunistike ideologije do posvemanje kontrole ljudi; sijala je strah i nepovjerenje meumigrantima, od kojih su neki bili primorani uhoditi svoje kolege. U tome svjetlu valja razumjeti da sui petnaestak godina nakon nestanka komunistike Jugoslavija gastarbajteri bili oprezni u razgovorimasa mnom. Uhoenje hrvatskih migranata tematizirano je i u jednom zanimljivom stripu iz poetkadevedesetih godina prologa stoljea. Strip SuperHrvoje (autori Liste i Ercegovac) prati sudbinuHrvoja Horvata, mladia hrvatskog podrijetla, roenog i odraslog u Njemakoj. Roditelji politikiemigranti su stradali u automobilskoj nesrei, organiziranoj od jugoslavenskih tajnih slubi. TijekomDomovinskog rata Hrvoje je usnio svoju preobrazbu u kamenog ovjeka; potom odlazi u domovinusvojih predaka koju, obdaren super-snagom, brani od napadaa. No, premda se Jugoslavija ve raspada,

tajne slube jo uvijek djeluju, ovdje predoene u karikaturalnom liku Sime, zvanog Hromi Daba, i ustopu prate mladog hrvatskog branitelja.

Jesu li Vaa istraivanja pokazala neke uoljive razlike izmeu hrvatskih radnika migranata izrazliitih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

Zapravo ne, nisam uoila neke razlike izmeu jednih i drugih. No, uoila sam kako je rat mnogimmigrantima iz Bosne i Hercegovine znatno promijenio njihov do tada samotnjaki nain ivota uNjemakoj. Naime, tada oni gastarbajteri koji su kao jedini predstavnici obitelji radili u Njemakoj,k sebi dovode obitelj koja je do tada ivjela u Bosni. Dakle, nakon petnaest, dvadeset ili vie godina

odvojenog obiteljskog ivota, odjednom su se nali u situaciji da u Njemakoj ive zajedno. Tada dolazido unutarobiteljskih nesporazuma i manje ili vie uspjenoga navikavanja na zajedniki ivot i zamua odnosno oca i za enu odnosno djecu nesviknutu na stalnu oevu/muevljevu prisutnost.Tada su bili prisiljeni i osigurati vee stanove za cijelu obitelj, tada se neki odluuju u trenutku kad


8/8

8

im je kua u Bosni u koju su cijeli ivot ulagali sruena tada se odluuju kupiti stan u Mnchenu;tada im tek postaje jasno da e u Njemakoj sigurno ostati do umirovljenja. A moda i mnogo due.

Kako biste opisali okarakterizirali prvu, drugu, a u meuvremenu i treu generacijugastarbajtera?

Pod time mislite na migrante koji u razliitim razdobljima naputaju zemlju i odlaze raditi uinozemstvo? Radije bih govorila o migrantima, a ne o gastarbajterima, jer smo vidjeli da je pojamobiljeen posve specifnim sadrajima. Rekla bih da, doista, rije je o tri generacije: prvi su odlaziliezdesetih i sedamdesetih godina prologa stoljea, i oni su uglavnom pokriveni pojmom gastarbajter.Druga generacija odlazi osamdesetih i devedesetih godina; rije je uglavnom o visokoobrazovanimljudima gradskoga podrijetla. Oba obiljeja ih razlikuju od prve generacije; njih bih moglaokarakterizirati kao uspjene strunjake, drutveno i prostorno mobilne ljude koje ne razdire enjaza domovinom, ljude koji svoj identitet prije svega pronalaze u svojoj proesiji i svuda se na svijetuosjeaju dobro. Oni su graani svijeta; ako o njima govorimo unutar Europe, slini su potomcimaprve, gastarbajterske generacije, onim mladim dobro integriranim ljudima o kojima sam ve neto

rekla. I jedni i drugi su po mom miljenju egzemplarni graani Europske Unije.I, na kraju, imamo treu generaciju migranata, koji odlaze u posljednjih desetak godina. Ne

znam da li znadete, ali Hrvatska danas opet, kao nekad Jugoslavija, ima sporazum s Njemakom ozapoljavanju radne snage te se posredovanjem dravnih burzi svake godine u Njemakoj zaposlipriblino pet tisua nezaposlenih hrvatskih graana. Osobno znam sluaj jedne mlade bosanskeHrvatice koja je zahvaljujui hrvatskom dravljanstvu iskoristila taj meudravni sporazum. Na kakvimposlovima se zapoljavaju? Vie to nisu bautele ili automobilske industrije, nego sezonski poslovi kaobranje paroga ili jagoda, ali i ugostiteljstvo i medicinska djelatnost. Uz to, naravno, odlazi i nepoznat,

vjerojatno puno vei broj ljudi, ilegalno, dakle bez radne dozvole. Procjenjuje se da ih je samo u Italijioko 50 tisua, to legalno to ilegalno. To su na odreeni nain doista novi gastarbajteri: zapoljavaju

se uz ugovore o privremenom radnom odnosu, nerijetko i ilegalno, bez radne vize; odlaze s namjeromprivremenosti; odlaze samo pojedini lanovi obitelji dok ostatak obitelji ostaje u domovini. No jednaje znatna razlika u odnosu na prvu generaciju: ene ine moda i najvei dio toga radnog kontingenta,jer su i u Njemakoj i u Italiji osobito traene njegovateljice starih i bolesnih ljudi. Razvijena je cijelastrategija takva ilegalnog rada: ena u Njemakoj radi tri mjeseca 24 sata dnevno njegujui ostarjeluosobu, i za to dobiva stan, hranu i plau. Potom je na isti rok i pod istim uvjetima smjenjuje kolegica.Tako se izbjegava ostajanje u Njemakoj na dui rok (za to je potrebna viza), a i njegovateljici seomoguava prijeko potreban odmor nakon tekoga posla.

Za praksu koju ste opisali moglo bi se rei: Svakog gosta tri mjeseca dosta. To bi onda bili u

pravom smislu rijei radnici-gosti, dakle gast-arbajteri?U ovom sluaju da. Upravo tako.

Documents

Niti ovdje niti tamo (Jasna Čapo Žmegač, etnologinja - intervju u Svjetlu riječi)