O svetom Marku

25. travnja Crkva slavi blagdan sv. Marka, pisca jednog od etiriju Evanelja, aleksandrijskog biskupa, muenika Crkve, zatitnika Venecije Sveti Marko se tuje i kao zatitnik polja, vinograda i usjeva, zatim kao zatitnik zidara, graevinskih radnika, staklara, pletaa, pisara, odvjetnika, a njemu se utjeemo i protiv nevremena, tue, munjeSveti Marko je roen oko 10. godine, a pravo mu je ime bilo Ivan. U kui njegove majke Marije okupljala se prva kranska zajednica. Bio je Barnabin neak i s njim je pratio svetog Pavla na njegovom prvom misijskom putovanju, a poslije je bio pratilac svetog Petra, s kojim je boravio u Rimu. Na temelju Petrovih propovijedi kasnije je napisao i svoje evanelje.

Nekadanji blagoslov polja na Markovo

Ne tako davno, u naim krajevima je bio posebno znaajan i posebno svean ophod, odnosno blagoslov polja na Markovo. Iako se jo ponegdje ponetko koliko-toliko pridrava tih starih obiaja, danas je taj blagoslov manje ili vie zapostavljen.Povijesno gledano, ophod na Markovo bio je vezan uz tzv. prosne dane. Prosni su se dani latinski nazivaliLitaniae,a obuhvaale su tzv.Litania maior(Velike pronje) iLitaniae minores(Male pronje). Prve su se odnosile na ophod na Markovo, a druge na tri dana prije Uzaaa (jo su se nazivale Dani moljenja).

Ophod na 25. travnja u starom Rimu

U starom Rimu 25. travnja je bio posveen bogu Robigusu ili boici Robigo, kada ih se molilo za zatitu od nairoko rasprostranjenog nametnika na itaricama, a to je tovanje pratila poljska procesija. Kako bi se ona istisnula, Rimska crkva je preuzela taj ophod i dala joj kranski peat, te je tako uvedena i procesija na Markovo. Vjerojatno su nastanku ophoda pridonijele, barem jednim dijelom, i razne agrarne i vremenske nevolje, koje su harale, poput kuge, potresa, poplave, nerodnih godina, runog vremena i drugo.

Ophod na Markovo i papa Grgur Veliki

Ophod je, u punom smislu rijei, uveo papa Grgur Veliki 590. god., kako bi preko njega odvratio od naroda poasti koje su nahrupile. Naime, te je godine u Rimu nastala poplava, a potom je uslijedila kuga, pa je papa, kako bi isprosio milosre od Boga, zapovjedio sveopu procesiju, koja je bila podijeljena na sedam manjih, a sve su se na kraju sastale u crkvi Maria Maggiore, pa su prema tome i navedene litanije dobile naziv. Budui da se Bog smilovao, papa je odredio da se po cijeloj Zapadnoj Crkvi odrava taj ophod, te odredio da to bude na Markovo.Ophod na Markovo i Male pronje su pokorniog karaktera, to zauuje, budui da su smjeteni u vazmeno vrijeme (vrijeme izmeu Uskrsa i Duhova), dakle vrijeme uskrsne radosti. Ne udi stoga to su se mnogi otpoetka suprotstavljali takvim obiajima i traili njihovo dokidanje.

Ophod na Markovo i blagoslov polja u hrvatskimi bosansko-hercegovakim krajevima

Ophod na Markovo pronalazimo u svim dostupnim obrednicima, koritenima na naim podrujima (osimrimskih, ovdje su se koristili kao najstarijiostrogonski, pa kaloki, zatim zagrebaki, senjski, akovaki), no meu njima postoje odreena odstupanja. S jedne strane, rimski obrednici donose isti ophod, stariji krajevni obrednici drukiji od rimskih, ali meusobno jednak, dok seStrossmayerov(iz 1878. god. namijenjen za tadanju akovaku i Srijemsku biskupiju) i Priruni obrednik (1933. god. takoer za akovaku i Srijemsku biskupiju) poneto razlikuju i od svih drugih i meusobno.Obred koji predviaju rimski obrednici dosta je kratak i jednostavan u odnosu na ostale. Naime, prije poetka ophoda izmole se Ps 43 i (kleei)Litanije svih svetih, tako da kod zaziva:Sveta Marijo, moli za nasophod krene. Putem se pjevaju litanije i psalmi, a po povratku u crkvu ophod se zavrava pronjama i molitvama koje se nalaze na krajuLitanija svih svetih.I ostali obrednici ophod zapoinju u crkvi, ali uz moljenje Ps 68, nakon kojeg slijedi responzorij (dijalog izmeu sveenika i naroda), te litanije. Na mjestu blagoslova usjeva svi kleknu, dovre se litanije, te izmoliOe naiZdravo MarijoZagrebaki, Kaloki i Ostrogonski obrednik, za razliku od ostalih, potom donose responzorij i molitvu da Bog blagoslovi prvine plodova, kao i one koji ih budu blagovali. Zatim slijede itanja iz evanelja, tako da se sveenik okree prema etiri strane svijeta, poevi od istoka, a nakon njih se moli responzorij i zakljuuje molitvom. Ta su itanja evanelja i molitve nakon njih bili gotovo kod svih obrednika meusobno razliiti.Nakon toga, slijedio je blagoslov vinograda i responzorij, a potom bi se ophod vratio u crkvu, gdje bi se, poslije Tebe Boga hvalimo, zakljuilo zagovorom Blaene Djevice Marije ili zatitnika crkve. akovaki obrednik iz 1878., za razliku od njih, nakon itanja, a prije blagoslova vinograda, predvia blagoslov jema, zobi i drugog usjeva.

Poslije navedenih blagoslova, akovaki obrednici imaju jedanspecificum,a koji se ponegdje djelomino zadrao do naih dana (kako su se akovaki obrednici koristili i u Bosni i Hercegovini, ta se posebnost i ondje, u nekim krajevima,zadrala gotovo do danas). Sveenik bi tada, naime, posebnom uskrsnom svijeom, tzv. Trojstvom (tri svijee na stalku), kriao na sve etiri strane svijeta i govorio:Od munje, leda i groma,a narod bi odgovarao:Oslobodi nas Gospodine,potom bi isto uinio sa svijeom Jedinstvo (jedna svijea na stalku), uz rijei:Od kuge, glada i vojske,te na kraju ophodnim kriem, uz rijei:Za kri i muku svoju,na to bi narod odgovarao:Tebe molimo, uslii nas.Zatim bi se molila triOenaa,triZdravomarijei triSlava Ocu,te se blagoslovilo i okadilo ito, a ophod krenuo nazad u crkvu pjevajuiLauretanske litanijei druge pjesme. U crkvi se pak obred zavravao pjevanjem:Kraljice neba,responzorijem i zakljunom molitvom, a sveenik bi na kraju blagoslovio narod pacifikalom (manje raspelo koje se nosi na blagoslov, tzv. kriec).Iako obrednici to nisu predviali, ponegdje je bio obiaj da se blagoslov ne vrisamo na jednom, nego na etiri mjesta (kako je to bilo i utijelovskom ophodu), gdje su se itala razliita evaneljai molile odreene molitve, kropilo blagoslovljenom vodom i krialo svijeama.S obzirom na sve reeno, moemo zakljuiti kako su openito ophodi, pa tako i ophod na Markovo, bez sumnje, imali u ranijim vremenima znatno vee znaenje negoli danas, a o tome posebno svjedoi njihova izrazita sveanost i ukljuenost cijele drutvene zajednice. Iako se to dananjem ovjeku moe initi pretjeranim, dananje gotovozanemarivanje ophoda kao jednog znakovitog oblika liturgijskog slavlja sa snanim pastoralnim odjekom, priziva u pamet onustaruozlatnoj sredini.