Obitelj - društvo - obitelj

Obitelj - društvo - obitelj

Josip JankovićPravni fakultet Sveučilišta u ZagrebuStudijski centar socijalnog rada

Pregledni članakUDK 316.356.2(497.5)Primljeno: lipanj 1994.

Rad je posvećen obitelji kao osnovi zdravog razvoja novih generacija. Na osnoviistraživanja provedenih prije i u tijeku ratnih događanja nastoji se definirati stanje su-vremene obitelji u Hrvatskoj, njene uspješnosti u ispunjavanju standardnih uloga i per-spektive koja iz registriranog stanja logično slijedi. Kako su uvjeti u kojima potomstvoraste vrlo diskutabilni, pogotovo nakon stresova izazvanih ratnim događanjima, nastojise definirati odgovarajuće aktivnosti koje bi osigurale otklanjanje negativnih posljedicaizloženosti brojnim stresorima: Da bi uspjeh u tim nastojanjima bio siguran, definiranesu akcije na svim razinama. Najveća pažnja posvećena je ipak primamo j prevenciji iodgovarajućim programima koji se mogu primijeniti i u oskudnim materijalnim uvjetimakroz postojeću mrežu odgojno-obrazovnih institucija i sustav ustanova socijalnog rada.

UVOD

Bez obzira promatramo li obitelj kao pri-mamu "face to face" skupinu, sustav ili insti-tuciju, moramo biti svjesni toga da je ona no-silac, za globalnu društvenu zajednicu, nezam-jenjivih i u isto vrijeme, za sam njen opstanak,presudnih funkcija. Da podsjetimo samo nanekoliko za društvo najvažnijih uloga obitelji.To su reproduktivna, njegovateljska i socijali-zacijska uloga, uloga zadovoljavanja najvećegdijela primarnih i sekundarnih čovjekovih po-treba itd. Poznato je da nitko i ništa ne može,bar za sada, zamijeniti obitelj u svim tim na-brojenim funkcijama presudnim za fizički op-stanak svakog društva, za prenošenje civiliza-cijskih i kulturnih (u užem smislu) čovjekovihdostignuća i društveno poželjnih vrednota. Svisupstituti, ustvari surogati, pokazali su se ne-dovoljno uspješnima i nekvalitetnima, a kori-ste se samo kad nema drugog izbora. Obitelj,dakle, na najbolji mogući način "za društvo"obavlja toliko važne zadatke da je doista ne-zamjenjiva u nizu svojih funkcija. Iako je teškoodvojiti "važnije" od "manje važnih" funkcija,u ovom trenutku mogli bismo to učiniti s ro-diteljstvom i utvrditi kako nije čudno što sezadnjih godina sve češće govori i o "zaniman-ju" - roditelj. Time se, naravno, ne misli do-slovno da roditeljstvo treba ustanoviti kao"radno mjesto", premda u nekim elementimaima i konkretnog približavanja takvom treti-ranju roditeljstva (nagovještaji priznavanja trigodine radnog staža majkama za svako dijete

koje obitelj odgoji do 15. godine života), većmu se time daje jasno konkretno i simboličkoznačenje kao važnoj društvenoj ulozi, a nesamo da se govori o obitelji kao "stvarnojosnovi postojanja i održavanja ljudske vrste,čovjeka kao pojedinca i čovječanstva kao za-jednice sa svim njenim atributima, prošlošću ibudućnošću", a da se nakon bombastičnih iz-java ništa stvarno ne mijenja. Bez roditeljstvanema poroda ni porodice, ali ni bez zdravihodnosa među roditeljima nema uvjeta da po-rod stasa u novog zdravog i sposobnog čovje-ka.

Partnerstvo u braku odraslima je isto što iroditeljstvo djeci. Partneri u svom odnosu jed-ni drugima omogućuju zadovoljavanje bio-loških i socijalnih potreba, pružaju međusob-no podršku, pomažu međusobno u suočavanjus brojnim problemima, od običnih svakodnev-nih do stresova većeg ili manjeg intenziteta,koje neminovno donosi vrlo složen društvenii radni sustav, gospodarski i politički lomovi.čak i kada nema ozbiljnih društvenih potresakao što su teške ekonomske i političke krizei ratovi, čovjek je stalno izložen brojnim pro-blemima, "zamkama" socijalnog življenja, kojesi postavlja sam, svjesno ili nesvjesno.Otuđenje kao posljedica života u suvremenimnehumanim ljudskim naseobinama, "mravinja-cima", samo je jedan od posljedica čovjekovazastranjivanja, ali i uzrok velikom brojuteškoća na individualnom i globalnom planu.Vječni čovjekov problem održanja ravnoteže,njegovog biti ili ne biti, ovisi u velikoj mjeri o

277

Rev. sac. polit.; god. I, br. 3, str. 277-282, Zagreb 1994.

obitelji. Uz partnere, u održanju stanja ravno-teže obitelji kao cjeline i njenih pojedinih čla-nova važnu ulogu imaju i ostali njeni članovi.Konstatacija da djeca nisu samo primaoci nje-ge, pažnje, brige, ljubavi i nježnosti, već da sui sposobna, spremna i duboko zahvalna akomogu i davati više nije nova (Hurlock, 1980).Čovjek, a pri tome se misli na ljudsko biće bezobzira na spol i dob, ima izvorno jednako jakupotrebu za davanjem kao i za primanjem. Teku oPĆOjravnoteži, pa i ravnoteži davanja i pri-manja, on se potvrđuje kao cjelovito, zdravo -humano stvorenje. za postizanje tog općegideala na sve tri razine (micro, mezzo imacro)osnovna premisa svakako je opet - obitelj.

REAliTETSve do sada iznesene tvrdnje djeluju vrlo

optimistički, poticajno, čak suviše dobro da bibile stvarne, sve je to točno, ali se ne trebazavaravati; kao i svuda i uvijek, moramoračunati i na "drugu stranu medalje". Obiteljmože biti i negacija svega do sada navedenog.Umjesto "raja zemaljskog" ona može biti i "pa-kao na zemlji"!

Brojni autori (N. Acerman, 1964; V. Hu-dolin, 1976; M.e. McNeese il. J.R. Hebeler,1977; P. Brajša, 1979) pokazali su da obiteljčesto biva instrument viktimizacije svojih čla-nova i prenošenja nesreće s koljena na kolje-no, iz generacije u generaciju! Poput teškoglanca koji sputava uznike ona često nesrećomroditelja kažnjava djecu da bi ova u sljedećugeneraciju prenijela isto ili neko slično zlo.Jednako kao pojedinac ili globalni sustav onaje u stanju viktimizirati svoje članove do temjere da im oduzima zdravlje, pa čak i život(M.e. McNeese il. J.R. Hebeler, 1977; Z.Separović, 1990)!

Rezultat brojnih istraživanja, od kojihneka i u nas provedena prije ovog rata, poka-zuju da djeca zbog neodgovarajućih obitelj-skih ili općih životnih prilika manifestiraju izu-zetno veliki broj simptoma ili bolje reći- "zna-kova neravnoteže". Jedno od takvih istraživan-ja provedeno u jednom dječjem centru u Za-grebu (J. Janković i S. Maroević, 1990) poka-zalo je da čak 116 od 415 ili 27.5% djece ma-nifestira različite simptome u vrtićkoj, a 145ili 34.9% u obiteljskoj sredini. Ti se simptomine mogu poistovjetiti s bolešću (poznato jekako je dijagnostika u dječjoj psihopatologijinesigurno područje), već prije s djetetovim ak-

278

Janković, J.: Obitelj - društvo - obitelj

tiviranjem socijalnih obrambenih mehaniza-ma. Pod pritiskom okoline, kako bi nepovoljniutjecaji bili otklonjeni i omogućeno usposta-vljanje homeostaze u djetetovom sustavu upodručjima somatskog, psihološkog i socijal-nog funkcioniranja, djetetov obrambeni sustavrazličitim "nesvrsishodnim oblicimaponašanja" nastoji upozoriti tu svoju socijalnuokolinu da mora uspostaviti ravnotežu da nebi stvarno došlo do razvoja patoloških prom-jena u bilo kojem od navedenih područja. Tre-ba se, ipak, ozbiljno zabrinuti nad tim poda-cima. Oni jasno i nedvosmisleno govore dapreko polovine djece koja su obuhvaćenapredškolskom brigom u određenoj zagre-bačkoj sredini živi u krajnje rizičnim, za zdra-vlje opasnim psihosocijalnim uvjetima. To dru-gim riječima znači da preko polovice našihobitelji nije bilo kadro iz najrazličitijih razloga,u takozvanim "normalnim okolnostima", osi-gurati svom potomstvu minimalne uvjete kojezovemo normalnima, a u svakom slučaju po-trebnima za "normalan" rast, razvoj i sazrije-vanje!

Što se dogodilo s našim obiteljima i dje-com u njima za vrijeme i nakon agresije naHrvatsku i svega do čega je ona dovela? Nekiod rezultata istraživanja usmjerenih na ispiti-vanje tog dijela problema, provedenih tijekomorganiziranog pružanja pomoći prognanicimau psihosocijalnoj adaptaciji i prevladavanjuaktualnih stresnih situacija i njihovih posljedi-ca, premda parcijalni, pokazat će da je brojdetektiranih simptoma kod djece još dalekoveći! Progonstvo, razaranja i uništavanje do-mova djece, gubitak bližnjih, kidanje socijalnemreže, nasilno otpuštanje zavičaja i svega štou taj kontekst spada, brojni su stresori kojimasu obitelj i djeca bili izloženi. Takvi uvjeti rastai razvoja doveli su do toga da su jednom zbje-gu u Zagrebu preko 75% djece prognanikaosam mjeseci nakon progona manifestira odjednog pa čak do 18 od 42 simptoma kolikoje sadržavao majkama na procjenu ponuđeniinventar (J. Janković, 1993)! To znači da u po-jedinim skupinama prognanika tek kod čet-vrtine djece nisu zapaženi simptomi kojioznačavaju ozbiljnu nemogućnost prila-gođavanja djeteta uvjetima u kojima živi. Kodkoliko su djece prognanika takvi simptomi pri-sutni, ali nisu registrirani, teško je reći, a vrloje vjerojatno da i tu postoji takozvana "sivabrojka". Osim toga, kako su u ispitivanu sku-pinu uključena djeca od O do 18 godina, a broj

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 277-282, Zagreb 1994.

beba, kod kojih makove patologije nijemoguće prepoznati osim u krajnje teškimslučajevima povreda i bolesti, nije zanemariv,postotak djece čije je zdravlje ozbiljnougroženo još više raste i zabrinjava.

Kakva je perspektiva zajednice koja nijekadra tako velikom broju onih na kojima "svi-jet ostaje" osigurati minimalne, ako već ne za-dovoljavajuće, uvjete razvoja, pitanje je kojeneizostavno slijedi! Sto je u tom kontekstu sasvim ostalim toliko važnim porodičnim funkci-jama u čijem je obnašanju ova v primarnadruštvena skupina nezamjenjiva? Sto to svezajedno znači u kontekstu razvoja, daljnjetransformacije obitelji, dolaska takozvanog"trećeg vala" (Tofler, 1982)?! To su pitanja. Aodgovori?

NEKI MOGUĆI ODGOVORIPremda je ovako predstavljena slika naše

obitelji, osobito kad je gledamo iz perspektivebudućnosti, krajnje zabrinjavajuća, katastro-fična, sve se to i ne mora baš tako razvijati itragično završiti.

Optimizam poslije svega iznesenog zvučinerealno, ali ima osnova ako se poduzmu od-govarajuće mjere za otklanjanje generatoranegativnih trendova i uspostave mehanizmiotklanjanja posljedica ratnih događanja. Todokazuje vidan pad broja simptoma i u skupi-nama djece-prognanika koje su ih najviše ma-nifestirale. Tako je kod one djece iz zbjega uZagrebu pet mjeseci nakon prvog ispitivanjanađeno da su simptomi prisutni kod 57.9%djece. Broj djece bez simptoma povećao se odjedne četvrtine na 42.1% ili više od trećine ipribližava se polovini, a prosječni broj registri-ranih simptoma od 2.757 u prvom mjerenjupada na 1.607 u drugom. Razlika između ovadva prosječna broja simptoma ispitivana T-te-stom pokazala se statistički vrlo visoko značaj-nom (t-test = 4.13; ss = 106; što je značajnostna razini od 0.(01). Uz vremensku distancijukoja je potrebna da nestane određeni brojsimptoma izazvanih stresnim događajima, tajpad valja pripisati i vrlo složenom programupomoći u psihosocijalnoj adaptaciji ove djecei njihovih obitelji, ili dijela obitelji koji je jošpreostao, njegovoj dosljednoj primjeni,praćenju i stalnom kreativnom nadograđivan-ju. Pozitivni utjecaj se više može pripisati pro-gramu kad se uzme u obzir da je od trenutkaprogonstva do prvog mjerenja prošlo osam


mjeseci. U tom vremenu program je pripre-man, a pružana je pomoć obiteljima i pojedin-cima u suočavanju s akutnim teškoćama pre-ma trenutnim potrebama bez cjelovite i su-stavne organizacije. To je razdoblje bilo do-voljno da nestane određeni broj onih simpto-ma za čije je iščezavanje odgovoran vremenskifaktor. Za otklanjanje ostalih simptoma po-trebno je, uz vrijeme, još puno dobro organi-ziranog stručnog rada strukturiranog u složeni sinhroniziran sustav smišljenog djelovanja narealizaciji unaprijed definiranih ciljeva. Pro-gram pomoći obiteljima koje privremeno iliveć od ranije u određenoj mjeri nisu mogleosigurati potrebne uvjete svojim članovima zanormalan život obuhvatio je gotovo sva kri-tična područja i sve uzraste prognanika u zbje-gu. Različiti oblici rada s prognanicima provo-de se sustavno na pojedinačnoj razini, obitelj-skoj i, koliko je moguće s obzirom na organi-zacijske uvjete, na razini zbjega.

Program na ovaj uzak dio populacijeobuhvaća sva područja i razine prevencije kojebi, s obzirom na nađeno stanje, trebale bitizastupljene na razini populacije bez obziraradi li se o obitelji prognanika ili ne. Osnovnikriterij mora biti potreba djeteta, odnosnoobitelji. Kako je društvo "otelo" porodici rodi-telje uključujući ih u radni, socijalni, kulturnii politički sustav djelovanja, što svakako imaključni utjecaj na ispunjavanje porodičnih fun-kcija, dužno je nadoknaditi nastali manjak od-govarajućim društvenim mehanizmima i takopomoći da obitelji prežive do novih pozitivnihpromjena na spirali svog razvoja sa što manjegubitaka. Ono što se može očekivati kao po-sljedica zakonitosti razvoja obitelji, a što proi-zlazi iz razvoja proizvodnje, automatizacije iinformatizacije, nov je zaokret na spirali uspo-na obiteljskog sustava. Novosti u razvojuproizvodnje i načina stjecanja dohotka omo-gućit će obitelji vrlo skoro (naravno, mjerenjevremena u ovim relacijama razvoja čovječan-stva prema osobnim željama i očekivanjimapojedinca posve je neprimjereno) da zajednoprovodi mnogo više vremena. To vrijeme višeće ovisiti o osobnim željama članova obiteljinego o potpuno vanjskim uvjetima i potreba-ma globalnog društva i njegova sustava proiz-vodnje. Obiteljska gospodarstva, proizvodnjau najrazličitijim oblicima (od hrane do knjige),kontrola složenih tehnoloških procesa u kilo-metrima udaljenim postrojenjima na instru-ment - ploči u radnoj sobi vlastitog doma, bit

279

Rev. sac. poJit., god. I, br. 3, str. 277-282, Zagreb 1994. Janković, J.: Obitelj - društvo - obitelj

će osnova ponovnog zbližavanja članova obi-telji. Djeca će imati mogućnost doživjeti svojeroditelje i u ulozi radnika, stvaraoca, osobekoja zna raditi i nešto drugo osim drijematiuz novine ili televizor poslijepodne, nakon do-laska "odnekud" s "nekog posla". Partneri ćemoći naći nove zajedničke ciljeve ako se su-sreću i u svijetu rada i tako još više produbitivezu. Umjesto da joj zvone zvona, kako se tomislilo još prije desetak godina, obitelj očitočeka novi "revival". No do tada je porodica, aosobito naša u okolnostima u kojima se našla,izložena vrlo velikim pritiscima, koji su ozbilj-na opasnost, kako smo već vidjeli iz navedenihistraživanja, za potomstvo, koje treba poredsvega ostati zdravo i prilagođeno jer će jedinotako moći nastaviti nositi teret ovog društvakada za to dođe vrijeme. Budućnost novih ge-neracija, više nego ikad, ovisi o tome kolikoće današnja obitelj moći normalno funkcioni-rati uz sve ometajuće faktore.

Sve navedeno upućuje na potrebu da seglobalna zajednica daleko više angažira kaosuradnik porodice kako bi se dosegli neki za-dovoljavajući, ako već ne i optimalni, stand-ardi na razini populacije. Područja na kojimaje to posebno važno jesu:

I. Priprema budućih nosilaca obiteljskogživota za uloge koje ih čekaju:

a) priprema za kvalitetno partnerstvo, štopodrazumijeva odgoj za humani odnos međuspolovima, kvalitetnu komunikaciju, toleran-tan odnos prema drugima;

b) pripremu za kvalitetan obiteljski život,što podrazumijeva prihvaćanje poželjnogobrasca obiteljskih odnosa i organizacije živo-ta, osjetljivost za potrebe i želje bližnjih;

c) kvalitetno roditeljstvo, što podrazumije-va planiranje roditeljstva kako bi djeca bilaželjena, prihvaćanje roditeljske uloge u svimnjenim aspketima, i to kao normalne faze

. životnog ciklusa koja donosi specifična isku-stva i čak nešto više sreće kroz odnos s djecomod nekih drugih životnih faza.

II. Priprema mreže institucija koje ćepružiti potrebnu pomoć u području psihosoci-jalnog funkcioniranja obitelji:

a) predbračna, bračna, obiteljska i različitadruga savjetovališta koja će biti osnova širokeprevencije najraznovrsnijih problema kojionemogućavaju normalno funkcioniranje obi-telji, kroz pripremu za obiteljski život i kvali-

280

'.,:"

tetno partnerstvo i pomoć u rješavanju aktual-nih teškoća s kojima se obitelji susreću;

b) organizirano i sustavno djelovanje u ok-viru socijalizacijskog procesa u obiteljima,predškolskim ustanovama i školama kako bise djeci koja žive u rizičnim okolnostima po-moglo da ostanu zdrava i prilagođena;

c) osiguranje potrebnih pretpostavki kakobi mreže ustanova socijalnog rada:

- primjenom odgovarajućih metoda i teh-nika rada u realizaciji problem solving-meto-dologije omogućile svim obiteljima da zado-voljavaju svoje osnovne potrebe,

- kroz organizaciju lokalne zajednice, po-vezujući sve njene ključne elemente, omo-gućile integraciju obitelji u socijalnu sredinu,zdrav i uspješan razvoj, odgoj i obrazovanjedjece te zadovoljavanje društvenih i kulturnihpotreba te potreba za samoaktualizacijom čla-nova obitelji s odgovarajućeg područja.

III. Dogradnja pravnog sustava kako bi se:a) omogućilo realiziranje svih ljudskih pra-

va i prava djeteta zajamčenih rezolucijamaOpće skupštine Ujedinjenih naroda;

b) onemogućila viktimizacija članova obi-telji, a posebno djece, u praksi ili omogućilonjeno rano otkrivanje i uspješno otklanjanjeuzroka i posljedica.

IV. Dogradnja socijalnog sustava da binaša zemlja stvarno i postala socijalna državai svim svojim građanima, bez obzira na dob,zdravstveno stanje i radnu sposobnost, osigu-rala čovjeka dostojne uvjete života.

Tek kada sve te općedruštvene pretpostav-ke budu ispunjene, bit će moguće postavljanjei daleko viših standarda roditeljima u ispunja-vanju njihove roditeljske uloge, bez obzira jeli riječ o adoptivnom ili biološkom roditelj-stvu, njezi i brzi za normalan rast i razvoj dje-ce, njihovoj socijalizaciji, obrazovanju, izboruzanimanja i, konačno, izboru partnera pristvaranju vlastite porodice. Tada će bitimoguće očekivati kroz sve te faze razvoja dje-ce daleko veći i kvalitativno viši angažman ro-ditelja i u slučaju zakazivanja ili neadekvatnogodnosa prema djeci sankcionirati odstupanjaod postavljenih standarda. Bez toga sve našeželje i nastojanja na osiguranju zadovoljava-jućih obiteljskih uvjeta za razvoj djece nećeimati očekivane rezultate, a velik će broj djecezbog neadekvatnog ispunjavanja roditeljskeuloge njihovih majki i očeva čitav život biti op-

", .


terečeni tako izazvanim teškoćama i, što jenajgore, te će teškoće, ili čak patologiju, ne-sreću nekvalitetnog roditeljstva, prenositi nasljedeće generacije.

ZAKLJUČAK

Premda možda na prvi pogled spomenuticiljevi djeluju suviše pretenciozno, poznavao-cima stanja kakvo je danas u svim ovim po-dručjima jasno je da bez sustavnih i dugo-ročnih programa podržanih od zajednice usmislu osiguranja sveobuhvatnih, opčih pret-postavki za njihovo provođenje, nema mjestaoptimizmu u pogledu budućnosti naše obitelji,a samim time ni društva u cjelini. Prigovorikoji se najčešće odnose na potrebna velikaulaganja i cijenu povođenja programa ovdjene stoje. Samo organiziranijim i sustavnijimkorištenjem postojećih potencijala u primjenidobro sastavljenih programa moguće je zau-staviti negativne trendove bez velikih materi-jalnih ulaganja. Programi opće prevencije (J.Bašić: Integralni pristup) i oni ciljani, nami-jenjeni određenim specifičnim problemima,uglavnom su već napravljeni (M. Ajduković iN. Pećnik: Nenasilno rješavanje sukoba; 1.Janković: Odgoj za mir i kooperaciju; Primar-na prevencija ovisnosti; Kreativne socijalizacij-ske skupine) a neki od njih već se i primje-njuju s dosta uspjeha na za sada ograničenomdijelu populacije. Kao što pokazuju rezultatievaluacije njihove primjene u predškolskim iosnovnoškolskim ustanovama, njihova primje-na ne iziskuje posebno velika ulaganja u ma-terijalnom i edukativnom smislu, ni osobitenapore odgojitelja i učitelja koji ih primjenju-ju, a pozitivni učinci značajno su iznad ulaga-nja, i to na svim razinama, neposredno i po-sredno. Već postojeći stručni kadar trebasamo preusmjeriti u okviru njihovih stalnih,svakodnevnih poslova tek malim pomakom udjelovanju tako da u postojeće njihove aktiv-nosti i programe budu uvršteni i novi pro-gramski sadržaji. Ti su se programi pokazalikompatibilnima s novom humanističko - krea-tivnom koncepcijom odgoja i u određenom sudijelu njezina konkretizacija. Time su bezproširenja kadrovske strukture, što je trenut-no s obzirom na opću materijalnu situaciju je-dino moguće, bili realizirani daleko širi ciljevi,


a" stručnjaci su uz isti angažman bili znatnodjelotvorniji i uspješniji. Iskustva stručnjakakoji su primjenjivali navedene programe supozitivna; oni su i sami zadovoljni takvim ra-dom. Novi sadržaji, dani na isto tako nov, za-nimljiv način učinili su da svakodnevni rad uvrtičkim skupinama ili sat slobodnih aktivnostipostane interesantniji, i to ne samo djeci.Sama aplikacija programa bila bi jednostavnijakada bi u vrtiću i školi postojali socijalni rad-nici, koji su i posebno educirani tijekom do-diplomskog studija za tkave oblike rada i in-tervencije u obiteljima djece, ali u sadašnjimuvjetima bit će mnogo uspije li se ostvariti do-bra suradnja s centrima za socijalni rad kojimogu djelovati u obiteljima, dok odgojitelj iliučitelj radi s djecom.

Premda tako viđeno provođenje programai ne djeluje osobito zahtjevno, poznavajući pri-like u nas, valja biti realan i prihvatiti da ćetrebati puno napora, rada i suradnje različitihdruštvenih činitelja kako bi se prevladaliuobičajeni otpori i obitelj postala ono što i tre-ba biti: topla i sigurna kolijevka čovjekova. Dabi ta nastojanja bila svrsishodna i imala štoveći učinak, potrebno ih je udružiti i koordi-nirati kroz jedno formalno ili neformalno ti-jelo, društvenu ili neku vladinu ili nevladinuorganizaciju, koja bi stalno pratila stanje uovom području, pokretala, usmjeravala i obje-dinjavala aktivnosti koje bi pomogle našimobiteljima da zadovolje svoje potrebe i prila-gode se aktualnim prilikama.

Što treba činiti uglavnom je poznato, i utome postoji visok stupanj slaganja. Razi-laženja se javljaju više u razini očekivanja, op-timizmu ili pesimizmu sudionika rasprava oproblemima obitelji nego u tome što svakakotreba uraditi. Pitanje koje se nakon ove kon-statacije postavlja usmjereno je na to hoćemoli i dalje ostajati na onom vječnom, sterilnom- "trebalo bi" i "morali bismo". Vrijeme u ko-jemu jesmo ne dopušta nam takav odnos pre-ma vlastitoj budućnosti. Isto to vrijeme poka-zat će i to jesmo li postali pametniji, etičniji,humaniji i djelotvorniji ili je vječno okrivlja-vanje drugih (Turaka, Habzburgovaca, Ma-đara, Srba ...) za jadno stanje u mnogim po-dručjima našeg života bila samo maska za vla-stitu nesposobnost.

281


LITERATURA:

M. Ajduković: Stil odgoja u obitelji kao faktor de-linkventnog ponašanja djece, Primijenjena psi-hologija, 11 (1990), str. 47-55.

M. Ajduković i N. Pečnik: Nenasilno rješavanje su-koba, Alinea, Zagreb, 1994.

J. Bašić, N. Koller Trbovič, A. Žižak: Integralna me-toda u radu s predškolskom djecom i njihovimroditeljima, Alinea, Zagreb, 1984.

p. Brajša: Drukčiji pogled na brak, Globus, Zagreb,1990.

K. Bunčić, Đ. Ivković, J. Janković i A. Penava: Igromdo sebe, Alinea, Zagreb, 1994.

N. Čuturič i M. Šprajc: Psihosomatske smetnje dječjedobi, IV dani psihologije u Zadru, Zadar, 1987,str. 199-204.

E.B. Hurlock: Razvoj djeteta, Zavod za izdavanjeudžbenika Srbije, Beograd, 1956.

J. Janković: Djeca prognanici i njihova socijalnamreža; Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol.43, br. 2-3 (1993), str. 211-223.

J. Janković i I. Magdalenić: Evaluating Foster Carefor Displaced Children in a Country at War;Current Perspectives on Foster Family Care for


Children and Youth, Well il. Emerson, Inc. To-ronto, Ontario - Dayton, Ohio; (1993) str. 183-198.

J. Janković: Sukob ili suradnja, Alinea, Zagreb,1994.

J. Janković: Obitelj i droga, Školske novine, Zagreb,1994.

J. Janković: Vrtić, škola, droga, Školske novine, Za-greb, 1994.

M.e. McNeese il. J.R. Hebeler: The Abused Child,Clinical Symposia, Vo1.5;Nb. 5; 1977.

EA. Schaughency il. B.B. Lahey: Mothers' and Fa-thers' Perception of Child Deviance: Roles ofChild Behaviour, Parental Depresion, and Ma-rital Satisfaction, Journal of Consulting and Cli-nical Psychology, 53 (1985), str. 718-723.

J.B. Victor, C.P. Halverson il. K.S. Wampler: Fami-ly-School Context: Parent and Teacher Agre-ment on Child Temperament, Journal of Con-sulting and Clinical Psychology, 56 (1988), str.573-577.

Summary

FAMILY-SOCIETY-FAMILY

Josip Janković

The paper deals with the family being the basis of healthy development of newgenerations. On the basis of the research done before and during the war, the authortries to define a modem family in Croatia and its capacity to fulfill its standard rolesand perspectives, logically resultingfrom the present situation. The condition in whichchildren are growing up are very difficult, particularly because of the stress caused bythe war. The author mentions some activities that may eliminate the negative conse-qunces of being exposed to such a situation. In order to succeed in these efforts, ouractivities have to take place on all levels. The greatestattention has to be given to primaryprevention and to the correspondingprogrammes that are applicable in rather deprivedconditions, using the existing network of educational and social work institutions.

282

Documents

Obitelj - društvo - obitelj