NL Jezicka Bastina

7/24/2019 NL Jezicka Bastina

1/215

JEZIKA BATINA

Zbirka tekstova za vjebe iz historije bosanskoga

knjievnog jezika

priredila

Lejla Naka


2/215

2

OSTACI GLAGOLJSKE PISMENOSTI

Grkoviev odlomak glagoljskog apostolapo. XII st.

(... ) : ::

: : : :

: :

: :: : :

: : :

: : :

:

: : :

: :

: : ()

: :

: : :

: : : ...

(Djela apostolska 6, 13-15; 7, 1-7)


3/215

3


4/215

4

Glagoljski kriptogram u Radosavljevom zbonikuXV st.

Pavlapslgovori kTituda otvree se neastivi

i pltske pohoti clo mudroblagovrno poivmo vnina-nemvici ajute blaenogaujupvanii prosvitenisla-vi velikago Boga

clo zdravo, dostojno

mudro : mdro (stsl.)vvici < vvk[usp.na pisci morskom]vniaem- u sadanjemujupvanie : upvanje (stsl.)[upvanje > upfae > uffae >ufae - primjer progresivne asimilacije po zvunosti pv > pf,

Ivi, str. 54]slavi : slavy (stsl.) - gen. nepalatalne varijante deklinacije

Prijevod

Pavlova poslanica Titu II 12-13:da se odreemo bezbonosti i svjetskih pouda,da ivimo umjereno, pravedno i pobono u ovom svijetukao ljudi koji iekuju blaeno ispunjenje nade,naime pojavu sjaja velikoga Boga.


5/215

5


6/215

6

POVELJE

Kulinova povelja


7/215

7


8/215

8

Stjepan Kotromanioko 1322. godine

(usp. Dizdar, 56)

Batinska povelja Stjepana Kotromania pronaena je u Kremendskom arhivu u Maarskoj.To je prva poznata bosanska darovnica na narodnom jeziku. Poinje uobiajenominvokacijom, a zatim se nastavlja veoma udnovatom intitulacijom: Az sveti Grgur, azovom ban Stjepan... Takva fraza poznata je iz tri povelje ovog vladara. Smatra se da je ovumistinu formu ban upotrebljavao u vrijeme kada je priznavao autoritet Crkve bosanske, akada je 1351. zvanino priznao katoliku crkvu, on se oslovljava: Az ban Stipan, a zovomsvetoga Grgura rab.


9/215

9


10/215

10

Stjepan Kotromanioko 1323. godine

(Dizdar, 59)

Povelja izdata u hii velikoga gosta ima veliki znaaj ne samo za prouavanje vladavineStjepana II Kotromania nego i za historiju Crkve bosanske. U ovom dokumentu ta crkvenaorganizacija, anatemisana i progonjena kao heretika, istupa javno i legitimno. Ona je

prvorazredni faktor u dravi i bez njene potvrde akti vladara o unutranjim poslovima dravemanje su vrijedni.Pisar povelje nepoznati je dijak iz crkvenih krugova, koji nije htio ili nije smio da istakne

svoje ime. (Dizdar, 313)


11/215

11


12/215

12

Jelisavetaoko 1323. godine

Unuka ugarsko-hrvatskog kralja Stjepana V, ki srpskog kralja Stjepana Dragutina, enabosanskog bana Stjepana Kotromana izdala je ovu povelju u poetku vladavine mladog sinaStjepana. Original se nalazi u Narodnom muzeju u Budimpeti.

()o

()

()

()


13/215

13


14/215

14

Stjepan Kotromani15. februara 1333.

--

--- () oo oo oo oooo o

oooo

o oooooooo oo oo o oo

o o ooooo o ooooo o

o oo o o o o o o o o o o o o -- o o

oo ooooooooo ooo

oo oooo oo

o ooo o ooo ooo o o

o o o

o

o o oo o oo oo o ooo--o

oo

o oooo oo o o

oo o o oo

oooo ooo o o

o oo o oooo


15/215

15

o ()o oo o o o o

o ooooo

o o----:

ooooo o o o oo o

(Mikloi, 89)

Tekst o zgorenju svijeta glavni je dio povelje kojom Stjepan Kotromani1333. godine ustupa"sa koristju i ljubovju" Stonski Rat i Prevlaku (poluotok Peljeac) Dubrovanima, Taj

klasini komad Humske zemlje, na kome su se nalazili i najstariji kulturni spomenici,zadobio je ban izgleda vena poetku svoje vladavine, i tako proirio svoj utjecaj i granicepatarenstva, koje je i ranije u Humu imalo svojih pristalica.Ban Stjepan Kotromani je proirio Bosnu do nesluenih razmjera, ali ju je i ekonomski ikulturno unaprijedio. U kojoj mjeri je taj napredak bio snaan, pokazuje injenica da je prviod bosanskih vladara kovao svoj novac. Ostvarujui postepeno ali sigurno planove na jaanjuBosne, ban je inio i izvjesne kompromise, za koje je smatrao da mu ne tete, kao to je i ova

prodaja Stonskog Rata za njega je ban dobijao pet stotina perpera godinje do zgorenjasuijeta! ak ako ban i njegovi nasljednici i ne bi bili gospodari Huma, taj bi sedobitak njimadavao, naravno do zgorenja svijeta...

Zgorenje svijetaznaipropast svijeta, o emu govori bosansko apokrifno evanelje, poznatopod imenom Tajna knjiga."Zgorenje svijeta" dogodilo bi se na kraju "sedmog vijeka", kaoto se to kazuje u spomenutoj knjizi, kroz usta Isusa: "Otac moj dopustio je Satani da vlada

sedam dana, koji su sedam vijekova". Po toj reenici svijet bi propao negdje 1492. godine, pasu mnogi nasljednici bosanskog bana imali ipak vremena da vuku stalnu korist od oveprodaje Stona.O propasti svijeta govore i druge verzije bosanskih tekstova apokalipse, a o tome se kazivaloi u nekim rukopisima stare hrvatske knjievnosti, to se moe vidjeti i u Bernandinovomlekcionaru iz 1495. To zgorenje svijeta pozna zapadna crkva kao misu za pokojnike podimenomDies irae.Povelja ima sveani stil ne samo u svom glavnom dijelu nego i u svojim zavrnim podacima.Ban Stjepan je ranije uredio sve znaajnije odnose sa Dubrovnikom, a ova darovnica, izdana

pod Srebrenikom, kao da predstavlja krunu tih dobrosusjedskih odnosa. Zato ban stavlja napovelju svoj zlatni peat i naglaava da povelje pie u etiri primjerka, dvije latinskim i dvijeirilskim pismom sve peaene zlatnim peatima!

Naalost, ni jedan od ovih originala nije sauvan do danas, pa ni njihovi zlatni peati.

Vjerovatno je dubrovaki pisar izmijenio znatno i jezik povelje, to u izvjesnoj mjeriumanjuje njezinu vrijednost u tom pogledu.(Dizdar, 318-319)


16/215

16

Tvrtkogodine 1357.

o o o oo

ooooo

o

ooooooo

o o

oo ooo

oooooo

o o o o oo

ooooo

o o o o

o o o o

ooooooo

oo o oo

ooooooooo oo

o ooo o

o oo o oo

o o oo

::::: o


17/215

17


18/215

18

Tvrtko Kotromani2. decembra 1382.

Povelja odraava utjecaj logofeta Vladoja na srednjovjekovni diplomatski jezik. On je uveo uTvrtkovu kancelariju raki stil. Njegova leksika je crkvenoslavenska, ali ipak je potovaoizvjesne specifinosti tradicije bosanskog naina pisanja. Ova je povelja pisana u dvoru

Biu, pod Blagajem u Humu.

o oo ooo ooo

o oo o o o

ooooooo

o o

oo oo o o o o o

oooo

o o o ooo

o oo o o o

ooooooy

o o oo o o o

oooo

o o oo ooo

ooooooo o

o o o o

o o o o

ooooo

oooo o

oooooo

oooooo oooooo

oo o

o oo o

oooooooo

oo ooooo

ooo ooo o

oooo o oo

o oooo

(Mikloi, 190)ljubo ili, trg trgovina, trgovanje


19/215

19

Stefan Dabia17. maj 1395.Ovu povelju zapisao je Toma Luac, uenik logofeta Vladoja.

o

o o oo o o o

ooooo oooooooo

oo ooo o

oooo

o o

o o o

oo ooo o

o o o oo o

o o o

ooo oo o

oo o oo

oo o o o

o o o o

oooo o o

oo o

oo oo

o o

oooo

ooo o

oo

o

o o o oo o o oo

oooo

oo

o o o o o o

oo o o i ooo

o

o o o ooo o

o i (Mikloi, 211)

najlie najvie, naroito, runici oni koji potvruju, skazuje nam part. prez. govoreinam


20/215

20

Stjepan VukiKosaa, sin kneza Vukca HraniaPotvrda o prijemu ostavtine Sandaljeve ene Jelene 1443.

oooooooo

o oo , o oo oo

oooooo

ooooo oooo

oooo

o o oo oo o o

o oooo

o o oo oo

ooooo o ooo

oo

o o oo oooo oo

o o oo oo

oo o o

ooo o o o

o o oo oo oo

oo o o oo o

oo o

o o o oo oo oo

ooo

(Mikloi, 344)

rusag drava, spomenut'je uspomena, na vidn'je na znanje, zakona zakonita,napokona zadnja,poklad ono to je ostavljeno na uvanje, komun opinska blagajna, uobotch' u naunicama, oglav'je tijara,postav ostavina


21/215

21

Vladisav HercegoviPovelja u kojoj Vladisav osuuje napade svoga oca, hercega Stjepana, na Dubrovnik pisana

je vlastoruno 1451. na narodnom jeziku uglavnom bez crkvenoslavenizama, ijekavski saneto ikavizama.

oo

o oo oo oooo

oo oo

ooo

ooooooo

ooo

ooooo

o o o o o o

o o o o

ooo

ooo

ooooo

o o o o

o oo o

oo

oo

o o o

o o o o o

oooooo

ooo

o ooo

o o o o oo oo

oo ooooooo

oooo

o o o o

oooo o

oo

oo o oo o

o...

o o - o o

o

(Mikloi, 361)

prijazan prijateljstvo, upvan pouzdan, temeljito sigurno, rota zakletva, tvr'dina ufanje, vjera,savie suvie, povrh toga, razmira prekid mira, rat,egue palei, trueunitavajui, zatirui,plinujue pljakajui, naprida nadalje, upovanije nadanje, tvrdina

potvrda, ustanovitih' ustanovih, kripko jako, snano,gabela carina, porez


22/215

22

Isa bin Ishak-beg14. novembar 1454.

Isa-beg Ishakovi uveni je osniva Sarajeva: sagradio je Saraj, hamam, musafirhanu iCarevu damiju, karavan-saraj i na Bentbai mlinove sa devet vitlova.

o ()

ooooo

o o oo o o

o (o)o oo oo o

o

o o o

o oo o

ooo oo

o ooooo o

o o o o o o o

ooo

oo ooo

o o o o o

ooo

oi

zapiran'je zaustavljanje;s'bljusti sauvati; ras'p(rasap) rasipanje, raspad


23/215

23


24/215

24

Vlatko i Stjepan Hercegovi26. juli 1470.

Boijom milostju, mi, gospodin Vlatko, herceg svetoga Save i vee, i ja knez Stjepan, bratreenomu gospodinu hercegu Vlatku, obadva sinove i nasljednici slavnoga spomenutjaglasitoga gospodina hercega Stjepana:

Smiljaje naom pametju zapovijed Boiju i procjenu svjetovnu kako ima ovjek ivovati savsacijem s pravom pravdom, jer s togaj ishodi i raste meu prijateljmi svakoja prava ljubav idobra prijazan, ter hotee k tomuj napredovati i vidjeti svakoj dobri razlog, navlatito od

poklada naega roditelja vie reenoga, to je bio postavio na postavu u nae bratje i sranehprijatelj, gospodina kneza obranoga i sve opine vlasteo dubrovacjeh, kako se uzdri upismu koje nam su uinili i dali reeni gospodin knez obrani i vlastele dubrovaci, kojipoklad postalja po svom testamentu neki dio plemenitoj gospoji herceici Cicilije, naojmajci Bogom danoj, neki dio naemu bratu gospodinu vojevodi Vladislavu, a neki dio namsinovom svojim, a za duu svoju deset tisudukat, koje da dadu i razdijele pitropje reenogatestamenta, gdje se njim bolje vidjeti bude, od koga poklada mi dva u velekrat jesmo uzeli zanae potrebe (koliko je) pisano pod zapisom vie reenijem, u kome je upisan sav pokladzgore reeni.

Sada dajemo na znanje i na vidjenje svakomu sadanjemu i koji e nakon togaj biti, predkoga se iznese ovaj na list a pod naimi peati vjerovanijem, kako sitave i uinive svaki

podobni i dobri razlog sranijemi naimi prijateljmi gospodinom knezom i vlastelidubrovacemi, to smo mi imali i uzeli od reenoga poklada za nae potrebe, i to smo uzeli idali gospoji herciici Cicilije, naoj majci Bogom danoj, i to je uzeo brat na gospodinvojevoda Vladislav svoj dio, i to su dali potporom deset tisudukat, koje su dali razdijeliti snaijem dobrijem hotijenjem za duu vie reenoga naega roditelja toj sve primamo istavimo na pravi razlog, jer to su komu dali, dali su s pravdom i z dostojanjem kako je bilohotjenje naega roditelja, gospodina hercega Stjepana, a po svom testamentu.

I sve toj, izam sve ostalo to je bilo ostalo reenoga poklada, prebrojive i izmjerive,podpuno sve im primismo, imasmo i uzesmo od mnogo potovanoga kneza obranoga i sveopine vlasteo dubrovaceh, a po naijeh vlastelijeh i poklisarijeh, po potenom vitezu knezu

Jurju emereviu, i po knezu Radivoju Bogdanoviu, a s naim listom vjerovanijem.A mnogo potenomu knezu obranomu i vlastelom dubrovacijem dasmo i vratismo oni istizapis od matice u kom je bit upisan vas poklad vie reeni naega roditelja, gospodinahercega Stjepana.

A tomuj bie nie imenovani gosti ljudi svjedoci, jere smo imali vie reeni vas poklad,kako se po redu odozgor pie, i od reenoga poklada: ni od dukata, ni od bisera, ni od srebra,ni od dragog kamenja, ni od kova zlatoga, ni od kova srebrenoga, niti to drugo, ni malo niveliko, ne osta u gospodina kneza obranoga, vlasteo dubrovascjeh, sve nam podpunoinokupice dae i vratie. Vee od togaj: ni mi ni tko drugi na, ni za nas, ni sadanji, ni

posljednji, u vijek vjekoma, da ne moe to pitati ni iskati... nijednijem nainom segaj svijeta,koji bi se mogao rijeti ili smisliti.

(Dizdar, 258-259)poklad to je pohranjeno, ostavljeno na uvanje, pitropje uvari, zatitnici, jamci,poklisar poslanik, inokupice zajedno, ukupno


25/215

25

Hamza-beghercegu Vlatku godine 1472.

() ()() ()

o

o

,

, , , ,

, ,

()()

, ()

()

()

o

Na vrhu pisma tekst turskog zapisa: Ovaj list pisa se dozvolom odlinoga zapovjednikaHamzabega kod mene, a ja sam najponizniji rob Eminuddin, doivotni kadija u

hercegovakom vilajetu. Napisa ovo fakir i hakir Hamza. (Truhelka, 37)

povelen'je zapovijed; huet pogodba, potvrda; na u oice na suoenje; uprosismo upitasmo; inokupno sveukupno;Hoa Foa


26/215

26

Sinan-beg Borovnipotomak kneza Tvrtka BorovniaFoa, 1. februara 1475.

o o

oo (o)o o

oo o () oo

o

o

o o o

o o o

o

o

ooo

ooo

oo

o

o ()()()

zavr'tnica 'zvrka', problem; (tko nee uiniti suprotno) mene vojevode Sinanbegu< menvojevodSinanbegu; tr'g' roba, liho samo, osim

Na lijevoj margini pisma tekst turskog zapisa glasi u prijevodu: Napisa ovo fakir i hakirJusuf.

(iro Truhelka, Tursko-slavjanski spomenici Dubrovake arhive, Glasnik Zemaljskogmuzeja, Sarajevo, 1911, str. 40)


27/215

27

Ahmet HercegoviNajmlai sin Stjepana Vukia Kosae, kao i ostali feudalci to su prije ili poslije njegaprimili islam, njegovali su i dalje tradiciju domae pismenosti. Pisma Ahmeta Hercegovia(Stjepana, prije njegovog odlaska u Carigrad) odaju odgoj u sredini u kojoj je pismenost bilavisoko cijenjena. To potvruju i pisma njegova brata Vladislava. Kao veliki vezir okupljao jeAhmet-paa oko sebe svoje zemljake, dijake i diplomate kako bi to djelotvornije drao veze

sa zaviajem. Poginuo je 1517. u borbi za Kairo. Imao je dva sina sa Bajezitovom kerkomFatimom: Ali-bega (pjesnik iiri 'Lavski') i Mustafa-bega.

u Carigradu, oko 14. aprila 1488.

ooooo

ooo

o ooo ooo

o ooo

oo o

o

o o ooooo o oooo o

oo oo o

o o o o oo

ooo o oo o... o

ooo

(Dizdar, 270; Ljiljan, 5. mart 1997)zabio zaboravio

kraj XV st.Potvrda prijema 47 dukata od konavaoskog dohotka, treine prihoda to mu je pripadalanaslijeem nalazi se danas u Dubrovakom arhivu.

Mi, Ahmat paa milostjom Boijeju i poveljenijem velikoga i silnoga cara sultanaBajazid hana, gospodar svemu Crnomu i Bijelomu moru, dajemo na znanijevsakomu ovjeku, pret kim se izneset sija naa knjiga, kako sada doati vlastele i

potene poklisare dubrovake, knez Nikulin i knez Franeski, i donesoe i predadoemi etiri deset i sedam dukat zlateh, bnetakeh, koje dukate sut ot prveh vremendonosili i predavali nam' i naim ljudem komu smo mi naruovali.Zatoj radi im dadosmo sij na list da im je v' utvrenije i v' nepotvorenije. Takoj dase zna!

(Dizdar, 270)


28/215

28

godine 1496.

Vjedomo da vi je za rabotu od soli razlog to ste bili vae teftere poslali sa vaempoklisarom ivanom Sarakoviem na estitu Portu carevu, ali, u doastiju reenogapoklisara ivana bjehu se namjerili ugarski i misirski sultanski veliki poklisari, tereteh reeneh poklisara rabota i poslova radi nikako ne bi bolje i poskoro nikako mu se

ne moe rabota vidjeti...A po odaastiju reeneh poklisara, reeni va poklisar prionuv za tuj vau rabotu,tere s' svem srdcem estoko pred nas baalare i pred tefterdari i pred svom Portomcarevom jako i kruto zahvativ i prionuv u mnogo vrijeme se pri, i zatoj mnogo rijeii besjede uini.Ali, da zna vae plemenstvo jere estiti car po kazaniju i razabraniju tefterdarovi ikadijine knjige i emirovih teftera potvoriti zakon ne bivi, od oneh aspri po razlogunekoliko uzeti od vas zapovjedee!Ali, naprijed uinismo da je dobar zakon kako da ne mogu vee ni emini niamaldari nekoju potvor uiniti!Da znaje vae plemenstvo va reeni poklisar ivan, kako je za ovuj rabotu velikumuku i veliku trudbu primil. Bog zna kako ini va lovjek za vau rabotu ovakojsrdano prionuv ne bi mogal ekati!A za ito to ste poruenijem ivanu poruili estitom caru mnogo govoriviskasmo. Ali ovuj godinu nikomu ita ne dati, na ovoj skupoj godine, zato se estiticar zakleo togaj radi se i vam ne dade. Ako daja Bog, napreda hoe po vaoj volji

biti.I paki, to vi kae ivan toj su nae rijei. Da ga vjerujete!I Bog vi uzmnoi!

(Dizdar, 271)poklisar poslanik, baalar bae, amaldar poslenik, tefterdar biljenik, financijskiupravitelj, emin jamac, siguran, pouzdan ovjek

kraj XV st.

Vjedomo da vi je kako ste poslali knjigu s glasom do silnoga gospodina cara,takojere i do nas, i to gode ste upisali sve lijepo, potanko razabrav, silnomu iestitomu gospodaru opovidjehomo i v semi mu bi vaa sluba draga.Trebije i po sem sega da pazite i razabirate i koji gode glas ujete i razaberete, kolikogode moete najbre upisav, posilajte u znanije na Portu gospodina cara, takojere ido nas da razabiramo.I za ivana to nam piete, razabrah poturenijem se oslobodi, ali ga smo posadili u

Natoliji e vee vaijem ljudem ni zla ni dobra da ne uini.


29/215

29

godine 1501.Pismo Ahmet-pae povodom tube kaluera iz Svete gore na Dubrovane da su prestalidavati dohodak njihovim manastirima, a koji ga su, umjesto njima, davali nekom manastiru uJeruzalemu po sporazumu sa caricom Marom. Zla ena ijim je inima izazvan nesporazum

posljednja je bosanska kraljica Mara, odnosno Jelaa, koja je od Carigrada zahtijevalanasljedstvo svojih predaka, srpskih despota.

oo o oo

ooooo

ooo o oo o

ooooo oo

o oo

oo o oo

ooooo

oooooo

o ooo

oo o o o

o-o oooo

o o o oo

oo--o

o o o

oo

o(Mikloi, 469)

vuhovstvo arobnjatvo, ini;samiritise izmiriti se


30/215

30

Skender-paa Mihajlovi20. august 1486.

o ooooooo

oo o

ooooooo

oo o oo o o oo

o o ooo o

o oo oo o oo

ooo

o o o o

oooo

oooooooo

o oooooo

o o (Solovjev, 139)

amir' zapovjednik, gospodar;da se ne zadje da se ne zakai, da ga se ne ometa; knjigegda cara- Ahdnama


31/215

31

APOKALIPSA BOSANSKIH KRSTJANA

krstjanin Radosav(1443-1461)

I vidih nebo novo i zemlju novu, i zemlja prvaja pridet a i mora nest k' tomu.

I grad sveti Jerusolim vidih niz'hode s' nebese, ot Boga prigotovan, jako nevistica ukraenamuu svojemu.I sliah glas s' nebese, glagoljut: Se skinije Boije s' loviki, i veseli se s' njim', i ti ljudije

jego budut, i sam Bog s njim, budet Bog.Isus Hrist otimet vsaku slzu ot oiju ih. Smrti ne budet k tomu, ni plaa, ni v'plja, ni bolizni ktomu prva mimo idut.I ree mi sidje na pristoli: "Se nova s'tvoru vsa!" I ree mi jako: "Sija slovesa virna i istovasut!"I ree mi: "Bih az alpa i o(mega), naetak i kon'c. Az edutemu dam jemu ot vodi ivotnijetunje; Pobidajej naslidit sija i bude jemu Bog i t' budet mnije sin! Straivim e i nevirnim iskvrnim i ubicem i ljubodjejcem i idolatrom i vsim ivim, est im u jezeri gorutim ognjem iupelom, jee jest smrt vtoraja!"I pride in ot sedam anel imutih i sedam fijal' isplnjenih sedam jazv' poslidnjih, i besidova smnoju, glagolje: "Gredi da ti pokau agn'u enu!"I vede me na goru veliju, visokuju zilo, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusolim, s'hodet s'nebese. I imut slavu Boiju i svitilo, i svitilo jee jest podobno kameni dragomu, jakokameni jaspu i hrostalunu. I imut stijenu veliju i visoku i imut vrata 12 i na vratih 12 an el,i imena napisana jae sut obima na desete kolinoma sinov' Izdrailjev. Ot istoka vrata troja, otsivera vrata troja, ot juga vrata troja, ot zapada vrata troja. I stijeni gradu imuti osnovanijedvanadesete, i na njih' dvanadesete imenije obimanadesete apostoloma agnj'ima. I glagolje smnoju, imijei mjeru trst zlatu da izmirit grad i vrata jego i stini jego.I grad na etiri ugli stojit, dlgota jega jelikoe i irota. I razmjeri i grad trstiju na stadijdvanadeseti tisuti: dlgota i irota i visota jego rav'n' jest.I razmiri stijenu jego 244 lak't i, u miru loviu jee jest anelska.I s'zdanije stijeni jego as'p, i grad zlato isto podobno st'klu istu. Osnovanije stinijni

gradu vsacim dragim kamenijem ukraeno. Osnovanije prvoje as'p. I as'p Petar' skazajet.Sampir Pavla skazaje. Halkidon Andreja skazaje. etvrti izmar'gadon Jovana jevanelistaskazuje. Peti sardikos Jakova skazajet. esti s'r'di Filipa skazajet. Sedmi hrusolit Vr'tolomiaskazajet. Osmi vuril Tomu skazajet. Deveti tupaniz Matija skazajet. Deseti hrusopas Tadjejaskazajet. Jedan na deseti akint Simona Zilota skazajet. Dvanadesete amepust Matija skazajet.I oboja na desete vrata dvanadesete bisera. Jedino kado vrata budut ot jedinoga bisera. I

put gradu zlato isto jako staklo isto l'stete se.I crkve ne vidih tu Gospod bo Bog vsedritelj crki jemu jest agn'c.I grad ne tribujet sl'nca ni miseca da svitit v' njem slava Boja prosvjetajet i svitilnik

jemu jest agn'c.I pojdut jezici svijetom jego i cesarije zemljsci prinesut slavu i 'st svoju v' nj.I vrata jego ne imut zatvoriti se u dne. I u noi nest tama.

I prinesut slavu i 'st jezikom v' nj.I ne imat v'niti v' nj vsak skvrnitelj i tvorej mrzosti i l'u, n' t'k'mo napisati v' knjigah ivotnihagn'ih.

v'p'lj vapaj; istov istinit; tunje badava; pobidajej pobjednik; l'iv laljiv, upelsumpor;fijal pehar, aa;jazva rana, zlo; zilo< zlo veoma, vrlo; svitilo, sjaj;stijeni,


32/215

32

stini zidine; osnovanije temelj; trst trska; zlat, -a, -o zlatan, -a, -o; dlgota duina(usp. irota, visota); rav'n' jednak; mir svijet; l'steti koji blista, svitit svijetli,

prosvitajet prosvjetljava; t'k'mo osim, samo

drago kamenje: jasp, as'p jaspis; hrostalun kristal; sampir safir; halkidin kalcedon,izmar'gadon smaragd, sardikos sardoniks, s'r'di sard, hrusolit hrizolit, vuril beril,

tupaniz topaz, hrusopas hrizopaz, akint hijacint, amepust ametist(Dizdar, 228)

Otrienije 6 peati(6, 1217)Jegda otvrze 6 peat, i bist trus velik. I slnce bist mrano jako vritite vlasimito1, i misec bist

jako krv, i zvizdi s nebese padu na zemlju jako smokovnica2otmitajuti3pupi svoje ot vitravelija dviima.4I nebo otlui se5jako svitak svitajemi6, i vsaka gora i otok ot mist svojih dvignue se7.I csarje zemljti8, i velmoane, i tisutnici, i bogati, i kripci9, i vsak rab i svobodni skrie seu petih10i u kameni gorscim glagoljute goram: Pokrite ni, i kameniju: Padite na nasot lica sdetago na stol11, ot lica agna.Jako pride dn veliki gniva jego, niktoenemoet stati protivu12jemu.

O5anel ishodetim ot bezdni (9, 112)I peti anel vstrubi i vidih zvizdu s nebese padu na zemlju i dan bist jej klju studencabezdnago i otvrze se studenc. I vzide dim ot studenca jako dim peti13 velikije goruti iomre zemlja i slnce i ajer14ot dima studennago.I ot dima izidut pruzi15na zemlju i dan bist im oblast jakoe imut oblast skorpije zemljnije. Ireeno bist im da ne jadet trave zemljnije ni vsakogo zlak16ni vsakogo driva tkmo17lovkiie ne imut peati Boije na elih svojih.I reeno bist im da ne ubijut ih n da muku primut 5 mseci i muenija ih jako muenijaskorfijevo18jegda lovka sknet.V tdn vzitut lovci smrt i ne imutobristijej, i uelijut umriti i biit ot njih smrt.

1vrea od kostrijeti2smokva3koja odbacuje4pokrenuta5razlui se6kao svitak kad se savija7sa mjesta svojih pokrenue se8carevi zemaljski9moni10u peine11na prijestolju12usprotiviti se13

pei14zrak15skakavci16zelen17nego samo18korpijino


33/215

33

I upodobljenije prugom podobno konjem ugotovanim na bran19. I na glavah ih vinci podobnizlatu, i lica ih jako lica lovkom. Imijahu vlase jako vlasi enskije i zubi ih jako lvom bie.Imijahu brnje20jako brnje elizne i glas kril ih21jako glas kolesnic22mnogo i konj tekutih na

bran. Imijahu oibi23podobni skorpijam i ala24oibi ih.Oblast im vriditi25lovki v pet mseci, imute nad soboju csare anela bezdni, ime jemu

jevrijski Uvadon, a grski glagoljet se ime jemu gube26.

Gore jedino otide i se gredeta jete dvpo sih gori.27

Odrugom aneli ie padenije Vavilona kaet (18, 824)... Sego radi v jedin dn pridut jazvsmrtne i pla. I grad ognjem poeen budet, jako kripakgospod Bog osudaje ju. I vzridajut si i vsplaut se o njej csarje zemljsci, stvorie snjeju ljubav.I rasverpive i jegda uzret dim radeenija jejej izdalee stojete za strah muenija jeje iglagoljute: O gore, o gore gradu veliki Vavilon, grad kripk, jako v jedini as pride sudtvoj.Kupci zemljni vzridajut se i vsplaut se o ni, jako brmene ih niktoe ne kupt k tomu.Brmene zlata i srebrna i kamenija dragago, i bisera i visona, i porpiri, i sirika, i rvljenija ivsakogo driva tinova, i vsakogo ssuda slonova, i vsakogo ssuda ot kamenija draga, i

midena i elizna, i hrizmi i livana, i vina i olija, i smidala i penice, i skota i ovac, i konj iredon, i tles i du lovskih.I vota i pohot due tvoje otide ot tebe. Vsaka tuna i svtla pogibe ot tebe i k tomu, i nemoei obristi ih.I kupci simi obogatie se iz dalee stojete za strah muenija ridajute i plaute glagoljute:O gore, o gore grad veliki Vavilon, oblen v vison i porpiru rvljenu i pozlatenu zlatom ikamenijem dragim, i biserom, jako v jedin as pogibe toliko bogatstvo.

(Kuna, 77-79)

Apokalipsa krstjanina Radosava zauzima najvei dio njegovog rukopisa, a nalazi se naprvom mjestu. Kao jedina proroka knjiga u Novom zavjetu sluila je Apokalipsa u stvari,kao knjievno tivo, iju simboliku su bosanski krstijani tumaili u duhu svog uenja.Tajanstvena moApokalipse opsjedala je francuske katare i albingeze, lionske siromahe i

talijanske patarene isto tako kao i bosanske krstijane oni su knjigu Apokalipse nosilisvuda sa sobom kao evanelje siromanih, ugroenih i pravednih ljudi. Borba dobra sa zlom,kao borba dvaju principa, iji se simboli mogu primijeniti i na uvjete ivota na zemlji, veoma

je upeatljivo istaknuta u ovoj knjizi i pravedan ishod davao je nadu vjernicima.Radosavljeva Apokalipsa nije pisana tako dobro kao Hvalova ili nepoznatog dijaka koji jepisao Mletaki zbornik, ali je zanimljiva zbog jezika u kome ima vie starine nego unavedenim rukopisima, ali i sasvim novih leksema iz ivog narodnog jezika. To se vidi i izodlomka to ga donosimo. (Dizdar, 362)

19i slie skakavci konjima spremnim za bitku20oklope21glas krila njihovih22

kola23repovi24aoke25koditi26unitavatelj27Zlo jedno otide, i, gle, idu jo dva, od ovih gora.


34/215

34

[]

[] ()

()

()() ()

()()

[]

()

[]

|

|

|

|

|

o |

|

|

|

|

|

|


35/215

35


36/215

36

krstjanin Hvalgodine 1404.

()oy

oy

()

y y oy oy

oy

ooy o o oo

oy:

oy oyoy

oyy oyoy

oy ()

oyoy

oy oyoy

oyoy oyoy

[]y

()

oyoy

oy oy

oy oy oy

(Hval, fol. 143)

ooo

oyo

o o

o o ooo

o oy o o

ooyo oo ooyo

oo o

ooy o oyoy o ooo

o o

o ooy o oo

ooooy oy

o oy o o

o o o

o o o o

o o o oy oo


37/215

37

oyoyoo o

o ooy o o o

o o

o o o oy o oy o

oy o o o o

oyoy o ooy () o ooyoooy o oy

oooo oooy

o oy o

o oy o oy oy

oy

(Hval, fol. 142)

Apokalipsa je neobino cijenjen i najvie itan tekst u bosanskoj sredini, te u Hvalovomzborniku dolazi odmah nakon etiri evanelja, dok u rukopisima istone ili zapadne crkvedolazi na kraju. Paljivi italac Apokalipse u Hvalovom zborniku (kao i u Mletakom i

Radosavljevom zborniku) naii e na izvjesne razlike u tekstu, ako se uporede sa grkim irimskim. Tako bi u XI glavi rukopisa ovog dijela tekst trebalo da glasi: I otvrze se crkiBoijej na nebesi i javi se krabija zavjeta v crki jego..., a Hval kao i drugi bosanski pisci,umjesto posljednje tri rijei piu v krvi jego, zbog poznatog otpora prema materijalnim

crkvama, crkvenim zgradama.1 Sva tri navedena rukopisa u XXII glavi Apokalipse imaju

svoju varijantu kada je rije o stablu ivota.Za bosanske krstijane drvo ivotno znailo jeenu (Drevo ivotno tvorete plod dvanadeset krat na mjesec). to to, zapravo, znai,saznaemo iz jedne bosanske ljekarue,iz koje se vidi da je narod vjerovao da se sposobnostzaea ene u jednom mjesecu ograniavala na dvanaest dana.U samom naslovuApokalipseBosanci uvijek istiu da je njen autor apostoli evanelistIvan, da ga neko ne bi pomijeao saIvanom krstiteljem, koga su patareni prezirali kao onog koji je krtavao vodom.U Hvalovom zborniku zapaena su tri apokrifna prozna teksta, te tri apokrifne pjesme unjegovom Psaltiru. U Oenau se moe zapaziti jedna naoko veoma sitna razlika, koja, u

stvari, ima veliki znaaj. Umjesto frazeHljeb na nasuni,naii emo naHljeb na inosuni,kao to je to primijeeno i u Nikoljskom evanelju iz XIV vijeka. Dakle, ne hljeb nasvakodnevni, svakidanji, materijalni,nego hljeb svakidanji ali druge sutine, duhovnihljeb.Tu idejnu, neomanihejsku devijaciju u tekstu teko da je mogao zapaziti i najstroi inkvizitor,kao ni poseban raspored knjige, tako da je po svojim oznakama ona manje ili vie bila slinaostalim rukopisima to su se koristili u zapadnoj ili istonoj crkvi.

(Dizdar, 166)A. Solovjev: Vjersko uenje bosanske crkve,Zagreb, 1948.J. Hamm:Apokalipsa bosanskih krstijana, Slovo 9-10, Zagreb, 1960.

1

usp. Josip Hamm,Apokalipsa bosanskih krstjana, str. 63: OtkrovenjeXI,19: i otvrze se crky bna nbsy i vi se krabyzavta bi bye blystani(Hval), i otvrze se crkvi bina nbsihi vi sekrabi zavita bi bie blistan(Mletaki zbornik), i otvrze se crkvbina nbsihi vi se krabizavita boii bie blistani(Radosav) svuda je tu izazavtaizostavljeno vcrkvi egopa bi seeventualno moglo pomisliti da je razlog tomu izostavljanju otpor bosanskih krstjana prema crkvamakao zgradama (ecclesias materiales contempnentes dicunt eas synagogas sathane kardinalTorquemada)


38/215

38

IZ HVALOVOG ZBORNIKA

Psalm 136

Na rci vavilonsci tu sdihom i plakahom se pomenuve Siona. Na vrbi po srdi jejobisihom organi nae. Jako tu vprosie ni plne ni sloves pnijih, i vvedeni vhvalu: spojte nam ot psni sionskih.

Kako vspojem psan gospodnju na zemlji tudej. Ate zabudet je, Jerusalime,zabvena budet desnica moja. Prilpe jezik moj grtani mojem ate ne pomenu tebe.Ate ne prdlou Jerusalima jako v naelo veselija mojego. Pomeni, gospodi, sini

jedomskije v dni Jerusalimovi glagoljute: istatajte do osnovanija.

Dti vvilonskije okanna, blaen ie vzdast tebi vzdanije tvoje jee vzdast nam.Blaen ie imet i razbijet mladince tvoje o kamen. Slava!

(Kuna)

Prijevod

Prognanikova pjesma

Na obali rijeka babilonskih sjeasmo i plakasmo spominjui se Siona;o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povjeali.I tada nai tamniari zaiskae od nas da pjevamo,

porobljivai nai zaiskae da se veselimo:Pjevajte nam pjesmu sionsku!Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuinskoj!

Nek se osui desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edomakako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni:Ruite! Sruite ga do temelja!Keri babilonska, pustoiteljice, blaen koji ti vrati milo za dragoza sva zla to si nam ih nanijela!Blaen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenad!


39/215

39

Zapis na Hvalovom zbornikuiz godine 1404.

oo

oyoooy oy

o oy ooy oy

o () o

ooy o (oy)oy oo o oy

(oy)oy o

oy o o ooy oo oo

oy o

o o o o

oy oo

o

(Hval, fol. 359)

na potenie u znak potovanja, tim'e zato,


40/215


41/215

41


42/215

42

BOSANSKO EVANELJEXIII stoljee


43/215

43

NIKOLJSKO EVANELJEXIII stoljee


44/215

44

DIVOEVO EVANELJEoko 1330. godine

Knjigi Divoa...Pisa knjige Divou...Knjige Divoa Tihoradia.

O BOGATICISmotrite krin kako rastut ne trudajut se ni predut. Glgolju e vam jako ni Solomunvsj svojej slavoble se jako jedin ot sih.

Prijevod: Promotrite ljiljane kako rastu, niti se trude niti predu. A kaem vam da se niSolomon u svoj slavi svojoj ne odjenu kao jedan od njih.

(Luka 12, 27)

GLOSALili je cvijetu ime - krin...

Radei na knjizi za Divoa Tihoradia anonimni dijak iz Zavrja zastao je kod rijei krin, neznajui ta ona znai. Presretan da je saznao njen smisao, on hita da to zabiljei.(Dizdar, 15)

MUDRE I LUDE DJEVICETogda, upodobi se carstvo nebesnoje deseti djeva, ee prijeme svjetiljniki svoje,izidu protivu enihu. Pet e bjee ot njih buji i pet mudrih. Buje bo prijemesvetiljniki svoje ne uzee s' soboju olije. A mudre prijee olije v sudijeh s'svjetiljniki svojimi...

O SAMARINJANINE

Otvtav Isus ree: "lovk jeter shodae ot Jerusalima v Jerihu i v razbojnikiupade, ie isvlke i jazvi v'zloe otidu, ostavlje i l iva suta. Po prikljuaju eijerj jeter shodae putem tm i vidv i mimoide, takode e i levit biv na tomdemst pri'd i vidv i mimoide. Samarinjanin e jeter gredi pride nad' nj i vidv imilosrdovav i pristuplj obeza strupi jego v'zlivaje olj i vino, vsad e i na svoj skot,

privede i v gostinicu i prilee jem. I na utrnji i'd iz'm 2 pneza dast gostiniku i reejemu: 'Prilei jem i jee ate priivei, az jegda v'zvratu se v'zdam ti.'""Kto ubo th tri iskrnji mnit se biti vpadumu v razbojniki?"

"One", ree, "stvori milost s njim". Ree jemu Isus: "Idi i ti stvori takode!"

ostavlje liva suta ostavivi ga poluiva; po prikljuaju sluajno; ijerj sveenik;levit levit; milosrdovav i smilovavi se na nj; obeza strupi jego povi njegove rane;vsad e i na svoj skot posadi ga na svog konja;prilee jem njegova ga; na utrnji ujutro;

jee ate priivei ako potroi vie; ubo dakle, iskrnji blinji (Luka 10, 30-37)

Evanelje Divoa Tihoradia napisao je i umjetniki opremio nepoznati dijak,najvjerovatnije neki Zavranin, zemljak Divoev, koji je imao svoju batinu u bosanskom


45/215

45

zaleu Splita. Kodeks je pisan crkvenoslavenskim jezikom, sa primjesama ivog narodnoggovora. U njemu se nalazi glosa o krinu i biljeke o vlasniku knjige. Patareni su sebeusporeivali s ljiljanom u polju, a predstavu ovog cvijeta rado su uplitali u reljefe na

stecima. Ovo evanelje jedan je od najljepih spomenika bosanskog srednjeg vijeka.Minijature predstavljaju ljudske likove, ivotinje apokaliptinih oblika i biljne prijeplete.Simboli evanelista dati su u obliku ivotinja, tako je Marko prikazan u liku lava.

Divo Tihoradispominje se u dvije povlje Stjepana Kotromania, u prvoj meu svjedocimaiz Zavrja, 15. augusta 1332, a u drugoj, u funkciji pristava na dvoru, 15. marta 1333.godine.Divoevo evanelje pronaeno je 1960. godine u crkvi Svetoga Nikole, u Podvrhu kodBijelog Polja u Crnoj Gori. U onom istom kraju iz koga su upravo u Divoevo vrijemedolazile anateme pravoslavne crkve na Bosance, "triklete babune", a meu njima i kletve na

samog bana Stjepana Kotromania, na ijem dvoru je ivio Divo Tihoradi kao dvorskipristav. Igrom sudbine neto slino se dogodilo i sa veinom ostalih bosanskih rukopisa dospjeli su u Rim, Veneciju, Petrograd, i druga mjesta, centre katolianstva i pravoslavlja.

(Dizdar, 316)

Filoloku i tekstoloku analizu izvrila je Irina Grickat. Divoevo evanelje je po svojimosobinama vrlo tipian bosanski spomenik, vrlo vjerovatno prepisan s glagoljskog

prijedloka, lijepo iluminiran i prilino kompletan. Po svojoj veliini (180 listova napergameni) i starosti to je jedan od najznaajnijih bosanskih spomenika. U njemu,uglavnom, nema ikavske zamjene jata, a inae je njegov jezik dosta arhaian.

Fotokopije ovog teksta pohranjene su u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (uzbirci tekstova za Rjenik crkvenoslavenskoga literarnog jezika). Divoevo evanelje danasse nalazi u Bijelom Polju. (Kuna, 36)


46/215

46

GLOSE NA SREKOVIEVOM EVANELJUkraj XIVstoljea

PRIA O MILOSRDNOM SAMARJANINU

()

i

Luka X, 3035: () i

plnnici zarobljenik;Erslm ilite svetih= Jeruzalem, u prenesenom znaenju: raj; mir

svijet ovozemaljski;skot jahaa ivotinja

PRIA O BLUDNOM SINU

-+

+

Luka XV, 1132: . . . . . . . . . . .

aneli jee shini Sotona aneli kojeprevariSotona; aneli ie vinu ocu slue aneli koji

za krivicuocu slue; tel'c upitnij telac uhranjeni

PRIA O BOGATAU I PRISTAVU

i

Luka VI,1-11. . . .

....

ikonob ekonom (upravitelj);po vse dni povazdan


47/215

47

TRI HLJEBA

+

Luka XI, 57. :. .. . : . . . . .

suprnik neprijatelj; neprijazninime Sotoninim

UDO SA PET HLJEBOVA

+

Ivan VI, 11:....

Bosanski krstjani, kao i drugi neomaniheji u svijetu, itali su i prepisivali knjige Novogzavjeta, ali su ga tumaili na svoj nain usmenim komentarima, a ponekad i glosama, kao tosu ove iz Srekovievog evanelja. M. N. Speranski objavio je 1902. ovaj kodeks sa esnaestglosa sa margina rukopisa u kojima se na alegorian nain tumae neki stavovi iz Biblije,kako je to obiaj apokrifne knjievnosti srednjeg vijeka. Speranski je uspio protumaiti samotri glose sluei se "Pitanjima i odgovorima" berlinskog kodeksa iz XIII st. A. Solovjevuinio je novi pristup glosama ovog evanelja doavi do zakljuka da su one heretikogkaraktera. Na pitanje to jest lovjek? Bosanski glosator odgovara u duhu manihejskoguenja: On lovjek jest plijenici, dakle ovjek je aneo zarobljen u ljudskom tijelu koji naovom svijetu tei da se oslobodi pravednim ivotom u duhu uenja krstjana (patarena).Jeruzalem ilite svetih, nije protumaio kao raj, to ustvari znai zajednicu pravednih isavrenih (patarena). UmjestoIvan svetiteljglosator pieIvan vodonosac, jer on krsti vodomumjesto da krsti duhovnim krtenjem. Umjesto Vethi (Stari) zavjetkae se samo vjera Jidina,

jer su bosanski krstjani odbacivali Stari zavjet. Bosanska glosa sadraj prie o bludnom sinuprenosi sa zemlje na nebo. Mlai sin oznaava itav ljudski rod koji moe biti spaenHristovom rtvom.

(Dizdar, 341)

Jezik glosa veje dosta ponaroen, a ortografija upuuje takoer na bosanski teren, ali nemaikavizama. (Kuna, 70)

Mak Dizdar: O anelima zasunjenim u ljudska tijela, Odjek 1, Sarajevo 1969.A. Solovjev: Vjersko uenje Bosanske crkve, Zagreb 1948.


48/215

48

POETIJE SVIJETAXV-XVIstoljee

Zato Gospod Bog satvori saj sviet?

I U taj vreme, bjee jedan angel u Boga najizabrani, koji bi nazvan Satanail. Onpoe misliti, kako bi bio vei od Gospoda Boga? I toj mislei, sede na priestolGospodnj.

I doe k njemu Mihail arhanel, anel Gospodnj verni, i ree mu: "Ustani,pogani! Nije ti tuj sideti!..." I udri ga nogom. I on pade pod zemlju.

I svi aneli, koji verovahu njega, padoe s neba: jedni pod zemlju, a druzi nazemlju, a treti ostae pod nebom, na aeru. Kako se gde koji pomenovae Gospodanaego, tako i onde ostavae.

I svi se satvorie dijavli koji miljahu onuj zlu misal, i koji sluahu Luipetra.I zato jest u oholasti prvi grieh.

III uzmisli Gospod Bog kako bi mislio jedan grad, kada vojsku izgubio tako i

Gospod misljae kako bi opeta napunio oni kor angela da bude napuno.I samisli i satvori loveka na spasenije njegovo. Da se ot celova ljudi plode ot

loveka. I ree o em e.

IIINaprvo Bog satvori loveku o emu e iveti, paki satvori na priliku. udesa

velika satvori Gospod Bog:Va ponedeljnik satvori svetlost svetu. Naree svetlo slunce.Va tornik satvori vase plode ot zemlje to jest voa i vase plode.Va sredu satvori vase zveri i skote i ostale ivine, koje su na svetu.Va etvrtak satvori sve ptice u aeru i ribe u moru.Va petak satvori loveka, a u subotu u nj duh ue. Satvori ga na priliku svoju.

Adama, koji bi prvi lovek.I kada taj satvori u esti dni, i sedmi dan u nedelju satvori pokoj sebje, tere

poinu. I taj dan Gospod postavi nedelju, i ree da s u nju nijedno delo ne dela.Zatoj nam jest potrebno vele zlo iti, jere ne poitovasmo svetu nedelju.

(Kuna, 84)

IVI taj dan koji satvori Gospod Adam ne moe ni jedan dan bez druga ivjeti.

I poe govoriti: "Gospodine daj mi druga!"Gospod ree: "Adame, lezi na zemlju!"On lee i usnu.Ize mu Gospod od rebar' Adamovieh, i ree jemu: "Oto ti drug Adame!..."


49/215

49

VTuj Gospod Bog ukaza njim' stan u raju, i tuj ih nastani. I da im sve tvorenije u

ruke, na slubu njegovu. I ree njim': "Pazite da vas dijavol ne prevari!"I preda im jedno voe posveeno, koje zvae razumno drevo, i ree im: "Da ne

pohitate u toj voe, jere kako budete jesti toj voe sagreite! Zatoj se uvajte!..."Jere, kada Gospod raj nasadi, s angeli svojimi svak si svoje drevo i voe saae,

ot sakoga Gospod va usta uzimae. I, tomuj satvori razumno drevo!

VII Satanail ima zlobu na Adama i na Evgu.I vasadi lozu i pohot drevnu da prelasti Adama.I taki, stae Adam i Evga va raji.I doe Djavol i satvori se zmijom.A tadaj bjee zmija u raju, i hodae na repu kako i lovjek na nogu, i zvae se

Krasna djevica. Tere se (Dijavol) satvori djevinom zmijom i glavom djevinom. Idoe napastvovati Evgu, govorei: "Zato vi neete jesti onogaj voa?" OtgovoriEvga, i ree: "Nije nam ga rekao Bog jesti!"

I ree on: "Kada biste jeli ovoj voe sve biste znali to Bog zna!"I tako se Evga uvjeri Djavlu, i ustre dvije jabuice, i zaloi.Ona jednom, a drugom Adam zaloi.Ona prodrije. Adam e zaloiv, spomenu Gospodina i stisnu jabuicu u grlu...U taj as se ugledae grenici i nazi.

VIII doe k njim' Gospod Bog.I izagna ih iz raja.I tuj i zmiju prokle da vee ne hodi na repu, a da je puna jada.

VIII

I satvori Gospod ista lovjeka plut jego ot zemlje, kosti od mramora, um otbrzine angelske.(Dizdar, 296)

Poetije svijeta pronaeno je u Plovdivskoj biblioteci u Bugarskoj, u jednom zbornikuapokrifnih tekstova i molitava iz 17. stoljea na listovima 90-97, a objavio ga je i

prokomentirao J. Ivanov u djelu Bogumilski knjigi i legendi, jo 1925. godine. Ako ovajapokrif o stvaranju svijeta i nije moda heretiki, veoma je zanimljiv i spada meu najljepe

junoslavenske srednjovjekovne tekstove. Naroito je lijep u njemu jezik, narodan iekspresivan. Neki stavovi iz ove bosanske legende asociraju na stavove iz beke Tajne knjige,

za koju se vjeruje da je prepisana iz jednog starog bosanskog rukopisa.

M. Dizdar:Peatom zlatnim peaeno, ivot 1, Satajevo, 1968.


50/215

50

BEKA TAJNA KNJIGAKAKO JE SATANA STVORIO OVAJ SVIJETdruga pol. XIIstoljea

U ime Otca i Sina i svetago Duha, amin. Ja, Ivan sauesnik u skrbi i Kraljevstvu Boijemsudionik kada na tajnoj veeri padoh na grudi gospoda naeg, Isusa Hrista, rekoh:

- Gospode, koji e te izdati? A on mi odgovori:

- Onaj to umoi u zdjelu zajedno sa mnom, u njega e ui Satana i on e me izdati.

I ja rekoh:

- Gospode, prije nego li je Satana otpao, kakvu slavu imaae kod Oca? A on mi kaza:

- Bijae uzmonik nebesni kod prijestolja Gospodnjeg i naredbenik nad svriteljima tosluahu Oca. I dok ja sjeah uz skute Oca moga on se sputae s nebesa u nizine i uzlaaeopet do trona nevidimoga Oca. I radei tako vidje slavu Boiju to se prostirala svimnebesima. Pa namisli i on da postavi svoj prijestol na oblacima i postane tako ravanSvevinjemu. I odmah se dade na posao. I kad se nae u zraku i pronae anela to sjeaenad nebom od aera, ree mu: "Otvori mi vrata vazduna!" A ovaj ih otvori... Idui daljenamjeri se na anela koji je drao vodu nad zemljom, te mu kaza: "Otvori mi vrata nad

vodama!" I otvori ih aneo. A kada ue, vidje on da je sva zemlja pokrivena vodom i ugledadvije ribe koje leahu na vodama bile su sjedinjene kao volovi koji su upregnuti u jaram zaoranje. One drahu cijelu zemlju na sebi, po zapovijedi Oca nevidimoga. I kada sie dolje,nae goleme oblake to drahu more. A onda sie jo nie i nae pakao, nareen ognjena

geena1. I tu nije mogao ui zbog plamena u goruem ognju te se Satana vrati.

I vraajui se natrag vas se ispuni zlobom. Anelu koji je stajao nad vazduhom i anelu nadvodama se obrati, i ree im:

"Da znate, sve ovo je moje! Ako me posluate postaviu svoj tron nad oblacima i biuravan Svevinjemu. I izdignuu jednu od voda nad nebeski svod, a kada ostale vode saberemu mora tada vie nee biti vode na povrini zemlje. A ja u tu, zajedno s vama vladati vavjeke vjekoma."

I rekavi to anelima poe se penjati na nebesa i pope se ak na tree nebo...I zasjede na nebesa, zapovijedajui anelu koji bijae nad aerom i onome koji bijae nadvodama. I podigne dva dijela vode gore u vazduh, a od tre eg dijela satvori pedeset mora. Itako bijae izvrena podjela voda... I onda ponovo zapovijedi anelu koji bijae nad vodama:"Da stane na dvije ribe!" I tada podie jednu, treu ribu, iznad glave svoje i zemlja tuostade suha. Onda uze vijenac od anela koji bijae nad vazduhom, i od polovine vijencanapravi svoj prijestol, a od druge polovine sunano svjetlo on napravi. Zatim uze vijenac odanela koji bijae nad vodama od jednog dijela napravi svjetlo mjeseevo, a od drugog

svjetlo dana. Od kamenja stvori oganj, a od ognja nebesku vojsku i zvijezde. Od njih paksatvori anele duhove svoje, kao u Svevinjeg. Sazdade zatim gromove, dadove, grad isnijeg i postavi svoje anele nad njima. Zapovijedi on, isto tako, zemlji da rodi svakovrsneivotinje, drvee i trave. A moru naredi da ribe rodi, a nebu ptice. (Ptice i ribe ne imaahu

1gejena stcsl. = ejena(prema tal. izgovoru) 'pakao'. Biblijska rijeod hebrejskoga toponimagbneHinnom'dolina sinova Ennomovih' kod Jeruzalema, gdje su Hebreji rtvovali fenikom bogu Moluhu >pakao, kasnolatinskigehenna= gr. < aramejska sintagmagHinnam, tal.ge(h)nna. (P. SkokI,559)


51/215

51

duh, kao ni ivotinje, a ne posjedovahu ni lovjeiji duh, no ptice i ribe od vode i zraka, aivotinje od zemlje i zraka osvajahu za sebe ono to imaahu.)

I tada odlui Satana da satvori lovjeka, da ima neko da mu slui. I uze blato sa zemlje i odnjega sazda lovjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi anelu drugom da ue u tijelo odblata, a onda uze od njega est i od nje stvori drugo tijelo u liku ene. Pa naredi an elu od

prvog neba da ue u njega. Aneli mnogo plakahu, kada spoznae da imaju smrtno tijelo i dase jedan od drugog razlikuju u liku svome. Naiposlije uini da izvre puteno ljubodjejanije usvom glinenom tijelu, a da oni i ne spoznaju da vre grijeh. K' tomu, poticatelj na taj prestup,udesio je sve to sam, kako bi ih prevario. I zasadi im raj (to jest jedan rodni vrt, u kome jebilo dvadeset sadnica oraha, jabuka, kruaka, dunja, i ostalog voa. I onda okrui rajski vrtognjem i posla tamo Adama i Evu...)

I poslije toga, zapitah gospoda za Sudnji dan:

- Kakav e biti znak za tvoje priestvije?

I, odgovarajui na to, gospod mi ree:

- Izai e glas od arhanela s nebesa, i ue se sve do najniih nizina. Sunce e utopotamnjeti, i mjesec e prestati da svijetli, i zvijezde e pasti s neba, a etiri golema vjetra ese razvezati iz svojih uza. Zemlja e se zatresti i more popeti, a humci protuiti...

O tome kako je Satana stvorio ovaj svijet govore dva manuskripta na latinskom jeziku, odkojih se jedan uva u Parizu, a drugi u Beu. Pariki rukopis nastao je u XIV stoljeu i

prijevod je sa izgubljenog starobugarskog rukopisa, a beki rukopis, poznat kao Beka tajnaknjiga, nastao je sredinom XII stoljea i prijevod je s nekog starobosanskog rukopisa, to se

pretpostavlja i na osnovu jedne marginalije u kojoj je na prvom mjestu spomenuta Bosna.Ovaj apokrif tipa apokalipse (otkrovenja) prezentira dualistiku kozmogoniju i jedan je odrijetkih primjera na osnovu kojih se moe rekonstruirati uenje srednjovjekovnih heretika,koji su imali jedno od najjaih uporita u Bosni. To je vjerovatno jedna od glavnih "knjiganeastivih", spaljivanih od Plovdiva u Bugarskoj do Tuluza u Francuskoj.

(Dizdar, 304)Prevedeni tekst Mak Dizdar naknadno arhaizira podobno starom jeziku.

Mak Dizdar: Kako je satana stvorio ovaj svijet (Peatom zlatnim peaeno, III), ivot 7-8,Sarajevo 1968.Jordan Ivanov: Staroblgarski raskazi, Sofija 1935.


52/215

52

TESTAMENT GOSTA RADINAgodine 1466.

ooo

oooo

ooo ooo

o o o o o

oo o o o

ooo

oooo o

o

o ooooo

o

oooo

o o o ooo

o o oo

o

o

oo

o o o

ooo

o

ooo

o oo

ooooooo

oo o

o o o

ooo oo...(usp. Dizdar, 246)


53/215

53


54/215

54

STECI


55/215

55


56/215

56


57/215

57


58/215

58

NATPISI U KAMENU

Humaka ploaX-XI stoljee

oo

Kulinova ploa za crkvu u Kuevskom Zagorju (kod Visokog)kraj XII stoljea

oyoyo o

oy o

oy oo...

(. Truhelka)

oy()

oyo o: oy (---)

oy oo: ooo()

o:

oy oyoy

o


59/215

59


60/215

60

Kamena sudaka stolica u Hodovukraj XIV stoljea

Sij

kami,

varda...

i li je bio?

i li je sade?

i li nee biti!(Dizdar)

Gorade

udome eljeti ovoga svijeta

(Dizdar)


61/215

61

ALEKSANDRIDASrednjovjekovni roman o Aleksandru Velikom vrlo se rano pojavio na slavenskom jugu najstarija verzija, poznata ve u 12. stoljeu, jeste bugarski prijevod grkog teksta koji se

pripisuje Kalistenu. Kasnije verzije nastale su na osnovu mlaega grkog teksta koji jepretrpio utjecaj nepoznate romanske redakcije. Najstarija takva verzija Aleksandride bila jenapisana krajem 14. stoljea, ali je, naalost, izgorijela u Beogradu 1941. godine. Izrazite

narodne akavske crte pokazujeRoudnika Aleksandrida, koja je vjerovatno pisana na terenuPoljica zapadnom irilicom krajem XV ili poetkom XVI st. Za bosanski teren moe sevezati Berlinska Aleksandrida, a moda i Gajeva Aleksandrida. Rukopis Berlinske

Aleksandride pisan bosanskom irilicom objavio je u vjernom i netranskribiranom izdanjuVan der Berk. Ovaj rukopis predstavlja prijepis i preradu srpske Aleksandride dosta tipinom

bosanskom brzopisnom irilicom, njegov jezik je tokavski, dijelom ijekavski, a dijelomikavski. Kodeks je izgleda prvobitno bio u posjedu neke srpske porodice u Bosni, a nanjemako podruje dospio je poetkom 17. st. Na jednom od listovaBerlinske Aleksandride

postoji tajnopis sa datumom 1535. godine, a smatra se da je ovaj kodeks pisan u posljednjimdecenijama 15. st.

1

2

3 4 5 6

7

o

1

stajama2ostalih3trka4tranje5vjeto6trkalite7poraeni


62/215

62

8

9

10

11

;

12

13

; ;

14

15

o 16

17

o o

18

19

8spaliti9pasa10fari - konj11zdjela12oprema13

ma14osveti se15siju16P. Skok: karabulina velika smutnja17obilaze?18plodnu19u pukotinu


63/215

63

20

21

o

22

23

24

25

26

27

20carstvo kepeca koji se zovu Pitici21

seanj hvat (mjera)22poe23?24vrat25?26eer27buktinje


64/215

64

()

28

29

30

31

32

o i i o

33

34

35

36

37

38

39

o ()

36

() () [ ] 40

41

42

4

3

44

45

()[]

46

28uzevi29ustavi30voa31umjetniki32Semiramida33ustremie se na boj s Aleksandrom34svijet35jednim glasom kao psi laju, a drugim kao ljudi govorahu36ubivi37i poto je jednom (ovjeku) u vojsci umro konj38namami39trska36ploviti40

ne zna41sretnete42nego da ja idem prije tebe, a ti da poe za mnom43ako44ko e me utjeiti za tobom45veliku cijenu ima za mene tvoja glava, vie od mnogih glava46nai e


65/215

65

47

48

[]

49

50

51

[] o[]

52

o

53

54 o

55

56

57

58

59

60()

61

[]62

()[]

63

() []

64

65

66

67

68

47

pari neka mjera za daljinu, grkistadij48lae (zapovjedi da se naprave lae)49uzevi Filona sa sobom50izvori51sretnuvi52svima je drago53starjeini54privest e te55rei e ti56i o svemu drugom57uavem58ovo59mislei da su bogovi, a ne ljudi60dok je on tako razmiljao61pokriva62

zato63nezajaljivoga64domovine65nee vie ugledati66svijet67osvoji68tada e naslijediti jad


66/215

66

KRAJINIKA PISMA

I. Oko godine 1567. Jusuf vojvoda kostajniki pie Kritofu Mikuliu i ostaloj sisakoj izagrebakoj gospodi

oc ooo()ooooo

o oo oo o o o o ooo o ooooooo ooooooooooo o ooo o

oooo

II. Oko godine 1600.-1602. Hasan-aga, dizdar kostajniki, zagrebakom biskupu NikoliSelniaju o sunju Marijanu

o oo oo o oo o o

1 o

2

ooo o ooo o oooo o o oo oo o o

3o

o o o oo 4 o

oooo oo oo ooo oo o o o

oo(o)oooooo

IX. Oko godine 1648. Muharem ehaja kostajniki Petru Pataiu, kapetanu litovanikom, ozarobljenoj djevojci i puci

oooo oooo oooooooo o o o ooooo

5 o o o o oo

()ooo oo o o oo oo o o o ... oo ooo o oo

1herceg vojvoda2tananik zagovara3ni tribe nema potrebe4marha roba; stoka5pronja - molba


67/215

67

o6 o oo

o o o7o oo

o8o o

9 o

oooo o o

10o o

11 o

12oo

o13

o14

oo o

oo o

o o o o oo

X. Oko godine 1648. Muharem ehaja kostajniki Petru Pataiu, kapetanu litovanikom,povodom zarobljene djevojke

o o oo ooo ooooooooo o o

15o

16o

o ooo o oo o

ooo

o

17

o

ooo

oo18oooo oooooo oo oo o o oo o oo oo() o oo oo() o o o o o o

19 o

o20

o o oo oo oo

21o

oo ooooo () o

ooo()o

6podie7nadamo se8zapovidite9neemo Vaoj milosti slubu uskratiti10Berkievina (topon.)11prvom12Pavo13Mravovi14pobjegao15vazda, uvijek

16pouzdanom17Gapar18po vaoj volji odustali smo od toga dugovanja19jamac20pokriva, jorgan21Akvalovi


68/215

68

XI. Oko godine 1648. Muharem ehaja kostajniki Petru Pataiu, kapetanu letovanikom, osunjima

o o oo ooo o o oo o o o o ooo o o

22 o o o o ooo o o23o oo oo2425o oooo o o o o oo o o o oooooo o o o o o o(o) o o o o o o o o o o o o o o o o o o ooo oooo ooo oo o ooo o o o

oo oo oo o oooooo o oo2627oooo ooo oo oo o o o o o ooooo o ooo28ooooo29 oooo oo o o ooo oooo o ooo oooo o o oo oooo

o o o o o 30 o oo o oo o oo ooo ooo ooo o oooo oooo oooo o oo oo ooo ooooo o o o o

22zaalite23drimo24osim

25Vuk26obeao27?dikila sprava za kopanje zemlje28ihori29IviJakup30nafantiti = uzeti jamstvo za isplatu duga (fantiti se svetiti se; fanta osveta, odmazda)


69/215

69

oo o o o o o o o o o oo oo oo o ()

oo

XIV. Oko godine 1648. Fazli ehaja iz Kostajnice pie Andriji upaniu, sisakom kapetanu,da e mu suanj Sulejman platiti otkupe

oo oo o(o)oooooo oo o ooo o ooo oo oo oo o oooo oo oooo

31o

32oo

33

o o o o oo o o ooo ooooo o

34 ooo

o o oo oo o o o o o o o oo o oo oo oo o ooo oo o o

oo oooo ooooo o

Franjo Raki,Dopisi izmeu krajikih turskih i hrvatskih astnika, Starine JAZU, XI, 1879.

31tepsti - udarati32mui33poruke (jamce)34potvrditi, jamiti


70/215

70

Pismo Mustaj-bega Likoggodine 1648.

o

()


71/215

71


72/215

72

Pismo Zulfikar-kapetana Rizvanbegoviagodine 1757.

o

o

Muhsin Rizvi, Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom kao oblik stareepistolarne knjievnosti, Godinjak odjeljenja za knjievnost, knj. V, Institut za jezik iknjievnost u Sarajevu, 217-264, 1976.


73/215

73


74/215

74

SEVDALINKE

Telal vie od jutra do mraka:Ko j u koga noas na konaku,nek ne ide rano sa konaka,

utekla je paina robinjai odnijela dva tovara blagai ukrala sahat iz njedarai odvela ata iz aharai povela Muju haznadara.Susreli je paini kavazi:Kuda bjei paina robinjo?to e tebi dva tovara blaga,to ukrade sahat iz njedara,zato vodi ata iz ahara,kuda vodi Muju haznadara?Blago nosim, da putem ne prosim,sahat nosim, da gdje ne zadocnim,ata vodim da pjeke ne hodim,haznadara da ne spavam sama.

(Hamid Dizdar)

Dvje planine vrh Travnika grada:Bukovica, spram nje Vilenica.Vilenica Bukovicu pita:"Ah to mi se Travnik zamaglio?Ili gori, il ga kuga mori?""Niti gori, nit ga kuga mori,

djevojka ga okom zapalila,crnim okom kroz srali pender!Izgorie dva nova duana,dva duana i nova mejhana,i meema gdje kadija sudi!"

(Hamid Dizdar)

Dv'je planine vrh Travnika grada:Bukovica, spram nje Vilenica.Vilenica Bukovicu pita:"Ah, to mi se Travnik zamaglio,ili gori, il ga kuga mori?""Niti gori, nit ga kuga mori,

djevojka ga okom zapalila,arnim okom kroz srali pender!"

(Devad Jahi)

Alija se do jezera kradeda ustrijeli utvu zlatnih krila.Iz jezera neto progovara:

"Nisam vila da mi strijelja krila,vedjevojka od zla pobjegnula".

(S. Orahovac)


75/215

75

Zmaj prelee s mora na DunavoI pronese pod krilom evojkuA pod drugim ruho evojako.Kad je zmaju ea dodijala,Curu spusti u zelenu travuPa je spremi u goru na vodu

Kad na vodi tri mlada beara.Prvi veli: da je ufatimo!Drugi veli: da je poljubimo!Trei veli: da je upitamoijeg li je soja i plemena?Progovara lijepa evojka:"Ja sam erka Firduz-kapetana,A ljuba sam ognjevitog zmaja!"Kad to ree, svi mirno odoe.

(Hamdija ahinpai)

Ne udim se mraku ni oblaku,Ni Neretvi to se esto muti,Vemom dragom to se na me ljuti,to sam drugog okom pogledala.Ako sam ga okom pogledala,Ja ga nisam srcem sevdisala.Ako sam ga srcem sevdisala,

Nijesam ga pod pendere zvala.Ako sam ga pod pendere zvala,

Nijesam mu svilen jagluk dala.Kun' ga majko i ja u ga kleti,Stani majko, ja u zapoeti:

"Da Bog da se junak objesio,O zlo drvo, a o moje grlo,O zle grane, o moje erdane,Tamnica mu moja njedra bila,Sindir halke moje b'jele ruke,Crne oi od tamnice kljui!"

(H. ahinpai)

Majka Fatu kroz tri gore vie:"Jesi l', keri, ub'jelila platno?"Fata joj se kroz sedam odziva:"Nisam majko, ni do vode dola,dragi mi je vodu zamutio!Kun' ga, majko, i ja u ga kleti,samo stani, ja u zapoeti:Tamnica mu moja njedra bila,sindir halke moje b'jele ruke,

bukagije moje belenzuke!"

(Devad Jahi)


76/215

76

Ima l' jada k'o kad akam pada,kad mahale fenjere zapale,kad saz bije u pozne jacije,kad tanani dru adrvani?

Aman, jada kad akam ovlada,u minute kad bulbuli ute,kad bol sanja kraj ulova granja,a dert gui i suze osui!

Usne male kad apu iz tame:"Slatko gonde, da l' jo misli na me?"draga dragog doziva bez daha:"Aman, lue, mrijem od sevdaha!"

(Omer Pobri)

Ima l' jada k'o kad akam pada,kad mahale fenjere zapale,a sa ula jeca glas bulbula?Kad def bije u prve jacije,kad tanani dru adrvani,

a iz tame apu usne same:- Gonde moje, da l' jo misli na me?Aman jada kad akam obvlada,u minute kad bulbuli ute,kad bol sanja kraj ulova granjaa dert gui i suze osui,usne male kad apu bez daha:- Aman, lue, umrjeh od sevdaha!

(Hamid Dizdar)

Ima l' jada k'o kad akam pada,kad mahale fenjere zapale,i siani dru adrvani,a saz bije u pozne jacije -dok iz tame apu usne same:- Milo gonde, da li misli na me?

(Devad Jahi)

Na Obhoi prema Bakijama,moba anje age Fazlagia,

sto momaka, trista djevojakai eterest djece vodonoa.Meu njima Dehva Fazlagia.Sama anje, sama snoplje vee,sama pjeva, sama pripijeva:- Moanice, vodo plemenita,usput ti je, selam e mi dragom,il' nek doe, il' nek me se proenek ne kosi travu pokraj Save,

pokosie moje kose plave,nek ne pije Save vode hladne,

popiti e moje oi vrane.

(Devad Jahi)


77/215

77

BALADE

Sada misli Hate HadaginaDa ja ljubi puhli duvak skidam.

Neu Hate, ti mi iva bila,I tako mi ti suena bila.

Opet misli Hate HadaginaDa ja ljubim prebijelo liceNeu Hate, ti mi iva bila,I tako mi ti suena bila.

Lipa ti si gizdava divojkoA lipa si i bilja od Hate,Ali nisi mome srcu draga.Mila mi je Hate Hadagina.Pa s udari noem u srdace,

Na nou je srce izvadio,Na kamzama bijele digerice.

Uporedo njiha ukopaeKroz mezare ruke pomolieMetnue im u bijele ruke,Metnue im crvene jabuke,Kad se prenu, nek se poigraju.

Vie Muje zelena borika,Vie Hate rumena ruica.Borika se oko rue vija,Kano Mujo oko ive Hate,A rua se oko bora vija,Kano Hata oko ivog Muje.

(Anton Hangi)


78/215

78

HASANAGINICA

Scto e bjeli u gorje zelenoj?Al-u njezi, al-u Labutove?Da u njezi vech-bi okopnuli;Labutove vech-bi poletjeli.

Ni-u njezi, nit-u Labutove;Nego ciator Agie Aan-Aghe.On bolu-je u ranami gliutimi.Oblaziga mater, i etriza;A Gliubovza od tida ne mogla.Kad li-mu-je ranam boglie bilo,Ter porua vjernoi Gliubi vojoj:

Ne ekai-me u dvoru bjelomu,Ni u dvoru, ni u rodu momu.Kad Kaduna rjei razumjela,Joc-je jadna u toj mili tala.Jeka tade kogna oko dvora:I pobjexe Aan-AghinizaDa vrt lomi kule niz penxere.Za gnom teru dve chiere djevoike:Vrati-nam-e, mila majko nacia,

Ni-je ovo babo Aan-Ago,Vech daixa Pintorovich Bexe.I vrtie Aan Aghiniza,Ter e vjecia bratu oko vrta.Da! moj brate, velike ramote!Gdi-me aglie od petero dize!Bexe mui: ne govori nita.Vech-e mcia u xepe vione,I vadi-gnoj Kgnigu oprochienja,

Da uzimglie podpunno vienanje,Da gre gnime majci u zatraghe.Kad Kaduna Kgnigu prouila,Dva-je na u elo gliubila,A due chiere u rumena liza:A malahnim u beicje inkomOdjeliti nikako ne mogla.Vech-je brataz za ruke uzeo,I jedva-je inkom raztavio:Ter-je mechie K ebi na Kogniza,S gnome grede u dvoru bjelomu.U rodu-je malo vrjeme tla,

Malo vrjeme, ne nedjegliu dana,Dobra Kado, i od roda dobra,Dobru Kadu proe a v trana;Da majvechie Imoki Kadia.Kaduna-e bratu vomu moli:Aj, tako te ne xelila, bratzo!

1

5

10

15

20

25

30

35

40

45

ta se bili u gori zelenoj?Al' su snizi, al' su labudovi?Da su snizi, vebi okopnuli,Labudovi, vebi poletili.

Nit su snizi, nit su labudovi,Nego ator age Hasan-age.On boluje u ranami ljutimi;Oblazi ga mati i sestrica,A ljubovca od stida ne mogla.Kad li mu je ranam' bolje bilo,Ter porua virnoj ljubi svojoj:- Ne ekaj me u dvoru bilomu,

Ni u dvoru ni u rodu momu.Kad kaduna rii razumila,Jo je jadna u toj misli stala,Jeka stade konjoko dvora;I pobie Hasanaginica,Da vrat lomi kuliniz pendere.Za njom tru dvi ere divojke:- Vrati nam se, mila majko naa!

Nije ovo babo Hasan-aga,Vedaida Pintorovibee.I vrati se Hasanaginica,Ter se vjea bratu oko vrata:- Da, moj brato, velike sramote!Gdi me alje od petero dice!Bee mui, ne govori nita,Vese maa u depe svione,I vadi njoj knjigu oproenja,

Da uzimlje potpuno vinanje,Da gre s njime majci u natrage.Kad kaduna knjigu prouila,Dva je sina u elo ljubila,A dvi ere u rumena lica,A s malahnim u beici sinkomOdilit senikako ne mogla,Veje bratac za ruke uzeoI jedva je s sinkom rastavio,Ter je mee sebi na konjica,S njome grede ka dvoru bilomu.U rodu je malo vrime stala,

Malo vrime ni nedilju dana.Dobra kda i od roda dobra,Dobru kdu prose sa svih strana,A najvee imotski kadija.Kaduna se bratu svomu moli:- Aj tako te ne elila, braco!


79/215

79

Ne moi mene davat za nikoga,Da ne puza jadno erze mojeGledajuchi irotize voje.Ali Bexe ne hajace nita,Vech-gnu daje Imokomu Kadii.Joc kaduna bratu-e mogliace,

Da gnoj pice litak bjele Knighe,Da-je aglie Imokomu Kadii.Djevoika te ljepo pozdravgliace,A u Kgnizi ljepo te mogliace,Kad pokupic Gopodu SvatoveDugh podkliuvaz noi na djevojku;Kad bude Aghi mimo dvora,Neg-ne vid irotize voje."Kad Kadii bjela Kgniga dogeGopodu-je Svate pokupio.Svate kuppi grede po djevoiku.Dobro Svati doli do djevoike,

i zdravo-e povratili gnome.A kad bili Aghi mimo dvora,Dve-je chierze penxere gledaju,A dva na prid-gnu izhogiaju,Tere vojoi maji govoriaju.Vrati-nam-e, mila majko nacia,Da mi tebe uxinati damo.Kad to ula Aan-Aghiniza,Staricini Svatov govorila:Bogom, brate Svatov Staricina,Utavimi Kogne uza dvora,Da davujem irotize moje.Utavie Kogne uza dvora.

Svoju dizu ljepo darovala.Svakom inku nozve pozlachene,vakoj chieri ohu da pogliane;A malome u beicje inkuGnemu aglie uboke hagline.A to gleda Junak Aan-Ago;Ter dozivglie do dva na voja:Hodte amo, irotize moje,Kad-e nechie milovati na vaMajko vacia, erza argiakoga.Kad to ula Aan Aghiniza,Bjelim liem u zemgliu udarila;

U pt-e-je ducjom raztavilaOd xaloti gledajuch irota.

50

55

60

65

70

75

80

85

90

Nemoj mene davat za nikoga,Da ne puca jadno srce mojeGledajui sirotice svoje.Ali bee ne hajae nita,Venju daje imoskomu kadiji.Jo kaduna bratu se moljae

Da njoj pie listak bile knjige,Da je alje imoskomu kadiji:- Divojka Te lipo pozdravljae,A u knjizi lipo se moljae:Kad pokupi gospodu svatove,

Pulli duvaknosi na divojku!Kada bude agi mimo dvora,

Nek ne vidi sirotice svoje.Kad kadiji bila knjiga doe,Gospodu je svate pokupio,Svate kupi, grede po divojku.

Pulli duvak nosi na divojku.

Dobro svati doli do divojke,I zdravo se povratili s njome;A kad bili agi mimo dvora,

Dvije erce s penderegledahu,A dva sina prid nju ishoahu,Tere svojoj majcigovorahu:- Uvrat' nam se, mila majko naa!Da mi tebi uinati damo!Kad to ula Hasanaginica,Stariini svatov govorila:- Bogom brate, svatov stariina!Ustavi mi konje uza dvora,Da darujem sirotice moje.

Ustavie konje uza dvora.Svoju dicu lipo darovala:Svakom sinku mestvepozlaene,Svakoj eri ohu do poljane,a malomu u beici sinku,

Njemu alje u boihaljine.A to gleda junak Hasan-aga,Ter dozivlje do dva sina svoja:- Hod'te amo, sirotice moje!Kad se nee smilovati na vasMajka vaa srca hojratskoga.Kad to ula Hasanaginica,

Bilim licem u zemlju udarila,Uput se je s duom rastavila,Od alosti gledajusirota.


80/215

80

Alberto Fortis iz Padove zabiljeio jeHasanaginicuu svome putopisu Viaggio in Dalmazia,vol. 1, Venezia, 1774, str. 98-105. XALOSTNA PJESANZAPLEMENITE ASAN-AGHINIZEPunih dvjesto godina istraivai ove balade bili su u kolebanju kako da objasne njena "tamnamjesta". Pravljena su nedopustiva preinaavanja pojedinih izraza, isputani stihovi i dodavaninovi. Ponekad nisu znali kako bi neobine ili iskrivljene rijei preokrenuli u autentine.Promijenjene su rijei:pendera> pender, uvrat' nam se> svrati nam se, u beici sinu> u

bekje sinu, u boi haljine > uboke haljine, srca hojratskoga > srca argiatskoga, srcakamenoga, u ranami ljutim > od ljutijeh rana, mati > mater, nek ne vidi > da ne vidi, terdozivlje > pak dozivlje, pulli duvak > podkljuvac, mestve pozlaene > nozve ili noe

pozlaene.Ustanovljeno je da su tzv. "prave varijante" Hasanaginice, Metrovieva i Murkova, nastale

pod utjecajem Fortis-Vukove verzije.(Smail Bali,Kultura Bonjaka, 57)

Na talijanski sam preveo dosta junakih pjesama Morlaka. Jednu od njih, za kojusmatram da je zanimljiva i skladno sastavljena, dodat u ovom svom dugakomizlaganju. () nadam se da e prefinjenost Vaeg ukusa nai u njma drugevrijednosti koje podsjeaju na jednostavnost homerskih vremena, a odnose se na

obiaje toga naroda. Tekst na ilirskom ispod prijevoda, omoguit e Vam daocijenite koliko bi ovaj jezik, neobino harmonian i podesan za pjevanje, mogao

posluiti muzici i poeziji, a njega su, uprkos tome, gotovo potpuno napustili ak i onikulturni narodi koji ga govore. () Grad Dubrovnik dao je mnogo prefinjenih

pjesnika, pa i pjesnikinja, koji su pisali na ilirskom jeziku. Meu njima je veomaslavljen Giovanni Gondola (Ivan Gunduli). A ni drugi gradovi na dalmatinskojobali ili na otocima nisu u njima oskudijevali. Ali suvie esti talijanizmi koji su

prodrli u njihove dijalekte mnogo su naruili drevnu jednostavnost tog jezika.Njegovi poznavaoci ( ) nalaze, takoer, da je narjeje Morlaka barbarsko i punotuih rijei i izraza. U svakom sluaju, bosansko narjeje kojim govore Morlaciudaljeni od mora, harmoninije je za moje uho od ilirskog sa primorja.

Dalmatincima sa obale zbog ovoga ne treba da bude krivo, jer sam ja daleko odtoga da smatram sebe pozvanim da sudim o takvoj materiji. No vratimo se

pjesmama.(Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia)


81/215

81


82/215

82


83/215

83

SMRT BRAE MORIA

Ferman doe iz Stambola,Bujruntija iz Travnika,Ba u eher-Sarajevo,A na ruke Dizdar-agi,

Da hvataju dva Moria,Dva Moria, dva paia,MoriIbru, MoriPau;Da hvataju , da ih veu,Da ih veu i osude.Sultanu su dodijali,Po tubama iz Travnika,Iz Travnika od vezira,Da Morii, odmetnici,

Ne kabule ni sultana,Ni sultana, ni vezira,Nit' ikaki gospodara,Vee sami godspodare,

Gospodare kako hoe.

Kad vidio Dizdar-agato mu kae bujruntija,Hrum ini haskeriji,Da hvataju dva Moria,Da hvataju, da ih veu,Da ih veu, da ih vodePravo gradu u tavnicu,Gdjeno Dizdar brzo kroji -Ko omrkne, ne osvane.

Uhvatie dva Moria,

Uhvatie, savezae,Savezae, povedoe,Ba kad majka pitu sue;U ruci joj oklagija,A u drugoj zlatan ibrik;Haber doe staroj majci,Da Morie uhvatie,U tavnicu povedoe.Kad to ula stara majka,Sve je jadna pobacalaPo avliji, po kaldrmi -Oklagiju prelomila,Zlatan ibrik uhlupila,

Pa poletje iz avlije,Bosonoga, gologlava,Figanj ini, kose upa,Vas Hat-mejdan rasplakala.

Pa eto je u Sarae:- Jazuk vama svi sarai!to pustiste dva Moria?to mi jednog ne oteste,

Ili kako izmoliste?Ko e mene utjeiti?Ko li staru prigledati?Pii stara kao guja,I sarai zaplakae.Otle poe uz Kovae,Ruke lomi, a govori:- Jazuk vama svi kovai!to pustiste dva Moria?to mi jednog ne oteste,Ili kako izmoliste?Ko e mene utjeiti?Ko li staru prigledati?

Teko meni jadnoj majci!

Opet leti stara majkaPravo brdu uz Kovae,Dok je stigla Dizdar-agu,Da joj vodi oba sina,Oba sina savezanaSindirima debelijem.

Bir ih stie jadna majka,Bir ih stie, pred njih pade,Pred njih pade - molit stade.Lijepo moli stara majka:

- Bogom brate Dizdar-agaPusti meni jednog sina,Pusti meni jali Ibru,Jali Ibru, jali Pau,Ii mla! Koliko e?Il' ifluka, ili kmet?Ili voli suha zlata?Samo jednog daj mi sina!Ako li mi pustit nee,Kunem ti se dinom mojim,A i postom RamazanomZaklinjau nebo, zemlju,Uiniu teku dovu,

Nikad mira biti neeNi sultanu, ni veziru,Dok nad Bosnom oni budu,A ni tebi dobra nije!


84/215

84

Kad to uo Dizdar-aga,Progovara staroj majci:- Vrat' se natrag, stara majko,Pustiu ti oba sina,Oba sina bez dinara.Prevari se stara majka,

Prevari se, pa se vrati;Cie halke u sindira -Povedoe dva Moria.

Kad su bili na Jekovcu,Progovara MoriIbro:- A Boga ti, Dizdar-aga,Zastavder nubeije,Oprosti mi b'jele ruke,I dodaj mi tamburicu,Da pogledam po Saraj'vu,

Ne bi li mi lake bilo!

Kad to uo Dizdar-aga,Zaustavi jasakije,Naokolo nubeije,Oprosti mu b'jele rukeDodade mu tamburicu.Ja da vidi MoriIbre,Kad se lati tamburice -Pritegnu joj tanke ice,Pa zakuca i zapjeva.Sitno kua MoriIbro,Sitno kuca, jasno pjeva:- Dunjalue, golem ti si!Sarajevo, sehir ti si!

emaluo, duga ti si!Latinlue, ravan ti si!Talihanu, irok ti si!L'jepa Maro, l'jepa ti si!Dosta si me napojila,Od dumana zaklonila,Vakat doo valja mrijeti!

Opet Ibru savezae,Savezae, povedoe,MoriIbru, MoriPau,I u grad ih dovedoe,U tavnicu zatvorie.

Kad je bilo po akamu,Progovara Dizdar-aga:- Izvedite dva Moria,Donesite svilen gajtan!Izvedoe dva Moria,Donesoe svilen gajtan,

Udavie MoriPau;Sve to gleda MoriIbro.

Progovara Dizdar-aga:- A Boga ti, MoriIbro,Je l' ti ao tvoga brata?Progovara MoriIbro:- Jes' mi ao moga brata!Jo alije stare majke!Udavie dva Moria,Pred kapiju izbacieI dva topa opalie.Kad to ula stara majka,

Poletjela stara majka.Kad je bila na kapiju,Al joj lee oba sina,Oba sina udavljena;

Na nogama bukagije,Na rukama lisiine,Oko vrata svilen gajtan.

Kad to vidje stara majka,Od jada joj srce puklo.

bujruntija zapovijedno pismo pae

bukagije okov na nogama utamnienikaifluk feudalni posjedfiganj initi vriskati, plakatigajtan upredena vrpcahaskerija (askerija) vojska

jasakije straa, kavazi, tjelohraniteljijazuk teta! na sramotu!kabuliti prihvatati, pristatiml imovinanubeije (nobeije) straari, serdari

sarai izrauju predmete od koesindiri lanci


85/215

85

EPSKE PJESME

Buljubaa Dano prima p muhura carskog1(odlomak)

"Bajraktare moje dijete drago,

De zapjevaj tanko, glasovito,Deder nae razgovori drutvo,Zato nam se poruilo pusto!"Tad zapjeva Ibro bajraktare:"Ostaj s Bogom, zemljo Bosno ravnaI u tebi eher Sarajevo,U Saraj'vu nae tanke kuleI u kulam ostarjele majkeI u njima vjerenice ljube!Mi odosmo na carevu vojskuPreko Une, preko vode Save,Mimo trides i etiri grada,Sedamdeset i sedam konaka,

Dok se sie nie Temivara,Mi odosmo pram sve sedam kralja.Nae majke, ne nadajte nam se!Mile seke, ne vesel'te nam se!Vjerne ljube, vi se udajite;Mi emo se ieniti amoCrnom zemljom i zelenom travom.Sretnijeg e kua priekati,

Nesretnijeg nikad vidjet nee".Istom im se iskahari drutvo.To Dananu vrlo despet bilo.Odmah njemu bajrak izmaknuo,Pa ga dade krajem sebe drugu,

Svome drugu Hasan odobai.Onom Danan ehru udario:"ta uradi, Boji nesretnie?A ta nae iskahari drutvo?!Hajde doma, Boji nesretnie,

pa ti ljubi na dueku ljubu!"Vjera i Bog, Saraj'vu ga vrati.Tad zapjeva buljubaa Danan:- "Ostaj s Bogom, zemljo Bosno ravna,I u tebi eher SarajevoI po njemu nae tanke kule,Izokola pletom opletene,A ozgora slamom pokrivene,

I u kulam vjerenice ljube!One nose do koljena sukno,Jednu kravu uza kulu muzu,

1Friedrich Salomon Krauss, Slavische Volkforschungen, Leipzig, 1908. (: Smail Bali, KulturaBonjaka, Zagreb, 1994, str. 45)


86/215

86

tono hrani bijesna junaka,A junaka za vakoga danka!Ovnovi se hrane za kurbana,Dobri konji za duga mejdanaA junaci za vakije dana!Mi odosmo na carevu vojsku,

Mimo trides i etiri grada,Sedamdeset i sedam konaka,Dok se sie nie Temivara,Mi odosmo pram sve sedam kralja.Ako nami Bog i srea dade,Te mi Vlahu sablju udarimo,Barem emo dobro iariti, -Kazam mata kaurskoga posta, -Pa mi tanke kule pograditi,

Naim ljubam skrojit anterije.Ako nami vakti sahat doeTe pomremo nie Temivara,Svakako je jednom umrijeti,

Ja ta, junak, ni aliti neu:Ostala mi u Saraj'vu kula,Tri su joj se oborile oe,A etvrta sohom poduprta,Oko kule nigdje nita nejma:Koza bara i orava gara,Seka Ajka i starica majka,Kvoka-koko i troje pilia,Bog ubio iz planine orla,Odnese mi kvoku od pilia,Ostade mi troje siroadi!Toga, jadan, alim u Saraj'vu!"Kad to ula Danina druina,

Sve vrisnulo, puke zapalilo,Sve dva i dva zapjevae zaj'dno:- "Ba je nako, kako Danan kae".


87/215

87

Djevojka iz Kanie2(odlomak)

Tuj su klanca dvadest i etiriSve je brate bogaz do bogazaGora gusta jelovina pusta,

A esto su jele poniknuleI visoko kite isturilePreko puta grane povezale.Vuci viju, graju gavranovi,A pjevaju bjelogrle vile,Preko puta prelijeu vuci,Sve pronose kosti od junaka;Sve se krive mrke medjedine,Sve iz jelorli izlijeuA viju se krilim pod oblake.Sve od njihke odlijee perje,Sve posipa Ibra i ogataMamen mu se ogat uzvirio,

Ne miruje, na em navaljuje,Zubom grize a uima strie,Sve na stranje odavire uke,Krvavijem oma prevaljuje,Sve zubima cijepa jelike.Al na njemu progovara Ibro:- Stan ogate moje dobro staro!ta si mi se bolan uspuio?More Bog dat da e dobro biti.

Nemoj mi se, brate, prepadati:Nai vuci nai pratioci,Koji naske prate uz bogaze.

to pjevaju bjelogrle vile,To su, brate, nae posestrime:I one nas prate uz bogaze.A meedi stari prijatelji,Gavranovi nai razgovori!

_ _ _

Kad je vidje BouroviIbro,Kad djevojka stavna i prikladna,Bi ti reko pa bi se zakleo,Jal t' je vila jal t' ju je rodila.

Nit je vila nit ju je rodila,

Neg djevojka u gospodstvu raslaPlemenito odgojila lice.Udarila zinet i haljine

2Friedrich Salomon Krauss: Das Frulein von Kanizsa. Ethnol. Mitteilungen aus Ungarn 4. 1895, str.145; str. 151.


88/215

88

A na njojzi dobra eisija:Jedna glava a dva istifanaJedne ui, etvere minue,Jedno grlo, tri drobna erdana.Jedan joj je erdan od merdana,A drugi joj erdan od bisera,

A trei joj erdan od dukata.Koji joj je erdan od merdana,Taj je erdan po grlu bijelom:Crven merdan, a grlo bijelo,To gospoju dobro ponijelo,Koji joj je erdan od bisera,Taj je erdan pao po dojcima:Biser sitan, a dojci pokrupni,Bijele se kao labudovi...


89/215

89

ENIDBA SMAILAGIMEHA(odlomak)

Ondar moja skupljena gospodo!Sad velimo pesmu da brojimo,I s tom pesmom da se veselimo,

Ta je pesma od starog zemana,to su stare radile gazije,I junaci u svakojoj stranci,Za sjajnoga Sulejmana carstvo.Uzvi'no se carstvo tursko zvalo;Tristo eset im'o valiluka.Bosna mu je kljuanica bila,Kljuanica i zlaeni kljui,Od svakoga dobrog pouzdanja.Ondar se je londa pokupila,U Kanidi u p'janoj mehani,A e se vazda nauila.

Na toj londi trideset begova,

Sve glavnije' od eher Kanide,Age carske dvades' i etiri.U vrh londe Hasan paa Tiro;Pored njega pedeset delija,Pokraj pae, sa lijeve strane,Ajan Omer, od Kanide dedo;Pokraj deda dva dizdara carska,Kraj dizdara CifriHasanaga;Do Hasana sindrak Me'medaga,Mio sinak hadije Smajila,A sinovac Cifria Hasana;

Naokolo buljukbae carske,Pa napored seli bajraktari.

Sve posio ajan do ajana,A sve sio akran do akrana,Bezi carski jedan kraj drugoga,Age carske u red s begovima,Bajraktari jedan kraj drugoga,Hasan-paa i delije s njime,

Na vrh londe meu penderima.Usred kola meu beglerima,Vino slue do dva bajraktara,Jedan bee kanidkog ajana,A drugi je njihnoga dizdara,Deli Hasan i deli Husein.Pod pazuho dre jaretine,

A u desne ruke litrenjae,Sve naizgred pojahu glavare,Hasan-pau i prvjence carske.Kako kojem au dodavahu,Ruke svoje pod kuak turahu,Age svoje iram inijahu,

Da him ga slae piju pivo.Dok se age vina napojile,Pa vinovske ae poturili,

Jer him vince ulilo u lice,A rakijske taze dofatili.Kad se vino smea i rakija,Rakija je vazda eglendija.Age klete i begovi carski,Muhtanita bezi ne bijahu,

Ni odela kakih im je drago,Ni oruja ni sablji godarki,Ni gotovi' u depove para,Ni gotovi' konja ulehana,Ni na glavi carskije' kalpaka,Ni zlatnije' carski' elenaka.Otvori se sohbet po mehani.

Poee se falit' Krajinici;Ko je vie dobio mejdana,Il' za sebe il' drugoga koga,Il' za kaka pau i vezira,Il' za svoga cara estitoga;Ko je bolje hudut rairio,Ko l' njemakog roba zarobio,Ko l' s djevojkom druga oenio,Ko je boljeg konja podhranio,Ko je boljeg sina podnivio,Ko je bolju erku odgojio,Ko odjela bolja nabavio,Ili 'dela il' silah oruje,

Il' sablju otru na rebrima,Neko svoje toka na prsima,Neko konjski takumi oru'e.Poee se falit' Krajinici,Ko se s kojom curom oenio,Oenio, il' se ko eniti;Ko je odak bolji od kojega,Ko je junak jai od kojega.Poee se podizat' kalpaci,Zlatni urci turat' na ivije,Otre sablje preko bedre dvije,Bijele se palahati brade,A sjajati na elo zerdavi,

Mladijem se crne oi mutit',Povrh ela satreti elenke,Svak po neto i poneto falit'.

Neko erku, neko seku fali,Neko fali od brata djevojku.Eglenie ta ko begenie,


90/215

90

Tu je vie od ezdeset aga,I od dvades' bega kanidkije',Osem pae i osim delija,Koliko je gledat' po agama,

Nit' mo' znati koji bolji bee,Ili stari bolji od mladije';

Nit' su mladi bolji od starije'.ovde krupne, zlatna odijela,Glave krupne, a oi im crne,Sva gosposka ispod oi lica.

Na svakom se ari jagodica,Ka' u bai urevska ruica.Oka mrka, a ela iroka,

Na glavi him carevi kalpaci,A za kalpak careve elenke,Lica bela a zlatne elenke,A sa glave kose kurijake,Oko vrata kolerovi zlatni,Svi pod grlo na kanat spueni,

Sve kanati od eenog zlata,Svim' na prsi toke oluklije,A na plei mljetake dolame,

Na stareve mavi i zelene,A na mlade bele i crvene;Jednake him na elo zerdave,Sve dolame zlatom izvezene,Zlatne grane uz plei junake,A uz mike guje ispletene;Pod grla him glave savedene,Bi rekao kao da su ive;Jednaki him na srce silahi,I oru'e jedno u silahu

S puaka him jednaki etovi,Sve etovi dragi kamenovi,A karike od eena zlata;

Na bedra him ezdegske akire,oha mrka a preuto zlato,Uz listove grane zlatne sjaje,A uz bedre guje opletene,Pa pod silah glave sastavljene,Pr'o bedara sablje okovane,Balaci him od eena zlata,A krne him u srebro skovane;Otrovane dide pored aga,Bi rekao da je gora arna,

Zar se nije lasno veseliti?Konji svoji, svako dobro svoje,Nit haraa, niti kakog danka,Niti ruku mislu ni veeri,Svaki kmete ima i ivije,U runice para gotovije'.

Ko ves' nije, pa bi hi vidio,Zakl'o bi se da su paalije.Postarije dvore bajraktari,

Na vitke se sablje poduprli,Ba k'o lala cara u divane.Kad pogleda londu naokolo,

Ima l' iko bolji od kojega,Sve ostavi, jednoga prestavi,Mehmed sinak Smajil Alajbega.Eh, tog lica u tog sokola!Momku nema jo dvades' godina.Bi rekao, pa bi se zakleo,Iz njegova obadva obraza,Billah tespih, ka' da sunce sjaji,A iz ela grije meseina.Crne mu perin bijel vrat prekrio,K'o da mu je crn gavran zasio.Majka nema venjega jednoga.Kol'ko mu je perin odgojila,

Pa mu ture pr'o ela svezala.Na glavi mu fesimededija,Preko fesa mrke ture klete,Mrke ture Smajilova sina.Sve mu grane majka zakitila,Sve mu grane od bisera sama,Mrkog ba k'o u sokola,Zuba sitna ba k'o u avola.elo mu je kao hamajlija,Vee su mu kao pijavice.Poleele s oi trepavice,Pokrile mu dvije jagodice,Ba k'i ono krilo lastavice.

Brade nema, a nema mustaa,Bi rekao da je belogorka.Na deaka mljetaka odela,A najprije burunduk koulja,Vie zlata no svilena platna;Pa poslije svilena eerma,

Nit' je tkata ni ekiovata,No od suha ispletena zlata.Na dolami kud su vovi zlatni,Kud su svovi sve su gajtanovi;Zlatne grane na etiri straneUz miicu uz ruku desnicu,Kolika je u mometa ruka,

Kol'ko dobra ovda u junaka,U junaka preko tankog pasa.Na djetetu bijele akire,Od bijele mljetake kadife,Sve u zlato isto izvezene,Uz bedre mu guje opletene.


91/215

91

Vas se sjaji kao meseina,Dva traboloz pasa oko momka,Preko pasa pletena silaha,Od pletena venedikog zlata.U silah mu dvije mljetke male,Obadvije bez kremenja pale,

Cipcijele u zlato skovane;Onici im kamenovi dragi,Ono gore to se dri rukom,Svi vratovi u biser skovani.Ademka mu do lijevog kuka,Vas je balak od dukata uta,A krna joj u biser smotana.Kostura joj od zehera ljuta,Preko bedri momku preturena.Bi rekao da spavae guja.Momka zlatne toke zagrlile,Zlatne toke od etiri oke;Dva kanata do bijelog vrata,

U njih ravna pola oke zlata.Na njih oba jedno slovo pie.Ti kanati od cara poslati,Alajbegu hadi Smajilu,I njegovom roenome sinu,Jer je na toj kui alajbegstvo,Tamam etres i sedam godina,Pod fermanom sjajnog Sulejmana,Pod fermanom i ulefom carskom.Od tog bega nema starijega,

Niti pae, pa niti vezira,U bosansko sedamdeset grada,

Niti tak

Documents

NL Jezicka Bastina